Danas je  utorak  21.  jul / srpanj 2026. godine ovg novo vremenskog vakta,

i 202 dan ove godine.

Mlađi ne znaju bijaše jednom u nekim nevinim vremenima ,  jedan dobar radio –  sarajevo 202 , mnogo ispred svoga vremena, dobra muzika i avangardan pristup svijetu , kulturi,umjetnosti  i zbivanjima.

I insani ga nisu slušali zato što su morali , nego zato što je imao ponuditi zabavu za svačiji ukus.

Nisu bili zaglavljeni u nacionalističkim torovima  ,u očekivanju koju će oni poruku i uputstvo odaslati poglavnici , doglavnici , vojvode ili uleme.

Tada su svi  Jugosloveni, svi Bosanci  bili braća i prijatelji. I iskreno se vjerovalo u Boga Milostivog i njegovu riječ.

Sada se svi odriču jugoslovenstva i utrkuju se ko će biti veći nacional fašista i nevjernik, praveći se da ne vide kako ih vlastela , tronacionalistička bagra i fukara porobljava i ponižava, preveći od njih bijednike i sirotinju ravnu zatočenicima konc logora.

No, i pored tužne i očajne stvarnosti  ,  ipak moramo primjetiti da je reostalo ,   dostatnih , 163  dana do  kraja godine da se stvari isprave ili pokvare, za bijedni  život ili olakšavajuću smrt.

Dani nam se polako kroz misli vuku ali  nam kroz prste neosjetno  klize    jer sve ima svoj početak i kraj.

Sve je zapisano u zvijezdama.

Čak ako nas ovi dani ne pokupe , neki drugi ili dogodine neki treći će to učiniti

Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više okreću glavu dana. Misle dani nemaju duše.

A griješe imaju nemjerljivo više duše nego zločinačka  mafija na vlasti.

Što bi poete rekle:

-Ko ne misli taj i griješi.

U prevodu:

Nemojte griješiti i mislite svojom glavom ,  jer život je kratka kak bi reklja filjozofi. a i lakši ste teret na kabur tahti.

Danas je  ponedeljal  2o.  jul / srpanj 2026. godine najnovije ere krojene po mjeri  sveštenstva , krišćana i arijevaca. Tako nam pasulj lego. Ko nam kriv kad znamo samo klepiti ušima , mada veći dio dunjalučana nisu obdarene fizičkim  klempama.

Ujedno ova 24 sata su 201 dan ove godine, i to svih  , jako pedantnih  1440 minuta  , oliti 86.400 još pedantnijih sekundi. I minute i sekunde , pod pokroviteljstvom sati i izvršnom upravom  dana , rade ko turbo usisivaći , koji mogu usisvati bezbrojnu gutu  ljudi na dan. 

Danas smo se ostavili abakusa i kanafnih čvorova i prišuljali se računaru. Bolje da nismo

Globalna statistika pokazuje da se u svakoj sekundi dogodi 1,78 smrti, što je 107 smrti po minutu, 6.390 po satu, 153.000 po danu, 56 miliona po godini i zaprepašćujućih 3,9 milijardi smrti u toku jednog prosečnog životnog veka, ako se kaže da on traje 70 godina.

Ali ova statistika se manje više odnosi na prirodnu pojavnost smrti .Nasilne , neljudske smrti je teško upratiti i pobrijati. Dunjaluk vri od ratova , gladi , ljudskih zločina nespojivih ljudskom  umu …

Nažalost, smrt je svuda oko nas, a jednog dana će zarobiti i nas. Vako il nako.

E sada vama ostavljamo da izračunate koliko će ljudi nestati sa lica zemlje u  preostalihj 164  dana do kraja godine.

Dani  za danom se kroz eter propadaju , na dohvat su ruke ali nam migolje ,  da nam  sreću ne pomute.

Ne mogu , jer jer sve je zapisano . Prolaze  oni skoro  nehajno . Godinama, eonima, od iskona

Ljudi manje više okreću glavu od njih. Ne mare , a trebali b, jer statistike su neumoljive.

Što bi poete rekle:

-Okrećeš mi leđa i odlaziš.  Džab džaba , imena zapisana u danima se nikad ne brišu.

U prevodu:

-Ljeto je . Slušajte neku ljepotu ( bome i gledajte) i uživajte , vruće  je, manite se statistike  i mislite na lijepe stvari.

Zemlja.

Plava planeta

Sunčev sistem.

