Autor
Hajro Šabanadžović
Kosi, čedu Grada čednosti
Ona spava Nebeska ruža
Centifolija Livada
Ljetno proljeće Proplanak
Ljubav je blagost neba Čežnja slama
Naše noći Velovi Modre rijeke
Molitva i anđeo Dijete u oblacima
Čednost / Nebeski velovi Rađanje
Neminovnost Hvala gospodu
– Gdje su labudovi? – Oni su odletjeli.
– A vrane? – Ostale su vrane.
– Kuda će labudovi? Kuda i ždrali.
– Zašto su otišli? – Da krila olagane.
– A tata gdje je? – Spavaj, spavaj, evo ga san,
San na stepskom konju samo što nije.
– Kuda će nas povesti? – Na labudov Don.
Moj labude bijeli, znaš, tamo ti je…
Neznam gdje pocinje praznina mora
Ali slutim sto je taknuo u tebi ili meni glas
koji je blizu negdje rekao:
Nikad
To je rijeka koja se ne ,vise ne vraca
u svoj izvor
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim
koji ceka u daljini.
To je cvijet koji ne silazi vise
u svoj korijen
jer se ondje naselila buducnost
Nikad.
Sumna trava neizgazenih visoravni,
snijeg na planinama ,ljubicastim.
Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad
u travi sluha i vida naraslo
u sjeni ruku sustalih,u sjaju zelje neugasle
Obazri se ,prepoznaj svoje Nikad
po iscezlim nizinama prostrto
I teska misao ,koju si zanjihao
postat ce blaga ,
jer je kraj nje covjek nerazumljiv
u svojoj samoci .
A kad se on pomakne u Noc
i u veliki uspavani prostor,
ispruzit ces za njim svoje ruke
i viknuti ;
Ne odlazi
Crno
Crno bijeli svijet
Nije sve tako crno
Bijelo i ljubičasto
Crno bijele fotografije
su umjetničke
takav je i život
manje više
neuk pomislim
tu ja uskačem
sakrio sam boje
da naslikam lik njen
koji u srcu nosim
avaj zaleđeno je
izletim na ljubičastu kišu
bjelina ne pomaže
jer oči moje crno bijele
krvavu rosu liju
Provela je noc na putu
kojim krecu od davnina
nasi snovi prema svijetu
s’ Perkovica preko Knina
U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome
otima se i prkosi
Ref.
Djevojka iz moga kraja
na usnama njenim kusam
okus prvih poljubaca
okus prvih oskorusa
Ona pamti davne rijeci
slatke boje zavicaja
ima zelju da me lijeci
djevojka iz moga kraja
Provela je noc na putu
na kojem se nade gase
ostala je svu noc budna
u vagonu druge klase
U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome
otima se i prkosi
Ref.
Ref.
Uletjela si u moj život kao nenadani lapršavi lahorac.
Htjedoh te životu učiti , o ljubavi i ljepoti zboriti ,
zaboravljajući da si dijete koje još uvijek voli lutanja svoja.
Uplaših te i ti odi stazama koje manje bole.
A snovi naši se isprepletu pričaju za oboje.
Sjećaš li se mila
snova kraj Modre rijeka .
Kristalno čista duša tvoja
slušala je šum rijeke što ljubav doziva.
Gledali bi plavetno nebo i ljubičice
one čedne ljubičaste i one bijele djevičanske .
Za nas je svo cvijeće iskrilo nevinošću ,
Zaljubljeno gledajući u tebe govorio sam:
.– Vidi malena moja , jube moja
te krhkosti, te blagosti i nježnosti,
te nestvarne ljepote i mirisa.
Tako nešto je samo od velike ljubavi Božje moglo nastati.
To ljudima nije dato.
Ženama jeste,
ali te Božje darove neljudi blate i prljaju .
U stranom dunjaluku je poprilično toga,
skoro svo je upraljano i to me uvijek jadom pritiskalo,
Nisam mogao disat ni mira naći..
Nosio sam ja kožu tamo, i čizme sa visokom petom,
da ne bi otkrili da sam iz Bosne , jer naša ljepota plijeni.
Svaki Bosnac je Princ mali, ako to prihvati i želi.
Sada , kad te napokon nađoh volim i tebe i tvoju bjelinu.
I tvoju djetinju dušu.
-Kod nas u Bosni i Sarajevu nebo je čistije,
cvijeće mirisavije ,ptice lepršavije i cvrkutavije ,
vazduh pitkiji i tečniji , ozdravljujući,
rijeke modrije, sunce sjajnije, nebo prozračnije ,
mjesec blistaviji, maglice svjetlucavij…
A žene?
Nemaju izbora .
Il su Anđele ili Princeze.
Vrativši se doma shvatih ,
koliko ovdje blaženih i prelijepih žena ima,
srce od plemenitosti i ljepote da stane.
Kolijko nevinosti i snenosti u Bosni ima ,
duša da se razigra i pleše kao dašak mjeseca ,
koji u izmaglici purpur sunca, na počinak kreće
O , znam šta ćeš mi zamjeriti Mila.
