Oni Jašu , Mojsije harmonike baca / I Epizoda

Epizoda I

Jednom prilikom, zadnjih šezdesetih, možda baš onog prvog vudstočkog ljeta ili Praškog proljeća, a u inat zlu Istoka i Zapada 68’ , u jednoj bašči nad Sederničkim vidikovcem sastala se družba znana, jako stasalih , a mlađahnih , mahalskih akšamlija.

Sastali se po običaju,  jednog petka u akšam, u večeri rane. Nisu se sastali u večeri pod penđeri , tu su fazu odbolovali. Sastale se akšamlije, sa Bjelava momci kršni, manje više, poneki i nije. Momci kršni,  još kršnije jube – ljube. Što je ljepša to strasnije ljubi. i bome… ele nejse. Ne valja pred rudu žurit , mere kopito potkačiti, oklen se insan ne nada.

Sedmero ih bilo. Propovjednik Mojsije, Najdeblji Deba,  Najlenji Gaćo, potaman Baška baŠa ,Herco Fini , Oma Grk i Dobro Dobri. Sedmerica mahalaša slavnih , mere bit malo ukrivo natakarenih, su uvijek zajedno bili . Nikad šalu, dobro, opačinu i šta mu ga sve mahalskog ne , nisu krili , ni obišli.

Dakle znali oni zasjet i bome pojest popit i … , za pojas zadjenu ili nešto niže uđenut . Ma ća vam ga imamo imamo namah , spočetka sve iskantati? sve ćemo po tabijatu pripovidat.

Dvije vatre naložili. Vatru manju za rešetke, onu veću za sjedeljku. Oko veće sofre pristavili . Na brzaka – po istilahu i natenana ljube –  mezetluke, iće , piće, čaše i čokanje od kristala pristavile, a poneka i šerbe za se. Svi piju i mezete, tek pomalo ćemane i ljube gude i potiho poje.

Dvori ih sedam ašik ljuba.Ili dvore ili ljube, ili na dno skuta liježu. Glavu još ne gube, rešetka se sve do zore pazit mora.

Čekaju Ezan , onaj milozvučni. Ne onu glasnu zaglušujuću riku zverinju lijenih sveštenih lica; ni , ono revanje naci achtung-achtung zvučnika što iznenadnom grmljavinom prepada , ježi i straši dunjaluk .

Čekaju onaj Ezan ljudski i umilni, tonom umjereni.Još ih je po mahalama bilo.Pjesmu prekinuše, jacija je. Zrikavci i svitci igru obustaviše.Grad je je zanijemo. Miris lipa i zumbula , a bome i somuna i baklava se prosuo čraršijom i mahalom.

Sve zanijemilo – upija ezan. To je onaj ezan što lahorcem nošen dodirne biće, koža nashrne, oči zasuze, a u duši neka blagost i umilnost, iskonska se ljubav javlja i nesvjesno tjera pogled ka nebu.

A nebo to, Bosna-Saraj nebo, što ljepotom i beskrajnim zvijezdama plijeni,kao da se spušta i diže, treperi i upija odu u slavu Bogu Jedinom.Čini se da su ezani jacije i sabaha najumilniji; zbog Meleka, valjda. Mahalaši nisu sujetni, ali se nadaju da je poneki ezan njima poslat.

Kad je ezan stao; tišinu je dao. Tišinu što čudom se čudi otkud ta ljepota u čoviječijem glasu.

– Ja sam zaprepašćena . – rekla bi pjesma.

– Aajj’ Grad čednosti je to. – naglasio bi Pjevač.

– Aajj’  Zemlje Božje Milosti čedo je to . – Pomislio bi ko’ fol pjesnika.

Vi ste nam bili u svemu naj, naj, naj. Ljetnji žamor se polako vraća, svici svijetle, zrikavci zriču, po obodima bregova, ljudi se dovikuju, sivonje riču, zbore i glasaju:

„Ohoooj!“

„Ahoojj!“

Dvadeset četiri godine kasnije sa dna bregova sjenama malim , sa ulica prkosa , zagledanim u nebo, tu na domaku Anđela; vraćali se odjeci rike i zvižduka:

fiijjuu grrruum Njihhaaa … fijju grruuhhaaa Beee…

„Jooj, jooj i jooj. Jebo'te! Jebo'te! Jebo'te!“

Vatikanu, EU(-o), SAD(-e,) i UN(e,), neljudima , antikristu to je smješno bilo, sapunicu su:

– Kako se Bosna krvava ubija.

sa krešendom na epilogu:

– Srebrenički krvavi genocid u režiji Srbalja grmalja i mentora demokratskog Zapada. posredstvom medija koljača – krojača „novog novog svjetskog poretka“ četrdeset – dva mjeseca po medijima razvlačili i nevinu snenost ubijali.

Za divno čudo, te se večeri niko na muziku tužio nije. Mnogi su do kasno u baščama i dvorištima riječi blage, sevdah, nježnost, ljubav tražili i iskazivali.

Sutra je blagoslovljeni čestit praznik.

Kasnije, svježina noći se usijava i mrak pod svijetlošću Mjeseca i zvijezada nosi svoje. Bilo je tu pjesme, harmonike, pođahkad krnete,,defa,gitara i mnogo milovanja, poneki cjelov, dosta pića i bukadar ića. Mnogo šale, šeretluka, plesa, nestašluka, vriske i cike. Negdje pred zoru zanos posustaje.

Lukavosti “naive” ima. Ko’ fol baildisani , htjedoše se povuć sa ljubama, u sobičke, na mindere, na šilteta kosti, udove da opruže, odlože i slože. Jednostavno da se svojski baildišu.

Mojsije to veče neumoran bio, ni fulio mnogo nota nije, tek poneki akord kad smijeh zbog nestašluka il’ opačine neke, moro’ je zubima kriti. Kad se trebalo ići spat, Mojsije se, onako osebujno, lično i personalno, a nama osobno nakašljao, malo glavu u naklon bacio, nadrka desnu obrvu uvis ispod gar lokni, baci cigar, srknu šljivu, mere bit lozu, ko će znati kad ni jeno boje nema.

Od tada, nadalje i ubuduće , je to bio bio znak da će se Balada il Bolero neki dogoditi. Harmonika zatreperi.Svi smo skoro pa trijezni, naglasak je na ono skoro. Samo Najdeblji spava ko dojenče . On se već ubebao. U to vrijeme ga morili dualni ljubavni jadi.Ni Romeo, ni Hame’ ni Ot'o mu ravni nisu bili.

Mojsije započinje „onu“, nama samo po čuvenju znanu naladu o dva brata Morića. Ali nije to bila radijska ili vinilska verzija nekog od „pjevača“. Mojsije je preradio Baladu o braći Morićima i svih dvaes'osam verzija sprco u jednu. Uvezujući ih, dodavao i poneku manje više sočnu, svoju, a našu mahalštinu.

Pjesma teška ko tuč, mozak da ti stane, duša srce da ti pukne. A nježna i tužna; i pitka ,sam sevdah da se rasaplače. Harmonika – ne da plače – jauče. Zastane pa vrisne, uglavnom treperi, ponekad klizi. To je bila rapsodija, neki bolero potpuri koji odiše sevdah žuborom Modre rijeke i elegične tuge plavih bosanskih sefarda. Bila je to pjesme čija se svježina mogla u magli Miljacke osjetiti, miris tuge nježno dotaknuti, a vrištuća bol majke pod kožom, u žuči , u jetri , nutrini osjetiti..

Muzika se prelijeva niz sederničke padine vukući feršlus do onog crtičnog rasporka između noći i svitanja. Kako je pjesma odmicala,noć se stidljivo gubila , a dan je polako osvajao. Mojsijev glas kao da se stidi. Mojsije nije volio pjevati, već samo svirati. Treba se sad upjevat,  pa zapjevat; konta on. Moriće nikom nije dao da pjeva ne zato što je bio ljubomoran; već zato što to niko nije mogao, a ni znao. Volio bi on da je nekog naučio njegovu verziju pa da se kutariše tog belaja.

Svaki akord kida jedan damar . Svaki otpjevani stih dva damara . Svaki raspon krila harmonike tri damara . Otpjevani refren skida četiri damara . Mojsije je mnoge stvari mjerio tim damarima . Znao je ako nastavi svirat Moriće, neće izać na dobro. Mnogo je to damara. Damar k'o dijete, ništa ne zna, a voli da se igra – srce u igru ulaže. Tako se damari neoprezno troše i o'čas istroše. Nema, bolan, čo'ek toliko damara.

Odsvirao bi baladu i pjevao jednom godišnje,  rijetko dvaput i to ako je bilo harmonike. Odakle ti harmonika, frajeru ba’,  pored takve raje.! Iscrpljujuće je to. A i košta duše, srca; što jes’ – jest i penezi . Nikad ta pjesma nije bila poklonjena, nekim, praznicima, rođendanima, slavama … Ovo ba’ mu sve više liči na ono Bosna zemlja Božije milosti.ba.com. E'vala’ i bila’ dobiće mnogi ba’ nogu, misle mahalaši.

Kako Mojsije jednom mnogo poslije reče:

-K'o da mi daire zatrepere u duši, damari se razlete u srcu, popenju u glavu i tres; razbiju se o blentaru: ja moram Moriće špristaviti i otpjevati.

-I harmoniku hek niz ledinu u hendek roknuti.-Misle Lenji i Deba.  Lenjom teško rečenicu izgovoriti , a Deba ne smije zucnuti; moglo bi njega sto dvadeset basova poklopiti, puno aferima kod Mojsija nakupio.

Samo je Zlati nekad dozvoljavao da uzme daire i treperi njima.Dok mu nije psotalo svejedno. Bilo je to u onom predahu kada su braća ponovo uhvaćena, a još Pašo Anđi, a Ibro Jelki (Grbić) nisu posljednji oproštaj poslali. Kada pjevač treba predah za najtežu i najtužniju, brdsku dionicu balade. A, mere bit’ i majka i Morići ponekad za predahom venu, očekujuć’ ne bi li narodni autor il’ Mosije upisali drugačiji kraj. Nije lako svako malo mrijeti; čak ni u baladama.

Mojsije ovdje ispade k'o neki okrutan č'oek. Nikad ne odsvira drugačiji kraj. Jedini popust pjesmi je bilo to malo odgađanje, ponekad. Kaže; gdje si vidio sretnog kraja u baladi i sevdahu. Ko se bunio, rekao bi mu:

-Idi slušat poskočice , pa se tamo veseli!

Naš  Mojsija nije bio običan mahalaš. Bio je vrlo dobar prijatelj. Rođen je tačno na polovini dvadesetog stoljeća, na Vratniku odmah do Kovača, niže vratničke kule. Nikad se nije oženio. Ono što se kaže – .Voljelo se dvoje, jedan mladi i jedna “starka” , najrođeniji dušmani im ne dadoše . Taka im se huda sreća zbila, Oni nikada nisu hudili zbog toga. Već se zbijali .Jendo u drugo. Srcem i tijelom. 

Od kako je prohodao često je bio zamišljen. Taka mu misaona sreća bila. Kao da je neki veliki teret prebačen preko njegovih ramena.Za tri, možda, četiri bremena znamo. Poslije se uprtio harmonike , valjda radi balansa. No,mahala to nije prolkužila i ne dadoše mu ime balansero. Ponekad su ga slovkali Dedo.

Skoro pa na polovini šezdesetih godina prošlog vijeka, u sedmom razredu s njim u klupi je sjedio Feđa. Obojica su bili u „onim“ ranim pubertetskim godinama. Bili su sušta suprotnost .

Mojsije je , po odrastanju, u potonjim  godinama  bio  deset jedanest centimetara niži od metar i sedamdeset, što bi rekli malo više ili niže od metar i žilet. Deba bi lanuo , da je smio ,, visok ko svaki čifo” . Bio je čvrsto nabijen, ramena široka kao u rvača. Prilično škrt na riječima , crnokos, crnih očiju i krivih nogu za koje su prve farmerke bile krivac.

Znate onu: „ Super rifle noge kao kifle. “

U tom stilu nosio je prvi , pravi crni stetson šeširu našem gradu. Viđali su ga u čaršiji sa šeširiom na glavi i ibretili se. Oklen kravlji jahači kod nas. Mi smo takođe imali slične šešire, ali smo ih nosili sa nelagodom i veoma rijetko; samo kada bi natandarili kravate da prikrijemo nelagodu.

