Ima jedna čudna kvaka kod svih ljudi.

Ma nije šteka, šta ste odmah na bigajli hak zapeli.

Nego paragraf. A svaki paragraf je dio karaktera,

na priliku neka zakonomjernost.

Sebe vanserijsku kreaturu prihvataju u superlativu ,

a druge pežorativno minijaturišu.

Tako su nama, i znani i neuki život dolmili sa gutom nadimaka.

Ha im se ćefne priheftaju ti ga.

Bolio nas čošak.

Bitno je da su nam superlativi šaptali:

-Za dobrim konjem sa prašina diže.

Ne možemo ih se ni sjetiti,koliko nam ih je natakareno.

Ali dva ,najhafiznija nikad nisam anlaisao.

Ali da znate,ne valja sebi nadimke davat.

Barem po nama,jer o nadimcima ne valja raspravlati.

Obiju vam se o glavu.

A može se insan i obarabatit’.Pođeđe i uglavnom.

Zvali su me Degen.

Ja mislio da me zovu tako, zato što sam pametan,

ili barem filozof.

Onda mi se upalila svijeća.

Fali tu jedno io.

Pao mi mrak na oči.

No ubrzo me prozvaše De'kart.

Tada sam dobro šut'o karte,

i mislio da je to zbog toga.

Znate onu : Volim dakle postojim, ili barem handiram.

Jal karte jal…

A opet,kakve veze karte i ljubav imaju?

Joj ,glupih gostiju.

Svaki je gluplji i bezobrazniji od onoga drugog, a  slijedećeg.

Osim onih koje pozovemo da se izuju, a oni poslušaju i ponizno se oslobode obuće.

Kao prvo ,lovom se može kupiti sve osim obraza.

I ljubavi.

Vako vam to na priliku trebamo tabirit.

Jel’ valja kupit cvijeće.

Valja.

Pristojnost,vaspitanje ,kultura,obraz…

A skup je to sport.

Šta vi mislite koliko je u ono doba koštala velika kita cvijeća?

Ma kakav buket , to je bio žbun.

Ne moš’ ti na kont Princezi, sa kiticom ciklama,

Ili visibaba.

Jok,jazuk.

ili bilo kakvom drugom kiticom.

Cvjeća dakako.

Nisi ni goljo, ni baraba,ni gost.

Danas je lako.Teški na cvijeću.I ne miriše.

Kažu ekologija, kao nema to veze sa škrtošću i nekulturom.

Potom slijedi večera.

Nije bitno,Kineski restoran,Plavi podrum , Dom Milicije ,  ili kućna radinost.

Nije bilo brzine,ni brze hrane.

Sve pohiti polako, sredinom džade,da te štone ne satare.

A satiralo se bome.

I vako i nako.

Ljepota od života.

A za sve treba lova.

I na kraju svijeća.

Viđu vraga , ovo opet miriše na onog Degena ili Sokrata.

Nismo rđavi,pa nećemo reći da nam svijeće neuki i prepisivači,

sfumate , risovi , tvorničari , oliti levati još uvijek drže.

Čisto iz navike.

Oni što vrlo često nose plašteve na kojima piše gost.

A ne vide da su plaštevi haman Carevo novo ruho.

Ipak fini smo mi.

Finoći nas učile Finkinje.

Sa svijećom je ljepša atmosfera kad se zavučete.

Joj glupaka.

Ne u bure k'o Diogen,već međ’ dušekluke i jastuke.

I nemojte da bi nas slučajno pitali šta se tada radi!

Ma, jastuči se boni.

Uzmete jastuke i tandarate se.

Gdje god stignete i kako god stignete?

Kom’ štiklice, kom’ lakovane cipele.

Opanke ostavljamo  samoproglašenim.”analitičarima ” i “stručnjacima”,

prete ih od rođenje.

Ma prava fešta od jastučenja.A najčešće takar  žurkata  u dvoje i previ pravcati teferić.

Poslije fumamo onu slatku cigaru.

Ma nije mirišljavu, nego onu obično, naizmjeničnu,iz desne ruke u lijevu, a slatku.

A nekad se znalo sfumati po pola kutije,

bome o ujudurmama i dupke puna rikne.

