Debina individualna dubioza

Deba  jednom imao veliku dilemu o mogućnosti uvođenja limarenja u takarenje. Razmišljao i razmišljao ali ipak na kraju  odust'o.

Kaže; lim i takarenje ne idu pod ruku. Gdje si u tanježa vidio takarenja.

Žao nam zbog odustajanja  jer to Debi u pravilu  ne pristoji. Napose u izvjesnim pozicijama. A toliko se mučio i razmišljao.

Takođe nam je uskratio mogućnosti ubacivanja jedne nenadmašne blic filozofije u neke riječnike ili enciklopedije.

Mudrost je bila toliko kompresivna ,izvaljana i istucana emocijama i strastima da bi sigurno bila dostojna  mnogih antologija, jal’ književnosti, jal filozofije, ali u najmanju ruku astronomije.

Ako nije prevazišao Aristotela ,Nostradamusa i Dostojevskog, njegova poetika je sasvim sigurno vjerodostojnija od gluposti Dantea, Getea, Šekspira, Njegoša,Borhesa i drugih ubleha. Dobro ; oni su bili hadumi ili hadumice,poneki i tetkice, pa nije teško biti umniji i poetičniji od njih.

Limarenje  ima one minimum  tri i po najpoželjnije karateristike za takarenje: prešanje, kompresija,  valjanje i tucanje. Ima tu još mogućih opcija ali tri i po bi bile sasvim dovoljno. Ali ovo nismo još muhurali ,jer nismo pitali ni Jelene ni ostale ženske dijelove konzilija. Ipak se ovdje najviše o njihovoj svili i kadifi radi.

Poslije višemjesečne nesanice i prerispitivanja Deba je  ipak  odustao i limarenje prekrižio iz popisa istoznačnica  takarenja.

Kaže tandaro , ti tucao, valjo ili prešovao ne mereš ti njoj ni pera odbiti , a kamo l’ je stanjiti. Ona ti ko skočiguma ili neki perpetum mobile.

Što  više naliježeš na nju , pa joj opisane radnje opetuješ i opetuješ;  ona jača i raste sve više i više, i ne prestaje  dok ne implodira ili eksplodira. Šta ti Deba zna kako mu to funkcionira. Nije ni miner ni inženjer; ponajmanje ajnštajn ili neki stručnjak za fisiju.

Ni njima nije jasno kako nešto može i implodirati i eksplodirati .I to skoro u isto vrijeme.Maksimum par desetaka sekundi razlike;ali samo u onim akstremnim slučajevima kad prešanje,kompresija,valjanje i tucanje pomahnita i postane neodoljivo raznostrano.Ili kad je zgorelica u pitanju.

Deba to implodiranje i eksplodiranje svako malo osjeti na sebi.Kad implodira, njemu se sve neki biljezi pojave ko šljive pred kazan za rakiju.Kad ekaplodira isto ko da ga geleri grebu po leđima i ostave krvave pruge. Reko bi čovjek obeznanila se žena, pa ne zna šta radi.

Taki je svaki pametan insan. Postane hajvan.Ženana ga smota i smunta, on se htio ne htio limarstvom bavi. Često mu njena rabota i na obraz iz čista mira zasjedne. Šta sve insan mora pretrpjeti da oluk napravio.

Za nevjerovati, za riplija je, kako se  ljepotica kao ptica feniks, eksplozijom ili implozijom svejedno je; ponovo  rađa .I   još milija, ljepša, bolja,  toplija i slasnija bivstuje.Onda takva  po mozgu; kojeg svaka  hablečina u tren zagubi; rovari i vlada.

Deba ,kakav  je nedokazan, sve  nešto misli  kako mu ta neka, za valjanje  od rođenja zrela mozgovne smicalice pravila. Nije mu jasno kako je njegova glavurda, više neki oveći cocin bubanj, mogla izaći iz onog grmića, malog majušnog a tanušnog. Nema veze što je majčin. Prvi miris u životu koji čiovjek udahne je miris đardina, kaže Dobri.

Natakarim ja đardin.Pored tolikih lijepih narodskih imena za paplicu malu,a nezasitu ,on izabro da je bašćom zove i to malo većom.A opet sve nekako ko da ima pravo.Moraću,kaže Deba sam sebi,malo više razmislit o imenima slatkice moje.

Kasnije , kad mu se glavurda izbalansirala sa onim bez mozgašem, on se ibretio kad onaj dole nešto radi , a mozak mu u isto vrijeme eksplodira ,kad onaj implodira. To mu nije imalo nikakve logike. Na te neke implozije i eksplozije, to vremenom uhavizo, iako nije razumio.Kako neki tako neki malen stvorić može u kosmičkom smislu remetiti logičke principe? Nelogičnica jedna draga.

Skonto on da mu to ko struje dejstvo dođe. Gdje god te struje strefi svog te potrese. Eto taj naučni princip elektriciteta i prvodnika i gromobrana shvata.

Zato on zabode svoj gromobran u prizemljenje in misli da je siguran. Viđu vraga, njega opet nešto hek posred mozga i sve mu vijuge poremeti. On uporen kakav je bio, stalno sve ponavlja, opet i opet i više od dvadeset puta, obnoć. Ono uvijek isti rezultat:

Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica. Što će reći takari lud zbunjenog.

Fizički nikad problema nije imao ;to smo pročitali. Ali da skonta i shvati pogančerku nikad nije mogo. Ko će je skontat il’ shvatiti od čega je sazdana kad funkcionira na antigalaktičkom principu?!

Nema struje, a drma ko tri puta po trista osamdeset volti i sto wati. Ti je valjaš, kompresuješ, tucaš, bubaš, takariš, tandaraš (sada bi Deba nabrojao i objašnjavao njemu 130 znanih sinonima i još namjerno ispušteni koji pride), ali vremena se za to nema pa ga skratismo.

Daj ba Deba ,skrati , daj pouku; kad već o basnama pričaš.

On ni habera, već nastavlja. Ti sve činiš da joj se umiliš ,a ružica te strujom mlati. Nisam nikad čuo da šećer ima veze sa strujom. Nije baklavica , ni slatko ili pekmez da  joj se  onaj naš slunto umiljava.

On se tamo kofrči ,maltene te buba u prsa junačka, a ona ga samo tresne i on u bandak. Mora mu se hitna zvati i vještaćko usta na usta davat. Nekad ni to, pa ni sajle dizaličke ne pomažu.

Jes da je blesav ko da mozga nema; ali kako će u bandak pasti kad vidi tu rosnu antigalakticu. Umjesto da se ukruti i počasnu stražu antilogici živahnoj i raspjevanoj, joj mamo mamice, daje i daje, ako treba danima, on svako po sata-sat ,meita se igra.

I kakvu bi pouku izvoljevali kad se bezmogovni gromobran i antilogičnica i antigalaktica  u limarenju naduravat stanu.Tu pameti nikakve nema ,a opet mišterija i nauka živa.

Ukoliko smo se mimoišli u mišljenju , ondarake vi dajte pouku u ovoj našoj mozgalici.

Možda ste vi pametniji;nikad se ne zna.

 

 

Basna : Riječi kojih nema u riječnicima ( Debin naslov)

 

Neko reče ;molimo još jednu basnu .

Našeg dežurnog basnaša uškačla leđa, još od kako se rodio. Ponudi se Deba da ga zamjeni, jer mi nemamo ništa spremljeno za ovaj dan. Pristanemo,morali smo.