Dobro su nam došli za vrijeme olimpijade. Stranjski svijet u tvojoj mahali, tako rekuć u tvojoj avliji; a mi šešir na glavu, kravatu pod grlo bez košulje , onako do pola gologuzi , samo sakao, špic tole i salonke . na dobro kad ste već navrli i čorape i nešrto zlata. Na onoj klizavici , jazuk, al šta se mere, treba obrazli biti i ađustiran među svijet se pristavit.

A tamo!

Taj svijet – šaka jada. Niđe kravate, niđe šešira za ilaše. Ili bar salonki. Sve sami ćafir i pobornik vatre. Ono , kelli su da je to olimpijska, ali mi im normalno nismo vjerovali. S pravom. Gdje ćeš poganu , koji u tvoj grad vatru nosi , vjerovati

– Šupci, ne ide se tako u svijet. Ne zalazi se tako u čaršiju ‘ajte doma.-Maliciozni smo mi.

I tako mi ,nešto kao Četiri mladića plus dva tri, hodimo sa Sedernika , jašemo konje sa Hrastova, sa Hrastova na Bjelave, sa Bjelava na Čekalušu. Konje jašemo ,harmoniku i ćemana pašemo. Lip'canere jašemo, bocune stišćemo i ljubav razmahujemo i razgrćemo.

Kad ‘no na Čekaluši bili, ašik ljube srili. Glavu gube ‘a se ašik ljube jube . Tu se konja ostaviše, pa se domu ljuba zaputiše. Sad je petak i podne je, ljudi hrle to se džuma sprema. A u petak je…rimu ćemo preskočit , rafalna paljba zna se. Znaju to i partizani

Ni danas im nije jasno otkud ono sa Sedernika i nije nam jasno otkud nas samo četverica. Hajd’ , da je sa Trebevića i nekako; tamo je kasnije  bob staza bila. One naše golje se prihvatiše stranjskijeh farmerki, kariranih košulja, pernatih jakni i tako obučeni u bar ili meanu. Ne ide to jaro moj. Nije ovo divlji zapad. I ovdi se ne jašu krave. Ovdje žive normalni Evini i Adamovi potomci.

Obraz nam spasiše onaj monodramaš i onaj glavati grluma duge kose. Ime im zaboravljamo ; stari se. Prvi bosanac po prezimenu garant nije .Fin čovo, dugu kosu bradu ima i fine čizme kaubojke mašću mije; uz šešir mu pristoje. A i onom drugom glumcu šešir dobro stoji. Hem glavat hem bradat , a i opičen. Nema bolje kombinacije za velikački šešir.

Da sam kojim slučajem dva'est centi viši, moja fela, reko bi Mojsije. I Mojsije je imao đukelu ‘haman torlak, samo što je vučjak bio. Mojsije je svoj šešir odmah po ratu bacio. Vidio iste nose onaj nesvaćeni režiser zec, pobjegulja na prvi metak Vrbanjski. I oni drugi vječni sto godina grebator dir.zimaš ,što senilnošću Sarajevo blati, penzije nikako da se lati.

Uvijek smo se ibretili zašto je zovu Sarajevska olimpijada. Uvijek je bilo: olimpijada u kaljariju, olimpijada u šamoniju, olimpijada ovdje, olimpijada ondje. Nem're bit Sarajevska jer je to bila naša olimpijada – olimpijada svih nas.

Ispostavilo se; to vatikanska zvijer uz pomoć paganske vatre žigoše naš Grad čednosti osam godina prije.

Rekosmo – Mojsije imao druga iz klupe zvanog Feđa. Bio plavokos i plavook, sa pjegicama na licu, izrazito izrastao, ljepuškast i simpatiko: najviši u razredu i školi. Dežurni šaljivđija i klovn. Tako on krio svoju zaljubljenost.Već je kosu počeo zalizivati unazad k'o Prisli ali sulufi su bili tanja strana imidža.

Bio je nesretno zaljubljen u Milenu P. najljepšu djevojku u razreda. Neki su kleli – i u školi. Da li ga je djevojka nogirala ili su im dušmani branili druženje nismo nikad saznali. Tek , Feđa je danima bio potišten i tužan.

Jednog vrlo plavetnog i lijepog sunčanog majskog dana – da, da bio je to zaista prekrasan dan , nešto je krenulo po zlu.

Par dana pred završetak školske godine Feđin i Mojsijev razred je imao fizičko u dvorištu, dva sprata niže. Đe's ba vidio da je gradsko školsko dvorište ikad bilo samo jedan sprat više. Feđa ispričao izostanak i ostao u razredu. Mamila ga praznina iskona.

Kada je igra fiskulture bila u punom zamahu, čuo se glas sa visine. Feđa je stajao na simsu jednog od prozora zadnjeg sprata, desno od ulaza i klatio se, držeći se jednom rukom za prozor . Ređo profesor fizičkog se polako ušunjao u školu, ne želeći preplašiti dijete i potrčao uz stepenice. Slutio je zlo, nesreću veliku.

I tada, majko mila!

Jedan stravični krik nedorasle mladosti što se naglavačke baca u ponor. Jedan jezoviti vrisak djeteta koje se nevakat predomislilo, protresao je školu. Činilo se to je neba sama krik.

Jauci i krikovi djece u dvorištu zatomio je mukli udarac glave o asfalt. A djeca vrište i vrište i plaču li plaču . I jauču. Pa opet vrište i vrište, plaču li plaču. I jauču.

Mnogi su zažmirili, mnogi lice rukom prekrili. Niko se nije uspio okrenuti. I svi su djetetov let vidjeli. I pad je let. Ali u ovom letu nemoguće se predomisliti. Niti anđeli mogu pomoći. Mojsije je hipnotiziran gledao kako mu drug izvodi poslijednje lastino poniranje. Nije stigao ni kriknuti, ni oči zatviriti, ni vrisnuti.

Feđin krik je danima odzvanjao po učionicama, hodnicima,u dvorištu , na asvaltu i ulicama oko škole. Penjao se uz uz Sumbul Avdinu do Bjelava, pa uz Bjelave do Hrastova, od Hrastova do Sedernika, od Sedenika preko Sedam šuma do Bijele tabije.

I onda majko mila, sa Bijele tabije rasu se  krik ko ramazanski top niz Vratnik, do Kovača, niz Kovače do Sarače ,od Sarače do Čaršije od Čaršije do Latinluka i At Mjedana, od At Mjedana do Bistrika, od Bistrika do Jarčedola. Krakati Jerčedoli ne igubiše krik, zavrnuše ga i vratiše mahalama. Krik postade ezan, sve zanijemi. Tugo moja, tako je to bilo.

Mojsije danima dolazio u dvorište i gledao kako Feđa skače , leti i vrišti. Opet i opet i opet. Skače ,leti i vrišti. Činilo mu se da to nebo vrišti. Mojsije odjednom shvata da Feđa neće prestat skakati, letjeti, padati i vrištati , sve dok je on – Mojsije živ.

Prestao je dolaziti u dvorište i nikad se više nije vratio u tu školu. Ni većina đaka njegovog razreda.. Nezvanično sedmi dva se sam trasformirao u vrišteću nulu.

Mojsije već početkom ljeta više nije bio pubertetlija. Odjednom je odrastao i kao da se malo se pogrbio. I prestao se brijati.Brada i smrknuto lice su ga pratili kroz vaskoliki potonji život.Bio je nalik sveštenim licima.Mi ga iz milošte nazvasmo Propovjednik.A kada bi se nasmijao Deba bi ga zvao Dedo. Kaže liči mu na rahmetli djeda na tabut tahti..

Većina Feđinih drugova slijedeće godine nije dobro prošlo. Mojsije je ponavljao slijedeći razared i još neki. Milena je lutala i buncala. Profesora Ređu je nasmrt strefilo srce na dan In memoriam Feđine godišnjice, koju niko nije upriličio. Feđini roditelji su napustili grad u sedam dana nakon sahrane. Poslije je i Milena i nje na ljeposta nestala sa ulica.Niko ne zna gdje.

Samo su trojica Feđinih drugova bili na sahrani. Drugi Feđin najbolji drug Nučo, Mojsije i Mojsijev potonji , jedno vrijeme najbolji drug Dobri. Ostaloj su djeci roditelji zabranili dolazak, jer je, Feđina smrt i po svešteničkim, i ateističkim shvatanjima bila nedolična i sramotna. Niej se opraštalo ni dječije neumlje. Ipak je to bila zemlja komunista na brdovitom Balkanu, u zemlji pobožnih seljaka. Upravo onih, koji tačno dvadesetpet godina poslije skinuše svoje krinke i uz blagoslov sveštenih lica ponoviše klanje ovaca.

Svoj djeci iz škole suprvobitno dali dva dana slobodno. No, u dječijim ušima i očima je danima , mjesecima, pa i godinama je odzvanjao Feđin krik i let. Djeca nisu prestajali, plakati, jaukati i jecati. Generacije su bile sleđene. Zbog noćnih mora te godine školska godina u osnovnoj školi Miljenko Cvitković je završena odmah po Feđinoj sahrani.

Naš sleđeni prijatelj se na frtalju životnog vijeka počeo viđati ,pa zabavljati sa Zlatijom jevrejkom srfardskog porijekla , sekretaricom na njegovoj likovnoj akademiji. Vidi se da je Mojsije zbog njene jabuke rastegao svoje školovanje ko pijani hafiz Cico teraviju. Svi iz njegove okoline takođe. Nedostajalo im je vremena, pa su govorili:

-Odakle ti vrijeme,frajeru?

Njena majka i njegov otac postupiše ispravno. Kao pravi pravcati dušmani. Htjeli su ih rastaviti, samo zato što on nije radio i što je ona bila sedam godina starija, imala brak iza sebe i plus sina u eventualni miraz.

-Kako će raditi frajeri,školu nije završio.I nije ona kriva što je majku joj rano zasvrbilo, pa požurila da se uda,da ne bi kopile rodila.-Skoro pa transprente u Avdinu , Čekaluši i Bogdanovu u znak podrške ljubeznicima raja ne postavi .

Zaposlit će se nekoliko  godine kasnije, ali i tada im braniše. Sad je previše pio, a ona je još uvijek bila sedam godina starija. No ljubav je odlijevala i trajala sedam godina. Niko nije saznao zbog čega su se njih dvoje prestali viđati.

-Sve sretne ljubavi imaju rok trajanja od sedam godina.

Ustvrdio je godinama poslije Mojsije. Za njega dugo, dugo vremena nije bilo daira i pljeskanja po sjedalici.

Dakle , naš prijatelj je imao harmoniku. Pa je opet imao harmoniku, i opet , i opet.Onda mu je dosadilo imati i kupovati harmonike, i prestao ih je imati ili kupovati.

Drugovi su ga voljeli i nisu ga voljeli vidjeti bez harmonike. Bez nje je bio je k'o sakat i grbav. A voljeli su gledati kako ih baca, pa su mu ih počeli kupovati. Naš drug je imao svojih drugova harmoniku. Pa je ponovo imao drugova harmoniku, i opet, i opet.

Bilo je to puno harmonika, ne previše. Jedna,maksimum dvije godišnje. Onih odbačenih, jer kako on jednom reče, on ih nije bacao . Bile su kao i život mu – preteške. On ih je samo odbacivao. Sve je stvar u praksi i trzaju. I talentu – dodao bi na kraju Mojsije.

Još je više , nebrojeno više je bilo onih propijenih harmonika. Fabrike harmonika nisu mogle proizvesti dovoljno propijenih harmonika.

Inače ,Mojsije je bio permanentno ljut na oca koji jer bio moler i sobo slikar, i od njegove sedme godine ga je vrlo ozbiljno i strogo počeo učiti zanatu. Otac je imao i motor Javu i javnu ljubavnicu. Da bi mogao voziti motor Mojsije je pokrivao oca i skrivao oči od majke koja je sve znala. Usud Bosanske majke.

Prvu harmoniku mu je kupio otac. Tada je imao deset godina. Dat je u muzičku školu, ali mu note nislu išle ili jednostavno nije htio učiti iz unata. Otac ga je dao u „školu za harmonikaše“; a da ga nije pitao. Bilo je to početkom šezdesetih. Poslije godinu dana je napustio muzičku školu. Note skoro da nije savladao . Otac ga je prekoravao i govorio – uzalud bačene pare, iako je škola bila besplatna.

