Ljeto je
vrućine su velike
Izgleda da lijeka nema
ništa ne osvježava
ah sjetih se nje
kao ljepote
kao milodarje
jednostavno žena
žena kao osmijeh ,
kao zagrljaj
kao nježni dodir ..,
i na kraju ljubav njena
u danu na šiltetu
u noći na dušeku
u snu i na javi
na vrelom suncu
i srebrenoj mjesečini
na jastuku
raspletene kose
miluju i bibaju
svježinom proljeća
*
Autor
Hajro Šabanadžović
IV DIO
Dan treći
Subota 15.Avgust / Kolovoz 1971.
Još uvijek je prvi dan ,ali miriše na treći i sedmi
Rekoh , moja kučica mala je zaklonjena od pogleda iz grada sa Čoline kape , a ja imam Sarajevo na dlanu. Trinaest godina poslije Dodine smrti , malo lijevo od mene napraviše opservatoriju. Mogla sam, ali nisam htjela zabraniti gradnju, čak sam je ličnim zalaganjem malo pogurala. Moj grad je trebao opservatoriju još u prošlim vijekovima, ali se niko nije sjetio da podigne takav vakuf . Čak mi nije ni remetila intimu, koju iskreno rečeno, nisam ni imala.
Ponekad bih nenajavljena u očale za nebeske ljepote , banula. Gledala , ali krenula bih naopako. Dok nisam zvjezdane voajere naučila kako okrenuti farove u Sarajevo, nisam mira imala. Prvo bih Sarajevo prekontrolisala. Teleskop kazuje:
Čaršija mirna. Vratnik čist, Bistrik spava, samo se na Bjelavama nešto komeša. Znam to jahači jašu , pjesma, čoček , tango a i bolero sanjaju .Velovi , anterije lepršaju i pršte . Perje leti na sve strane. Mojsije jal’ baca , jal’ ne baca harmonike. Ako ima, čim je dobije, baci je. Ako je nema , ne baca je. Tako mu to ide.
Zatim ponekad na leđima pomoćni teleskop uprtim , jaka sam ja, mogu puno toga ponijeti i podnijeti. Neću da remetim pravila; puštam da drugi svoj posao rade. Svakom se njegov posao o vrat i na grbaču kači. Toga u mahali nema. Tamo su glavne izreke : pohiti – polahko i pazi se , idi sredinom džade , da te šta ne satare. I nikome se nigdje ne žuri i nikoga ništa ne satire, osim žena .One za sve ograišu i nagrabuse. Taru ih i satiru , svi i sve . Dan i noć, i malo i veliko , i staro i mlado , i dobro i zlo . Satiranju nigdje kraja nema. I ne bune se. Ponosno stisnuu zube I bez riječi greju dalje.
Ono, neko ljepše satirnje im sasvim paše. Jedino ih ašik momci i đuvegije ljepotom tandaraju i takare . Poneki mahalaš i ljubav sa njima vodi. To satiranje je nešto drugo i željeno . Treba jad i čemer , bol i tugu u ljubav, muziku i velove pretopiti . I sanjati i gubiti se dok ne zapjevaš : crven fesić u dragana moga i ne vrisneš : joj, mamo mamice . Jedino tako mogu zaboraviti sav jad – joj kuku mamo mamice. Tada sva tegoba umine , i žene žele samo to , da im se te nježnosti i osebujnosti rade, da ta toplina i milina nikad ne prestne.
Kada se popenjem na vrh opservatorijske munare, gledam nebo i tražim u putanjama neki znak , neki lik koji bi me podsjetio na Dodu . Mislila sam da bi mi bilo lakše prigrliti zapretenu bol i tugu. On , baksuz nikako da se javi; nikako da mahne ili trepataj oka da mi uputi. Ni plavo bijele maglice, sa ljubičastim odsjajima, što nebrojne jure nebom mi ne pomažu i rijetko se javljaju.
U traganju srce mi ztreperi , duša se ushiti, misao zanijemi pred tom ljepotom i bojama Stvoriteljevih čeda. Moja ljepota i oholost se zastide i pokunje. Umislila sam da nad čednošću moga grada, što se kupa u ljepoti Sunca, Mjeseca, Neba , Zvjezda i Maglica; moram bditi i kada spavam. Svako jutro ustajem pred svitanje, da vidim da li je u redu sa tim Božjim čedom. Da li je noć lijepo probdio u dječijem snu i da ga pitam kako je?
