Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Petnaest dana proljeća  II dio

Dijete u oblacima   šarmer u cvijeću

Dijete u oblacima                                                           Šarmer u cvijeću

  proljeće

Suton                                                                                    Proljeće

mir i poljubci   đardin 2

Mir i poljubac                                                                  Đardin

Čednost  cvijet

Čednost                                                                           Cvijet

Konj  More u plamenu

Konj                                                                           More u plamenu

Ljetno proljeće  Ljetna sonata

Ljetno proljeće                                                                     Ljetna sonata

Ples ruža  Čipka

Ples ruža                                                                                   Čipka

Nedirnuta priroda  Đardin - to je život

Nedirnuta priroda                                                       Đardin to je život

Prvi snijeg   Bjelašnica Snježna ljepotica

Prvi snijeg                                                                     Sniježna ljepotica

I pad je let   Zelena tuga

I pad je let                                                                                      Zelena tuga

Vesna Višnjevac – Slavni ljudi

 

Pitaš me, zašto je to tako?

al’ zar se nisi već navikao na svijet

na njegove uobičajene kretnje?

 

Postavljaju se k'o da su bogom dani

uznose se, paunovim perima se krase

Imaju oni darove razne

 

interesantna djela, tu je kolekcija cijela

i namješten osmijeh za ugledno društvo

a kad ih vidiš iz prve ruke, s njima živiš

 

njihova težina teška postaje tvoja

kroz neke staze izgubiše nešto svoje

na putu im se razbi čaša blistavog duha

 

Sjećam se, sjećam druže

njega iz prošlih dana

usna vedra, bez težine pogled i

duša prema svijetu razbaškana

od smijeha i ludovanja tresla se kuća

To bjehu pravi dani

sad su kroz maglu zavejani

 

I ne znam, šta se sad čudiš?

valjda sve ima svoju cijenu

Ti ne bi tako, kažeš

ne bi da se mijenjaš

Znam, ne želim ni ja

bolje je što smo neprilagođeni

ti i ja usred svijeta










												

Bleki – Ona i more duboko

 

 

More, more

 

 Plavet i tanka bijela linija

 

 Ljetni plam đardina

 

Zagonetna obala

 

 

Sunce i bonaca

ljeti  ponekad samo lelujaju

nebo postaje njihov veo

prosipajući se u tisuće prozračnih zarova

iznad mora nadomak škuroga pijeska

gdje sjeđah na jednom od dva kavala

na kojima bješe urešeno mastiljavim algama

rezerve za ljubav

 

Druga sjedalica osluškuje kupačicu

raskošno utonulu u  crveni bikini

koji krasi mramorna bista

orošena mirisom sirene

što ljubav vodi sa morskom pjenom

na valovima nesputanog iskona

spremajući se za nježne kovitlace

sa mnom hudim i blaženim

 

Ona

izlazi iz mora dubokog

da bi svoju bjeličastu plavet

nemarno pučanstvu podarila

nehajno

prima mene berlavog za ruku

vodi me ka drveću svetom

 

Ona i ja

ljeto u hladu maslina

lahorac u kosi

buna u damarima

nevidljivi ožiljci u srcu

ostalo su valeri

uronjeni u nezaborav

 

												

Kritika i sevdah

 

 


Bulbuli  Plam đardina  Zaljubljene duše Prava ljubav  Rajski vrt

Rekoše nam da imamo neki iščašen odabir muzike na stranici

Bosna zemlja Božje milosti

Neuk je narod koji tako misli.

Postoji muzika i sevdah.

Muzika može biti dobra i loša.Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika,kao i slika.

Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.To nije ni kič,to je abortus muzike.

Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.

Naš izbor su pjesme koje izviru iz duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.

Biramo sevdah.Iako se nekome ne čini,svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.

Sevdah je bosanski naziv za ljepotu,nježnost i ljubav.Svaki dan punimo stranicu sevdahom.I mnogo više od toga. O sevdahu smo pisali.jednom,dvaput ono izričito. Možda već sutra ili neki drugi dan ćemo izbaciti pisanije koje su sevdah.Uostalom ono nije ni bitno.

