Izmedju svesnog i nesvesnog,
misao se zanjihala:
O nju su okacena sva bica i svi svetovi
koji se neprestano njisu.
Milioni bica su tu: Sunce,
Mesec i njihove mene:
Milioni stoleca proticu, a ljuljaska se i dalje njise.
Sve je u pokretu! Nebo i zemlja,
vazduh i voda, pa i sam Gospod otelotvoreni:
pogled na sve ovo ucini coveka slugom.
Svoj rad pazim i volim.
Ali me sporost izrade danas obeshrabruje.
Dan mi je teško pao. Izgled mu je
sve mračniji. Stalno duva vetar i pada kiša.
Više želim da gledam nego da govorim.
Na ovoj slici vidim sada
divnoga dečaka koji pored česme
leži, biće da je umoran od trčanja.
Kakvo divno dete; kakvo divno podne ga je
smirilo da se već preda snu. –
Sedim i gledam tako jako dugo.
I ponovo se u umetnosti odmaram od nje.
S kime sam zanijela, neću vam reći,
Ma umrla ovog trena
Vi pljujete na pod: gledaj te kurve!
A ipak sam čestita žena.
S kime se ljubim, neću vam reći.
Drag mi je, divan je za me,
Nosi li zlatan lanac o vratu
Ili samo šešir od slame.
Pa ako već mora biti sramote,
Ponijet ću sama sve jade.
Ja njega znam, on mene zna,
A bog nas oboje znade.
Mira mi dajte, gospodine suče!
Jednako, župniče i vi!
Dijete je moje i ostat će moje,
Od mojih će ruku da živi!
Nitko nije savrsen, ipak
Kada sam bez tebe, tjesim se
Razmisljajuci o nekoj mani
Koja jednom otkrivena, moze sve pokvariti,
Govorec mi da tvoja odsutnost moze moja zelja postati,
Oh, zatim, ta prepreka sto postavih je
Izmedju nas, nestaje.
I vidim tvoju cistocu u tvojim ocima.
Daljine koje leze izmedju mene i tebe
Kao neke dveri otvorene
Kroz koje nase zajednicke uspomene nalaze
Zelje zdruzene.
Pijem za ugašeno ognjište moje
Za moj život pun žala
Za samovanje u dvoje
Za tebe pijem ja –
Za laž usana što izdaše
Za mrtvi pogled žena
Za to što je svijet strašan
Zato što spasa nema
Slike iz početnih perioda stvaralsštva Pralja i Crvenokosa nam daju uvod u početak evolucije Tuluz-Lotrekovog slikarstva i njegov bijeg od klišea Salonskog ( Akademskog slikarstva) i nepoznate vode eksperimenta i nalaženja vlastitog izraza .
Anri de Tuluz Lotrek – Pralja 1886. N
Anri de Tuluz Lotrek – Toaleta (Crvenokosa ) 1890. godine
Njegove slike o ženama su mnogorbojne. Nekako logično. Njegova opsjednutost ženama je bila anegdotična i romantična. Volio je žene, bez obzira na uzrast i status , pa čak čak i izgled. Nekako još logičnije. Protraćena mladost , čije je jedino drištvo bila žena , ali majka. a majka je uvijek samo majka. Žena koja nas je rodila.
Milje u kojem je živio i njegovo zanimanje upućivali su ga na pralje, pjevačice, plesačice, konobarice , modele, švelje … , što je na Monmarturu ( čitaj Pariz ) najčešće bila fasada za najstariji zanat na svijetu.
Žena je žena, ljubav je ljubav mislio je Tuzluz – Lotrek. A on sebi nije moga dozvoliti luksuz da previše bira. Mogao je. Roditelji su mu bili enormno bogati , aristokrati i nisu škrtetarili prema Roriju. Ipak kao i svaki čovjek se nadao pravoj ljubavi. Eh , usud je ponekad vrlo smion u okviru svojih stvaralačkih kompetencija. Rori je očiti primjer širine usudovog stvaralaštva.
I kao slikar i kao čovjek Tuluz- Lotrek je bio veoma inteligentan i racionalan. Vrijeme slikanja je i vrijeme učenja i sicanja iskustva . Vrijeme života i vrijeme ljubavi. Shvatio je da se žene moraju poznavati da bi se voljele, naslikale ili pisalo o njima.
