Bajka srebrena

*

11.jula 1995. Vaseljana je zanijemila i zaledila se. Okrenula se jedinstvenoj Plavoj planeti i svojim dahom okovala je ledom.

Led se uranjao u uzburkane vode iskonske rijeke Stiks , odvajajući je od užarene,vatrene rijeke Flegeton.

Bježeći od Flegetona Stiks se stapa sa Aherontom. Postadoše uzburkani Ocean. Flegije i Haron ,veslači brodice koja prenosi seni mrtvih u napokon, ujedinjenim rijekama , odlučiše da se smiluju Zemlji i da je prevedu u vječno boravište Had.

Plavet i svjetlost. Bjelina i nevinost. Beskraj i vječnost. Duboko usječeni visovi i doline bola i tuga, stapaju se u Ocean Bajka sreberena. Sve je iskon. I nijemo svjedočanstvo Božijoj Milosti i ljubavi.

Gospode Milostivi hvala Ti . Oprosti nam grijehe naše.

Na samoj ivici bezdana , gdje rijeke poniru u svijet mrtvih ,glas Ja jesam, Moćnog i Mudrog zaustavi brodicu:

-Zemlju sam stvorio radi ljudi.Nije joj vakat sada.Zbog dobrih iskrenih , predanih ljudi, radi nevino ubijenih , neka Plava planeta živi do dana određenog , kojeg samo Ja znam. Blažene čistog srca , predane iskonu mom, ću primiti u svoje dvore. A ostali,nečisti i zli ,ogrezli u mržnji i zlu , za kaznu nek vijeke vjekova žive i strahuju na ivici vatre i leda , patnje i boli. Anđeli, nebo i zemlja su svjedoci Moje riječi.Amin!

Neba i oceani Vaseljane slave čudesnu djecu ubijana su samo zato što su iskreno vjerovali Boga Jedinog.

I otad se Zemlja talasa i strahuje. Na obalama Kokitusa kleči pred prestoljem svoga Gospodara, nadajući se Milosti Boga Ljubavi .

Rastrzana hridinama zla, boli, mržnje,vatre, leda, smrti ,jecaja i jadikovanja, Plava planeta oprost za zlo neljudi i bešćutnog svijeta – nanešenom Srebrenici i Bosni zemlji Božije milosti , danonoćno moli.

Kad bi veo svijeta Tvoj

istrgli iz oka mog

isto bih Te voljela

srcem svojim zaljubljenim

a-a-a  zaljubljenim

a-a-a zaljubljenim

Jer Ti si  ta ljubav vječna jedina

samo Ti svjetlost daješ

proći će sve ,svaki dan i svaki tren

samo Ti ostaješ

samo Ti ostaješ

samo Ti ostaješ

samo Ti

Kad bi nestao sunca sjaj

sve tama prekrila

pred Tvojim licem

sva bih od svjetlosti bila ja

od svjetlosti a-a-a bila ja

Jer Ti si  ta ljubav vječna jedina

samo Ti svjetlost daješ

proći će sve ,svaki dan i svaki tren

samo Ti ostaješ

samo Ti ostaješ

samo Ti ostaješ

samo Ti

kad bi noći nestale

pa sunce sijalo

ništa ne bih vidjela

osim Tvoga lica

ljubljenog lica Tvog

ljubljenog

lica Tvoga

Jer Ti si  ta ljubav vječna jedina

samo Ti svjetlost daješ

proći će sve ,svaki dan i svaki tren

samo Ti ostaješ

samo Ti ostaješ

samo Ti ostaješ

samo Ti

**

Vjekovima

hrle i hrle

ne prestaju da hrle

hudi i neuki

milenijumima

skrnave usnulu  ljepotu

a ona persistira milošću  Božijom .

Ipak,

zastaje im dah gladajući Bosnu

i Gospodnje joj darove.

Božija milost zarobi  srca stranjskih  insana,

i oni šta će!?

Pognu glave ,

prave pomen u slavu Boga MIlostivog

i Bosni, Zemlji Božije milosti.

Kad procvatu behari
kad dunjaluk zamiri
dusa ceznjom procvili
davno smo se rastali

Ref.
Allah Allah Hakk Allah
Alllah Alllah dzellallah
Allah Allah Huvallah
La ilahe illallah

Ovo nebo nad nama
sjena je od zastora
kula na nebesima
u nasim je prsima

Ref.

Proljece je u nama
kad se topi suzama
i pustinja procvjeta
nudec’ sliku Dzenneta

Ref.

Amazing Grace! how sweet the sound
That saved a wretch like me
I once was lost, but now am found
Was blind but now I see

‘Twas grace that taught my heart to fear
And grace my fears relieved
How precious did that grace appear
The hour I first believed

Through many dangers, toils, and snares
I have already come
‘Tis grace that brought me safe thus far
And grace will lead me home

The Lord has promised good to me
His word my hope secures
He will my shield and portion be
As long as life endures

When we've been there ten thousand years
Bright, shining as the sun
We've no less days to sing God's praise
Than when we first begun

Zadivljujuća milost

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

Milost je dotakla moje bojažljivo srce

milost je ublažila moje strahove

kako se plemenita milost ukazala

taj čas povjerovah

Kroz mnoge opasnosti teškoće i zamke

često sam prolazila

plemenita milost me sigurmo vodila

i milost će me voditi kući

Bog mi je obećao  milost zauvijek

Njegova riječ snaži moju nadu

On će biti moj zaštitnika i sudbina

Dokle god život potraje

Ako se zadržimo i deset tisuća ljeta

svjetlost će nas obasjavati

svakog dana ćemo slaviti Gospoda

od novoga početka.

