Malrme – Strepnja

 

 

O zveri, ja neću večeras u tami
Da ti svladam telo, večno greha žudno,
Niti poljupcima u beskrajnoj čami
Da ti mrsim tužno masne kose bludno.

Teški san bez snova moje srce traži,
San koji će svako kajanje da zbriše,
San drag tebi posle tvojih crnih laži,
Tebi, što o smrti znaš od mrtvih više.

Jer, Blud rijuć ispod otmenosti moje,
Jalavošću svojom žigosa nas dvoje;
Al’ dok ti u grudma surovim ko kam

Srce je kog zločin ne vredja ni jedan,
Ja bežim, bled, videć les mrtvački ledan:
Bojim se umreću ako legnem sam.






												

Čudesni svijet životinja

 

*
Kroikodil i Gnu – poveznica – lovac i plijen

Krokodil i nilski konj bez poveznica – trpeljivost i rijeka.

Gnu i nilski konj – bez bliskih poveznica – biljožderi.

 

Lovac uhvati plijen.

Plijen se otima.

Pomoći nema.

Sa kopna porod i prijetelji gnuovi nijemo bleje i muče.

Pomažu im zebre.

Gnu tone sve više u vodu i čini se, kraj je sasvim izvjestan.

 

Ali Nebo šalje pomoć.

Možete zamisliti?

Više tonaši kao teško tonažna  tenkovsa konjica nasrću na krokodila.

 

Gnu je slobodan.

Ostaćće ćopav , ali živ.

Koliko dugo , zar je bitno?

Ovu bitku opstanka je izborio.

 

Ljepota Božijeg stvaranja i djelovanja,

ponekad nam je nedokučiva u svojim uzrocima i posljedicama.

 

												

Stađuni , stađuni naši i vrbopuc / Igrokaz  na dan 27.mart / ožujak

 

 

Jesenja fantazija


Jesenji opus I


Ah , to proljeće


Proljetni opus II


Svileno ljeto

Ljetni opus II


Zima


Zimski opus II

Lijep je, sunčani dan. Zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.Čini se, sve se pobrkalo.
Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elementu.Ali mi naopaki kaki jesmo, nama sve jedno koji je vakat i zato ćemo malo lamantirati o birvaktile stađunima.
Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.
Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju. A danas sve neki vehti , metiljavi momci. Nit iđu u armiju , nit drage imaju. Mobitel im druga , a kompjuter armija. Sve sami goli hadum , jumfer i anamo ona pogan. 

ToBirvaktile , povratak iz armije je – ehej , velika feršta. Očeličio momak i cura frca od radosti. Tada je zagarntovano bilo ; ha se delija  vrne  ,eto svadbe,eto željenih takarli dana. I opet u neku jesen. Jer jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.


Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba. Sve miriše na ljubav. I mirisi donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka ! Ako nema boli znači nije se ni voljelo.

O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se u njemu valja , kupa u rosi , i  u suncu suze kriju. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.

A šta ste vi mislili? Sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica po glavi neopreznog dunjalučanina.. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle. Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.

A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. Pa kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta je raditi da se malo insan rahsladi. Igrati se malo kamarije. Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih. Često zvukovnih i i uzdisajnih. Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem. Kako je to zabavno , a i …

Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.
Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.
U nekima – u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.
A ljubav gospodo?
A grijanje i valjanje?
Šta sa pupanjem i bibanjem?
Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?
Vi bi i to da preskočite sa godišnjim dobom koji ne volite.
Mislimo da niste svjesni šta ne volite.

Što bi poete rekle:
Mnogo toga nije volio, pa je zaboravio vrbopuc.
U Prevodu:
Samo jednom se živi, a vrba svako malo puca.

I ,

takarli nam bili svi stađuni.


												

Ne da mi se budit

 

Računicu nas učile knjigovođe i prepisivači. Nema da se maši. Ništa drugo i ne znaju.Buljiti u medije i prepisivati šta se tamo zbiva. To im sva pamet i maštovitost.

 

Mi tako i tako.Nije da se falimo.

Nogatrans od šuplje priče.

Ma, bjaž’ ba od prepisivača i drvenih filozofa , i bijesnih vrtložnih pasa koji ganjaju buvu u svom repu  i koji sebe zovu popušlići .  