A kako upoznati žene?
Potruditi i nači načina da je privučeš, da je osvojiš ili barem zainteresuješ da provede vrijeme sa tobom : Tada se upoznate i onda podjelite intimne trenutke – tajne , emocije , nade , želje , strahovanja.
Ni jednog trenutka Tuluz-Lotrek nije prestajao biti svjestan svoga hendikepa. Našao je načina d da bude popularan i privlačan ženama. Inteligentnim povezivanjem obrazovanja, pričljivosti, aristokratskih manira i uglađenosti kombinovani sa bojažljivošću , ali i drskošću invalida u ophođenju sa ženama, i normalno novac koji mu nikad nije nedostajao , činili su ga, često , poželjnim u očima žena.
Ženama su uglavnom vrlo nježna , suptilna i romantična bića. uglavnom ne komplikuju i ne treba mnogo. Život ih je naučio da ne smiju izvoljevatiu i biti pizdunke. On je živio u vremenu i miljeu u kojima žene nemaju previše izbora. Često se on svodio na puko preživljavanje , dan za danom.
A i one su , najčešće, bile usamljene i željne nježnosti . Site su muškaraca koji bezosjećajno traže seks za novac na jedan tren, tegobnog života i beznadežnosti. Druženje sa slikarom im je bio dobrodošeo predah između prethodne i slijedeće bijede.
Ipak trebalo je poteći vremena dok žene ne postanu Rorijeva rutina.
Po dolasku na Monmartr sjedio bi ukafanama ,pravio je skice , nejasnim skoro isprekidanim , krivudavim linijama, iz kojih su nastale njegove slika krcate prizorimaa iz bordela, kabarea, pozorišta, cirkusa i plesnih dvorana , po kojima je postao slavan.
Vremenom su se na tim skicama , iz kojih su nastale nikad zaboravljene slike, mogli uočiti likovi najslavnijih pjevačica Ivet Zilber ili Luiz Veber.
Ali trebalo se uspeti i opstati do tih vremena.
1.Pralja
U životu Tuluz – Lotreka ima previše slučajnosti da bi to bila slučajnost.
Jedne večeri , na izlazu iz jednog restorana , Tuluz-Lotrek je sa oduševljenjem gledao misterioznu , razigranu i lepršavu mladu ženu , čija je crvena kosa bojila zlaćanim tonovima veče na Monmartru. Prijatelju pored sebe nije krio oduševljenje:
“Ona je zadivljujuća! Kakav miris ima! Bilo bi tako divno da ona bude moj model!”
Upornost u svemu, u slikanju, u bolesti , u taganju za nepoznatim je dovela ovu „đavolicu“ u njegov život i na slikarsko platno, da generacijama koje tek treba do stasuju pokažu šta je vrhunsko slikarstvo. Ili jasnije rečeno, kako se nekada sa ljubavlju slikalo.
Nije odustajao dok je nije pronašao. Pa Monmartr baš nije ni nešto veliki. Odrasloj osobi svakako, čovjeku sa bolnim , izlomnljenim , krhkim dječijim nogicama je ogromna , zastrašujuća đungla.
Slutite. To je bila Ona , Karmen Guden, njegov model. Svi biografi i usputni bilježničari neće propustiti da je deklarišu kao pralju i prostitutku.
Kakve to veze sa životom, slikarstvom i odnosom dvoje ljudi ima?
Trebali su jedno drugom, našli se , ponudili i dali , a i uzeli sve što im se svidjelo. Život je i jednom i drugom u tim vremenima druženja bio podnošljiv , na momente prelijep.
Toluz – Lotrek je upoznao Gudenovu , iz svih uglova, onako kako je zamislio da treba da upozna ženu koju će da slika. I voli . I volio je i slikao , neumorno i sa strašću, u različitim pozama, ambijentima, osjećanjima i različitim slikarskim tehnikama.
Da li su zbog toga slike sa Crvenokosom Karmen tako životne , uvjerljive i gledaocu veoma bliske?
