Fataljist

U dunjalučkim  danima dešavaju se čudne stvari Dobre i loše. Vesele i tužne. Nama se manje više dešavaju mahalske stvari. Ne može ih čovjek ni protumačiti , ni prepisati, a kamo li pred dunjaluk bez tabirenja  natakariti.

Nije za javno mnijenje. Šta se u mahali zbije, ostaje u mahali. Jes, zinite da vam pričamo šta se u mahali sinoć zbilo.! Ili koliko je njih i koja je to zavriskala : Joj, mamo mamice. Onu o crvenom fesiću, vidimo, prokužili ste.

Zato smo  odlučili da vam ispričamo naš  susret sa jednim fatalistom koji neće da prizna da je bilo šta drugo.

Nama dosadno bilo, jer smo mimo bilo kakve logike dogovorili kont u  parku ispred predsjedništva. Nismo bili još prokužili  da tamo nema ni trena osjećaja , već samo preraspodjela planova o otimačini narodskog blagostanja i vreća sa zlatom.

Čekajući dotičnu, a bilo je to nekad ,  kad je je'nom neki  čojk , ispod je'nog drveta sjeo na travu naslonio se  da predahne. Bio malo umoran , a  malo zalego da složi kosti. Kako zalego namah zaspao,kako zasp'o tako usnio. Taki ti je naš čovjek , ha zalegne on zaspe. Umjesto da kad zalegne…, ma ne mremo više uputstva dijeliti , šta je kome radit’ ili ne radit’.

Nema svrhe. Ko zna zna, ko ne zna ,nikad neće naučiti.

I tako onaj ,koji evidentno ne zna šta mu je raditi kad zalegne, sanja listove,  mnogo lišća kako pada , i pada,sve više  po njemu pada. na njemu se skuplja. I sve više  i još više zatrpavaju ga i pretrpavaju, guši ga  nema vazduha.

Prolaznici vide čovjeka kao se grči i batrga, k'o da ga neko mokrom krpo po glavi tuleha. Jedan naš, onaj od dobrih ga prodrma , probudi i pita:

-Da li ste dobro?

-Dobro sam , a zašto ne bih bio dobro. Ja fataljist kak bi reklja filjozofi.

– U redu je biti fatalist ,nisu filozofi što su nekad bili i ne treba im u današnje doba previše vjerovati.

– Ja fataljist,kak bi reklja filjozofi ništa loše.

-Dobro kad rečeš, nije to ni tako loše.

Tješi ga onaj od Dobrih.

-I  nije . Plaćaju me za to.

Usta fatalist,  uze vreću i šiljak polegnut u travi,  i nastavi raditi svoj ekološki posao. Vrijeme za pauzu mu isteklo.

Boteksove pušačice / Igrokaz na dan 19. Maj / Svibanj

Danas je Srijeda  19. Maj  / Svibanj 2022. godine.

Ovako  se dani  jedan drugom suprostavljaju:

137 dan   se razvjenčalo pd ove godine, 228 preostalih čekaju razvodne papire  .

Čudno,  pomišljamo ,

dani ko neke  blentovije se razvjenčavaju od godine, dogodina, svake godine ,a godina ni habera.

Valjda vole biti udovice. Ne znamo da li su godine upoznate sa činjenicom da nestanak  poslijednjeg ženika znači njenu smrt. To je vrlo smrtonosnba    činjenica .

A možda se umori od nabijanja na kolac milona ljudi, pa još smiraj dobro dođe. Bolje i taj izraz, nego odradila svoje i dobila nogu.

Kažu naslijednica je nova i ljepša- Aha , kako ne. Mi sve nešto dumamo ; da se i stara godina dobro kamuflira , ali ne hirurško boteksnom korekcijom ko danađnje hibridne ljepotice , sa besramnim usnama nalik  – poziv na pušenje.

Što bi poete rekli:

Udovica ne udovica i godina je  mnogima osmrtnica.

U prevodu:

Budite oprezni. Nemojte se zamjeriti godini. Vraća se preobučena u novo ruho, i zna biti osvetoljubiva, naročito poganima , ali i boteksovim pušačicama napućenih usana .

Međugorje , vidjelice i papa Franjo / Igrokaz na dan

Danas je Subota   18.  Maj  / Svibanj 2019. godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

137 dana   pa-pa.

228 preostalih čekaju da papaju.

U međuvremnu , ma koje među vrijeme . Vidi stvarno nema nikakvog međuvremena.