 

Joj , skoro da smo pametni. Tko da zna?

 

Šta bi bi, to već znate. A šta će biti – ne pitajte.

Ništa dobro!

Mislimo jednog dana kad dođe vakat.

Nama treba predevarat i ovaj dan , pa noć. I idući i tako redom.

A u tim danima nanijetili puno ljubavi i takara.

 

Joj , jeste vi naopaki. Svašta vam na um pada.

Mi govorimo o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ; mi   onako po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , jednog stanovnika.

 

Opet, mislimo treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma ko frštulji odmor.  To je za besposlene i zaposlene.

 

Odmorićemo se tamo gdje se  insan nikad ne umara.

Ovdje se može na čas ohanuti, samo da bi se opet …, zaleglo.

Čuj molim te , odmor. Kaki je to način.

Proljeće cvate. Đardini vabe i mirisom magijaju ,  a tamo neki bi se odmora faćali.

Idite ,  boni ,  pa se liječite.

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih  razboli od našeg odmora.

A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:

-Dođi Dragi uberi me.

 

Nije da se nema izbora.

Ali budaletinama ne moš dokazat.

Nama je  zaroniti u đardin ,  kao u ocean se baciti i mahnitati, jal slobodno, jal prsno , jal leđno, a mere i baterflaj ako nam neka primadona zapoje – tiho na uho. Nama je uvik tako , k'o budali u bazenu baklavica il’ k'o hudom  u ljepoti  rajskih đardina.

 

A oni nama nemojte zgriješiti.

Hadumi i jumferi. Neznalice totalitaris . Kada je ljubav bila grijeh.

 

Uranjajući u mirise i ljepote đardina ne bojimo se grijeha .

 

Što bi poete rekle:

Uranjajte , mili ,samo uranjajte.

U uranjanju je spas.

Normalno ko preživi prebibavanje.

Ponekad ne'mre tu milinu srce izdurat.

 

U prevodu:

Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .

Milina je , ne da mi se  iz miline buditi.

 






												

IZ i Gatare / Igrokaz na dan 21 . Mart / Ožujak

Danas je utorak , 21. Mart / Ožujak ,   2023. godine.

Prohujali 80 / će prihajati 286 dana. Tope se tope, ali su dolazeći u debelom vođstvu.I neka tako treba.Dok je bonaca nek što sporije protiču.

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da isnježi svoje . Izgleda da je otišla , a možda je zavijanje   odgodila  za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad.

Na koji način i kada ?

Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše dozivaju.  Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje , moraćemo te samozvance  jopet protabiriti i muhure na djela  bricinog unuka, lažne diplome , njegovog poslužitelja i njihove slugane bacati .

Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. Naši su jal od hrastovine , jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupa nacionalistička bagra i fukara. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, konkretno onaj dio od papanluka i pogana , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je !

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo:

-Oh, kakav krasan dan.

A  život teče dalje.

Što bi poete rekle:

-Eh, kad bi život bio tako sunčan kao ovaj dan.

U prevodu:

-Ne bojte se kad odite gore, tamo  vlada čisti  socijalizam : Svakom prema zasluzi.

Fataljist – Igrokaz 3.Marta / Ožujka

Danas je  Nedelja 3.Mart / Ožujak 2024.

Dani su se naštelili na 62  otfikarena  nasuprot 304 takarli dana koji vrebaju u zasjedi.

Danas smo poetski raspoloženi.

Pričaćemo vam jednu kratku štoriju o fatalisti.

Zapravo uvijek smo bili u dilemi da li su fatalisti ikad  razmišljali o ekologiji.

A kada insan  razmišlja , kažu to je filozofija ili bitak.

Glupaci. Pojma oni nemaju.

Čista filozofija je kada čovjek razmišlja o ničemu.

Pun mu mozak ničega.

Ma kakva filozofija?

Nirvana!

Da vidimo:

Fataljist  ili ekolog

Nekad , je'nom naki  čojk , ispod jednog drveta ,sjeo na travu naslonio se na drvo da predahne.

Malo umoran bio pa zalego.

Kako zalego  namah zaspao.

Kako zasp'o tako usnio.

Sanja listove , mnogo lišća kako pada , sve više  po njemu aterira , na njemu se skuplja , pa ga zasipa.

