Bosna zemlja Božija milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

pcelinji-raj ljetzni-zapis-i

Pčelinji raj                                                                                    Ljetni zapis I

vodopad-boja-ii   oblaci-u-tirkiznom-krajoliku

Vodopad boja II                                                                      Oblaci u tirkiznom krajoliku

topli-vjetar-s-juga  zavodljiva-iluzija

Topli vjetar s juga                                                                    Zavodljiva iluzija

neobican-san   jesenji-vodopad

Neobičan san                                                                       Jesenji vodopad

pretezno-narandasto-cvijece  rajski-san-mladenaca-ii

Pretežno naranđasto cvijeće                                                   Rajski san mladenaca

proljetni-mozaik-triptih   ljubavno-lelujanje

Proljetni mozaiuk I ( Triptih)                                             Ljubavno lelujanje

tisucu-velova-jedne-zene  raznjezeno-srce

Tisuću velova jedne žene                                              Raznkježeno srce

D.Cesarić – Vecernji vidik

Proljetno vece puno obecanja.
Gle jednom opet osjecam se mlad.
Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja,
Rasirio se rasvijetljeni grad.

Nesto duboko, ko pjesma starine,
Pjevana altom u tisini mraka,
Tece u moje srce iz nizine,
Od nizova i hrpa svjetiljaka.

Ko da mi sapcu ta svjetla daleka:
Ne kloni! Nesto radosno te ceka!
U dublji zanos, ili ljubav novu –
Kuda me zovu?

Bleki – Pala jedna zvijezda sjajna

Pala jedna

zvijezda sjajna

zvijezda  sjajna

nenadana

na moje grudi

puna žara

nježna snena

razigrana

srce moje zapalila

misli moje uspavala

meni čednom

svoju svjetlost poklanjala

poklanjala al i krala

divna tijela mirisava

mojom ženom da je zovem

ona ipak nije dala

ni sad ne znam šta se zbilo

pa je sunce njeno mene ostavilo

ali je ipak vjerna bila

svoju ljubav meni ostavila






												

Crvena Jabuka i Kemal Monteno – Nekako s proljeća /Song – Lyric

 

Nekako s’ proljeca

uvijek meni doluta

neka ceznja tamna

tiha mudrost davna

 

Spustam ja stare kofere

na perone sudbine

to je miris zrelih godina

moj kaput, bas je tezak, najdraza

 

Nekako s’ proljeca

ja se sjetim starih drugova

probude se u meni

svi derneci pijani

 

Tad nosim stare cipele

one znaju moje ulice

to je boja, crnoponocna

moji koraci, bas su teski, najdraza

 

Ref.

I opet taj osjecaj samoce

kad nece nikog mene krene i hoce

i opet mrakom svoje pjesme bojim

pijan od zelje za usnama tvojim

sav sam ti od ludila, nekako s’ proljeca

 

Nekako s’ proljeca

sjeti mene nepravda

na pobjede, poraze

i sve lazne obzire

 

Napravim, racun prastanja

popijem, pusta mastanja

to je ukus, lijepog kajanja

moji kapci, bas su teski, najdraza

 

Nekako s’ proljeca

noc mi oci otvara

nemam san da uhvatim

nema dana da ne izludim

 

A hocu da te vodim ja

tragom Sunca, jugom maslina

to je dodir tvojih bedara

moja duso, bas te volim, najdraza

 

Ref.


												

Trilateralna komisija … Prekinuta basna

 

Trilateralna komisija,puh i ostale zvijeri

 

Puh je životinja iz porodice glodara kojoj pripadaju, ,miševi,mali miševi i štakori.Žive na područjima južno balkanskih zemalja.Poneko ubraja i vjeverice u ovaj rod;ja ne bih.Nije lijepo nestašnju životinjicu međšu zvijeri ubaciti.Iako pripadaju istom rodu puh je veći od miša,a manja od štakora.Naraste do 13-14 cm.

U sušnim sezonama zakržlja pa nije veći od 1o-12 cm što se odrazi na rast slijedeći generacija. Nekad zakržlja i bude manji Ovo se uglavnom dešava u zapadnim i istočnim djelovima južnog balkana.Pare samo u mjesecu julu,a okot,male zvjerčice rađaju u avgustu i septembru.

Neki od ovih puhova imajo crne kolutove oko očijeu pa su debelo razroki.Zbog toga ne vide svijet u pravom svijetlu i uvijek poput prljavih užeglih svinja valjaju u blatu uvlastitim govnima.A puh kao puh,odnosno svinje kao svinje ne bi bili ono što jesu da nebijeli svoja i tuđa govne,puh zbog svoje debele razrokosti i kukavičluka,a svinja zbog svoje pohlepe i  zakržljalog mozga.

