Jedna mladost, jedan svijet nade Raste tiho u srcu tvom Drugi za te ovaj svijet grade S malo prave istine u tom
Pričaju ti priče te I svaka ima svoj sretan kraj Al’ prešucuju da taj svijet krade Baš tvog sunca sjaj
Jedna mladost jedan san sreće Al’ do nje još dalek, dug put I dok srce na svoj put kreće U taj svijet ocvao i žut
Odjednom ćeš shvatit sve Kako nigdje nema plamena tvog Poput mrtve rijeke svijet teče Bez cilja svog
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet možda, tko zna, jedna od sretnih Jedna od tisuću bit ću baš ja Tko da zna
Najstarija Biblija pronađena u Palestini potvrđuje da je Isus bio Božiji sluga , a ne Božiji sin,jednoglasan je zaključak svih sretnika koji su imali čast da čitaju ovo pismenije i dokazuje da Isusu nije razapet.
No,ta biblija nam ne govori ništa novo,ošim što u svoje tekstove uključuje braću Isusovu , kost u grlu hrišćanskih oligarha i mešetara laži i prekrajanja istorije i religije..
Ova se priča vješto skriva više od 2 000 godina , vraćajući se na sam početak kršćanstva i njena autentičnost će prodrmati u sve što kršćani vjeruju.
To je priča o ljudima koji su bili najbliži Isusu, ljudima koji su dijelili njegovu lozu, priča o Isusovoj braći.
Izvorna poruka je, međutim, previše opasna za novu religiju. Službena crkva je otela dokumente o ovom otkriću i pokušala izbrisati cijelu priču.
Kasnije se nije mogla vraćati na početak,jer su vremenom stvorene dogme koje su postale temelj hrićnastva
Pisma Isusove braće su bila izuzetno opasna, i stotinama godina crkveni Oci su ih odbijali uključiti u Bibliju.
Braća su bila tradicijski prihvaćena samo zato što je Isusova obitelj bila tako jaka.Ali se vijekovima, od Nikejskopg sabora širila laž, da eto u stvari Isusova braća u stvari i nisu Isusova braća, već nešto drugo,ili teže;polubraća,pratioci,rođaci i mnogo toga što i same jevanđeljske biblije pobijaju.
Kada proučite pisma Isusove braće,postajete ubijeđeni to nije ni nalik na ono evanđelje koje se zastupa u kasnijem kršćanstvu.
U totalnoj suprotnosti sa spoznajom kakvo ima današnje kršćanstvo, pisma opisuju Isusa kao vođu i gazdu, ali ne kao svetog i uzvišenog.
Braća su gledala Isusa kao na brata,na ljudsko biće blagoslovljeno od Boga.
I u ovom jevanđelju originalna poruka Isusovog života,kretanja i govora se može također naći i na više mjesta i u ovoj Bibliji,ali i u drugim apokrifnim jevanđeljima koje je zvanična hrišćanska pokušala da uništi u zaćeću.
I u grčkom djelu Jeruzalema postoji također jedna stara knjiga koja nije uključena u Bibliju. To je jedan od najstarijih dokumenata, čak stariji i od samih Gospela. Moglo bi se čak i reći, druga Biblija!
Ona je čak možda i ključ u razumijevanju Isusovih poruka,njegovog života i djela.
U toj knjizi se nalazi niz vjerskih pouka o etici i religiji iz originalnog učenja Isusa Krista.
Ono što je u ovim knjigamai začuđujuće i što bi moglo potresti Kršćanstvo samo po sebi ,je da u njoj nema riječi o Mariji djevici po rođenju Isusa.Ona je bila Josifova žena koja je rodila šestoro djece,četiri sina i dvije kćeri. Nema ni bulažnjenja o uskrsnuću, čak ni spomena ISUSA KAO BOGA!
U ovom slučaju, dokaz da je Isus bio biše vođa i gospodar nego Bog gospodar, nameće pitanje o tome kako je on bio čovjek a ne uzvišeni sin Božji.
Čitajući ovo i druge apokrifne Biblije,tumačeći ih grčkim Jeruslimom i poredeći ih sa zvaničnim Batikansko/Nikejskim tumačenjima,mnogi,iskreni hrišćani ne mogu a da se ne zapitaju:
-“Kako možemo biti sigurni da je prava verzija hrišćanstva pobedila, koji su sve ovozemaljski faktori,licemjerstva i interesi igrali ulogu u pobedi “nikejske” struje?
