Bosna je pravi i jedini uzrok klanja i nastanka inkvizicije.

To je njen  jedini, ali neoprostivi grijeh.

Bosna  i njen  dobri ban Kulin 1189. godine ponudiše prvu slobodrsku povelju Dubrovniku , Vatikanu i svijetu. Ponudiše je u dobroj vjeri, nauku i česti.

Uzvratiše joj  klanjem.

Mi stalno pišemo i pričamo da je klanje u Bosno počeo papa Inoćentije III 11.10.1202. godine, tačno trinaest godina poslije povelje (koji dan gore dolje nije bitno).

Tog dana je papa ugarskom kralju Emeriku naredio da očisti Bosnu od jeretika  (  patarena ).

A oni nisu ni jeretici, ni patareni , oni su jednostavno Bogu mili bili.

Najveća jeres je sam Vatikan – neka pape i oni koji ga slijede dignu pogled ka stropu Sikstinske kapele Otuda im se jedan peder podrugljivo smješi ,igrajući ulogu njihovog stvoritelja. Ispod  se  svaki papa svakodnevno moli cijelog svog mandata..

Dakle, očetak klanja Bosanaca  je ozvaničen prije 813 godina.

Plašio se papa tih strašnih „jeretika“ koji su se drznuli; da se riječima protiv bogatstva i nezasitosti vatikanske crkve bore.

Istina se daleko čuje i prihvatiše mnoge crkve riječi jevanjđeljske skromnosti male Bosanske crkve naspram sjaja Vatikana .

To papa i Vatikan više nisu mogli tolerisati.Dekreti i bule protiv Bosne i crkve njene prosto sipe.

God. 1209. slijepac donosi početnu regulu reda sv. Franje kojom bi isticanjem jebanđeljskog siromaštava pokušao preteći propagandu Bogumila protiv bogatstva vatikanskih crkvi.

Inoćentije potvđuje red svetog Dominika namjenjen obraćenje jeretika : rječju, inkvizicijom i lomačom. To je poziv na linč Bosne i Bogumila.

Kada dekretima i bulama ništa nije uspio 1215. godine je ozvaničio inkviziciju protiv Bosne.

To je već objava rata i legalizacija klanja.

Toj objavi i legalizaciji su se priključili: Kroatjanci, Dubravčani, Ugari, Mleci , Srbalji, Bizantinci i svi vatikanski podanici.

Danas to nastavljaju u malo proširenom sastavu, ali su svi sljedbenici farizeja Savla.

Nažalost , kasnija će ta inkvizicija pobiti tri četvrtine svijeta. Nećemo nabrajati postalo dosadno. A moramo; vatikanska i Gebelsova škola. Ponavljaj i ponavljaj.Nekome će sinuti.

Jedina je razlika mi govorimo istinu, a oni bezočno lažu.

Indijanci obje amerike, urođenici Afrike, Azije, Okeanije, Auatralije, Polinezije, polova, stanovnici svih mora i okeana nestajaše i nestaju u plamenu inkvizicije.

Za sve kriva Bosna !?

Da ne bi Bosne , ne bi bilo inkvizicije !?

Da ne bi Bosne ne bi bilo ni prvog svjetskog rata!?

Da ne bi Bosne ne bi Hitler zaglavio na Balkanu i izgubio rat!?

Da ne bi Bosne ne bi bilo ni pokolja 1992. – 1996.!?

A to je onaj pokolj za koji neko reče da će doći poslije. Neko će se pravdati: omaška. Postali smo toliko skeptični da ni stvarnim omaškama, pa ni svojim više ne vjerujemo.

Pišući tolike dekrete i bule , od jada, suza i očaja Inoćentije  je oslijepio.

I slijep je dekretom legalizirao indulgenciju. To vam je ono : pobiješ pola svijeta i još četvrtinu pomoliše liku sa sikstinske kapela i moš miran umrijeti. Pravac raj, jes kako nije!

Htio sebi i svojoj crkvi kupiti mjesto tamo gdje im ono nije.Ne ide to tako.

Godinu dana kasnije se u pržun preselio. Kažu bio paklen dan i da Inoćentije još Bosnu sanja i na nju inkvizicije, franjevce, dominikance i krstaše šalje.

Kad se govori o klanju u Bosni ne treba zaboraviti i ova klanja:

– krastaških ratova proti srednjevjekovne Bosne
– Eugona Savojskog austro-ugare,
– Turke -balkanske ratova,
-prvi i drugi svjetski rat
– genocidna četnička i ustaška  klanja

Klanje 1992.- 1996. g. je samo poslijednje klanje koje se događa na prostorima Bosne i nije još završeno. Nije samo klanje koje se dešava u ratu i u krvi.
Klanje se nastavlja etničkim čišćenjem i protjerivanjem.
Klanje se nastavlja traganjem za nestalima i oplakivanjem zaklanih.
Klanje se nastavklja lažima,prekrajanjem i podmetanjem.

Nismo se začudili slovačkoj televiziji i pripajanjem Bosne četničkog genocidnoj zemlji, zemlji koljača i kasapine. Oni puštaju probne balone i naukim maglu prodaju. Znaju neko će to za ozbiljno shvatiti. Inače jeostalom  svijetu  “novi svjetski poredak ” svojim medijima i svojom demokratijom mozak pomutio.

Javlja nam onaj bivši OSCE mandator Miroslav Lajčak ,  ko fol prijatelj,  koji za svog viešgodišnjeg rada ni zrno gorušice dobra nije Bosni donio.

On će posredovati i to srediti.

Nemoj ti, tako ti žene, ili prije će biti ljubavnika , molimo te , ništa Bosni sređivati. Kad trilateralci kao ti stvari sređuju nova klanja prizivaju.

Zato mi toliko zaziremo od naših ” prijetelja ” i susjeda danajaca koje vode Kitarević i Dačić zaprisegnuti trileteralci.

Njihovi učestali susreti u Beogradu,Zagrebu i Banja Luci novim starim klanjima tuhnu, ni kitačkicini parfemi taj smrad ne mogu umanjiti. Kažu nam pouzdani a neimenovani izvori slijedeći susret trilateralaca  bi trebao biti održan u Karađorđevu. Tako im navika i genocidna čast nalažu.