Laura Pausini – One More Time – Its Not Goodbye / Song – Lyrics / Prevod na Bosanski jezik

One More Time








Nothing I must do
Nowhere I should be
No one in my life
To answer to but me

No more candlelight
No more purple skies
No one to be near
As my heart slowly dies

If I could hold you one more time
like in the days when you where mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay

I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time

(hmmmmmm)

I've memorized your face
I know your touch by heart
Still lost in your embrace
I'd dream of where you are
 


(hmmm)

If I could hold you one more time
Like in the days when you were mine
I'd look at you ’till I was blind
So you would stay

I'd say a prayer each time you'd smile
Cradle the moments like a child
I'd stop the world if only I
Could hold you one more time

One more time
 
“Još jednom”

Ništa što moram učiniti
Nigdje gdje bih trebala biti
Nitko u mom životu
Da mi odgovori

Nema više svjetlosti svijeća
Nema više purpurnog neba
Nikoga u blizini
Dok moje srce polako umire

Kad bih te mogla još jednom stisnuti
kao u danima kada si bio moj
Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš

Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavila bih svijet da budem jedina
Kada bih te mogla stisnuti još jednom

(Hmmmmmm)

Urezala sam tvoje lice
Osjećam tvoj dodir u srcu
Još uvijek se gubim u tvom zagrljaju
Sanjam mjesta gdje si ti

(Hm)

Kad bih te mogla još jednom stisnuti
kao u danima kada si bio moj
Ja bih gledala u tebe dok ne oslijepim
Samo da ostaneš

Izgovorila bih molitvu svaki put kada se nasmiješiš
Ljuljajući trenutke poput djeteta
Zaustavila bih svijet da budem jedina
Kada bih te mogla stisnuti još jednom

Samo još jednom   
*
*
Its not goodbye

And what if I never kiss your lips again?
Or feel the touch of your sweet embrace?
How would I ever go on?
Without you there's no place to belong
Well, someday love is gonna lead you back to me
But ’til it does, I'll have an empty heart
So I'll just have to believe
Somewhere out there you thinking of me

[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again
I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye


You'd think I'd be strong enough to make it through
And rise above when the rain falls down
But it's so hard to be strong
When you've been missing somebody so long
It's just a matter of time I'm sure
But time takes time and I can't hold on
So won't you try as hard as you can
To put my broken heart together again

[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again, I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye

[Bridge]
It's not goodbye

[Chorus]
Until the day, I'll let you go
Until we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you again, I'll be right here remembering when
And if time is on our side
There will be no tears to cry on down the road
There is one thing I can't deny
It's not goodbye
Until the day, I'll let you go
‘Til we say our next hello, it's not goodbye
‘Til I see you, I'll be right here remembering when
And if time is on our side (time is on our side)
There will be no tears to cry on down the road
And I can't deny
It's not goodbye
Goodbye
No more tears to cry
It's not, it's not goodbye

Ovo nije zbogom

A šta ako ti više nikad usne ne poljubim ?
Ili ne osjetim dodir tvog nježnog zagrljaja?
Kako bih ikada krenula dalje ?
Bez tebe nigdje ne pripadam
Osjećam, jednog dana vratićeš se meni ljubavi
Ali dok se to ne desi, moje srce će biti prazno
Dotada ću morati da verujem
da negdje tamo misliš na mene

(Refren]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
Ovo nije zbogom

[Stih 2]


Misliš li da sam dovoljno jaka da to preživim
I uzdignem se iznad kiša koja pada
Ali tako je teško biti jak
Kad ti neko tako dugo nedostaje
Sigurna sam da je samo pitanje vremenna
Ali pitanje je vremena mogu li ja to izdržati
Zato se potrudi koliko god možeš
Da ponovo spojim svoje slomljeno srce