Mojsije se zatvorio u svoju sobu sedamdeset i dva dana; toliko ga je boljela rana.Normalno da rana nije bila od bolesti, pokazalo je vrijeme.

Pred kraj travnja , jednog svježeg, sunčanog poslijepodneva izašao u dvorište kuće u kojem je njegov otac akšamlučio. Sjeo je, zasvirao i zapjevao Baladu o dva brata Morića. Ne bez razloga; otac je volio tu legendu o Morićima , jer je rođen na Vratniku odmah do Kovača. Bili su mu rod, tako je tvrdio. Vjerovali smo mu. Skoro . Petoknjižje i Kitab nisu preporuka za isti rod.  Mrzio ih je, škrgutao zubima i govorio hajduci.

Kada je Mojsije  završio, naklonio se ocu i otišao nazad u svoju sobu i zalupio vratima. Otac je objesio labrnju do kamenog tepiha u dvorištu. Mojsije mu je više nikad nije svirao. I ne samo to. Nikad više nije zasvirao pred ocem. I nekim slučajem to nije bila Mojsijeva prva bačena harmonika. To je bila jedina Mojsijeva nebačena harmonika.Na radost moljaca.

Slijedeće je godine u školi održano takmičenje : Mlade nade / talenti.

Prvu nagradu Teslin radio , osvojio je, vjerovatno sasvim zasluženo, Davorin Popović pjevajući O’ Kerol bez muzičke pratnje. Paucima je trebalo još jedno pojačalo. A u to vrijeme nije bilo boljeg i ispaltivijeg pojačala od zvučnika Teslinog radija.

Drugo mjesto je osvojio Mojsije sa potpurijem sevdah valcera, koji će kasnije biti osnov njegove verzije Pjesma nad pjesmama. Nagrada je bila komplet pet knjiga Sutjeska. Nije je smio pokazati ocu, bile su komunističko „ sranje“. Sakrio je duboko u šupi, ispod ćumura; ostalo su uradili prašina i mali miševi. Ne oni 1989. godine.  Sevdah i valceri baš i nisu neka dobra preporuka žiriju.

Treću nagradu je dobila trinaestogodišnja Lidija, djevojčica u pupanju, za recitaciju Krvave bajke. Ona je dobila knjigu pjesama Krvava bajka. Njeno treće mjesto je oneraspoložilo njenog oca, tada poručnika u kaputu. On je naredio da juriša na Sutjesku, odnosno drugu nagradu. Ona je iz inata počela da juriša na Kemala. Montena, dakako.I slomila mu srce , za vike vikova.Usud – dušmani im ne dadoše i dvoje se nađu pa se poslije ne nađu!

Naš drug je napamet znao sve od Propovjednika Sulje i bio upoznat sa tematikom ostalih staroslavnih knjiga. Uglazbio je Pjesmu nad pjesmama, ali je samo četiri puta pjevao. Prvi put je izveo u Drvenoj džamiji čiji je mutevelija i hodža bio čuveni hafiz Cico; jako dobar akšamlija. Začudo, nije bila prihvaćena. Cico je zaspao, ha je pjesma počela i tišina nakon pjesme ga je probudila. Misleći da je to neka Ilahija il’ Kasida Cico je zapljesakao . Đemat je kisele čehre moro’ za njim.

Mojsije je vrlo brzo je počeo zaboravljati tekst, a tekstove nije volio improvizirati. Kad je prvi put spoznao ženu , shvatio je da mu prelijepe riječi i pouke pjesme uglavnom neće trebati. Počinjala su doba – ja tarzan ti džejn – retorike. Instrumentalu je svirao više od par puta godišnje do kraja muzičke karijere, avgust 92.god., beterne ratne godine. Dobrinja pakleno gorjela .Mojsije i Dobri i raja iz bjelavskih mahala išli braniti predgrađe.

Nismo ga mogli zvati Propovjednik iz dva razloga. Nije se moglo reči:

“Ej’, Propovjedniče haj'mo na jednu ili ej’ propovjedniče ‘aj’ mo na cugu,” Deba je konto da mu ne smije reći:

-Propovjedniče , jesil’ šta sinoć pricrvljio.

Nekako je primjernije bilo reći Dedo, rođen sa djedovskom bradom;bradom Djeda iz Mila i Hiže, a bio je i najstariji od nas. A i pogled i govor mu bio taki, djedovski . Svi smo bili rođeni u četiri uzastopne godine. Starije smo otkačili, mlađe ignorisali.

Mojsije je bio slikar. Dobro je govorio Francuski, volio je Pariz i rođen je kao sedmanče. Uvjek je govorio da će iduće godine otići u Pariz. Uvijek je imao i ispriku zašto nije otišao. Nekad je bila nova ljubav, nekad je to bila samo nova djevojka, nekad je imao fuš, a nekad mu posao nije dozvoljavao. Najčešće mu se nije išlo; gdje ćeš bolan Bosnu, Sarajevo , tu ljepotu ostaviti. Inače na godišnje odmore , uobičajeno za ono vrijeme ,na more, nije išao, osim ponekad u Zlatinoj eri.

Mi smo znali da je kokuzluk najćešće bio u pitanju. On nije nikad trebao biti kokuz. Radio je više poslova u isto vrijeme i bio dobro plaćen. Kada mu je to trebalo uvijek bi zaradio koju kintu za dan, dva. Bio je redaktor u čuvenoj  izdavačkoj firmi, no to je došlo kasnije. Dok je bio mlađi radio je kao soboslikar, moler, restaurater Drvenih džamija, sitotiskač, i slične tričarije. Bio je vrstan u svakom poslu koji je radio.

-Ili radiš ili ne. Ili znaš znanje ili ne. Dualnost Deba , fićfiruću moj jsdni.

Tako je nastao Deba i mit o Debi. I Deba je od tada shvatio da je stvarno dualan.

Nikad Deba nije bio dualan već vrlo prizeman i skoro bi se reklo  , nekako uskotračan. Međutim , gdje ima stvari i imaginacije , tu obavezno ima i vida i privida.

Dakle, Mojsije je svaku paru poklanjao kafani i prijateljima. Roditeljima nije ni kinte davao ,jer su ga od malih nogu prestali potpomagati i gurnuli niz sokak. Otac mu je , ko švabo , tra-la-la ponavljao :

-Naučio sam te zanat, pa zaradi!

– E kad je tako , ja ću zaraditi, a tebi ni cvonjka, rista moj.

Normalno to nije izustio.Bila su to takarli , ali zlatna vremena u kojima su očevi često  vadili kaiš  iz opasača. Možda je zbog toga u mahali bilo manje belaja.

Zarađivao je dobru lovu od malih nogu i nije volio da ima muzičku pratnju. Mislio je da je harmonika istrument sam sebi dovoljan. Kada je on svirao to je bila istina. Sada , kad se bolje razmisli pjesma „Negdje na kraju u zatišju“ nije prva komponovana poema na prostorima Jugoslavije. Ona je samo prva snimljena poema. Prije nje su odsvirane, ispjevane i u srcu snimljene poeme Pjesma nad pjesmama i Balada o braći Morić.

Interensantno 1988. g. nova verzija i ranžman pjesme Potraži me u predgrađu – Meri Cetinić, nas je uveliko podsjetio na Mojsijeve Moriće.

Vrijeme je teklo. Decenije se se zbrajale. Kad je poslijednji od nas trebao ući u petu  deceniju došao je rat.

Strašan, nečovječan, zvjerski, genocidan rat.

Pola raje izgibe: Adil Kršo, Merhum Islamović, Senad Kaliman, Vili Ajler, Željko Ferer, Miro Časar, Mustafa Ćemalović, Mirsad Krečo… Ljudi i imena su stvarni.Drugovi su ginuli redom kako je zapisano.

Kršo,Islamović i Kaliman ,najmlađi od nas su poginuli prvih mjeseci rata. Mladost, hrabrost , ludost i nedostatak straha i iskustva.

Vili Ajler je poginuo drugog dana , druge ture odolazaka 102-ge na vanjsko ratištu prema Olovu , polovinom 1993.godine. Greškom, pokupio je granatu koja je bila Dobrom namjenjena. Nije poginuo sam, poginulo je još troje. Olakšavajuća okolnost.

Svi ostali su bili postali toliko iskusni tako da su samo nepažnjom ili velikim baksuzlukom mogli biti ranjeni ili  poginuti.

Časara i Ćemalovića je ubila ista granata iako su bili udaljeni dvjesta metara, a život ih je skrivao jednog od drugoga skoro dvadeset godina. Zadnji put su se vidjeli za olimpijade. Cakan novinar Svijeta i Oslobođenja, Časar radnik komiteta olimpijade na nekoj fešti; gost Fahreta Jahić , Ljepot Brena. Živjeli su na dvije stotine metara udaljenosti. Obojica su bili pravi Bogumili. Mirinom ocu je bilo ime Bogumil. To je bila i poslijednja genocidna granata ispaljena na Sarajevo. I poslijednje ime Bogumil u Bosni.

Kreču hokejaša , klizača i učesnika Olimpijskih igara  je ubila poslijednja agresorska granata ispaljena na Bjelašničkom ratištu. Taj dan on nije trebao biti na ratištu. Taj dan on nije trebao poginuti.Taj dan se trebao igrati sa sinom i kćerkom.I milovati prelijepu Ruždićku , sada već udovu Krečo. Remarkov sindrom ga je zakačio. Dosada, gubljenje individualnog identiteta , besmisao i beznađe. A i zov mirisa Bosanskih planina. Kad pustiš pogled , svuda okolo – nepregledna ljepota, srebrenkasto zelenilo, dah da ti stane. Njemu stade iznenada, samo klonu, geler direkt u srce. Mrvica k'o košpica grožđa.

Dok inmemorišemo Kreču shvatamo; svima osim Vilija presudio je  komadić veličine košpica grožđa, jabuke il kruške; nikad metak. Što ti je čo'ečiji život? Počeo se mjeriti košpicama. Sad te ima, pa te na mah nema! Nema tu herojstva ni junaštva; ti i ne osjetiš, a nema te. Nema metak, komad granate, pa da te grune i ljudski raznesu. Ti u komadima krvav ko svaki heroj. Nose te na tabut tahti i pjesme te junačke slave.

Već piklić neki majušni , puf i ti se nasloniš na drvo ili zid , kao umoran si i nema te. Kad ih gledaš – misliš spavaju. Nema krvi, nema boli, nema krik;samo osmjeh, snovi na licu – to Bosnu svoju sanjaju.

Sve divni i srčani ljudi. Svi govore ničeg se nisu bojali. Neki ubračeni i djecu , potomke , buduće mahalaše sa svojim ljubama rodili , Gradu čednosti darivaše. Raja, prava raja; ona naša raja, Sarajevska i Mahalska. Rođeni ili čitav život živjeli po Bjelavskim mahalama. Jedino je Ajler kao devetogodišnje siroče poslije pogibije roditelja u saobraćajki , došao tetki , očevoj sestri u Sarajevo, ali se uklopio. Jes’ njegov bosanski je bio malo germanski krut, ali pitak ko izvor Modre rijeke.

A oni drugi, papci i neljudi; neki nestadoše, neki se sami sahraniše. Njima nije mjesto u priči o Jahačima i Mojsiju, a ni u ovom gradu. Kao i onima koji na svoju zemlju, na braću svoju pucaše i ubijaše.

Rat se završio, više nije bilo harmonika, niko ih nije kupovao, ni bacao. Nije to bilo vrijeme za muziku, za harmoniku, ni volje za muziku i za harmoniku. Još su nam u ušima odzvanjali ezani Srebreničkih šuma. Još uvijek se nebo nije smirilo. Nisu nam trebali Morići i Morića majka, ni Anđa ni Jelka da osjetimo, bol, nepravdu i smrt. Imali smo tragediju svoje domovine Bosne zemlje Božije milosti , svoga naroda,svoj krvavi usud.

