Autor
Hajro Šabanadžović
Zeleni velovi Nebo gori
Srđa zlopogleđa Zimski krajolik Bjelave
Ptica trkačica Plava zavjesa
Slomljenom
tugom vlažiš krpice lutke jedine
krvavom
od poderanih skuta svojih
vrištećom
od bespomoćnih velova djetinjosti
suznom
od bola nebeskih putanja
milostivom
od oprosta Gospodara svijetova
nedostajućim
još uvijek me tugom lome seni
pitajućim
gdje si sada krvava djevice mila
bolima
roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples
nevinom
nježnošću naš đardin srećom zalijevani
anđeosku
ljepotu djetinje ljubavi snijem
brišući tugu
vlažnih krpica lutkice tvoje
boliš me malena
a gdje si sad
samo se barem treptajem lišća
i kapljicom nade sa rosom javi
Volim kišu
ne i njene tragove
bole
volim je po svome tijelu
isprala je moje kose
isplakala sve suze moje
ipak
srcu mome sunce je jarko
duša uvijek otvorena
za onu koja ljubiti zna
mene treba ubrati
a ja ću je ljubavi učiti
jecaće kriknuće
ne dam joj
nikako joj ne dam
tišinu njenu
moja je