U centralnim krajevima balkana puh narastu prosjećno do 19 cm. i koji centimmetar više i pari se svaki dan u godini.Ova vrsta puhova je mahomdobročudna hrane se uglavnom cvijećem i zabranjenim vožem.Na mjestu lagode se zadržavaju jako dugo i opetovano.Oko sebe žire zadovoljstvo,ciku ,vrisku i radost.

Rast puhova se može porediti sa balkanskim suhomesnatim proizvodima.što je predio centralniji kobasa je veća.Istočni i zapadni krajevi preferiraju viršlama i kobasama koj se prilikom pripreme smanje na nivo viršli.Centralnog puha što se odlikuje stamenošću sudžuke zbog njegove egzotičnostii osebujnosti,su ostali balkanski puhovi pokušali istrijebili.

Ti stali puhovi,mahom sivi ili crni hrane se svačim;znači svaštojed,i biljojed imesožder.Mala zvijerčica a veliko zvjerinje.Živi u dupljama ,udubljenima i pukotinamaobraslim paučinom.Puh voli cuclat,lickat i grickat tuđa jaja (ptičija,kokošija, i ljudska).Najviše vole živjeti u udruzi ili čoporu.

Mrak je pravo vrijeme za njegove aktivnosti.Puh je,reklo bi se, simpatična i neobična zvijerčica da nije ljut na čitav svijet oko sebe.Valjda zbog svoje ništavne malenkosti,vjekovnih kompleksa i očajnog seksualnog života.Svoj duševni život liječe u okrilju tame.Muči i ubija nevine stvorove.

Agresivnost navire u proljeće a najviši stepen dostižu u vrijeme parenja,jula mjeseca .Tada to više nije zvjerčica,čopor se pretvara u zvijer za koju je tasmaniijski đavo tek mali miš.Jedino se čopor svinja može porediti sa njima,a to je jedna ista fela pa svjesno ili nesvjesno (zbog nedostatka velikog mozga) udruženo djeluju.

I pošto su homoseksualne (uglavnom) prirode obavezno ga popuše.Pušenje može trajati i pet-šest vijekova tako da se stvara ovisnost,pa oni svako mako pobijesne i uvijek ga popuše.

Puh je u stvari jedna neprestana maloumna  frka i trka i koja kad je u čoporu ostavlja kosti mrtvih iza sebe. Kad je u osami sakrija se u tamne rupice.Po karakteru je vrlo  nalik nekim ljudima,naročito onim podmuklim,razrokim i uežeglim lešinarima što vonjaju na strvine i leševe.

Neki puhovi imaju posebano glasanje puh,puh, puh k'o da ga neko takari,što najćešće biva.Nećemo sad u Basnu ubacivati historiju,istoriju ili prošlost i govoriti o nekim prošlim vremenima i pominjati pet i po,šest vijekova ili pominjati ljude ostatke bijede poslijednjeg rata,basna je ovo.

Taman htjedoh završiti uvodni dio basne i naglasiti da je dosta  toga o puhovima ,posebno o sivim,u psihoanalitičkim i zindanskim krugovima nešto toga otkriveno,ali na žalost ima još mnogo toga neotkopanog i na teret zverinja staviti.Treba i preči na važniji dio Basne priču i pouku,a ono zvoni telefon.

Nazvo me prijatelj,nekad najbolji.Sad se radi Bosne,Sarajeva i nekih riđobradih ljudi i njihovih drvonoša pogledati u oči ne možemo.Stid nas!A četiri godine u rovovima,na ratištima širom Bosne desetine miliona granata i milijarde metaka kupili,a nepokupili.

Mnogi nisu bili te sreće.

Ize'm'ti sreću –i pride  natakarim,u sto i nešto varijanti što bi reko Deba.Ostaneš živ, poližeš rane;a krvave i duboke su ,odložiš pušku;misliš Sarajevo ,Bosna slobodni su.Umoran si i kilav,kontaš vrijeme je da se malo počine,harmonika bolero zasvira,neka sevdah balada otpjeva.Potom , baildisani u sobičke,na midere,na šilteta sa ljubama,kosti,udove da se odlože,opruže i slože,ako treba i dvadeset četiri puta na dan.

Umjesto da se odmoriš oni te tjeraju da ti preživljavaš njihove gadarije i  lopovluke,licemjerja, njihove sramove i stidove,njihov poganluk.

Sa druge strane žice Mojsije.Ne znam šta mu bi?Već me drugi put ove godine zove,a jako prekoračila polovinu.Nije na dobro,kontam ja.Obično se prekoredno javljamo samo  kada  neko od nas rikne.