[Refren]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
To nije zbogom


To nije zbogom

[Refren X 2]
Do tog dana, pustiću te
Naše slijedeći rastanak , nije zbogom
Dok te ponovo ne vidim
Biću ovdje, pamteći rastanak
I ako je vrijeme na našoj strani
Neće biti suza da klize niz cestu
Postoji jedna stvar koju ne mogu poreći
To nije zbogom


Doviđenja
Nemam više suza za plakanje
To nije, nikako nije zbogom

*

Prevod: Hajro bleki

Žena i geografija

Interesantno , ovaj dan vam traje do ponoći. Kao i svaki drugi dan. Poslije toga nam prihajal drugi dan, drugi datum.U pučanstvu kažu : novi dan , nova nafaka. Jes kako ne! Kad bi satrapska bagra i fukara dala bilo kome da dođe do nafake. Od njihove pljačke i lopovluka niko ne može poštenu paru zaraditi.

Nije nam nikad bilo jasno kako dan može započinjati u ponoć. Čuj , molim te , dan počinje pet šest sahata  prije sabaha. To nikad nije bilo niti će, barem koliko se mi razumijemo u geografiju. A geografija vam je najopširnija nauka. U nju možeš sprcati šta god ti na um padne.

Evo recimo žene.

Znali smo jedan kroz jedan , odnosno sad pa sad , da će se blentovije zapitati :

-Kako će te boni strpati žene u geografiju.

Pa šta ako je insanka , živo biće , čak vrlo živahno biće , odgovaramo mi. Zar ne vidite da je njoj   Univezum nanijetio mjesto  u geografiji, odnosno prirodi. I svim ostalim naukama i spoznajama i empirijskim i akademskim (Valja ova narode!) .

Ma , višestruko je , ta sušta ljepota , geografična.

Prvo i osnovno , geografije ne bi bilo bez nje. Geografija je stvorena radi nje.  Gdje bi ona zbog svog “grijeha” protjerana da nema geografije? Ne mo'š ti protjerati rajsko biće iz geografije gdje rijeke meda  i mlijeka taku ( neki se nadaju i rijekama vina od kojih nema mamurluka) , a da mu nisi obezbjedio pristojnu geografiuju.

I ne mo'š je poslati tek tako u nepoznati svijet , neku vuko…derinsku zabit . Moraš je  dobro geografski potkuvetiti.

Odakle da počnemo? Odozgo ili odozdo.?

Vi mislite da sve počinje odozdo. Mislite i dalje?

Mi ćemo početi odozgo , ali ukratko. U blic krigu , što bi rekli oni drugi nacisti nalik našoj tronacionalističkoj bagri.

Crne, crvene, ruste , plave ako treba i  smeđe i zelene kose do po leđa. A mere i kratke kose , napriliku prema formi mubarek lica. Ni jedno stablo joj nije ravno.

Lice ženino? Čista geografija!

Čelo , obrve  ..

Lice meko ko dječija guza , na dodir umilno da se čovjek naježi, pod usnama kao rajski potoci…

Oči da se izgubiš u njima. Šta ima veze ako su crne, smeđe, palve , zelene , sive , žute , šućmuraste , ako se duga prelijeva u njima, koje mozak mute  i sihire blentavom muškom insanu za čitav život nose.

Usne, jal ko ruža, jal ko trešnja, jagoda ili bilo kakva voćka i ljepota, a sočna i slatka , slađa od bilo čega. Moraju take biti, kak bom zaludili tu blentoviju od muške avetinje .

Vrat, nek’ labudica ima takav vrat ko žena , ne bi joj ravane među hajvanima bilo. Ma čovjek da ne prestaje milovati i ljubiti to sedafesto čudo.

Ramena, bista , tijelo , udovi. Ehej ljudi, gdje vam je pamet kad ne želite ženu ubrojiti u geografske ljepote i znamenitosti.

Koja brda i doline na tuzemnom svijetu joj mogu biti ravna. Bjelina vas obasja kao mramorna svježina ili bjelokosna nježnost, svilenkastog sjaja.