Sevdah je rječitiji od romana i muzike.On je poveznica svih tuga i boli,ali i radosti i čežnje upućenih nebu. Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.

Sevdah nema razmeđa;ni jezičnih ni teritorijalnih.Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.

Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.

Muzika i sevdah ne moraju značiti isto.Muzika ne mora uvijek biti sevdah.A sevdah je uvijek i muzika i molitva.

I to je to.

Naš izbor su Molitve , Ljubav, Sevdah i Muzika.

Đorđe Balašević – Kad odem / Song – lyrics

 


 

 

 

Kad odem,

kad me djavo isprati glavnim sokakom,

i kad mesecina zaveje moj trag,

nemoj tugovati,

jer jednom svakom mali nemi slavuj

doleti na prag.

 

Kad odem,

kad zamumla vetar zimske ocenase,

i kad mrtvo lisce

potera u kas

za kaznu prognace i tamburase

zbog pogresne pesme u pogresan cas.

 

Ref.

Hej, budi jaka ti,

najlakse je plakati!

To nam samo Gospod

svira jesenju sonatu.

Snio sam vrata

u tom suvom zlatu…

Strah me da prodjem,

al’ proci cu.

 

Znam, laf si stari ti,

nemoj sve pokvariti,

kresni samo jednu svecu

na Svetog Jovana,

i ne cuvaj dugo

pepeo tih dana..

Kad jednom odem, a poci cu…

 

Kad odem,

kad u prozor stavis prvu hrizantemu,

i kad popucaju divlji kesteni,

ne pali uzalud fenjer na tremu

kad me otmu magle jedne jeseni

 

 

 

 


												

Dobri čovjek čuje poznate glasove i vidi prelijepe sjene u tišini Blagoslovljene zimske noći

Lapsus memoriae su ponekad brže od naših emocija i misli , posebice ako su uzrokovane duboko kompromitovanom kognitivnom percepcijom date stvarnosti i nesusretanjem dugim  mnoštvom vakata  , koji  neumitno , nošeni vjetrom i kišom klize smiraju.

-Ih jesi nam puno reko ! – ibretili bi se moji mahalaši kojih više ni , ali bi tiho , svako za sebe , prelomio kroz stusnute žvalje .

-Hvala ti , gdje čuo i nečuo .

Taki su vam oni . Ponosne konjine .

Znali bi šta sam hotio rijeti.

To je moje izvinjenje svim dobrim ljudima , prenstveno ljudicama i ludicama , Božijim ljepot anđelima i djeci , svojoj i ovog dunjaluka , za svaki Lapsus calami , Lapsus linguae , Lapsus memoriae  i sve druge znane i neznane pogreške .

*

Maj je mjesec . I kiši . Danima . Sunca na kapaljke ; i one infuzijske su obilatije.

U predgrađu , daleko od mahala , međ velikačkim zgradama , sakrio se jedan mali parkić sa tri klupe ,  pet lipa ,  tisuću ruža ,  obiljem zelenila  , bukadar janja i  maslačaka . Tek pokoja kopriva kao opomena djeci koja u zelen zaluta , da nije sve bajka , ali i nauk , da za sve ima lijek ako ljubav u srcima titra .

U parkiću , minjaturnom gaju , Galerija Bosna zemlja Božije milosti , daleko od vreve i žurbe , obitava. Svojom bjelinom i prozračnom ljepotom utočiste je poeti i slikaru koji u njoj stoluje , voli , slika , piše i sni . Prebire po strunama silnih kalendara što se takarli , prelijepi život zovu . I sa radošću ih tegari .

Ma , on vam ne zna i ne mari za vrijeme . Nema ga :

-Odakle ti vrijeme frajeru jedan mahalski !