Između oo -oo i oo-oo ljudi još nisu izmislili međuvrijeme.

A jopet , ima neko Međugorje i neka Gospa od međugorja. Nas jedino buni što se ona naruči za ukazivanje.

Obično kaže budi tu i tu u toliko i toliko sati i ja ću doći da ti saopštim novosti. I još čudnije je što se uvijek javlja istim personama.

Vi sigurno  mislite ,  mi vas bez veze taslačimo.

Nismo boni ne bili.

Mi samo parafrazirali i preuredili izjavu trenutno glavnog hadžije za sva ovosvjetska prikazanja.

Pogodili ste . Papa Franjo i mi smo na istoj talasnoj dužini u vezi  Međugorja. Izjavio je :

“Pa tko misli da bi Djevica bilo kome rekla: ‘Dođi sutra u isto vrijeme na isto mjesto, imam novu poruku za tebe’?”.

 Jedino se  nismo usaglasili da li na mjestu slijedećeg viđenja treba ostaviti mobitel radi efikasnije komunikacije.

Jer nije svaki dan prikazanje i mogu se vidjelice mimoići.

Čudno,  mislimo mi ;  ti isti dani k'o neke blentovije žure na pa'pa, a popapa ih mala maca. Igra se dvadeset četiri sata sa njima, pa ih popapa  .  To je vrlo tragična  činjenica . U toj igri ipak   dani povuku mnogo više ljudi, nego što ostatak dunjaluka može zamisliti.

Što bi poete rekli:

Papala mala maca dane ili ne papala,  dani insane neprestano metu, imali oni mobilne ili ne.

U prevodu:

Nemaju ljudi života kao mace, naučno dokazano , čak ni vidjelice.

Muhurom ovjereni dani / Igrokaz na dan 17. Maj / Svibanj

Danas je Utorak   17.  Maj  / Svibanj 2022. godine.

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

136 dan   otišlo. 229 preostalih greju. Neki silovito počeli, a neki  tek kontaju greti.

Čudno,  razmišljamo ,   dani ko neke hablečine, nasjedaju na isti fol.

Žive dvadeset četiri sata i nogatrans.  Čini se dani su naivni.  Iako su suncom i dobrotom obasjani, to je vrlo nerazumna i iskrivljena ljudska percepcija .  Jer u tih tek nekoliko treptajasa sobom povuku mnogo više ljudi, nego što ljudi mogu zamisliti.

Znači nešto nije u redu sa insanima , kad o očevidnim argumentima malo poklanjaju pažnju, ili uopšte ne misle o tome. A to je vrlo pogrešno , i dakako pogubno.

Zapisano u zvijezdama ,  niko nikad saznati neće  u kom danu je zapisano njegovo ime, dok mu taj dan ne pokloni omuhuranu obavijest o promjeni mjesta boravka.

Što bi poete rekli:

Mislili ne mislili dani vas pometu.

U prevodu:

Dani su kao higijeničari. Nekima ugodni , nekima vatreni.

Josip Broz Tito – 7. svibnja 1892. – 4. Maj 1980.

Možda bih trebao početi sa :

Hvala ti za sve što si učinio za svoj narod.

Ali ne ide!

Oprosti nisam nezahvalan ,

saćekaću tvoju reakciju na jednu malu molbu.

Druže Broz ,

davno se nismo čuli, još od devedeset i neke  prošlog vijeka.

Umišljati nije loš  fakat.

Mnijem , imam neka prava.

Davne 1974./1975, su me poslali da položim ako treba i svoj život za tebe.

Nećemo sad o tome da li su me pitali ili nisu.

Imao sam dobar i simpatičan  CV i neophodnu   visinu.

i poslaše me na Dedinje i ponekad u Karađorđevo.

Jednom sam , ko’ slučajno , na petanest dana zalutah u Dobanovce,

Volio si ; hajd’ recimo,prirodu

Kažu pazi nam na   Tita.

Jašta ću drugo raditi  , nego paziti.

Te godine skoro da mi nije dozvoljeno da imam pametnijeg posla.

O danas šta  da ti rečem Stari?

Velim , nema potrebe da ti pričam, vidiš i sam šta se dešava.

Gledaš nas , a žaloste te ljudi zli koju nam ubijaše Majku domovinu

prelijepu i časnu Jugoslaviju.

Još više te boli plemeniti narodi koji ko stada kurbana , janjadi za klanja,

šutke prihvataju da ih zatvaraju u torove ,

i prinose kao žrtve na sotonske / šejtanske oltare .

