Radost sunčanog dana
Nijanse žutog
Božićni duh Božićno nebo
Spokoj Sunčani dan
Uzburkano more Boje badnjaka
Snovi naši mirišu S
Svjetlost blagdana zemlja svjetlosti
Paprati i travke Paprati travke i šaš
Prekrasno jutro Sunčaba dolina
Zaravan jezero
Refleksija Milost
Ljubav cvate Praznik ljubavi
Takva sam kakva sam.
Baš takva sam stvorena.
Kad imam želju da se smejem,
Smejem se grohotom.
Volim onog ko me voli.
Pa zar sam za to kriva?
Što nije uvek isti onaj koga volim.
Takva sam kakva sam.
Baš takva sam stvorena.
Pa šta sad hoćete?!
Šta hoćete od mene?!
Stvorena sam da se dopadam
I tu se ništa ne može izmeniti.
Potpetica mi je suviše visoka,
Struk mi je suviše vitak,
A grudi suviše čvrste.
I koluti pod očima suviše modri.
A onda i zatim
Takva sam kakva sam!
Dopadam se onome kome se dopadam.
I šta se to vas tiče?!
Ono što mi se dogodilo…
Da, ja sam volela nekoga.
Nekoga ko me je voleo.
Kao deca što se među sobom vole
I znaju prosto da vole,
Da vole, vole, vole…
I zašto me onda ispitivati?!
Ja sam ovde samo da vam se dopadam
I ništa se tu ne može izmeniti!
Zalutah u goru zelenu
kraj potoka djeva sjedi
zvjezdicama obasjana
kose plete i raspliće
snena nevesela
tužnim glasom poji
da je meni momče mlado
da me ljubi da me voli
da mu srce svoje predam
do ponoći do ponoći
od ponoći moram poći
svome starcu ljubav dati
pogledala u mjesec blagi
daleko bijaše do ponoći
pa se vrnu domu svome
Nosi srcem nježno
voljenje
dlanom stegni ružu
ljubljenu
ranom zaboli dane
prelijepe
krvlju piši riječi
prebolne
ožiljkom duši ukleši
sjećanje
koliko smo se voljeli
moja malena
Kasno kasno
i još kasnije
prekasno
na kraju puta
pruži mi ruku tvoju bisernu
kad mi srce ocvalo
pokraj tebe zastane
žao mi mila ne vidim ti lice
Milosno
ljepot dobrotom miriše
a Tišina sni
Stavi na grudi mi
kam veliki
Čergarski
nek putnici od iskona
što Boga slave ljubavlju
odakle ti Bože toliki drumovi
raznobojni i veseli
pominjuć sreću brata svoge
ljubav me stiže
napokon
a kam je priječi
da odleti sa odra moga
Toplo letnje veče, svuda kestenova cvet
gledam oko sebe, glasan i veseo svet
igraju se deca, neko žuri domu svom
a ja samo krijem tugu u srcu svom
Ref.
Kao da me nema jer si otišao ti
sve što meni treba s tobom odlazi
bolje da se nikad nismo pogledali mi
kad je tako lako da se ruše sni
Kao da me nema jer si otišao ti
sve što meni treba s tobom odlazi
sve što silno volim s tobom odlazii
sutra ću doć... pokucat na vrata kojih nema uporno ću...zvonit, rukama mlatarat, od prazan san na trenutak, ćeš me čut vidit očima, koje ne vide... ugasle mrenom sumnja... propuštenih trenutaka razbacanih godina pružit ćeš ruke uhvatit obris zamišljene stvarnosti i zaplakat za vratima koja ostaše nestavljena...
Glava mu je korijen u zemlji Crne Afrike
što se hrnai sokovima iz legendi i predanja.
Misoa mu je razlistana kao raskošna krošnja
nad zemljom koju su naborali suša i žeđ.
Jedna zvijezda vječno sanjana ali još uvijek
nedosanjana,
jedna zvijezda od njegovog uma i srca odronjena
vodi ga da se odmori na obale vječnosti.
A on zna da na tim obalama nema mira ni počinka.
Što to šušti bagrem beli
Što to šušti bagrem beli
svojim cvetom uvelim?
Kad ga lahor tiho dirne,
sva u duši zatreptim.
Pa se setim prošlih dana –
divno doba, gde si sad? –
kad sam ispod cvetnih grana
najsrećniji bila ja.
Ne voliš ti mene više,
zalud tajiš od mene.
Ne varam se na tvoj pogled,
ni na tvoje zakletve.
Lažno sjaje oči tvoje
kad mi kažeš: Volim te,
al’ ja ipak sve to jačim,
većim žarom ljubim te.
Autor
Hajro Šabanadžović
Mali Princ Ona tuguje
Krici Očaj
Bol Samoća