Bleki – Nikad se ne kuni

 

 

 

Prolazi vrijeme

uvijek se zaklinješ

tamo jednoj djevočici

/a najviše samom sebi/

koju ćeš ponovo sresti

 

avaj i možda

 

Neću biti leptir lepršavi

tjeran nejasnim nagonim

što pogubno usne peku

od gorkih cjelova

zbog kojih sebe manje voliš

 

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

manje laži ima

i sviđa se svima

 

 

vrijeme ne staje

uvijek se zaklinješ

dobro znanoj djevojčici

/a najviše samom sebi/

koju ćeš ponovo sresti

avaj i pusti snovi

Bićer lepršavi leptir

tjeran ljubavlju jasnom

dodirujući mirisnu ružu

poljupcima od kojih srce lupa

a tijelo i diša čiste

zbog čega sebe voliš

 

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

manje laži ima

i sviđa se svima

 

vrijeme ističe

prestaješ da se zaklninješ

djevojčici ljubavi jedinoj

/ a najviše samom sebi /

koji sreo si pije neki dan

onog ponovljenog avgustovskog dana

noseći toplinu sanja

dok sunce je bilo okupano

mirisima nadolazećeg proljeća

koje mi reče

probudi se prinče moj

ja sam tu

 

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

tome ni snovi  ne šljive

zakletve su proklete njive

 

vrijeme je odavno stalo

sada se ne zaklinješ nikom

/a ponajmanje samom sebi/

ni ljepoti koju voliš

ljubav sama po sebi je zakletva

čisti od grijeha samoće  i tuge

predaješ se bez iluzije

u zagrljaj  proljetne  duge

ljubav je san koji se budan sniva

 

zato nikad se ne kuni

duša vene mnogo boli

izgubiš mnogo riječi i dana

i ništa nemaš osim sanja

 

ta tako je to bilo

ljeta Gospodnjeg

davne šezdeset i osme

bio je to svijet

stvoren radi cvijeća i nas

bilo je to vrijeme snova i ruža

kad zaklinjati se bilo je smiješno

jer male i velike radosti

koje se ganjaju i jure

bile su testament ljubavi.

 

i zato se nikad ne kuni

duša vene mnogo boli

prestaneš vjerovati sam sebi

znaš ona  nikad neće doći  tebi

 


												

Bleki- Skršeno srce spije

 

Dođi i plači djevojčice

Dođi i plači malena moja

Ništa se ne brini

Ja sam tu kraj tebe.

 

Dok spiješ snove

jednom ću ti doći

sunčice moja

pokloniti ljubav svoju.

 

Ispod mostova  duge

na ležaj bola i tuge

pod glavu stavi

jastuk od snova.

 

Djevojčice malena

kraj mene tužnoga

djetešce je zaspalo

umorno čedo slomljeno.

 

Ležeći spojkojno mirom

snove  će pronaći

pokrila se tamom

pokrivačem neba.

 

Kosu joj prelijeva mjesečeva sjena.

dok odmaraš bolne snove

ja ću se prikrasti

zaći u njih tugu odagnati.

 

Skršena grlice moja.

da obradujem srce tvoje

Spij umorno dijete je spij

milo moje je usnilo.

 

Možda je na tren umrlo

to nije važno

ona mirisna polja

djevičanskih ljubičica sanja.

 

Ne čuje pjesnika

što pjeva i tuguje

tiho,tiše moli ljude

što stupaju i  struje.

 

iz umorne duge

o suzo iskre tuge

Dijete je zaspalo

i možda umrlo.

 

Ne dam te maleno moje

ne dam da te biju i čereče

ti ljudi zvijeri i neljudi

tek procvali pupoljak neba.

 

U baštama ljepšim od đula sijaju

Zaspala djeca i o ljubavi sniju

Za ruke male se drže cjelove liju

Bolom i tugom što vrišteći vriju.

 

Gitara

piano

milo moje spije

san o ljubavi snije.

 

I spavaju i  spavaju i miruju

Dok  ljubav daruju i miluju

I spavaju i miruju i spavaju

I snivaju ljubičice snivaju.

 

I miluju snove miluju

I snivaju ljubav snivaju

Umorna miruju i miruju.

Djeca ljubavi zamiru.

 

I nježno lagano umiru.

Harfe

Pianissimo

Srce moje spije.

 

Poljubci sijevaju i sjevaju

Suze lijevaju i lijevaju

I miluju i miluju

I miruju i miruju.