Znam , tužan si jer i  dalje ubijaju tvoje časno pučanstvo.

I pljačkaju ga i porobljavaju , u fašističke ih konc torove trpaju.

Četiri decenije zla je previše da bi to nevini ,

napaćeni narod mogao izdržati.

Ali trpi.

Dokle ,pitaš se?

Eh , i ja se pitam!

Neću ti puno tupiti štovani druže.

Volio si da te oslovljavaju sa druže Tito,

jer bio si najveći tovariš.

A veći si dinGospo od svih monstruma zajedno,

svih onih zlotvora i ubica   , koji te ruše ,

i uzludno guraju  tamo gdje je njima mjesto ,

na smjetljušte historije/istorije/povijesti.

Imam samo jednu skromnu molbu .

Za tebe prava pravcata sitnica.

Ti si uvijek imao veza i znao prave riječi koja otvaraju  svaka čarobna vrata.

Daj molim te , potegni neka poznanstva , tamo gore , progovori koju.

Mislim da je vrijeme da se  sva fašistička , nacionalistička ,mafijaško – pljačkaška bagra i fukara pomete sa lica zemlje i uputi u mjesto koje joj po zasluzi pripada:

u pržun oliti pakao.

Hvala unaprijed i drugarski pozdrav.

Do tada:

Smrt fašistima / fašizmu , sloboda jugoslovenskom narodu.

I HVALA ti za sve.

Da,Vinčijev kod / Iz arhiva

Da , Vinčijev kod

Da Vinčijev kod ili žig

 

Nacrtao Leonardo da Vinči Poslijednju večeru prije 52o godina.Još uvijek se o njoj koplja lome.

Neko napisao i knjigu Da Vinčijev kod.Po knjizi napravljen scenarij i snimljen film.Koliko je utemeljen po stvarnim činjenicama nije bitno.Bitno je da se Vatikan nije previše bunio.

Pitali i razmišljali ,nikako da skontamo.Uzmemo ponovo Novi zavjet da čitamo i pronađemo ono što smo pronašli prije pedeset godina;i svaki put kad smo Jovanovo jevanđelje čitali.

Ima mnogo stvari po kojima Jovanovo jevanđelje odudara od drugih.Prvo nije autentično.Drugo sumnjmo da ga je Jovan evanđelista napisao.Ako ga je napisao sam je sebe u bulu uvalio!?

Sva jevanđelja se slažu samo u jednom.Za svadbenom,odnosno poslijednjom večerom je sjedio Isus i dvanaest apostola. Znači, tako jevanđelja tvrde da Marija Magdalena Isusova mezimica i milosnica nije bila na tajnoj večeri.

Ništa neobično.Savle i Vatikan su isključili žene iz života.Zbog toga su se vremenom feminizirali.Ako ne vjerujete pogledajte strop Sikstinske kapele.Ne morate ni posjetiti baziliku sv.Petra jer je prizor pogan. Pederske bljuvotine možete vidjeti gdje god hoćete.

Mi ste pomislili da smo greškom večeru nazvali svadbenom . Nismo pogriješili. Stvarno je to bila svadbena večera.

Po Isusu to veče je bila i momačka i svadbena večera. Momačka, skupili se ljudi i momci da slave sutrašnje Isusovo vjenčanje sa nebom.Zasjeli  ljudi za trpezom,hastal pun meze i pića,samo im harmonika nedostaje. Slavljeniku nije bilo do muzike pa je zato Mojsija harmonikaša nije ni pozvo.

Kako se vjenčanje završilo postoje četiri verzije.

Ukratko:

Hrišćani:

Rimljani Isusa na nagovor jevreja na krst razapeli i on je Božji sin..

Jevreriji i dvostruki konvertit Savle/sveti Pavle:

Mi smo Isusa objesili i zbog toga on ne može biti ni mesije ni Božji poslanik.

Hindusi:

Isus nije ni razapet ni obješen.Umro je u Indiji u diobokoj starosti,82 god,

Muslimani :

Isus je bio samo Božji poslanik i nije ubijen.

Isusova smrt nam je u drugom planu,sad nas interesuje  tajna večera , naročito ona slikana da Vinčijevom rukom.

Na slici se sasvim jasno se vidi žena pored Isusa sa njegove desne strane. To je  Jevanđeljski đentlmenski raspored.Muškarac sa lijeve strane,bliže ženinom srcu.

