Category Archives: Pjesme

 

 

Ocean

 

Vjernost MBS

 

• 

• 

• 

Odavno

nad mojim obzorjem

nije bilo ovako tmurno

tužno

a teško

Vas cijeli dan

gledam most

rijeku

izmaglicom što teku

Nerazborom dumam

zbog radi čega

ta đefa

Obavijena elegijom

potpunim strancem naše svakodnevnice

Galerijom i mnome

damarala je samo jedna riječ

– Ljepota

Sada znam zašto

Dvi Lipote se mimoišle u par dekika

jedne jedina

snovima okovane rijeke

i mora plavetnoga

i Tišinom sna

Ne mogu reći tuga

nikad se ne zna da li je to dobro ili loše!?

A opet , usuđujem se reći

– Šteta!

Hoću da vjerujem

usud mi kaže

nisi nimalo subjektivan

ako mniješ,

da bi jedina Neupoznata ljepota

i

blagoslovljena Galerija Bosna zemlja Božije milosti

mogle podijeliti mnogo toga

plemenitog

milostivog

lipog

a bome i tancavog

A karoca prelijepog života gre…

sve dalje gre…

A opet – ehhej

valja nama preko rijeke…

karocom il bez nje,

A ća se tu mere…

Božjom pomoću

neka gre!

Hvala i sretno Neznanko

a ti ime ne smijem izgovoriti

grij je

kojim god putovima odila

i čuvaj se budnih

Takva vam je

ta naša

Ljepot

djevojka

zaista takva vam je

ta

Modra rijeka

da prostite

ko kristali duše njene

blistava od suza

istkana od vjernosti

prozirna od snova

lepršava

lagana od postojanja

I još jednom

takva vam je

ta

Milost

djevojka

a je Modrom rijekom tepam

na dlan duše moje

ko kapljica Neba

ko suzu Zvjezdica

od iskona Ezela

do srca moga teče

kroz šume mudrosti

ko kap kiša

svejtluca sjajem istine

stijenje razdvaja

dobrotom

mramorne gromade spaja

da bi meni mojoj duši hodila

nevinošću svojom

snenom

mene Maksuma zavodila

do oceana ljubavi

sa mnom hudim

obalama svojim brodila

Diže se
ode
milo moje
zaledih se
Trešnja tužno zašumi
nelagoda poče da me obuzima
ne dugo
a vrnu se
ljepša
prozračnije
snenija

Napila si se
sa izvora istine
Izvora modre rijeke
meni hudom malo vode donijela
da mi ljubav svježi
boli odnosi
sjedaš pored mene
ispod trešnjinog stabla
koje blještavo od crvenih bobica
poče sa nama da sni

Ti me zagrli mila
zagedah se u oči tvoje
boli
mnogo boli
vidjeh u njima ljubavi
ne dade mi da se sledim
samo reče
zagrli poljubi me mili
jedina ljubavi moja
ti me poznaš
reci mi
sve će biti u redu

polako sasvim tiho
zagrlih te
naslonih lice na lice
vali nježnosti zaigraše tango u grudima
osjetih mekoću usana
rumenih ko trešnjine bobe
kako poput kapljica tišine
plove kroz usne moje
a me miluju i tješe
kao poljubac cvata i rasta
što suđen je od iskona

Ah da

skoro zaboravih

ništa nije bilo u redu

tragično nikako nije bilo u redu

 

Jesen je,

ljepotom tvojih snova zbori

 

jedno prelijepo dijete 

u meni svoje snove odmara  

Dijete nježno

umilno i zlaćano od sna

kao i moji kalendari 

 

Jesen 

ugodna i blaga.

Titrava i uzbibana.

Prelijepa.

 

Pada lišće zlatno.

Sve vodi ljubav sa zalazećim suncem,

nudeći nestvarnu bujicu boja

opija i zavodi

kao čarobna Djevojčica

a Žena .

 

Kao prelijepa …

eh, rano moja.

Dobro?

Pa šta sad?

idemo dalje!

 

Dlanovima ispruženim prema Levantu.

Boje pripisujem magiji,

 

Te 

nestvarne milosti

anđela  moje boli.

Poželim da se nikad ne mjenjaju.

Ni moje tuge djetinje

ni jesenje boje .

Ni moje svilene ruke.

Da uvijek nose radost njenom srcu .

Uz nježnu pjesmu razbijenog kristala

slika što tvoju ljepotu kradu

 

Ponekad jeseni nose kišu

i tmurnije

nešto hladnije dane.

 

Kiša.

Kapljica .

Svaka kap je jedan život.

Jedna radost.

Jedna Ljubav.

 

U meni jesen je.

A zimi ide.

Osjećam je.

Dani postaju kraći.

Noći duže

hladnije.

Grijalice ne rade.

 

A ta ljepota

to milodarje

ne može nastati iz vedra neba.

Od Milsotivog nam darovi stižu.

 

Ko je Tebe meni poslao Malena?

Kazna za grijehe?

Ne želiš to biti.

Boljeće te

jer ti si ljeto

moga proljeće.