Kapidžik otvori, jer, moga mi dina,
Izvaliću direk i baglame tvrde,
Pa neka se na me svi alimi srde,
Jer za tobom, beli, umrijeh, Emina!
Il’ si ljuta na me što po heftu dana
U mehani sjedim, niti drugo marim
No razbijam derte s bekrijama starim
Uz udare sitne tankih terzijana?
A ko ne bi pio?… Ko se jednom svrne
U tvoj sokak, pa ti vidi oči crne,
Taj se mahnit vraća domu i akrebi.
I kadija, valah, bekrija bi bio!
Da te jednom vidi, bukarom bi pio
I nikad se više avertio ne bi!…
Bosancu su riječi kao snovi koje sanja
kao žena koju voli
svaka je riječ ljepša od one prethodne
pa slijedeća i tako redom
dok ne poteku ko potoci što u rijeke
jezera mora svoju ljubav prelijevaju
Sretna vam nova 2022. Godina
i sve potonje do suđenog kraja
Iza tih riječi se skriva ljubav Sarajeva Grada čednosti
svoj djeci bosanskoj , dobrim i nama dragim bićima.
Slavite, volite se , plešite i radujte se,
jer samo jednom se živi.
In Memoriam
Umro je moj drug Dubravako Terzić .
Susreli smo se septembra 1965. u I-6 razredu II Gimnazije Ognjen Prica u Sarajevu. tri godine smo dijelili istu pkolu, razdred iste profesore istu smjenu. Svaki školski dan.
Nije bio nadobudan kao neki od nas, bio je tihi veseli , visoki uvijek nasmijani pjegavi dječak zlatasto crvene boje.
Akademski slikar , čovjek velike duše.
Nađoh samo krtaki zapis:
Agi Art
Likovni stvaraoci u Bosni i Hercegovini
1894 – 2000
TERZIC DUBRAVKO
Rodjen u Splitu 1950 godine.Zavrsio Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu na istoj akademiji i magistrirao 1984.
POSLJEDNJI POZDRAV
našem dragom Dudi
Jako ćeš nam nedostajati. Puno te volimo.
Tvoje Dubravka i Marina
17.03.2021.
„Čujete li glasove?
Časni sude: čujete li glasove?
Glasove žrtava!
Čujete ih iz Gornjega Vakufa,
Iz Jablanice
Iz Mostara
Iz Stoca
Sa Heliodroma.
Iz Dretelja
Iz Gabele
Iz Ljubuškoga
A nisu sve to glasovi muslimana
Čuju se i glasovi Hrvata , Hrvatskih žrtava.
Čujete li glasove časni suci?
Čujete li glasove?
Čujete li glasove žrtava?
Oni vape za pravdom! *„
Nažalaost ovo nije pjesnička fikcija, poema ,poema ili poetska crtica, nekog pjesnika ili domoljuba.
Ovo je stvarnost, završne riječi u slučaju “Prlić i ostali” kojim je Amerikanac Kenneth Scott, tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), vapio za pravdom pred Sudskim vijećem ICTY.
Prije tačno četiri godine , 29. novembra 2017. Žalbeno vijeće Haškog tribunala donio je konačnu presudukojom je osuđen vojni i politički vrh takozvane Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora.
Presuda Suda u Hagu o udruženom zločinačkom poduhvatu i međunarodnom oružanom sukobus ciljem odvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine i pripajanje Hrvatskoj, na čijem čelu je bio Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik, je potvrdila da su tokom tokom 1993. i 1994. počinjeni su užasni zločini.
Na osnovu toga SUD je donio odluku da je bivši predsjednik vlade tzv. Herceg Bosne Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Vječito oblokanog Bosnofoba Franaju Tuđmana smrt je spriječila da dospije među zločonačke robijaše.
Taj ljudski minorac bi , zbog ukinuća smrtne kazne , najvjerovatnije dobio doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja.
Milanoviću, Čoviću,Plenkoviću i ini sljedbenici zločinca Tuđmana… da li u vama ima ljudskosti da oslušnete glasove onih kojih više nema, bespomoćnih žrtava koje vape za pravdom,a čijem potomstvu , raspoamamljenim drogiranim mozgovima vi nudite novi genocidni sraz, nastavak zločinačkog poduihvata sa elementima genocida?
