Category Archives: Amazing grace

JA VOLIM TE,

A TI SE NA ME LJUTIŠ!

JA ZOVEM TE,

A TI K'O NEBO ŠUTIŠ!

VOLJENI,

TI TRAŽIŠ LJUBAV ČISTU!

VOLI ME,

U SVAKOM KAŽEŠ PISMU!

ADEM JE *DŽENNET VOLIO,

A *IBRAHIM SINA SVOGA!

REF.:

NA TREN SU TE ZABORAVILI,

USRED SVIJETA ČAROBNOGA!

TI ŽELIŠ SAM VOLJEN BITI

I SVAKOM LJUBAV OTKRITI!

JA VOLIM TE,

ALI GDJE SI SADA TI?

U SRCU TVOM,

GDJE GASIM SE I PLAMTIM!

BISERU,

MOJA JE LJUBAV MORE!

SA NJOM SI ODSJAJ *NISANSKE ZORE!

Boje Univerzuma

Zviježđe i raskoš

Sunce

Mjesečeva Modra rijeka

Pogled na Terra est Stella

Dugino obzorje

Anđeli u Božijoj milosti

Anđeli djetinjeg lika

*

Sve počinje Božijim imenom

Ja Jesam

Savršenstvo Vaseljane

Mudrost Maglica

Blještavost Sunca

Sjaj Mjeseca

Neponovljivost Terre

Zadivljivost obzorja

Ljepota Anđela milošću Boga Jedinog

Hvala i Slava Gospodaru Svijetova

Amin

Ljubav i Milost sve je

I prvo bijaše riječ

Ja Jesam .

Savršen  i prelijep  je ovaj dunjaluk Boga Jedinog.

Dolazili su donosioci Božjeg, nauka prije i poslije Abrahama/Avrama/Ibrahima.Svima je data knjiga koja je govor Neba.

Abrahamova je najednostavnija i pokušaćemo da je predstavimo našim riječima.Ako negdje pogriješimo ili smo nešto pogrešno shvatili oprostite nam.I  smo samo neuki  ljudi.

Bog Jedini ne želi ljudima dati terete više nego ih oni mogu podnijeti.

On ih ne sili da vjeruju u Njega Milostivog.Ostavlja im izbor.

Mogu vjerovati u Njega Silnoga i biti dostojni sebe i nasljeđa koje im je poklonuio.

Mogu vjerovati u nešto drugo ili mu pripisivati druga u vlasti.

Izbor je na ljudima.

Prije tog izbora ljudi se trebaju zapitati ko je stvaralac ovog velelepnog zdanja bez ijedne mane i pukotine  koji ljudi nazivaju Univerzum.

Bog je stvorio ljude iz Milosti i Ljubavi  svoje i uputio ih da ga slijede. Milost i ljubav  je jedino što se se traži od ljudi.Ništa više.To je ispravni Božiji put.To je ono blagorodno i čvrsto uže koje veže Njegovu Milost i ljude.To uže je jedina Svjetlost za kojom ljudi treba da se drže.

Oni koji se ne priklone singularnosti Boga Jakoga su na gubitku.Sebe ponižavaju klanjajući se nečem bezvrijednom,što im ne može pružiti nikakvu pomoć ili donijeti neku milost.Izostajući sa puta svjetlosti čovjek sebe dovodi u kušnju i stremi stranputicama.Stranputice zazivaju mnogo toga što nije po mjeri  čovjekavog dostojanstva.

Čak i kada govori o kazni Bog uzvišeni ,to ne čini radi sebe

Sve ostalo su ljudi sebi nametnuli i izopačili.Izostajući.On to čini radi dobrobiti ljudi.

Bog Milosrdni je stvorio ljude da budu jedna skupina koja će imati jednu vjeru i koji će se međusobno pomagati i truditi da  dijele milost i ljubav.

Ljudi su se podijelili u skupine.Te podjele nisu po prvenstvu milosti i ljubavi! Skupine se natječu među sobom da dokažu da imaju više prava od drugih da zastupaju Božiju “vjeru”.Tome obavezno dodaju da su oni Božiji “miljenici”

Takva razmišljanja su iskrivljivanja Božijeg nauka i hula na Boga Dobroga.Ljudi njima sami sebi čine nasilje.

Kad Bog Mudri poziva na molitvu On to ne čini radi sebe.Njemu se moli čitavi Univerzum.Molitva je stvorena radi ljudi.Moleći se ,ljudi treba da se sjete blagodati koje od Boga Sveopćeg Dobročinitelja  svakodnevno uživaju.I da se sjećaju zavjeta koje Mu  upravo u svakoj molitvi  predaju.Molitva je istrajavanje na putu ljubavi i milosti.

Čovjek je umno biće i u suštini neuk.Stvoren je poslijednji.Njegovo znanje nije sveobuhvatno i iskonsko. Njegova glad za znanjem čini ga brzopletim i sklonim griješenju.Kada griješi to je na njegovu štetu i što je žalosnije,još više na štetu drugih.Tada skreće sa puta milosti i ljubavi.To ga vodi u suprotnost;krv i mržnju.

