Sedamnaest već leta nebo rudi
što nikad zgašen od početka gorim,
al’ kad se mišlju o svom stanju morim,
osjećam usred plama mrazne studi.
Izreka, da se dlaka prije ćudi
menja, je prava; i s čuvstvima sporim
nagnuća Ijudska ne popuste; gorim
čini ih teške koprene hlad hudi.
O jao, kad će onaj dan da svane,
da motreć kako bježe moja ljela
iz dugih muka i ognja se selim?
Hoću li ikad vidjet one dane
kad će se slatki izraz lica sveta
očima svidet baš koliko želim?
541*Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća.Možda?
Realnije je da je čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima.Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se iz malenog potočića,zvanog ljudski um, razliti bujica koja gane čovječije srce.
542* Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu čak i više nego što mogu.Takare i ginu i čast ne daju.
543*Muzika,ljubav i tuga su neraskidivi spoj.I uče nas kako je život lijep i koliko ga treba uzeti u ruke, milovati, maziti i cijeniti.
544*Drama se ne piše da bi se čitala,već da bi bila prikazana.I , nažalost ; persistirala kroz eone.
545*Savršen i prelijep je ovaj dunjaluk Boga Jedinog.Hvala ti na Blagodatima Gospode.I oprosti nama neukim.
546*Na zapadu ništa novo.A Boga nam Jedinog ni na Istoku.Takođe ni na sjeveru. Još manje na jugu.Iskreno rečeno moglo se veoma žiivjeti bez sveštenstva i svih doživljenih klanja i sranja.
Danas je Ponedeljak 01. Mart / Ožujak 2021.
Omjer dana 60 / 305.
Ako ovaj mjesec ne bude žujao , kao što prethodni nije veljačao , loše nam se piše. Mi bi voljeli da se ožujak bar malo zaveljača.
Veljača u ožujku. Što da ne? Ako fukara može biti na vlasti i propovjedati religiju ,zašto mi ne bi prozvali malo takara u žujanje. Uostalom zima joj traje.
Mace i kuce su ovog stađuna nervozne. Tankosava minusa , tankosava takara.Njima se to desi , ali životinje to nadoknade.
Oni na vlasti nemaju šta nadoknaditi. Njih zanima samo pljačka i pakao/džehenem. Tamo će im sve biti potaman. A i ne brinu se. Imaju mahalaše , hamale , borce koji njihovim ženama redovno nadoknađuju nedostatak crvića njihovih muževa.
Reciprocitet.
Sve vam je u reciprocitetu
To vam je onaj vrlo bitan elemenat u životu i univerzumu.
Manjak nečega stvara višak drugoga.
Višak nečega izaziva manjak drugoga.
Reći ćete isti k….
Mi nećemo biti nepristojni. Vjerovatno ste mislili na kupus. Ali i u kupusu ima mnogo vrsta i , bome , zečeva.
Reciprocitet.
Stalno reciprocitet. K'o nepodnošljiva , užasna , životinjska rika sa minareta.
A primjeri, reći ćete.
Ih ,ko da ih ne znate!
Što više tetovaža , vulgarozama, trofrtaljnih pantalona i prepisivanja , to je umnost u većem pličaku neumlja.
Što više baza podsjeća na metalni trokrilni ormar , mnogo veća je mogućnost da u nadogradnji struji pupa hava.
Što vam majka šalje više vreća narodskog zlata , potpuno se smanjuje mogućnost ljudskoga, oliti insanskog. Sve se više liči na zvjerinje iz vatrenih dubina.
Što ste veća nacionalistička bagra i fukara , šanse da izbjegnete glavnu ulogu u pržunu su vam minimalnije i beznačajnije.
Što se više zbijate u prve redove bogomolja i u nacionalističke brloge , manja je mogućnost da vas dotakne Njegova milost.
Što bi poete rekle:
Kad tad!
U prevodu:
Kuku li vama majka koja vas je neljudskošću dojila.
U šuštavoj travi blizu raskršća
sjedim nemirna srca i čekam onog
kojemu noćas dadoh, bezazlena,
preplašenu pticu svoje ljubavi.
U žarko crvenoj mahovini brijega
već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.
Što ću učiniti ako ne dođe onaj
kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
ne misleći ništa, začuđena.)
S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
voda je nestalna.
A ptice odlaze daleko preko brijega
za hladnim suncem.