Ima još slikara koji su na taj način slikali tajnu večeru. U svim dostupnim slikama lice osobe sa desne strane nema naznaka brade,čak i ako lik izgleda ko muško.

Dolazimo do pitanja: Ko je osoba do Isusa?

Vatikan i Jevanđelje jednoglasno tvrde : Jovan evanđelista

Teorija zavjere i film tvrde : To je Marija Magdalena.

Mi nemamo svoje mišljenje,već samo razmišljanje o mogućnostima.

Ako su  Vatikan i jevanđelja u pravo onda su Vinči i neki drugi slikari u krivu.

Ako je da Vinči u pravu onda su Jevanđelja i Vatikan u krivu.

Vi sada likujete, joj mu logike, boli glava. Mi nismo gotovi sa našom analogijom i molimo da se strpite.

Leonardo je bio homoseksualac i vjernik što je nespojivo sa Biblijom. Po njoj i svim ljudskim normama , bi trebao biti nevjernik, pogančer , licemjer i po inkviziciji na lomači zaglaviti. Međutim zbog njegovih majstorluka, pape su mu kroz prste gledali.

Leonardo je bio veoma obrazovan i kao homoseksualac senzibilan muškarac.Nažalost njegov senzibilitet je otišao na stranu Sodome i Gomore. Ali kažemo znao je čitati i pročitao sv.Jovana skroz na skroz i prozreo kao Malu  Ivančicu .Ta Ivančica  je bila uzor  papisi Ivani . Namjerno pravimo zamjenu identiteta radi utvrđivanja mogućnosti da Vinčijeve indentifikacije.

U svom jevanđelju Jovan je na više mjesta sebe označio kao učenika kojeg je Isus tajno ljubio. U vrijema Isusa tajno su se ljubili ljubavnici preljubnici ( muško i žensko ) i pakleni potomci Sodome i Gomore. Iovan ili Ivančica je stalno kaskao za Isusom ,ne bi li pobrao kakve simpatije ili nešto više.

Druga tri jevanđelja ne gledaju na braću Jakova i Jovana Zavedejeva sa simpatijama. Vidi se da su braća i majka im tražili od Isusa više časti nego im je bilo namjenjeno.Jovan se u svom jevanđelju hvasta kao da je sam Isus. Zato Isusov osoran i poražavajući odgovor  majci  Zavejdejevih.

Isus nikad ništa nije radio tajno.On je farizeje i saduceje ružio i omalovažavao,prevrtao stvolove u hramskom predvorju.Izabranica njegova srca je Marija Magdalena. On se gnuša homoseksualca.On se gnušao svih bestidnosti i svakolikog zla.

Zato je Da Vinči   odmakao Isusa od Jovana; čovjeka koji se nameće. I onaj zaštitnički gest Petra koji Ivanu prijeti. Petar i Jovan imaju nešto zajedničko,što niko sem jevanđelje ne smije da dirne. Ako je Juda izdao Isusa,a nije,Isus mu je svjedok,  Jovan i Petar i ostali su  se  se odrekli Isusa u noći Tajne večere.

Petar tri puta prije prije kukurijeka,ali u kratkom periodu.A Jovan se hvastao da je bio u dobrim vezama sa sinodom i sveštenstvom koji Isusa predadoše Pilatu.I sam reče ; bio je prisutan u hramu kada se Isusu sudilo i sudbina mu se krojila.Ne progovori Jovica tada ni jedne ,da zaštiti svoga rabija.

Jovan se odricao Isusa čitavi veče tokom suđenja pred Kajafom. I nije ga stid to napominjati u svom jevanđelju.To nam daje povoda da sumnjamo da je Jovanovo jevanđelje Jovanovo. Ako jeste, vjerujemo da je pod prijetnjom smrću pisao svoje ucifrano jevanđelje.

Jovanovo jevanđelje i otkrovenje odišu stilom književnike i smutljivih farizeja.Nipošto ne liče na riječi  nepismenog ribara.

No , kako bilo da bilo, Da Vinčijeva slika nikako ko nije dobra za Vatikan ,Jevanđelja i Jovana.

Hvala prelijepom životu

Ima jedna čudna kvaka kod svih ljudi.

Ma nije šteka, šta ste odmah na bigajli hak zapeli.

Nego paragraf. A svaki paragraf je dio karaktera,

na priliku neka zakonomjernost.

 

Sebe vanserijsku kreaturu prihvataju u superlativu ,

a druge pežorativno minijaturišu.