I sve više  i još više.

Zatrpava ga i pretrpava.

Guše ga , nema vazduha.

Prolaznici vide čovjeka kao se grči i batrga.

Jedan od dobrih ga prodrma:

-Da li ste dobro?

-Dobro sam , Ja fataljist, kak bi rekla filjozofi.

-U redu je biti fatalist,

nisu filozofi što su nekad bili,

ne treba im vjerovati.

-Ja fataljist,

kak bi rekla fillozofi,

ništa to loše.

-Dobro , kako ti  rečeš, – tješi Dobri – nije to ni tako loše.

-I nije , plaćaju me za to.

Usta fataljist , uzme šiljak polegnut u travi,

i nastavi raditi svoj ekološki posao

Što bi poete rekle:

-Bolje biti fataljist nego šuplji  filozof .

U prevodu:

-Kuku filozofima, pocijepali se u neumlju , haman – taman  dostatno za pržuna.

Naš prijatelj Ivica Matić večeras slavi Božić

 

 

Veselo i toplo je u njegovom  domu.

Uvijek je bilo.

I večeras će biti.

Blagdan je.

Ktomu će dom  biti pun dobrih djevojčica, dječaka  i ljudi.

 

Dobrica  je  naš Ivica.

Velika.

I samo se sa takvim ljudima druži.

Možda će nas se sjetiti i nazdraviti nam za prošle dane.

I buduće.

 

Sretan je Ivica čovjek.

A nije   dobro krenuo njegov život.

Bio je dijete kada mu je umro otac.

Nije ga previše zapamtio  jer je radio  u tujini.

Morala je otići  i njegova majka , kad je ostala samohrana.

 

A Ivica?

Ne pitajte.

Ipak reći ćemo, iako ga boli , on to ne pominje.

 

Osta dijete kod rodbine, daleko od rodnog grada.

Nisu ni neka rodbina bili. Stranci ,komšije.

Rodbina je rodbina, a siroče je siroče.

Dijete je , odjednom,  samo .

Oca nema. Zna vratit se neće .

Majku ima, ali je daleko.

Ne zna dijete da se  ni ona nikad vratiti neće

Navraćaće jednom , ajd’ recimo dva puta godišnje.

 

O , da.

Dobro se ona brine o njemu?

Sve on ima.

I igračaka više nego drugi.

I đeparac za dva-tri dječaka.

I novu vestu, pantalone i cipele.

Čak i sat.

Marvil ili darvil?

Obadva.

Jedan za jutanju  , drugi za onu laku noć suzu.

 

Ne , ne plače on.

Nikada.

Samo suze same kanu. Čiste i čestite kao kap rose,

Ii’ čedna  djetinja duša.

Nisu baš poslušne te dječije suze.

Zar ne , Ivice ?

Mnogo bole.

I slane su,

a tugom mirišu.

 

A milovanje po kosi?

A poljubac za laku noć?

A dobro jutro sine, da li si lijepo sanjao?

Toga nema.

Insan se na sve navikne.

Dijete malo teže.

I ne zaboravlja.

 

Lažemo!

Bude toga .

Dvije sedmice ljetnog ferja.

Ponekad za Božić.

Za uskrs  ,  već ne.

Dođe novčana uputnica.

A uputnicu još nisu naučili da pomiluje i poljubac da.

Da zagrli, nemoćna je.

Da je priglliš srcu.

Ne ide.

Srce se nikad ne navikne na novac.

 

Ima i mnogo želja i pozdrava.

Bude na kraju i ono: Budi dobar.

Dijete slegne ramenima i pomisli:

Neuk svijet.

Šta mi drugo preostaje!

Jedino je Mili Bog stalno sa mnom i on me uči svemu.

Onako nježno. Roditeljski.

Odrasli znaju samo savjete davati.

Budi poslušan.

A svako dijete se rodi takvo.

Sa Božjom milošću i dobrotom.

Odrasli ih stegama kvare.

 

Ivicu nije imao ko da kvari.

Nažalost.

Ne sjeća se dobro dodira,milovanja i poljubaca u djetinjim danima.

Kasnije je odrastao,pa nije bilo zgodno.

Snova se sjeća. Svih.