Galaksija Mlijećni put.

Krajnja destinacija Univerzum.

Zemlja je planeta na kojoj živi čovjek.

Jedini   poznati planet na kojem postoji život.

Vjerujemo da će tako i zanavijek ostati , kažu Svete knjige.

U galaksiji Mliječni put postoji najmanje 17 milijardi planeta čija je veličina slična Zemljinoj, navodi se u procjenama dvije nezavisne grupe američkih astronoma.

Zemlja kroz svemir juri brzinom od 2.ooo.ooo km/h.

I ljudi tu fantastičnu i  jedinstvenu , Bogom stvorenu svemirsku praškicu shvataju krajnje neozbiljno i necivilizacijski.

Oprosti im Bože Jedini , ne znaju šta čine.

Danas je nedelja 19.    jul / srpanj nasušne nam 2026. godine.

Nekako smo zaokružili na 200-ti  dan ove godine.

Preostalo je  vrlo neumoljivih i jako beskompromisnih  165  dana do  kraja iste te godine.

Dani  za danom se kroz vrijeme vuku , na dohvat snova ali nam bježe ,  da nam  snove ne pomute.  Ne mogu previše toga  stići , osim neke hajvane izdići .

Usud se za sve pobrine .

Prolaze  dani skoro  bez osvrtanja .Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više ne mare za njih.

A trebali bi.

Toliko je Božije  ljepote i milosti u svakom danu da srce treperi ko zviježđe u blagoslovljenoj noći od divljenja i ushićenja.

I jer je na svakom danu je zapisano jako mnogo imena. Što baš , ponekad i ponekom nije dobro i po volji većine imentovanih.

Tu se ne može ništa uraditi . Niti ljepotu umanjiti , niti broj upisanih mjenjati. Božije davanje.

Što bi poete rekle:

-Marili ne marili , isto vam se piše. U jednom prelijepom  dana zapisano je ime vaše.

U prevodu:

-Sezona je godišnjih odmora, pazite se dubokog mora , dvonožnih barakuda i ajkula.

Uživajte ljudi i nemojte pregoriti, odnosno presaugati. nije dobro ni za ten , ni za svilene jetrice.

Danas je petak 17.  juli / srpanj 2023. godine ove ere ,  nazvane i nabešane po dobrom čovjeku iz Nazerata.

Napriliku je 198 dan ove godine, ako nas abakus još uvijek dobro služi.

A  preostalih , kako kome   dostatnih 167 dana do  kraja godine moraćeno brojati zatezajući čvorove od kanafe.

Naši računari su nepogrešivi i ne mere im dohakati nikakavb strujni udar , niti bilo kakav prefrigani haker. Zasluge su im poznate i opće priznate, samo što ih nisu kolajnama obljepili.

Dani su jedan od nezaobilaznih činilaca koji uspostavljaju neminovni i bespogovorni red među insanima koji su se izuzetno osilili i uzoholili . Rešetaju i ‘rendaju ljude ko da su rešeta ili tvrdoglavi namjesnici..

Zbog toga se kod nas dani   ko biseri na nisku  nižu i odlažu u seharu zasluženog  odmora ,  do iduće godine.

Čini se da prolaze  bez osvrtanja.; godinama , decenijama , vijekovima ,milenijima . A zašto bi. Časno i pošteno odrade milione nestajanja  , da bi se sa obrazom i novim zapisima ponovo vratili slijedeće godine.

Što bi poete rekle:

Repetitio est mater studiorum.

U pevodu:

Dani svoje nauče i odrade, ali ljudi nikad pameti ne dolaze. Neko bi reko ko hajvani, ali bi to hajvane uvrijedio  . Životinje skoro nikad ne ponavljaju greške.

Danas je četvrtak  16. jul / srpanj  , visoko pozicionirane 2026. godine .

Ubijeđuju nas da i ovaj mubarek i hajirli dan , kao i svi drugi takvi dani , traje do 24 00 oliti ponoći. A vele i da nastaje 00 00 časova. Vala , baš su jako pametni.

E , sada nam nisu jasne  samo dvije malecke  stvari. Nije da smo odveć glupi ili tako to. I ne pravimo se toše , ali eto voljeli bi kad bi nam neko , ko biva  pametan , napriliku ilmija, pop ili fratar ,  neko svešteno lice , a mere i i malo veći rang tih džabalebaroša i narodskih  gulikoža, pa čak i “umnih” (nado)budnih prepisivača pojasni kako to funkcionira. Za kaj ne?

