Autor
Hajro Šabanadžoviž
Maglice Vitraž
Ljeto u gradu Čedbnosti Mačak u sobi ogledala
Kontinium Plavo ostrvo
Rađanje Iskon
U našim je srcima kula na nebesima Ramovi za slike mojih ljubavi
Bijeli ljiljan među oblacima Snoviđenje
Nebeska ruža Centofilija
Neuslovljena ljubav Đul bašća
Nebo Zelena ruža
a tijelo
sjeća li se
ili su sitni biljezi
što šaraju plot
tek nijemi zarez u kamenu?
govori li išta ruka
ili kruži uokolo
i pruža ruke prema stvari
da bi se odnekud imala vratiti
u jalovu žudnju na grud?
je li oko
da uvlači u se obzorje i svod
tek da primažili nam tepaju kakve tlapnje
treptanje i mig?
zbore li nam šta klecanja
krš od ruku
bruj stopala
ili drugdje taji
i loguje riječ?
Ledeno jutro
Besana noć
Tragovi
U potrazi za izgubljenim sjećanjima
Prelomi se nečujni jecaj
ledenim jutrom
besane noći
rasipajući u nestanku
djevojčice što suzi
hladne i prazne tragove
zarobljene rosom i maglom
kojima gubi
zalog odbačene vjernosti
u sjećanju poslijednjeg dodira
u odjeku misli
ž ‘ tem ili volim te
sad savim sve jedno je
ljubav uvijek isto boli
a sa očajem
spoznaje da počinje voljeti
onog kojeg je
ponosa radi prezrela
Muzika stara
Poljubac i pobjeglo proljeće
Streha na kraju grada
Potrazi me u predgradju
Ova dvorista, puna neba i ptica
udju ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu
Potrazi me u predgradju
na ulici, na raskrscu
gdje mi je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljece dotaklo usne
i pobjeglo
Potrazi me u predgradju
kraj vlakova sto prolaze
bit cemo sami u svitanje dana
bit cemo sami u pjesmama ptica
ko nekada
Drijemaju jedra od rublja i cvijeca
cekaju vjetar da nekuda plove
cujes li, nase nas predgradje zove
traze te kuce i ulice stare
Potrazi me u predgradju
poljubi me u sjecanju
bar onih sati kad ostanes sam
ako me sada jos imalo volis
potrazi me
Ti nemas prsten sa naseg vjencanja
al’ pamtis strehu na kraju grada
bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata
bila sam s tobom sretna ko nikad
Potraži me u predgrađu..
Ćumuranje pred žemski praznik!
Možda smo vam poričali kako smo počeli sa ovim belajom a možda i nismo.
Neko bi rekao da je to nevažno ,jer smo se do guše uvalili ,a ne mremo izići.
A nije nevažno.
Otkad su to Bosna zemlja Božije milosti, Sarajevo Grad čednosti i Modra rijeka nevažni.
Radeći njima u čast , navukli se na riječi,muziku i boje,ne mremo disati. Morali dežure prikantat. Pošandrcali načisto
.Naročito kad su žemski o'praznici u pitanju.
Zaskočimo mi iz svih uglova ,na sve pozicije , frtutma sijeva na sve strane,a žene klimaju glavama,ne ono gore dole,već ono lijevo desno,ko vele blesani bili i ostali.
Zadeverali se mi ko mahnitovi oko ove igračke što naka stranica po stranjskome zove. Čuj molim te lijepo lovo V (v) udvostričili i utrostručili ko da su pijani ili nacisti.Nacisti udvostzručili slovo Z ,pa pokolj napravili.
Ovi Srbalji slovo c učetvorostručili i klanje takođe. Nije ce nego es boni,ne bili. Da se zna ,po naški S . Dva S gore, dva es dolje.To mu dođe 2 SS i 2 SS .Dakle, oni su dvostruki esesovci.Ništa ne imputiramo. Sami sebi na zastavu natandarili i obilježili za sva vremena.Što ti je um!
A ovim našim blentovijama bi bolje bilo…
A i ne bi.! Ko bi trpio taj takarli dever po vaskoliki dan i noć. Što je bilo bilo je,boni i previše za jedno žensko čeljade.Ili nije? Možda još ponekad ,kad žešće zasvrbi. I ponekad kad se prisni. A pođeđe i kad nam se ćefne.A bome ,ponekad i kad ne boli glava.I preventive radi, da ne zaboli glava.I ponekad kad unuče spava.Može i kad mačka drijema,jer oluja se sprema.Ma, može boni,ženski insan uvijek.
