Bleki – Kameni svjedok

 

otkrio sam samo

dvadeset četiri njena vela

od onih tisuću

tako mlada

a toliko velova

koja je sretna

ta je i tajnovita

poput labuđe sjenke

što poljem krhkih ruža plovi

 

sreća je najveća tajna

odmah do čovječije duše

pisalo na jednom stećku

što godinama ležaše

na poljima zelenim

pored Modre rijeke

 

pomislih

trebalo ga nekom pokloniti

a potom

odnesoše kamenog svjedoka

neznano kud

da mu kapi kiša speru mudrost

otom potom

 

sada nemam svjedoka

da riječi nisu moje

ako nađem tanano biće

dar da primi bez ljutnje

a meni činiti zadovoljstvo razotkrivanja

i svlačenja velove


											
Bookmark the permalink.

Komentariši