 

I spavaju i spavaju

I sanjaju i sanjaju

I umiru i umiru

Bože mili ta djeca umiru.

 

Orgulje

Pianissimo Immpossibile

Dušo moja mrije

Ne dam je neka sa mojom snije.

 

Ljubav moja spije

bešumno se mazi

Dok sniješ  snovi  ću ti doći

Sunčice moja malena.


												

Bleki – Djeca ( Tvoja Najn i Moje Ne )

 

 

Tvoja i moja Najn i moje Ne

 

Nedostaje mi ta mala Najn

onaj mali vlažni poljubac

što nosi tračak nade

da ti si njena majka.

da nije sanjano

da sam te na trenutak sreo.

 

volim tog Anđelčića bezuslovno

zahvalan sam toj miloj mrvici

što se časak na pijesku sa mnom igrala.

zahvalan na igri i šamarčiću

pod onim istim Suncem i Nebom,

na onom istom moru i pjesku

gdje bjesmo ti i ja.

 

deset godina kasnije

poslije plaveti tvoje i moje Najn

sam dobio svoju Najn.

plava ko sunčev sjaj

mila ko ljubav

nježna ko snježna pahulja

i tatina duša

 

prva riječ joj  bješe  ne

 

mo'š misliti

na isti način je kanticu nisila

prste savijala

tati šamarćiće pokjlanjala

pod istim našim sunce i morem

gdje tren živjesmo ti i ja

poljubce darivala.

I sina i nju sam u momentu začeća zavolio.

takve stavri i znanje su od Uzvišenosti darovane.

ne treba ti ništa više.

 

Čini se.

 

čovjek se rodi nezahvalan

 

Jer ti?

A ti?

 

Da vječna ti!

Ne činiš se se dalekom,.

 

nikad nisam pogledao kćer

a da se nisam sjetio tebe

mile Najn.

 

takav mi usud bio.

sprva je bolno bilo

kasnije se navikneš

skoro

 

sada imam tri radovanja

svakog dana.

o djeci ne mogu da ti pričam

oni su nova bajka

 

ti si daleko

moje prvo radovanje.

 

ti i ja milo moje

rastajući se noću

okivali smo ljubav čeličnim alkama

na crnačkim trgovima ljubavi

gdje ljubavnicu prodaju

ljubavnika bacaju u more

povrijeđeno mu srca

 

mila moja

sjećaš li se one urote anđela.

Sunce je bilo dašak milosti

Mjesec urotnik

Zvijezdice saučesnice

Maglice svjedoci

Bolero opsjenar

more oblaci i vjetar samo krajolik

za sakrivanje

ti i ja žrtve okivanja

dokovima ljubavnim

 

moji ožiljci su još uvijek sasvim svježi i jasni

rane otvorene produbljivane godinama

jer

sve ove godine nisam uspio da te pronađem

i ne znam šta je sa tvojima

 

rastanci su deo života.

tebe mila moja

poznavao sam samo tren

izgubih te u slijedećem

 

neko od kod nas kaže jazuk

neko bi vrisnuo tuga

neko bi pomislio na bol

ja kažem imao sam sreće

 

imma jedna knjiga života

ona je zapisala život svakog čovjeka

sva njegova djela

dobra po dobroti

loša po zlu

činjenje ne činjenje

zvuči previše fatalistički

optimistima beznadežno.

 

nije veruj mi

samo je vrlo vesela

vrlo tužna

jer sve je u parovima

 

knjiga je savršenstvo znanja

pripovjeda – čovjek je tvorac svojih čini

djela su život života.

laicizam sagledava zakutak

 

Zamisli da ima neko uzvišeno Biće

koje može sagledati stvari

dešavanja od početka Univerzuma

do njegovog kraja

 

Tada shvataš koliko je laka spoznaja

život bića čiji život ne traje ni tren

u pojmanju tog vremena

pa se hvataš za svaki djelić sna

koji lebdi na prtinama ljubavi

 

jedina moja

ništa se ne brini

tebe sanjam svaki dan

i bdijem

u mirisnim đardinima moje duše

tvoju sam zakatančio

 

Tako zapisano!