Deba prvo izmjeni naslov koji smo ugajgulili:

Na portalima bombaši, prodavači magle, bljuvatori i ublehe (naš naslov)

Kaže on neće da ima posla sa takim ljudima opoganiće se,a to mu religija ne dozvoljava i odmah krenu dalje:

Mi se navikli igrati pritiskanja.

Kad nema šta drugo mi počnemo pritiskati kompjuter.

Ako ništa ne zna uzvratiti i ne možemo se u bulu uvaliti ili zakaziti.Samo ga možemo pokvariti.A to je veći jazuk od onoga prije.

Pritisnemo neko slovo i nama se pristavi nešto,a ne znamo što.

Sve neki bomba naslovi, kontamo sve samo bombaši.

Mirko i Slavko na priliku. Njima nismo nikad vjerovali ,ni bombašimo, troglavatom predsjedništvu,ni njihovim narodskim gulikožama  iz stranke.

Onim vjerskim čafirima debelo ušuškanim i ulogovanim  po razmim zajednicama još manje. Oni na Gospoda hule..A ima  hejbet udruga : katolička, pravoslavna,islamska, jevrejska,hanefijska, protestantska,vehabijska,jehovina….

Nemamo vam vremena nabrojati nama znanih u prosjeku po  216 religijskih sekti po jednoj religiji. Svaka ima svoju istinu i svoga stvoreitelja.

Eto zašto ne vjerujemo crkvama , sinagogama i džamijama.Ne može se mili nam i Jedini Bog podijeliti na tri puta  216 dijelova pa da svi budu zadovoljni. Minimum  215 frakcija podmućuje i falsifikuje istinu.

I ne samo što im ne vjerujemo ,nego njihove glavare i poglavare  smatramo najvećim paganima, varalicama, ublehama i bombašima.

Pagani su daleko od Božijeg nauka.

Sve varalice bi trebalo strpati u zatvor.

Ublehe siju praznoću i sluđuju pučanstvo.Njima je mjesto u umobolnicama.

Bombaši bombe bacaju, jal’ ubijaju  namrtvo,jal siluju i pljačkaju ,jal’ truhlovinu neku valjaju.

Svima njima je zagarantovana nagrada za počinjena djela.Visokokvalifikovani pržun iz koga oni izlaza nemaju.

No ,mi se danas nećemo baviti morbidnim protuvama kao što su hodže,svećenici,rabini,šamani  ili vrači.Oni će se sami o sebi zabaviti.

Mi idemo na veselije i humanije  teme. Ono ko fol.

Znamo da mlađi naraštaji nisu upoznati sa čuvenim partizanskim bombašima, pa ih moramo uputiti u njihove bombaške sposobnosti.

Mirko i Slavko ovako komuniciraju:

Mirko: Slavko pazi metak.
Slavko: Vidim Mirko , ne brini.

Slavko: Pazi Mirko tenkovska granata.
Mirko: Hvala Slavko,nisam je vidio.

Slavku u ruci puška tanđara. Mirko šmajser naštelija.

Mirko:Slavko ti na tenk.
Slavko :Mirko ti na avion.

Tenkovi i avioni u eksplozijama nestaju.

Njih dvojica djeca deset oliti jedanaest godina imaju ,a čuda rade.Tako su nam partizani prodavali zabiberene brizle za bijele bubrege.

Tada smo počeli sumnjati u socijalizam i nevjerovati komunistima.I bombašima.

Kako smo naivni bili. Dok je Tita i njegovih komunista bilo ;zvjer zločinačka, ustaška i četnička, manja od makovog zrna u vokojebinama se krila.

Zbog zvijeri što izmiliše i pa našem dunjaluku se rasuše više ni jednom insanu ne vjerujemo .

“Domaćim” ublehama koji izvana pišu po najmanje,jer su se “odlaskom iz Sarajeva počeli osjećati slobodno”. Oni nisu pravi bombaši.Oni samo misle da dimne bombe valjaju. Oni su ublehe i gospojice. Bombaši ,a gospojice su obavezno ublehe, šljam, glavate razroke fukare i loknice.Uglavnom hadumi i tetkice.

Dakle do portala  tih ,sa fukarom zaglavili ali nigdje vrata.

Ono na ono, i ono u ono i zentamo. Nigdje vrata, ulaza ili galaktičnih vrata. Nismo za fantaziju, ali ni toga nema. Bavimo se mišlju da su vrata kodom zaključana i da pristup imaju samo oni iz prvog reda. troglavatih monstruma i njihove horde zla.Miožda baš nije svaki iz horde zla,ali manijak zasigurno jeste.

Onda nam se upale lampice,nije baš tako. Vrata su otvorena i za normalne ljude. Skoro i valjda.

Na njemu ti moš mo'š i sliku vidjet,i haber čuti i još ponešto pročitati.Taki je portal. Ništa pametno.

Šta možeš, takav vakat nekakav došo.Nepametan vakat. Sve sam glupak do glupaka. I poneki rijetki koji nije glupak.On je blesa koja radi za one gore navedene.

Svi haberi u trci za našim pritiskom na one starter tipke. Od toga im lova zavisi. Svaki klik broje jer klikom lovu nose.

Smeće najviše klikova donosi. Navikli ljudi da se drugi izmete po njima.

Pritisnemo onaj klinčić od zvjezdice i natandarimo na bilo koje slovo i guglanje može da počne.Nas ta riječ uvijek podsjeti na Dodika i Jergovića. Pogodite zašto.

Mi ne smijemo reći, tolerancija, kredibilitet i ti fazoni.Mi smo skupina.

A ja Deba ,individualac ,mogu, jer pišem basnu i baš me briga za pedere i fukaru.

Jes Dobri dobar fol skonto.Kad hoćeš nečija sranja natakarit na kompu, ti sve u basnu okreni.I svi zadovoljni,a poneko i nije,ali se pravi da se smije.

Nama drago ono S jer znači Sarajevo. Puno nam srce. Ima ono radio ispred i dodatak ba, ali o tom potom. Hem Sarajevo Grad Čednosti,pa još i radio Sarajevo, kud će ti ba veće miline. Što'š ti slušati neka stranjske čudna izmetišta, puna sranja i mržnje radija , kad moš domaći.Ono ba hem mahalski zvuči a i na Bosnu zemlju Božije milosti miriše.

Al opet nam se to S sve manje sviđa. Pušta bombaše, prodavače magle, bljuvatore i pogan da se šeće po kutiji. Napose mislimo na onu razrooku , svinjoliku Fukaru i onu glavatu malu naci gospojicu Loknicu. Ti sinovi genocidnih tvorevina mrze Bosnu i predanost Bogu jedinom.

Za jednog je Bosna mit i po njoj svoje kompleksaške pijačarske bljuvotine sipa.

Drugi,ona ko puh ljuta loknica i pizdunčica je septembra Anno Domini 2015. skontala i dozvolila:

I ; muslimani su ljudi.

Zbog toga tetkice sa loknicama treba skrajnuti na smetljište; dakako istorije, u svom se već valjaju.

Po svom vokabularu i mržnji pripadaju tamo, da uz gusle i prange svojoj uzor bratiji poju jeremijske nabrajalice i striptiz izvode.Možda šta fasuju.

Bratiju,pretke i potomke njihove ćemo najbolje opisati riječničkim žargonom.

Molimo vas da pozorno obratite pažnju na taj pandemonij označen u Blkijevom mahalskom rječniku oliti pojmovniku.

