Vrijeme nije za suze djevojčice mila
od bosanskih kraljevskog roda
umilostivio sam anđele
i oni se mole za nas
na tragovima kiša
sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla ljepoto
u ovoj kristalnoj noći
kad su snovi java
pruži mi ruku
odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem se od srca živih
prave ruže mak crvene
poželio sam od moga
jednu tebi podarim
da se spaseni smijemo i plačemo
za zaljubljenim djetetom ovim
večeras
neka bude ona čarobna noć
a pogled luta
tražeć tvoj djetiunji lik
mila od kraljevsjkog roda
ne želim
nikako ne želim
večeras
sanjat bez tebe
ovo je veče tvoje i moje
dok snena od ljepote
blaža od povjetarca
na postelji od sanja
meka ko svila
lebdiš
kao neuništivi krik
a tvoje ime ehom odjekuje
večeras
dodire moje nosiš
poljubce kradeš
u šupljinama u kostima
bez mesa bez boli
trgam utrobu
i tvoju i moju
da bih srca krvava i živa
iščupao
u jednu pjesmu ljubavnu
stopio
milina je
ljubiti anđela zauvijek
Čarolija u bijelom
Bijelo i zeleno
Bijelo i žuto
Bijelo i plavo
Bijelo i crveno
Bijelo i ljubičasto
Jesenja elegija
Bijelo i zeleno
u okrilju trešnje
i imena tvoga
o vjeri pričaju
Bijelo i žuto
kao odsjaj sunca
u tvojoj kosi
doziva vrijeme
Bijelo i plavo
kao mramorne grudi tvoje
vraćaju me u život
jer u nevinosti zavodiš me
Bijelo i crveno
kao duša i srce tvoje
poklanjaju mi
tebe jedina
Bijelo i ljubičasto
kao snovi naši
dok vodiš ljubav sa umirućim
i ponosna si
Jesenja elegija bojena
maglovitim odsjajem dana što prolaze
nošenih nježnim uspomenama
bjeline ljubavi mojih vakata
Crno
Crno bijeli svijet
Nije sve tako crno
Bijelo i ljubičasto
Krvava rosa
Crno bijele fotografije
su umjetničke
takav je i život
manje više
neuk pomislim
tu ja uskačem
sakrio sam boje
da naslikam lik njen
koji u srcu nosim
avaj zaleđeno je
izletim na ljubičastu kišu
bjelina ne pomaže
jer oči moje crno bijele
krvavu rosu liju
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala
bolno svu svoju ljubav mu je ispjevala
svu svoju čežnju umotala u pjesmu
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
te večeri kraj žubora šadrvana
ispod sestrica ispod maglica
na očigled mjeseca i cvjetnog đardina
u ulici skršenih srdaca
što se prije njih ašikovac zvala
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je suze sakrivala
vidjela i kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
i za nju plakala jer ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila ona.
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je on snove prigrlio
a ona se pravila da spava
pa se polako izvukla napravila srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto sli iskreno dječije
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula
jednu njegovu ciganku zapalila
popušila ispila
ružicu na peškunu poderala
viljuškom
ustala upaljač u ruku sakrila
ukrala
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela ruku srcu njegovom je prinjela
srce je zadrhtalo kao površina jezera
kad ga lahorac napadne
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
poljubac mu je lagani dala
nježno djetinje da ga ne probudi
moralo se ići
iskrasti
da on ne zna
za njih nade nema
osim snova
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela da mu je poljubac lagani na obraz
spustila i tiho se ka kapiji iskrala
pobjegla
i još vidim jasno pamtim
izlazi a druga djevočica pred nju banu
ona zastane u njoj straha nema
za njega mjesta nema
svu joj dušu bol uzela
gleda drugu paćenicu
ništa ne govori
ona je zagrli i pita iako zna
Šta sada malena moja,
Kamo bježiš
Kamo kaniš stići
Bilo kamo
Slomili su me
oni koji me vole
Ne želim uprljatii ljubav
kad čujem riječi
ogrni me bilo čim
noćima mi se plače
ne znam kako
nisi me naučila mila
ogrni me
hladno mi je mili moj
reče a ja maksum
sam samo znao da te ljubavlju
tijelom svojim grlim
živote moj
moje ljubavno milovanje
bješe baksuzno
sasvim dostatno
za tvoj kratki Grlice let
eto meni noćas jako hladno je
trideset i nešto stađuna
je skoro tu
kako suza nemam
sve odoše sa tobom
onu noć kad su anđeli nijemili
a večeras
ja te molim
ogrni me bilo čim
makar dahom
makar rukom
samo sanjam
tu djetinju dobrotu
da me grli bilo čim
Neke slike se nikad ne izbrišu
iz sjećanja
anđela čini
da raduju i spajaju
slika bez riječi
bez pjesme
tek cjelov jedan
slika sa stihom sa pjesmom
plavo kao boja sna
a je Tišina i sni
Nebo nad nama
plavlje od safira
Nebo svjetlosti
milije od radosti
ova ruža sa nama
mirisima rođena
mnogo je to milosti
izvorišta Lotosa
dom je blagosti
jedan ljiljan bijeli
ishodištu svome hita
nebeska puti
raširenih ruku čekaju
Ljubav Njemu pripada
Anđeosko je bićeta Žena
jednim pogledom
duša
zabezeknuta
zanijemi
klanja se ljepoti
a Tišina i sni
um moj
ljepotom svojom smaraju
Aztor
Hajro Šabanadžović
*
Plišani dodiri
Pravo do broja jedan
Život je zbroj slika
Cvijetni san
Zadivljujuća svjetlost
Ljubavno lelujanje
Dodirujmo se mila
lagano kao čednost
od broja jedan
cvijeta tvoga
volimo se
dodiruješ me
dolaziš mi
od iskona
žena voljena
uvijek zna
da mi prostiš
da ti praštam
vodimo ljubav
u neprostoru
sna i jave
ljubi me
snovima svojim
tvojim tijelom
slomi tugu
moju
usnama kradem
samoću tvoju
jedna jedina
jedan jedini
miluješ
suzom svojom
obljubljujem
boli tvoje
žena i čovjek
biće jedno
miris ljubičica
opija
do broja jedan
ti i ja
zaronimo
oceanu strasti
do zvijezda
maglica naših sestrica
nećemo se plašiti
poniranja i jecaja
Nebo milosti dariva
ljubav našu čistu
ah da
skoro zaboravih
jubim te zauvik