Marina Cvetajeva – Noćna mjesta

 

Najtamnije od noćnih

Mjesta: most. Ustima u usta!

Zar ćemo svoj krst

Nositi na mjesta ružna i pusta.

 

Tamo: u uveseljavajuću plimu plina

U očima, u plinu…U Sodomu gdje sve se plaća?

Na postelju, gdje toliko nas ima.

Na postelju, gdje nismo samo par.

 

Ni mi, ni iko…Gasi se svetiljka.

Savjest će usnuti-možda!

(Od svih mjesta noćnih je najsigurnija

-Smrt!) Od plaćenih tjeskoba

Noćnih- blaža je voda!

Voda-glatka, bez neravnine!

Voljeti-o, kakav hir i bjeda!

Onamo- put hladne modrine!

 

Da nam je da u vjeri vjeka

Ustanemo! Ruke sklopimo!

(Tjelu je laka-rijeka,

I bolje da spavamo-no da živimo!)

 

Ljubav: groznica uz hrbat goli!

Ljubav: usijanja bijela!

Voda- svršetke voli.

Reka-voli tijela.

 














												

Gujom Apoliner – Most Mirabeau









Ispod mosta Mirabeau teče Sena
Tu ljubav nam
Prošla je kao pjena
Radost stizaše bole bje sjena njena
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

S rukom u ruci s licem o lice smo stali
A dotle pod
Mostom naših ruku mali
Vječnih pogleda umorni hrle vali
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

Odlazi ljubav ko ova voda duboka
I ljubav nam
Što život je spora toka
A kako je nada žestoka
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

Proći će dani i tjedni poput trena
I prošli čas
I ljubav sve je ko pjena
Ispod mosta Mirabeau teče Sena
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te.

Ana Ahmatova – Uveče

 

Oplakuje tiha muzika predvorjem
Ispaćene duše tajanstvenu bedu.
Sveže i oštro mirišu morem
Sa poslužavnika ostrige u ledu.

„Prijatelj sam ti“, šapće, a uzdisaj
Meni se ote kada mi ramena
Dotače tek nežno, i iz mene žena
Zavapi ruku njegovih zagrljaj.

Pogled mu je pogled mačaka i ptica.
Na jahačice se jedre tako gleda.
Ispod laganog zlata trepavica
U oku se osmeh spokojan ogleda.

Napeve setne sred šumnoga plesa
Zakovitlani uvis diže dim:
„Blagoslovi, bože presvetli, nebesa,
Ti si noćas prvi put s ljubljenim“.










												

Sućut i nerazbor

Negdje sam kao vrli učenik života pokupio jednu mahalsku nepamet:

” Kada dođe čas rastanka , jedino što čovjek prti sa sobom su uspomene. Što više lijepih uspomena tegarimo lakše se nebu uzdižemo. Jer vrijedilo je živjeti. “

Neko skuplja uspomene , mnogo njih. I živi!

Nekome je dovoljna samo jedna uspomena . I živi?

A opet ima ih kojima su dvije, tri uspomene dovoljne.. I oni žive !?

I jošte ima onijeh koji nemaju uspomena ? I oni žive???

Potonji su najtužniji . (?)

Nalik su kamenu na izlokanoj ivici obale rijeke , sa prvim jačim valom bivaju odvučeni u vrtlog bujice , bez traga i pomena, kao da nisu ni bili.

Pravila nema . Ljudi žive . To je sva istina živa.

Niko ne bi trebao imati dovoljno pameti i rasplitat tuđe živote , jer svako treba živjeti po mjeri svojih uspomena i dana.

A onda neko umre !

Nije bitno , mlad , star , žensko , muško, dijete, dobar , zao…

Vi ih i znate i ne znate, sreli ste ih i niste , al njegovom rodu sućutujete .

Iskreno ili reda radi svejedno je , ali je podjednako i podosta licemjerno.

Jer rekoše vam malograđani ili neuki. Nije bitno. Treba biti empatičan (!) i formalistički reći nešto u stilu tužno je i žao mi je ,

Al’ ne ide to.

Ko ste vi da žalujete nebeske odluke?

Ko ste vi da tugujete nad hejbet prelijepih rahmetlijinih dana kojim je radovao bližnje.?

Ko ste vi da reda radi bacate sjenu na pokojnikove uspomene i milodarje ?