NACISTI / FAŠISTI

udruženje vatikasnkih ljubimaca , njemačkih pogana – primogenius paklenikusa, genocidne zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, ne spadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, gasom, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, krkani i slična arijevska izmetina i bagra…

USTAŠE/ USTAŠTVO

udruženje kroatjanskih pogana – primogenius paklenikusa, zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, ne spadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, kamom, bombom, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, kroatjanci, grmalji, krkani i slična izmetska – prangijska bagra

ČETNICI / ČETNIŠTVO

Udruženje načrtanija i SANU srbaljskih,pogana – primogenius paklenikusa, zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, nespadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, kamom, topovima, tenkovima, bombama, macolom i drvosječkom sjekirama ubijaju ljudska bića, silovatelji, srbalji, grmalji, krkani i slična proljevsko – guslarska bagra, četnik nikad ne djeluje sam jer hrabrost se stiče guslama, brojnošću i naoružanošću protiv golorukih insana/ljudskih bića

SANU

srpska akademija nauka i umjetnosti.

Svu akademsku,naučnu i umjetničku umnost i vještinu sprcali u osnivanje , materijalno tehničko pomaganje i obrazovanje akademskog, naučnog ,umjetničkog iidejnog osmišljavanja i stvaranja udruženje pogana – primogenius paklenikusa, zlih hordi koljača i manijaka, genocidnih družbi, abortusa tame i zvjerinja, koji ne spadaju čak ni među neljude – jer su monstrumi, koju nabijaju djecu na bajonete, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, srbalji, grmalji, krkani i slična izmetska bagra. Krajnji akademski, naučni, umjetnički i umni domet je stvaranje drvene jednožičane tvorevine. To je strugotina trulih panjeva čija je žica otkinuta iz stražnjice plemenitih konja i ispušta zvuk istovjetan ispuštanja konjske balege. Njhov zaštitni znak

POGANČER

Bezbožnik, izabranik zla, nevjernik, nečist, prljav, uprljan, ružan, gadan, nagrđen, prostak, fig.ljudska zvijer, bez srca i duše, genocidna nečist, srbaljska i krotjanska zvijer što odobrava, sije, zaziva ili tvori mržnju, ubitstva, silovanje

PIZDUN

umišljen, uobražen, zavidan, prepotentan , egoističan osvetoljubiv, zavidan, podmukao čovjek,ljubomoran čovjek,muška šmizla , više: vidi šmizla, fig pederčica ( muška)

PIZDUNČICA

djevojčica koja nije ni žena ni dijete, umišljena, uboražena, prepotentna,egoistična, osvetoljubiva, zavidna, ljubomorna osoba koja umišlja da žubori kolonjsku , više: vidi šmizla

peder

pogan, prljavko, govnar, bolesnik, umobolnik, razroki svinjoliki lajavac, gospojica, loknica, glupak, poklonik i podanik: nacizma, četništva i u ustaških udruga, čovjek koji ima spolnu sklonost prema drugom muškarcu, fig. čovjek bolesnog polnog nagona, čovjek koji prčka po govnima u tuđoj zadnjici ili dozvoljava da mu se to isto radi, pogančer, pogan, govnar

 

papak

rožnata izrasnina na ekstremitetima životinja,rožnata izraslina na debelim licima, fig.sloj balege na licu, krkan, seljačina, primitivac, čovjek: neučtiv ,bezobrazan, nemilosrda, iskompleksiran, nevaspitan, siledžijski nastrojen, razrook, brenovan, mrzitelj istine, hadum, impotentan, nemoćan, zavidan…

prepisivači

ljudi koji prepisuju riječi drugih , ljudi bez vlastitog znanja i uma , oni koji se kite tuđim riječima i misle da su pametni, oni vehti koji drugima savjete daju , kore ili pripovijedaju svoje licemjerje,stavku po stavku prepisuju vrlo metodično ne shvatajući suštini onoga što prepisuju

preneseno značenje: knjigovođe koje prepisuju

 

Naravoučenije:

Obavezno pogledajte naš nedovršeni  rječnik. U njemu se najlakše prepoznaju bombaši,prodavači magle,bljuvatori,ublehe i ostala bagra i pogan.

Drugi riječnici i enciklopedije  bježe od tih riječi.

Valjda autori i sredina iz koje dolaze prepoznaju sebe i ne žele da ih drugi  njihovim očima vide.

Ovoj basni ne treba naravoučenije .

Svaka rečenica je jedno naravoučenije.

 

 


												

Rezime , guta i sređivanje / Igrokaz na današnji dan 2.Oktobra / Listopada

Danas  Subota 2.Oktobar/Listopad 2021.godine računajući odbrojavanje  po Hristu.

Ispratili smo 274 dana. Još nedostaje 91 dana da  se ova , dotična 2021. upotpuni.

Mnogo je novih dana prošlo , pa više nisu novi. Sada su već birvaktile. Ali nemojmo se zavaravati , dani su vječni. Samo se povuku. Nisu sebični ko neki ljudi.. Dozvoljavaju da i drugi dani nađu svoje mjesto pod suncem.

Juče nismo obratili pažnju na konstataciju prepisivača:

-U slavenskim jezicima listopad je dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće biljaka.

Ja , vala su jako pametni. Pa neće valjda lišće otpadati sa hajvana ili insana. Ili recimo ameba.

Ono što jes’ jes’. Lišće ima debele veze sa insanima i hajvanima. Vjerovatno i sa amebama. Kada dođe vakat sve iz poklopi.

A i neki drugi listovi imaju veze sa nabrojanim živućim , fizikom omeđenim bitkom.

Kalendarski!

Neko ih ima gutu, nek0 nema. Oni koji imaju gutu , tješe one koji ih nemaju, ali se na njih ne obaziru. Bilo kakvu gutu. Recimo love. Kažu imaćete i vi jednog dana ako nam budete robovali kako valja.

Ona druga guta se ne može nadoknaditi.Il'je ima  il’ je nema. Recimo umna , ili pak ona ljudska, mahalska.

I žene vole dobre gute.  Bilo kakve. Samo nek je berićetno i dobro gućeno i pogućeno. Ostalo će se sve samo posložiti.

I mi volimo posložiti. Šta ste se zabezeknuli? Volimo red i mir. To snači sve pospremiti i staviti na svoje mjesto. Tada se naše partnerice nemaju šta buniti.

Nekad se pobune i traže da se ponovo sve složi. Kao nije dobro urađeno.I opet.

A neke to stalno traže.Moš'te misliti ? Čak i kada se sve savršeno sredi.

Te su perfekcioniste. Kad ih sretnemo , pomislimo joj naša leđa. Od toliko slaganja može nam se nešto ušćaknuti. Recimo neki  mišić, ud ili neka kost. racimo pubična. Iako nismo sigurni da je imamo. Valjda(?), Nije to za nas.

Znamo , one opetovanje traže  za naše dobro. Uče nas redu i prirodnom zakonu. I izdržljivosti. Sve treba stalno slagati i pospremati. Osnov higijene , uljudnosti i urednosti.

A kad je žena uređena , tj. sređena onda je sve u najboljem redu. Crvkuće ko hor slavuja u zlatnim krletkama na Solomonovom / Sulejmanovom dvoru od biljura , ko Kraljica od Sabe.

Joj kakva je boni, ta čudesna žena kad je sređena. Hem je ugodno našminkana, hem je elegantno odjevena , a bome se smiješi sa onih štiklica tankih k'o nogara vinske čaše.

Zato mi rokamo konjak. Ali tek poslije gonga : Finito.  Znači sredilo se sve što se treba srediti, odnosno složilo se i finitiralo .

Ipak u tom sređivanju u ovom mjesecu ( kao i svim ostalim) dolazi do nesporazuma među ženama.

Paganke insistiraju da je octo sasvim dovoljno.