Ti me rani

Ti me rani ove zime,

hladnoćama zemaljskim,

ja sam bašča želja Tvojih,

beharom me okruni.

Kao bršljan nek’ se svijam,

oko stabla dina Tvog,

nek’ povijam glavu svoju

pred ljepotom istinskom.

Ref.:

Svi vjetrovi i oluje,

neka viju stablo moje,

u toj borbi jača korijen,

vjere što se islam zove.

Vatra čežnje koja plamti,

u nutrini srca mog,

ko li može nju ugasit’

doli more aška Tvog?

Zemljo moja

Vidim polja sto se zitom zlate

i na brijegu vidim rodni dom

svakog trena mislim na te

zemljo moja, zemljo moja

A u polju moja dusa spava

u sred zita kao zlatna klas

postelja joj meka trava

zemljo moja, zemljo moja

Ref.

I dok ja nisam tu

pokraj nje, da skupa predamo se snu

svaku noc cujem glas

koji zove, dodji, sreca ceka nas

Ovdje noci nisu tako plave

nigdje sunce nema takav sjaj

ovdje nisu takve trave

zemljo moja, zemljo moja

U tom klasu nek mi ljubav spava

nek me ceka, ja cu brzo doc’

nek je ljubi tvoja trava

zemljo moja, zemljo moja

I ovaj mirisni , lipama obasjani dan je prelijep kao i svi drugi Božji dani. Malo se oblaka skupilo. Negdje kiši. Negdje daleko od nas snijeg i bura .

I ova prelijepa noć u koju se uvukao dah iskona i snova , mami snove i dane čudesnih đardina , kao i svaka Božija blaga noć.

Kud god se krene , u koje god se vrijeme i nebo pogleda svuda ljepota . Mirišu lipe u cvatu . Mir . I ljubav . I mnogo cvijeća . Cvijeće se poklanja i obljubljuje. Djeca se miluju i naslanja

Starica majka nije željna sinovljevih zagrljaja , on je kraj nje . Dvoje ostarjelih ljubanika su sretni. Paučinasti i blaženi se drže za ruku. Pogledavaju ka nebu i molitvom zahvaljuju na milosti .

U svakom kutku dunjaluka sretne porodice za punom trpezom militvom ujedinjeni . Svaki dan je praznik , sto blagoslovljen , djeca sita. Roditelji bezbrižni i sretni .

Svuda iskri dobrota i milost.

Nema zla.

Ovo smo zaželjeli , usnivši  , u ovoj divnoj noći kada sni i molitve poput šarenih leptira hrle ka nebu , da preduhitre ljudsko zlo da se probudi i pokrene.

Sjećate se Jesenjina:

“Tih godina smo sve voljeli…

A bogami su i one voljele nas.

Mi dodajemo ,  uvik i zauvik. “

Život dunjalučki bi trebao biti nallik rajskim danima.

I jeste , ali žurba , neumorna i besmislena žurba. Vremena se nema . Zaradi čega? samože i očaja ? Nije vrijedno .

Zbog još jedne zlatne kašike , koja će u plakaru na vidnom mjestu, nikad upotrebljena i usnama dotaknuta, kazivati to je moj “život”.

Zbog novog auta od stotina konja i hiljadu kubika više, koje otimaju tuđe nade i živote.

Zbog nemanja vremena  djeca ostaju nemilovana , usamljena i tužna, i lako se pogube.

Zbog žurbe , dani prolijeću , stađuni nestaju , život mimoilazi , samo praznina, umor  i bijes jačaju i rastu .

Ne razumijemo. Zaista ne razumijemo.

Zašto???

Nije tako nanijećeno.

Što bi poete rekle:

Voljeću te do kraja života. Samo to sam htio ljudima da dam.

U prevodu:

Ljubav je  divna stvar i za nju vam ne trebaju zlatne kašike. Tek poljubac, dva . Koja riječ, malo milovanja. I eto radosti . ako se posreći i djete se rodi.

Šta će nam ljepši raj?

Sretan vam praznik ljubavi !

Ne znate za njega ? Niste čuli ? Žao mi vas !

Nama je svaki dan praznik ljubavi.

Ruka u ruci , osmijeh na licu , nježnost u srcu , sjaj u očima , radost u damarima , jer svaki Božiji dan je praznbik u kome naizmjerna Milost i savršena ljubav vladaju .

Kada se kiše i oluje stišale budu

I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao

I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja

nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra

a aleje ponovo ožive životom proljeća

Ja kliktaću nestanku svome

Tada draga sigurno više neću morati čekati

i po pola sata duže,

Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože,

tvoj korak laki.

Znam, tebi se nikada žurilo nije

A ja baksuz, baš u jesen se zaljubih

Ali nije važno, ja evo kličem

jer rekoše mi

Iza svakog nestanka rođenje niče

Znam u prošlosti jednoj

Noć je odnijela dan

Ali ipak ja ponekad

Želim vratiti dan

Pjesma je sav život moj

Pjesma smo mi, ja i ti

kad kišni dani prođu

ja nestaću uz zvona zvuk

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

Dan sa jutrom se rađa

Vjetar odnosi noć

Sunce nadanja budi

Život počinje nov

Pjesma je sav život moj

Pjesma smo mi, ja i ti

kad kišni dani prođu

ja nestat ću uz zvona zvuk

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

Nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

Pjevajte svi

ja ću sad napustit vas

Al pjesma ta nek vječno živi

Nestanak taj

nek bude poziv moj za sve

za jedan život nov

Nek pude poziv moj….

“Kada se kiše i oluje stišale budu

I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao

I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja

nadjača i zaustavi bolnu pjesmu vjetra

a aleje ponovo ožive životom proljeća

Ja kliktaću nestanku svome”