Mi se nikad ne ustežemo.

Zapisano nam na stečcima.

Repeticio est mater studiorum.

Tako , bila jednom jedna Princeza i poslije hejbet sfumanih cigara , rekla:

-Bolje bi ti  pristajao onaj Degenski nadimak.

Zabrinu me Hankija pravo.

I tako pe'set kuka.

Hankija bilo i nije bilo.

Ponekad je bilo : snjeg je opet Snježana, zar ne vidiš Malena, hladno je.

Upalilo bi. Slijedio bi blagoslovljeni poziv.

Hajmo se Mili ugrijati.

Normalno da ne'š odbiti topli dušek i jastuk ,kad je napolju mrazište.

Hvala životu.

Jastučilo se , što jes’, jes’.

Kak’ neš’.

Nisi frajer.

Jastuci lijepi, topli,ugodni, a atmosfera nabijena i usijana.

Ma ,znate kako je to.

Pa valjda ste se i vi bar jedared jastučili.

I sve se smijale mojoj neukosti.

Čuj , molim te, k'o ne znaš zašto si Degen.

I ja se smijem ko degen i nastavimo se jastučiti.

Puno je perja letjelo.

A bome se znalo i koje jaje snijeti.

Izleglo se i pilića.

Sada ti pilići imaju svoje piliće.

Znači i oni se jastučili.

Neću vas falom ibretiti,ali imali su od koga naukovati.

Ni dan danas ne znam zašto sam čitav život bio degen?

Nije krečana , hostiju mi neosveštenih.

Nemojte pitati ništa više, da ne ispadnem “2x uobraženi idiot i tačka”!

Nema pouke,nema zaključka,cake,poente ili rezimea, ničeg pametnog.

Sve je pisano nekako ” bez veze ” žali bože potrošenog vremena na pisanju, ništa niščim” .

Ipak, vjerujem , možda će ovo pismenije neka shvatiti kao kratki osvrt na ljepote, mirisnih djevičanskih ljubičica i minulih dana.

Tim ljepotama hvala.

I jopet :

Hvala prelijepom životu.

Danas je Srijeda 11. Mart / Ožujak  2026. godine .

Dani vam na priliku stoje vako: odjahanih i pušćenih u histotiju/istoriju/povijest 61, još nam se resta samo 294 u fazi pripreme i sedlanja. Možda nas neki i natakari. A neke i natandari.

Zavisno kakvo vam pismo sitna , a bome i velika knjiga piše. ne moš joj opepelit, sve da ho'š.

Kažu , niko živ nije vidio tu knjigu. Sasvim logično.Sitna  knjiga vam se u ruku , rečemo biva složi.

Ako vam se  knjiga u desnicu junačku prisloni , med i mlijeko i osmjeh od uha do uha. Ne morate brinuti. Spašeni ste velikog takara.

Ako vam se knjiga u ljevaku izdajničku turi, molićete se da se negdje zaturite ko praškica na vjetru.  I nemojte pomisliti da bi rekli : nismo znali. Ne pije vodice , čiju  će te kapi jedne jedine eonima željni biti.

Tako vam stvari funkcioniraju u Univerzumu. Po komunističkom sistemu : Svakom prema zasluzi, ali uduplano.Nema na Nebu škrtosti.

Što bi poete rekle:

-Roštilj je zakon. Jal’ ovi  doli , jal’  oni gori.

U prevodu:

-Veoma su jake roštiljske vrućine.Nesnosne.

Malo je sretnika vidjelo zemlju sa prostorne distance.

Svi do jednoga se slažu:

-Zemlja je nešto javeličanstvenije što se u u ovom dijelu univerzuma može vidjeti i doživjeti.

Pored uzvišenih osjećanja , javlja se i tuga zbog toga što tako malo volimo , cijenimo i poštujemo

tu jedinstvenu  ljepotu koja je ljudima od Milostivog darovana.

Astronaut, Ron Garan, podijelio je svoju fasciniranost  viđenja Zemlje iz svemirske  perspektive  :

“Vrijeme je stalo, a ja sam ostao preplavljen emocijama gledajući Zemlju,

tu očaravajuću, krhku oazu koja nam je data i koja štiti sav svoj život od okrutnosti svemira.