U jednom pismu majci koje datira iz 1884. godine Lotrek je zapisao:
„Slikam ženu crvene kose koja je apsolutno zlatna.“
Ljudi pomišljaju da je zlato žuto. Ali boja pravog, starog i najvrijednijeg zlata je crvena. ali zapitamo se da nije Rori mislio na dušu crvenokose. predstaviti , odnosno pisati majci o nekoj ženi , uvijek znači biti zaljubljen u to biće.
Opisati sliku Pralje a ne uporediti je sa nekom drugom slikom u kojoj je model Karmen Guden je tek polovičan posao. A to priča o Tuluz – Lotreku ne zaslužuje, jer slikar je veoma kompleksna , intuitivna , inteligentna i nadarena ličnost.Ali i kompleksna ličnost svjesna svojih mana i odnosa svakidašnjice prema tim nimalo ohrabrujućim značajkama.
Još moramo shvatiti da je Pralja slikana nedugo po završetku školovanja u ateljeu krutog tradicionaliste i salonskog slikara Leona Bonata . I vidan je uticaj njegovog učitelja. Svi se slažu u tome . To postaje postaje jasnije kada se Pralja uporedi sa Toaletom.
U početnom periodu njegovog stvaralaštva uticaj tradicionalnih i ortodoksnih prikaza modela je izražen. Slika Pralja je slikana na uzorima Renesanse i kasnije opšteprihvaćenog slikanja. Kontrasti ravnomjerno ustalasanih i raspoređenih tamnih i svijetlih površina. Karmen je obučena u izrazito jarkoj ispranoj bijeloj bluzi.
Subjektivna implikacija da praljina bluza mora biti čista i savršeno bijele boje ? ili ukazuje na opraljino siromaštvo koja se reflektuje na odjeću koju nosi.
Vjerovatno ima i toga.
Ali , slikarev cilj je da bluza ( samim tim lik pralje ) bude izvor svjetlosti , a ne prozor koji bi logično trebao da bude prirodni davalac svjetlosti. Deo kose koju svijetlost prozora ne dotiče je svijetlija, bojena tamno crvenim do braon nijansi, za razliku od osvjetljene koja je data mnogo tamnijim nijansama.
Slikajući ruku pralje, Tuluz – Lotrek nam daje povoda za novo razmišljanje. Zašto je ruka , koja je u sjeni, svjetlija od lica direktno okrenutog prema izvoru svjetlosti ; prozoru. To su nijanse, ali pozornijem gledaocu je to velika razlika.
Lice je mnogo tamnije. To čini da izgleda kao da ruka krade / upija svjetlost , bjelinu od bluze i jako svijetle tkanine na stolu.
Da li to stičemo utisak da ona unutarnja svjetlost Praljinog bića polako nestaje i od očekivanog izvora svjetlosti postaje lice koje upija svjetlost?
Njeno anđeosko svijetlo lice je čedno zagledano van prozora, u ono , neodređeno , nedolazeće , a željno iščekivano sutra. Bjelina bluze naglašava njenu u crvenkastu kosu i lice u sjeni , na kojem slikar osjeća sjenu umora.Možda beznađa? Ne vjerujemo. Tuluz – Lotrek nije slikar beznađa. Naprotiv !
Karmen je ljubav jedne veoma kompleksne ličnosti, pa i njegovo razmišljanje mora biti takvo. Ona je usamljena žena koja se u sebičnom muškom svijetu bori za egzistenciju. Zato nema osmijeha na njenom licu, ali ni ravnodušnosti, čak ni zabrinutosti. Zaklonjenost oka kosom, bojenom najsvijetlijijim , zlaćanim nijansima daje licu blag izraz na kojem dominira nada (?) .
Pralja Karmen Goden je anđeo Tuluz- Lotreka , njegova ljubav, učinivši je simbolom plemenite čistoće , podario joj vječnost.
Nepodijeljeno je mišljenje da je Pralja jedno od najkopleksnijih Tuluz-Lotrekovih dijela, daleko složenije nego svi njegovi prikazi iz bordela, kabarea, cirkusa i plesnih dvorana širom Pariza, sa kraja tog mističnog XIX vijeka.
2.Toaleta
Na suprot Pralji , Toaleta je slikana nekoliko godina kasnije, kada je Tuluz već uveliko pobjegao od klišea u slikarstvu, oslobodio se tabua akademske prošlosti i počinjao sticati slavu u umjetnosti i u miljeu kojim se okružio i sa kojim se družio , ali i mnogo šire.