Ove druge (ima ih raznih fela, ali sve su prelijepe) opet kažu da je deset prirodnije i izdašnije.

Bilo octo bar ili lista pad , bilo osam ili deset , bilo Julije ili Georgije , ženama je bitno sređivanje. I to svakodnevno.

Sređene i nacifrane ko zvižde. Zato muškarci zvižduću ko zvižđe. A žene pištuću ko pišće. Što bi rek'o naš drug Ajnštajn, sve je u nijansama relativiteta.

Ko je ikad vidio da je nesređena žena zadovoljna. Ne bi ona provirila nos iz halvata dok se dobro ne sredi. Ili dok je dobro ne srede.Takva joj narav. Ljubimo joj karakter. I sve ono što ide uz to. A to vam je otprilike tisuću velova. Prava pravcata raskoš đardina.

I onda će nam neko reći da žena nije đardin.

Pojam neuki nemaju!

Ma, žena je vječni đardin , u kome nema opadanja lišća. Nešto kao Blues ever grin. Blista i sjaji , prelijevajući se u hiljade valera . Normalno ako se redovno sređuje. I to nježno , ali energično , onako po muški, i sa ljubavlju.

Što bi poete rekle:

-Joj , kakva je pusta, kako je čo'ek ne bi … , ko’ da je iz raja izašla.

U prevodu:

Pjesnici redovne blude i polude kad pomisle na ženu , pa zaborave da su upravo zbog … , insani izbačeni iz raja.

One … ( tri tačke ako ne anlaišete) , smo stavili zato što nam u momentu nija pala adekvatna riječ na pamet. Sada smo došli tobe, a to vam znači dohavizali se , pa se ispravljamo i definišemo rečinicu kako to časnost nalaže:

-Joj , kakva je pusta, kako je insan ne bi ko jabuku milovao i na grudi privijao. A bome i pažljivo i sa slašću konzumirao.

Ha, valja ova , pučanstvo.

Idemo sada na posao.

Podne je.

Venerin brijeg, capin i meze

 

Zove neki dan Deba. Nešto mu se ona sofra iz đardina ili dardina prisnila. Ne zna ti više one stranske riječi naukovati, zna samo da je bašča sa ljuljaškom neka , kad je on od Mojsija milju nekom nabrajalicom zaradio. E taki mu akšamluci fale.

Taze meze sa sofre, brizle zabiberene i bjeli bubrezi umočeni najviše. Ostalo se može nadomjestiti. Namah ga opauči žena.

Ona njegova ni sjedalicom da mrdne , kaže došo vakat kad i ona mora počet vezova se igrati. On se ko merhum obradovao. Pošo se on skidat, a ona njemu šta to radiš bleso jedna, vidiš da je zima, prehladićeš ga. Ja i onako samo na igle i svilene konce mislim, taj tvoj sitni vez, singer štep mašine, mi naum ne pada.

Ti što si po meni vezo, vezo si. Jes da si dvije tri recke u minusu, kad mi prigusti nadoknadit ćeš, iako si sa roštiljem plaho ograisao, hoćeš se ti fićfirića igrati.

Daj , napišite barem nešto o jednoj jedinoj sofri, mezetu i akšamluku da me želja mine. Natandarite riječi iz onog našeg pojmovnika da ljudi znaju šta je šta.

Za tri minuta eto i Herco :

– Srce mi puca, samo što me ne hekne, daj jednu želju pred ahiret, ono o akšamlucima ispričaj.

Javi se Branka Vojvodić , kaže Oma ne vidi nazvati, i ne samo to, ništa ne vidi, ne mre ništa opaučit bez njene pomoći , ali upravo valja niz probavni i u probavni drugu tepsiju furdenjače. Pliva u loju. Sve pita pominje li se to neka sofra.

Lenji samo jecaj kroz slušalicu :

– Brizle.

Jedino se Mojsije ne javlja se, sigurno se stidi i glavom u doksat heknjiva.

Osjećam da se su đardini i đul bašte malo usne otvorili i da se raznježeno smješe;eeej jaro moj , bijahu to vremena.

Pristavimo onu našu veseliju; nećemo vam reći koju. Pogađajte, o medenim nekim je riječ. A za kraj jednu dvije tužnije, meraklijske.

Najljubaznije molimo papke, krakane i šupke da se isključe iz ove načrtanije. Imaju svoju , nek u nju blenu. Spala knjiga na pašaluk. Sve nihovo je sušta suprotnost našemu, odnosno ovoj ljubavi i ljepoti.

 Mi ćemo kratko i po običaju okolo kere na mala vrata.

Kad Deba progovori onad znaš da je najmasnije i najdeblje progovorio. Zbog toga ćemo jedan njegov čuveni doktorat djelomično citirati:

Riječ capin nisu ljudi izmislili, nebo ga je poslalo. Capin je višeslojna i višeznačna riječ. Koliko je u toj riječi metafore, ironije i stilskih figura, koliko sadržine to se ne može objasniti tek tako. O tome ću barem još jednu disertaciju napisati.

Capin može ko metal tvrd biti; kad je od metala; a da je od metala jest, ponekad. Taj je geolozima dobar, a oni se samo kamenjem bave. Nije im ovdje mjesto ionako ih život nešto briše, zatoto što  rade daleko od ženskog insana.

Nekad je tupa strana obložena glatkom gumom i čini se tako mehka gumenasta , a nije, više je po svojstu nekom grbu nalik. Taj je capin malo metalan, malo gumenast, može mnogo čemu podlužiti.

Nekad je tupasti dio capina obložen drvetom i poludrvenast, polu metalan je. Taj capin odmah baci, spoj metala i drveta začas se polomi. Metal i drvo loša kombinacija. Previše kruto, bolno i lomljivo.

Mnogi planinari svje capine od drveta prave. Zato drveni capin može ko drvo tvrd biti jer je od drveta. Nisu svi planinari vješte drvodelje. Tada capini liče na topuzine ili tojage.

A ni metalni ne valja i treba ga baciti; ako zapadne kiša može insanuna munja ili grom strefiti. Dakle ako si planinar ti onaj gumeni ili tojagu prihvati i ka planinama i planinarkama hodi. I nema belaja. Samo frka,cika i vriska.

Najbolji je onaj capin što ima osobine i drveta i ebonita ili tvrde gume. Čvrst ko drvo , baršunast i sjajan ko obenot, bogdicu savitlji, haman ko tvrda guma. Taj se traži joj , mamo mamice.

Jel capin planinski čekić, jeste. I sam,ga Mojsije malo prije reče vazda na planinu nosi. Jel hoda po planinama? Ide i uzduž i poprijeko, i u brdo i nizbrdo, i u ravan i u sridu, a moš’ ga zadjenut i zabost i za uho, za pojas, ispod pojasa, na haljinu, ispod haljine, čak i na leđa, ako ne paziš i nečija usta o njeg’ zakači il’ ubacit.

Kad stigneš na kotu, ako se prije toga nisi ulogiro, možeš sasvim slobodno njime kotirati ili logirat. Pa kad se kući vraćaš, opet isto. Minimum dvadeset čertri puta po danu vikenda. Ako je ženska prije puritanka bila, eto ti belaja koji nije belaj, mora se i više.

Deba mili! – zove Frka tiho, ne znamo odakle. Načula ona o čemu se priča,konta Deba.

Šta je,šta se dereš ? – dere se Deba, hem ga u disertaciji prekida, hem mu autoritet ruši

-Može li Lenji zabiberiti,

-Može, kakvo je to pitanje ,pusti me , jašta će nego zabiberiti, bona,idi pospremite to.

