“Postoji mesto
u srcu koje nikad
neće biti ispunjeno
prostor
čak i u najboljim
trenucima
znaćemo to
više nego
ikad
postoji mesto u
srcu koje nikad
neće biti ispunjeno
i
mi čekamo
u tom
prostoru.”
No comments
Category Archives: Magazin
Ana Ahmatova – Uveče
Oplakuje tiha muzika predvorjem
Ispaćene duše tajanstvenu bedu.
Sveže i oštro mirišu morem
Sa poslužavnika ostrige u ledu.
„Prijatelj sam ti“, šapće, a uzdisaj
Meni se ote kada mi ramena
Dotače tek nežno, i iz mene žena
Zavapi ruku njegovih zagrljaj.
Pogled mu je pogled mačaka i ptica.
Na jahačice se jedre tako gleda.
Ispod laganog zlata trepavica
U oku se osmeh spokojan ogleda.
Napeve setne sred šumnoga plesa
Zakovitlani uvis diže dim:
„Blagoslovi, bože presvetli, nebesa,
Ti si noćas prvi put s ljubljenim“.
Joaquin Pasos – Beskrajna pjesma
U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija,
jer na tvom licu nema međe, gdje bi počeo tvoj
osmijeh;
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako
teče
i kad odlazi, nikad se ne može reći da li je još ovdje,
isto kao i tvoja riječ, od koje nikad ne čujem prvi slog
i nikad da prestanemo slušati ono što govoriš,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak,
jer nam se čini da si bila ovdje cijelog života,
s tim vječnim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.
Tatjana Lukić – grehota
I.
slijedom svoje sjenižžzanemariti kamen
ne slušati vodu?
govoriti govoriti
sam se svom uhu umiljavat
na jedan jezik jedan šapat
privići grlo i sluh?
mimo svega
ista uda pto ne nosi svijetom
kao pored utvare kao
pored čuda od kojeg oči odvikosmo
proći slijepo?
zar bi nas bilo bez pusanja u prsažja sam ovo
i ovo čelo moje jedino
i ovo srce
ni u kojoj drugoj spilji ,pohranjeno!
pravdamo spremno
zaborav i nehaj:
još bismo pod sebe mokrili
još se u peleni koprcali
zar bi se iz jasala otkotrljali
znajući da bolimo zemlju koračanjem
da joj vjenac – ranu rezbarimo trkom!
Evgenij Jevtusenko – Daj mi nebo celo, zemlju celu
Ne, ja neću ni od čega polovinu!
Daj mi nebo cjelo, zemlju cjelu
i more i rijeku i gorsku strminu.
Ne, ja neću nikakvu podjelu!
Ne, ni život ne želim u djelu.
Neka mi se sve svali na pleća!
Ja i tugu želim potpunu cjelu,
kao sto želim da je cjela sreća.
Pola hoću samo od jastuka
na kom leži, kraj lijepog ti lica,
od prstenja sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvijezda padalica.
Ljudska glupost nema granica – Čuj molim te , Zemlja je ravna (Dio prvi)
Ljudi nas svaki dan oduševljavaju svojom glupošću.
I to ne bilo kakvom. Nego jako ozbiljnom glupošću.
Oni nama :
Zemlja je ravna.
Pogledajte oko sebe! Šta vidite?
Zemlja nije ravna.
Evo oko nas sve sama brda i uzvišice.
I mogu oni gubiti vrijeme u “naučnim” istraživanjima i dokazivanjima,
koje osnovac nižih razreda u trenu može pobiti, ali mi im se divimo.
Toliko gluposti, morbiditeta, mazohističkog takaranja vlastitog uma ,
može podnijeti samo ljudsko stvorenje koje ima izuzetno razvijen smiso za
rušenje svih dostignuća maloumnosti.
Dobra im ona sa ledom.
Valjda da nas rashladi kada počnemo misliti svojim mozgom.
Ili da ne kupujete frižider.
Što će vam?
Zamoliti one stanovnike antartika, koji svaki dan lete sa NLO i zadivljuju nas ko najveće hablečine,
da nam dostave leda , svakom po praznoći moždane špljine.
Plaćanje po dostavi , na naš račun.
Takarenka / Igrokaz na dan 20. Oktobar/Listopad
Danas je Srijeda ,20. Oktobar/Listopad, 293. dan raskošne 2021. godine. Do kraja godine ostalo je još 72 dana.
Ima ona : sedamdeset i dva dana na mome srcu leži rana,nije rana…
Vala ne bi valjalo.
