Autor
Hajro Šabanadžović
Raskoš jednog sna Noćni horizont
Zelena milina Cvijetna livada
Proljetna kiša Bremeniti krajolik
Zelena krhkost Jesenja raskoš
Nježnost poljskog cvijeća Okovi nevinosti
Cvijetni tepih Vode duboke i plave
Akvadukt Rose potpuri
Stari jedrenjak Izlet
Neandertalci,
inače nemam
ništ’ protiv njih,
pola svog ljudstva
pobacali
u tavu,
ispekli ih,
proždrli,
i napravili
Državu.
Kako im je pošlo to
“za trbuhom”, zna se.
To jest: ne zna se.
I nikom ništa.
Sad proračunske
popunjavaju rupe
kruhom.
Vuk sit,
i cijelo je dupe.
Susjedi vele:
ta Država je luda!
A Država im citira
Augustina
i Moniku.
“De civitate Dei”,
dakako.
Ali u toj
nezbiljskoj
Božjoj civitadi
nije li – od straha
da ne umre
od gladi –
premijer
nekom Cigi
ukro harmoniku?
I punih hambara
dao gordo se
u trk,
vičući:
htjeli ste
vi mandrili
muškarca,
koji nema
ni muda,
ni brk.
Pa sad ga
nemate.
Eto vam
Kosorčice!
Nema muda,
doduše,
al ima zato
cice
u koje bozi
dvaju vjetrova
pušu.
Pa prakamenu svoju
spašavaj dušu.
I sritno van bilo
pod štitom svetog Duje.
A meni se
od vas
povijesno podriguje.
Djevojka purpurnih snova
Muzika stara
Đardin ljubavi
Moje ljubavi u noćima dugim
Moje tuge
Modra rijeka sanja
A opet
kao i uvijek
negdje kiši
mraz neumitno bije
a stari ofucani ker
koji je nekada
možda bio nježni
poeta i slikar,
ljubavnik
je tako sam
bespomoćan
u odlazećem vaktu
Nekad
ni snovi
ni uspomene
ne pomažu a polako
dertli kalendari a sneni
eho života čudesnog ističu
poput zalutale proljetne pahuljice
Desanka Maksimović
Strepnja
Ne, nemoj mi prići
Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.
Ne, nemoj mi prići
Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanja i stra’.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.
Ne, nemoj mi prići
Našta to i čemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva.
Nesvjesno , istraživajući nelogičnosti u mjesečevim mjenjama, putanjama i osvjetljenju, naučnici su dokazali ono što im nije bila namjera.
Dobro pogledajte video.
Naučna ekipa sa Blacklys Institute for Natural Sciences, Whiteland je pročila ponuđeni snimak i konstatovala da se tako može ponašati jedino šuplje tijelo.
Drugi dokaz koji upućuje na vještačko porijeklo mjeseca je smjer njegove rotacije.
Okrtetanje obrnuto smjeru kazaljke na satu nije odlika prirodnih nebeskih tijela.
To je odlika kojom neko pokušava da dovede u red. U slučaju mjesečeve orbite, mjeena i rotacije
stiče se utisak , da je neka napredna civilizacija instalirala Mjesec , kao vještački satelit kojim će se regulisati neka dešavanj neophodna za normalno i bezbolno funkcionisanje pojedinih Zemaljskih tokova.
Loptu nije briga šta je „da“ il’ „ne“,
da li će levo il’ desno da skrene.
Onaj ko te u tu igru bacio –
on zna šta čini, da stane i krene.
(Hajam Rubaija 50)
Pogledajte Video.
Blacklys Institute for Natural Sciences, Whiteland je odlučio da napravi serijal zapisa o Mjesecu
koji govori da je Mjesec vještački satelit i da ih objavi neovisno o našim napisima.
Nastavak večeras u 21 09.
Na današnji dan prije tačno tri decenije počelo je sistemsko čišćenje Prijedora od nesrpskog stanovništva. U drugim krajevima genocidne srpske tvorevine klanja i ubijenja neslućenih genocidnih i monstruoznih razmjera su se već uveliko odvijala.
