Ana Ahmatova – Uveče

Oplakuje tiha muzika predvorjem
Ispaćene duše tajanstvenu bedu.
Sveže i oštro mirišu morem
Sa poslužavnika ostrige u ledu.

„Prijatelj sam ti“, šapće, a uzdisaj
Meni se ote kada mi ramena
Dotače tek nežno, i iz mene žena
Zavapi ruku njegovih zagrljaj.

Pogled mu je pogled mačaka i ptica.
Na jahačice se jedre tako gleda.
Ispod laganog zlata trepavica
U oku se osmeh spokojan ogleda.

Napeve setne sred šumnoga plesa
Zakovitlani uvis diže dim:
„Blagoslovi, bože presvetli, nebesa,
Ti si noćas prvi put s ljubljenim“.


												

Joaquin Pasos – Beskrajna pjesma

U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija,
jer na tvom licu nema međe, gdje bi počeo tvoj
osmijeh;
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako
teče
i kad odlazi, nikad se ne može reći da li je još ovdje,
isto kao i tvoja riječ, od koje nikad ne čujem prvi slog
i nikad da prestanemo slušati ono što govoriš,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak,
jer nam se čini da si bila ovdje cijelog života,
s tim vječnim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.

Tatjana Lukić – grehota

I.

 

slijedom svoje sjenižžzanemariti kamen

ne slušati vodu?

 

govoriti govoriti

sam se svom uhu umiljavat

na jedan jezik  jedan šapat

privići grlo i sluh?

 

mimo svega

ista uda pto ne nosi svijetom

kao pored utvare kao

pored čuda od kojeg oči odvikosmo

proći slijepo?

 

zar bi nas bilo bez pusanja u prsažja sam ovo

i ovo čelo moje jedino

i ovo srce

ni u kojoj drugoj spilji ,pohranjeno!

 

pravdamo spremno

zaborav i nehaj:

 

još bismo pod sebe mokrili

još se u peleni koprcali

 

zar bi se iz jasala otkotrljali

znajući da bolimo zemlju koračanjem

da joj vjenac – ranu rezbarimo trkom!

 

 


												

Evgenij Jevtusenko – Daj mi nebo celo, zemlju celu

 

Ne, ja neću ni od čega polovinu!
Daj mi nebo cjelo, zemlju cjelu
i more i rijeku i gorsku strminu.
Ne, ja neću nikakvu podjelu!

Ne, ni život ne želim u djelu.
Neka mi se sve svali na pleća!
Ja i tugu želim  potpunu cjelu,
kao sto želim da je cjela sreća.

Pola hoću samo od jastuka
na kom leži, kraj lijepog ti lica,
od prstenja sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvijezda padalica.


												

Ljudska glupost nema granica – Čuj molim te , Zemlja je ravna (Dio prvi)

 

 

 

Ljudi nas svaki dan oduševljavaju svojom glupošću.

I to ne bilo kakvom. Nego jako ozbiljnom glupošću.

Oni nama :

Zemlja je ravna.

Pogledajte oko sebe! Šta vidite?

Zemlja nije ravna.

Evo oko nas sve sama brda i uzvišice.

I mogu oni gubiti vrijeme u “naučnim” istraživanjima i dokazivanjima,

koje osnovac nižih razreda u trenu može pobiti, ali mi im se divimo.

Toliko gluposti, morbiditeta, mazohističkog takaranja vlastitog uma ,

može podnijeti samo ljudsko stvorenje koje ima izuzetno razvijen smiso za

rušenje svih dostignuća maloumnosti.

 

Dobra im ona sa ledom.

Valjda da nas rashladi kada počnemo misliti svojim mozgom.

Ili da ne kupujete frižider.

Što će vam?

Zamoliti one stanovnike antartika, koji svaki dan lete sa NLO i zadivljuju nas ko najveće hablečine,

da nam dostave leda , svakom po praznoći moždane špljine.

Plaćanje po dostavi , na naš račun.

 

Takarenka / Igrokaz na dan 20. Oktobar/Listopad

Danas je Srijeda  ,20. Oktobar/Listopad, 293. dan raskošne 2021. godine. Do kraja godine ostalo je još 72 dana.

Ima ona : sedamdeset i dva dana na mome srcu leži rana,nije rana…

Vala ne bi valjalo.