Zima nikako da se odmakne i pusti malo topline u cvijetno ostrvo sreće . Uspomene kao da su se zarobile u danima punim bjeline i sanja . I sjećanja

Sniježi . Vani je prohladno i bajkovito. Blagoslovljena je noć . Prelijepim nebeskim anđelima , prozirnih , svjetlucavih krila su otvorene sve putanje i svi kapidžici neba . To oni silaze da insanske želje prime i steru pred Arš .

Bjelina je kristalnim pahuljama okupala dunjaluk. Čuje se škripa snijega pod nogama okašnjelih šetača . Buka auta već odavno nema. Snijeg je zapadao i nikome se ne izlazi iz ugodne topline doma.

Samo vremešni galerista ćuri u plavetnu nevinost. Očekivano. Galerija je odavno zatvorila vrata. U ovo doba nema ni slučajnih prolaznika. Tišina vreba i samuje. Jedini svjedoci su tri klupe , tri fenjera , pet lipa , on , Galerija Bosna zemlja Božije milosti i slike.

Iako se čini da je družina velika , osjeti se neka neodređena , nedorečena praznoća . Skoro mrtvilo . No , svjedoci znaju da će se uskoro pahulje uskomešati i da će banuti očekivani gosti.

Galerist izađe napolje , ostavljajući vrata širom otvorena , da žmirkava svjetlost obasja pute dolazećih .Podsvjesno želi malo nježne svježine i ljepote blage zimske noći uvući u prostor u kome svjetlost i čarolija boja vladaju.

Polako prelazi mali plato , slazi niz četiri i po stepenice , i već je u parkiću . Pravi prtinu preko puteljka pokraj koga je smještena riznica njegovih slika . Ništa sem svjetlosti i bjeline ne postoji. Okolne zgrade su ostale odsječene tamom noći i bjelinom pahulja . Svud je je zalegao ugodni mir . Tišina i sni . Oćarajavući . Spokojni i nedostižni .

Kao neka čarolija u zavejanom obzorju , u svjetlosti uličnih svjetiljki lebde rojevi tisuća bjeličastih kristala, što nalik marljivim pčelicama , kule od snijega , u ovoj noći uspomena i želja , grade. Da , da . Parkić , Galerija i snijeg postaju oaza svjetlosti , u pustinji zvanoj uspavani Grad Čednosti .

Sva svjetla u Galeriji su upaljena i poput kandilja sa minareta blagorodno zrače svjetlost u ovu Blagoslovljenu noć . Toplina što plazi van kao da lagano vitla i veje pahulje . One nemaju kud i počinju da plešu lagani tango sa njegovim uspomenama.

Klupa na suprot vrata je dobrano krcata snijegom , ali galerista osupnut ljepotom i milinom noći ne mari i sjeda zagledan u vrata . Zna uspomene će sa snijegom , sa laganim vjetrićem , sa čudesnom bjelinom plesati tango do konca noći ; do one tnake niti koja je razdvaja noć od svanuća.

Nada se da će mu Anđeli u posjetu doći. Vrijeme je . Poželio ih je . Godinama ih već čeka .Bog Milosti i ljubavi zna koliko u njegovim molitvama i srcu ljubavi i nježnosti ima.

Prvo se javi jedno nejako vav va vau. To preslatki , bucmasti Medi gegajući svoju pseću rundavu stražnjicu , veselo doziva svoga drugara , umornog galeristu , što se na zasnježenoj klupi nježi . Nema veze , razmak od šest i po decenija kao da se nije desio. Davno usnuli Medi je tu . Veseli , mali razigrani mahnitovčić.

I dok on sa nadom vrti malenim repićem očekujući djetinji zagrljaj , prilazi mu Luce , domačica svih njihivih noći koje iskonu zovu. Stasita , visoka , raskošna , a u bjelini svojih halja ,krhka kao zaljubljena ivančica . Čvrsto priljubljena uz njene skute se nesigurno gegucka slatka četvorogodišnja djevojčica , krhkija i prozračnija od pahuljica koje joj padaju po kosi. To je Nadin , njihova nestvarna , rano usnula djevojčica.