												

Bajka o Yossamin

 

Ah ta plavet

Plavetni beskraj

Plavetni san

Savršena ljubav

 

 

 Bajka o Yossamin

Ima jedno  more prilipo

Jadransko

oduvik duboko

brodica na njemu

leluja

 

 

jedan jarbol

uspravni

čipkano jedro

lagano

a  nestašno  veslanje

 

 

Ocean Tišina i sni

bez tebe samo je plavet

ledena i gorka

izgubljena i daleka

 

Ima jedan mirisni maslinik

podno briga kameni stećaka

kućica u njemu

sanjan je život cili

 

 

Sklopin oči

slike lete

nekad davno

u vrimenu prije vrimena

oteja san zatočenicu

sjajnog kaštela

djevu Yossamin čudesnu

 

 

Ostalo je ka u bajci

mi smo sritni

ka zagrljena kamena  cvita dva

na jednon kavalu

živimo u  sanjivoj  lipoti dodira

uvik i zauvik

 

e

 

skoro zaboravin

šta ti je Žena

 

 

I am zabezeknut

blizanci naši i jube moja

nad mnom bdiju
na odar
žute brnistre

zavjetom ditinstva polažu

molitvu

u sutonima zlaćanin

u drhtavom pijesku

 

 

molin se Nebu

podari miloj lipoti svu sriću koju sanja

i mene ludastog sa njon

da beren čednu rosu

tila bilog

meni sritnom darovanog

 

Sa zahvalnošću  

Yossemin za  vizuelne čarolije






												

Bleki – Vodimo ljubav

 

 

Ti i ja srećemo se

Ti okean ja lađa

Ti ocean ja delfin

Ti me pogleda sa ljubavlju

Vrisnu

šapatom

zaroni sa mnom

mili

zaronih

tebe nađoh ljubavi

vrisnuh do neba

mislima

Mila  vodimo ljubav

 

okean

tišina i sni

Ti mila

i onaj ja Delfin

ta ljubav

tako očajna

tako nestrpljiva

tako bolećiva

ljubav

naša

nije sa ovog dunjaluka

 






												

Bleki – Noć ubica snim

Noć orki

Dan radovanja

Jesenji osvit

Cvijetna mjesečina

Obasjano gorje

Snježni đardin

a Tebe
poput prelijepih ubica
razigranih Orki
u plavetnoj noći
snim
nestašno nasmješenu

a vodiš  me
danom radovanja
obasjanim suncem
tijelom  blaženo talasanjem
u osvit moje kasne jeseni

a lebdi
na cvijetnoj mjesečini
ispod
obasjanog gorja
tvojih snježnih đardina
dok moćna Modra rijeka
sanja cvat božura

a uskomešana nevinost
duše djevojačke
što u snu
sna
cvijetnim vodoskocima
sklapa moj život
zimskim opusom okovanim

Djete me boli , Bože jedini oprost molim

 

 

Jedno dijete

jedan bol

djetinji

 

Jedna djevojčica

jedan san

očinji

 

Boli dijetinja duša

boli očev život

slomljeni

 

Nerođeno dijete

ljubav očevu sni

oče pomozi mi

 

Otac kleči

hvaljen si Gospode

vratiše je

 

Al to ne bješe ona

jedno dijete jedna bol

djetinja

 

Horski bučno

neuki bezumno

nego ko

 

aha jes kako ne

otac ćuti drugu dječiju bol

odgovor nijemi

 

Zajedno kleknu

otac i djetinje boli

Milostivi oprosti grešni smo

 

 


												

Bleki – Kunem ti se ljubavi jedina

 

 

Ljubavi jedina

kunem se ljubavlju tvojom

imam samo devedeset dana

tri po trideset

pride tri po deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav mnogo dara

iz malog parka beskućnika

deset pupoljak ruža

za tebe ubraću mila

za snove jednu orošenu

za tugu drugu žutu

za sreću treću šarenu

za tebe četvrtu zelenu

za samoću petu safirnu

za nježnost šestu ružičastu

za vrlinu sedmu plavu

za nevinost osmu bijelu

za ljubav devetu rubinovu

za nas desetu duginu

za mene neće ostati ništa

zato sad tango puštam

poklanjala si mi sebe

najljepšu od svih

 