31. maja 1992. genocidne fašističko četničke vlasti u Prijedoru izdale su naredbu putem lokalnog radija
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”
To je bio javni poziv na genocid , mučenje , silovanje i ubijanje muškaraca, žena i djece po rasnom , nacionalnom i vjerskom osnovu.
Sve što nije srpsko i pravoslavno trebalo je ubiti i eliminisati.
3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana , muslimana , katolika , Bošnjaka , Hrvata , Roma tokom agresije , odnosno združenog zločinačko-genocidnog pokolja u Bosni i Hercegovini.
Među ubijenim su imena 102 djeteta.
Iz Prijedora je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti i nepravoslavne vjeroispovjesti.
I oni nama tzv. republika srpska nije genocidna tvorevina. Izuzetan smisao za najcrnji necivilizacijski koljački humor.
Dobro smo prošli sa ljetnim snjegovima i riknjavom. Mimoišli nas . Još uvijek. Za sada!
Poklon za rođendan jednoj djevojčici , jednom prelijepom plavetnom Oceanu u kome se ogledavala tišina i sni jednog dobrog dječaka.
Kad god pomisli na neko slavlje , sjeti se njenih dodira i rođendana, čestitih i časnih, a prelijepih, nježnih i prepunih iskrene ljubavi.
Bog je milostiv
**
Onomad , po zdogovoru, negdje malo prije akšama, slučajno , u njegovoj bašći sretosmo Lenjeg u hladu jasmina sa nogama u velikoj kadi . U njoj nekoliko punih gajbi piva, pletaru brlje i tri bocuna kurvoazijea . On ih šlaufom nježno i polako , ko što ljube mu ibrikom u ruci cvijeće zalijeva , aman ko najljepše đule.
Ne znamo kako i zašto,ali žena mu se zaista zvala Emina , a po porijeklu je lako mogla u miraz donijeti bar jedan džugum obaška. Jedino nikad nije stajala u bilo kakvom hladu, Više je lepršala po mahali, od kone do kone. I nikad nije imala vremena. Odakle joj vrijeme pored takve blentovije. Imala gutu jaranica, pravi kružok .Razgrčale one svaki kamičak da vide šta im je sjeni grah skonto. Sreća njena , na vakat se udala , ne treba više mislit na vez i tkanje anterija. Ima ih dovoljno.Ah, kako da ne, smješka se usud. Dok skonta(ju) i nabace oni četvrti pa peti tabir, peto prođe joj vrijeme za pauzu.
Po običaju klipača pred Lenjim. Slamčica iz boce viri .Ništa neobično , mislimo mi. Ko će na ovom zvizdanu dizati bilo šta teže od čačkalice.Za Lenjog je i to jazuk. Preteško.
Progovori , a mi se zagledasmo, nije njegovo da govori od kako je prohodo ,progovorio u sedmoj godini i reko:
– Ja gladan.
Sada ko iz topa odape:
-Znajte da ste dobro prošli!
-Znamo ,kako ne znamo, ha smo se u mahali rodili.
-Ma ne to blečci , nego eto sve nešto danima dumam i ibretim se,kako je sve sređeno do savršenstva.
-Šta to?Mora da si nešto , beli pametno skonto
-Normalno da je pametno. Šta čojk u hladu jasmina, čija se žena zove Emina, a udala se sa ibrikom u ruci, duška u kadi , oko njega đenetske blagodeti ,mere skontat nego pamet.
– Pa reci!
-Ma ne znam kako ću, stid me .
-Hajd nemoj se prenemagati ko magare na tuti ili junferica kad se treći put udaje. Kada je tebe bilo ičega stid ,osim nešto radit.
-E u tome grmu leži sova.
-Daj ne beri kvake,niko nije pomeno rad i ne baljezgaj nego zbori.
-Koji bi luđak po ovom zvizdanu čistio snijeg?
