Category Archives: Pjesme

Mila moja

svaki je Bosanac

Bogumil i pjesnik

ljubav prema Bogu Jedinom

ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao  

na lijepe riječi i milost upućuje

Bosancu su riječi kao snovi koje sanja

kao žena koju voli

svaka je riječ ljepša od one prethodne

pa slijedeća i tako redom

dok ne poteku ko potoci što u  rijeke

 jezera mora svoju ljubav prelijevaju

iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav

i čestitost mila moja

evo ti, malena moja

ti su krhka ruža

ti si izvor moj

ti si moja modra rijeka

koje sanjam

kada kiša lije i snijeg leprša

i kada te  budan ljubim

ušuškan među usanama tvojim

tvoje su oči

ljubavi moja

sjaj neba koji blista

od čistoće i nevinosti duše tvoje 

ruke su tvoje  lagana krila anđela

što miluju moju dušu

tijelo tvoje me ne dodiruju ja ga ljubim

već treperi i titra

i ja se u njihovim nježnostima  gubim

 tvoje su grudi čvrste

jedina moja

 podatne i krhke

 ne znam šta  sa  rukama i usnama svojim

 da tu mladost ne oskrnavim sve se bojim

tvoje skute  i đardin

 rajski  bljesak i hlad

 ne smijem ni da diram ili gledam

već samo da sanjam

u noćima tlapnje i bunila

ruke svoje

miluju duge bjelokosne noge tvoje

čak i tada

moram zastati

kad osjetim da sam na rubu mirisa djevičanskih

blizu  roze centifolije sa hiljadu listova

da slučajno dirnem tu milosnicu

tu čednost

sebi bih ruku odrezao

jer dodirom bih obeščastio tvoju djetinjost

 naš  život cijeli

 i onda ćeš ti meni govoriti

ti si pjesnik mili moj

nisam mila

to ljubav sama priča

i sni

Tračak svjetlosti

beznadno

tamom boji

jezovitu obalu sudbine

kameneći duše

u ime krstastih idola

žicama okovanih

bića

duboko zakopanih

u bespuću zvjerinjih jama

Vjenčanicu u sehari držiš

Obećo je da će doći

U zatišju dušu tiho pržiš

Možda čak i ove noći.

On je rano zorom pošo

Ponio je čak i cvijeće

Teni nikad nije došo

Nije tebi bilo sreće.

Vukovi ga safataše

na po puta

safataše pa preklaše

rano ljuta.

Vukovi a insani

Gusala krvavih poj

Veliki su jarani

Sinjih kukavica soj.

Vjenčanicu naftalin sada krasi

Negdje gore miris sa tavana

Dok ti hodiš svud po trasi

Skupljaš kosti svog milog drgana.

Tužiš pjevaš i uzdišeš

Da ga ne srete kamo sreće

Sve se više baildišeš

U crkvi za te gore svijeće.

Vjenačnica bijela nenošena

Jezeru si tuge darovala

Tvoja ruka isprošena

Zalijevana suzama uvenula.

Kuda sada djevo mila

Ni od ovog ni od onoga

Svijeta više nisi krila

Ljubav svoga jedinoga.

Samo malo luče malo

Sunce se nestašno smiješi

Nije ti sve darovalo

Šalje nekog da te tješi.

Ti nemaš nikakve vjenčanice

Kako ćeš pred dragog novog

Nič ne brini krhka djevojčice

Bitno je da je sa svijeta ovog.

Vjenčanica lebdi nova

U duši je muzika stara

Samo trepti puna snova

Od nebeskog milodara.

Prelijepo jednom

nekom pređašnjem vremenu

zacvili bol

volim te

sjetno sa tugom

da li i znanjem od iskona

reče

Tren u trenu…

Nekako kao da smo zaustavili vrijeme

Umiri otkucaje srca …

sreca ce se nauciti dozirati

ne zelim da velika doza bude pogubna …

nismo naučili

predali se snovima

i pogubili se

ne znam gdje i kako

ali vjerujem da labudica

leprša

jer

s vremena na vrijeme

ovlaže me kiše njene

Tramvaj petica bješe plava

tramvajska malo duža relacija

i jedna dama sasvim sama

putanja Nedžarići Baščaršija.

Da li je mjseto slobodno

nijemo ovaj sa rolkom pita

po volji nek bude ugodno

klimaj glave lagano hita.

Imate li možda sat

pogledah nju do sebe

odma šah mat i pat

pazi ova mala grebe.

Ne nemam ima na crkvi

Taj je tako običan i tačan

tako kišni dan nije mrki

već samo ugodan i mračan.

Vidi malena ima divne oči

ni moje srce nije slijepo

volio bih bar neke moći

leprša kosa molim lijepo.

Brada stara dan jedan

onako u crnom ona snena

valjda nisam jako bjedan

meni ti ruku daje žena.

Mislim možda smo par

nedostaje mi samo ruža

baš jedno drugom dar

ona poklon osmijeh pruža.

 Stisak ruke lak na kraju

nježno prijateljski onako

ko prijatelji što srce daju

simpatija ne dođe tek tako.

 Dok kiša lagano licem pada

srećkoviću jedan noge se hvataj

telefon imaš šta hoćeš sada

sutra nazovi noćas snove sanjaj.

Samo pazi pjesniče ko fol

da te slijedeća ne pokupi ko lava

i zada udovici onoj novu bol

crna šestica još svjetli plaha.