Tu se pojavljuje proviđenje o kazni i milosti.

Nije kazna i milost radi Neba,već radi ljudi.Da budu opomenu da svako djelo nosi  poslijedice. Izbor je na ljudima.Radi kako radiš ali takva će biti tvoja nagrada.

Mnogi judi ne uspijevaju ili ne žele razlučiti dobro od zla, na ovom prolaznom svijetu.Zato je odlučeno da se u svijet vječnosti odvoji milost i ljubav od zla i mržnje.  Dobri od zlih ljudi.

Upitajte se da li bi vi primili zle ljude u svoj topli dom u kome vlada marmonija,milost i ljubav.

Svi ljudi su postali od pramajke Eve/Have i praoca Adama/Sdema.Svi ljudi su braća i sestre.I što je bitnije Božija djeca.

Bog Sveznajući ne traži da ga se ljudiu sjećaju radi njega,već da bi razmišljali o miklosti i ljubavi i šta život nosi kada one izostanu.

Bog Oprosta za svoju Milost i ljubav traži nikakvu nagradu.Njemu ona ne treba.Čista ljudska duša puna milosti i ljubavi je njegova nagrada.

Sve izvan toga su ljudi izmislili.

Boga Blagoga žalosti smutnja i nered na zemlji.

“Posrednici “govore ljudima šta da rade izvrčući riječi i djelo Boga Jakoga.Ne slijede upute nego laži jer rade zlo koje rade.

Jedna od glavnih pouka svih vjerovjesnika je :

Čovječe dobri ne treba ti posrednik u molitvi,milosti i ljubavi.

Dovoljan  ti  je Ja Jesam.

Samo Mu se obrati i bićeš uslišen.

A Bog Oprosnik prašta,neobjašnjivo mnogo ,samo njemu znanog , oprosta daje.

1.

Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.

2.

Twas grace that taught my heart to fear,
And grace my fears relieved;
How precious did that grace appear
The hour I first believed.

3.

Through many dangers, toils and snares,
I have already come;
’Tis grace hath brought me safe thus far,
And grace will lead me home.

4.

The Lord has promised good to me,
His Word my hope secures;
He will my Shield and Portion be,
As long as life endures.

5.

Yea, when this flesh and heart shall fail,
And mortal life shall cease,
I shall possess, within the veil,
A life of joy and peace,

6.

When we’ve been there ten thousand years,
Bright shining as the sun,
We’ve no less days to sing God’s praise
Than when we’d first begun.

Zadivljujuća milost

1.

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

2.

Milost je dotakla moje bojažljivo srce

milost je ublažila moje strahove

kako se plemenita milost ukazala

taj čas povjerovah

3.

Kroz mnoge opasnosti teškoće i zamke

često sam prolazila

plemenita milost me sigurmo vodila

i milost će me voditi kući

4.

Bog mi je obećao milost zauvijek

Njegova riječ snaži moju nadu

On će biti moj zaštitnika i sudbina

Dokle god život potraje

5.

Da, kad putenost i srce malaksaju

I kad smrtni život odustane

Biću prekrivena velovima

Života sreće i mira

6.

Ako se zadržimo i deset tisuća ljeta

svjetlost će nas obasjavati

svakog dana ćemo slaviti Gospoda

od novoga početka.

Autor

Hajro Šabanadžović

“Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta sta je ta da prostis

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je ta

Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostis jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostis

I hladna i gladna

I k tomu jos

Da prostis

Prkosna

Od

Sna”

Danas  bi imala 67 godine.

Lijepe godine.

Neuki će nam zamjeriti,

što ti nastavljamo slaviti rođendane.

A nama  je bitnije da si sa nama, jer…

Nisam te zaboravio, mila.

Ne mogu ja to.

Još uvek , te ne mogu pustiti.

I malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu nedostajanja.

Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.

Eh , nekad je mogla,

kad su anđeli hodili dunjalukom.

Ali više ne.

Sada je previše tuge

smrti

bolesti

i sve se dešava jako brzo.

Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bih ovo pisao.

Neću  reći ni žao mi.

Znam da si našla smiraj.

Takav ti usud.

A za čim žaliti.

Živela si kako si voljela, ili morala.

Prebrzo!

Dok si mogla.

Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si,

kušala ,

sve što si mogla.

Ali , bila si sama.

Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe.

Osim mene.

Kasno su te našli jer tako si htela.

Znala si ,

tvoje vreme da odeš došlo je.

A moje da  zauvijek držim

jednu kapljicu

da ne slazi iz oka,

jer ako klizne postaće

Kristalni Ocean

boli …

a listovi moga kalendara zauvijek tužni.

****

Poklonio sam ti jednu bajku.

Znam čitala si je.

Ali meni je lakše kada je ponovo čitam ,

jer me manje boli,

odlazak tvoj ili rastanak naš,

sada već sasvom svejedno je.

****

Grlice umiru pjevajući

Rekvijum za djevojčice koje su umirale pjevajući i svirajući.