Tako su nama, i znani i neuki život dolmili sa gutom nadimaka.

Ha im se ćefne priheftaju ti ga.

Bolio nas čošak.

Bitno je da su nam superlativi šaptali:

-Za dobrim konjem sa prašina diže.

 

Ne možemo ih se ni sjetiti,koliko nam ih je natakareno.

Ali dva ,najhafiznija nikad nisam anlaisao.

Ali da znate,ne valja sebi nadimke davat.

Barem po nama,jer o nadimcima ne valja raspravlati.

Obiju vam se o glavu.

A može se insan i obarabatit’.Pođeđe i uglavnom.

 

Zvali su me Degen.

Ja mislio da me zovu tako, zato što sam pametan,

ili barem filozof.

Onda mi se upalila svijeća.

Fali tu jedno io.

Pao mi mrak na oči.

 

No ubrzo me prozvaše De'kart.

Tada sam dobro šut'o karte,

i mislio da je to zbog toga.

Znate onu : Volim dakle postojim, ili barem handiram.

Jal karte jal…

 

A opet,kakve veze karte i ljubav imaju?

Joj ,glupih gostiju.

Svaki je gluplji i bezobrazniji od onoga drugog, a  slijedećeg.

Osim onih koje pozovemo da se izuju, a oni poslušaju i ponizno se oslobode obuće.

Kao prvo ,lovom se može kupiti sve osim obraza.

I ljubavi.

 

Vako vam to na priliku trebamo tabirit.

Jel’ valja kupit cvijeće.

Valja.

Pristojnost,vaspitanje ,kultura,obraz…

A skup je to sport.

Šta vi mislite koliko je u ono doba koštala velika kita cvijeća?

Ma kakav buket , to je bio žbun.

Ne moš’ ti na kont Princezi, sa kiticom ciklama,

Ili visibaba.

Jok,jazuk.

ili bilo kakvom drugom kiticom.

Cvjeća dakako.

 

Nisi ni goljo, ni baraba,ni gost.

Danas je lako.Teški na cvijeću.I ne miriše.

Kažu ekologija, kao nema to veze sa škrtošću i nekulturom.

 

Potom slijedi večera.

Nije bitno,Kineski restoran,Plavi podrum , Dom Milicije ,  ili kućna radinost.

Nije bilo brzine,ni brze hrane.

Sve pohiti polako, sredinom džade,da te štone ne satare.

 

A satiralo se bome.

I vako i nako.

Ljepota od života.

A za sve treba lova.

I na kraju svijeća.

 

Viđu vraga , ovo opet miriše na onog Degena ili Sokrata.

Nismo rđavi,pa nećemo reći da nam svijeće neuki i prepisivači,

sfumate , risovi , tvorničari , oliti levati još uvijek drže.

Čisto iz navike.

Oni što vrlo često nose plašteve na kojima piše gost.

A ne vide da su plaštevi haman Carevo novo ruho.

 

Ipak fini smo mi.

Finoći nas učile Finkinje.

 

Sa svijećom je ljepša atmosfera kad se zavučete.

Joj glupaka.

Ne u bure k'o Diogen,već međ’ dušekluke i jastuke.

I nemojte da bi nas slučajno pitali šta se tada radi!

Ma, jastuči se boni.

Uzmete jastuke i tandarate se.

Gdje god stignete i kako god stignete?

Kom’ štiklice, kom’ lakovane cipele.

Opanke ostavljamo  samoproglašenim.”analitičarima ” i “stručnjacima”,

prete ih od rođenje.

 

Ma prava fešta od jastučenja.A najčešće takar  žurkata  u dvoje i previ pravcati teferić.

Poslije fumamo onu slatku cigaru.

Ma nije mirišljavu, nego onu obično, naizmjeničnu,iz desne ruke u lijevu, a slatku.

A nekad se znalo sfumati po pola kutije,

bome o ujudurmama i dupke puna rikne.

Mi se nikad ne ustežemo.

Zapisano nam na stečcima.

Repeticio est mater studiorum.

 

Tako , bila jednom jedna Princeza i poslije hejbet sfumanih cigara , rekla:

-Bolje bi ti  pristajao onaj Degenski nadimak.

Zabrinu me Hankija pravo.

I tako pe'set kuka.

Hankija bilo i nije bilo.

Ponekad je bilo : snjeg je opet Snježana, zar ne vidiš Malena, hladno je.

Upalilo bi. Slijedio bi blagoslovljeni poziv.