Neka nam pučanstvo oprosti , pitanje je bilo isključivo retoričko ili u najboljem slučaju licencia poetika, jerne očekujemo ljudskost tamo gdje se zločinaćka , fašistička , ustaška ideologija hvali,ali dužni smo da napomenemo:
Dalje zločinačke prste od Bosne zemlje Božije milosti.
Sjetite se kako završavaju njeni mrzitelji počevši od Tuđmana Sr., Jr. , Praljaka,Bobetka, Bobana,Gotovine…
Svi oni i mrtvi i živi ćuju gčasove.Mnošto glasova i vapaja naprečac uzetih a pred Bogom Milim nevinih duša.
Tu sumorno duša moja mira traži
a u čežnji tebe čeka
Grudi dršću, usne šapću, bolno tijo;
kad ćeš doći iz daleka?
i već ruke tebi pružam, duša plamti,
pa u milju tebe čeka,
al’ zabruje noćni Glasi, senka nesta,
— nema tebe iz daleka!
Ah, to proljeće
Svitanje nad violetnim vodopadom Modre rijeke
Velovita čednost djetinjih snova
Postidjeh se
djetinjeg lica rumeni
zapretene u čednosti snova
jednog zaboravljenog proljeća
urezanog u tahti bliskosti
Krivicom krika violetnog vodopada
zaboravih ti reći
sretno ti bilo
gdje god da odiš
bezgrešna ljubavi moja
Ah ,da i kad uspomene krenu
ne zaboravi Modru rijeku
možda ti zatrebaju
njeni srebreni kristali
da orosiš trepavicre svoje
Krajem 60-ih godina, Krleža se počeo udaljavati iz Partije, napisavši (kasnije čuvenu ) deklaracije o hrvatskom jeziku.
Nemirnog i nikad prilagođenog duha počinje se družiti sa ranim disidentima, među njima i mladim historičarem , konvertitom iz komunizma u ustaštvo Titovim generalom Franjom Tuđmanom.
Prijeteljstvo, logično, nije dugo potrajalo.
Naime, jednom prilikom , tokom razgovora u zagrbačkoj Gradskoj kavani, Tuđman je rekao da je rješenje srpsko – hrvatskih nesporazuma u podjeli BiH, te da su Muslimani ionako izmišljena nacija.
Krleža je Tuđmana tada samo zamolio da napusti sto zato što sa ustašama , zločincima i bagrom nije htio imati posla. I više se nikada nije sreo sa oblokanim historičarem.
I potvrdio je svoju ljubav i odanost Bosni.
Poznata je Krležina maksima :
“U Belu i Bosnu mi ne dirajte.”
Koje licemjerje ,podlost, osionost ,blamaža ili prodaja bijelih bubrega
Najpodmuklije, najkorumpiranije i najkuiminalnije lutkarsko tijelo u rukama Bakira Izetija Jahićija I njegove nesvršene magistrice “gospođe” Sebije Graađević i Dragana Čovića upravnika konc logora donosi akcioni plan o suzbijanju kroupcije.
Koja maloumnost i narkomanska nadobudnost.
Mi ćemo dati najefikasniji antikorupcioni plan u jednosj rečenici.
Neka se svi nabvedeni povuku sa svojih funkcija i puste da tužilaštvo i sudstvo pokrene istrage porotiv njihovih zakona i “radu” na pljačkaškoj dobrobiti bratstva.
Ako pobrojanim priključimo mafijašku spregu sa pijačarskom fukarom Dodikom i njegovim trabantima na ačelu, Bosna i Hercegovina bi , garantovano za godinu dana bila Švajcarska, i to samo od povrata opljačkanog narodskog blaga.
I "narodi" BiH ne bi ugrožavali jedne druge, ne bim trebao EUFOR, kilava profašistička EU i impotentni , jako dobro ,sa narodne grbače plaćeni Visoki predstavnici, niti plaćeni vukovi rata u mirovnoj službi.