Misli Deba na na mezu i oblizuje se, a i kako do jedne riječi nije došo, ništa skonto nije. I bolje da nije i nikad skontat neće.

-Jesi siguran sto posto za toj besjedu o capinu.

-Dvjesto postim ja i dvaput ako treba.

-Zatim; jel’ capin čekić, jeste. Ima li dva kraja, ima. Jedan oštri i jedan tupi. Jel’ tupan tupom stranom ekser zakucava, jest, zakucava. Kolko će bolan u životu zakucavati to niko živi izbrojiti ne može. U Bosni se to sigurno ne može.

Jel’ oštrom stranom čeprkaš i odvaljuješ, jes čeprkaš i odvaljuješ. A koliko ćeš za života odvaljivati ako si pametan ti mi reci.

Neki  drugi neće ćeprekat il’ nemaju capina, ili ko crvić ili im gusle i prange strah utjerale pa se ne smije živi čuti, ni pogled ispraviti. Žao mi je ljudi, što smo ih na početku priče izbrisali. Ne može se priča tako lako njima oteti. Oni profulili bosanski grb pri rođenju.

Neće im ga otac katil ove lijepe mile Bosne. Majke ne smiju pisnut; samo uzdišu joj mamo mamice. Čujem počele im i seje isto pjevušiti. I eto ti njih čitav život ko puhovi i dole i u glavi.

Jel capin veći od bosanskog grba, skoro da jest. Nije da nije bitno, bolan našta je nešto nalik. Nije važno ni šta je pisac htio rjeti. Bitno šta on podrazumjeva ,  kakav je njemu ćeif i nevolja i šta, gdje i kako se na šta on ukazuje i prislanja, istura i prsi.

Vi se k'o pametni pravite, riječima baratate, pa slušajte i rješite i ovu enigmu:

Capin pet slova ima. Dva plus dva parna i jedno neparno. Ono neparno izbaci, ova dva para šatro složi i šta ti ostane?

Ostane ti bolan ona hevina: haremski cvijet, ako ćemo pravo i lotos haremski, đula đulbašte, bagrem razigrani, jorgovan mirisni, boliglava vatrena, kadifica svilenkasta, ljubićica blažena, karanfil rumeni.

Ostade ti bolan cvijetni đardin prekrasni i sneni. I kako taj đardin ne sanjati i u snove i na javi dozivati i dosanjati.

Ostade ti jaro onaj sedefasti brežuljćić, lugasti bregić, vlažna dolinica, jogunasta dulbašta, izvor sevdaha, nježna balada, ples bolero, muzika harmonike; svaka čast Mojsije lave; opjevana i raspjevana, rodnica i nevoljnica, stidnica i opajdara, skrušenica i vragolanka, ali uvijek jedna jedina, neponovljiva,uvijek anamo ona ljubav naša.

Može ona nekad biti i kaharli i tuknuta, može i jad, čemer i bol nostiti, može se svakako ona zvati, al bez nje ti života ne m're biti. Ni u pravo ni u krivo ni u sridu. Kako bi bolan bez nje žena jecala i majku dozivala:

joj mamo,mamice,

a njen bleso cvilio i brundao uh,uh i uh.

Joj, samo kad pomislim na nju ja poludim, hoće mozak da mi pukne, duša da uzleti. Od silnog bola i želje neka milina, punoća me obuzme i hoću da se raspuknem i raznesem u toj milini. Vas butum da se urušim u toj ljubavnici slatkoj milosnoj.

Slušaj ovo i dobro pazi ove riječi o ukusima nje blažene:

Slatka krofnica (dofati se Deba klope nije bilo druge), drhtava ko đigerica, sočni bubrežič, nalik na rumeno srce iz srca, k'o pihtijasto pače, meka ko pohovan mozak, reš brizle (moro Deba malo zamezetiti, ogladnio), ko zvrk bureka, ko sogan dolma, japrak, sarma ili fil paprika, neki pikanto papričice umak, ko baklavica, ružica, mljac kadaif sa grožđicama i sjeckanim orasima, tufahija (Debinim mozgom bajramska i akšamlijska sofra se kotrlja) , krem pita i šampita. Uh ako brojim dalje pregladniću i neću od Mojsija lovu skrajnut. A sevap bi bilo čifu po džepu klepit, to ga najviše boli. Kad sve razdvojiš i nešto u drobove, nešto na grudi našto u skute složiš i posložiš; ostane bi bolan sevdah duše, srce treperavo, mozak raspomamljeni, bubreg razigrani, brizle uzdrhtale, jetra krvava, bijeli bubrezi hrskavi…

(Nabraja i ponavlja ponešto Deba ne možeš ga zaustaviti, pjesnik u njemu proradio ali i debelo ogladnio, očito je; valjda crijeva bubnjaju…)

-Stani bilmezu opogani ljepotu i ogadi nam mezu.

Konzilij se ko fol ljuti,svi zacrvenili ko alava turšija pred zrenje i poglede sakrivaju. Nakvasali ko grb pred đardinsko vrhnovanje i sve im draga i bliska ta licenciae poetika , smisao i suština njihovog života.

Okolo njih grlice lepršaju, miris žutih dunja se širi , na ramena im slijeću i miluju i spiju i snivaju.

Grlica jedna što tren prije je na trn srce svoje nabola da bi pjesmu dragom poslala, poslijednjim treptajima lagano i bolno pjesmu klizi:

– Mito bekrijo ili Jutros mi je ruža procvjetam.

Može bilo koja  uspomena iz srcu .


												

Mehmeda majka karala / Igrokaz na dan 1. Septembar/Rujan,

Rekoše nam danas je Utorak, 1. Septembar/Rujan, 24. dan 2021. godine. Šta ćemo, moraćemo prihvatiti zdravo za gotovo ili se kačiti. A to nam , u svijetu koji je pun kačenja , nimalo ne odgovara.

Još će nas preduhitrititi i reći da do kraja godine nedostaje još 121 dan.  Tako kažu brojači ovogodišnjih dana. Obzirom da nemamo vremena ,  moraćemo da im vjerujemo.

Dakle i zvanično smo u drugom danu poslijednje trećine 2018. Godine. Samo pažljivo, nemojte da naletite na bodiček , može biti vrlo takarli i možete se žestoko nataslačiti.

No , niko vam ne mre zabraniti da se takarite i taslačite kako i koliko vam volja. Ono u smislu ta ružiti se i u grubo tesajte, ali što nježnije.

E svašta, znamo da ste vi pomislili na…

Ma radite šta vam volja, nemojte pomisliti da vam mi tako nešto branimo. I mi samo zbog sevdaha i tog ruženja živimo.

A pametni ovi Kroatjanci. Oni čitav mjesec rujanju posvetili. Lijepo je to rujati, isto kao takariti.

Ali ga ne šmekamo.

Čuj molim te? Jedan mjesec godišnje rujati. Ma sve da se i praši od rujanja , da proste prašovićke , mjesec dana je ipak samo jedan mjesec.

A kod nas đardini rujaju dvanaest mjeseci. Hjteli mi uvesti i trinaesti. Nismio uspjeli. Kažu ima dovoljno dana . Ako vama treba više vremena , a vi prebacujte normu.

Valja im ta , evo pet poštenih. Ipak za hamalenje zaradismo trinaestu i četrnaestu plaću. U naturi, bezbeli.

Jeste li svjesni kako je lijepo ružiti se svako malo. Ljudi se svađaju , bjesne , grube riječi govore, umjesto da se samo ruže.

