Žal





Oni koje otjeramo

tragove duboke ostavljaju

posute ljubavlju

i obećanjem

vratiću se mila

kad djevičanske ljubičice

rosom zasuze





Dobri se nikad ne vraćaju

šapće joj zaljubljeno srce njeno

Bleki – Umor iza rešetaka

 

Autor

Hajro Šabanadžović

Trnje i ruže

 

Krajolik majskog cvijeća

 

 

Čežnje zakopane duboko u nama

 

Umor iza rešetaka

 

Đardin  ljubavne nježnosti i ljepote

 

Prolaze magle i bure

godinama posnim

sutonima blagim

raznoseći mirise jasmina

maslinovom gorom

 

hučale  nevere i oluje

decenijama hladnim

svitanjima nježnim

utapale ljubavnu strast

o hridine beskraja

 

ne primjetivši godine što brode

nepovratu odra

bijelim udovičkim  ružama tkanim

bježeć smiraju tihom

umor iza rešetaka

uzdahe sve rjeđe

bolnom tugom diše

galerija tišinom nijemom

mre

 

kraj razapetih jedara prošlosti

na krmi ispranoj dugom

sa kormilom u ruci

starac sijedi

čvorove tegobnih kalendara mrsi

razvezuje

jednu po jednu

uspomene koje gasne

bolom neprebolnim

 

skuplja ledene kristala srca

rasute po jarbolima tuge

sanjajući cvrkut nježni

prozračni  eho  koraka

čudesne žene  bijele

što poput čarolije

ka njemu hodi

osmjehom

dolazi

 

Ehej

kormilaru vremešni

okreni čvornate ruke

savršenoj ženi

primi je za ruku

zagrli je nježno

najnježnije

budi joj vodič

podari joj kormilo

u slijepoći tmine

obasjaj joj pute

ljubavlju

za vjeke vjekova

 










												

Bosna zemlja Božije milosti

Modrinom i plavetnilom je okupana Bosna

zemlja naša

to je boja čudoređa  i sna

Bog Milostivi je tom ljepotom nju darivao

i zasja Bosna  Zemlja  Božje milosti.





U njoj sniju dobri ljudi Bogu mili

I Sarajevo Grad čednosti

Mnogo ljubavi  nježnosti i ljepote

u Zemlji toj i Gradu njenom imade





tu muzika i sevdah  sve je

časnost  ih želi poklanjati

i pružati ruke svima

avaj





Bosna je zemlja boli i tuge 

 mnogo, previše nestajanja

žao kćerima i sinovima njenim

njene darove mnogi ne žele da prime

život i smrt

ljubav i ne ljubav

radost i tuga

nježnost i nerazumnost kao neumitnosti

preplitanjem

vode na putanje zvijezda i maglica

od kojih Samilosni nove svijetove gradi





samo Bosna zemlja Božije milosti 

ljubav i milost

i Sarajevo  Grad čednosti

uvijek bivaju

I to je sva priča

Modra rijeko vječna

Bleki – Sve nešto slutim

 

Ledeno jutro

San o ljubavi

Dobro jutro

Jube  moja

izvini ako te budim

do jutra ima

tako mnogo

ktomu ponoć i nedodir

miluje raskoš tvoju

znaš

volim usnulu da te gledam

tada moji sni

neće da spavaju

od mene bježe

hoće sa tobom da luduju

kažu toplije

i sigurnije im kod tebe

lažu me

hoće da se maze

ušuškaju u ljepoti  tvojoj

pomislih reći

međ  njedrima

skutima tvojim

bojeći se da ne smijem

zaustavih se

nešto mi šapuće

biće vremena

Ne znam šta je mojim snima

malo poludjeli

blude

valjda se zaljubili

stvarnost i snovi nikad nisu iskrivljeni

oni su tako prirodni i podatni

samo su ljudi nevjerni

sve nešto slutim

neuviđavni ja






















												

Jutro sa Blekijem – Svjetlosna djeva

Autor

Hajro Šabanadžović

Snježni bor

Jesenja idila

Svjetlost

Pahulje Grada čednosti

Naše nebo

Jednoć skoro

hudi sniježni bor

mnije

ne sklapam trepavice

bojim se bjega slika

a dušom lebde

nekoć davno

o vremenu

u vremenu

najčešće o jeseni

zvao bih te djevom

poklonio ti šapat srca

ukrao iz kule

s vrha usnulog dvora

da te zlo ne dotakne i…

dalje je bajka

ovočas s potomcima

zaboravljeno uživam

u tvojoj djetinjoj ljepoti

što dariva mi nevinost

osmjeha svjetlosnog

kao snježni kristali

što nalaze dom

u srcu mom

Molim naše Nebo

brani je od zla

podari snenoj ljepoti

svu sreću koju sanja






























												

Bleki – Danas mi ništa ne ide od ruke

Danas mi ništa ne ide od ruke

pero moje se sakrilo

ispod crnog jastuka

tuguje

njegovi drugari su tužni

njih nema ko da drži

u meni bol

duša plače okačena

na raspeću

u ovom snenom  proljeću

praznog hoda

muha bez glave

bez suza kam kamena

svake sekunde reže

ko mengela se steže

oko dana smrtnijeh

mnogo su blaženih

grlica mojijeh

zli ljudi nestali

ja bih samo

da ih dotaknem

Oče moj

oprosti meni neutješnom

Bleki – Jednom…

 

Noć je

početak  ljeta mili

a iznenada sniježi

čudo jedno

neviđeno

 

hiljade pahulja bijelih

prošlost doziva

tamo negdje u plaveti

mora beskrajnog

jedna kučica mala

u cvijeću obitava

 

upaljena svijeća

jedina dogorjeva

blaga je nevera

peć ne gori

ugasle su vatre čežnje

tvoje usne   se smrzle

snove tražiš ispod kavala

 

daleko sam  od maslina

iza nekog visokog krša

star i nemoćan

srebreni mjesec poručuje

nemoj biti tužna lJube

ljubav će  ti doći

jednom…

obećavam






												

Jutro sa Blekijem – Pauk među ribizlima

 

Znaš li malena

mnogo toga ti ne znaš

okolo tama vreba

lebdeće cvijetove nalik tebi

rijetke  meni jedinom

što se s tvojim igram

ko pauk među ribizlima

 

Znaš li malena

mnogo toga ne kažem

da te ne uplašim

ne znam da li bolji od tame bivam

mrežu pletem

da sapletem plamen u srcu tvome

i upletem ljubav tvoju

žrtvu istkanoj duši mojoj