-I to je po tebi razlog što ljeti ne pada snijeg.
-Ja vala, vela havle vela kuvetile, ja koji bi drugi bio.
-Nisu ti sve na broju.
-Normalno da nisu. Sluđen sam. Eto ,kažu ,tamo gdje su najveći zindani , čojk može vjenčat više hanuma. Nikako nije pravo. Vlaljda im zvizdan mozak ispio. Ja sve gledam , kako mi se valja kutarisat ove jedne jedine.
-Daj ne budalesaj. Nije Emina baš toliko loša.
-Ne kažem, ali uvijek ima bolja. Eto recimo…
-Koja ti je bolja , crko dabogda crkotino jedan … – odnekud zabrunda Eminin glas.
-Oklen bona ti? Ja mislio ti još razmjenjuješ recepte sa konama. Nije još vakat akšamu
-Šta te briga oklen ja. Nego kojom bi to , majke ti mene mjenjo.
-Nikojom .Ne bi te bona mjenjo ni za četiri hamamske djevice.
-Jesi mi plaho pametan. Otkad to u haremu ima djevica.
-Pa zato kažem. Ne bih te ni za jednu , a kamoli za sve četiri mjenjo.
-A zašto ne bi , šta im fali?
-Ko bi mi bona čistio snijeg iz avlije ,ako se slučajno potrefi da snijeg zapada ljeti, po najvećem zvizdanu. A bome i sa krova.
-Ma , ti si moje jedno veliko pametno srce. Znala sam ja za koji dragulj sam se udala. Nego odok na još jednu turu recepata ili heklanja, prije nego zapadaju snjegovi bijeli. Ne znam šta je sad na redu u našem mahalskoj sesiji. Čuvaj mi se. Nemoj da bi gdje mrdno ili nešto teško podigo.
-A ako zapada veliki snijeg?
-Ne brini se eto mene , ponijela sam metlu ,za svaki slučaj, očas ću doljećet.
I ode Emina, možda odletje,šta ga mi znamo, mahaluše mogu sve ; ne reče nam ni mu, ni hu, ko da smo njenog Lenjeg lanjski snijeg. Kada zvekir zazveči, što je biljeg da je Emina zaždila, Lenji, osvrčući se na sve strane iz potiha , bojažljivo progovori:
-A ja bi jope’ volio da ponekad velikii snjegovi zapadaju kad je najveći zvizdan
.-Zašto konju jedan konjski? – ne mogaše Mojsije više durat.
-Znaš ga kakav je , šta se namah ljutiš. Znaš da je njemu govoriti ko u rudarsku jamu sa ograjisalim hamalima se spustiti- ubacuje se Deba.
-Hajd reci mi ti, ondak ,kad si tako mozgali.
-Pa reko namje, zar nije. Vidiš ako padne snijeg po najvećem zindanu ti i ja smo pravo naj…grabusili.
-Hajd ti , tebi je sve nakrivo natakareno , a i nije me briga , a zašto ja?
-Zato što bi ti moro skidat snijeg sa krova i iz avlije.
-A ti ne bi?
-Normalno da ne bih.
-A zašto ne bi?
-Platio bih hamala .
-Ta ti valja.A zašto i ja ne bih mogao platiti hamala.
-Jednostavno ne bi.
-Kod tebe sve nešto jednostavno i normalno.
– I jeste.A i ti znaš da od tvog hamala nema ništa.
-Ma znam , samo srcu odušku dajem.
-A zašto ne bi mogo platiti hamala. Ako nemaš penezi možemo ti mi posuditi.-pravi se nevješt Dobri.
-Jah , nije to , imam cekina.
-Mah, nemojte čojka na belaj pristavljati, đe će se insan na krov sa ramunjik penjati Može se otkliznuti i vrat slomiti. Zalud osta harmonika pusta. Nije lud.-Lenji je zabrinut za svog horovođu.
-Šuti konju konjski i ko je reko da ću se ja sa harmonikom na krov penjati i čistiti snijeg.