Kakvi vas đački dani spopali.To neki, anamo onaj ili hadum izmislio.Od kolijevke pa do groba najljepši su takar (li) dani.Boja u đardinu i mogućnosti preko nekoliko.Ako tome kakvu muziku , cvijetni krajolik ili muziku poridodaš, šta će ti više.Joj koliko je tu perja iskrilo.
Sve mi imamo pune sobe naših,pernatih jastuka,samo prilegneš na njih i sve se samo doziva.Pametan neko izmislio jastuke.Lakše se na njima jastučiti.Da,nema jestuka možda ne bi bilo jastučenja.Ali ženski svijet je pametan.Šiju one šilte,minderluke,dušeke.Ako treba i slamu će uvalit u svaki kut i tkaninu.
Frajeru,dobro smo prošli.Ova naša Vebka,mi joj počeli tepati,aman ko Ljuca Behki ,nam prava izvlakuša kod onih naših ženskih.One u svakoj riječi ili pomisli namah o takarli stvarima. Ne može ćo'ek ni rahat u penziju otići,kažu peznija se mora zaslužiti.
Mi pitamo,i zamalo po glavi ne fasujemo:
-A zakon , a četeres godina godina.
-Zakon je za normalne. Za blesave mahnitove nema penzije dok đardin ne uvene. A uvenut ne može, ako se lijepo i pažljivo svaki dan okopava,zalijeva i ukopava.Jedino ,kad viša sila ili neumitnost kaže: nema više .Fajront.Putnici neka se pripreme za viši nivo.Kontaju oni dohakaće nam višom razinom.
Malo poslije.
Ženski um može smisliti ,što niko ne može.Posebice ako je jastuuuk pri ruci.A kažu ,jastuka na višem nivou će svako imati koliko želi.I šilteta,dušeka,minderluka,slame ,trave i cvijeća.Pa hajd ti ne skontaj neku minderli fintu.
I oni nama sretan vam osmi mart.Kakav vas osmi mart spopao.To je jedini dan kad nam otmete garant takar.Naše se blente nađu u slavlju i uvijek prekrdaše.A od toga nikakve fajde.
Vidimo mi ove se naše raspričale ko koka zrake ,pa na brzinu dokinusmo započeti tekst.
Na našoj stranici Bosna zemlja Božje milosti slike zaplesale nebeske boje domaće radinosti. Vakat im bio.
Mojsije se razletio skoro pa k'o oko harmonike ili Zlate. Sve nešto psuje ,ko takarim grafiku,gdje mi pamet bi ,nuto boje ko velovi bolero tancaju. I uvijek sam volio ekspresije i blesavog Dalija. Kako je plaho ćosav po bradi bio, to je brkove zašiljio. moro . Nadrelizam , avangarda, balizam i renesansa. Da je naš čovo bio , garant bi furo i mahalizam.
Omi se popravio vid,ali samo crno bijelo ganja.Ostalo mu sve sivo izgleda.Kaže i bijele bubrege slabije jede,sve mu ko ćumur krekin izgledaju.A pola uživancije je u boji,pola u ukusu;ako to ne štima stomak ne mre svariti.
Lenji uzeo kist u ruke,pa sve neke leptire šara pa u velove pretvra. Pravda se ukočila mu se ruka. Težak ovaj kist haman ko kašika. Zbog kašike je počeo ko dijete blato jesti , rukom.
Herci cjevčice i mace idu od ruke.Jes da poneka ispadne nalik kuci ili ženi,ali u nadrealizmu sve sve prolazi.Kaže pitajte Remboa i Bretona.Oni se busali u prsa a pokojna nam nona Berkica bolji ljubavni stih od njih radila.
Evo samo jedan njen nadrirealistički biser :
Šurim morem vitar piri
iz kešine dragog moga
prolitna mu kaka viri
ćeška insan onog svoga.
Deba donio neke žice mislio da se roštilja. Čuti ništa ne kaže. Znamo da razmišlja: takarli stađun doša, u ruku moran kefu jemit ka bi malo gušta i žensku potkačia.Ćemo vidit ča mu pri gre. Jal crna karoca, jal bili sanduk.Trićeg ni.
