Poj Marije Frke Frkice

Nevidljivi valeri tonova

što damarima biju

iznjedre bol do mučnine

spajajući vapijući

jedvačujni

a tako prodoran

kristalno čist krik

tegobnog derta.





Krik istine i bola

satkan od nježnih suglasja ljubavi

mirisa sevdaha

sjetne čežnje

biserne školjke žalosti i tuge

neočekivano rodi glas.





U jadu vremena,

u jadu jada,

u jadu sjemena,

u jadu pada,

suze i bola

ljubavnice i prijateljice,

golubice i grlice,

princeze milosti,

karaljice vrišteče boli

rodi se glas

Marije Frke Frkice

mile djevojčice

kao pahulja bijelih kristalni let.





I pad je let poručuje pjesnik.





U padu leta je ljubavi svijet

dodaje ljubavnik njen.






												

Bleki – San dosanjani





Diže se
ode
milo moje
zaledih se
Trešnja tužno zašumi
nelagoda poče da me obuzima
ne dugo
a vrnu se
ljepša
prozračnije
snenija

Napila si se
sa izvora istine
Izvora modre rijeke
meni hudom malo vode donijela
da mi ljubav svježi
boli odnosi
sjedaš pored mene
ispod trešnjinog stabla
koje blještavo od crvenih bobica
poče sa nama da sni

Ti me zagrli mila
zagedah se u oči tvoje
boli
mnogo boli
vidjeh u njima ljubavi
ne dade mi da se sledim
samo reče
zagrli poljubi me mili
jedina ljubavi moja
ti me poznaš
reci mi
sve će biti u redu

polako sasvim tiho
zagrlih te
naslonih lice na lice
vali nježnosti zaigraše tango u grudima
osjetih mekocu usana
rumenih ko trešnjine bobe
kako ko kapljica tišine
plove kroz usne moje
a me miluju i tješe
u poljubac cvata i rasta
što suđen je od iskona

Ah da

skoro zaboravih

ništa nije bilo u redu

tragično nikako nije bilo u redu

Bleki – Djeva u bijelom

Djeva u bijelom





Djeva u bijelom

snena od dodira

raznježena od davanja

lebdi tišinom purpurnog svitanja





reče joj

ti si moje more Jadransko

more plavetno more beskrajno

dok se plavet njena talasala

poslušna kao uzburkano more





poželi joj

živote moj

hoćeš blizance





smijala se nestašno

neće neće





tilo bilo

tilo prilipo

joj vrištalo

oće mili oće





mnijem da joj reče

ti si moja kučica u cvijeću

moj jedini dom





sjena joj preleti licem

zamislila se





tada ludasto

pitanje zbori   

Anđelu mili

da li si sretna sa mnom





oči joj radošću zaiskre

krenu rosa iz očiju

kao biserna niska

svjetla i čedna





znao je

godine sve znaju

to se ona rastajala s njim





čvrsto ga zagrlila

u grudima joj bije tuga

a di si ti bija  pri deset stađuna





valjda se sjetila glupkove izreke

dvoje se nađe pa se poslije ne nađe

a prelijepi život odi dalje





u đardinu kučice u cviću

čuje se smih blizanaca

ona stere veš

i poji

onu o gorkom moru





gore iznad obzorja

sidi slikar miša boje

i sjećanja





na bijelu ljubavlju vezenu bluzu

na djevu u bijelom

ostavlja žig cvita u kamenu

nikome te ne dam

jube moja

živote moj

Bleki – Jesenja elegija

Jesenja maglica









Zvuk tišine 

Noć milosti i sna

Vječna ljubav

Ledeni svijet

*

Preklinjem umilni zvuk saksofona

zarobljenog tišinom maglice beskraja

a jesenjom tugom stere

kišni asvalt uspomena

oplemenjenom od boli

ljepotom  tvojom

zaustavi vrijeme





Slobodom u  očima

usnulom ljepotom lebdiš

na valima nebeskih oceana

kradući muziku čežnje i plima

meni sretniku  snova

rastanaka i boja

dodirujući me mirisom djevičanskih ljubučica





ja Konj pognute glave

talasajući tango se sudbom

oplakujem onu krhku noć

kad skršilo se nebo tvoje

a dvije crne zmije iz očiju 

boje ljubavi i snova

kliznule na srce moje dračom i tugom

milujući  merhuma rođenog tvojom nutrinom

da  krvlju da mesom da  jecajem  

bez kože bez kostiju bez  suza  

tonem ka razmeđi ledenih svijetova

vječne ljubavi domu svome

Bleki -Gospode umoran je ratnik tvoj , a opet Eh da mi je ,

 

Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
Konji moji mahalski
eh da mi je
još koji put uzjahati
Bosnom mojom projahati

Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
drugovi moji po meraku
eh da mi je
još koji  put zapjevati
vino piju nano age Sarajlije

Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
ljube moje đardinske
eh da mi je
još koji put  ljubav voditi
do zvijezda do maglica do besvjesti

Bože mili Milosni
eh da mi je
da mi prostiš  damar ašik  moj
eh da mi je
da mi prostiš suze  neisplakane moje
Gospode
umoran je ratnik tvoj














												

Bleki – Svikla si

 

Kada čujem gitare zvuk

i krletke grdelina poj

sjetno pogledam u nebo

osunčano osmjehom djetinjim

 

osluškujujući tvojih krila lepet

u meni zima je

pomalo snježi

a ti u satenskoj haljini

sa čipkanim bretelama lebdiš

 

nije te strah visina

hladnoće još manje

svikla si  

raskošnom ljepotom nimfe

u krpicama novim

zavoditi

opijenog vojnika strasti


















												

Nikad ne zaboravljam

 

 

Nikad ne zaboravljam

neke tragove

što radi drugih

ne smijem ljubiti im stope

 

Nikad ne zaboravljam tišine

kapljice

uronjene u plavet oceana

a se uranjam

 

Nikad ne zaboravljam

Bijelu Damu

sa tisuću velova

a me vije

 

Nikad ne zaboravljam

milinu ljubavi

ples duša naših

bespućem noći dugih

 

Nikad ne zaboraviljam

ljepotu svjetlost

Tišina i sni

savršene dobrote

 

Uvijek zaboravljam

isprazni

svijet u kome nema

onoga što ne zaboravljam