-Upali TV! – on odlučan,škrt na riječima pomalo agresivan,jako bučan što mi paše.

On nije jedan od onih što su jahat znali,a poneki i dalje jahucka.Ovaj samo harmonike i puške na se prtio i  na ono lipo,đul mirisa  šillte bacao.Sada samo baca i jaše i ne jaše.Haj se ti uhafizaj.

-Znaš da ne gledam TV.-blago sa smješkom kao da me gleda i uzvraćam-I jošte sam gluv.Šta to važno na staklu može biti.

-Jest istina,ja zaboravio da si gluv kao top,nećeš ništa razumjet’.Znaš onaj mali puh,ona srpska pogan* ,ona pogan Dačić ili Vućič,ili Dodik,svjedno je?Meni sva govna ista,tako i oni,bacali paru ko će  na dženazu doći i  usranu čafirsku,genocidnu krvavu,ruku „pomirenja „ pružiti.

E taj što je došo u Srebrenicu; jal’ debelo svinjasti i razrooki  Dodik, ludog koljača Karadžića uvlakač,jal’  krvavog Balkanskog kasapina Miloševića nasljednik Dacić ili Vučić guzni jaran hadum krvoloka Šešelja i nasljednika mu uškopljenog Nikolića ,  izazvao sranje.Ma to je bilo za očekivati,bilo ko od krvoloka da je došao izazvao bi isto sranje.To je režirano iza kulisa kongresa trilateralaca,garant.Otkad to je od pogani bilo šta na dobro  izašlo.Nalet ih bilo!

-Ma nemoj tako časni Mojsije!“

– Kako nemoj?Pod jedan:

Jel'ona pizdunska fukara Dodik debeo ko svinja i razrook kao žaba krastača? Jest. Da mu kažem pogledaj se u ogledalo nema vajde.Ne može čovjek pravo čovjeka u oči pogledati, a komoli sebe.To ti je.Jel’ ga  Karadžić kao opoziciju radi svijeta pazio i mazio za nasljednika odgajao i u amanest mu genocidnu  tvorevinu ostavio? Jest.

-Nemoj ti meni nemoj!Pod dva

Je li pogančer Vučić bio lijeva ruka onom rakomornoj opajdari zeničkoj i beogradskom cvajtašu Šešeljui,jest?! Jel’ sa njima u talu bio onaj uškopljenik Nikolić što se zvijeri Čosića igra? Jest’. Jeli za njima po srpskim ratištima kasko kao nadrkani puh i u cvajtare im puho? Jest?

-Samo ti meni nemoj!Pod tri:

Jel’ onaj Dacić opet bio sobni jaran Miloševiću i „teta“ Miri? Jest. Jel’ sebe proglasio Garešaninovim nasljednikom i pobornikom,čitaj novim prekrajanjima granica i novih krvavih ratova? Jest.I nemoj mi reći nisu znali ili ništa nisu učinili!

-Nemoj radi govana se sekirat,ne govori tako,nije lijepo.“

-Nemoj ti meni nije lijepo.Ti ko'dobar biva.Zlo se neko muti i sprema!Sve sam krvav četnik i zvijer na vlasti srbaljima i oni meni ruku pomirenja.Neće moći dok zvijer-krvolok bitnost ne izmjeni.Ali neka,poslaćemo im mi baju pa će se oni o sebi zabaviti.

-A jesu li  pogančer Dodik ili Vućić ili Dacić,svejedno je, iz pozadine i javno i tajno mogli bezbožnički  navigavat:

-Za jednog srbina ubiti 100 muslimana! JESU.

-Jesu li  prenosili i prenose direktive Sanu zvijeri i krvoloka dvostrukog SS seljačkog  diviziona:

GENOCID,mržnja,silovanje,protjerivanje sa ognjišta, pljačkanje i paljenje ognjišta,

spaljivanje starih i mladih,bacanje djece i odraslih u ambis i pečnice,igranje sa

ljudskim glavama,potkivanje živih ljudi.Jesu.A sada negiraju sve to.

 

-Jeset istina je jedan na jedan,sto posto! Neće moći pičkice,reci da im poručio Mojsije..

 

-Da mogu sad bi se tučom bubo’ u blentaru,dok je ne razbijem,koliko boli. Ne može čo'ek toliko zla podnijeti,koliko ga srpski pogančeri mogu izmislit.

-A ti meni nemoj nije lijepo i nemoj mi ono tvoje figurativno,metaforično,basnovito. Ispričaj što ti rekoh pa kud puklo da puklo!I obavezno pomeni one naše pogančere.

Ajd’ zdravo!

Ja zapanjen,nikad mi niko slušalicu pustio nije.Ša ću,mislim sve ima svoj vakat.