Akterica je ista na obje slike. Nekako normalno i očekivano . Tuluz – Lotrekov crvenokosi anđeo Karmen Guden. Uz svjetlost i nadu kao glavni motiv ona je jedina konstanta na slikama. Evidentni su i otkloni u potezu kistom , ali i u pristupu slikanju.
Tuluz – Lotrek nije više krut. ruka mu je mekša , pokret usporeniji .Sve se mjenja . Nestaju tamni tonovi., uglavnom. Osim kao neophodni dodaci kontrastima .
Tuluz Lotrek je sve opušteniji i razigraniji , poput njegove djevojčica na slici. Kad je svukao , ogolio Gudenovu , ona nam se odjednom ukazala kao krhka djevojčica, koja je možda i vrlo iskusna žena , ali krhkost , ranjivost i umor izbija iz nje.
A onda ugledasmo posteljinu, dušekluke na podu. Taj Lutuz – Lotrek nije nimalo diskretan, ni bezazlen što bi se očekivalo od jednog aristokrete. Ali on je sada slikar, sto posto, a oni su nemarni, okrenuti slikama i beomstvu. I vole se hvaliti uspjesima kod žena.
Ne znamo kako to niko nikad nije primjetio, ali nama se pričinio slikarev lik u neuredno složenoj posteljini , poviše glave crvenokose , u fotelji od pruća . I još nešto čini nam se da ima pseći položaj i tijelo. Ono što se piše o Tuluku – Lotreku govori da je i ova implikacija moguća.
Da vidimo šta je slikar uhvatio u detaljima Toaleta. Ovo je bio , vjerovatno, jedan od dana kada ga je tijelo manje boljelo i kada je bio nestašan , zaveden ljubavlju i igrom.
Nemoguće je odrediti doba dana, ni po toaleti. Može čak biti i jutro , kada „normalne žene“ rade toaletu, ali i predvečerje kada „one druge“ ustaju iz kreveta i pripremaju se za noć. Dekor odiše sirotinjom. iskrzana slamnata sjedaljka, limena banjica za pranje i kupanje, mokrinom je obojila trošni daščani pod .
Mlada žena sjedi , čarapa , dokoljenice i čizma su joj na nozi , ( detalj ponovljen na drugoj Tuluz-Lotrekove slici o kojoj će biti riječi), i to bi upućivalo da je toaleta pri kraju . Dama se oblači, jer se ne vidi druga noga. a možda se jednostavmo nema vremema za decidnu i sveobuhvatnu toaletu.
Ali kod Tuluz-Lotreka to ništa ne znači. Njegovi modeli imaju naporan noćni život. Često se samo svale na posteljinu i umorno usniju bez da su svukle taj slikarev fetiš.
Čaršaf je ležerno obmotan oko lumbalnog i skutnog dijela tijela. Žena je naga. Implikacije? Noć vjerovatno nije provedena bezazleno. Jedino nas krhkost žene sprečava da razmišljamo dalje od pristojnosti .
I bukvalno i koloritno Tuluz-Lotrek postavlja kosu, leđa i nogu sa čarapom i čizmom u okosnicu slike. Sve ostalo je dekor, igra boja i naznaka u službi centalnog lika.
Više to nije onaj čvrsti crvenokosi anđeo u bijelo bluzi zagledan kroz prozor , koji odiše čednošću i upija svjetlost i nadu .
U središti ove slike i bukvalno i izražajno je lijepa , nježna , krhka crvenokosa žena sa svojim osjećanjima i nedoumicama. Ona je posrnuli anđeo čija je krhka nagost skoro ogoljena ali i diskretno sakrivena . Tuluz – Lotrek još nije spreman pokazati golotinju Karmen Guden u punom svjetlu. To će učiniti u nekom narednom pokušaju, kad bude spreman i to na maestralan način.
Ne smijemo zaboraviti da je Tuluz – Lotreku vrlo obrazovan čovjek i po vokaciji poeta. To sve njegove slike na neki način dokumentuju. Majka mu je predlagala da bude pjesnik, pisac, ali to je on kategorično odbio. Bilo bi mu suviše dosadno i licemjerno pisati o životu koji nije iskusio. A on je htio upravo suprotno, da živi život u totalitetu svojih psihofizičkih , ali i materijalnih mogućnosti , pa tek onda da na platnu boji taj život.