I evo trinaest godine kasnije u moju kućicu kroči muška, više dječija razložna noga. Nije kročila već je privedena. Dobri mi jednom poslije; kad sam mu prestala zamjerati što je dijete, mislim da je to bilo prije onoga; rekao:
-Ohani malo, popusti, opusti se , neće ti ta ljepota nigdje pobjeći. Grad čednosti je tu i uvijek će biti . Ne moraš brinuti, on bdije nad svom djecom svojom. Bdije i bori se da ih izvede na pravi put. Ako ne uspije, niko nije kriv. Tako zapisano. Djeca ko djeca! Ima ih dobrih i zločastih, nijedno ružno nije, sva su lijepa , a opet neka su preživahna , neka mirna. Grad ne voli krajnosti, ali ne mora biti sve po njegovom i zna sve je u parovima. Voli malo ovoga, malo onoga u jednom djetetu. Tako se dijete izbalansira i biva najslađe. Sva djeca su slatka i mila.
Tako je razložan, i pomalo sjetan. Pun ljubavi i saosjećajan. Otkako se Frkica udala, on sa lošijem društvom zglajzo. Zapravo nema više ko da ga sačuva od boli zbog Kosine smrti. To nije dobro; nikako. Ako zgriješi moram ga u pržun. Tako to ide. Žensko sam, simpatičan mi je, ali grad ne dam da mi iko dira. Više me brine da se njegova staloženost i pamet ne udruži s razjedinjenim lopinama. I eto belaja. To je pravi razlog što sam ga privela. Druge iz podsvijesti mi se rugaju:
-Aha, kako da ne. Morala si!
Privela ga u kučicu , jer znam da ne zaslužuje aps i da bi to povrijedilo čednost moga grada. Ja da hapsim njegovog “Princa Malog “. A neprijatelja treba ugostiti , pružiti mu ruku , upoznati ga i stalno ga na oku držati.
On u fotelji, ja na kauču , oboje uvaljani u meku kožu. Preostala dubina plave praznoće dnevne sobe u nas bulji , kao neki nijemi svjedok. Ustadoh. On sjedi , ja stojim, podređeni , potčinjeni položaj. Sva u crnom , odlika smrti i strogoće , još mi samo policijski kačket fali .
Ozbiljna crna bluza ima sitnu bijelu svilenu prugu preko nestašnih grudi , što se svakim dahom bibaju . Linea podešena preko samih bradavica što paraju plafon, hipnotiše . Stroge crne pantalone muku muče sa mojim dugim i ponosnim nogama. Hoće da se raspuknu i moju blaženost izlože pogledu pogana . Zato sam ih pojačala crvenom bočnim satenskom trakom , jedan cenat širok.
Štikle dvanaest i po centimetara mi neprikosnovenu visinu daju i prednost u odnosu na to dijete , tog mahalaša što hudi. To ja , pakosnica , hoću da je tako. Međutim, on je samo dijete koje se smješka . Njemu je sve ovo igra . Zabavlja se , a mene to ljuti.
On je u jednostavnoj bijeloj košulji i modrim pantalonama , ljubičasta traka od kadife nevezana , samo u nejasni čvor zapetljana . Na stolu policijski diktafon . To je u ono vrijeme bio megnetofon velik ko komoda. Taj magnetofon obično zbunjuje i plaši , a svaku riječ bilježi. Nisam ga preplašila , on se samo sklupčao i zaspao . Umorio ga život . Valjda.
Šta se sutradan desilo već sam vam ispričala . Kad sam počela plakati , on me preveo u dnevnu sobu , otvorio prozor da dim izađe . Ja mislila tako. Ničim izazvan on mi poče pričati nešto o bojama .Mislim ga prekinuti , ali on gleda kroz prozor , i zadivljen se unosi u priču . Slijedim njegov pogled i vidim kako Sunce polako dodiruje Igman i hoće da se išulja i ostavi moj grad u zagrljaju mjeseca i noći .
I onda shvatim zašto boje.