Ljubavi jedina

kunem se ljubavlju mojom

0stalo mi je samo četrdeset dana

trideset i deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav nešto dara

iz velikog parka beznađa

ukrast ću samo za tebe

poklanjati drugim

četiri ružina pupoljka

prvi biser neotvoreni

za prvu godinu snova tvojih

drugi safirni tek pupoljak mali

za drugu godinu čežnje tvoje

treći rubinov poluotvoreni

za treću godinu tvoje ljepote

četvrti crveno žuti rastvoreni

za četvtu godinu poklonjenu

nevinosti mojoj i tvojoj

staviti ću ih u kristale nade

gledati mirisima iščekivati

kada poslijednji pupoljak uvene

ostaće ti samo ljubav moja

kada rubin odsjaji

sanjaće me ljepota tvoja

kada safir popada

ostaće ti čežnja moja

kada biser potamni

ostaće ti snovi moji

prestajem da plešem

i da se molim

muzika mi donosi tebe

najljepšu od svih ruža

Luco Malena

jedina ljubavi moja

 

plave me oči nježno gledaju

dvije su suze iz njih kanule

iz lijevog rubin ljubavna

iz desnog safir milosna

očima me zovnu

da joj priđem

ona mi šapne

poljubi me mili

još samo ovaj put

onako kako si nekad znao

strasno ko delfin u plaveti dubina

ljubavnički ko vulkan što gori

zagrli me blago

kao jedinu ljubav svoju

samo još jednom

molim te

tako sam umorna

a i hladno mi je

 

kao malena djeca se za ruke primamo

ona me ljubi onako kako sam nekad znao

nježno ko lahorca let

zaštitnički ko mjeseca cvijet

ljubavnički ko lotosa  istina

ja je grlim

leprašamo sa grlicama i ružama

ona mi ljepotu svoju u grudi ušuškava

zauvijek

sada jedina ljubav moja

može da spije

 


												

Bleki – Mistična imena se po srcu daju

Jednog   snenog poslijepodneva

doleprša anđeo .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

 

U  vatri svoje nevinosti

bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze

s tim što volim ženu

nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti

znao sam da se zaljubila

više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama,

šta god mu to značilo.

 

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo

to njeno novo ime

Samo, bilo je falično

Nedovoljno da opiše njeno ozračje

samo njoj svojstveno

blještavo od nekih novih

tek otkrivenih velova.

 

Mistična , raskošna, cvijetna

a razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti

uz to dobrota i ljubav

Nadasve čedna

U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom

nalik na svjetlost anđela.

 

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , nedodirljiva

u čednosti i milini svojoj

ostaće Mila  Djevojčica

u mome srcu

za čitav život.


												

Pismo ženi sa nevidljivim pjegicama i bolom u grudima

Pjegice,

Dan je prelijep,

hladan i kišovit.

Odakle da počnem mila, a da se tvoga bola u grudima ne dotaknem.

Mnogo toga , ti o meni , ne znaš ljubavi.

Da znaš , možda ne bi samo plakala ,već bi se ponekad i nasmijala i rekla:

-Glupko,uvjek je bio malo blesav. A mio i drag. Jedini moj Princ mali.

 

Pitala bi se šta ja noću radim?

Ne bih se zamislio,

Malo bih se počešao, ono naopako.

Lijevom rukom, preko glave iznad desnog uha.

 

Dobro si rekla , Glupko.

Naopako se i češkam i sa tobom uvijek počinjem:

Po svu noć ja tebe sanjam mila moja.

Po svu noć ja tako , uz tebe draga počivam,

uz nevjestu svoju, života darove snivam.

 

Da mila,

od kada si me nazvala Dragim ti si moja nevjesta postala.

Pod Nebom i zvjezdama .

Mjesec mi i maglece svjedoci.

A naša noć je uvijek tako snena ,zvjezdana.

 

Dragi tvoj često nije krja tebe ,

da te zagrli i suze poljubcima briše.

Suzama si lice zasula, udovica si moja malena,

crne velove po polju ljubičica prosula.

 

Po svu noć ja tako , uz dragu se jedinu odmaram ,

Uz nevjestu moju, za me neudatu , ja tako po svu noć,

njene cjelove milujem, ljubavlju je neispavam.

Po svu noć ja tako,život naš dozivam.

 

Po svu noć ja tako ,

ljubav jedinu cjelivam.

Po svu noć ja te nježno volim

Po svu noć ti me žarko voliš

Po svu noć se volimo mi.

 

To tako miriše na Poa, mila

Budler krao,

Rembo u zvijezde okivao

Jesenjin pomalo mezetio,

Mak na stećke klesao ,

Indexi opjevali.

Zašto nas ja ne bih ugurao u taj mit

o ljubavi

kad nježnije od njih o ljubavi snim.

 

Naša to ljubav zaslužuje.

Koga briga ako jednog dana umrem ,

jer obala je tvoja meni šaputala riječi ljubavne.