I ne samo što mi heknu slušalicu već mi poremeti,sjeba basnu i koncept.Eto opsovah i ja.Dvaput u životu,sve u zadnjih dvadeset godina.Previše je to psovke,neuljudnosti.

Upalim televizor kad snimka se vrti i vrti i vrti. Pogančer Vućić ili Dodik ili Dačić, izvinjenje eventualnom čitaocu,znate da to nije moja riječ i one ostale malo živopisnije riječi,što mi k'o fol bježe.Baš ko puh ili zec,kad zaluta u tuđe dvorište.

U dvorište do zida,uza zid uz oluke,uz oluk na vrh oluka,uz pizđiš na zenički pred-radikal kurviš,na oluk,uz oluk na krivinu,iz krivine na pizđiš uz beogradski radikal kurviš cvajtaš, iz krivine  do auta,od auta do auta.

Ništa mu ne bi,mrtav pade obilić milošu,sa kosova živ kući dođe,na noge onoj zeničkom i beogradskom rakomornom guzna crijeva radikalu ili predsjedniku svome.Odjednom nešto  zasmrdi.

Kontam ,ni pera mu ti neki „junaci“ ne odbiše.Da su mu Mojsije ili  moji jarani hotjeli suditi ne bi ni priš'o Srebrenici,ni Drine krvave preš'o.Al'znate vi Mojsija,reko bi:

„Ne barkći govna , od njih samo kužni brloga i vukojebina zvijerinjih smrad!“

Ne prođe ni,čini mi se ni hefta a ono spektakl.

Da prostiš,ono troglavato predsjedništvo,a baš im nešto glave velike i izobličene i rumene od narodnog blagostanja,puh puh puh pod noge i u guzu puhu pušu.Napisaše sredstva informisanja da je u Srebrenici ipak bio najmanj puh od pomenutih.

Opet kontam ,nije ni to dobro.

I odjednom samo od sebe,iz čista mira,iz vedra neba pade heknu me usred čela,u budino oko;u pamet puče misao neka:

Trilateralna komisija i ona druga,Bilderberška grupa.I opet jako prošireno  naopačke:

-Bilderberška grupa

-Trilateralna komisija

-Svjetski ekonomski forum

-Savjet za vanjsek odnose

-EU

Različita imena a isti ljudi,dva imena glavna čifut David Rokfeler i papa,sve same,zvijeri od ubistva Hrista ljudskost ne spoznašeUbijaša na krstove,kolčeve,lomače nabijaše,pa im i to malo bilo glave fikarili i konjima ljude čerečili.Haos,ratovi,lova,pljačkanje i ubijanje.

Što bi Mojsije rek'o mani ti meni teorije zavjere.

Pa  mi pade na um,vidi ja stalno pamet,misao,kontam ko počeo se opet havizavati,k'o ono Kameni spavač se budi i opominje:

Kolinda Grobar Kitarević što joj poneko od milja zbori Kitićka.Ta je individua prije izvesnog vremena primljena u trilateralnu komisiju(e).Onaj mali puh,što po šefovskim stražnjicama vršlja,Vućić ili Dačić svejdno,je bio domaćin poslijednjeg kongresa Trilateralne komisije.

 U martu/ožujku nasmijani „mirotvorac“ Kitačka kako je neki njeni oštrije vabeje bila posjetitelj „prijateljskoj“ Bosni,jela ćevape,baildisala se i povraćala zbog hiljadu đamij.Potajice udjelila poslanice-instrukcije bosanskim katolicima,naročito onom neosuđenom sjedoglavatom kriminalcu-„fataj se ti Razrooke fukare „ i uzburkala negativne strasti.

Mi blećci kakvi jesmo,dvadeset četiri puta je češkali i tepali onaku po sredini;ni nježno Kitićka,ni grubo Kitačka,već po čaršijski od milja,čvrsto i istrajno:naša Kitaćkica.

A on cvjeta,cikće uh,uh i uh,i leprša.Nedajte mi lagat,gledali ste na televiziji.Neko mere bit da bidne i snimo.Pojaviće se  neki snimak sa  joooj too glasanjem i dozvolom.

Viđu jada,nešto kasnije i Vučić ili Dačić ili Dodik dolazi kao mirotvorci i ruke krvave  „pomirenja“  pružaju i biva to što biva.

Dan-dva poslije mu zahvalna poglavita troglavost na noge ide.Sasvim lahko mogurazumjet one, četvorokog  Sanu mirotvorca“ Mladena Ivanića i bajatog zatvorskog licemjera Dragana Čavića.(Možda je sijedi u zatvoru kao Vojioslav Šešelj prošo.(Joj Mojsije jarane dokle nam pamćenje seže.)

