Koje ime da ti dam
a jesam taj
Mila a jesi milina
lotus prisloni srcu mome
Bijela godpođice
nebu što pogledava
Bjelino moja
kao duša tvoja
Nevinosti i čednosti
na putevima azura
Dobroto moja
na božurima palim
Radovanje moje
na ljutnji tvojoj
Tišina i sni
u snovima nježnim
Moja mila jedina djevojčice
ko mornara usamljenog lađa
Krhka ružo
ko pjesma moja
Ne znam mila
možda još nisam ispjevao taj stih
Znam neću te zvati
kao drugi
Oteli su mi ples
koji moje srce pleše
Ti koja si nebo
Mir duše moje
Nevinost moga grada
Djetinjstvo naših sanja
Zemlja milovanja
Nalik mojoj duši
Nedostaješ
Ti koja si
Prozračni leptir sjena boja
Lepršavo nebo plavetne duge
Krhka ljubičica mirisnog srca moga
Nježna rječica mojih misli
Jorgovan bijeli mojih sanja
Tišina zvjezdana naših putanja
Boliš
Ti koja si svjetlost u mojim očima
Uzburkani vjetar u damaru mome
Osunčano more u kome se utapam
Kristalna ljubav kojom se grijem
Kao moj Krad čednosti
Bjelina nevina u izvoru života
Pupoljak ruže što me latima umiva
Raspjevana čežnja na mojim grudima
Tiha strast purpurnog đardina
Svježina nestalog proljeća
Ne kopniš
Ti koja si đardin blještavi
Beskrajna duga raspjevana
Lotos nevini ubijeni
Velovi obnaženi uzbibani
Ruža rumena procvjetala
Snjegovi raznježeni u krvotoku
Kao moje srce poludjelo
Talasi razbludni u ponoći
Svitanje zore na jastuku
U akšame krotke podatne
Ljubavi moja jedina
Željena ko grlica bijela
Ljubavi moje
Željna ostala
Hvala mila
Tebi koja si
Moja malena
Dobro mi došla
Na kraju puta
Srca slomljenog
U moju tugu grlice mikla
Ti koja si nevinost sada spiješ
Na odru od ljiljana
bjeljih od naših dana
u milosti prošlih sanja
plava svjetlost raznježeno
kose ti ljubljene miluje.
proljećem slagala mi
nema bitno šta
oprost ne dobi
djetinji glupko
sada se kaje
evo jesen je
volim je
jabuke i kurške zriju
nema mojih trešanja
ni nje
sa njenih usana da ih berem
Crne si kose rasplela
pošla si
a nisi ih peplom posula
Grudi si otkrila
pošla si
a nisi ih mlijekom orosila
Stegna si stiskala
pošla si
a nisi ih nikom dala
Nadom si me zaklela
pošla si
a meni si Krhku ružu darovala
Bolom si se okovala
pošla si
a tebe jedinu su meni oteli
Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje
Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje
Svjetlucava li si Vranjanko jermenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje
Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala
Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio
Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije
Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala
Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije
Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače
za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca
Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije
Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti
Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ
Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja
Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam
Živio ti nama Maksumče Milo !
Spijem
snijem
uzlećem
na vrh Anda
sa vodičem tužnim
bjelina i plavet se rasuli
put behara i ljubičica
u polju mojih snova šarenih
jedna leptirica duginih boja
zaleprša pred očima mojim bijelim
uzburka srce umorno
progledah
vodič je bila ona
Antonella Divina
Autor
Hajro Šabanadžović
Djetinji snovi
Đardin ljubavi
Neuzvraćena ljubav
Rastanak
**
Ćutim
poput djeteta
poput ptice malecke
koja umire pjevajući
poklonih ti srce
krvavo i živo
sa usnama usječenim u bjelinu zuba
da oblacima druguju
dok tražih tebe u mirisima ljubičica
dana prošlih nerazumom ubijenih
i pjesama tvojih meni posvećenih
da se ogrnem snima
u nemirima tvojih beganja…
a
u
kriku
kapljica kristala
koje klize niz lice
vremena
čutim bol
i tananost
u uzvišenosti one koju volim …
odlazim mirom ogrnut
Moj unuk Vedran
Kada na prleijepom dječijem licu vidite
radost plavetnog neba
znajte sreli ste mog unuka
Ime mu je nebom obojeno
zove se Vedran
nadimak mu je sušta ljubav
Oh , veliki je on dječak
Heroj neustrašivi , borac pravi
bitke je mnoge dobio
A opet najbolje se osjeća
u dedinom naručju kao mala beba
što bezbrižne djetinje snove sanja
Ako čujete ciku , vrisku il’ lom
sigurno će iz meteža izroniti
„nevinašceta“ kudrava kosa tamna
koja se pita šta sam opet skrivio
A kada vas obasja osmjehom vedrim
što radost djetinje igre nosi zaboravite
i ime svoje zapisano u ljepoti djetinjeg oka
Zaboravićete svoje teške dane
kada vam reče To sam ja Vedran
samo se malo igram ko raspjevani leptir
A to najbolje i radi , igra se i na sve strane žuri
po vas'vedri dan iz zagrljaja u zagrljaj žuri
i nikad se od silne ljubavi ne umori
Doduše ponekad ga usred graje i vreve
nespremnog zateknu snovi pa kapke sklopi
da u snu nove vragolije sprema i juri.
***
Život je prelijep,
al istina je
ima boli
u modrozelenom krajoliku
Kad se krugovi i boje osame
i kad se žena moli
i kad ruža procvjeta
i umine njen miris
i sabahom odjekne tišina
i umore se neprespavane noći
kojom damari jecali su ljubav
prokrvari srce
da boli ima
u svakom danu
koji se nizaju
kao biserli slike
do kraja života
a opet
neprebol svjedoči
postoji neko milostiv
dostojan svake kristalne suze
i svih uspomena koje sa njiom plaze
Molio sam se
zaista
djetinjim srcem
i nevinošću
naših dana
vratite mi moju djevojčicu
u magli zimskog jutra
otvorila se pukotina
e znao sam
snovi neobljubljeni mi šapnuli
molba će biti neuslišena
Bog je Milostiv
spašavao me bola
pola milenijuma poslije
shvatih
lako bih ja sa svojom tugom
ali nikad nisam mogao
preboljeti
usnuće njeno
sleđena rijeka
ni vapaj da pusti
zagledan njenom dubinom
eho odjekuje sniježnim obalama
dođi mi mili
vrijeme je