Odjednom me obuzela tuga.”

Zato, pogledajmo snimak i iako većina od nas neće imati priliku vidjeti Zemlju na ovaj način,

najbitnije   da shvatimo da je to jedini planet koji  možemo zvati svojim  domom

i vjerovatno jedina Zemlja  u poznatom univerzumu  koja  je ,

sa Božijom Milošću , ponudila prelijepo  utočište , dom i sigurnost ,

jednom luckastom i čudnom  biću kao što je čovjek.

Danas je Nedelja ,8. mart/ožujak, 67. dan 2026. godine.

Konzumirali smo , daklen 67 dana. Ne mremo nikako znati imamo  li dovoljno aferima za ostalih 298 dana. Ipak, nada je ono što poslijednje u čovjeku mrije.

Da , danas je i osmi mart, kojeg licemjeri nazvaše , Dan žena. Nema dana muškaraca.Što će im? Preostalih 365 dana prestupne godine,i 364  ostalih “normalnih”  godina,koje ništa ne prestupaju je njihovo. Maksimalna preraspodjela. I dana  i isto toliko obaveza.

Vikend   je nedavno zasjeo, da bi mi  mogli reći je  danas je Nedelja  8. mareca koji žuja  u dvitisuće in dvadesetrećoj kuki. Tek tako smo potrošili šeset in sedamdeset dana. Molimo se da ovi’ 298 takarli dana ne budu previše tandarli, jer bi smo onda načisto najegrabusili.

Daklen, po računici , koju nismo provjeravali, ispada danas je 67 dan u godini. ovo ponavljamo po hejbeti put da utvrdimo gradico na ovaj mubarek dan. Kad istekne preostaje nam po istoj neprovjerenoj  računici koju smo odnekle zboksali , do kraja te iste godine ostalo je još   nam okruglo , pa na čoše 298  dana

Danas ćemo vam nećemo  ukrasti  mnogo  vremena .Iako nije vaše, plaćaju vam  ga.Ili ga ne plaćaju. Teško je doći do nasušne kore u zemlji pljačkaške bagre i združenih mafijško-zločinčkih  poduhvata. A vi ste svo svoje vrijeme prodali krvopijama glasajući za njih. Ko vam sad kriv! Durajte do iznemoglasoti , jer ste tako tražili.

I još kukate.Odakle vam pravo da dišete.Jer ste i svoju i djetinju slobodu prodali, za pregršt ofucanih i lažnih nacionalitiških floskula o skupljanju u torove.

I  mislite zajedno ste jači.

Aha ! Kako ne.

Tako vam lakše kože gule i ubijaju vas i vaš djecu , jedno po jedno. Ili vas tjeraju iz prelijepe majke domovine Bosne i Hercegovine,zemlje Božije milosti da lutate po svijetu,kao građani n-tog  reda , od nemila do nedraga.

A nema vam boni na dunjaluku ljepše i snenije  zemlje od Bosne , divne mile.

Ono koji dočekaju slijedeće izbora nemaju puno izbora. Ili mjenjati glas ili glasati za nacionalističke bagre i fukare dok ih ova ne istrebi. To se takođe odnosi na one “pametne” koji ne glasaju , jer “nemaju”  za koga glasti; jer su to sve ista smrdljiva govna , i pozicija i opozicija;jer njihov glas neće ništa promjeniti.

Ima i treća mogućnost.

Ujediniti se – ono ” digla se kuka i motika”   i pomela  nacionalistiku pogan   sa ulica i što je bitnije iz života.

Što bi poete rekle:

-Lipši magarče dok trava grožđe  ne rodi.

U prevodu:

-Tražili ste , e eto vam ga!

Privodi se kraju ovi stađun. O no tek se zahuktava , a nama je to ko da je pri kraju. Očas posla i nema ga . Konstatovaće se da nije bio previše tegoban, ni takrali. ‘Nako  u prosjeku. Ali milijarde i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.

I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A pola čovječanstva u buli.

Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija i genocidnih ubica.

No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.

Niste čuli za to udruženje.

‘Vako vam to ide.

Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.