Karađorđevo se novo sprema,pitajte Milorada Dodika i njegovu prčiju od skupštine one genocidne tvorevine.

I onog riđobradog mogu razumjeti,ne i shvatiti,iako mu se domaćin posrao na svu svetost i zemlje i mezarja i majki i naroda.Posr'o rođo mu,nuto biva on da poliže.

Ni briga ga za mezarje i šehide,majke,djecu Srebreničku,za zemlju Bosansku,narod Bosanski.Uostalo šta njega briga,nije on ni Bosanac,na kraju krajeva.

Po povratku troglavatog predsjedništva iz bijele selendre policija genocidne tvorevine predala Bakirovoj policiji nadležnost za otkrivanje progonitelja puha.I otac mu se morao dogovarati sa genocidnim agresorom.Ko će bolje od te policije nešto otkriti ili zataškati.To nisu naše riječi to nama  i njemu Razroka fukara poručje.

Šta god vam se rekne osim ako to nije :Beograd nalogodavac,Dodik izvršitelj,lažu vas.

Doduše glupi i maloumni Dodik je posao traljavo obavio.Rahmetli Luca bi to bolje uradila.Ali mozak pijačara opterećen PTSP je kasko kokošiji kliker mozak.Percepcije toliko iskrivljene da je čovjeku mjesto ili u Hagu ili ludari na Sokocu.Ničim izazvan ovu ocjenu je potvrdio čuveni psihijatar,Dodikov mentor.

Nije mu trebao taj bez veze teret,ima Bakir svojih briga Nosi težak teret majčinih vreća sa zlatom i očevog amaneta proučenog iz islamske deklaracije.Teško je to breme,najteže. Nanosiće se on Boga nam našeg Jedinog i nikad ga  neće moći skinuti,čak ni u danu svođenja računa.Toliko je teško da mu ga se potomstvo teško riješiti.Plus njegovi aferimi.Historija i nebo će sve zapisati.

Da otklonimo bilo kakvu zabludu i izbjegnemo nesuglasice u ovoj prekinutoj basni,za neke riječi smo dužni dati iscrpnije tumačenje:

 

*pogan/pogančer   od lat.paganus paganin,neuk čovjek,bezbožnik,nevjernik,nečist, prostak, uprljan,nagrđen,neopran,gnusan, fig.ružan,izmet,opak,gadan, sramotan,nepristojan, bezobrazan,ljigav,prljav,usranko

 pogan srpska   fig./met. genocid,ljudske zvijeri bez srca i duše,mnržnja,silovanje,protjerivanje sa ognjišta, pljačkanje i paljenje ognijšta,spaljivanje starih i mladih,bacanje djece u ambis i pečnice,igranje sa ljudskim glavama,potkivanje nogu živih ljudi i sve ostalo što se u kontekst rečenog   može dovesti

PTSP   med. post traumatski poremećaj ,težak psihički poremećaj (duševni šok), ponovno preživljavanje stravičnih,brutalnih i nehumanih doživljaja,dugotrajni ponekad neizliječivih psihičkih poremećaja koji se prenose sa generacije  na generaciju ponekad i duže od 5-6 vijekova.U tom sličaju pacijenti po liječničkoj ocjeni prelaze u dijagnostičku kategoriju trajno promjenjene ličnosti.

 Pažjivo sa odabirom značenja ,mere se neko uvrijediti iako ne bi smio,može neko pomislit da se radi o njemu,a radi se.A neko bi mogo i zanijekat, moglo mu se ali više ne.

Riječi su pred vama.Na volju vi bilo značenja i tumačenja,vi ih birajte sami.Samo polako,netenane, judski i bez ljutnje.

 

 

Snežana Đurišić – Niko me nije voleo kao ti / Song – Lyrics

Jablan  Moja patnja  Nestašni oblak

Ispijam noc po redu trecu

mislim na tebe, moju srecu

nikad ‘izvini’ rekla ti nisam

a ti, neduzan, koliko puta

rekao si ‘kriv sam’

 

Ubi me savest, ljubav sto si dao

sto si precutao, a sve si znao

ubi me svako cekanje tvoje

i ovo ludo, ludo srce moje

 

Refren

Niko me voleo nije kao sto si ti

i niko nikad nece, znam, ljubavi

a ja u svome nekom filmu

u kojem znalo se sve

sve tvoje nevazne

sve moje reci poslednje

 

Niko me voleo nije kao sto si ti

a ja, ja nisam znala sta gubim

sad kad te nema vidim sve

sada vidim te srecnog kraj nje






												

Frka Frkica i Hiljadu pahulja bijelih / II Dio

 

Ni harmonike nema, samo gitara u ušima, i muzika neka mi šapuće znane riječi :

 -Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet, nek čuti bol u srcu mom. No , glasnija je guši i pobija.