Nama draga ona sevdalinka : Mehmeda je stara majka karala. Kako nam neće biti draga. I Hankiji . A ona uvijek kahrali kad je neko ne ruži. To znači da je dan prošao bez takara.

I zato ona pjeva :

MEHMEDA JE STARA MAJKA KARALA

Mehmeda je stara majka karala

Mehmeda je stara majka aj karala

sine Meho ziv ne bio u majke

sine Meho ziv ne bio aj u majke

Odkud tebi te rumene jabuke

odkud tebi te rumene aj jabuke

Dale mi ih po mahali djevojke

Dale mi ih po mahali aj djevojke

A najljepšu ta lijepa Zlatija

A najljepšu ta lijepa aj Zlatija

Što je moćan ovi narodni pjesnik.

Svu filozofiju života u par stihova sprco.

Moćna je i ta riječ – sprco. Ispade , da je nama svaka mahalska močna.

I šta tu ima majka Mehu ružiti. Šta je briga oklen mu i ko mu jabuke slasne , rumene i grešne poklanja.

Pravi majko slatko, biće ih još. Pusti sina da odi spit . Umorio se . Trebalo je dvadeset četiri jabuke, ono minimum , za obnoć ubrati.

Joj lijepo li je brati! Te jabuke da prostiš.

I svaka djevojka iz mahale je prilijepa , tako da se nekad nije imalo vremena kući odit, već hamala zvati da nosi jabuke kući. A ti samo nastaviš hamaliti , blažen međ đardinskim voćem.

Onda , oni meni : radi nešto, man se šuplje!

Odakle mi vrijeme frajeri jadni?

Ima li prečeg i ljepšeg posla nego grešne , a rumene brati: jabuke da kako.

Joj , kakva je pusta. Hem se biba , hem drtulji , ko rumen pred branje.

Što bi pjesnik reko:

Ružila me , ne ružila,

ne kuni me ne ruži me majko,

ja brez lijepih i rumenih ne mogu.

U prevodu:

???

E , ako vam za ovo treba prevod , baš ste prave , pravcate hablečine.

Baš su ljudi baksuzi

Nešto dumamo ; baš su ovi ljudi baksuzi.Mogli su ljudi nakantat hejbet godina. Zauvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto , to je slađe.

Koga briga za reprekusije. Ne m're se voćkicama  odoljet. A jopet neki nisu za jabuke, previše mirišu

na grijeh i nisu toliko popularne , ko recimo smokvice. O kaznama poslije branja i konzumacije otom

potom , kada glava zaboli. A neštoi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša,

čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli, od

ljepote i divote.

Šta to? Kontate vi.

Ma voćka ta. Svaka. Ima ih hejbet i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj.

Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene?

Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli. I dalje dok je vika i svita.

Radi njih čovjeku biva žao ,što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.A rahat je mogo. A nije ,

upravo zvog  tih istih voćkica.

Joj ,što bi tada bila milenijska  fešta od vočki , po glavi insana.  Čovjek da poludi.

Neke blentovije načisto pomahnitaju. Izgibe se i ne znaju kako brati voćke. Radi njih je  i zmišljena

sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne

samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:

-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manite mi S.O.S -ova Nek se blentovije  podave, podave .

Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas  jako lijep i sunčan dan. Po računici koju

nismo blesimetrom  skontali,  do kraja tog istog dana vrijeme bi s emoglo mjenjati, ali značenje,pojam

i video zapis o voćkicama zauvijek ostaje u malom mozgu, odmah do hipofize. Kažu od nje vazd abeki

čudoredni belaj ispadne.

Taki vam je i odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.

Pa vi vidite šta vam je raditi.  Ako ste već iz rahatluka , hoće se reći raja , radi ljepote prognani ,

iskoristite vrijeme i naučite se brati voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo u votaži je šuplja

priča.

Što bi poete rekle:

Snijeg pade na behar na voće.

U prevodu:

Joj ,levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.

Nemojte nam dirati Bakira Izetija – Nismo svi iste sreće

Iz Arhiva /

BY ADMIN18. MARTA 2017.BASNEHUMOR

Ocjene Bakira Izetbegovića

Prije par mjeseci su  po portalima kružila , a na mrežama jedva dočekali i sasvim neopravdano . raznosili svjedočanstva lidera SDA Bakira Izetija (Jahićija ) Jr.

K'o misle, pao čovo na najniže ljudske grane , prodaje i predaje na tacni  Bosnu  njenim zlotvorima zarad jedne fotelje ,pa vele možemo sebi bar te  neke sitne zadovoljštine istjerati.

Kao da nemaju materijala za stotine i stotine doktorata o lošoj/zloj sreći bosanskog naroda za vladavine porodice IzetiJahići i SDA.

Oni se uhvatili za svjedočanstva kada je junior dijete bio.Bar je časno zaradio ocjene koje je zaradio.

Nije kupio ,falsifikovao i na sumnjiv , nerutvrđen  način dođao do diploma, zvanja,statzsa  kao neki iz njegove najuže familije,okoline i  partijsko vlstelinskih družbi i službi.

Nije ni humano , ni fer.

Nismo svi isti i nismo svi iste sreća.

Nismo svi jednako inteligentni i ne ide nam svima škola kako od nas zahtjevaju.I u ono vrijeme je bio grijeh i krivčno djelo kupvanje čažnih,faksifikovanuih  diploma  o čageta o obrazovanju.

Loša ocjena iz srpskohrvatskog je porodična tradicija.Taj jezik im nije “maternji” jezik kao nama.

 

 

A Jahići Junior je imao još jedan ogromni hendikep.

Dok smo uvijek imali oba roditelja uz sebe, da  nam pomažu u školovanju,i da nam časno i pošteno  pišu zadaće i rade radove , siroti Bakir  nije bio te sreće.

On je imao oca robijaša osuđivanog za nacionalizam i fašizam , višekratnog povrtnika u zindane olizi kazamate, i u pauzama bjegunca iz braka i bigamistu i maltene samohranu, a  ne baš školovanu , a pomalo bolešljivu majku  . 

A loše vladanje pitate se vi? To je u genima/nasljedno! Sin okorjelog robijaša rijetko može imati dobro vladanje.

Te ocjene i stanje u porodici su ga toliko istraumatizovala da se opijao i grebao u Liscu i Olomanki.

Lako vam se rugati tuđoj , pogotovu dječijoj, mladalačkoj  nesreći.

A što se sada ne poredite sa Bakirom Juniorom?

Da bi mu nadoknadili za traume iz djetinjstva  ,mater i babo   su mu obezbjedili što niko nikom nije na ovom našem,malom bosanskom  dunjaluku.

Majka mu sakupljala narodske vreće sa blagom ,dok je on   lamentirao nad svojim nesretnim djetinjstvom i usamljeničkim životom, skrivajući se od pogibelji strašnog nepravednog svijeta. u trezorima  banaka sa babom ruku i ostalim antinarodskim krvopijama i reisima ,pod ruku , dok je narod ginuo i borio se sa monstrumima.

( Žena mu ,  negospođa  Seka  se tada “doškolovavala” , ono ko fol, jer ćageta o tom školovanju  u Zagrebu nema  i  kao uz pomoć čuvenog Asima Kurjaka završavala to što je završavala ( to samo ona zna;  nemamo informacija da li je sve bilo najčasnije i najpoštenije,  kod nas to nikoi ne smije da utvrdi.)

A sa druge strane , babo .mu sa svojim drugovima robijašima i njihovim jaranima porobio i raskućio pola bosanskog dunjaluka,predajući mu u amanet nastvak započetog,odnosno rastakanje Bosne i Hercegovine  na tri dijela..

