Miljenici
Djevojčici što piše prekrasne snove
Gdje su sada anđeli
Da mi te vrate
O Ljube u srcu rođena
u tišini i snima voljena
Oči su mi zamrle
Snove mi suze ubile
O Ljube u srcu rođena
Tugo proljeća ogromna
Još samo jednom
Lice milo da pomilujem
O Ljube u srcu rođena
Krhka moja malena
Zar toliko mora boljeti
O Ljube u srcu rođena
Da znam a nisi mi suđena
Duša moja bila bi sleđena
Ona spava
Ljubav je blagost neba
Vječna ljubav
Prekrasni zimski dan nad Modrom rijekom
Očima punih sna
osmjehom anđeoskim
nošena ljepotom
zimskog dana
samo prhnu
Ona
moja grlica Malena
u djetinjosti svojoj
skoro pa moja geneeacija
nenadano
umorom davanja napukla
neukošću vjernika začuđena
u ljepoti Anđeoskoj
tiho usni
ode
da se odmori
tamo gdje za ljubav nema granica
a čedna se duša milošću nebeskom dariva
U sutonu okupan mirisom behara
puni mjesec obasjava
ljubavnički buket
zapleten
u đardinu ljubavnih dodira
uzavrela tjela se
predaju igri iskona
Ona spava
u jesenjem beskraju
kao ružin bokor
ružičnjaka u zelenom danu
Violetna ljepota
kao cvijetni vodoskoci
otvara nebeska vrata
i ona stazom do raja
ide domu svom
Kada posustanem
I ne mognem stići do zvijezda
Podari mi zoru
Ljepšu od juče i sutra
Kad me umore puti
I zaboravim da sanjam
Pokloni mi sebe
burniju od oceana
Kada zastanem u dodiru
Ne daj me i vrisni
uzmi me mili
čedniju od juče i sutra
svijet moj nasušni
ne gre dobro
pute su mu izrovali
kuće porušili
bogomolje zaposjeli
monstrumi
predajemn se
bježim
negdje
bilo gdje
do kraja svijeta
gdje hljeb nije bajat
vode ne krvare
žena nije silovana
djevojčica masakrirana
djeca na bajonet nabodena
šteta
tužna smrt je šćućurena
anđeli je tješe
ni ona ne može pobjeći
svijet uvijek korak ispred nje
gre
i vreba
Nisam Junak
labudičina kći mi ljubav bila
jedina
osmjeh gasi
nestala je sjena njena
pa je tražim
maksumče mi u grudima
tiho plače
godina mu ravna nije
pa je sanjam
teče suza
bistra voda šadrvana
očima mojim
a je volim
a se krvlju duša boji
i žubori što te nema
Da , imala si samo petnaest godina
Proljeće milo moje
ili kjoji dan više
kad brdima si leprašala put leptira šarenih
letjela godinama začarana
kroz aleju
preko polja
preko rijeke
preko mora
mene tražila
i nisi me nalazila
ne gubeć nadu
a si se u snove vraćala
nestašno lijepa
mirišljavo razigrana
nepodnošljivo cvijetna
da bi uvijek u srce moje sletjela
i svu tugu daljine i samoće
traganja i rastanka
moje i tvoje
jednim osmijehom izbrisala.
molio sam se da me nađeš
skrušen ko nevjernik pred smrt
da mi dođeš
da mi dane svjetlijim činiš
ti koja svijetom lutaš
ti od koje cvijeće mirise krade
ti koja samo za moju ljubav živiš
ti koja sa suncem sjaj dijeliš
ti koja meni ljubav daruješ
ti koja mi dušu miluješ
ti iz koje izranja ljepota duge
ti koja si izvor radosti
ti koja nevinost djeteta nosiš
ti koja preko brda i trnja hodiš
ti koja plavetnilo neba oslikavaš
ti koja dubinom mora zračiš
ti koja zvijezde u očima nosiš
dođi mila moja da ti snove poklonim
dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo
dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom
dođi živote moj zagrli me čvrsto jako
dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina
dođi i ne boj se više mila
ljubav se nije zagubila
Poput ptičice malecke
slomljenih krila
što kraj ivičnjaka bega od sveta
i ti se sklonila
ispod vrbe žalosne
pored modre rijeke koja rumori
dragi tvoj iskonski sanak usnio
povratka mu nema
život odi dalje
ti u mladosti bolnoj svojoj
vidi šta ti je raditi
nada te neće čekat.
Spušta se duga noć
kafu nema ko da mi pravi
Umorna je Nada moja
a ja nemam riječi
presušila od malene nestanka
a je otišla na bolji svijet
Njenu najviše volim
malo je gorča
i još malo jača
ko njenog oka sjaj
Ali slast te žene
uz kafu prislnjam
Bijelinu njenu ko led
sleđenih kristala srca moga
ove noći prinosim sehari tišine
sne ljubavi moje