Drhtite pri pomisli da dotaknete te svilene velove. Bojite se tu ljepotu , tu čednost da ne oskrnavite. A mami vas i doziva. Šapće vaše , da baš vaše ime.

Joj brežuljaka , i dolina , majko mila, boli glava .

Glava boli   , nikad da preboli. I svim “normalnim” muškim insanskim hajvanima nikad i neće. A zašto bi. Pa stvorene su te anđele upravo radi toga. Da budu dio geografije i svakodnevne more i glavobolje neukih muških hablečina.

I vi nas pitate kakve veze ima žena sa geografijom.

Što bi poete rekle:

-Ma kakva geografija. Žena vam je sva poznata i neupoznata  priroda i društvo .

U prevodu:

-Jedna i jedina  , kaže najprvija Teorije o opštem univerzalnom zakonu relativnosti i prolaznosti života utkana  u prirodu i društvo  i vaskoliki univerzum.

Mozgarije o danima i trajanju /Igrokaz na dan 9. Aprila / Travnja

Danas je  Četvrtak   9. April / Travanj 2026.

Dani ove godine su u odnosu : riknuli ono ko fol.  98 –dva mnje stoja. Joj al nam matematika ide.     . Sa ovima što greju  moramo pažljivo. Ne možemo reći za riknjavanje ostalo toliko i toliko dana. Mogu nam nauditi i eto belaja. Zato smo fini i kažemo  Preostalo za rikavelu još  267 dana.

Sedam dana u sedmici . Pedeset dvije semiceputa sedam dana i eto 364 dana. I neko se našo pametan i doturio još jedan dan da zaokruži cifru na 365 dana. Vi milsite da 365 nije okrugao broj! Grdno se varate. Tim brojem se zaokružuje još jedna godina u trajanju svega što postoji, a što je ispretilo tu neku dotičnu godinu.

A mere i druga računica.Ona o danima u mjesecu.Ovaj mjesec ima okruglo triset dana kao i još tri mjeseca. Ima ih punijih i čoškastijih za jedan dan pride; njih sedam.. A naše se jedan jado od mjeseca koji ne mere nabešta više dod 28 dana. Ma koliko se upinjo ne mere ptistići ni jedn mjesec. Tek svake četvrte godine, na silu i uz pomoć nekih insanskih pametnjakovića nabeša dbadeset devet dana. I ne mre dalje.

Neko napravio nepravilnu preraspodjelu. Ali šta se može. Kotrljaju se mjeseci jedan za drugim u svojoj potpunosti i ljudskoj faličnosti.

I tako redom. Dan za danom, hefta za heftom. mjesec za mjesecom i odjedno samo jedno tiho , nečujno- Puff – i nema nas. Ko da nas nikad nije ni bilo.

Šta se može neko nam skrojio sudbu u ugajgulio tačno onoliko dana koje trebamo proživjeti. Ni dan više, a ni dan manje. Tačno u bocu  koliko je u DNK zapisano.-I nemojte pomisliti da je nešto slučajno.

Slučajnosti je velika glupost kao i ravna zemlja. Tek da se zna.

No, priča o ravnoj zemlji i bezmozgašima koji je promoviraju nije tema ovog mubarek dana. nećemo mu kvariti profil. A uostalom i vi nešto skontajte. Nemojte samo da čitate tuđe mudrolije. I oprezno sa činjenicama. Ima podvaljivanja i laganja na sve strane. Ne mere čovjek potrefiti iskrenog i dobronamjernig insana – sad pa sad.

Rekoše nam da smo dosadni jer istinu protežiramo , a ona ne nosi lajkove. Današnji valat su truhlotine lažima svijet iskitile i podmeću ljudima mućke , tako da normalan svijet ne zna čemu i kome vjerovati.

A sve je vrlo jednostavno.