-Zlata – sva trojica horski.
-Jes vala , tu ste pravo sva trojica u sridu potrefili. Van taka je u svemu , vrlo magpdma za sve , ali cicija je što se penezi tiče, da joj ni Mara daskara sa Brdakčija nije ravna. Što će hamala plaćati kad ima mene?
Lenji će:
-Ko da je čifutkinja!
Bez Debe muhur ne mere mašut:
:-Ma nije ,subotarka je.
Dobri ih ispravlja:
-Nemojte dušu griješiti ,Jevrejka je iz dobre kuće i u pravu je. Mojsiju ništa ne bi bilo da se uspentra na krov. Ne mora harmoniku nositi sa sobom. A ako se strmekne , ko mu kriv što mora slušat ženu.
Deba će
:-E ta ti valja , ako hekne sa krova, neće biti velike štete, barem će harmonika ostat čitava.
Lenji se zamislio:
-Zlata bi je garant prodala.
-Da plati Mojsijevu dženazu?
-Nije luda. Što će plaćat pogreb .mere ga u kakav jendek heknuti, a ima i veza u La Benevolencija.
-Ja, imaš pravo, ima i u Dobrotvoru i Merhametu.
-Ma bistra je Zlata. Od svih bi uzela ukopninu , možda i od komunista.
-Ma šta to baljezgate mazgovi jedni. Vi to ko biva mene riješiste i nađoste pare za preseljenje na ahiret. Neće biti velike štete? E ta vam baš po jaranski valja.
-Ma nismo mi krivi, ne griješi nam dušu,nego je sve zakuhala tvoja Zlata.
-Zašto bi me se ona kutarisala ?
-A šta misliš ko će te sahraniti kad otegneš papke?
-Odakle vam ta ideja da ću riknuti?
-Možda neš riknuti, možda neš crknuti, a ako budeš čistio snijeg, koji ljeti zapada po najvećem zvizdanu, garant si obro bostan.
-Kako znaš?
-Reko ti Lenji , a i ne znaš bez harmonike ravnotežu držat.
-Pa onda se neću penjat bez harmonike.
-Aha.
-Zašto aha.
-Taj film nećeš gledati ovaj put.
-Nego koji.
-Ni jedan. Ja čuo kad neko jal rikne , jal crkne nema više nikih filmova.
-A ako krepa?
-E baš si pametan.Što bi krepaština imala privilegiju.
-Ma krepaština mi nekako tugaljiva. Ja bih svakom krepanom, odredio da ima pravo ponijeti barem po jedan portabl tv.
-Ko da tebe neko pita za take stvari?
-Ma znam da se ja ne pitam i al’ zato bih ,u inad , svakome uvalio po jedan portabl tv, Ne mora ga nositi, samo neka ga kupi.
-Od kada si postao tako merhametli?
-Ma nisam merhametli ,nego mi Frka uvalila par tisuća portabl tv da ih tušnem.
Mojsije zavapi:
-Dajte ljudi prestanite više , još će nas snijeg u sred ljeta odvesti u Saharu.
-Eto vidiš Dobri , da je sve istina što Lenji skonta, čim to i Mojsije zna.
-Šta ja to znam konji konjski?
– Lenji skonto, ha veliki snjegovi kod nas ljeti ,za najvećeg zvizdana zapadaju, idemo u Saharu sladoled tušiti.
-Ko to mi?
Ti ,Lenji i ja?
-A Dobri, zašto on ne ide tušit sladoled?
-Ne znam, Lenji kaže kvario bi nam prosjek IQ.
-A šta ti je to?
-Oklen ja znam, možda je i to Lenji u čarobnoj nepameti smislio?
-Ne moraš objašnjavati. Mora da je nešto pametno, ko i uvijek.
-Jašta da je pametno.Da nije pametno morali bi Dobrog povesti sa sobom.
-A zašto ga ne bi poveli, jaran nam je.
-Baš zato što nam je jaran nećemo ga voditi.