Ponekad se čini kao da su njegove slike crtani strip rađen na bazi kaleidoskopa . Slika detalj po detalj , slaže prizor po prizor. , I nastaje priča. Mnogo prelijepih , vizuelno bogatih i efeektnih prizora i inserata iz života tog nadobudnog patuljka klizi nam u susret , uprkos nepostojećem vremenu i zakrivljenom prostoru.
Kad kažemo nepostojeće vrijeme to može mnogo toga značiti. I zanči, upravo zahvaljujući meštrima Tuluz – Lotrekovog kova. Otklon između Pralje i Toalete je tri godine. Karmen Godin kao da se podmladila za nebrojeno mnogo godina. Žena je kao vino , ili magija umjetnikovog kista. Ko će ga znati?
Čovječuljka koji se sasvim otvoreno ruga svijetu , dozvoljavajući mu da da bude dio njegovog života. Bio je veseli patuljak koji u sebi skriva bol svog usuda i tijela. I nedostatak ljubavi, osim Božije i majčine.
Nejasno izraženi vrat i brada, duga crvena kosa; na dnu vrata skupljena u nedefinisanu punđu , prije će biti ležerno , u zavežljaj smotana kosu Crvenokose su u milimetar isti kao kod Pralje. To je slikarev najveći ponos i izazov. Predstaviti bogatstvo te zlaćane ljepote. Lijepa vitka figura žene , plijeni jednostavmošću i iskonskom ženstvenošću . Sve što radi radi vrlo prirodno i spontano . Zapravo Tuluz – Lotrekova slikarska tehnika uspijeva zaustaviti pokret i otkucaje sata.
I opet je Karmen zauzela ponosnu , uspravnu pozu. I ponovo je zagledana negdje ispred sebe. Možda je zamišljena , ali više nije u grču. Meke linije i boje čine da se stvori romantični izgled žene, čiji je pogled možda čeznutljiv, možda samozadovoljan ili pak neodređeno zadovoljena .
Palete svijele plave boje , iznijansirane u bezbroj valera čini okosnicu nježnih kontrasata koje zaključuje igra crvene, zelene i žute boje. Bijela boja nanešena širokim , ležernim potezima kista uz modulaciju pobrojanih boja daju slici obiljažje skice.
Ležernost i jednostavnost kompozicije Tuluz – Lotrek je opisao u svom stilu :
„Crvenokosa žena koja sjedi na podu, gledana sa leđa, naga.
Pejzaž bez premca, to je vaša duša
Gde idu ljupke maske, plešu krinke,
A svi, dok zvonka lauta se sluša,
Ko da su tužni ispod čudne šminke.
Premda u pjesmi sjetno im trepere,
Pobjeda ljubavi, život dnevnog sjaja
U sreću kao da nemaju vjere,
A pjesma im se s mjesečinom spaja.
Sa mjesečinom i tužnom i lijepom
Od koje ptice sanjaju u borju
I vodoskoci u zanosu slijepom
Jecaju, vitki, u svome mramorju.
Pariz , Monmartr i Pozorište
Izabrao je umjetnost kao svoju profesiju. Bolje reći bolest i opšte fizičko stanje mu nisu ostavljali drugu mogućnost. Sklonosti ka crtanju i slikarstvu , koje mu je od djetinjih dana potspješivala majka , su postale osnov njegovog života.
U traganju i odabiru građe za rad , često se pominje jedna rečenica:
-Usled nemogućnosti da se u potpunosti koristi svojim telom poceo je da živi za umjetnost.* ( *Enciklopedija Britanica 2004.).
Pogrešno. Iz više razloga.
Mnogi će pomisliti da je živio od umjetnosti. Zaboravljaju da je porodica Tuluz-Lotrek bila među najbogatijim aristokratama tog doba. Ono važnije , umjetnost bio bijeg Tuluz-Lotreka od nesreće i usuda u vrtlog života.
Grad svjetlosti Anatol Fransa , Pariz je bio njegovo životno opredeljenje od najranijih dana djetinjstva. U njemu je počela njegova bolest i završila.
