Voljela bih da si tu
da te njezno ljubim
voljela bih da si tu
da te nikad ne izgubim
Da si sa mnom tu
drzali bi se za ruke
igrali i smijali
i zaboravili na tuge
Ref. 2x
Da si sa mnom tu
i da mogu da te gledam
da si sa mnom tu
da te nikad, nikad, nikad, nikad
nikom da te ne dam
Tuga je to
rodiš se
živiš
škole učiš
zaljubiš se
voliš ko konj
ovce te ko delfina vole
uvijek u nekim svojim đulistanima
i ljetnim stađunima
tisuć puta bolerao
balade ktomu
srce pjevalo
slamalo i skršeno bilo
a opet
od te ljepote se ne umire
kontaš i ako rikneš
samo te odatle u đardinstan vječni
mogu prebaciti
i
sve opet ponoviti
Ne osjećam sebe kao slikara
ili poetu
iako to dobro radim
Osjećam sebe
samo kao čovjeka
koji drži obećanje
u svijetu kojem je svejedno
hoćeš li živjeti ili umrijeti
Poslije svake ponoćke
kada katedralska zvona utihnu
i ezan najavi jutarnju molitvu
stojim pred taš pločom svoje ljubavi
polažem rumen ružu na mramornu bjelinu
stavljam ruku na srce
tiho je pozdravljam
i šapćem
Još uvijek sam sanjar ljubavi moja
hvala ti što si mi bila učiteljica
naučia me kako se voli
zamolila i dobila obećanje
da nikad ne prestanem da sanjam
i da volim
razlog da nastavim
živjeti prelijepi život
On grudvu pred oca ispred ulaza
A majka jedva do auta preko prilaza
Pa ona sama na brijegu
Iza stakla skorenog od mraza
Sa radija Indexi i tuga
Devedeset druga
Tek počela a duga
Vjetar naglo s juga
Iza njega škola i pruga
Devedeset druga
tek počela a duga
Vjetar naglo s juga
Sa radija Indexi i tuga
I velike oči na djevojci
I riječi o Bogu i majci
Oči njegove majke plahtom pokrivene
Otac iz sjene, zagledan u prozore bolnice
U proljetno jutro on biciklom do kraja svoje ulice
Pa sa njom do grada pa do Grbavice
Zingaro chi sei
Figlio di Bohemia
Dimmi tu perché
Sei venuto qui
Quando mi stancai
Dell'Andalusia
E tu vecchio dimmi come fu
La mia terra ormai non esiste più
I cavalli son stanchi nell'umida sera
Ma la folta criniera
Sembra il vento invocar
Stan gli zingari attorno alle fiamme splendenti
Destan ombre giganti
Nel chiarore lunar
Palpita allor la canzon più bizzarra
Nasce nel cuor quel vibrar di chitarra
Questo è il canto di chi non conosce frontiera
E l'ardente preghiera del gitano che và
Dimmi deve vai
Tornero in Bohemia
Me ne andro lontan
Per mai più tornar
E tu dove vai
Nell'Andalusia
E tu perché piangi cosi
Io son vecchio ormai e rimango qui
Gigani
Ciganine, ko si ti?
Sine Bohemije
Reci mi zašto
Došao si ovdje
Kad sam se umorila
Od Andaluzije
A ti, starče, pričaj mi kako je bilo
Moja zemlja više ne postoji
Konji su umorni u vlažnoj večeri
Ali gusta griva
Čini se kao da vjetar zove
Visokih kao divovske sjene
Na mjesečini
Tada plemenita pjesma pulsira
Taj titraj gitare rađa se u srcu
Ovo je pjesma onih koji ne poznaju granice
I žarka molitva Cigana koji odlaze
Reci mi kuda ideš
Jednom vratit ću se u Bohemiju
Otići ću daleko
Da se nikad ne vratim
A kuda sada ideš?
U Andaluziju
A zašto tako neutješno plačeš?
Sada sam star i ostajem ovdje
Prevod Hajro bleki
Odškrini mramorne grudi
zaleđene bolom rastanka
dozvoli da u tmini mraka
moja ljubav te probudi
U suton na poćinak ćeš poći
ja ću ti ko skriven tat doći
ne plaši se djevojčice mila
to je ono što si snila
Otvori oči snene
pogledaj u mene
tu se ljubav nalazi
i kad sunce zalazi
i kad zora sviće
mi jedno smo biće
Ne zaboravljam usud
nevinost ciganke koja me ukrade
proreče mi život u cvijeću
i pokloni sebe blagoslovljenu
reče mi
nećeš liječiti ljude
ni graditi kuće i mostove
još manje zastupati ljude
zapisano ti
tjerati bol i strah
koja se čudom pretvaraju
u oceane ljubavi
tvoj tvoj ovozemni splav
će tišinom ploviti
navsegda
Proljetni vodopad
Tebi je bar lako
kroz dane brodit plaho
vrijeme je lijepo
miris lljeta nas miluje
ptice cvrkuću
sunce se osmjehuje,
nebo je na bosanski plavo
vodopad je proljetni
ti si prelijepa.
ružin bikini
sa otiskom mojih dodira navuci
peškir na rame nabaci,
ruku nježnu primi
znaš onu
lijeva u desnoj
u modrozelenu rijeku uroni
i eto čarolije