Svi su vezani za majku ,  rjeđe za oca premlad je umro;

za dodire, milovanja i poljupce.

Ti snovi najviše bole.

I ostaju urezani zauvijek, jer su neispunjeni.

 

Rekli smo naš Ivica je sretnik.

Sve je u parovima.

Usud uvijek plete mreže. Ali on samo izvršava ono što mu Nebo kaže.

Poslaše ga u naš grad.

Drugi i veći su bili bliži mjestu odrastanja.

Dobro je ispalo za Ivicu.

Poslaše ga u Sarajevo da uči i postane čovjek.

 

A Ivica  je skoro postao  čovjek i prije nego što se ustoličio kao podstanar u našem gradu.

Grad i ljudi su mu u početku bili malo strani.

Barem neobični. Nekako su se složili.

Kasnije se navikao.

Usamljena djeca  se lako naviknu na sve.

Grad i Ivica su uticali jedan na drugoga.

Podjelili su suđenu im dobrotu i plemenitost.

Usamljeno dijete je postajalo ljudina.

Falili su mu oni nedosanjanei valeri.

 

A onda je jedna grlica sletila u njegov zagrljaj.

Ne znamo,  ko kome nije dao mira i ko koga nije ni za tren puštao.

Šalimo se.

A opet tko da zna?

Samo zaljubljene grlice znaju tajne njihovih gnijezda.

Za sve treba dvoje.

Ljubav im bila suđena.

I to je bilo zapisano i ništa više.

Jedina i prava ljubav za čitav život.

Imaju dvoje djece. Dvije prekrasne grlice.

 

I tast mu Eso Mrak ima dvije djevojčice.

Jednu je Ivici od srca darovao.

Eso nije Ivici bio samo tast.

Bio mu je najbolji prijatelj, kao drugi otac.

Par godina prije ode nam Eso Mrak.

Iznenada. Skoro nečujno.

A mogao se još malo družiti sa Ivicom i porodicom.

I nama.

Bilo je nekih dogovora,

rodna Bjelašnica , janje se vrti ,

miriše Bosna ponosna ,

lahorac slobodom diše ali…

usud.

 

I nedugo zatim i Esina životna saputnica,

prelijepa i nježna Aiša ode za svojim Esom.

Srce joj i pored punog doma nije moglo podnijeti samoću.

Samo je utihnulo.

 

Ivica i porodica su  tužni ali i veseli.

Ovaj i svi drugi Božići neće biti isti bez Ese i Aiše.

Biće praznine , nediostajanja,

ali 

mjesta za tugu u Ivičinom domu nema.

 

Gospod uvijek raduje dobre ljude.

Obradovao je  Ivičinu porodicu unučadima.

Sada ih je “nabro” već petoro , dvije unuke i tri unuka.

 

Mašalah Ivice.

Sretan i Blagoslovljen Božić hrabri i dostojanastveni Čovječe, od srca.

Tebi i porodici.

 

Nećemo ti mnogo toga zaželjeti.

Samo zdravlje i sreće.

I još prinova.

Daće Milostivi.

Djeca su Božija radost i blagodat.

Sa njima život ljepši i puniji.

Ljubav i snove si sam sebi  uz Božiju  Milost ispunio.

Ne treba ti ništa više.

 

Dopisano

Ivice,

Znamo , zasigurno znamo,

biće sa vama , vaš  i naš, Eso Mrak i tiha i mila žena mu Aiša.

Moraju. Ljudine su to.

Uvijek su znali gdje im je mjesto.

Kome pripadaju.

I sve vas neizmjerno  vole.

Ako osjetite lagano ježenje u grudima ,

mirisan dah u kosi, nježnost u svjetlu božićne jelke ,

znajte da je to ljubav kojom vas  Aiša i Eso  grle i miluju.














												

Zapis o Mak Dizdaru – Bosancu

 

 

Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. listopada 1917. – Sarajevo, 14. srpnja 1971.)

 

  

Bosna zemlja Božije milosti sanja

Mjesečeva modra rijeka

 

Danas je dan Maka Dizdara.

