Bleki – Odvešću te na trg zaljubljenih

 

Vrijeme nije za suze djevojčice mila
od bosanskih kraljevskog roda
umilostivio sam anđele
i oni se  mole za nas
na tragovima kiša

sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla ljepoto
u ovoj kristalnoj noći
kad su snovi java
pruži mi ruku

odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem se od srca živih
prave  ruže mak crvene
poželio sam od moga
jednu tebi podarim

da se spaseni smijemo i plačemo
za zaljubljenim djetetom  ovim














												

Jutro sa Blekijem – Večeras

 

večeras
neka bude  ona čarobna noć
a pogled luta
tražeć tvoj djetiunji lik
mila od kraljevsjkog roda
ne želim
nikako ne želim

večeras
sanjat bez tebe
ovo je veče tvoje i moje
dok snena od ljepote
blaža od povjetarca
na postelji od sanja
meka ko svila
lebdiš
kao neuništivi krik
a tvoje ime  ehom odjekuje

večeras
dodire moje nosiš
poljubce kradeš
u šupljinama u kostima
bez mesa bez boli
trgam  utrobu
i tvoju i moju
da bih srca krvava i živa
iščupao
u jednu pjesmu ljubavnu
stopio
milina je
ljubiti anđela zauvijek


												

Bleki – U jesenjoj elegiji bijelinom se boji ljubav mojih vakata

Čarolija u bijelom 

 

bijelo-i-zeleno

Bijelo i zeleno                                                                        

bijelo-i-zuto

         Bijelo i žuto

 

bijelo-i-plavo

Bijelo i plavo                                                                              

bijelo-i-crveno

    Bijelo i crveno

 

bijelo-i-ljubicasto

Bijelo i ljubičasto                                                                  

Jesenja elegija

     Jesenja elegija

 

 

Bijelo i zeleno

u okrilju trešnje

i imena tvoga

o vjeri pričaju

 

Bijelo i žuto

kao odsjaj sunca

u tvojoj kosi

doziva vrijeme

 

Bijelo i plavo

kao mramorne grudi tvoje

vraćaju me u život

jer u nevinosti zavodiš me

 

Bijelo i crveno

kao duša i srce tvoje

poklanjaju mi

tebe jedina

 

Bijelo i ljubičasto

kao snovi naši

dok vodiš ljubav  sa umirućim

i ponosna si

 

Jesenja elegija bojena

maglovitim odsjajem dana što prolaze

nošenih nježnim   uspomenama

bjeline  ljubavi mojih vakata

 


												

Bleki – Krvava rosa sniježi


Crno

 

Crno bijeli svijet

 

Nije sve tako crno

 

 

Bijelo i ljubičasto

 

Krvava rosa

 

 

Crno bijele fotografije
su umjetničke
takav je i život
manje više

neuk pomislim
tu ja uskačem
sakrio sam boje
da naslikam lik njen
koji u srcu nosim

avaj zaleđeno je
izletim na ljubičastu kišu
bjelina ne pomaže
jer oči moje crno bijele
krvavu rosu liju

 


												

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih ašikovac zvala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila

ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići

iskrasti

da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  paćenicu

ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 


												

Bleki – Ogrni me Mila , bilo čim

Zastrašujući val

Nijanse nježnosti

Prozračni oblaci

Sunčano i valovito

Nestvarni krajolik

Srce a jabuka grešna

Noć milosti i sna

kad čujem riječi

ogrni me bilo čim

noćima mi se plače

ne znam kako

nisi me naučila mila

ogrni me

hladno mi je mili moj

reče a ja maksum

sam samo znao da te ljubavlju

tijelom svojim grlim

živote moj

moje ljubavno milovanje

bješe baksuzno

sasvim dostatno

za tvoj kratki Grlice let

eto meni noćas jako hladno je

trideset i nešto stađuna

je skoro tu

kako suza nemam

sve odoše sa tobom

onu noć kad su anđeli nijemili

a večeras

ja te molim

ogrni me bilo čim

makar dahom

makar rukom

samo sanjam

tu djetinju dobrotu

da me grli bilo čim

Bleki – Nebo

 

Nebo nad nama

plavlje od safira

Nebo svjetlosti

milije od radosti

ova ruža sa nama

mirisima rođena

mnogo je to milosti

izvorišta Lotosa

dom je blagosti

jedan ljiljan bijeli

ishodištu svome hita

nebeska puti

raširenih ruku čekaju

Ljubav Njemu pripada

Bleki – Od broja jedan do iskona

 

Aztor 

Hajro Šabanadžović

 

*

Plišani dodiri

 

Pravo do broja jedan

 

 

 

Život je zbroj slika

 

Cvijetni san

 

Zadivljujuća svjetlost

 

Ljubavno lelujanje

 

Dodirujmo se mila

lagano kao čednost

od broja jedan

cvijeta tvoga

volimo se

 

dodiruješ me

dolaziš mi

od iskona

žena voljena

uvijek zna

 

da mi prostiš

da ti praštam

vodimo ljubav

u neprostoru

sna i jave

 

ljubi me

snovima svojim

tvojim tijelom

slomi tugu

moju

 

usnama kradem

samoću tvoju

jedna jedina

jedan jedini

miluješ

 

suzom svojom

obljubljujem

boli tvoje

žena i čovjek

biće jedno

 

miris ljubičica

opija

do broja jedan

ti i ja

zaronimo

 

oceanu strasti

do zvijezda

maglica naših sestrica

nećemo se plašiti

poniranja i jecaja

 

Nebo milosti dariva

ljubav našu čistu

ah da

skoro zaboravih

jubim te zauvik