A bol , a tuga , a suza ,
jer Bog Milostivi sve daruje u parovima.
Nisma zaboravio jube moja.
I ti i ja smo jedna bol , jedna tuga , jedna suza.
Al danas mi se samo o lijepim stvarima zbori,
o snovima , o zanosu , o iskonskim dodirima,
i o ljubavi koja damarima bije djevojčice mila .
Hvala ti , i molim te oprosti mi
jer ne stigoh ti reči tdasi ljubav moja.
Ova hladna noć
svuda samo mir
jedan čovjek sanja jedan san
sanja jedan san
on je sam on je tako sam
a nema nikog da ga tješi
da mu šapće nježne riječi
jer je dalek njegov dom
dalek njegov dom
zvijezde su visoko na nebu svom
ne znaju o bolu tom
ne znaju o tom
da veče gasi kapi kiše
on ih neće gledat više
samo sanja njihov sjaj
sanja njihov sjaj
Ova hladna noć
svuda samo mir
jedan čovjek sanja jedan san
sanja jedan san
on je sam on je tako sam
on nema nikog da ga tješi
da mu šapće nježne riječi
jer je dalek njegov dom
dalek njegov dom
zvijezde su visoko na nebu svom
ne znaju o bolu tom
ne znaju o tom
da neće noćas niko doći
da mu sklope snene oči
jer je dalek njegov dom
dalek njegov dom
Ego . mržnja, kompeksi i ogorčenje su poslijedica praznog života. Prazan život je alter ego ljudi koji uprkos svim činjenicama , dokazima uporno guraju u prvi plan sbvoju neinteligenciju i neukost.
Od tisuću ispitanika njih 998 će vam gvoriti i pametovati o životu. Onaj hiljaditi će zaustiti da nešto kaže i odustati i žurno krenuti naprijed . A onaj jedan jedan će odmahnuti rukom i reći da nema vremena za gluposti i krenuti za prethopdnim.
Ovo nema veze sa pitanjima koje je boje trava ili nebo jer to je individualna percepcija. Isto tako nema veze sa dugovječnosti. Ima veze sa životom i njegovom kakvoćom.
Ko traga za smislom života taj uglavnom propusti život. A hrabre i inteligentne jedinke jednostavno nemaju vremena raspravljati se sa magarcima jer život nikoga ne čeka , samo odi dalje bez pardona .
Ako se ne živi isto kao da ne postojiš. Neki kreten je rekao : Mislim dakle postojim. Joj ublehe kažu mahalaši i dodaju: Živom dakle postojim.
Ako se ne živi isto kao da ne postojiš.
Ali to nije sve.
Neuki (oni koji nisu sposobni razumjeti istinu ) se udruže sa onima koji su zaslijepljeni egom , mržnjom i kompleksima ( ogorčenje praznoćom života ) želeći biti u pravu i kada su svjesni da su fulali istinu (život ).
Život je jedino mjerilo vrijednosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Pogled u budućnost nam govori da je prošlost bila milostiva,a život (sadašnjost) prelijep.
Kada neukost i komleksi postaju bučni i nerazumljivi , razum se povlači . Mir , tišina i guštanje u čarima života vrijede više od svih nebitnih prepirki i šupljanja.
Zragahzći za smislom života ljudi ne shvataju svoju neukost ; ko su , šta su i šta žele. Kako takvi ljudi mogu drugom savjete dijeliti i govoriti ko je i kakav je .
Takvima oduzmi mobitel, kompjuter i televizor i shvatiće ( ako im neukost i ego odzovole ) svu ispraznost svoga bivstvovanja.
No , molim , oprostite mi moju eventualnu neupućenost i smaranje , jer ponešto znam , a mnogo više toga ne znam i još uvijek učim .
.
Ove noci jedna zena
Da sam cuvala sve suze potekle
moje oci bi u rijeku gledale
da sam cuvala sve suze potekle
suze sto su zbog tebe padale
Da sam cuvala sve ruze uvele
moje oci bi u jesen gledale
da sam cuvala sve ruze uvele
ruze sto su za tebe cvijetale
I sad, ja koja sam te cekala
i sad, ja ne znam kud bi krenula
Ref.
Ove noci jedna zena
bijele ruke sklopila
ne zna gde je sreca njena
ne zna kud je otisla
Ove noci jedna zena
jedna ruza uvela
zna da nikad nece doci
onaj kog’ je ona cekala
Dobrota, radovanje i niti-ljubavi
Dugin dan
Trešnja u cvijetnjaku
Ljubav djetinja
Malena velove snije
Dobrotom njenom
iskovano radovanje
plete nitima ljubavi
tihe dugine dane
ispod trešnje u cvjetnjaku
u pogledu koji sluti
jezu izgorjele daščare
koja tajne zidove krije
iza kojih ljubav djetinja
odmara
i ne prestaje da snije