Imao bi  njegovim rečnikom rečeno

okruglo sto plus godina

Imao bi ali nema

Ima ih mnogo više

Kao nasjtariji bosanski stećak

I još više

i još dublje

kao  Modra rijeka

To je tisuće ljeta i koji eon pride

 

Mi smo naopaki

Mi unaprijed računamo godine

kojima je Mak unazad kroz istoriju tragao za Bosnom.

 

U traganju za korijenima

ogradio  šedrvan kojim teče poezija

kristalna kao nevino srce pisca

***

 

Nećemo večeras pričati o Maku.

Pustičemo druge, one koji se dva puta godišnje susretnu sa imenom Maka Dizdara.

One koji su plaćeni i koji obilježavaju datume.

Zapisničari i prepisivači.

 

Mi sa Makom pričamo tokom čitave godine.

Moramo. Iste smo fele. Bosna nam je u srcu.

 

Ne ova ili ona Bosna.

 

Naša Bosna je zapisana velikim slovima  u knjizi Božije milosti.

**

Zapis o zemlji

 

Pitao tako jednoga, vrli pitac neki

A tko je ta, šta je ta da prostiš

Gdje li je ta, odakle je ta, kuda je ta bosna rekti

 

A zapitani odgovor njemu hitan tad da dade

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa, da postiš

I hladna i gladna

I ktomu još da prostiš – prkosna

 

**

 

Reći će vam neuki da je Mak Dizdar  tamo neki bošnjak.

A nije.

Rođen je kao  Bosanac , musliman i takav je umro.

Bosanac je što i dalje  o Bosni snije ,

Put Kamenih cvijetova ili Modre rijeke.

I svjedoči poput stećka.

U Bosni toj žive da prostiš

ti neki dobri, Bogu mili ljudi ;Bosanci.

 

Oni drugi i ne shvataju da su im imena  izmislili

i zapisali ljudi zli.

Zato im se um smara kao naopako smotani fišek košpica,

koji blećci ne mogu da prokuže.

 














												

Natakaren i natandaren u službi sinonima

 

Adaktiran i nogiran  jedan drugom pjevaju u razdiok te ljubim.

Slobodno se može reći da su sinonimi mahalskom izrazu natandaren, ili onom pogubnijem natakaren.

Čudno,  mislimo  mi ,  šta se sve može  ukantati u termin pod ad akta.

Samo adaktiranje  je  jako intrigantna radnja .

Dok adaktiraš hejbet bilo čega, ono prošo tren, a niko ni da zvrcne  :  oprezno.

Valjda prezaposleni.

Ili se plaše dana koji trebaju sa sobom povući što više insana.

To im je , izgleda, glavni pos'a.

Strah !

Nije bitno od čega.

 

Što bi poete rekli:

– Plašio se ili ne, bićeš adaktiran.

U prevodu:

-I poete su ljudi, pa često zaborave da bušilica nikom ne prašta.


												

Vremeplovska premetaljka /Igrokaz 16.Oktobar/Listopad

 

Danas je ponedeljak, 16. oktobar/listopad  289. dan 2022 godine. Do kraja godine ostalo je još 76 dana.

Nažalost biva što valjda nikad nije. Ljeto polovinom oktobra.

A mi se upravo naštelili   da napišemo,onako po naški,po tabijatu:

Kako se dani tanje to postaje beternije. I vremenski i očevidno.

Počele su kiše ; one hladane dosadne jesenje kiše.Ne može čovjek nosa promoliti.

A ono jok. Upeko zvizdan i zamalo ne proglasiše pandemiju sunčanice.  Aha kad bi se zezali i maglu prodavali.

Tada skontamo, hajmo se fatat  lendohavizanja. Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik onim koji su kišili , dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće vratiti.

I bolje je.

Za neke kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili se.

Druga vremena su toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke

stvari. Ali to je samo američka  , po običaju morbidna opsjena ,  koja nema veze sa stvarnošću i pameću.

A jopet mislimo   za ovo  ljetno vrijeme možemo kriviti Toplane.

Igraju sa sa danima , a oni ima se svete.

Ha toplane potpale željezariju , dani procvjetaju.

Toplane radi uštede privrnu dotok toplote, dani se slede.

Što bi poete rekle:

-Šta zna papak kad u Sarajevu počinju zimske igre.

U prevodu:

– Počinje kad počne , i to je to. Nema to papak u damarima.