Pride, mi mahalaši smo se osjećeli krivim.Bili smo sigurni da smo mogli pomoći i spasiti Srebrenicu. Spremili smo se da krenemo u pomoć. Uvijek smo imali zapakovan borbeni ranac i dva tri okvira rezerve . Nisu nam dali, dekretom zabranili i nama i Atifu i Alijagiću. Boli ta Srebrenica i krivicu svoju nosimo.

O izdajnicima koji prodaše Srebrenicu ćemo neki drugi put. Već je zapisano samo pogodno mjesto i vrijeme traži.Nije važno što se glavni krivac meita u pržuna igra.

Kad je rat završen Mojsije , nikad više,  nije uzeo harmoniku u ruku, iako se raja nastavila družiti. Sa njima su kao nerazdvojan dio društva bili i mrtvi drugovi. Življi i prisutnije nego prije.

Par godina dobro druženje se svodilo na pijančevanja, prepičavanje predratnih i ratnih doživljaja. Nije bilo ni ašik ljuba; nestale ili se umorile. Poneka dijete , muža , brata , oca…. izgubile. Trebalo je dobro da se napiju da bi se mogli družiti i gledati jedan drugog u oči. Kad su se teme iscrpile, pa još koji put sažvakale; postalo je to nešto kao udruženje nijemih i nesuđenih alkoholičara.

Udruga nije dugo opostala. Jadan po jedan član je davao ispisnicu, dok udruga nije postala trio pa duo. Duo je postao malo razgovorljiviji, ali su vremenom prorijedili susrete. Sada se više ne viđaju. Nemaju potrebe. Sve je rečeno a i od rata niko nije umro.

Dugo je to vremena bez smrti. Valjda se balans mrtvih uspostavljao. Negdje će otčepiti. To će biti njihova poslijednja okupljanja. Vać razmišljaju kojem od njih niko od drugova doći neće.

Dakle, poslije rata Mojsije je još uvijek čvrsto hodao od Vratnika do Kovača, niz Kovače do Bjelava.

U Brekinom jula 92. i na Igmanu 93. godine je bio ranjen u istu nogu, na isto mjesto.Srećo.  Dva gelera , a jedan ožiljak.Trebao se oporavljat tri-četiri mjeseca. On je smatrao da mu je dovoljan dvadeset jedan dan. Pogrbljeno je je hodao i činilo se da još uvijek s’ ramena baca harmonike. Ali nije! To je sa leđa bacao terete, ljubavi, radosti, života, tabuta i rata. Nikad ih nije uspio odbaciti.

Pokušao je ljubavlju jedne žene da se liječi. Jedno vrijeme se mislilo da će uspjeti, sasvim solidno se osjećao, ali ne i dovoljno dobro. Lijeka nije bilo, povukao se u sebe. Nije uspio – sindrom Remark. Sve manje je bio Dedo, a mi smo starili ubrzanim tempom. Svi povijeniji lelujaviji i umorniji hodili pijanim kaldrmama. Mojsije je sve više postajao Mojsije, nerazgovjetniji, strožiji i ljući.Zaboravio je biti priopovjednik.

Hoće to sa godinama!

Zlata,  potomak španskih Sefarda,  lukavica je bila. Sefardsku nošnju i zlatnike u purpurne velove istoka pretočila. I anterije će brzo doći.  Velovi lete,  lepršaju,  zmijolike bijele ruke,  ruse kose primiču se harmonici,  daire iznad harmonikaša trepere i zastanu.

Odjednom tajac!  Harmonika muči,  samo daire treperu i dišu.

Mojsije ublijedio oči u bijele grudi,  što se ko dva jedra bibaju. Bleno, stid ga misli u nju valjat ; zna drugi ga gledaju. Htio bi da ustane, pa se predomišlja.  Uvijek je,  nekako obrazli bio; osim , urijetko ,kad nije bio.Ipak zažmiri na ono drugo oko,na prvo ne može; zna se zašto i ustaje , spusti se na koljena , kleči i kao najveći jetim samo Zlati muziku šalje.

To nisu više braća Morići, balada ‘hin’ na tren izbacila i pozvala bolero u pomoć.Mojsije Zlati šalje čežnju bolera,  što iz četvororučne harmonike titra i zahvata joj tijelo i druga se čula u njoj bude. Ta strast, što joj se iznenada kalemi , to više nije ona, to je ciganka, vatra živa, ali čedna.  Ona je Saloma, ona je krik bola, krik Šoa dvdeset vijekova dug.

Tog bolera zvuk i te strasti ples druge ljube mami. One se dižu i počinje sasvim lagan i prirodan djevojački ples. To nije ples ,to je povjetarac što se  preliva , bježi i vraća . Ježi!  Nije to ni povjetarac već igra razdraganih anđela.

One više nisu žene, ni djevojčice, one su preplašene srne, lanad što nad zelen travom lebde; više nalik Melekama. Čeda  su to Dvora Bosna-Saraj ovasi; čeda i Harema i Harama, kći Isidore i Salambe. Nećemo drugi put pominjati Salomu. Jazuk je, a i grijeh . Radi Zlate i Mojsija.

Ples djevojke nosi, zanosi, baca. One su svuda; i gore i dole i ustranu i u sri'du. Velovi, razigrani ,  lepršavi velovi, purpur duga jedna do druge.

O impresionisti, žalosna vam majka; gdje ste sada?

Odakle im toliki velovi Mili Bože!

Plesom – bijele labudice glave gube. Sve su velovi, sve je vrtlog, sve je izvor, kovitlac mladosti i radosti. Sva ta ljubav, sva ta strast,  pretvara se u krik, u bol Mahale mile, u bol Cigana, u bol Sefarda i bol vijekova Bogumila , u bol Bosne zemlje Božije milosti…

Ljeto prije je započelo ubijanje predivnih čeda svijeta – djece cvijeća.

Mojsiju jest’ i nije pravo ples taj.

Jest: može sada glas malo odmorit, trebaće mu.

Nije, nema mu Zlate pred očima.A tamo neki drugi hajvan iz vida svoju ljubu gubi i Zlatu mu pase. Da zna koji, ne bi mu se oči te ljepote nagledale. A možda ni zubi ne bi  mezu do kraja sažvakali. Jest, da ovo ludo snoviđenja igre i pokreta odgađe presudu.

Može on svirat’ i improvizirat’ i dvoručno, i troručno i četvororučno. Kad ćemane u ruke primi on je Buda muzike šestoručni. Sevdah , Voljelo se dvoje mladih ,Đelem-đelem i cigansku noć i Ravela i Hačaturijana i Bizea, i one Indexe i Pjevač meštra što stasaju; vas cijelu noć svirat može. I jošte sedam dana pride…

Valjda, ušutkana pjesmom jutarnja vreva ovog dana kasni. I Mubarek Bajram skoro da kasni. No, valja poštovat vakat i glavne aktere balade u ovu lijepu blagorodnu noć , na počinak vječni slat.

Mojsije zastaje, samo se daire uzdignute ka nebu još uvijek tresu. Velovi su pali, pokreti su stali, ljube se prosule po bašti, po travi rosnoj i cvijeću. Miris, dah zemlje , njihove snene i prkosne, upijaju.

Mojsije ustaje, ruke , noge mu klecaju, za sofru sjeda, Zlata, sad je to ona, ga gleda, on se namješta, obrve su spuštene, sjaj iz očiju se gubi, preuzima ih tuga, ruke su spremne, I ruka bijela sa dairama se spušta i tipka po tipka se prebire. Piano, mezzopiano, pianissimo. Toliko i mi znamo. Pa obrće. Najtiše, tiše, tiho.

Tužna je ta priča o smrti dva Morića i majci nji'noj.  Za sultana bundžije , firauni i hajduci. Za narod, hrabri, Bosne duha, heroji i mučenici ; za zemlju svoju život dali.

Sedrenik je idealan kraj za sviranje ove Balade. Kako muzika klizi, glas pomalo šargijski, rapav i promukao, nenaštiman i opor , preplivava akorde. i dunjalukom se širi.Mojsije prebira sedef. Pjevanjem i pogledom on prati krajolik koji sa Sedrenika puca i širi se. Na dnu scene kao da kuca srce Dvora , obasjano svjetlima hiljadu džamija.

Pjesma kao da počinje od početka.

Svjetla se penju pod Kovače, uz Kovače, nad Kovače, pod Vratnik, uz Vratnik, nad Vratnik, na Jekavac, na Vratničku ičkalu i zindan Bijele , a crne da ne mere crnje tabije biti. Slušaoci zavedeni pjesmom kao hipnotisani slijede pjevačev pogled , a Čaršija im umilnom svjetlošću uzvraća.

Tragedija oživljava.

Jauci, vriska, jecaji, majka, izbezumljeno lete niz Sarače uz Sarače, mole, ciče, srca lede. Kolćehaja je ganut.  Oslobođeni su Morići al'se kriju u At Mejdanu, zvijeri vjerovati nije.

Nudi se nagrada, sto dukata brato moj –  velike su to pare, jaro moj. Niko se ne polakomi, doli malodobni, jako stasali djevojčurak , ljubomorna Jovanka Palikuća. Sveti se Ibri Moriću što zbog čuste Jelke nju je ostavio.

Tu negdje, maloprije,  je Zlata uzela daire u ruke i velovima  počela ples. Sada je red da ostavi velove i pusti Baladu  da neumitnom toku krene.

Ugrabiše Moriće na At-Mjedanu; odamah tu do tmurnog Latinluka i ravne Varoši, uhvatiše a ostavljenoj ljubi zlatnike dodadoše. Braća će ašik ljube Anđu i Jelku dozivati, halal tražiti. Mojsije će se nekad „prevariti“ pa reći Jelena Grbić, moje mezimče.

Jelena Grbić je bila slatka, prelijepa, nestašna, pjegava, plavokosa djevočica iz sedmog tri razreda odmah do Mojsijevog, one godine kad se…(ne, neće se sada ubaciti jedna tragedija među’ tri – ne da Mojsijev ahbab). Jelena je bila njegova tiha patnja za koju ona nikad saznati neće.

Donedavno smo je viđali kako lepreša po ulicama koševskim, na dnu Bjelava. O Jelo, Jelka, Jelena,gdje si sad. Da li nekog iz mladih dana sanjaš i za njim uzdišeš ti ?

U principu rijetko koja tiha patnja sazna da je voljena i da je u pjesmama mnogim pjevana i opjevana. Pozovite Indexe, Pjevača i Montena za svjedoke!

Dakle, pjesma ide dalje, tek je malo od pola puta odmakla, ali pomen Grbić Jelke daju nagovještaj da će ona Anđa i ona Jelka iz Balade, tugovati i suzu koju proliti. Možda i Grbička ako ovo ikad pročita.

Ali, ehej , dragane su voljene to, jake su one, puno, jako mnogo im je milošte dato, preboljet će bol!

Novo prelijevanje nota i glasa vode nas ponovo uz Kovače, na Kovače, nad Kovače, podno Vratnika, kroz Vratnik, nad Vratnik do Jekavaca na ičkalu – Vratnik kulu do Bijele Tabije. U molitvi,Morići su  smireni su i predani Bogu.

Nit gajtan kara svile , tanje od niti koja razdvaja noć od dana, čini dvije mladosti, dva života besmislenim. Ni zlato, ni boli, ni krici, ni tuga ne mogu promjeniti, ni ublažiti majčin usud. Tragična smrt dva sina u deset dekika, puno, previše je to sekundi za krhke majačine damare i ona tiho mre.

Smrt često sasvim mirno i tiho  pobjedu nosi. U njenoj veličanstvenosti braća Morići dozvaše besmrtnost. Evo i Mojsije pjeva o njima dva i po vijeka poslije.

Posljednji akordi bruje, jedan neposlušni bas se otima, pada…

Svi zamišljeni, sve oči uprte u crnu Bijelu Tabiju.

Dva muška tijela u crnim pamučnim čakširama i bijelim svilenim košuljiamo spokojne leže na sedefastom mermeru. Kao da su prilegli jedno uz drugo da počinu. Dva lica mirna, skoro nasmješena, bez grča mnogo slična. Dopadljiva su, gavran kose i okrugla lica; jedno je malo starije drugo mlađe. Preko njih ruku raširenih leži žena kao da ih grli. Bijela , široka , damstna udovička haljiina, pokrivena anterijom od zelene atlas, tanke svile , lelujaku na vjetru. Čini se, to anđeo neki plavi, sa šamijom u ruci; od nevolje štiti djecu.