Djevojčica nešto veselo cvrkuta rundavku . Ovi se ponosno šepuri , skakuće naprijed nazad , tobože ne da se uhvatiti . Utom , niotkud , iz bjeline , skoro stidljivo iskorači djevojčica sa krvavim šalom oko vrata. Po koja kapca krvi crvenilom škropi bjelinu .

Svi je znaju . To je Dijana , mili Anđeo ,prelijepa plavokosa djevojčica od nepunih desetak godina. Blijeda i prozirna i da joj on srcem punim ljubavlju ne zna , pomislio bi da je Snježna princeza . Toliko je nalik ovoj prelijepoj noći , u kojoj se dobra Božija bića vraćaju da raduju onoga koji ih je toliko volio.

Djevojčice su radosne i lepršave , vragolasto nestašne i poletne . Čak je i Dijana , skakutava i iskričava kao što je bila , sve do onog dana prije više od šest decenija kada je veliko zlo nestalo. Miluje Medija i šapće mu:

-Sa'će on!

Pogledava ka klupi i vidi da se snijeg stopio sa galeristinom kosom . Njegove oči kroz stusnute trepavice zaljubljeno glede u sjene male pred vratima galerije , iskreći nježnost i ljubav.

Iz galerije , neznano otkud banu Vesna S. noseći dva taburea . Spusti ih na snjegoviti beton , pomilova Medija , zagrli djevojčice , tako bestjelesno kao da je od paučine , poljubi ih u čelo i upita :

– Kako ste ljepote mile?

Luce se smješi i klima joj glavom . Veća djevojčica se pribije uz nju . Zagrljaj Vesne i Dijane kazuju da su već odavno druge . Medi skakuće oko njih vav vau vau , ljepota mala šapće da je usnuli galerista ne čuje :

-Ma ja sam od usnuća dobro . Nego se brinem za Dobrog , mog milog blentovog drugara . Djeluje mi umorno i kao da nas ne prepoznaje.

-O ne boj se Mila . Ništa to ozbiljno nije. Znaš ga . Ljepota , ljubav i čarolija ga uvijek ganu i raznježe . Skoro ga obore sa nogu i treba mu vremena da dođe sebi . Najbolje je da ne gledamo u njega . Sad nas se malo stidi , sakriva pogled pun boli , jer misli da je kriv što nas je pustio da odemo.

Sjedoše . Dvije odrasle ljepote sa još ljepšom djecom međ skutima . Pas se nestašno zaleće na pahuljice i skuplja jednu po jednu, želi ih pokazati sjenovitim likovima. Ali mu to ne uspijeva. Pahuljice nestaju kroz njegovu prozračnost.

-Zašto sjedimo napolju ? – vragolasto se iz dubine Galerije frkičasto glasa Frka Frkica .

-Ćao ljepoto mila , – smješeći joj se , diže se Luce i kao nešto najrođenije je grli .

– On sada sjećanja svoja sanja . Ne smijemo ga ostaviti samog . Znaš ga kakav je ? Snovit i krhak . Zaljubljen u život i sve svoje dane . Sanjajući , može se pogubiti i usniti , a vrijeme mu još nije…

-Al duga je noć , još mnoge , na okup moraju doć . Zalediće se.

-Ma neće , ne boj se ! Srce mu je jako , uspomene su vrele i bole , a ljubav ga beskrajana miluje . Ako otvori oči , izgubiće nas . To ga najviše boli .

-To znam . Jutrom se sve teže budi . Da mu nije djece , unuka , i one što ponekad na njega umilno frkiše D'bro Dobro , već odavno bi zaboravio da se budit treba .

-Da , da . Ima još dva , tri dunjalučka posla završiti i eto ga nama.

-Hoćel nama ili …- ne doreče Frka Frkica.

-Niko to osim Milostivog ne zna . Toliko ljubavi i dobrote u njemu ima , da će mu se lutanja oprostiti . Nadam se i molim.

-I ja , pet puta na dan . – Još jedna sjena velovita sa gitarom rubinove boje u rukama , iz pahulja bijelih izranja …

… i još jedna , pa još jedna ..