-To nekako nije logično.
-Kako nije logično?
Ako njega povedemo nećemo ništa zaraditi od prodaje sladoleda.
-Kako znate?
-Duga priča,mere drugi put.
-More, ko ga šljivi ,ko mu je kriv kad može da zakoči prodaju sladoleda u Sahari. A znate li gdje bi prodavali sladoled?
-Dabome da znamo!
-Pa gdje?
-Pa rekoh ti u Sahari.
-Ma ne to konju ,nego na kom mjestu konkretno, na kojoj lokaciji konju mahniti.-
A to , što ne kažeš? Pa na lokalitetu Sahare , zar ti nisam reko.
-Blento jedan . Evo kod nas, primjerice onaj šiptar Izeti je prodavo košpice na čošku Bjelava, Čakaluše i Đižikovca; možda raskršće niže. Na takvu sam lokaciju mislio.
-Joj budale žene, oklen u Sahari Džižikovac ,Bjelave ili Čakaluša.
-A prodavač košpica, jema li on u sahari?
-Nema. šta će jedan šiptar raditi u Sahari?
-Pa, prodavati košpice valjda , ili se praviti filozof, a ća ga ja znam?
-Niko nije lud prodavati košpice i pamet u Sahari.
-A zašto?
-Izgubio bi se, ili bi ga strefila sunčanica,ili bi ošo u zindan.
-Znači rikno bi.
-Ne znam , možda bi i krepo ako ga na vrijeme ne nađe Bernandinac,. Ili bi crko ako ne bi naletio na našu lokaciju sa sladoledima.
-Zar Bernandinci nisu specijalizovani za planine i snijeg.
-Ako Lenji može prodavati snijeg u Sahari , zašto ja ne bi poveo Bernandica sa sobom.
-Zašto bi ga ti poveo sa sobom?
-Zbog burenceta.
-A zašto zbog burenceta?
-U njemu bih prokrijumčario kurvoazije.
–Nisi normalan. Zašto ne bi kurvoazije stavio sa sladoledom i poštedio pašče znojave.
-Vidi na, ta ti je pametna.Nisam se toga sjetio.A opet žao mi paščeta.Šta će on bez burenceta?
-Kupi mu čuturu.
-Misliš neće primjetiti razliku.
-Šta te briga, nemoj mu mjeriti IQ.
-Misliš ako mu ne mjerim neće nam pokvariti pametli prosjek?
-Tako nekako, a možda bi se i Dobri ljutio.
-A zašto bi se on ljutio.
-Ne znam, ja to tek tako reda radi kažem.Ko da je mene briga hoće li se on ili bilo ko drugi ljutiti.……
Dobro smo prošli , sreća da tih godina nisu zapadali veliki snjegovi, usred ljeta po najvećim zvizdanima..
***
Ne , tu nije kraj! U Sahari bi zakuvali do krahne. Garant.I umprofor bi moro delat. Al’ ko će slušati mahnitove kako pametuju. Al’ se nekad lijepo živjelo. Rahatluk od pameti, radost , a bome i mnogo takarli ljubavi.
A ako slučajno koji put u mahalu zalutate , dobro protabirite džepove,da vam se slučajno nije malo snijega zakopitilo. Otopiće se i onda belaj. Suza do koljena.
Umorno dijete
milosti puno
umorno leglo
i sada sanja
ljubav i vječnost
A ja ?