Vjerujte u Boga Jedinog i Njegovu Ljubav i Milost i na apravom ste putu.

Hajro Šabanadžović alias Hajro bleki

Od prvog dana pristupnice na društvenim mrežama (facebook i blogger, ba) sam se oglasio i zapisao kao:

Hajro Šabanadžović , rođen u Sarajevu , Bosna i Hercegovina 15.januara 1951. sa nadimkom Hajro Bleki.

S vremena na vrijeme , u u godinama društvene ” egzistencije ” sam se oglasio slikom , fotografijom , videom, , glasom i rječju o ostalim statusnim generalijama – sin i kćer, dva unuka, roditelji… Vremenom što prolazi i odlazi obznanio sam Božijom Milošću, prispjeće još pet unuka.

Nisam krio da sam slikar , pisac, pjesnik, prevodilac, …

Djeliće toga sam objavljivao na mojim stranicama

Bosna zemlja Božije milosti, ,Modra rijeka i facebook : slike , poezija i književnost. Grad čednosti Bosne zemlje milosti : ostali stvaralački opus , sa vrlo rijetkim kritičkim oglašavanjima o svijetu u kome živim . i to uglavnom o lošem pojavama. Argumentovani kritički pogledi na ta dešavanja su bila upućena isključivo onima koji bi kao, trebaliti muškići , a ponašaju se kao…, znate već.

Objavama , u kratkom protoku vremena sam otkrio da imam umjetničku galeriju Bosna zemlja Božije milosti i WEB stranicu-w w w Bosna zemlja Božije milosti. Adresa Galerije je bila objavljivana svake godišnjice , kao poziv dobronamjernim da je posjete i da se uvjere u njenu ljepotu i smjernost.

Pride jednom sam , nekim morbidnim nerazumnicima i bijednicima koji su životno prijetili mojim unucima , malenoj nevinoj dječici , učtivo napisao / ponovio adresu i dao upute kako da dođu i časno riješimo pitanja maloumnih prijetnji. Svi junaci nikom ponikoše.

U svojim pisanjima nikad nisam progovorio, lošim ili problematičnim riječima, verbe opscene ili vulgarizmima.

Čak i najoštrijim pisanijama moj riječnik je pristojan , kulturan , vaspitan , ne baš kolokvijalan, ali primjeren i dosta školovan. Kao neko ko je rođen u mahali i potekao iz nje , često se služim njenim vrlo lijepim , raskošnim i sočnim jezikom , izbjegavajući zamku pojedinih riječi koje bi zaparale slušne žice eventualnih čitaoca.

Dakle jedan od riejtkih “anonimnih” sudionika društvenih mreža koji je dao sve , ama baš sve generalije, fotografije, videa (već navedeno) tako da se niko , ama baš niko ne može dovesti u zabludu – ko je Hajro bleki.

Transparentnost i iskrenost je dio nauka. Hajro Šabanadžović bleki nema čega da se stidi. U njegovom životu , u ovih vrlo kratkih i letećih 75. godina nema ničega nečasnog i nepošptenog , Biserni izdanak svoj predaka. Ništa više.

Na mrežama sam upoznao mnogo divnih ženskih bića. Neke sam lično susreo i upoznao. Sve te prilijepe žene , djevojčice su ostavile dubok trag u mome srcu i sjećanjima. Uspomene na te anđele nikad neće izblijediti. Nadam se da niti jedna od tih posebnih grlica i labudica nema primjedbi na Galerijin i moj odnos prema njima i našu gostoljubivost i časnost.

Ipak jedna od tih milostivih djevojčica je ostavila zvjezdani i neizbisiv trag u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.

Za kraj sam ostavio jednu “digresiju”.