Sjene male , anđeoske , prozračne izranjaju iz velova hiljada pahulja bijelih , koje se talasaju i kupaju u svjetlosti galerije i tri fenjera , tvoreć nestvarnu sliku koja zamagljuje paučinaste niti sna i jave …

Ujutro je u parkiću osvanuo majski dan obasjan suncem. Ruže , tisuću njih , upile mirise blagoslovljene noći , smješkaju se ivančicama i maslačcima . Žara i travke se umile rosom , paprati i šaši ovdje mjesta ni , lipe još nisu procvale , dan miga , samo što nisu.

Na srednjoj klupi galerista sanja da snijeg veje , hiljade pahulja bijelih pada li pada , a ljubavi njegove još uvijek plešu u noći sa hiljadu velova bijelih . U svakom velu jedna nada , jedan dodir , jedan san , a jedna želja .

Hvala vam za sve dane i ljubav kojeu ste mi poklanjale .Uskoro ću vam doći mile moje. Još koji dan , još koji tren , još koja noć , još koji san , još malo ljubavi ovom dunjaluku da dam. I eto mene .

Svuda okolo snijeg i stud. Ljudi užurbano hode. Prolaze pored parkića , pognute glave , zabrinutih , namrgođenih lica , sa tovarima svojih i tuđih briga na leđima . Nemaju vremena da zastani, da pogled dignu , zavire u srce svoje , u kome mnogo nepoklonjene ljubavi i radosti tuguje i jeca .

I ne vide da u parkiću svjetlo nebesko sja i grije. I ljubav vri. Galerija se smješi , galerist snen od ljubavi gleda u nebo , radosno , djetinje širi ruke prema njemu , kao da ga želi jednim zagrljajem obuhvatiti i kliče :

-Hvala ti Gospode Milosti i Ljubavi !

Meri Cetinić – Samo simpatija / Song – Lyrics

 

Davno je, davno, bilo to

u ljubav vjerovali mi smo

i dodje dobro, dodje zlo

a ljubav nikad nasli nismo

 

I kratko traje svaki dan

kad slusam sto mi kazu vali

i za tren prodje onaj san

u kom smo nekom ruku dali

 

Ref.

Samo simpatija u nama uvijek zivi

to znamo ti i ja, i ovaj kamen sivi

samo simpatija dugo se, dugo, pamti

ne prodje nikad, ne blijedi nikad

 

samo simpatija

Davno je, davno, bilo to

skupa smo isli dio puta

al’ srecu nadje malo tko

i covjek opet dalje luta


















												

Memento rose – Lijepe li ste ljubavi moje

 

preuzmi (7)     brilijant images (1) 

    Copy (3) of ona spavau plavom Blažena Luca  Ona Sanja

 

Zvijezdice Nježni plamen ljubavi Mali princ Čežnja  

 

Smaragdna fantazija Čaša puna proljeća Moj univerzum  Umor i rešetake

 

 

Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje

 

Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi  vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje

Svjetlucava li si Vranjanko jemenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala

Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio

Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije

Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala

Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije

Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače

za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca

Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije

Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti

Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ

Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja

Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam

 

Jasna  Tanja  davor3  The-best-top-desktop-blue-wallpapers-blue-wallpaper-blue-background-hd-5  

 





												

Anica Dobra – Svecane Bele Kosulje / Song – Lyrics

 

 

Nepogoda Plava noć Krvavi ples

 

Dugo hodam vec

kroz moj rodni grad

izgleda mi da

vec je pao mrak

 

Moj grad je lep

kada je dan

al’ umoran je

i treba mu san

 

Ref.

Svecane bele kosulje

zovu me sad na proslave

al’ ja ih vise ne cujem

odlazim sama, nestajem

 

Penjem se na breg

da oteram mrak

na bregu je kip

u ruci mu mac

 

I cuje se smeh

i cuje se plac

i vidi se Bec

i vidi se Drac

 

Ref.