  Grlice umiru pjevajući

Rekvijum je za djevojčice, koje su umirale pjevajući i svirajući.

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo  sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.

Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za  za rekvijum i alelujah.

Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana rođena.  Sretni smo,ali i tužni.

Sretni jer su sjećanja u toplino doma ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah.

Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta.

Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti.

Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.

Mladost je odlepršala u potrazi za “boljim” snovima .

Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.

Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati  razmjere izbjeglištva.

Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin Margite Magi Stefanović i Sonje Savić..

Slušamo ih i slušamo , igledamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.

Pedeset jedna devetnaset i trinaest godina rastanka , a nikad nam se nisu učinila drugačijom. Samo su  nježnije  i snenije postajale.

Janis nas svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove, što ih samo čarobna muzika može pružiti.

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.

Otišlja je  jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična, joj se decenijama kasnije pridružila.

Uspomene na treću grlicu su još svježe. Nju ćemo da oćutimo.

U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.

Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta  nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih, već dalekih vremena.

Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevajući.

Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim  grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.

“Prema jednoj aboridžanskoj  legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled  grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti  je nešto najljepše što se može čuti  na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata  maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je  ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi  život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači  među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se  i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se  biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog  dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi  u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada  i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne  povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire  pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog.

Nažalost niko osim neba  nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme;  ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini da  žrtva malene  i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.

I Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi  i Sonja Savić su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.

Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas  toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas  isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.

I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.

A ona umilna djevuška , Sanječka koja je glumila da je pjevačica, a pjevala da je glumica nježnošću svojom pridružuje se neshvaćenim anđelima jereto, došlo je vrijeme da usnije.”

Nedostajete mile naše.

Roditelje i praroditelje rijetko pominjem. A bili su divni , čani i pošteni ljudi. Oni su dio moga života i nije u redu opterećivati druge sa najintimnijim emocijama. Sjećanja na njih su zaključana u sehari najmilostivijih i najnježnijih uspomena , koje su optočene zlatnim nitima iskrene ljubavi.

Međutim , ponekad me ljudsko neumlje rastuži do nepodnošljivosti, da moram potražiti utjehu u Bogu Najvećem Oprosniku i sjećanju na roditelje.

Dan za danom , misao o njima i zahvalnosti na poklonjenom životu i na načinu kojim su me odgajali i oblikovali , i pomogli da budem ono što jesam lebdi u mojim molitvama.

Prvo i skoro jedino o čemu su me učili je ljubav prema Boga Jedinom Milostivom. Govorili su mi :

-Šta god radio ,uvijek se sjećaj Boga i pominji Njegovo ime sa lijepim. Šta god rekao – pazi da ne ožalostiš i uvrijediš pomen na njega i njegovo djelo, i ne poniziš ljude , jer riječi su odraz naše duše i ličnosti. I ne bacaj kam na dijete i ženu Božije anđele , može ti se vrnut. On sve vidi i zna.Ništa mu ne ostaje skriveno. Ni malo ni veliko.

Sada , kada se moj život bliži svome smiraju, mi je drago što sam bio dobro i poslušno dijete , zaljubljeno u Boga Vječnog i Živog . I još uvijek sam . I što sam imao i volio divne roditelje koji su me učili i odgajali da budem dobar , častan , civiliziran i Bogu ugodan insan.

Griješio jesam , možda i više nego što će mi se moći oprostiti ; jer rekoše mi voli/ljubi bližnju svoju kao zjenicu svoga oka. I šta ću ja ; uvijek zelen i mlad , hud i ustalasan , a poslušan i dobar , nego biti Bosanac – bukvaljist . Morao sam ih voljeti i slušati! I dobriti se.

Možda zbog toga nikad nisam imao vremena za nakaradnosti , zlo , bestijalnosti , vulgarnostii i nerazum koje zahvati raspomamljeno zlo.. Kao da u svijetu nema dovoljno zla, nesreće ,tuge i boli. Nikad ama baš nikad nisam djelom i rječju ožalostio roditelje i oskrnavio pomen na praroditelje i njihovu časnost . Ni bacao kam na dijete i ženu , pomno pazeći da ne ražalostim Boga Najvećeg Oprosnika.

Skrušeno se molim da mi Bog Mudri i Silni oprosti neke pretjeranosti. Moje jedino opravdanje je – ako iskreno voliš ljudski je griješiti , možda ti se oprosti ; ako tas tezulja sa dobrim djelima prevagne tas previše ljubljenih ljepota.

Bog je milostiv , prašta sve osim Bogohuljenja.

Ponekad zaustim da kažem neku tešku , Bogu nevaljastu riječ, da proklinjem zlo i nerazum , ali se sjetim da se ne može prokleti prokleta prokletinja. I bivam mirniji , jer znam da su prokleti i na ovom , a i nezamislivo na onome svijetu.

Nadam se da će moja djeca jednog dana sa ponosom moći reći :

-Naš otac je bio dobar i pristojan čovjek.

Amin Gospode.