Da,obala tvoje mi dodirima šaputale,tvoje tajne okrivala.

Kada se smiješ tvoje nevidljive pjegice me grle,

čak i kada me ljubiš moje bore sanjaju,

da su ljubavnici tvojim strahovima i skrivanjima.

More mi na uho šumi

tvoje tajne predviđa da bih lakše po tvome tijelu brodio.

 

Kada se ljutiš,

ožiljci koji se ne vide ,

nestaju,

kada sanjaš da te berem.

pjesak naš nas ćuti,

tugu kupi 

 

a ja , po svu noć tako , tebe tražim ,

jer mjesec žmirka ,

žuti

huči, vri

da se volimo mi.

 

Ljube a Mila moja,

Bog milosti i ljubavi me pita, čemu je , kome je duša, Makusmče sretno.

Tada mi svjetlost u dušu kane, jedna kap za čitav univerzum snova i ljubavi.

Duša moja je zbog Tebe,ljubavi, od Boga data radi milosti ,

dobrote tvoje i snova zapretenih u velove čekanja i uzdrhtalih nadanja.

Tren prije me boljelo,kao tebe nekad,

časak prije tuga me htjela ubiti.

Kao tebe sada.

Ali više ne.

 

Ime ti je žena bezgrešna.

Nikad me nemoj pitati o čemu pjevam,

jer dvanaest su poupoljaka , krhkih i bijelih,

orošenih suncem i krvlju mojih snova,

naizmjenično su prošarane plavim velovima moje tuge.

 

Za svaku našu godinu traganja,

do dana onoga kada sam te sreo i namah zavolio ,

po jedna krhka ruža.

Za svako stoljeće kada bješe srcu mome neznana po pupoljak krhki.

 

Pitao sam se , da li sam se ja tada oprostio od tebe, Mila moja.

Znaš kalendari i čast.

Vrlo zlohuda kombinacija.

Nije mi bilo važno,jer znao sam da voljeću te do groba,

barem.

A možda i poslije,ali ti to ne mogu zasigurno reći.

 

Radio smo mnogo toga, uh grijeh mi i sama misao ,

pa i poslije nas,pa me toplina ,možda , mnogo jača gore čeka.

Pomišljao sam , voljeti , dotaći , čednost tvoju bilo grešno i pretoplo

Zato tih dvanaest bijelih pupoljaka,naizmjenično osunčanih i orošenih, a prekrasnih,

još uvijek samuju na splavu opraštanja.

 

Da, ruže ne poklanjam tebi ,mila moja.

Već oprostu , u ime ljubavi,snova i pjesama darovanih

plavoj anteriji,što još uvijek na ležaju sniva,

da je nevjesta moja oblači.

Zaista , ta anterija sasvim zavodljivo miriše.

Na tebe,tvoje tijelo bijelo,

mazne grudi sedefaste,

cvijetove tvoga đardina

jer moje su je pjesme lepršale na tebi,

da bih je ja nestašno skidao .

 

I zato ne pitaj me o čemu pjevam,ljubavi moja.

Lakše se živi mila moja.

Kad o ljubavi pjevam,oči su zeru bistrije kao kad bjelokost usnama prinosim.

I memoj mi zamjeriti . Malena ,ako tugu u stihu slutiš.

Više ništa ne trebam Mila. Za sebe se više i ne molim.

Samo tebe sanjam begunice duše moje.

U snovima mi dolaziš.

 

O dodji ,već jednom, prolece, smeh ljubavnice zemljin mi donesi.

Neka zakuca sreće u očima tvojim,

Nestrpljiva i nemilovana da se odzrazi u duši mojoj!

Dođi mi , u naletima nemira usred lišća i cveća koje hita da se raznese stazama naših dodira.

Da zajedno pojimo,

Jutros mi je ruža procjetala.

 

Dođi mi kao sjajna pobuna protiv damara tvojih ,

baci se u noć,

u tamu vode Oceana mog,

iznad zemlje,

oglasi slobodu zarobljnih klica Tišna i sni!

Dođi mi kao smijeh munje, urlik oluje,

odjekni u Čednom gradu ,

oslobodi reč ugušenu,

bol koji je zapeo u danima pređašnjim.

Uz kristale Modre rijeke osnaži nasu borbu ,

ne posustaj , budi pobednik smrti!

 

Kako da završim mila, a da mi se nevidljive pjegice nasmješe.

Život je prelijep malena.

A , ja te volim i ti to znaš.