Prvo glas, a zatim još samo par akorda pianisimo i muzika staje. Gledaoci shvate da su Morići i majka im mrtvi. Uzdasi duboki budni. Poneki jecaj i suze se brišu, mora se to, Sunce Bosansko se rađe. Ne m'reš gledat u njegovu ljepotu.

Najdebljeg, tišina budi iz dubokog sna. Proteže se gleda okolo čudi se – svi ukočeni i ublijedili ko ćefini. Blentoviju kakva je bio, taj tajac ne dira, ništa mu čudno nije. Jako probuđen , , a nerasanjen, češka se po mramornoj glavi i ko’ iz topa oteklim mamurnim glasom zabrunda:

– A , jel’ onaj visoki letač bio živ kad je hitna došla?

Mojsije polako zaklopi harmoniku , stegnu je kaišićima prvo gornjim, pa onda donjim. Ustade prebaci harmoniku preko desnog ramena, polako hodi kraticom niz livadu, preko plota do sokaka. Pređe sokak, dođe do ograde vidikovca. Daljina ga čini sjenom na hamala , sa sepetom na leđima , sličnom .

Sjena još tamnijom posta, kada do ivice vidikovca dođe. Tu se tama sa svjetlom grada spaja. Sjena mala na vrhu brijega, trznu desnim ramenom uvis, pa ga naglo spusti. Odleti harmonika zelena niz ledinu u jendek. Više čusmo nego osjetismo, dubok je jendek bio, razbi se ona na sto dvadeset svojih basova. Dugo se odjek umirućih basova glasao.

Mojsije ni mukajet, nimalo zadihan, vrati se na svoje mjesto, sjede, zapali cigar, podiže čokanjče, otpi meraklijski gutljaj šljive. Pljesnu Zlatu po sjedlici. Suzne mu oči. Ponovo nadrka onu obrve desnu, iznad oka desnog, zatim mirno pogleda u Debui blago, pokroviteljski mu reče:

– Fićfirić, stvarno mi je žao što ti rametli mater za života , nisam još koji put bolje ‘pozno.

Fadil Redžić – Snijeg

On grudvu pred oca ispred ulaza

A majka jedva do auta preko prilaza

Pa ona sama na brijegu

Iza stakla skorenog od mraza

Sa radija Indexi i tuga





Devedeset druga

Tek počela a duga

Vjetar naglo s juga

Iza njega škola i pruga





Devedeset druga

tek počela a duga

Vjetar naglo s juga

Sa radija Indexi i tuga





I velike oči na djevojci

I riječi o Bogu i majci





Oči njegove majke plahtom pokrivene

Otac iz sjene, zagledan u prozore bolnice

U proljetno jutro on biciklom do kraja svoje ulice

Pa sa njom do grada pa do Grbavice

Blekijeve priče / Kako se postaje Dobri č'ojk

Drugi dio/Dječak , anđeo, mama i šal

Ne znam kako sam stigao do Miljacke. Bio sam vreo . Ma,gorio sam.Činilo mi se da sam vrlo lagana gluva i slijepa muha, koja ima malariju.Ništa nisam ni čuo ni vidio. Bježao sam od ljudi .Išao sam sredinom ulice,Brojao tamne sivoplave kocke.Ne znam zašto.Kada dođoh do hiljadite ,ja koji nikad nisam ništa brojao ,shvatih da uopšte nije teško brojati.Treba se samo unijeti u brojanje i ne misliti ni o čemu.

Nije mi se plakalo , ali suze su bešumno klizile.Osjećao sam njihovu gorčinu i gutao je.Uvijek sam se grozio djece koja plaču.Suze ostavljaju ružne brazde na licu . Tada djeca liče na starce koje je sunce spržilo.Ali starcima to dobro pristaje. Zbog toga sam zagazio u rijeku. Da sperem suze i da se malo osvježim. Valjda?

Bilo je ugodno obučen gaziti po rijeci, koja je dosezala do butina.Ne obraćajući pažnju na promjenu boje vode, došao sam do mjesta gdje je klaonica ispuštala otpadne vode ,crijeva,rogove i otpadne kože umiljatih hajvana koje bjesomučno kolju.. Branili su nam da se tu skupljamo i kupamo. A bilo je i dobokih rupa koje su pravili siromašni skupljači eksera ,koji otpadnu sa razapetih koža koje se na suncu suše.

Smrad crkotina bio je nesnosan.Trebao sam se vratiti jer sam jedva mogao disati.Ali , čemu i kome da se vratim?Medija nema, nemam se s kim igrati, a nije mi ni do igre.Nešto me boli. A ne znam što. Kad udahnem boli me i plače mi se. Ne mogu ni da sjednem.Noge me ne slušaju. Samo bi da hodaju. Ja ne znam kuda i kamo , Ni one. Nije bitno ! Samo da im je hodati,nikad ne stati.

I inače , rijetko sam se igrao sa drugom djecom.Bučna su i vole neke šale koje mi se ne dopadaju.Guraju se , podapinju noge , plaze jezik, vuku cuirce za kosu , podižu im suknjice, a znaju i klepit. Dobrano , da zaboli.Pogotovo curice, manje i slabašne djećake.

Kad hoće ono hoće!Kasnije sam čuo za izraz: Kada gre ono baš gre i to naopako.Upadoh u eksersku rupu. Dijete od šest godina nema neku visinu ; ni snagu.Namah me prekri voda preko glave.

Ne znam zašto nisam se prepao.Čak mi je bilo ugodno.Jednostavno sjedoh.Činilo mi se da je sasvim u redu ako se malo odmorim i u tišini, pod vodom operem suze za bebicom svojom.

Nisam osjećao ništa . Ni strah , ni težinu i ni bol. Preplavila me neka tišina . Osjetih mir i vidjeh svjetlost kako se ispred mene širi i zove me. Ustadoh i krenuh u svjetlost koja se oboji tisućama boja. Okrenem se i vidim da još uvijek sjedim i gledam ovoga što je ustao.

Ne znam otkud to meni , izustih:

-Bože mili koliko su lijepe boje tvoje.

Onaj što je ostao da sjedi nije mi više bio važan.Ko mu kriv što neće sa mnom u ovu milinu.Imao sam osjećaj da se boje smješkaju i da me miluju.I vode sa sobom , pokazujući mi put. Lebdio sam. Osjetih nešto neizmjerno u sebi.Neku ljepotu i milinu nikad doživljenu.

Osjećaj je bio isti kao kad grlim Medija , oca , majku , braću i sestru ,ali umnogostručen bezbroj puta.I ne znam odakle mi riječi da mislim o onome što vidim. Malom djetetu od šest godina , nekako neuhvatljivo i neopisivo veliko.

Imam osjećaj da sam u vodi , ali neizmjenro daleko od nje . Stupih na meko travnato tlo . To nije trava koju znam . Kleknuh na koljena čelom dodirnuh tlo, pomirisah travu. Da mirisala je na Medija. I na majku. Djetinjim sveznanjem pomislih – tako miriše neuslovljena ljubav.

Osjetih kako se ježim od zahvalnosti.Ponovo kleknuh na travu i prislonih čelo na nju. Bila je glatka , meka i nježna kao dodir sedžade na bračnim krevetima mojih roditelja. Par godina poslije naučih šta je seđa.

i onda me zahvati vrtlog boja , mirisa i tišine nestvarnih krajolika koji mi , kao dječiji kaleidoskop klize ispored očiju. Imao sam osjećaj da lebdim i da upijam tu nestvarnu ljepotu. Boje su se pretakale jedna u drugu, plivale , klizale i bljeskale , ispreplitale, ispunjavale, dopunjavale i mjenjale se iz krajolika u krajolik.

Nebo je bilo svijetlo , bez sunca. Daleko na obzorju se prožimaju blijedo plave boje i tirkizne izvezene sjajnim nitima koje dišu kristalnim sjajem.Pa se prelivaju u adriatik plavu , do azura i akva marina i diže se iznad modrozelenih ravnica i miomirisnih brežujaka , koji se lagano mreškaju .

Uvlačenje dana u noć i noći u dan je bio opipljiv i sedefast ,u spektru svih mogućih valera crvene i žute boje i njihovih narađanstih aliteracija.Činilo mi se da to ja svojim rukama mješam boje i posipam ih horizontom.ali ja još ne znam slikati.Mali sam i niko me nije učio.

Ove savršene boje stvara neko moćan . Misao se sama javi. To može samo neko jako moćan i milostiv, Strpljiv i pun ljubavi.Joj ,jesam glupko.A šta drugo očekivati od sleđenog djeteta od šest godina.Veliki sam glupko. Samo ON u svojoj savršenoj ljubavi i uzvišenoj dobroti može stvoriti ovu ljepotu i harmoniju.

Ovdje noć nije bila kao zemaljska noć . Bila je plišana , obasjana tisućama bisernih suza Dnevne boje su se samo malo prigušile i bile obasjane mjesecom kojeg nisam mogao obuhvatiti u pogledu, jer ga nije bilo. Blagoslovljena ljubičasta mjesečina bez mjeseca .

Dijete istinu spoznaje:

-Mili Bože hvala ti što si me uveo u ljubav tvoju i podario mi milost da klečim u tvojim đardinima.

Sva ta čarolija se utiskuje u moj um, zarobljava ga i ja ne želim da se vratim.

Kasnije , mnogo kasnije ,kada obnevidio progledah , kada nekim proviđenjem počeh da ponovo volim i slikam, shvatih da su to bile rajske bašte i boje Božijih stvaranja.

Čini mi se da postajem lakši i prozračniji.Nekako želim da slutim radost. Srešću Medija.

Tada čujem glas , tako mio , nježan , blag pun ljubavi i tišine , smirujući:

-Ne, mili Moj . Tvoje vrijeme nije došlo. Pamti ovo što si vidio i osjetio i poklanjaj to svijetu. Medi je dobro. Njemu niko više ne može nanijeti nikakvo zlo. Za vremena i vremena srešćete se opet.

I odjednom kao vučen jakim talasom , počeh velikom brzinom da klizim dolje. Vidjeh rijeku kako se blista i svoje tijelo na dnu rupe. Ništa me nije boljelo kad sam se spajao s njim.Začudo nisam bio tužan .Znao sam vratiću se bojama kojim pripadam. Osjećao sam da je viđena ljepota moj jedini pravi dom.

Po sjedinjenju nije znao šta da radim.Bilo je tako ugodno sjediti u vodi. Jes, postajalo mu je malo hladnije , ali mu je prijalo. Digao je pogled ka svjetlosti koja je svana ulazila unutra, raslojavajući se ko jufka mamine polagane pite.

Svjetlost se pojačavala , postupno do neizdrživosti .Morao je da zatvori oči koje su ga počinjale boljeti.Osjećao je neki pritisak u plućima i grlu i kašljalo mu se.Ne zna zašto, nisu mu se otvarala usta , a i nije bio žedan.

Odjednom svjetlost je bljesnula iz sve snage,mlatnula ga posred tjemena, osjetio je jaki bol u sljepoočnicama.Nije se više smio zezati.Poslije sati, dana , godina otvorio je oči i iskočio iz vode kao orka koja hvata plijen.

Kada je iskočio uvis , skoro cijelom visinom bio je okrenut mostu. Prvo što je vidio bilo je zaokruženo u jednu cjelinu. Sunce, most ,i anđeo na mostu , uvijen u bijeli svileni šal koji se lepršao na slabašnom povjetarcu i presijavao se kao kristal izloŽen suncu

Kako je iskočio sa lijevom rukom ispred očiju , da se zaštiti od sunca , izgledalo je kao da maše. Plavokosi anđeo na mostu mu je neodlučno uzvratio mahanje.

Osim onih boja, on nešto ljepše nije vidio u svom kratkom životu.Kasnije će se pokazati ni potonjem životu.

Sunce je bilo blago, iako je najavljivalo podne. Diglo se visoko na nebu. Anđeo je stajao na poslijednjoj prečki mosta ,zbunjeno mašući mu. Imao je osjećaj da se spremao da poleti ka nebu, ali da ga je on zaustavio u pokretu.