 Nježno najnježnije usne dodirujem, cjelov joj, za života željenog darujem.

Darujem..

 Darujem…

 Kao da me neka strujica tresnu, usne žive cjelov upiše.To se njena duša tek tada od tijela rastala. Čekala na dodir mojih usana što život znače.

 Penđer se iznenada rastvori. Hladan vazduh pohrli u sobu. Odar uzdrhta. Niotkud , grlica bijela sa rubin ogrlicom , na prozoru se stvori, pogledava ka nebu. Kiša je prestala i sve je svijetlo.

 Dugo , pogledom grlicu pratim i ona mene; dvoumi se. U duši mojoj , neizmjerna punoća i mir, u njima hiljadu pahulja bijelih večeras pada. Molim grlicu da još malo ostane, priče naše završio nisam; ni pismo pročitao, bar jednu pjesmu da joj pročitam. Želim da mi svjedoči tome.

 Ona kao da klimnu glavom, neku grančicu nađe i na pismo je spusti. Malo se odmakne od njega pa zastaje.

 Otvaram pismo i gledam. Rukopis sitan, blag, pravilan i okrugao, skoro pa ženski. Vidim skorilo se tisuće požutjelih suza.

 Grlica mi na lijevo rame doleprša.

 Čitamo.

 Dobri moj,

 Ne mogu ni oproštaj početi sa mili moj. Bilo mi suđeno da te volim i da bježim od tebe.

Davno nekada , dok sam “dijete”  bila,nekako si se polako uvlačio u moje snove, zbog nježnosti i tuge koji si krio. Uvijek je među nama titralo, ono neko , veliko nešto.

 Onu večer kad pričao si o anterijama i nevinosti vidjela sam bajku o kojoj ne želiš pričati. Ljepota neka, koja ti bol, mnogo boli nanosi. Sve riječi si nekoj stvarnoj djevojčici poklanjao i molio se za nju. Ali sebičan nisi bio, dio bajke si nama i ostalim ženama svijeta poklanjao. Ja sam to osjetila i u srce svoj dio zakopala. I zavoljela te , čisto i iskreno; kako to djetinje srce može činiti.

 Znam; tu istu veče sam te i zauvijek izgubila. Neko druga djevojčica je u tvoje srce ušla, ne i u dušu , to sam znala.

 Iz srca se lako gubi, iz duše nikad. Tako si me učio. Čitala sam i krala neke tvoje pjesme i misli, kad si drugim ”poslovima” zauzet bio.

 Te tvoje skoro crne oči. Kako su iskrile .o koliko sam ih voljela.

 Želio si sanjati svoju bajku i ja sam tvoju želju poštovala.

 U tvoj život , poslije đardina skršenih srdaca, više nisam dolazila. Jedno vrijeme nisam smjela, a poslije…

 Recimo bilo je kasno. Tada ti je ona prekrasna plavet ušla malo dublje od srca.

 Znam da si me volio najviše što si mogao, odmah iza svoga djeteta i plaveti.

 Meni to dovoljno nije moglo biti. Patila sam onoliko koliko bih patila , da sam koji slučajem sa tobom ostala. Možda i malo manje jer sam troje djece rodila. Moje radosti i ljubavi. Život je često bio podnošljiv.

 ”Srećom” nisam tugovala kao ti, koju godinu gore dolje, ali žešče. A onda je usud dodao bol do neba, zvijezda i maglica. Dijete nalik tebi, Princa Malog majčinog, su na moje oči nestali.

 Dogodilo se , to što se dogodilo.

 Za neke sam stvari kriva, za većinu nisam. Život i neki pogrešni odabiri su krivi.

 Ne tuguj Prinče ljubavi i dobrote; ovo nije došlo iznenada. Tako je moralo da bude.

 Samo mi žao koliko je u meni ljubavi bilo , a koliko malo su ljudi milodarja mojih uzeli.

 I tebi sam se darovala i od tebe krala. Dosta si toga uzeo, kad si htio sve , nisam mogle. A i suđeno nam nije bilo. Znam svileni srebreni šal, svjedoka one noći , još uvijek čuvaš. Ipak toliko toga je prelijepog i dosanjanog bilo. Dovoljno da kasniji život podnošljiviji bude.

 Od trešanja onih, me zvijer ščepala i polako mi utrobu trgala. Prije godinu su mi je svu izvadili. Borila sam se koliko sam mogla, ali više nisam mogla izdžati. Rekli mi neću dugo i da će me sve više boljeti.