Dobri obje desne ili lijeve ruke ima.Kako se uzme.Ono desne za ljubav mrakuša.Ono lijeve,krampa za moleraj i ragbi.A i žali se na kičmu.Neka mu,hoće se on tarzanati preko šeset kuka.
Muzika i slike su naše molitve,ode i zahvalnost gospodaru Gospodaru svijetova.
Svaki dan imamo pet postavki u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.
U 8 29, 13 01, 14 02 in 15 03 uri. Ima i rezervna, obuhvatna Ponoćana u 23 29 h.
P.S.
Nekoliko dana nismo nikog pošteno potkačili. Morali bi to nekako nadoknati. Ako ništa , natakrićemo neku razrooku fukaru. Nemamo dovoljno crnila u svojim dušamo, a i boje nas raznježile. Ali će nas neko zlo bocnuti i eto nas, za sekundu mu vratimo njegove crne i krvave svijetove.
Zasto sve sto je lijepo ima kraj
zasto je samo sunca vjecan sjaj
zasto sam odavno sam
ruke niko da mi da
zasto nemam sve sto zelim ja
Nekom sigurno srecna zvijezda sja
nekom, taj neko nikad nisam ja
rodjen sam i zivim sam
moj je zivot samo san
a tako puno, puno zelim da dam
zasto, o zasto
Privodi se kraju ovi stađun. O no tek se zahuktava , a nama je to ko da je pri kraju. Očas posla i nema ga . Konstatovaće se da nije bio previše tegoban, ni takrali. ‘Nako u prosjeku. Ali milijarde i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.
I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A pola čovječanstva u buli.
Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija i genocidnih ubica.
No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.
Niste čuli za to udruženje.
‘Vako vam to ide.
Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.
I ljudi dobijaju ocjene. Ko prvačići.
Ali ima caka. Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru. Ovaj put ih ima dvije i opisne su. Prošao i pao. Nema treće i nema popravni. Vrlo jednostavno.
Ocijenjeni idu u različitim pravcima. U hladovinu ili pržun.
A pržun vam je vrelina pakla.
E sad znate ko su u udruženju pržunista.
Oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i razroka pijačarska fukara. I oni nesuđeni robijaš.U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.
Eto sada smo vam natakarili sve podatke. Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.
Ima ih kamara.
Resto neka se fata mindera i uživa.
Joj rahatluka u hladovini.
Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …
Dalje ne smijemo nabrajati. Ima svega lijepoga. Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.
Uostalom ća vam jemamo trtljati .Uzmite kitabe pa malo nauka primite. Valjaće vam, a bome i trebati.
Što bi poete rekle:
-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.
U prevodu, ili narvaoučenije ako vam je lakše skontat:
-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno svaki hajvan , ko biva na roštiljanje dođe.
Moj dilbere, kud se šećeš,
zar večeras doći nećeš?
Il’ si dragi bolan bio,
il’ djevojku uzljubio
Volim čuti da boluješ,
neg’ da sa drugom ašikuješ
Bolan ipak ćeš mi doći,
u ašiku ni do vijeka…
Suton srcem mojim korača
oceanom dubokim i nježnim
u noći srebrene mjesečine
polako mrakom titra i boli
pjesmu kreće pjesmu kreće
klizi tebi sjeno blijeda
a usnila si sanak pusti
moje noći duge noći
recite joj neću moći
zapjevati zapjevati
ubila je ubila je
jednu ljubav neprebolnu
sebična je ona bila
nijemu ljubav poklonila
snove svoje dosanjane
sa sobom je prigrlila
u ocean u ocean
u dubine u ljepotu
lepršava od milovanja
uranjanja u plaveti
moju ljubav položila položila
da se plodi međ nimfama
Proljece bez tebe
Proljece je otpocelo s vjetrom
kao da je znalo da nas dijeli
i dok drugi zajedno su bili
mi se nismo pogledati smijeli
Proljece je otpocelo s kisom
s vlakovima koji kasno stizu
i dok dani umorno se nizu
mi se opet pozdravljamo krisom
Ref.
I pamtit cu dugo ono vrijeme
kad jos nismo znali sto nas ceka
kad su šume ostajale nijeme
kad je modra nosila nas rijeka
I pamtit cu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate
Proljece je otpocelo s nadom
da ce jednom drugacije biti
da od ljudi necemo se kriti
i bez rijeci lutat cemo gradom
Ref.
I pamtit cu dugo one sate
sto ne mogu vise da se vrate
sve mi kaze, uzalud te volim
ali sama jos uvijek se borim