Sunce se pomiješalo sa ,kosom , svjetlucajući kroz plavetnu grivu stvaralo je utisak da su se u kosu uplele mnogobrojni trešnjini plodovi, stapajući se sa punim , pravilno oblikovanim usnama , nalik velikoj trešnji.Od sunca nije mogao vidjeti boju očiju. Slutio je da su plave kao nebo. Moralo je biti tako , inače ne bi bila anđeo, već obična opsjenu koja umornom djetetu muti um.

Požurio je je , čini mu se da leti , da se što prije popne uz strmu obalu i klekne pred anđela i da ga moli da mu Medija vrati. Gledao je ispred sebe da ne bi zapeo i pao,kao da je slutio da nema mnogo vremena.Došavši na most pogledao je u pravcu gdje je trebalo biti ona uzvišena ljepota.

Nije je bilo.Most je bio pust i odjednom sumoran.Kao da mu je odlazak anđela oduzeo sjaj.Nije plakao kad je Medio otišao. Nije plakao kad ga je voda poklopila. Nije plakao kad su mu rekli da se Medi neće vratiti. Sada mu se plakalo kao da je izgubio nešto najdragocjenije.

Ona je nestala.Nema je.Raspršila se u havu.Zašto nestaju oni koje voli. Odjendom bio je toliko umoran , kao da mu je čitav most na plećima.Htjede kleknuti i sjesti da se nikad više ne ustane.

A onda nešto zabjelasa. O najgornju prečku mosta bijaše obješen onaj bijeli šal , koji je milovao nestalog anđela. Ima nade. Sada nije imala vremena , ali vratiće se. Mislio je da mu je to poručila.

Došao je do šala i nježno ga dotakao. Još je mirisao na njeno tijelo.Bio je opijajući miris koji se uvlačio u pore. Znao je da ga nikad neće izgubiti. Polako, najnježnije , kao da miluje bebicu , odvezao je šal i pažljivo ga slagao dok nije dobilio lijepi pravougaonik. Sada je , malkice smiraniji mogao poći doma. Iako je bilo podne , želio je samo leći i spavati, i spavati…

Djeca naglo odrastaju i brzo uče. Šal je prelijep i neobičan.Vrlo raskošan, svilen i skup. Nije čudno. Anđeoski je.On je dijete , izgubiće ga ili će mu ga neko oteti.Majka se voli bogougodno ocu i za džamiju urediti .Čuvaće ga kao oko u glavi.

Šal je dao majci istog trena kad se vratio kući.Ona ga upitno gledala , ne razumjevajući ništa. On je samo slegnuo ramenima prošao pored nje:Više je osjetila nego čula kad aje izustio:

-Umoran sam ti majčice mila. Ubili su Medija i sreo sam anđela. Moram spavati.

I skljokao se na pod hodnika i zaspao.

Tri dana nije vidio , ni čuo. Ni jeo ni pio.Svetački.Bio je muha koja je imala samo krila i tamnom prazninom letjela po sjećanju.Niko to , sasvim očekivano nije ni primjetio.Svako je gledao svoja posla.Majka se brinula o toplini doma.Otac je zarađivao da se ta toplina održava.Djeca su se zabavila svojim igrama da se osjeti radost u domu. Mislili su :

-Baš nam je ovaj brat čudak.Dijete je ,a ne igra mu se.I koji mu je fol da već tri dana spava.

Četvrtog dana je majka primjetila da je jedna porcija nepojedena.Tri dana stariji brat je koristio gužvu.Kako nije bio u talu , mlađem se to nije svidjelo i odao ga majci. Otac taj put nije reagovao , samo je primjetio da ne voli izdajstvo među braćom.

Majci je trebalo još jedan dan da utvrdi odakle dolazi porcija viška. Kad je skontala , skoro da je bilo je kasno. Dijete se treslo u groznici. Pipnula mu je čelo i zabrinula se.Nije joj trebao toplomjer. Dijete je već bilo u bunilu. Četrdeset tri stepepena C u hladu.Gorilo je i smrzavalo se.

Probdjela je noć . Sama. Doduše djeca su bila budna ,ali su mislili da je to neka nova finta maštovitog brata. Uobičajeno otac na putu .Oblozi, Sirće, krompiri, uljane krpe… jok ,ni mukajet. Tablete . čajeve , limun i hranu dijete je odbijalo.Skupilo se u fetusni položaj i drhtalo.Ponekad bi se malo smirio , na licu bi mu se pojavio smješak. Nisu znali da to on rajske đardine sanja i moli se da ga Mediju odvedu.

A onda je groznica naglo prestala, a temperatura počela da pada. Nije se mogla mjeriti. Živa se nije micala.Bila je ispod normale.Dijete je postajalo sve hladnije i blijeđe. Sve je teže disalo. Nije bilo pri svijesti. Majka jedva čuje otkucaje žile kucavice i čini joj se da se dijete bori za zrak.

Suviše je umorna da bi se uspaničila. Ali nema pojma šta joj je činiti. Uvijek je bila vjernica. I svom snagom svog djetinjeg srca je vjerovala u Boga Jedinog.

Već joj je jednom , prije sedam godina spasio starijeg sina. Bukvalno ga vratio iz mrtvih. Dijete nije disalo pola sata.Sjetila se šta su njena majka i jedna od starih tetaka tada radile . Okupa ovo maleno dijete dosta toplom vodom.Misli ako mora , u nevinosti svojoj , neka čist ode pred Milostivog. Stavi mu termofor na malene grudi.Umota ga u čaršaf.Samo je glavu ostavila da viri. Pokrila ga jorganom , pa presavijenom sedžadom sa bračnog kreveta. I poče da se moli.

Ona više ništa ne može učiniti.Neće da bude tužna .Ima ,Božijom pomoću, još troje djece.Neće da baksuzira.Dok dovi počinje da bludi čarobnim krajolicima koje je kao dijete sanjala, Svako malo ,dotićući glavom tlo ispod dječijih nogi ,pogledavala je na dijete.I nadala se .

Nedugo potom , pred skorašnje svanuće dođe otac. Neplanirano. Neki mu crv nije davao mira. Moro kući doć.Odmah , ne časeći časa drito u bolnicu.Povukle se neke veze.Nemaju šta tražiti u Vrazovoj.Tamo za dijete ne bi imali lijeka.

Kaže hećim došli ste na vrijeme.Kritična tačka pothlađivanja . Još malo i vječni abu ba. Nema potrebe raditi kardiopulmonalnu reanimaciju (CPR). Malo infuzije i par dana u bolničkom krevetu i biće ko nov.

Dijete otvori oči , ne gleda ni dotura ni mater, klati se naprijed nazad i ponavlja , ko u bunilu:
– Neću bolnicu, hoću kući , neću bolnicu , hoću kući…

Ovo dijete je autista , konstatuje hladno doktor i upisuje na papir:

Dg.Lat.Graviore forma hypothermia et autism (ASD).

Doktori vole crni humor , konta mater. Ne svidje joj se to.I ne može ostaviti sina drugima na brigu. Ima ona još troje djece koje je ostavila same kod kuće.I kukala joj majka, zar joj nije dovoljan jedan automobilista prve klase .

Dobro, kaže dotur i nevoljko križa riječ autista, jer on je internista i nije hećim za mozak. Onda samo infuzija i par sati postepenog ugrijavanja u bolnici.

Kada su došli doma dijete nije prepoznalo braću i sestru. Pitalo je mater ko su oni.Majka se nije zabrinula , jer ponekad nije znala ni ko je ona, a kamo li djeca ili drugi.

Reče da je gladan.Dala mu je da jede.Reče da je još gladan.Dade mu porciju onog starijeg sina. Kazna?Dječak se predomisli iako je i dalje bio jako gladan. Vidio je suze u očima velikog dječaka, za koga mu mater maloprije reče da mu je stariji brat. Otada je bio tužan kada je vidio suze u ženskim ili dječijim očima.I pokušavao pomoći koliko može.

Zaspao je i ponovo spavao tri dana. Ustao je četvrtog dana . Obukao se i otišao na most bez da je doručkovao.Satima je stajao na mostu.Stajao i čekao . Iako umoran nije htio sjesti . Djetinji mu je um govorio da anđele treba , iz poštovanja , čekati na nogama , stojeći.Kada je sunce upeklo vrnuo se kući da jede. Ni anđeli nisu ludi da po zvizdane šeću; dosta ubijeđen mnije on.

Kako njegova anđeo nije dolazio , molio je oca da traži da mu vrate Medija, da ga pokopa , da zna gdje će ga moći naći , i da ga posjećuje, donosi mu janje i ljubičice i da pričaju.

Otac ge posjeo na krilo , pomilovao i poljubio u čelo i rekao:

-Sine tvoga psa više nema . Od njega su njeljudi napravili sapun. Ja tu ništa ne mogu učiniti.Ne mogu ti ga vratiti.Oprosti mi.

Dječak mu se zagledao u oči i znao je da istinu zbori.To ga je malo udaljilo od oca. Mislio je , kad on bude imao djecu uvijek će im pričati bajke ,da ih istina ne zaboli.

Djete je sleglo ramenima,ni riječi nije reklo, skliznulo iz skuta, izašao kroz vrata i strahovitm treskom ih zatvorio .Više nikada nije sjelo u očeve skute. Niti zalupio vratima.

Tada se navadio kupovati sapune. Skupljao bi novčiće i kupovao mirisne safune. Mirisao bi ga , vidio da ne miriše na Medija i sapune poklanjao majci. Ona je voljela da se svaki dan kupa i fino miriše.

Vremenom je shvatio da je neko drugo dijete , neki drugi sretnik mirisao kao Medi.Nakon vremena prestao je kupovati sapune .

Spoznao je – i kada odu oni koje volimo ostaju u nama i mi mirišemo na njihovu ljubav.

Nedugo zatim pitah majku da li anđeli postoje?

-Što će ti to mili moj? Malen si da to shvatiš.

-Ali mama , vidio sam anđela i dao ti njegov šal!

Majka Tujinka se nasmješi, uze me na krilo, pomirisa mi kosu i poljubi me u drugi obraz:

-Meleki postoje.To su one svjetle tačke što klize po nebu. Pomažu Gospodu da se sve odvija po njegovoj zamisli.I čuvaju ljude.Nisi mogao vidjeti anđela, jer anđele vide samo ljudi koji umiru.

-Žnači Medi je vidio anđela prije nego je umro.

-Ko je Medi i kada je umro?

Šutim i zurim u majku.U očima vidim da istinu govori.

-Ma ništa ! Djetinja mašta.- Kažem i kliznem joj iz krila.

Tada me majka prvi put povrijedila. Nikad joj to nisam rekao.Znam da bi je boljelo. I nikad joj više nisam sjeo u krilo. Shvatio sam da ni majke, iako su anđeli nisu bezgrešne , da ponekad , u zauzetosti previde dječije radosti , ljubav ,suze i tugu.Nisam joj zamjerio. Znam da se trudila a nije imala pomoći. Zabolila me njena nemoć.

I još nešto. Postao sam siguran da odrasli ne vide anđele.Zato su skoro uvijek smrknuti , zabrinuti i ozbiljni.I rtijetko se smiju.. Osim žena . One uvijek gledaju prema cvijeću i smješe se..Valjda . Šta ja znam? Ja sam samo malo izgubljeno dijete.

I dijete od šest godina odluči pomoći majci kad god i koliko mogne. I nikad nije iznevjerio obećanje dato Bogu, lijepom anđelu i sebi.

A osjećao je da će anđeo uvijek biti uz njega kad bude trebalo i paziti na njega.

Nije se prevario.

Amin Gospode milostivi

Blekijeve priče – Milo moje , večeras sviraju poslijednji put Drugi valcer za nas

Bila je prelijepa. I danas je. Bože mili kako je imala duge ruke i nježne prste Uh , kako je virtuozno prebirala strune ; gitare i moje mladosti. Oh, kao svaka princeza svirala je i klavir. Izvrsno.Ali klavir joj nisu dali iznositi iz dvora. Pogotovo ne da je nosi ,tamo negdje , neznano gdje .

Čuj molim te klavir i mahala?

A ona je znala i u mahali upoznala:

-U mahali sve muzika je. I snovi i ljubav . I Bog i milost. I nada. Vjerovanje u dobrotu ljudsku.Šta će ti više, frajerko – rekoše jopj!

Sa Dostojevskim sam se prvi put susreo u šestoj godini, pa onda u osmoj , opet u desetoj, nakon toga…hejbet puta. Bili su to kratki susreti koji se urežu u pamćnje i nose se do kraja života.

