Imao sam malenog psa. Bio je meden , rundav i crn. Nisam ga zvao rundavim,tako sam mu tepao.Nisam ga zvao crni,tako sam ga mazio .Zvao sam ga Medi ,tako sam ga volio.
Pas i dječak , Medi i Crni. Crni i Dobri .Igra i radost, Jedno ljeto mnogo nestašluka, još više smijeha i radosti.Tri mjeseca sna.
Dječaku bješe šest godina , psu četiri mjeseci.Mislili su zajedno će rasti. Živjeti čitav život istim snom.
Ali…
Dječak i pas su bili još mladi , nevini i naivni.Nisu znali da je sve u parovima. Snovi – java.Radost – tuga. Smijeh – bol. Život – smrt. Nisu čak znali ni šta je to dobro,jer su bili sušto dobro; a kamoli da postoji zlo kao njegova susprotnost.
Dođoše neki ljudi neuki. Dođoše neki ljudi zli. Dođoše ljudi sa plićakom uma. Iznenada. Niotkud.
Žicu šintorsku oko psa staviše. Žicu čeličnu oko vrata Medenog saviše. Omču smrti oko života moje bebice zategnuše.
Zacvili štence. Zacvili dječak. Zacvili nebo. Crni oblak zakloni sunce da ne gleda ono što se ne može gledati , a da se srce ne raspukne, a da se nebeske putanje ne poremete.
Nije se dao Medi .Nije ga dao Crni. Ugrizoše dvojicu od neljudi. Nejaka maksumčad kidišu na zvijeri. Zvijeri djete na zemlju bacaju. Jedan monstrum hvata rundavog za zadnje noge. Diže dječakovog medenog dugara uvis. Visoko, najviše .
Crni očajnički ,nemoćno osjeti zlo se veliko sprema. Sa zemlje vrisnu:
-Joj Mama mamice…
Šućmuraste okice Medenog očajnički gledaju, cvile nevinost svoju
-Pomozi Maleni!
Ni oči nisam zatvorio. Ni Bogu Jedinom se pomolio, Ni pomoć bebici svojoj pružio.
U djeliću sekunde Medijevom glavom protrese monstrum trotoar. Ciknu Medi krikom preplašene srne kojoj krvoločni vuci očnjacima utrobu, srce kidaju . Prosu se mozak po bjelini ivičnjaka, kao drob tek zaklanog janjeta. Crvenkasto bijela masa na sivom asvaltu se srcoliko širi i kao potočić usporeno klizi ka Crnom.
Ni trepnuo nisam , a krvoloci ubaciše malo beživotno tjelešce u kola i krenuše u potragu za smjehom i radosnom cikom nekog novog para drugara.
Drhtulji duša djetinja obavijena zvejrinjim smjehom. Obogaćena sa dva nova pojma: ubice i smrt.A ne zna ni da plače , tek počinje da uči.
I prođe vrijeme
O'čas
Samo šezdeset kuka
Sanjam iz noći u noć
Ljepot okice Medijeve
Kako Očajnički gledaju
Cvile nevinost svoju
Pomozi Maleni
Nisam mu pomogao.
U hladnu vodu sam zagnjurio, tijelo vaskoliko potopio , utjehu potražio.
I stoji vakat . vaga se . Baš čudno, mnije dijete ! Ni tamo, ni vamo sam.
Svjetlost me blago na javu poziva. Ja šutim i ne znam šta ću.
Pomislim dolje je hladno i nema vazduha.
Samo sat kasnije iskočim i vidim plavetnog anđela koji mi sa drvenog mosta maše.
Iz nježnog vodenog zagrljaja što vječnosti vodi vraća me u život.
Osmjehom i bijelim svilenim šalom nagovještava da je Život prelijep.
Takvi su vam anđeli. Uvijek su tu kad vam trebaju.
Možda me zato zovu Hairlija. Tko da zna?