Pod jedan ; kako uopšte mere biti oo oo časova ? Ajd’ to moramo nekako prežvakat. Ali baš svaku veče! To je već dosadno. Valjda po nekoj višoj integralnoj računici. Ko da dani imaju časovnike pa se navigavaju po njima?

Pod dva ; oklen oni znadeju da poslije 24 00 dolaze neke  četiri nule? Zašto ne bi bilo recimo pe'šest  ili sedam/osam nula. Tako da svaku veče dani budu milioneri. A zaslužili su. Svaki dan pokupe koji milion zloća. Dobro, omakne se i koji dobri. Šta se može? Kolaterala.

Mi bi predložili da se  za svakog zloću ili monstruma danima plaća bar 3 US $ , ili bolje švicarca. (Inflatorna svjesnost.)  Obeštećenje za urednost i sadaku. Jedan za promptno  eko djelovanje čuvanja zemljinog okoliša, dva za porobljenu i gladnu djecu i silovane žene. Šta će nam ekologija ako nam ljepote i nasljeđe ubijaju?

Dužni smo vam ostali prepisivačku  informaciju:

Danas je ko biva 197 dan ove godine, a preostalo ko đoja dostatnih 168 dana do kraja te iste, dotične godine. Volimo doticanje bilo kakve fele, e pa to vam je. Bez doticanja nema života. Pitajte pčele i pelin. A i ticala.

A meremo i podijeliti dilemu , tek toliko da ni vi niste rahat:

Baš su Dani sekundarno kratki , brzoprolazni a čudni. A jopet , za nevjerovati je kako se svake godine obnavljaju. Neuništivi su. Godinama , decenijama , vijekovima , milenijima je tako. Otkako ih pučanstvo broji i recka. Ne mre ih se čovjek ni čestito dodirnuti , ali ni dohakati im. Ne nisu ko ljudi. Prolazni i pakovani u nepovratnu ambalažu za jednokratnu upotrebu.

Što bi poete rekle:

Panta rei. Ipak, jednom će vas jedan dan uvesti u svoj tok i nema vas. Ne cirkulirate više. Ni manje. Poklopile vas one četiri nule sa početka besjede.

U pevodu:

Svaka rijeka svome toku teče, poneka se izlije , a hajvanima nigdje kraja nema. Ni hercikop tu ne pomaže

Danas je srijeda 15. jul / srpanj 2026. godine računate po jednom časnom drvodelji.

A u stvari , ako ćemo po pravdi i istini , ne zna se koja je godina. Zna se da ih je bilo nemjeriljivo mnogo , ili kako bi u mahali rekli : hejbet.

Ali ljudi nekako izbrojaše je ovo  196 dan  tekuće godine, za koju se ne bi znalo koja je po redu ,  da nije na ljudski način žigosana.

Dobar ovi izraz tekući. Asocira na tekućine. Napriliku panta rei , kad se sipa u neku posudu. Ali problem nam je povezati godinu sa tekućinom, osim u slučaju: plače ko godina. U tom slučaju znamo da je godina nekoga načisto pokupila.

A  preostalo je  dostatnih 169 dana za usisavanje insana do  kraja godine.

A opet baš su Dani tihi i nenametljivi.  Mehki ko pamuk  il’ svila.  Godinama , decenijama , vijekovima ,milenijima je tako. Ne mre ih  se čovjek  ni čestito dodirnuti.

Samo skliznu , ko svilena haljina sa ženskog tijela i nikom ništa. Ono kad bi se zezali.Sa nagim ženskim tijelom neki bi znali simfoniju oadsvirati. a neki ne bi znali ni beknut.

A dane je teško svući ili bilo šta zapoćet. Dotakneđ ih , a ono  obajedne ih nejma  .

Što bi poete rekle:

Dirali ih ili ne dirali   isto vam se piše. Jednom ćete  ih dodirnuti  a nećete ni čuti  ni osjetiti da vas sa sobom vode.

Nekome će tada biti lakoća i iskupljenje , a nekome tegoba i žalost do neba ..

U pevodu:

-Bilo bi dobro ne misliti o tom vaktu, usporiti i cijeniti život i svaki poklonjeni dan.

Danas je utorak 14. jul / srpanj , 195 dan ove evidentno nazočne 2026. godine , većini dunjaluka  našteljene po eorgijanskom kalendaru.Onima drugima je još uvijek Julije Cezar glavni lav.