U mojoj šesnaestoj godini, ona je imala koju dekiku više , rekla mi je čitaj Dostojevskog i možda naučiš nešto. Neka joj je sa oprostom – sretna tujinska zemlja.A bila je – tako lijepa.

I čtao sam ga. I čitao. I ponovo čitao . Godinama. Od rođenja nisam bio od velike priče.Zbog ljudi. Riječi ih povrijede i burno reaguju.

Kada sam shvatio da nemam više šta naučiti, nakon par godina rekoh joj:

-Malena , ja ovog čovjeka ja znam.

-To je dobro. Čitaj sada Stendala.

Za njega mi nije trebalo mnogo vremena.Rekoh joj da i njega znam.

-Poslije Dostojevskog i Stendala sve je lakše.Idi sad i druži se sa Poom.

I družio sam se. Njega sam osjetio i zavolio njegova onostrana putovanja i poetiku iz njih rođenu.Tada mi reče da sam zreo za nesretnu poetesu Cvjetajevu i mahalaša Jesnjina.

Na kraju , kada je znala da odlazi , reče mi tužnim glasom , očima punim očaja i suza , nježno mi milujući lice , tamo gdje će se godinama poslije javiti bore:

-Idi sad Preveru i Maku. Znam neće te zbuniti,I njih ćeš znati. Jedan je tako jednostavan i pitak . I drugi je , ali na svoj način.

I poslije dugog razmišljanja dodala:

-Oprosti mi mili moj. Niko, na ovom dunjaluku nema pravo govoriti drugom šta da se radi . Morala sam te uputiti na njih. Oni će ti pomoći da nađeš druge slične njima. Njihova sjećanja su zarobljena i nepvratno izgubljena u prošlosti. Ti ćeš ,uz Božiju pomoć oplemeniti svoja sjećanja i nećeš zalutati. i srešćeš svoje jedine ljubavi i mnogostrukog sebe. one će se replicirati., a ti ćeš se unificirati i opstati.Takav ti usud , Dobri moj.

To veče nismo pričali , ni spavali . Opraštali smo se, a ja , budući jetim i merhum nisam to znao.Noć je bila blaga , umilna , obasjana punim mjesecem i nježnošću. Njena gitara boje zrele višnje je plesala i jecala poslijednja tanga za nas. I ostala da počiva u mome domu, svih potonjih godina. Mislio sam – dozvaće je da se vrati.

Nije! Sada je ta gitara svjedok… duga priča i druga bajka.A bila je tako lijepa.

Pet decenija tišine . Pedeset godina nesusretanja. Nebrojeno nesanica i utjeha. Živ čovjek se navikne na sve . Dijete malo teže .

Godinama sam tragao za njom.Slijedio stope njene.Cigani čergari mi bili družba.Vodili me iza Željezne zavjese,do Podmoskovlja , Nevskog prospekta i vječne Volge , da u njenim sjetnim talasima , sa milostivom Asjom šumim i bolim njene i naše izgubljene tragove. Bježala mi je.Kao da su je tihi i tužni zvuci ćemaneta La kampanele i velikog ciganskog doboša upozoravali da je stižem.A ona je sveznanjem znala da nam vrijeme nije. I nikad neće biti.

U muzici duše koja ljubav i bol prizivaju Janis Joplin i Djevojčice cvijeća pute mi vodile Peni lejnom, Hajd parkom, Oksford stritom i Sohoom . Buka i užurbanost , blijedilo i nesuvislost ,strane mom merhametu , su zamaglila moja čula i nisam je osjećao. Svatio sam da se London ugasio na praznini koja je nastala nestankom njenih stopa.

Nisam je normalno našao na Majorci. Kasno spoznah zaboravljeno; previše je tu sunca i buke.Više smo voljeli sjenu ,tišinu, hlad i noć. Najbliži sam joj bio u čudesnoj Alhambri, dok sam ruku pod ruku sa Alba Majom od Granade učio tumačenje oblaka, poklanjajući joj krhke ljubičice. Pri dnu jednog zida primjetih svježi otisak cipelica sa visokom štiklom. Andalužanka se naslonila na zid i prislonila svoje cipelicu na trag druge ciganke. Vidjelo se , nalik su njenim stopama.

Djelilo nas pogled iza aleje arabesknih , čipkanih stubova. Zakasnio tačno jednu dekika. Nisam potrčao za njom. Znanje predaka.Ako potrčiš, naročito u Alhambri , obavezno se izgubiš.Tada sam prvi put pomislio da je to znak da je nikad neću stići.A i grehota je ostaviti mladost u cvatu , da usred crvenila samuje i razmišlja o bijegu još jednog nerazumnika.

Nisam odustao. Nastavio sam. Vidio sam da je moja čergarska družba umorna.Ne i družice. Dvije Žane i jedna Nadin. One su mi pjevale i igrale, nevidljive rane vidale. Pjesmom bol pariškim noćima po trgovima Sen Mišel, Sen Denis i Pigal iz mog srca raznosile. Najprisutniji sam joj bio, odnosno najnježnije osjećao mirise njene kose u sjaju Monmartra i nevinosti bazilike Sakre ker, tišini Versaja i mistici Bulonjske šume .

U Parizu , najgore me pritiskala samoća pred svitanje. Umoran od lutanja , ostavljam pratilje, koje moraju na počinak poći. Naslonim se na ogradu mosta Aleksanrda III, ili zasjednem na klupu između Pont Marie i Pont Luis Filip. Pont Neuf me je zamarao svojom ružnoćom i starošću, znao sam da je tamo neću naći.

Mjesec se nadvio nad Senom. Imam osjećaj da ga mogu dotaći ,ali ne pokušavam. Bojim se da dodirom mogu izgubiti milost prelijepih sjećanja, koja se gube sa svitanjem ploveći mreškastim talasima Sene.

A mile vještice nema , pa nema.Tada korak po korak do Nationa ili nazad na Monmartr gdje me tople postelje raskošnih čednosti čekaju.

Bistroi već rade . U 30 Rue Vieille du Temple u bistrou Mala potkova naručujem doručak za ponijeti. Čekajući pijem kafu ,žmarim Gitanes , mrvim gužer vrapčićima koji slave novi dan i slušam „Non, je ne regrette rien” ( Ne , ni za čim ne žalim ja). Dok odlazim Edit mi maše , pokazuje na nebo i poručuje :

-Au revoir mon ami .La vie en rose.

Bio je to znak za kojim sam tragao. Ona se vratiti neće. Nisam odahnuo , neznanja ću prtiti ćitav život, ali moje traganje se završilo. Ja sam svoje učinio.

U lutanjima mojim , često mi je i Holandija padala na pamet.ali ništa me nije vuklo u tu nedođiju. Mnogo je vlage i soli u sumornom vazduhu , a ni cigana čergara tamo nema.Sa drugim velikim ratom sve su ih nestali. A gdje njih nema , tamo ni moje pamcenje, ni srce moje ne dopire.

S kraja avgusta na početak septembra ‘dvasettreće , po tam tam depeši , ostavštini Ibre Piljka namjerom je sretoh u Roterdamu. Napokon je došlo vrijeme da nam se stope sjedine , da se izgrlimo i da sebi oprostimo. Za vremena prošla i sadašnja . Buduća? Tko da zna.

Sedam dana je njena druga gitara, boje trule višnje, bila naša druga. Nenadano poslije decenije čamotinje, oživjela je u rukama meštrice, radosna i razigrana svirala je bolero, mjesečevu sonatu, cry baby cry ,mojoj jedinoj,jesen sedamdeset i neke ,sinoć mi je ruža procvjetala …

Da, sjetila se i Sinoć joj je ruža opet procvjetala, sina Dimitrija i Mite bekrije , poveznica našeg usuda. Otvorila dušu i neutješno isplakala naših crno dijamantnih pedeset sedam godina(*).

…i normalno , sedmu veče , u pauzama oprosta i opraštanja, plesali smo Drugi i poslednji valcer za nas.

Znali smo da se vjerovatno više nećemo sresti.A nismo bili tužni, jer:

-Bila jednom ljubav jedna , djetinja i vječna; svjedočanstvo bola.

Oni zluradi bi rekli ; eto ti na ,ne vrijedi ono tvoje mahalsko:

-Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu.

Kao i obično griješe , jer su neuki i prepisivači , pa ne razumiju – Život.

Kad se dvoje u srcu nađu , oni žive u njemu čitav život, i malo više , koji vakat pride toga.

A ovo dvoje je život naučio :

Princeza (holandska mis ljepote i časno dijete ) i Canis Mahalis Vulgaris ( dobra lutalica i časno dijete ) se daškom anđela dodirnu ,podjele i prime ljubav i milost svoju , darove što čitav život treba prtiti,ali ne ostaju zajedno. Bilo bi mnogo suza , tužnih i povrijeđenih.I mnogo rastanaka.

Ona ne može izaći iz svojih dvora. Ne daju joj. On je mahalaš , avlijaner i nije navikao da mu , tamo neki, neuki slugani odjeću kroje.

A u tišini bola zvuk gitare , plamen kamina i miris besanih noći u ljubavi , u milosti , u srcu , u sjećanju ne prestaju da plešu tango.Ili možda valcer.

Tko da zna? Sve se prelijepi život zove.

***

(*)Otvorila dušu i neutješno isplakala naših crno dijamantnih pedeset sedam godina(*).

Ovaj epilog priče je vrlo frižak i zelen, a slike se nisu još osušile za seharu uspomena. Čim sazrije i dobije patinu starog dobrog vina , ukrasićemo je zlatnim slovima, dijamantnog sjaja.

Yossamin – Vidila san te





Vidila san te sinoć

da sidiš kraj izvora

što natapa obećanu oazu

na krševitoj gredi





Očiju tužnih

pita si me pogledom





Zašto je uteklo vrime

blagih sutona,

poljubaca

u noći bez sna,

i svitanja ušuškanih

na tvon ramenu





Slegla san ramenima i rekla

šutke

Ne znan

Vrime ko vrime , ljubav se zove









Vrime ko vrime

i odlaskom

ljubav se zove

neumitno ka sudba

zalasku slazi

čovik je sam

na svojoj stazi





Kojim će putem

krenit

ne zna

ni on ni zviježđe

što ga sa cvijetnog neba

ljepotom svojom

miluje i gledi

zavodljivo žmirka

modrozelenom krajoliku vabi





A tamo u beskraj

na domak snova

jedna je žena

pružila ruku

onu od srca

u njoj je nada

mirisnoj ruži

što bolom cvjeta

kristalnoj kapi rose nalik





Ruka u ruci

i korak laki

naprijed i nazad

i nježni okret

to je već tango

za njih skladan





Oh jube jube

tijelo uz tijelo

usana dodir

ljubav se rađa

iskonu zadnja





A…





Traje jedan san

traje jedan san

bar jedan dan

bar jedan dan…





 

Ptica Malecka

Ptica Malecka

Nekada davno , kada se rađala generacija za sva vremena , kada su muzika i snovi bila samo okvir za ljubav , čežnju za slobodom i svijet bez ratova, u svom mladalačkom lutanju i traganju ta vlastitim identitetom , zalutah u jedan svijet koji je “željeznom zavjesom ” bio odovjen od svih.

Mladost ko mladost !

Prelijepa , čedna , nesputana , naivna i neuka , još uvijek nemajuć okove , samo ljubav i ljepotu snije , traži , i bome nalazi.

Jedno nestavrno ljeto , jedna trošna dača , koja postade začarani kaštel dodira, snova i ljubavi , što rosili su i resili čudesne zvjezdane večeri , u vječnom Podmoskovlju.

Dva djeteta, sva bića koja se iskreno vole su djeca ,nošena bolom znanja o sutrašnjici koje za njih nema , gubili su se u milovanjima i očajničkim zakletvama:

-Ja ljubljuju vas , navsegda.

U dugim noćima očaja bez sna , nepregledna , blistava i moćna rijeka Moskva je noćima šumila i jecala ljubav dvoje mladih.

Asja , jedna i jedina prelijepa plavetna tatarka , kao neka čudesna , iskonska ptica malecka , koja je iz raja dolepršala, sletila je na srce sretnog mahalaša i nikada ga više nije napustila.