Pariz je u to vrijeme bio centar svijeta. Veliki koloseum svih kulturnih dešavanja, i što se tiče same umjetnosti a i svrukupnog života i provoda na ulicama. Monmartr je bio središte umjetnosti i srce Pariza . U isto vrijeme na ulicama Momartra, bolje reći u zagušljivim lokalima , pozorištima, bordelima Monmartra i Pigala su se susretali slikari Van Gog, Pol Gogen, Žorž Sera , Tuluz Lotrek ( i svako umjentik koji je držao do sebe ) .
Njih četvorica su bili sasvim različiti po svojim karakterima. Ipak imali su nekoliko zajedničkih imenitelja: ljubav prema slikarstvu, apsintu, noćnom životu i lične tragedije. Sve to je stvorilo neke spone među njima, koja je dovela do male revolucije u slikarstvu i umjetnosti. Lične tragedije su prijemčive za sveopopštu neprevdu i bijedu. A to su već neiscrpne teme za rad.
Zahvaljujući tim umjetnicima, još jače se nastavlja probražaj umjetnosti i rušenje krutih načela akademizma , koji su započeli impresionisti.
Monmartr postaje kulturno umjetnički centar epohe na prelazu dva vijeka u kome su se desile revolucionarne promjene u slikarstvu i umjetnosti. Umjetnost je izašla iz uskog kvira ateljea. Oslobođena, lutala je po prirodi , po kafanama, trgovima , parkovima i pločnicima.
Kist i boja su postali oružje koje kritikuje i upire prstom u sveprisutnu nepravdu . Istovremeno ruše se i krute umjetničke, slikarske forme i shvatanja.
Ulica, kafana, javne kuća , pločnici crvenih fenjera, scene svakodnevnice polusvijeta postaju nepresušni izvor motivacije, ali i druženja. Ogromne količina apsinte su kolale krvotokom umjetnika. neki su zastranjivali u jačim formama opijata.
Slikarstvo i zabava , bjesomučni noćni život u tami polusvijeta , kao jedini mogući vid življenja zarobio je i grofa Tuluz – Lotreka. Cinici bi rekli – smrtonosno.
Vremenom Tuluz Lotrek postaje nezabilazan činilac u dešavanjima u kvartu umjetnosti i nazivaju ga „dušom Monmartra“. Ružni , metar i žilet čovječuljak ima duha da postane duše jednog neponovljivog vremena.
Odjednom njegova umjetnost nije samo puka faktografija, plakat ,poster, ilustracija ili print za časopise. Odjednom slike dobijaju dušu, umišljaj, poetiku , autentično viđenje ili snoviđenje slomljenog , ali nestašnog i života željnog čovječuljka.
Tuluz-Lotrek postaje vjerodostojni dokumentarista koji predstavlja avangardu svoga vremena. Njegovo djelo postaje poziv na putovanje kroz život pariškog noćnog života, osvrt na kontraste sveprisutne ućmalosti i dekadencije života. Opomena i tadašnjim i budućim generacijama:
-Život je iluzija koja traje jedan tren.
Postavši neodvojivi dio slikarevog bića, noćni život Pariza, postaje centar svijeta i rada. Upoznavši sve njegove velove i valere Tuluz – Lotrek omogućuje posmatraču sudioništvo u tim šarolikim i opijajućim svijetovima pozorišta, kabarea, bordela i trotoara ulica crvenih fenjera.
Začuđujuće je da svaki posmatrač bez izuzetka poželi da postane dio života Tuluz – Lotrekovih pralja, pjevačica, igračica prostitutki , kao vodilja i opsjene boemima i hedinistima, lišenih predrasuda, oslobođeni okova učmalih molralnih društvenih normi i licemjerstva.
Rekosmo – Pariz je još u djetinstvu postao Tuluz-Lotrekov grad i sudbina. Blagodeti Pariza su odškrinuli vrata neobičnom slikaru , a on ih treskom širom otvorio: Grad i slikar su nastavili živjeti simbiotičkim životom. Skoro svaki detalj te simbioze ovjekovječen je bojom i pokretom na svakoj slici koju je poklonio javnosti.
Monamrtr bez Tuluz-Lotreka i njegovih muza, prijatelja, i svega onoga što što je tada značilo njihov život definitivno ne bi bio onaj Pariz o kojem se već stoljećima priča.