 Bolove sam za živote sve pregrmila, nisam ih se bojala. Ne može me boljeti koliko ja mogu izdržati i podnijeti.

 Nisam htjela da me bolest izjede i nagrdi. I da na teret kćerki ili tebi budem.

 Htjela sam da se sjećaš one Frke, one tvoje malene   djevojčice kako pleše i lebdi nad obroncima i baštama srećnih dana. Kako za svojim snovima, po poljima ljubičica leprša ka oblacima i iznad njih.

 Mili moj

 uvijek sam samo tebe voljela

 Ti

 oprosti mi.

 Znam da ću te boljeti više od ijedne druge.

 

Hvala ti za ono što si mi dao i za ono što sam ti krala.

 Zauvijek tvoja mala Frka

 P.S. Ponekad mi na grob dođi , kćer mi povedi. Čitaj o nama, nebeskim plesačicama i jahačima, ljubavi, muzici i tvome i mome Gradi čednosti, našoj Bosni zemlji Božije milosti –  Novi je vakat , dijete skoro ništa ne zna, a treba unučadima mojim o svojoj majci pričati.

 Ponekad je nazovi, provjeri da li je dobro. Jaka je kao ja i mnogo srećnija. Valjda joj usud vraća ono što je meni oteo.

 Ako želiš i bajku tvoju, onu skrivenu, mi pročitaj . Neće me više boljeti.”

 Tu se jasno pismo završavalo, pa i ono usnilo.

 Noć je bila trptaj sna i ljubavi.

 Dijete je samo to od života htjelo.

 Ljubav i ništa više.

 Sabah se stidljivo i tužno, nekako inatno, skoro veselo promalja i prepušta mjesto ezanu.

 Ezan hiljadu i jedne džamije klizi i slijeva se od čaršije i mahala ka Bjelavama.

 Sve slavi usnulu ljepotu. Ezan tiho jeca i rumori. To vjetrove ljubavi, milosti i oprosta sa neba mojoj malenoj Grlici šalje.

Dunjaluk osjeća da se nešto veliko događa.

 Kad je ezan stao duboku ; bolnu tišinu i prazninu je dao. Razmaknu se put do zvijezda i maglica. Sve se oboji safirom, rubin sunce zaiskri, suze na oči navlači.

 Poljubi me Grlica bijela. Shvatam to se Frkina duša oprašta sa mnom.

 Spremna je.

 Tiho odleti. Odleprša do neba, među zvijezde i maglice, svoje druge. Znam , tamo ćekaće me . Ako oprost dobijem. To će biti vrlo teško. Varalo je srce moje. Mnogo.

 Odleti i dio moje duše sa njom.

 Neko mi šapće , ne tuguj Prinče Mali. Veseli se, evo živa sam i čekam te .

 Uskoro eto i tebe meni. Ne brini, zaslužio si.

 I nek ti druga grlica otpjeva, onu istu pjesmu. I to si zaslužio.

Muzika utihnu.

 Bol kao santa leda zaleže u dušu , koju ona u tisuće kockica ledenih u srce prenese.

 Dvije kockice leda u očima. Jedna plava , iz oka na strani srca nikako da padne. I nikad neće.

 Druga crvena kockica iz onog nevjernog oka, koje nije na strani srca je kanula. Kako je to zaboljelo! Ali se odmah tu, ispod oka i zaustavila. I sada i peče i boli. Naročito kada se tango ili zvuk neba javi.

 A u međuvremenu? Tajac. Tišina.

 Tišina i tajac.

 Samo pitanja.

 Kako, šta i zašto?

 Odgovori ?

 To će poslije doći, kontam.

 Ili neće. Bolje da sniju.

 (Frku, moju Malenu ljepotu i Frkicu uvijek u duši prtim i bolim. I moje oči nisu lažne. Svjetlucave su i nježne. samo vole da lutaju, jer su oči estete. Toliko ljepote na dunjaluku ima , na svakom koraku. A insan ko hajvan u polju ljubičica, ne mere a da ne utone u nju , dok je svu ne upije…

 A lutanja krše srca. Sada to znam. Al’ džabe…)

Na sahrani bili kćerka i ja.Tako željela.Sin nije mogao doći , posla imao. Frka mu je oprostila.Majka je to,predobra.

Prekrasan dan   bio , na blistavu Modru rijeku me podsjetio.

/ In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti…/

/ In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti…/

Pravo glasa i fašizam

1971.-Žene u Švajcarskoj referendumom su dobile pravo glasa.

