Naša rahmetli , mnogo blažena tetka Hankija , koju smo iz milošte ponekad slovkali Hanifa je znala , napamet , bez kanafa Maja i bez kompjutera neukih, nabrojati sve pretke do unazad 9.999 godine.Ovo nema veze sa njenom djevičanskom osobinom da je voljela po kući i đardinu šetati naga, a ni’ joj bilo ime Nagorka.
Sasvim logično .Koliko mnijemo , ako ikada, ikako mnijemo, ni jednu Hanifu , a kamoli Hankiju , od postanja svijetova nisu zvali Nagorka, čak ni Zagorka, iako su se sve voljele i na gori i za gorom… , ma , valjda šetati, jašta. Ili goriti .Tko da zna? Hoće to kad se upali. Vrućine dabome.
Nije nam baš ni tetka bila, ali smo je svi tako zvali. I što'no bi neuki posumnjali , poneki incest uradili.
Taki smo mi , pazimo na rodbinske veze.
Lako je njoj bilo. Imala je porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali jal’ je od bukovine , po bosanski ili od neke druge here voćke. Kako ga je voljela zalagumati, mislimo da je najvjerovatnije bilo šljivovo ili barem kruškino stablo. A mere bit’ i od jabuke. A more, vala, bit i od duda. Svašta je voljela šuknuti. Koliko se razumijemo u pijaču, to stablo nije bilo od vinove loze , garant , iako nikad nije birala šta će salijevati. Jer kako nas je učila , vino se gaji na čokotima , ne na stablu.
Znajući to tetka Hankija, kad su je zluradi pitali kada će prestati lagumati i pricrvljivati, bi samo odmahnula rukom, nasmijala se i rekla:
-Kad na vrbi grožđe rodi i kad ne bude blentovija!
Kada bi je pitali zašto stablo broji samo do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj poker četiri devetke vazda lovu nosio. Osim kada nije nosio.
Tada je bila zijan ; mislite vi?
Đe će ba, tetka Hankija , sa onim svojim raskošnim legitimitetima biti zijan ? Jeste li normalni ? Svi su zurili u legitimitete , a on je maherski mješala . karte dabome , kada se akrtala. Kada se nije kartala … ma ća vam imamo pripoviditat. Mješala pa mješala. Napriliku ka Nadalina kad jemade mješat jajinca.
I ta naša tetka Hankija je bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , voljela je i pricvrljiti. Ma, pravo se bacila na nas. Ne samo figurativno.
Ne znate šta je voljela pricvrljiti?
Baš ste jadni!
Imala je , boni bili , klavir, pa valjda pricrvljivala dirke na klaviru. A možda i nešto drugo.U svojoj čednosti mnogo naivna bila. Klavir je bio, oni, starinski od drveta i eto belaja. Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti. Inače belaj!Imaš crva , a ne pricrvljiti, namah u crvotočini, koje su male, ali nalik crnoj rupi, i zabiti , veliki jazuk .
A i klavir joj bio oni veliki , za četiri ruke , ha sa jedne, ha sa druge strane.
Moš'te misliti , tastature i sa jedne i sa druge bande.
A mogao se urediti k'o francuski ležaj sa baldahinom. I bio uređen u tetkinom zlatnom dobu. Kasnije je preuređen u budoar.Šta se može ; promet se povećao. A budoar (ih, ne znate šta je to?) je elegantno namešten salon jedne blažene dame , za oblačenje i doterivanje.I normalno za svlačenje.Jer kako ćeš se obući ako se prije toga nećeš svući.I nešto pricrvljiti , ako se pojavi u buidoaru,oliti klaviru.
Voljela nam tetka Hankija francusku ljubav, a nije bila francuska sobarica. Mošte zamisliti to!?
Bila sarajevska hadžinica,baš ko i mi, samo što smo mi bili hadžije.Znate valjda da je razlika samo u jendoj stavci.Zato su ljudi vazda sumnjali da smo sa tetkom Hankijom ipak u rodu, samo da bi nam neku mahanu prihelvetili.
Vi mislite , mi nešto izmišljamo!?
Eh,da ste poznavali našu blaženu tetku Hankiju , zabrinuli biste se što smo jako skromni i možda malo naivni…Aha!
Šta je ta svašta znala i radila. Hoćete da vam nabrajamo? Nemojte, trebaće vam sve do jedne umišljene kreacionističke godine. I pride koja.
Ipak vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu , da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila , nakitila i do poslijednjeg daha upražnjivala. Sve je radila kao da je idući čas onaj garantovani, poslijednji jazuk dan. I jednoć je bio.
Htjela ona da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, neki kažu i nevinost, poklonila. A bome i starost.
Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju. Bojali se , kakva je nahero nasađivana bila, i u tvrdo i u meko,i u sridu; da bi se svaku noć na Barama , našem gradskom groblju , fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono k'o neki otpadnuti nokat tanka. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.
Ma , pustite više tetku Hankiju na miru , neka joj je pokoj duši, jer mi ne volimo olajavati.
Snalažljiva je ona, ko svaka mačka. Kako god i odakle god je baciš (nasadiš ili nabaciš ili nešto slično) ,ona se sva sretna , a bome i srećna na leđa dočeka. Ma prava čigra. Virujte nam na rič! Znamo o čemu baljezgamo.
I odaćemo njenu najveću tajnu. Valjda nam neće zamjeriti. Nije ništa posebno.
Nameračila se na dženet.Kažu da u svetim knjigama pročitala da tamo imaju rijeke vina koje ne opijaju i od kojeg nema mamurluka.I što je još poslastica priko svega , a u suglasju njenih želja , vino služe djevci , ko netaknuti biseri u niski đerdana.
Joj rahatlika ljudi milu. Blago su je našoj, blaženoj tetki Hankiji! Valjda ste sada skontali zašto je čitav život bila naga i blažena , merthametli i podatna, daklen milosrdna.Ili barem veći dio. Milsimo da je zaslužila rajske dveri u kojima nit je glava boli nit…uh dalje ne smijemo. Takarli razmišljanja, a mi smo veoma vaspitani i obrazli mahalaši , a i bojimo se pržuna.