Čežnja nedostajanja , koja je neumitnom brzinom snova letjela kroz prostor i vrijeme kojih nema , u umu poete i slikara stvarala su slike i vizije .

Ptica malecka jeste Asja , ali i umom i kistom , vremenom kojeg ponestaje , postaje simbolom duše svake žene od postanja i pramajke nam Eve. Znane i neznane.

Ptica Malecka je nježna i krhla, pomalo plašljiva i oprezna jer život je tako naučio .. Voli slobodu i let u beskraju povjetarca , sunca i mirisa cvijeća . Međztim , Evina radoznalost je odlika svake ženske duše.

Traganje za ljepotom i onim nedostajućim dijelom sebe , tajanstvenim zovom daljina i nepoznatog uvijek je vodi na granicu gdje dobro prestaje a zlo počinje.

Adam je tu negdje , iskonom , ona to zna ali i zlo se pritajilo i vreba.

Ptica Malecka je vesela i radoznala , ali njeno maleno i nježno srce zastaje na ivici prozora koji odvaja dva svijeta. Neizmjerna prostranstva od skučenosti , slobodu od ograđenog kamenog prostora unutar škura , koji može postati krletka i zatočeništvo.

Napolju je sunčan dan , ali sunce ne probija u sobu . Unutra je , naizgled , ugodna , sjenopvitahladovina obavijena tišinom.

Tu počinje slikreva igra.

Čini se ; priklonio se minimaliznu. Kompoziciju određuju samo tti detalja u prostoru . Ptica Malecka, prozor i nedefinisana zavjesa. I dvije boje . Plava i žuta . Ah , gde su plava i žuta , ima tu,sasvim logično i zelene . Daljim ukrštanjem i varijacija sivih nijansi , do zagasitih.

No, plava , totalno preovlađuje i impresionistički nejasna i sjenovita pomalo zbunjuje . To je najdraža slikareva boja i najzahvalnija za njegovo shvatanje i prezentaciju slikarskog umjeća. To je boja dana , noći , mora i mor'a , dubina i visina , širine i tjeskobe . Boja nebeskog prostranstva . Boja vjernosti , ljubavi , nevinosti , radosti , ali i tuge , bola , očaja … Boja postanja i univerzuma.

Žuta , boja škura i doksata , daje slici ekspresivni nadnaravan kontrast. Sunce koje se ne vidi , ono je tu , ali još zvijek na Levantu , jasno određuje jutro kao doba dana . Izvori svjetlosti nema , ali čini se da je probila sjenovitu hladovinu prostorije u koju Ptica Malecka pogledava i iščekuje. Možda slikar želi da nas ubjedi da svjetlost potiče od čiste i nevine duše Ptice malecke?

Dakle slikar je postavio temelje za realističnu naraciju . Ali , da li je baš tako?

Kada bi se opis zaustavio ovdje , čitaocu i posmatraču bi se učinilo da je slika lijepa , tehnički i kompozicijski skoro savršena , Svi detalji su dati u skladnim geometrijskim proporcijama i koloritu kako to nalaže akademsko slikanje.

Jedna Ptica malecka , privučena neodređenom radoznalošću , je u osvit dana zalutala na doksat otvorenog prozora . I to bi bilo sve. Samo jedan fragment , samo jedna scena iz korelacije prirode i čovjeka , i ništa više.

No , pažljivi posmatrač nije zadovoljan . On hoće više . I nalazi , jer slika , i kada je gotova , nije gotova , dok ne dobije smisao. A smisao određuju i slika ri posmatral.

Prvi dojam odaje statičnost vremena i prostora .Pokreta ni! Međutim , ddabirom boja i slikarskog umijeća zaleđeni frgmnet postaje kompozicija koja sluti život i pokret. Malena ptićica , ženska duša postaje centar jednog univerzuma . Iako je zastala na ivici dva svijeta , malena , svjetlosna duša svakog momenta malecka može prhnuti i nestati u beskraj . Jedino njoj je data mogućnost da poremeti statičku datost i učini sliku živom.

Da bi bilo koja slika ili poetika , postala svjedočanstvo treba imati i minimum saznanja o onome koji svjedoči. Ko je on ? Šta je on ? Ili imati barem natruhu saznanja šta ga vodi u onome šta radi?

Slikar i ne krije :

-Sve počinje imenom i djelom Božijem.

Bog milostivi nam reče :

“-Malo vi znate o duši. Znanje o njoj je kod Boga.”

Ko je slikar da se usudi da slika dušu i to najtananiju od svih?

Rekosmo : Ptica malecka je prelijepa ženska duša.

Nećete vjerovati , slikara je naučio slikati duše njegov otac , koji uzgred , duša da mi prosti ,nije imao pojma o slikarstvu i koji je bio kategorično protiv njegovog mazanja kao osnovnog zanimanja :

-To kuluk za klošare , pijance i neradnike.

Ali , otac je bio od onih svjedoka koji su neprestano , u svemu tragali za dušom:

-U , u oblaku , u kamenu , u moru , u rijeci , čempresu , u mostu , u mahali , u ženi , u djetetu , u cvijetu …i nalazili.

Od malih nogu me vukao sa sobom i učio me iako to ja nisam bio svjestan.

Naučio me da sve lijepo ima ili žensku ili djetinju dušu. A to je jedno te isto . Skoro?

Odrastanjem , zaveden čarolijom i ljepotom žene , želio sam spoznati i upijati svjetlost svakog upoznatog ženskog bića. U gubiti se u cjelokupnosti ljepote , krhkosti , nježnosti i blagorodnosti njenog ovozemaljskog postanja i datosti.

Asja je bila jedna od prvih anđeoskih biča koje su me , Božjom pomoću , uputila u tajne i ljepote ženske duše.

Onog momenta kad sam joj rekao :

-Ja ljublju te Ptico malecka. – znao sam da sam shvatio suštinu ženske duše. Kasnije sam učio i spoznao da je svaka Ptica Malecka posebna i drugačija . Radi oni nevidljivih valera koji prave razliku među Evinim unukama , morao sam davati potpunog sebe , da bi ih bar na tren osjetio i prigrlio .

A zapravo slika , nošena bujicom zapretenih emocija , je krenula mojom privreženošću apstraktnom impresionizmu , koji ne preza od posezanja i simbioze sa bilo kojim oblikom, pravce , formu i tehnike slikarstva; ili više njih. Igra sa vlastitim umom , emocijama i percepcijom , kao opravdanje za zaobilaženja pravila da se ne slikaju ljudski likovi.

Na perifernim djelovima unutrašnjeg prostora na slici , nalazi sa par likova koji se jedva mogu naslutiti. Dati kao nejasne iluzije koje se mogu otkriti dugotrajnom studijom slike. I sakriveni su od radozbnalog pogleda površnog posmatrača Ptice malecke , koja ih samo sluti i osjeća.

Frontalno lijevo , iza teške naborane zavjese nazire se ženski lik. Ali istančaniji vid može percipirati tri vitka , iznijansirano osjenčena lika u jednom. Dijete (djevojčica?), djevojka i žena. Sva tri lika su bojeni u krhkosti i nježnosti pastelnih nijansi tamno plave akrilne boje, blago dotaknutih bezbojnim uljanim lakom .

Iza desnog krila škura sakriven je još jedan lik , koji se dužim posmatranjem može rastočiti u dva lika. Lik koji je okrenut Ptici maleckoj je muškarac sa šeširom i velikim plaštom muškaetira . Vitez , ljubavnik i borac za čast plemenite izabranice srca? Ili samo lukavi zavodnik koji želi zarobiti u svoje okrilje Pticu malecku , ako ona postane neoprezna i zakorači u prostor koji prijeti gubitkom slobode.

A ako tom istom liku posmtramo profil koji je okrenut na suprotnu stranu od prozora i Ptice malecke , nazrijeće se majka sa šeširom i velom , koja u ruci drži , možda ljulja , bebu.

Ah da , slikar je nadrealističkom iluzijom postavio desno krilo škura , unutar prostora za koji se pretpostavlja da je velika soba , urešena tapetama od teškog plavog pliša. Škure se od kako je vijeka postavljaju na prozor sa vanjske strane zida . U ovoj slicu krilo je zmaka. Ako pticu radoznalost privoče još samo cenat dva bliže unutrašnjosti , muški lik jednom potezom gura krilo škure i zatvara prozor i ptica je unutra , u njegovoj vlasti , ili barem u njegovom prostoru.

Posmatrač može naći još poneki sadržaj koji je slikar prešutio. jer se počesto ne drži poznatog načeka:

-Ljepota je u oku posmatrača.

Davno su ga , umjentice života naučile:

-Svaki entitet , svojom habitusom i djelovanjem utiče na objekt posmatranja i djelovanja , mjenjajući mu svojstva u pravcu svojih viđenja sukladno vlastitim psihofizičkim orjentacijama i mogućnostima .

A sada , da na trenutak , gluho bilo , budemo nihilisti i pretpostavimo da najmanjeg , ali najvažnijeg detalja slike , Ptice malecke nema.

Slika i slikarev univerzum postaju jedno lijepo , ali prazno ništa .

Boje , kompozicija , igra svjetlosti i sjene , prozor i zavjese ,sudar unutrašnjeg i spoljnog , sjene i likovi i dalje postoje u ljepoti kakva se odražava u oku posmatrača, Ali odjednom nema ni statike , ni dinamike. Nema ničega osim prazne ljušture. Nema života.

Takav je život . Bez Ptica maleckih , kako god se one zvale: vrapčići , grlice, grdelinke , lastavice, kanarinke , slavujke , bandide, smjernosti , neznanke , pile pirgavo , Tolstojevo čedo, ona kojoj je Bog milostiv i svih upoznatih i neupoznatih ženskih i djetinjih duša sve je prazna iluzija.

Zato se kao Ptice feniks malecke ili one što umire pjevajući moraju vraćati u naše živote , nudeći nam ljubav i svjetlost.

Valerij Jakovljevič Brjusov – Dječije nade

Opet noć i nebo, i to bahato

Crveni Mars sija iznad mene.

Rob zemlje, okovan i zarobljen,

Zašto čamiti u nezemaljskom snu?

Dječije nade se neće ostvariti!

Nećeš videti, dodirnuti, tebe, –

Novi zrak nad vječnim svemirom:

Naš brod je u praznini!

Nećete napraviti prvi let

Nećete čitati na stupcima novina,

Šta je nepoznato, sada slavno, neko,

Kao da je Kolumbo ugledao novo svetlo.

Pa, prepustite se! Ali duša ne želi

Rastanak sa skrivenim snom

I, plačući, radosno proriče

O velikom zemaljskom imenu.

Oh, stvarno, kao divlja crvenokožac,

Hoće li Zemlju iznenaditi vanzemaljci?

I miljenik Božiji će doći da krsti

Naše vode, planine i polja?

Ne! ali mi, posjedujući vlastito svjetlo,

Mi koji smo dovezli zastavu na stub,

Moramo nositi na druge planete

Blagoslovi male Zemlje!

Ja sam sin Zemlje, dete male planete,

Izgubljeni u svemiru sveta,

Pod teretom vekova umoran dugo vremena

Bezuspješno sanjati o nečem drugom.

Ja sam sin Zemlje, gdje dani i godine su kratke,

Gdje slatko zeleno proljeće

Gdje su zagonetke ludih duša bolne,

Gdje snovi o ljubavi ljuljaju mjesec.

Bili smo zarobljenici u našem skromnom balu,

I koliko puta, u bezbrojnim promjenama godina,

Zemljin tvrdoglav pogled u mračnom svemiru

Prati čežnju kretanje planeta.

I sin Zemlje, jedan od bezbrojnih,

Bacam stih u Beskonačno, –

Tim bićima, tjelesnim ili bestjelesnim,

Da misle da žive u drugim svjetovima.

Ne znam kako će moj poziv stići na odredište

Ne znam ko će preneti moj pozdrav,

Ali ako su voleli i tugovali,

Ali ako su oni zauzvrat sanjali

I pohlepna misao uronila u tajne,

Prateći zrake koje gore u daljini –

Moj strastveni uzdah, žurba

Vi gospodari Marsa ili Venere,

Vi, duhovi svjetlosti ili, možda, tame, –

I ti, kao i ja, držiš veru:

Zavet da ćemo biti zajedno!