Category Archives: Pjesme

Autor

Hajro Šabanadžoviž

Pogled kroz staklo

Vali

Suton i vali

Vodopad suza

Ah,to proljeće

Svijetlost

Svileno ljeto

Ponoć je

već odavno minula

pogled kroz rasuto staklo

u srcu uvijek suton je

muzike mladosti tvoje

miris prošlog proljeća

srećnih dana bjega

jedan čovjek je sam

sa olovkom u ruci kleči

pisaća mašina se kvari

nešto bilježi

rječ mu bježi

čini se o ljubavi pjeva

maslinova svjetiljka

kao vodopad njenih suza

blješti sjećanjem

slomljeni ram

njemu je drug

zato ne primjećuje

da ni slova više nema

sve je otišlo bespuću

sa djevojčicom bezgrešnom

eh svjetlosti moja

prolaze svilena ljeta

Bjegaj mjeseče sjajni

bježi dalje

sklanjaj pogled

sa moje drage

ne kradi ljepotu njenu

što za mene rođena je

od iskona

u Oceanu

Tišina i sni

Lutaj mjeseče mladi

lutaj dalje

sa mojom drago se ne veži

ne kradi ljepote oceana

što ronim u njemu

u školjku plavetnu

srca svoga stavljam

kapljicu kiše

u sedef je pretvoram

Oprosti mjeseče mili

zastani

ne sklanjaj pogleda

sa moje drage

sa njom se veži

kad ne mogu ja

zbog snježnih

pramenova svojih

što beskraju zovu

Hvala ti što dođe

što pored mene bdiješ

ugodno je znati da na grudima

dobrota naslonjena

ruku ti drži

pogledom mazi

pa stidljivo pogled spušta

rumeni se

nije svikla

možda zaboravila

da njen dragi

samo o njoj sanja

onda blago

od duše

rukom

lice mu ljubi

miluje snove

koje njen dragi

samo za njih snije

i kada čuješ ljubavi

muziku u srcu svom

to moja duša tebi pjeva

Reče mi

napiši jednu baladu

za suze

koje će jednom doći

kad me vrijeme zaboli

obojih krajolik snovima

jesenjim

narisah bosonogu djevojčicu

a leprša

ljubavlju mojom

kao zlaćno trešnjino lišće

nošena

bijela labudica čežnje

sakrila se

u bespuću snova djetinjih

snenih kao čarolija

ili slike moje

njenom rukom obješene

i samo tako

odi

balada

izgubila riječi

sada samo jeca

vrati nam se sa rodama

d'broto mila

Jednom kada sve bude daleko od nas

kada prođu sva proljeća moja

ostane ukus pelina u srcu jadnom

tražeći dvije ruke oko vrata

koje sada nestalo nebo naše grle

u srcu mome nada zatreperi

pa zaboli do mjeseca do zvijezda

do tebe ljubavi moja jedina

što bježiš za dobrotom svojom

i nevjernom rječju mojom

ne moraš mi reći boljele te riječi

nevjerstva moja koje neće vratiti

naše prelijepe dane kad bili smo

milosti djeca i ljubavi snene magi

igrajući se protiv svijeta i struja

na lahoru letu zavidješe nam laste

i labudovi svakog onog ljeta

kad mi dade čisto srce tvoje

o krasoto bjelokosnog tijela

na tragovima uspomena naših

u duši mi blista ljepota tvoja

kap na dlanu dalekih sjećanja

bijela tijela uronjenih u oceanu

kao vrijeme a vodili smo ljubav

a se krici spajanja u bol lomili

i sada dani se vežu jedan po jedan

teški kao nesporazumi i bjezi moji

ali ti mi prostiš i ja se vraćam

zagrljaju mramor grudiju tvojih

blaženi sretnik milovanja naših

Takva vam je

ta naša

Ljepot

djevojka

zaista takva vam je

ta

Modra rijeka

da prostite

ko kristali duše njene

blistava od suza

istkana od vjernosti

prozirna od snova

lepršava

lagana od postojanja

I još jednom

takva vam je

ta

Milost

djevojka

a je Modrom rijekom tepam

na dlan duše moje

ko kapljica Neba

ko suzu Zvjezdica

od iskona Ezela

do srca moga teče

kroz šume mudrosti

ko kap kiša

svejtluca sjajem istine

stijenje razdvaja

dobrotom

mramorne gromade spaja

da bi meni mojoj duši hodila

nevinošću svojom

snenom

mene Maksuma zavodila

do oceana ljubavi

sa mnom hudim

obalama svojim brodila

Meni se vjeruje

sanjar sam

ne bježim

plavetne oblake darivam

snovi su me zatrudnjeli

postao sam bremenit pićem

da ne bih lagao

nečasno je

ne znam zašto

Jube bih te zvao

ipak reci mi ime

dok sanajam san

u kome jedan čovjek odlazi

Ja konj bez laži

samo istina je između

nas dvoje

šta je istinitije od naše ljubavi

moja ljubavi a kći nektara

Ponos

tiho odlazi

a život ka i slika

padne

čak i niže klečećih koljena

i skrši se

tisuće kristalića svijetle

na svakom  suza

plavetna

krv iz ruku

srca krvavog i živog

su dotakle

na usnama slatkost je

molitva nijemi

hvala Ti

bila su to vremena

nestvarno čudoredna

a samo naša