A ima ih koji ne znaju ni koji je dan , ni koja je noć, a godina još manje.Do nekih ni abakus nije stigao, a neki su presaugali do kragne tako da ne mogu neuron sa neuronom povezati.

Opominju nas da je preostalo je  tihih (?)  170 dana i da pazimo šta zborimo. Mogli bi se okliznuti u nekom budućem kliskom danu.

Jer su nečujni. I ne osjetiš , a  nema ih više. Godinama , decenijama , vijekovima ,milenijima je tako.

Ne m're ih  čovjek čestito ni zagrliti ni pomilovati.

Ono , mogao bi da se čojk sjeti.

Ali odakle mu vrijeme?

Svi negdje žure i uglavnom nigdje ne stižu.

Čak naprotiv, najčešće pobjegnu od samih sebe. Pri tom , dani ispadnu samo kao neka kolateralna šteta , a ljudi obvezatna hrana za pržun. Dobro neki odu u đardine u kojima vječno teku rijeke.

Što bi poete rekle:

Ne čuli dane , ili ih ne grlili  isto vam se piše. Jednom će vas pokupiti a nećete ni čuti  ni osjetiti da vas miluju i grabe.

A nekako nam žao nam  tih   dana jer će i nas , čini se nepotrebno , pokupiti.

U pevodu:

Bilo bi dobro ne misliti o nadolazećim danima. Usporiti i cijeniti život i svaki poklonjeni dan. Jer jednom nam zasigurno  neće osvanuti sutrašnji dan.

Neuki stavljaju naslove da šokiraju svijet, a pokazuju svoju neukost glupost i plitkoću uma.

Pa kažu: Dvoglava čudovišta koja su šokirala svet!

Oni pojma nemaju šta su čudovišta, a vidimo ni značenje te riječi.

Policefalija ili dvoglavost  nije česta pojava , ali od kada je svijeta i vijeka postoji, počevši od sijamskih blizanaca do bilo koje životnijske vrste. U fito svijetu te su pojave skoro sasvim normalne i niko ih ,već odavno ne registruje.

Tokom nekomunikacijskih vijekova mislilo se da je višeglavost izum mitova, prvenstvfenog grčkih, kao što su Hidra i Kerber. Japanska mitologiuja bilježi viušestruku višeglavost. Njihova mitologija bilježi osmoglavu zmiju Jamatu.

Ima i drugih kombinacija ništa manje čudnih. Ali to su sve igre prirode , koja pokazuje da ništa ne podleže pravolinijskim zakonima jednoličnosti. Ali time se potvrđuje stara postulata da svi izuzeci potvrđuju osnovni princip harmonije.  Ljepotu .

Iskoraci od tog pravila nas navode na razmišljanje, zašto je to tako.

I to nisu čudovišta. To su samo genetske greške.

Moramo se zamisliti kako nazvati ljude koji policefalična živa bića nazivaju čudovištima.

Postavlja se pitanje da liste ikad  ikada videli živu mačku sa dve glave? Ili ovcu, kornjaču, zmiju… i šta mislite o tome.

Mi ne nalazimo ništa čudovišno. Malo su nebična ta biće, ali samo zbog nenaviklosti  na  neuobobičajene video percepcije i pojmanje biljnog i životinjskog mimo standardnih klišea.

Danas je ponedeljak 13. jul / srpanj 194 dan ove trenutačne 2026. godine,  a  preostalo je  krhkih 171 dana.

Baš su dani  krhki.

Samo trepneš i nema ih .

Godinama , milenijima tako.

Ne mre ih  se čovjek ni nauživati.

Kao da se prelijepi dani boje bliskosti?

Kao da su nauk primili od ljuskog bitisanja.

Dvoje se  vide i svide, vole i sudbinom  budu par.

A onda su  vidjeli da su se prerano svidjeli i nisu više par.

I uvijek barem jedno bude natakareno. Ponekad i oboje boluju.

Tuga golema, suza do koljena, uživanju je došao kraj , nisu više par.

Što bi poete rekle:

Uživali ne uživali i vi ćete sa danima , bili par ili nepar.

A žao nam . Ne  toliko  dana , ne  što štp prolaze i što će nas jednom pokupiti,  već zbog  onoga – dvoje se nađe , pa se poslije ne nađe.

U prevodu:

Bilo bi dobro da se opustite, usporite i svoj život i svaki poklonjeni dan živite, i da ne date da vas razdvoje.