I ljudi dobijaju  ocjene. Ko prvačići.

Ali ima caka. Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru. Ovaj put ih ima dvije i opisne su. Prošao i pao. Nema treće i nema popravni. Vrlo jednostavno.

Ocijenjeni idu u različitim pravcima. U hladovinu ili pržun.

A pržun vam je vrelina pakla.

E sad znate ko su u udruženju pržunista.

Oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i  razroka pijačarska fukara. I oni nesuđeni robijaš.U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.

Eto sada smo vam natakarili sve podatke. Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.

Ima ih kamara.

Resto neka se fata mindera i uživa.

Joj rahatluka u hladovini.

Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …

Dalje ne smijemo nabrajati. Ima svega lijepoga. Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.

Uostalom ća vam jemamo trtljati .Uzmite kitabe pa malo nauka primite. Valjaće vam, a bome i trebati.

Što bi poete rekle:

-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.

U prevodu, ili narvaoučenije ako vam je lakše skontat:

-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno  svaki hajvan , ko biva na  roštiljanje dođe.

Danas je Subota  7. Ožujak / Mart 2026. godine , koja je nesebična ,pa je odlučila da ima isto dana kao i  ostale “normalne” istomišljenice, ne prikantavši   još jedan 24 satni namet.

Šta pojedine godine  neće uraditi, samo da bi se nazvale prestupne. Natakare si dan viška. Ni briga ih ima li pučanstvo penezi  za taj dan pride, imaju li muški kuveta za tu noć pride? Samo banu te prestupnice.I onda se vi blentovije  snalazite.

67 dana prohujalo s vihorom .

Za takarenje nam ostalo još samo, okruglih 298 večeri, a za poslove i ostale tegobe  298 vidljivih djelova dana. Valja to pametno iskoristiti.

I nemojte se štediti. Što mo'š učiniti namah , učini više puta,jer možda nećeš imati druge prilike.A ako učiniš nekoliko puta, svi su zadovoljni , i ovce i koze.

Što bi poete rekle:

Sve su godine najbolje ako se dobro kuvete.

U prevodu:

Pazite se , jedna će vas ipak natakariti do bubrega. Malo i poviše , ka sredini, bocu ulijevo , gdje neprestamo kucka malena , krvava i živa gruda

Svi smo išli  u školu .

Valjda .

Osim onih koji nisu išli u školu,ili  kojima ne dozvoljavaju  da idu u školu,

ili  onih koji su ubijeni , pa im škola više ničemu ne služi.

E , u tim školama se mnogo toga uči.

Napriliku ,   naučili su vas da su uz crnu i bijelu , osnovne boje crvena, plava i žuta.

Pride vas nauče misteriju i čaroliju  miješanja boja.

I kada pomislite   da nešto znate , posred čela vas potrefe nadobudni i “pametni”, pa vam   kažu :

– Zaboravite šta ste učili. Pojma nemate!

Sada nam propagiraju  da su osnovne boje zelena, crvena i plava.

Otprilike :

-Niks žuto. Nema sunca , zaboravi čaroliju jesenjeg lišća , nema žutih dunja , ni ostalih voćki, pogotovu zabranjenih , a čini se , hoće da nam izbrišu i plavuše.

Da bi misterija novokomponovane pameti  bila još veća i ” potpunija ” , “naučenjaci” tvrde da se miješanjem ove tri boje dobija – bijela.

Aha , kako ne.

Nek je oni pokušaju dobiti.

Mudruju nam , treba  razlikovati osnovne boje u slikarstvu i osnovne boje u optici, u svjetlosti…

I kao da smo levati ili blečci uče nas o bojama:

“Boje koje se koriste u slikarstvu su neki pigmenti – to su minerali ili tvari organskog porijekla (biljnog, životinjskog) koji apsorbuju svjetlost određene valne dužine, tj. apsorbuju određeni dio elektromagnetnog spektra, dok neki dio spektra odbijaju.”

Tijela ili emituju svjetlost ili je apsorbuju ( upijaju ) .

Molimo ih da to kažu Mikelanđelu, Botičeliju, Goji , Rembrabtu, Moneu , Renoaru , Modiljaniju, Lotreku…, zapravo svim mazalima koji su se okušali sa bojama.