Eto o tome pišite, o uspjehu iskompleksiranog robijaševog sina  koji postaje sila i svemoć, a ne o nekim dvicama ,tricama, i ku'činama

Naravoučenije :

-Smijurija  ljudska , a  hajvanska ,  i vako i nako, a ne novinarstvo .

Danas je dan za osunčanu lambadu.

Igrokaz na dan 27.jun/lipanj

Danas je Nedelja 27. Jun / Lipanj 2021. godine

177 dana je 0dletilo i nepovrat ,    a  preostala 188  dana su u redu za beskraj.

Brzo proljeću ovi prelijepi dani ,što jes, jes. Pa, zato su prelijepi. Ne mere ih se čojk nauživati.

A opet, sve nešto mnijemo zadovoljni smo  jer , dobro smo prošli , mi koji smo prošli.

A i oni koji su zaostali i nisu krenuli dalje sa nama , oni kojima je prolaz izmakao i oni su super prošli.

E = mc2 , oliti zakon relativnosti.

I parova. I njihovog reciprociteta  . Sve je dobro što se dobro svrši.

I plešite , mnogo plešiti. danas je dan za osunčanu lambadu.

Oni nama:

Kakvo vas boni dobro spopalo i kako vam pristaje da plešete, a mnogi, hejbet njih samo su netragom

nestali?

Hajmo, rečemo vako , na priliku dumat!

Jel se taj mnogi presto stresati za dunjalučkei horor?

Jeste.

Jel se upokojio oliti  smirio ?

Jeste. Osim onih koji se nikad neće upokojiti.

Jel sada i bez bronhija lakše dišu ?

Vala istina je , osim onima lakim na nedobru i nečinjenju, oni ječe i vrište.

Jel sada uživaju u neradu, džab-džab plodovima i mirisnim rijekama  koje im teku ispod nogu?

Vala , uživaju , osim onima koji tamo ne mogu ni opepeljit i koji su sada nabačeni na roštilj.

Jel sada oko njih plešu djevojčice i dječaci anđeoske ljepote?

Vala plešu , osim  onih oko kojih vatra pleše.

Jel vi misliti da im je žao što su gore?

Nije , ali žale   što vi niste sa njima.

Normalno osim za onim koji su se o svojim vatrenim jadima zabavili.

I onda prepisivači kukaju ako neko ode. Kore vesele koji se raduju kad neko umre , jer  ovi u Božiji naukvjeruju.

A fino piše :

Vi mislite da su oni mrtvi. Ne , oni su živi , samo vi ne znate. I nemojte tugovati, veselite se, kod Boga Jedinog su.

Oprostiće nam oni čija je tuga prevelika.

Jedina utjeha je, da su njihovi najmiliji u dobrim rukama. Da se o njima brine Onaj koji se zove Milost i Ljubav, Gospod naš Jedan Jedini , najveći Oprosnik.

Molimo vas oprostite grijehe drugima. Oprostiće vam se vaši.

Što bi poete rekle:

U nepovratu ili beskraju E=mc2 ,vi ste uvijek donji. I milioni onih  koje su bivši dani bez riječi isprike zabivšili.

U prevodu:

-Život je prelijem. I vamte i tamte, osim onima kojim se pržun smješi.

Basna o Noju

 

 

Lenji svog ;anamo onog, zvao noj.Svjestan je on,nimalo poetski ali realistično.Njegov,  ko svaki  noj,  uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije. Njegove ženske se nisu bunile kad je glavu sakrivao,ali im nije bilo pravo što mu je tako trivijalno i stranjsko  ime nadjenuo.Tražile izmjenu,ali on ne da progovoriti .

Kažu one ;makar da ge labudom ili mišom nazove.I to su neke plahe životinje, koje su sa rupicama bliske, a i sa našeg su dunjaluka. Pričale mu priču o Ledi i Zevsovom labudanju.

Jok ne da on progovoriti.Noj bio i noj ostao.

One okrenule na šalu.Onaj vic o Muji i Fati. Ona se prvi put takari ( ono ko fol),pa ga  “neupućena i uplašena” pita koji je to glavonja što je gledi. On joj kaže ;ne boj se to je moj drug miši i traži…,da skratimo.Miš tražio i nalazio rupicu više puta.Mujo zaspo,a Fata ko Fata nestašna i znatiželjna,zavirila i geldi miša i vrišti:

-Mujo bolan šta ćuja  sad  .Crko ti miš.

Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati.Jes da je lijep ko labud,ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to  samo kad je gladan i  ribe ganja.A njegov noj se zarovi i  zaroni ha se ribici nešto prisni.I kod njega to ronjenje nema veze sa glađu.Možda ima,onako figurativno,ali ne sa njegovom većme ribičinom.

A  onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda na platnu  sparivo.Nema veza,znamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs.Ali kako će bolan ženu zavest Labud.Evo pitam ja njih:

-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se  njemu perje digne i koji se boji ukvasit ili uprljat?

-Ili bi više voljeli nekog ko bi uvijek spreman bio,  kad god se njihovo paperje nakostriješi i koji se za njihov hatar bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati već živom glavom u đardine,dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti.I opet i opet,sve isponove.

Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio.Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba.Čuj molim te labud.Neka njega labudaju,misle normalne ženskinje.

Kao drugo,đe će ga mišom zvati,kad mu miš nije ni do koljena.I miš ti brate moj u rupu se krije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov  slunto , ko da mozga nema,ničeg  se ne boji.Jok nimalo.

Koje je on Scile i Haribde prodevero , ni broj ime se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani.Al čim sebi dodže nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem.Kad zimu pomenusmo ,kaže Lenji,iako je tropska životinja drag mu je i džidži midži.

I neko bi njegovog noja  sa onim jadom od miše poredio.Nije to ni  ljucki ni hajvanski.Joj , svaka bi žensko od mene pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.

Vidi čo'eka od metar i osamdeset i kusur ,a mali mu ko miš.Joj kolicki je tek kad krepa,a mora krepat svako malo.I sve bi po čaršiji rastrubili o mom mišu i ja se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice ženske  dohvatio.A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.

Kad se ko mornar vlada,što ga ne nazoveš mornar; pitala ga neka.

On kaže,nisam blesav. Mornar ti po mjesec dva, ponekad  i po godine ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije.A moj bi ti noj presvisnuo kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu turio.Taki vam je on. Stidljiv i sakrivljiv.

Mogo bi ja kaže Lenji nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra  zašto sam blesimetra svog nazvo noj,ali neću.I ovo je dovoljno za basnu i pouku.Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi.I onda mi džabe sve muka oko noja.A i bijeli bubrezi se hlade.

Dakle ,naravno naukovanje ( naravoučenije op.a.):

Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti oliti imentovati. Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.

Ne onu  nojevsku, sasvim izvjesno i  normalno.

 

 

Mujo i Suljo , a Fata i Suljaginca

Mi volimo naše bajate viceve pa im malo kuveta uvaliti, u oblandu zaviti i narodu pred nos natakariti.A znamo i dva vica,ponekad i više  u jedan natandariti.Ovaj je dvo'k'ratni.

Dosadilo Muji Fatu ganjat ,jer nemože radit i ganjat koliko to Fati  treba. A i malo obajatila. Njoj treba trideset šest sati na dan za te stvari. Za ostale samo satak i sedam za spavanje,može i manje ako je prisvrbi.

Lako njoj; ona pitu  očas suče i počisti ono malo peksinluka po kući i besposleno   sa komšinicama kafu ispija i olajava. To se u pučanstvu kaže trač.