pod pendžerom njenim
svako veče
molitvom
njene djetinje sne bdijem
daleke su duboke vode Oceana
koji se svaku veče preplivati mora
ka našem malenom univerzumu
Tišina i sni
da se željena vratiti
Eh reče suđaja
nikad se ne zna
zašto je D'bro dobro
a se rukom malenom nježi’
uzbrkano srce moje
Lane moje…
Mislim,
oduvik maštah o nekom
ko bi moga
doć,
s osmjehom iskrenosti
u očima,
rukama punin duše
i
u
postojanosti
razumit…
kroz nevere života,
okretah se tom
nekom,
iskovanon
u skrivenin snovima
di me vata za prste
pa trče kroz polja
s menon
smujuči se onako
od sriče,
a lipo nan je
i
čekajući ga
nepoznatog,
a meni najpoznatijeg
šta triba je
doć,
da dođe
doluta
jednon
neko,
umotan u papir
najlipši boja
s velikon crvenon vrpcon
u rukan
mišljah
to
san je moj…
ma,
san je san
a život je život,
okrene karte,
sve lišćine bez punta
razbaca ih na sve strane,
ostavi kiši da ih moči,
pa,
razmota papir najlipših boja,
onu crvenu vrpcu
pusti buri da je dere
i kida,
ne hajuči za
snove moje,
nadanja moja
samo,
nadožunta
razočarenje
još jedno
životu
pisanon za mene
Mislim,
oduvik maštah o nekom
ko bi moga
doć,
s osmjehom iskrenosti
u očima,
rukama punin duše
i
u
postojanosti
razumit…
kroz nevere života,
okretah se tom
nekom,
iskovanon
u skrivenin snovima
di me vata za prste
pa trče kroz polja
s menon
smujuči se onako
od sriče,
a lipo nan je
i
čekajući ga
nepoznatog,
a meni najpoznatijeg
šta triba je
doć,
da dođe
doluta
jednon
neko,
umotan u papir
najlipši boja
s velikon crvenon vrpcon
u rukan
mišljah
to
san je moj…
ma,
san je san
a život je život,
okrene karte,
sve lišćine bez punta
razbaca ih na sve strane,
ostavi kiši da ih moči,
pa,
razmota papir najlipših boja,
onu crvenu vrpcu
pusti buri da je dere
i kida,
ne hajuči za
snove moje,
nadanja moja
samo,
nadožunta
razočarenje
još jedno
životu
pisanon za mene
Art Of Vedad Šabanadžović / Svjedok zlih vremena
*
Jedan desetogodišnji dječak je preživio ratna ubijanja, mine , granate i snajperske metke monstruma , što četiri godine su rokali i ubijali nevinost Grada Čednosti .
Rat je završio , Dječak je sa četrnaest godina već bio odrastao čovjek. Bez faze odrastanja i bezbolne pubertetske tranzicije iz djetinjstva u mladost , postao je snažni , dojmljivi čovjek , sa djetinjim srcem. U bolnom mimohodu kraj kradenog djetinjstva učio je osnovnu životnu lekciju – Preživljavanje! U tome mu je najviše pomogla djetinja mašta i umjetnost: Književnost i slikarstvo , sa preferiranjem svijeta grafike i stripa .
Potonje godine života ga vode u jedan svijet dobrote i milosti , u kome vrlo često dolazi do izražaja , njegova autentičnost svjedoka zlohude prošlosti , kojom kroz cjelokupni umjetnički sraz ostaje vjeran univerzalnoj ljubavi , umjetnosti i pamćenju.
U njegovom jedinstvenom omažu , posebno mjesto zauzima vrlo ubjedljiv preformans Bijele trake prijedorske , u kome sa sa par uvodnih riječi , slikom , pokretom i pantomimom učenika X Osnovne škole Ilidža , obračunava sa zlom.
Učesnici igrom slučaja imaju goodine njegovih ratnih sjećanja o tom monstruoznom pokolju. Koincidencija ili namjera ! Tko da zna?
Vrijedi pogledati ovaj jednostavni , ali impresivni video koji na najbolji mogući način oslikava svu strahobalnost tragike i zla .
Najcrnji krstaško inkvizicijsko zlo , prouzrokovano nacional – fašističkom , šovinističko – vjerskom netrepeljivošću i surovošću , koja u svom realitetu nakane svjesnog Genocida , prerasta lokalne okvire i Sudskim presudama međunarodnog sudstva posraje pravno verifikovana, historijski utemeljena i dokazana činjenica / fatum :
Genocid !