Vrludajući kroz život bio sam umjetnik, lutalica i vjernik. ne baš sklon institucionalnoj religiji, sveštenstvu i obrednim “formalnosti”. Znam dosta o svim religijama svijeta, kao i mojih predaka. Nekako , kroz život me pratila misao i nauk koju je propovijedao posebni i vrli Božiji propovjednik/prorok/pejgamber Solomun / Solomon / Sulejman .

Njegova Pjesma nad pjesmama i Knjiga Propovjednik su pratili moje padove i letove kroz život.

Poslije rata bijah poprilično umoran. Nesagledivo ljudsko zlo i licemjerje. Tada me spotakla ideja o otvaranju Galerije, prvenstveno da se odmorim od ljudi – dvoličnjaka.

Znao sam da umjetnost odbija i nervira neuke, posebice muškarce i da je se klone. I da ću u Galeriji naći željeni Ocean mira i tišine. I ono bitnije – poželio sam da se vratim odbjeglim korijenima, ojačam vjeru koja će me gurati taj malecki restlić puta, da malo zaboravim neka lošija tkanje pređašnjeg života :

Taština i taština , sve je taština.

Život je samo igra i zabava.

Da skratim , jer postoji poetičniji , nježniji zapis o djevojčici koja se ušunjala u moj život , da bi zauvijek ostala u njemu . Zapis koji će se kad mene ne bude, objaviti ili ne objaviti ( ispoštovan / neispoštovan raspored).

Milo dijete me , bez puno riječi naučila značenju uzvišenih misli koje sam nosio u sebi, još od Ezela vakta , Solomona i predaka ,a koje sam izbjegavao ne želeći huliti.

Bog je milostiv,

Poštuj i moli se Bogu Jedinom,

Blagosloveljen nek je Gospod zauvijek ,

Gospod je dobar onima koji Ga zovu,

Nema posrednika između Boga Jedinog i čovjeka,

Svi ćemo se njemu vratiti…

Svojim radom i poimanjem Boga Jedinog pomogla mi je kao niko dotad. Svojom vrijednoćom i požrtvovnosti u kreaciji galerije nadomjestila je najačeg mogućeg hamala. Njene male nježne ruke još uvijek bride na tahtama koje je profilirala , oplemenila i učinila Galeriju svjetlosnom.

Ne sjećam se, mnogo čega. Ni koliko vremena smo bili zajedno! Ni kako smo uspjeli napraviti to divno čedo, ni kako je dobilo ime – Galrija Bosna zemlja Božije milosti. Vrijeme je bilo stalo. Stvaranje galerije je bio jedan san , koji je prošao kao jedan Ezan , koji se na tren zaledi u vremenu i odlebdi među zviježde, u vječnost.

U životnim padovim i letovima nisam bio loš čovjek. Ali upoznavši Nju, naučio sam šta znači biti dobar čovjek i Božiji rob.

I kao svi anđeli , pomogla je da se ja, posrnuli i nesvjesni podignem. Prenijela je svoj nauk i otišla sa jednostavnim i lakim riječima rastanka , kao da je to sasvim normalno:

-Ja vam više ne trebam. Odoh ja.

Možda se našalila : Odok ja. Uvijek bila vesela i razigrana. Izuzetno pametno i impresivno dijete.

Ne znam da li sam ih sebi umislio , ali nosim u srcu njene riječi:

-Vratiću se svaki put kad vam budem trebala i reći samo dvije riječi – Ja došla.

Dolazila je triput . Da mi vida teške rane. Četvrti put nije. Ne znam da li se umorila od davanja ili je nekom drugom pomoć bila potrebnija. Tri mjeseca su me vile nosale i anđeli bdili kraj postelje. Mislim da ih je ona poslala.

Od tada rijetko napuštam Galeriju. Pravim se da imam mnogo posla. U svitanje svakog dana se probudim ili prekinem rad, pitajući se da li je to ovaj dan. Siđem, otključam ulazna vrata. Ostavim ih odškrinuta. Sigurno je , sigurno. Može se vrnut. Anđeli sve znaju.