Muški dio pučanstva među sobom kažu smrad.

A žene , jašta će,  nego o anamo onom i kako poboljšati anamo ono, jer ih anamo one stalno svrbe. Toliko svrbe da se živo čeljade ne mere istrpiti. Samo smišljaju kako poboljšat šiltetli i dušekli  uslužnu djelatnost svojih muževa.

Žali se Fata  Suljaginci:

-Onaj moj sve tanji, a mene sve više svrbi, ne znam živa šta ću. Il’ se prihvatio  kakve raspuštenice ili udovice, pa ne može i mene i nju na pravi put izvesti ili mu taki vakat došo, pa mu jao, ti ga  meni pao. Kako ti, bona, deveraš anamo one stvari.

-Nemam ti ja , kono nikakvijeh  devera sa tim stvarima. Kad mi se prisnije, ja se ispred Sulje u anteriji  natandarim i samo ga pitam:

-Šta ti mili moj misliš o novom svjetskom poretku?

-Jebe mi se.

-I meni najdraži moj.

I mi se zveknemu. Po više puta, kad god mi ćeif pane ili me jednostavno zasvrbi.  A nekad samo reda radi ili radi probe, da nijesmo možda zaboravili kako se to radi.

-A jeli bona uvijek na isto pitanje pada?

-U biti nije važno kako formulušem pitanje, bitno je da se pomene  politika i on ko oro spreman;  i on i oro mu. A nekad je slavuj.  U neko doba počinje da pjeva

-I vazda uspijeva?

-Garant jedan kroz jedan, sto jedan posto.

Vrnu se Fata kući; nagizda se, anteriju iz ruha izvuče, natakari je , malo bakama i ružice na lice nabaci, surme na oči pristavi , malo šanela šanelne i gdi triba i gdi ne triba i pravac pred Muju.

On  se zagledo u haber slikičnu kutiju, tamo se neki dunjaluci krhaju; i nešto zamišljeno duma.

-Mili moj šta ti misliš o novom svjetskom poretku?

-Boli me crveni fesić.

Šta će jadna Fata uze cigar sa hastala i popuši ga. Mujo ni habera , niti se rumeni. Ne vidi ljepotu što se ispod anterije prelijeva.

Što bi Deba reko i mrtvac bi se digo da kresne… Šibicu ubacujemo mi , ne damo da završi rečenicu, garant bi nešto bezobrazno lano. Taki je on.

Usta Mujo pa na vrata. Gdje ćeš u ovaj vakat, pita ga Fata . Boli te anamo ona gdje ću ja. Nisi mi ti  ni sup ni mup da ti teftišim, odoh kod Sulje.

I stvarno ode kod Sulje. Zapališe po cigar trznuše po gutljaj iz čokanjčeta pa se jadani Mojo žali.

– Kaharli sam ti bolan Suljo.

-Što za ime svete Ane šćemlijice, dragi komšo?

-Odakle ti znaš za Hanu?

-Koja te Hana sad spopala ?

-Ma ima jedna Hana,  zovu je Ana u crnim haljinama ,ne znam jeli raspuštenica ili udovica. A more biti i obadvoje:  Koliko ganja i išče anamo onog za dvije osobe je malo.

-Ma nije bolan ni raspušćenica ni udovica, nego nifomanka. I mene bolan na crninu navukla  i ja ko bekan lego na štos i na nju. Sreća u to vrijeme  ova moja  u banji bila, liječila neke ženske boljke, anamo one.

-Nema veze da je i lezibejka,  ja zatarabio a i godi mi. Taze je i po vazdan mi ugađa.

-Pa što si kaharli bolan Mujo? Hem Ana krasotica ti na takar blećka  sjeda , hem Fata ljepotica takar išče. Šta ćeš bolan više od života tražit?

-Nemoj me i Suljo još i ti taslačiti . Ne mre čovjek dvadeset četiri  puta na dan i lijevo i desno i  ipravo kod jedne; pa  namah dvadeset četiri puta i gore i dole i ukrivu i u  sridu kod druge. Ne mre to čovjek više durat. Bojim se ofaliću. A kad insan ofali, eto ti namah i riknjave.

-Što se nekad ne vadiš da te boli  glava ili nisi raspoložen.

-Pravim se ja, ali blesan nema mozga pa me ne sluša. Ha vidi golo žensko , on poludi digne se i skače ko budala kad dere novinu, i šta ću ja  nego za pjevcem.

-A što ti ne bi reko onoj Hani ; taka i taka stvar, ohani malo, moram se Fate kutarisati . Nemoj joj reći da sam ti ja preoručio da Fatu pripaziš četeres devet puta na dan. Radi uroka i pedeset ako zaišće. Garant nema Fate za trideset dana. Riknjava načisto.

-Ima da prhne na nebo ko grlica onog blentovije Dobrog . Njemu svako malo neka grlica  prhne ka nebu. Deba mu se iza leđa smije i kaže pr'nu u fenjer.

Ima ova Suljina pamet nekog smisla, konta Mujo.

Ima ko u Debe pamet,  konta autor , da vrati milo za drago.

Suljo pravac do Haninih vrata. Ona ga zove da uđe, on neće zna ako uđe do jutra će ulaziti. Kaže joj taka je i taka stvar i brže kući, fes mu se nešto krivi.

I tako Mujo i Fata  boj teški vodili. Čitav komšiluk nije mogo spavati. Obnoć vriska, cika , ganjanje i joj, mamo mamice zapomaganje , po pedeset puta. Preko dana Fata pjeva, sve se ori ; joj mamo mamice, isto pedeset puta.

Reciprocitet  reko bi Oma.

Vidi Suljo nema mu havera, pa dvadeset deveti dan kod njega  da izvidi stvar. Tamo situacija ‘vaka:

Na pendžeru Fata stoji , staklo pere i takare broji. Rumena ko bulka, razdragano i veselo cvrkuće  i pjevuši: Joj mamo mamice. Milina ju čuti. U dvorištu svo cvijeće zablistalo, proljepšalo se i promirisalo; nalik  Fati.

Mujo sav u ritama, ublijedio , ofalio , upola ga nema; strahota jedna,  boli glava. Modri kolutovi umjesto očiju, pravi meit ena na enu, šenkrat plaho i još gore. U ruci eno kiselico i tespihe broji i u Fatu pogledava.

Suljo pita :

-Kako sa zdravljem?

Meit jedva čujno progovara, blagi smješak , ko da se smrt kezi, samo dušu što ne ispusti:

-Nikad bolje, evo sutra će biti tries dana, a ona jadnica ništa ne sluti. Vidi je pjeva ko ona ptica  što umire pjevajući. I ne zna da će sutra umirijeti. Jadna ona , nekako mi je ža’.

Suljo ni jedne ne progovara i ode. Sve klima glavom i mozga:

-Ovdje nešto ne štima; neko je pobrko stvari. Neko se zlo sprema i slegnu ramenima. Kući ga Suljaginca pita kako je Mujo, on kratko.

Jebe mi se ,ko mu je kriv.

Suljaginca ko Suljaginca, ne zna propustit ni jednu takvu finu riječ. Nije luda, malo je lijepih riječi na ovom dunjaluku. Nema veze što ga ništa u vezi politike nije pitala. Nije blentača ili pizdunka  da se buni. Poklonjenom  jahanju  se ne gleda u zube , već malo niže i još niže.

Sutra im javiše :

-Umro Mujo.

Znao Suljo , nije mu Mujo izgledao svježe.

Naravoučenije : Svako ima svoga Debu za jarana  i grlicu za…

I pad je let.