Ko ste vi da želujete njegov testament i naslijeđe ?

Ne , žao nam je , al’ nikako ne ide to!

Lagani dan / Igrokaz na dan 6. Jul / Srpanj

Danas je nedelja 6. Jul / Srpanj 2025. godine

.

Danas  je već šesti dan  kojim smo zakoračili u dugu polovicu godine , kada je omjer prohujalih dana veći od onih koji nam dolaze.

 

Ovako   dani  jedan drugom okrenuli leđa:

197  dan   pa'pa. 228 preostalih čekaju da papaju.

Čudno,  kontamo mi ,   dani ko neke ko neke blentovije žure na papa, a popapa ih mala maca. Igra se dvadeset četiri sata sa njima, pa ih popapa  .  To je vrlo tragična  činjenica . U toj igri ipak povuku mnogo više ljudi, nego što ljudi mogu zamisliti.

A da li to papa i papanje ima veze sa papama?

Papati je pojam širokog opsega.Mo'š u njega uturiti svašta nešto.

I papati i isti , i papati i listi , i papati i… pogodite i vi nešto . Nismo samo mi izmislili riječ papati i istoznačnice oliti sinonime.

Isto tako svađta se može turiti  i u papače, ako znate na anamo  koju mislimo i šicamo ..

Da li taj izraz sa papama veze ima?

A papača ima i u muškom  smislu . Nalet ih ih bilo pogana , nenormalna i paklena.

Neki svjedoče da izraz papa potiče od  papa. Mnoge su pape , dokazano ,  papalice, papaline, papaje ili samo pederski papači bili ..

A samo je jedna sve njih natakarila, i dok nije rodila nije se znalo da je Papisa Ivana .

Što bi poete rekli:

Papala mala maca danima  ili ne papala,  dani insane neprestano metu, a papama pržune nose.

U prevodu:

Nemaju ljudi života kao mace.A sve pape  do jednog samo pržun slave.

Što bi poete rekle:

Svaki dan je prekrasan za ljubav

Svaki dan je prelijep za lubljenje

Svaki dan je osunčan za snivanje

 

Ili u prevodu:

Dišite ljudi

Milina je

lebdjeti

Ljubimo   zanavijek

 

Život je lijep

I dan je osunčan

Neka to svaki  dan ljubavi bude.

Vaša duša  nek’ samo za  nježne riječi vremena ima.

Samo pazite se , sunčanica i dan sa vašim imenom uvijek vrebaju.


												

Yossamin – Putko













Zvizde su pale priko zvizde

zablistale nebo

ko da je posuto bilin biserin

nadomak kuće reve magarc

ostavljen

u poju do ove kasne ure





iz daljine

tamo od mora

čuje se muzika

litnje je doba

Putko , mali crni terijer,

lino leži ispri kučice

napola uvan+ljen u rupu

šta je iskopa u zemlji

za uvatiti malo lada

priko dana

S vrimena na vrime

malo difne jedno uvo,

otvori oči ka da

oće viditjel sve kako triba





A je

Lord Bajron – Gle, Ide Lepa Kao Noć

 

Gle, ide lepa kao noć maja

zvezdanog neba i vedrih krila

sve najlepše od mraka i sjaja

u liku svom i oku ima,

umekšanom svetlošću Raja,

što od neba ga dan ne prima.

 

Tek senka jača s manje zraka –

i slabi slast neiskazanu

u talasu njenih uvojaka,

i blaga svetlost u vedrom danu,

gde ćuti misao slatka svaka

svu draž u čistoti razabranu.

 

S tog obraza i čela vedrog –

što tiha je, a reč ne gubi –

smešci zbore u boji nežnog,

da njenu prošlost blagost rubi,

da njen duh ne zna greha zemnog,

a srce njeno čisto ljubi.














												

Prever – Adrijen




Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!

Grudva snega
koju si bacio na mene
u Šamoniju
prošle zime
sačuvala sam je,
eno je na kaminu
pokraj svadbenog venca
moje pokojne majke
koju je ubio
moj pokojni otac
što je giljotiniran
jednog tužnog zimskog jutra
ili proletnjeg…

Grešila sam priznajem,
znala sam ostati
duge godine
ne vraćajući se kući.
Ali nikada ti nisam rekla
da je to zato što sam bila u zatvoru.