Hajmo se Mili ugrijati.

Normalno da ne'š odbiti topli dušek i jastuk ,kad je napolju mrazište.

 

Hvala životu.

Jastučilo se , što jes’, jes’.

Kak’ neš’.

Nisi frajer.

Jastuci lijepi, topli,ugodni, a atmosfera nabijena i usijana.

Ma ,znate kako je to.

Pa valjda ste se i vi bar jedared jastučili.

 

I sve se smijale mojoj neukosti.

Čuj , molim te, k'o ne znaš zašto si Degen.

I ja se smijem ko degen i nastavimo se jastučiti.

Puno je perja letjelo.

A bome se znalo i koje jaje snijeti.

Izleglo se i pilića.

Sada ti pilići imaju svoje piliće.

Znači i oni se jastučili.

Neću vas falom ibretiti,ali imali su od koga naukovati.

 

Ni dan danas ne znam zašto sam čitav život bio degen?

Nije krečana , hostiju mi neosveštenih.

Nemojte pitati ništa više, da ne ispadnem “2x uobraženi idiot i tačka”!

Nema pouke,nema zaključka,cake,poente ili rezimea, ničeg pametnog.

Sve je pisano nekako ” bez veze ” žali bože potrošenog vremena na pisanju, ništa niščim” .

Ipak, vjerujem , možda će ovo pismenije neka shvatiti kao kratki osvrt na ljepote, mirisnih djevičanskih ljubičica i minulih dana.

Tim ljepotama hvala.

I jopet :

Hvala prelijepom životu.














												

Bleki – Sretan 8. Mart / Ožujak

 

 

I evo nas opet na početku početaka.

Žena!

Savršena da bude voljena i da voli.

Majka!

Jedinstvena i uzvišena.

Sestra!

Iskrena i neponovljiva.

Kćer!

Srce srca i duša duše.

 

Srean vam praznike ljepote mile

 

Hvala vam Anđeli dragi , od srca.

Meni ostavite ovu noć za tugu.

Bole me one kojih nema  vako i nako.

Vama ću poklanjati sve ostale dane ,

a bome i poneku noć za nečije radovanje.


												

Biseri bjelavskih mahala 595* – 600 *

595* Boja je vladar ljubavi .  Kojom god bojom vi poželite da naslikate svoju ljubav , ona se odjene bojom koju zaslužuje.

596 * U mahali izbace mušku djecu vanka ha navrše devet godina na ulicu, nek se snalaze. Mnogo je tih snalaženja u mahali bilo, i u cijelom gradu,i u cijelom svijetu. Svi tjeraju djecu , ha , pređu  devet godina na snalaženje. Često i još mlađu. I malo im to, još ih pride siluju ,kolju i ubijaju.

597 * Jevreji svoj posjet umrloj duši obznanjuju tako što poljube kamen i na uzglavlje groba polože. Malo smiješan običaj, pa valjda mrtvi znaju ko im u pohode dohodi.

598 * Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća.Možda? Realnije je da je u čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima. Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se  iz malenog potočića, zvanog ljudski um, razliti bujica  koja mudrošću i ljubavlju gane čovječije srce.

599 * Njatužniji je plač djeteta , kojeg su prodali i onda ga napuštaju; obećavaju da će se vratiti, a ono zna da ga lažu i da će ostati samo i sleđeno u tuđem svijetu.

600 * Muškarci su uglavnom velike hablečine. Njima je bitno ko je dao go’, ko je glavni i ko više penezi ima.Djecu tek podnose, žene tiranišu, samo o svojim glavama brinu.

Biseri bjelavskih mahala 589* – 594*

589 * Život bez ljubavi, muzike i plesa.? Uh, jadni čovjek bi se ugasi'a ka svića na ‘astalu.

590* Cvjeće je grehota brati.To je isto kao insanku ubiti. I ono diše , nevinom ljepotom mirše i voli.

591* Svaki tren je misao, ljubav, san i radost i treba ga mazitii kao malo mače.Tako se brzo ukrade, da nam poslije žao biva što ga nismo za vjeke vjekova milovali.

592* Svaki čovjek voli neku boju. Svaka boja je odraz nečijeg bića i istinu o njemu zbori.

593 * U mahali vjeruju da ljubav , kao i svaki tetrapak  ima rok trajanja . Ipak što je celofan krhkiji to je ljubav trajnija.

594 * Dječija ljubav je kao snovi. Nevina, čista i pitka, kao majčino mlijeko poslije sanja.