Previše je to. A i nova godina će uskoro. Samo što nije. Dok neko poboluje, dok neko ne preboluje i ne ozdravi, neko ozdravi i najde novu Takarenku , i eto boljeg života.

Mi se uvijek zamislimo kad pomislimo na bilo koju Takarenku. Pa nam se oko srca plaho lepršavi lahorci  nježnosti pletu.

Nemojte misliti da smo nešto bezobrazno rekli ili seksistički.

Takar vam je isto što i dever. Evo , već slijedeća rečenica to dokazuje.

Na današnji dan se nisu dešavala prevelika takarenja.

Znaći Takarenka vam dođe ko neka deverli insanka. Što bi se reklo , mora se oko nje mnogo devera, oliti takara istakariti oli prodeverati.

A neovisno o takaru i Takarenki , hroničari bilježe da je vrijeme bilo nešto hladnije na svim dunjalucima osim onim južnijim.

Kod njih lagodne vrućine. Ali uskoro počinje kuhanje. I  južno i sjeverno.

Kod njih zvizdansko, kod nas zindansko. Nikad dva dobra sastaviti.

Što bi poete rekle:

-Aj, dvije su se vode zavadile.

No , nećemo o krvi. Valjda je dosta bilo . Za vijek vjekova.

Ili u prevodu:

Sretna vam nova godina dobri ljudi.

Vi se sad pitate oklen to.

A mi kažemo, nemojte misliti da nismo dobronamjerni. Doduše prema dobrim ljudima.

Prema onim drugim smo indiferentni, nećemo im mi suditi. Oni su već osuđeni, jer su sami sebe osudili ,  ali oni to ne mogu da shvate.

I eto mi prvi dunjaluku čestitasmo novu  godinu.

Sada ga Putin i Putin mogu malo , recimo pjevati borbene. A  Elizabe'eta ne mora.Ona se i onako ne može utrpati u ženski rod. Od onog šofera iz vremena  II rata.

Ima događaja ali su većina bez historijskog ili bilo kakvog drugog značaja. Lokalne teme i tračeve ne prenosimo. Dosadni su.

Rajdar Kipling – Ako mozes

 

 

Ako možes da sačuvaš svoju glavu kad svi oko tebe

gube svoje i optužuju  te za to;

Ako možeš da vjeruješ sebi kad svi u tebe sumnjaju

i sam dopunjuješ njihove sumnje :

 

Ako možeš da čekaš a da ti ne dosadi čekanje,

ili,ako si prevaren – da sam ne prevariš

ili,ako si omrznut – da sam ne zamrziš,

a da uz to ne izgledaš predobar ili premudar;

 

Ako možeš da sanjariš a da sni ne ovladaju tobom,

Ako možeš da maštaš a da ti iluzije ne budu cilj,

Ako možeš da se suočiš sa uspjehom i porazom

i smatraš te dve varke  kao da su potpuno iste;

 

Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao

izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za neuke,

ili da posmtraš propast onoga čemu si namjenio sav život

i da,pogrbljen,s dotrajalom opremom opet novu stvaraš;

 

Ako možeš da natjeraš svoje srce,nerve i tetive

da te služe dugo iako si ih nemilice trosio,

i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi

sem volje koja ti dovikuje:”Istraj!”

 

Ako mošeš da zborišsa manjima od sebe

i ne istakneš svoju superiornost,

ili da u društvu sa jačima a od tebe-

sačuvaš svoju dostojanstvost;

 

Ako možeš da ispuniš jedan neizbrisivi tren

sadržajem koji traje šezdeset sekundi –

tvoja su zemlja i sve što je na njoj,

i,iznad svega,ostaćeš čovjek,sine moj!

 

 

 









												

Zinaida Hipijus – Neljubav

 

Ko vjetar kišni,ko vjetar gnjevni
Kapcima treseš,tražiš me ti!
I pevaš:ja sam haos,tvoj drevni
Prijatelj pravi-otvori mi!

Pritiskam kapke,tako se bojim
Da otvorim mu!Svoj zadnji plam
Koji me greje,svim srcem svojim
Ja čuvam…Ljubav neću da dam!

Doziva haos,smije se meni:
S lancima živiš!Kidaj ih sve!
Znaš da za sreću,o usamljeni
Treba sloboda,a ljubav -ne!

Hladneći,ljubav na izdisaju
Preklinje,šapće molebnu riječ…
Malaksaju ruke,boj je pri kraju,
Malaksaju ruke…Otvaram već!