Onda ponovo zaspim .

I sanjam ,

Ona došla !

*

Oktavio Paz – Oluja

U crnoj planini
Bujica urla visokim glasom
U tom času
Ti hodaš nad ponorima
Po svom usnulom tijelu
Vjetar se u tami bori s tvojim snom
Guštara zelena i bijela
Mladi hrast tisućljetni hrast
Vjetar te rastače i kida i ruši
Otvara ti misao i rasipa je
Vrtlog tvoje oči
Vrtlog tvoj pupak
Vrtlog tvoja udubina
Vjetar te cijedi poput grozda
Oluja u tvom čelu
Oluja u tvom potiljku i tvom trbuhu
Hladi te kao suha grana
Vjetar
U slabinama bujice tvoga sna
Ruke zelene i noge crne
Kroz grlo
Kamena noći
Privezanog za tvoje tijelo
Usnule planine
Bujica urla
Među tvojim bedrima
Monolog kamena i vode
Na obalama tvog čela
Prolaziš kao ptičja rijeka
Šuma sagiba glavu
Poput ranjena bika
Šuma pada na koljena
Pod krilom vjetra
Svakog časa sve viša
Bujica urla
Svakog časa sve dublja
Preko tvog usnula tijela
Svakog časa sve više noć

Dani i mahala / Igrokaz na dan 2. april / travanj

Danas je srijeda  2. April / Travanj 2026.

Dani ove godine se podjelili: crveni karton  92 / žuti karton  274 , pa nek se dani paze i ne igraju grubo.

U danima se dešavaju se čudne stvari . Dobre i loše. Vesele i tužne –  a najčešće vrlo prosječne jer su ljudi ,  u prosjeku ,  vrlo prosječni .

Ipak se moramo malo orgaditi . U mahali su se manje više studiozno dešavale mahalske stvari. Tamo ne važi nepostojeći zakon gravitacije univerzuma , jer mahala je posebni , odvojeni univerzum.

U njoj važe dokazani zakoni:

-Sve se mijenja, samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši. Što bi filjozofi rekel – persistiraju,joj mamo mamice.

-Pogled u budućnost nam govori da je prošlost bila milostiva., a život prelijep.

-Mahalaši su vesla izmislili, pa ih levatima prodaju. Tek toliko da ovi imaju šta raditi. Zato su Mahalaši dobri mornari i uvijek sa šakom dukata u šteku i bez bojazni kroz prostor i vrijeme brode, sve do crnih rupa.

-Svaka vrana svome jatu leti, osim onih tica koje nisu vrane. A to su grlice , labudice i paunice. One se sa mahalašima mješaju i maze. I perje leti.

-Vala nek ima i tuge, nemamo ništa protiv. Ali nek dođe poslije. Sada neuki pitaju poslije čega. Ako nisu do sad’ skontali , mi ih nemamo namjeru prosvijetliti. Nismo levati.

-Dvoje se nađe pa se poslije ne nađe,

-Nema prošlosti bez uspomena, nema sadašnjosti bez ljubavi , za budućnost nas vežu samo dosanjani snovi.

-Klonite se ljudi koji sporije misle jer nikad ništa pametno da smisle.

I tako hiljade i iljade ljuckih mudrolija i zakona. Puna sehara teftera . Interesantno , svi po tvanima prašinu skupljaju.

Što bi poete rekle:

-Nije vakat za pamet!

U prevodu :

-Sine Mujo ne pi’ vodu Drine , jal krvava jal je mutna.

Bleki – Sjeti se…

Kafda kristalne kiše ispune

umilne aprilske noći tišinom

sjeti se mene

kako bos hodim po trnju

tek ubranih ružas

da bih ti poklonio

ruže i ljubičice

za jedan dan

a ljubav i sebe

zauvijek

I ne

nemoj misliti

da sam iluzionista

ili. da se šalim

ljepoto moja