Bajron – Da, mi nećemo lutati više

 

 

Da, mi nećemo lutati više

u kasnoj noći ti i ja,

i zalud srce ljubavlju diše

i mjesečina još uvek sja.

 

Jer duša kreće već iz grudi

uz mač što hrli sad u boj;

za predahom mi srce žudi,

i ljubav traži kraj već svoj.

 

I zalud noć sva voljenjem diše

i zalud njoj će uskoro kraj,

nas dvoje neće lutati više

uz mjesečine blistav sjaj.










												

Najlakše se sotoni/šejtanu klanjati / Igrokaz na dan 1. jun/lipanj

Danas je nedelja  1.juna / lipanj 2026. godine.

Što no bi mulci rekli 151 dan nam se priklonija , poklonija i bestraginja. Ali mulci su uvijek mulci, iako ponekad misle da su jako pametni.

Eto pitajte predvodnike najvećih mulačkih ergela i torova: Dodika, Čovića i Jahićija poznastijeg kao Izeti Jr.

A oni su magnet za najveće dunajlučke mulce , bagru i fukaru

Najlakše se sotoni / šejtanu se klanjati i  porobljavati, pljačkati i skuplajti vreće sa narodskim blagom.

A kad se šejtan izmakne , šta onda? Ko će svjedočiti u njihovu korist na danu Istine.

Reći će im se : Gdje su vam sada vreće sa opljačkanim blagom i vaši zavodnici i idoli?

Pogan će kao i uvijek lažno tvrditi  : Vjerovali smo.

Odgovoriće im se: Vaš poganluk danas zagovora nema. Pržite se na vjek vjekova.

Uh ,vidljivo je da smo danas  malo mutni, hafizni i kaharli. Puni tuge i nemoći.

Blaga je noć je sinoć bila. Prelijepa i sveobuhvatna , blagodeti i milosti puna.

No , danas već većina dunjalučana, pučanstva, raje , žena i djece će nastaviti da  gladuje.i da se Milostivom moli.

Stiće će molitva,  suza i bol djece koje vape za koru hljeba. A tada teško i teško moćnicima, njihovim sluganima , sveštenim licima i ostalim bezbožnicima koji smutnje i bijedu na dunjaluku stvaraju.

Što bi poete rekle :

-Teška je  suza napaćenog, gladnog i ubijenog djeteta i žene. Kazna još teža.

U prevodu:

-Aleluja i Amin!

A u inat zlim putnicima za pržun do kraja godine nam ostalo još samo 214 dana.

Yossamin – Jednom ćeš poželjet vidit taj kamen

 

 gori visoko, a
 u padinama brežuljka
 ima ledina, zaresla u šikaru,
 maslina, dvi.....
 jedna trišnja, sedan grmova
 rascvalog ružmarina...
  
  
 naokolo živi kamen,
 od sunca,
 šta žeže cili dan,
 vril...
  
  
 jesen je još, blaga, topla,
 umiljata,
 razbacana  bojama
  
  
 krenuše noge same,
 u mislima... ti,
 tisuću i jedna proživljena,
 nepostojeća slika...
  
  
 penjući se strmim poljskim putem
 niti ne primjetih, u prvi tren,
 da je
 ledina nasuprut mene
 ...zvala me...
  
  
 sjedam na kamen,
 skinem ruksak,
 pogled puca prema moru
 ....mirno je,
 nježno plavo,
 ljeska se na suncu...
 smiruje...
 osjetim potrebu zaplivat
 " na  daleko"
  
  
 ruka, sama, automatski
 iz navike, pali cigaretu
 (još bijah pušač)
  
  
 mir, tišina, nikog
 more vuče pogled
 oči sa sjetom, gledaju u
 lelujanje ribarskih čamaca
  
  
 mislima zapiva, ona klapska
 ...ima jedan brodić,
 na srid je kanala,
 u njem je moj dragi.....
  
  
 nasmijem se vlastitoj gluposti
 a ne, dosta je...snova
  
  
 redaju se uspomene,
 grizu po duši...
 cipa se, raspada...
 u sljepočnice buba tupi,
 ludujući ritam ....
  
  
 al to i oću
 vjerovatno...
  
  
 oću, ponovo, tu, na  kamenu,
 na baštini didova,
 na izvoru postojanja
 vlastitog ja
 proživit bol otrgnutog sna,
 istirat  je iz nutrine,
 ostavit  ...
  
  
 ne plačem,
 ne volim plakat
 samo suze idu
 duša se bori, "čisti",
 krvavo sastavlja komadiće
 polomljene izdajom,
 paše ih i lipi
 (pomislih, ispovrat ću se)
  
  
 a ono,
 glupo srce,
 luduje,
 dosadno ponavlja sa otkucajima,
 nadajući se čudu
 kladilo bi se na nas...
 kladilo bi se na nas...
  
  
 razum skriči nijemo:
 -digni glavu idi-
 i krenem.....
  
  
 ne plačem
 suze,
 same padaju na kamen
 razlivaju se i od vreline
 osuše u trenu...
  
  
 negdi u podsvjesti
 ispliva
 rado bi ti jednom pokazala
 "razlivenu bol"  na kamenu
  
  
 da,
 jednom ćeš poželit,
 vidit taj kamen ...... 













												

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

Boje   Oblaci

Boje                                                                                   Oblaci

Đardin - to je život    Ciganska noć

Đardin to je život                                                               Ciganska noć

Nedirnuta priroda        Grozdovi

Nedirnuta priroda                                                                  Grozdovi

Galerija Bosna Zemlja Božije milosti u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

Rijeka smrti   Jedinstveni život

Rijeka smrti                                                                       Jedinstveni život

Snijeg pade na zimzelen   Snježna impresija

Snijeg pade na zimzelen                                                 Snježna impresija

Sleđeni krajolik   Plamen u peći

Sleđeni krajolik                                                                            Plamen u peći

Ivana Mulić – Magle, magle / Song – Lyrics

https://www.facebook.com/reel/1253318418906979

Zeleni zamak  Mjesečina Tama

Magle magle kud ste nagle

u moj dom u moj dom

rasplela sam kose svoje

na hladno na hladno

 

Meni treba sunce jarko

da obasja dvore

da naveze da naveze

naše razgovore

da naveze da naveze

naše razgovore

 

Ko nas njiše  noć se mesi

vetar sija vetar sija

presvisnuću uvenuću

sama ja sama ja

 

Meni treba mjesec mladi

da da  se pozlatim

da se dragi da se dragi

dragoj Vesni vrati

 

Da se dragi da se dragi

dragoj Vesni vrati

 

Suzom, vežem put i stazu

srca mog sreća zna

da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag

 

Suzom, vežem put i stazu

srca moga  srca  trag

da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag

 

Da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag










												

Antun Branko Šimić – Ljubav

Zgasnuli smo žutu lampu,
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
Vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.
Moje ruke svijaju se, žude, mole.
Draga, neka tvoje teške kose
Kroz noć zavijore, zavijore
kroz noć
Kose moje drage duboko šumore
kao more.

Bleki – Milost

 

Jednom smo bili malo čudni
žali ona mene
ograjisaću ko žuti
ako  činim greške

nasmiješim se milom djetetu
ne ide to tako
putevi kojima hodimo
su čudni sve do jednom

nenadano miris cvijeća nas dotakne
Milosti ni svjesni nismo  kao sjenke
poletimo u okrilje sreće
Usud nikad ne govori kad i zašto