Previše je to. A i nova godina će uskoro. Samo što nije. Dok neko poboluje, dok neko ne preboluje i ne ozdravi, neko ozdravi i najde novu Takarenku , i eto boljeg života.
Mi se uvijek zamislimo kad pomislimo na bilo koju Takarenku. Pa nam se oko srca plaho lepršavi lahorci nježnosti pletu.
Nemojte misliti da smo nešto bezobrazno rekli ili seksistički.
Takar vam je isto što i dever. Evo , već slijedeća rečenica to dokazuje.
Na današnji dan se nisu dešavala prevelika takarenja.
Znaći Takarenka vam dođe ko neka deverli insanka. Što bi se reklo , mora se oko nje mnogo devera, oliti takara istakariti oli prodeverati.
A neovisno o takaru i Takarenki , hroničari bilježe da je vrijeme bilo nešto hladnije na svim dunjalucima osim onim južnijim.
Kod njih lagodne vrućine. Ali uskoro počinje kuhanje. I južno i sjeverno.
Kod njih zvizdansko, kod nas zindansko. Nikad dva dobra sastaviti.
Što bi poete rekle:
-Aj, dvije su se vode zavadile.
No , nećemo o krvi. Valjda je dosta bilo . Za vijek vjekova.
Ili u prevodu:
Sretna vam nova godina dobri ljudi.
Vi se sad pitate oklen to.
A mi kažemo, nemojte misliti da nismo dobronamjerni. Doduše prema dobrim ljudima.
Prema onim drugim smo indiferentni, nećemo im mi suditi. Oni su već osuđeni, jer su sami sebe osudili , ali oni to ne mogu da shvate.
I eto mi prvi dunjaluku čestitasmo novu godinu.
Sada ga Putin i Putin mogu malo , recimo pjevati borbene. A Elizabe'eta ne mora.Ona se i onako ne može utrpati u ženski rod. Od onog šofera iz vremena II rata.
Ima događaja ali su većina bez historijskog ili bilo kakvog drugog značaja. Lokalne teme i tračeve ne prenosimo. Dosadni su.
Lord Bayron – Upitan koje je -“porijeklo ljubavi”!
“Porijeklo ljubavi”! Ah, mene
Zašto to pitaš, kad to dade
Saznati se iz mnoge zjene:
Videc’ te Ijubav živjet stade!
Želiš znat kad ce kraj joj biti:
Srce mi sluti, strepnja zna,
Dugo ce ceznut, suze liti,
Al’ živjet – sve dok živim ja.
Rajdar Kipling – Ako mozes
Ako možes da sačuvaš svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i optužuju te za to;
Ako možeš da vjeruješ sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam dopunjuješ njihove sumnje :
Ako možeš da čekaš a da ti ne dosadi čekanje,
ili,ako si prevaren – da sam ne prevariš
ili,ako si omrznut – da sam ne zamrziš,
a da uz to ne izgledaš predobar ili premudar;
Ako možeš da sanjariš a da sni ne ovladaju tobom,
Ako možeš da maštaš a da ti iluzije ne budu cilj,
Ako možeš da se suočiš sa uspjehom i porazom
i smatraš te dve varke kao da su potpuno iste;
Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za neuke,
ili da posmtraš propast onoga čemu si namjenio sav život
i da,pogrbljen,s dotrajalom opremom opet novu stvaraš;
Ako možeš da natjeraš svoje srce,nerve i tetive
da te služe dugo iako si ih nemilice trosio,
i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje:”Istraj!”
Ako mošeš da zborišsa manjima od sebe
i ne istakneš svoju superiornost,
ili da u društvu sa jačima a od tebe-
sačuvaš svoju dostojanstvost;
Ako možeš da ispuniš jedan neizbrisivi tren
sadržajem koji traje šezdeset sekundi –
tvoja su zemlja i sve što je na njoj,
i,iznad svega,ostaćeš čovjek,sine moj!
Zinaida Hipijus – Neljubav
Ko vjetar kišni,ko vjetar gnjevni
Kapcima treseš,tražiš me ti!
I pevaš:ja sam haos,tvoj drevni
Prijatelj pravi-otvori mi!
Pritiskam kapke,tako se bojim
Da otvorim mu!Svoj zadnji plam
Koji me greje,svim srcem svojim
Ja čuvam…Ljubav neću da dam!
Doziva haos,smije se meni:
S lancima živiš!Kidaj ih sve!
Znaš da za sreću,o usamljeni
Treba sloboda,a ljubav -ne!
Hladneći,ljubav na izdisaju
Preklinje,šapće molebnu riječ…
Malaksaju ruke,boj je pri kraju,
Malaksaju ruke…Otvaram već!