-Boja je bijela sunčeva svjetlost ljudima od neba darovana. Kad se prospe kroz prizmu , pojavi se spektar duginih boja , nijansirane valerima crvene , neranđaste , žute , zelene i plave boje. Kažu da crna boja predstavlja totalno odsustvo boje . Crnu ne razdvajam od drugih . Meni je ona najtoplija boja.
Svaki čovjek voli neku boju. Svaka boja je odraz nečijeg bića . Značenje boja od naroda do naroda se razlikuje . Negdje je crno žalost , a negdje bijelo. Negdje bijelo znači zaštitu od sunca , a crno od hladnoće. Svaka zemlja ovoga svijeta izabere neke boje za svoje znamenje . Šta su znamenja u usporedbi sa ljubavlju prema nebu , zemlji i ženi . Samo blijede krpice koje se tresu i trunu na vjetru i kiši.
A šta su boje ? One mogu značiti i označiti sve . I raspoloženje i osjećaje , ljubavi i tuge , boli i smrt .
Sa bojama treba pažljivo i nježno , kao sa ženama . Žene su bića iznijansirana u tisućama raznobojnih valera. Vrlo tanane i krhke . Kad posmatrate maglice , ne možete se oteti utisku da svaka o jednoj ženi priču priča . Sigurni smo da svaka maglica pripada nekoj ženi .Broj maglica je lako izračunati . I svakog se trena rađa jedna maglica i jedna žena . I umire , reciprociteta radi . Nastao bi haos kada bi višak maglice ili manjak žene poremetio parnu harmoniju nebesa .
A opet sa krhkim bojama i ženama je najlakše umjetnicima i poetama. Oni ne polažu nikome račune zašto su upotrijebili ovu ili onu boju ili riječ, ovaj ili onaj valer . Njih vodi njihov senzibilitet. I boje i riječi ih slušaju , jer najčešće o ženama sanjaju. Kad cvijeće , krajolik ili stare kaštele crtaju tu o tajnama žena snovi se snivaju.
Običnim smrtnicima ništa ne preostaje nego izađu u prvi dostupni đardin i uživaju u bojama . I oni su u pravu . Niti jedan umjetnik ne može uraditi da boje imaju sjaj i iskre prirode i vakta u kome svjetlucaju svim sjajem .
Nisu to stotine nijansi.To su tisuće i tisuće valera koji lebde pred očima sretnog bića . Toliko je nijansi dato ženinoj ljepoti . Ako taj smrtnik ima sreću da u u desnoj ruci drži nečiju lijevu ruku malu i osjeća vlažni dašak nježnih usana na svojim, može se sasvim slobodno reći :
-Sretnog li bića.Ima i boje i ono što predstavlja boje ; ljubav.
U svojoj bezgraničenoj milosti Bog ljubavi je boje , tu ljepote darovao svim ljudima svijeta. Svakom pojedinim biću i nikom posebno. Boje čovjek ne može posjedovati . Može kupiti litre boje i potrošiti je, ali ne može je posjedovati , ni njome vladati . Jer boja je vladar ljubavi.
Kojom god bojom vi poželite da naslikate svoju ljubav , ona se odjene bojom koju vi i vasa odabranica zaslužujete .
Plavetnilo je boja neba i čednosti . Boja Bosna zemlje Božje milosti , Grada čednosti i krhkih bića koje plavi vitez voli i štiti . Tako vam je to u ovom prelijepom dunjaluku i ne može drugačije biti . To je dar sa nebe koji se ne prekida .
Život proljeće pored nas . a mi nemamo vremena zastati i pogledati one darove neba , koji nas umivaju čim se probudimo . Žalosno je to , jer propuštamo neke stvari koje život znače . I čine život ljepšim ili bar podnošljivijim.
U tragičan već ishod sumnje nema
I svaka stvar na svome mjestu stoji:
Mača i praha Didona se boji,
A novčić je za Belizara spreman.
Zbog čega tražiš u drevnome mraku
Heksametre o grčkim ratovima,
Kada šest stopa zemlje i tu imaš
I krv navrlu, otvorenu raku?
Bezdano ovdje zrcalo te gleda,
Što sanjat će i zaboravu predat
Odraze slika tvojih zadnjih ljeta.