A
kad ti dođem
osjetit ću miris suza
životom što mirišu
nošene vjetrom
kapaju licem
žene
što ustreptalo osluškuje
galop
srca mog
E
kad dođem
tu
u masline okupane srećom
podno kavala
vjernosti
di se
bure i nevere
eonima vraćaju
po usplamtjeli žar
u južini
nerazuma
od pogleda skrivenoj
I
kad ti dođem
proljetnog dana
suđenog
ništa ne reci
ispruži ruke prema
meni
i povedi me
u postelju čežnje
iskovanu noćima neutažene
strasti
O
kad ti dođem
vrisnut ćeš ljubavlju
kao ptica feniks
kad na pepelu čekanja
krikom
iz dubine utrobe
svjedoči rađanju
novom
U
u u u kad ti dođem
pjevaj mi
ljube moja
o gorkom vinu
o grdelinu
što samo jednom
propjeva
kad u gnijezdu ljubavi svoje
krila svije
pa
poj svoj prekida
tek
kad ih smrt razdvoji
*
A kada ti dođem
osjetiću miris suza
što životom mirišu
a nošene vjetrom
slaze niz lice
žene koja ustreptalo osluškuje
galop moga srca
E E kada tu dođem
u masline okupanim srećom
podno kavala vjernosti
kojem se
bure i nevere
eonima vraćajuće
po još malo plama
u južini nerazuma
skrivenoj od pogleda
I i i kada ti dođem
suđenog proljetnog dana
ne reci ništa
priži mi ruku
uvedi me u postelju čežnje
iskovanu za robove strasti
O o o o kada ti dođem
i vrisneš bolom ptice feniks
šzo u pepelu čekanja svoga
krikom iz dna utrobe
svjedoči
rađanju novom
*
U u u u u kada ti dođem
Pivaj mi l'jube moja
onu o gorkom vinu
i onu o grdolinu
što propjeva samo jednom
kad krila svije
gnijezdu ljubavi svoje
i poj svoj prekida
tel kad ih smrt razdvaja
Vratit ću ti more
šta si ga svojin naziva,
uliveno
u plastičnu bocu
popucalu na litnjoj žegi,
a,
dom ti je daleko
sunce će ga puton
pit,
do tebe ostat će
tek sol
Vratit ću ti poljubac
sto i jedan
izljubljen u dugoj noći,
ispod tamarina u vali
umotane u bilu maramu
izdaje,
a,
dom ti je daleko
bacat će ih bura puten
na sve strane,
do tebe će doć
tek otisak
ljubičaatog ruža
Vratit ću ti snove
spakovane u kartonsku kutiju,
vezane modrom vrpcom
u veliki ukrasni cvijet
a,
dom ti je daleko
puten će je ruke lomit
do tebe će doć
pokidana vrpca tek
Želio bih da se uvjek sjećam
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo ljepši
I sunce je blistavije bilo no danas.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravio.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene
Hladni vjetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava.
A vidiš nisam zaboravio
Pjesmu koju si mi pevala
Ta pjesma je bila slična nama
I tebi koja si me voljela
I meni koji sam te volio.
Živjeli smo zajedno
Ti koja si me voljela
I ja koji sam te volio.
Ali život razdvaja
One koji su se mnogo voljeli.
O, sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pjesku
Koraka razišlih se ljubavnika.
Tijelo je tvoje crna maslina,
najtamnija bronca,najdublji zvuk,
zvuk tam -tama tvojih predaka,iz njihovih starinskih kora.
Nebom tvog tijela ore nevisljivi plug
i iz crnih brazda
munjevito izviru sve potopljene zore.
Tijelo je tvoje neumitan ritam,
krvotok oceana,
Svjetlost tamna što vodi me stazom upasnom i uskom,
od djetinjstva što me progoni
od ranije,
još od majčine utrobe,
od prvih začetaka,najnesvjesnijih.
Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati nijednu pjesmu,
jer sama si pjesma nad pjesmama.
Uplašen i strašan
stojim pod nebom tvoga tijela
tvojom crnom magijom skamenjen.
Ti si moja boljka i ti si moj lijek,
i kažeš mi: ja sam tvoja noć i tvoja vječna luna,
budi spokojan,tu ćeš vjekovati,
moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.
Luno crna luno
tvojom magijom skamenjen
nemam riječi da ti protivriječe,
Nemama snagu da ti se suprostavi.
Luno,crna buno
nezarasla,neizliječena rano,
neosjetno padam i tonem u tvoj san
kao afričko sunce u ocean.
**
Vi mislite da nešto znate.
Evo “pametnih” učenih ljudi, nešto kao naše ilmije koji sve “znaju”.
Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavi.
Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani.
Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo.
Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.
Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine.
Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.
Dobri stari Gering.
-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.
Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.
Tako vam je to.
Što bi poete rekle:
-Lud ili zbunjen insan je uviejk natakaren,
U prevodu:
-Klonite se “pameti” od nepameti.
Danas je Četvrtask ,osamnaesti dan Februara Mjeseca Veljače, a 49 od početka ove godine . Znači resto do kraja stađuna je 316 dana.
Daklen , do kraja godine je ostao još hejbet dana ( misle neuki) , koje treba pripaziti i na rukama prenijeti u drugi vakat.
Mnogi će se zaboraviti i sa njima krenuti dalje.
A neke će zavesti njihova ljepota. Ne pomaže tu ni strah , ni tuga , ni bol.
Sve je zapisano.
Ako u danu piše nečije ime, nema nikog ko bi zapis promjenio.
Osim Jedinog Boga. Milostivog.
****
Danas se trudimo zaraditi dnevnicu., a upeklo haman k'o onaj gore pržun.
Stalno se saplićemo o mnogi poganluk našeg dunjaluka.
Zaobilazimo onu siću i blentovije, čiji se umovi u plićaku sa punoglavcima kupa ,
dok se u bradate kreature i izrode ufuravaju ćemo drugi put potkačiti.
Zaslužili su, pa da su nam rod rođeni.
Hvala Nebesima što nisu, daleko im licemjerni i zločinački dunjaluk od našeg.
****
Danas smo zaradili i dnevnicu i bonus.
Ali nije nam drago.
Natakarimo lovu , kad nismo pomenuliu naše mile ljepote.
A ne mremo.
Ljepota i poganluk ne idu zajedno.
Obečastili bi čednost i bjelinu duša naših đardina.
Iskup znamo.
Svaki tren se radovati , sanjati i voljeti u svakoj pomisli i riječi koje srce kazuje.
****
Što bi poeta rekao:
Svih ovih godina smo ih sve ljubili
A Bogami i one su ljubile nas.
Ili nešto o sasvim o nama lično
Dobrom Serjoži sasvim slično .
U prevodu:
Poezija to je Žena.