Čini se da nema dogođaja koji se desio u njegovom okolišu a da ga on fotografskim sjećanjem kista nije ovjekovječio i ostavio u naslijeđe generacijama koje dolaze.
Zaljubljenik u pozorište od mladosti , nikad se nije rastao od njega. Čitavo vrijeme umjetničkog djelovanja bio je aktivni sudionik u životu pariških pozorišta.Bezrezervno, ponekad i bez novčane naknade , često je svojim izdašnim prilozima učestvovao u realaizaciji mnogih avangardnih i redovnih programa. Brojnim sačuvanim i izgubljenim posterima , printovima, panoima i slikama proslavljao je pozorište i pozorišne umjetnike , izvođače i scenu.
Neko reče ; dobro se dobrim vraća!
Prvenstveno zahvaljujući djelima posvećenim pozorišu Tuluz – Lotrek je stekao slavu, prvo na Monmartru, pa u Parizu i dalje je sve išlo svojim tokom.
No. njegovo djelo nije samo zaljubljenost u pozorište. To je bila prilika da iskoristi moć pozorišta koje je ono zauzimalo i pariškom društvu. Pozorište je bilo žila kucavica noćnog života i promenada skoro svih ličnosti od imena i značaja. U pozorištwe se dolazili da se posmatra , uči i sklapaju poznanstvai prijateljstva , i da se istovremeno bude viđen i prepoznat. Da se uživa u slavi i životu.
Ponekad se u Tuluz-Lotrekovim djelima čini se da je scena pozorište, bordela, hipodroma, šetališta …, potisnuta u drugi plan, ponekad čak i potpuno izostavljena. On želi da nam predstavi kretanja bila jednog društva kojeg čine skoro sukobljeni pojedinci .Jedinke koje skriveni iza maski posmatraju jedni druge, zaboravljajući da pogledaju u svoju grotesknu nutrinu
Radeći za pozorište otkriva tehniku Japanakih drvoreza. Da ali je to primjetio u djelima Degasa i Matisa na koje je ta vrsta japanske umjetnosti utjecala, ne može se pozdano tvrditi. Ali sasvim je evidantno da je Tuluz.lotrek otišao korak dalje.
Radeći na plakatu predstave “Japanska diva ” do maksimuma je iskoristio dvodimenzionalnost kao način prezentacije predstave. Velika jednobojna ravna ploha plakata i jaki efekti uzoraka kao da su preuzeti dirktno sa japanskih drvoreznih igrarija .Od tada ova scenska odlika je vrlo čest gost ne samo na plakatima nego i u njegovim ostalim djelima.
Zapravo činjenica je da je Tuluz – Lotrek na velika vrata uveo japansko dvodimenzionalno slikarstvo u tehniku plakata , ali pobunjene nizove novonastalih pokreta u slikarstvu od postimpresionizma pa nadalje, do današnjih dana.
* Anatol Frans književnik , slikarev savremenik koji je prije svega bio esteta koji je objavljivao stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane
Autor
Hajro Šabanadžović
Ples…(II dio)
Ples boja na bijeloj pozadini
Ples na suncu
Ples sjenki
Ples duhova
Ples žutih ruža
Moje je tijelo bolesno
i žudi tihu jednu bolnicu
Bolnica bez šuma i bez grada
u praznom blijedom danu
Blijedi dan je odsjev blijeda neba
U mrtvom vrtu zimsko sunce šeta
Mi tihi samostanci bez Boga
u našim bijelim pustim sobama
zaboravljamo život
snivamo
duge tužne blijede prazne naše dane
O okna naša udare pokadšto
krik ples i radost života iz grada
– O grad!
O nemir nemoć naših srca!
O mi smo davno izišli iz života
i mi smo samo svoji spomeni!
U smrt se samo vrata naše kuće otvaraju –
Za rub se zemlje nebo ruši
Veče
– O veče noći naše djevojke!
Tko ljubi sada naše djevojke? –
Mi potonemo u crn ponor snova
i snivamo da svi smo davno pomrli
Već bezbroj ljeta ležimo
Preko nas
u trku idu neba oblaci
Preko nas
u vječnost se bez konca dani noći ruše