Svi će im reći :

-Boje imaju dušu, i sa bojama treba nježno i pažljivo , a opet muški , energično , kao sa ženema, inače vas neće poštovati.

Pa nam još kažu:

“Vaša odjeća apsorbuje svjetlost, ali ekran vašeg monitora, TV-a, mobitela emituju svjetlost, tj. oni predstavljaju izvore elektromagnetnog zračenja.”

Joj glupaka ljudi mila.

Da bi se nešto emitiralo mora se prije toga apsorbovati.

I tada se postavlja pitanje ; šta je starije , stara dobra koka ili jaje. Mi tipujemo na koku, dok se pile izleže , ko mrtav ko živ.

I nije ima malo, pa se glupiraju:

“Crvena na vašem monitoru i crvena boja ruže nisu ista stvar – crvena boja na ekranu je zaista svetlost određene frekvencije, a crvena boja ruže je neapsorbovana svjetlost.”

Mi ugasimo ekran i nema svjetlosti, a ruža nam svijetli / emitira svjetlost čitav život, i uz to kupa nas mirisom , ljepotom , nježnošću , uspomenama , ljubavlju, boli nas tugom i nadom…

A ekran   nas ostavljaju ravnodušnim. Koloplet piksela kojim nam veliki brat  boji živote po njegovom ćeifu.

Za prikazivanje boja na monitorima se koristi RGB sistem ( akronim od red-green-blue) koji je zasnovan na principu aditivnog miješanja boja. Osnovne boje ovog sistema su crvena, zelena i plava i njihovim miješanjem nastaje bijela svjetlost.

A neće im biti teško ustvrditi da bijlea boja nije boja, jer rekoše da žute nema.

Glupaci.

No ,  zakon o objektivnom informisanju nam nalaže da vas uputimo na izvore od kojih je sve krenulo:

“Prve teorije boja dali su Leone Battiste Alberti (oko 1435.) i Leonardo da Vinci (oko 1490.), dok naučno utemeljena teorija boja počinje sa Isaacom Newtonovom i njegovim otkrićima u sferi optike objavljenim u Opticks 1706. Goethe 1810. daje svoju Teoriju boja, koja je manje naučna, ali počinje razlikovati aditivno i suptraktivno miješanje boja te govori i o psihološkom utjecaju boja i asocijacijama koje boje bude.”

Danas je Petak  6. Mart / Ožujak 2026.

Odnos dana je 66/ 299.

Znate ono , u ovom periodu je obično manji broj riknjava, dok ostali ostali strpljivo čekaju rikavelu.

Skončati se kad tad mora.

Kažu juče nas heknulo treće džemre. Neko će reći ,fino ko biva ,kauzalni oliti prevodljivo i predvidljivo , uzorčno posljedični odnosi . Moš’ rahat sjest na zemlju a guj'ica ti se neće slediti.

Jes,  kako ne!

Sjedajte vi koliko hoćete , a mi se gremo zavući u svilu i kadifu ,međ dušeke i jastuke  sa nekom  ljubičicom , barem do prvih ljubičica.

Zakon reciprociteta. Dušečiti = jastuičiti. Ljubičice = ljubičice.

Jesmo baš  po mahalski pamtno nastrojeni i kauzalni.

Sunce sija, kiše ni , ili obratno . Neće valjati . Nikako. Ljudima se nikada ne mre ugajguliti  ni  u ćeif , ni u potaman.

Nismo ptice zloslutnice , ali stari su nas učili da, nažalost  , poslije tuhafli zime slijede bolesna neka vremena.

Kakva?

Nisu nam objasnili. Samo su kratko rekli: Kad priroda ne radi svoj posao kako treba, ondakare insan zaplati. Uglavnom debelo.

Što bi poete rekle.

Kijamet rovari.

U prevodu:

Rovario ne rovario, jednom će te bubnuti,

Pa kome opanci kome obojci.

Zna seljacima jedno , papcima drugo.

A građanima , pitate se vi.

Šta sa njima? I oni su živi.

Jedva! Na slamčicu dišu.

Njih potisnuli ovi gornji, koji će u svakom slučaju biti donji.