Za ovo bi trebalo aplaudirati,ali prrije toga močugama izlemati sve švajcarske zakonodavce milenijumima unazad,

Tada treba   zaredati i po Ocidentu i Accidentu  uzduž i poprijeko.I još koji put ponoviti.Za svaki slučaj.

Dvadeseti vijek s ebliži kraju.

U Bijafri je završen rat i žene odavno imaju pravo glasa.

Ženke pingvina na Antartiku su prije mnogo eona ostvarile ravnopravnost.

Amebama je lako. Samo se podijele i eto ravnoprvanosti.

Ali u “demokratskoj” Europi , na koncu dugog milenijuma , neko je pomislio ,

vidi bolan smao kod nas žene nemaju pravo glasa.

Hajmo im učiniti navolju i organizovati referendum.

Normalno d anisu očekivali uspjeh referenduma.

Muškaraca,i žena koje se ne smatraju ženama je bilo mnogo više od žena kojima je trebalo pravo glasa.

 

Na iznenađenje zakonodavca referndum niej uspio u vlastodržačkom smislu. Doživio je potpuni neuspijeh.

Žene su dobile pravo glasa.

Vlast , muškaračka, stopostotna bjelačka većina je glasove prebrojavala više puta.

Dvojbe nije bilo. Žene imaju pravo glasa.

 

Ipak to ostaje mrtvo slovo na papiru.

I danas žene Švicarske su najnezastupljenije u vlasti i najvišim organima vlasti.

Još uvijek se smatraju domačicama i higijeničarkama.

 

Ali ima nešto demokratsko u toj Švicarskoj.

Oni se ne stide priznati diskriminacije žena, useljenika, obojenih , osunčanih, požutjelih , mjršanih  i sličnih uljeza u njihove prostore.

To je vrlo demokratski i pohvalno.

U ostatku EU je stvar istovjetna, ali oni su demokrati , koji će eto prećutno podržati fašističko_nacističke težnje  ustaških postrojbi HDZ-a o rasističkoj segregaciji stanovnika na osnovu religijsko  , pravopisnog i medicinskog razlikovanja stanovništva.

Religijsku  će te vjerovatno razumjeti.

Pravopisno je segregacija na osnovu različitosti u imenima.

Medicinska segregacija je na osnovu nedostatka djelića otfikarene kožice.

Vjerujemo , ukoliko zakon pođe , da će  se unijeti klauzula da ćr svi muški morati na liejvoj strani prsiju nositi sliku falusa, kako bi se pokazala i dokazala pripadnost ili nepripadnost arijevskoj genocidnoj ustaškoj patriji HDZ.

 

Baš su ove žene nekake.

Ne m're čovik o njima progovorit’, a da ne zad're u srž ustavno prevnog ustrojstva jedne nacional-socijalističke partije i rasističkih smjernica njene politike, sa obadvije strane Une.

 

Kemal Monteno – Bez tebe / Song – Lyrics





Jos uvijek sanjam

da te kao nekad zagrlim

da ti ljubav svoju poklonim

sve sto je ruzno da zaboravim

ali ne ide, bez tebe zivot k'o da stao je





Jos uvijek sanjam

da te kao nekad povedem

gdje sam te prvi put poljubio

gdje sam se prvi put zaljubio

ali ne ide, bez tebe zivot k'o da stao je

REF.

Bez tebe

svima cu da kazem

necu vise da ih lazem

da je lako bez tebe

Bez tebe

sve moje ulice su puste

kojim hodam

korak po korak bez tebe

Bez tebe sve svejedno je

to zivot meni sapuce

da vise nije, nije kao ranije

I kad me pjesma ostavi

kad padnu prvi snjegovi

i kad jorgovan zamirise

ja te volim najvise


												

Indexi – Jutro će promjeniti sve / Song – Lyrics

 

Mostovi   Suzdržanost Pukotine

Ti si tu, svud je mir oko nas

grobna tisina nas dijeli

ali ne, cekaj strpljivo dan

jutro ce promijeniti sve

 

Cemu to, noc je usla u nas

i nasa srca su prazna

ali ne, sve je ruzan san

jutro ce promijeniti sve

 

Ref.

Bdijem, duga je noc

a znam, bdijes i ti

al’ to dvoje bez nade

ne, ne to nismo mi

 

Ti i ja mozda zelimo kraj

i mracne misli nas dijele

ali znam noc je kriva za to

jutro ce promijeniti sve

 

Cemu to, noc je usla u nas

i nasa srca su prazna

ali ne, sve je ruzan san

jutro ce promijeniti sve

 

Ref.

 

Ti i ja mozda zelimo kraj

i mracne misli nas dijele

ali znam noc je kriva za to

jutro ce promijeniti sve

 

Jutro

jutro ce promijeniti sve

jutro ce promijeniti sve