Već posljednji sad idu. To je večer
Po kući što ti polagano teče
I ulica gdje svakodnevno šetaš.
Autor
Hajro Šabanadžović
III DIO
Dan drugi
Subota 14. Avgust/Kolovoz ¸1971.
Privođenje
Poslije kupanja
Ja sam osvježena, skoro odmorena, mirna i malo tužna. Pritisla me samoća i tuga koje sam tako brižljivo odgurivala od sebe. Nisu me ni pripremili na samoću i bol. Nije imao ko da me pripremi. No, ovaj što sam ga dala privesti , ne da mi da se previše uputim u samoću. Nameće se i dvori.
On je sada konobar. Samo mu bijela salveta preko ruke i olovka za uhom nedostaju. U meni neka nejasna zloba se javlja i ceri. Obučen u plave pantalone i prsluk, bjela košulja i crne kožne papuče. Može i batler biti. Baš, sad pa sad , sam uvijek željela jednog batlera – paža. Sama sebi ironiju nabacujem. Upravo ovakvog . Skoro zanovjetalo.
-U kući se cipele ne nose, da se svetost doma sa vanjskom prljavštimo ne skrnavi – uči me on, onako uzgred. Više kao opaska.
Vidio da ja često banem u sred kuće sa štiklama.
-Ma, ja to samo u žurbi.
Pravdam se , a to me ljuti. Šta ja imam da se kome pravdam? Pogotovu jednom bali.
-Znam , ali kuća ne trpi žurbu. Neće pobjeći, ni ona ,ni posao. Zastani malo, diši , snove pusti, prošlost ponekad pozovi upomoć. Ako su neki od tih dana bili bolni, tvoji su. Iako tužni i obojeni tragikom prelijepi su. Zar ne Malena moja?
Ja se sledim , neću prošlost da gledam. Odakle njemu pravo da me tjera na muku i bol. I odakle to on zna. I odakle mu sloboda. Zanijemim. On meni opet Malena , a samo me onaj moj tako zvao . I niko nikada više.
A opet, ovi batler, ovo dijete rovari . Nekako polako i blago, skoro nenametljivo, na zadršku kraste sa rana skida . Neprimjetno . Mic po mic . Samo se smješka, ponekad sliježe ramenima. Možda je to način kojim se on izvinjava. Kasnije sam spoznala da slijeganjem samo tuđu tugu u sebe uvlači, da onoj, grlici nekoj , bude lakše i da joj se srce nečujno otvori i ona prospe svoju bol.
Za stol me objedni sjeda .Sto postavljen za dvoje. Kurvoazije i četiri čaše na stolu, dvije za žesticu, dvije za vino. Zakon hladovine sobne temperature. Stolica na užoj strani, jedna preko puta druge. Gledam i pitam se gdje su ostale. Nije ih valjda nekom tušnuo. Ja mu nudila pare za troškove, znam trebaće mu. On se od srca nasmijao, ma šta mu to značilo. I rekao:
-Neka, ne treba, nekako ću se snači.
To mi sumnjivo. Lupeži koje sam lovila su tako svoj ponos branili. Ne bi uzeli milostinju makar skapali. Ponos im ne dozvoljava. Onda trknu, nešto neisplanirano maznu i vrate se sa gutom. Niko ništa ne pita i svi piju, meze i muziku i pjevaljke života , uživo slušaju.
Tada milicija bane na vrata meane. Pogledom provrti po zadimljenoj prostoriji, pjevaljka samo na dva sekunda zastane. Njihov pogled zastane, na ten, na djelić sekunde, na onog koji je maloprije ušao i izađu. Svima lakše kada plavi odu, muzika ide dalje,…
…ne kuni me majko…za nju dadoh …
Onaj koji je branio svoju čast , par trenutaka kasnije izlazi napolje. Ulazi u plavo auto i zahvaljuje momcima što ga nisu brukali. Tada su i plavci i lopovi imali čast.
Konobar koji poslužuje za ovim jedinim stolom, za kojim ja sjedim , polako progovara, skoro šapuće:
-Ne boj se malena sve je sigurno i ti si sigurna. Ovdje zlo ne stanuje i ne zna gdje su vrata.
Oborim pogled i mjerkam dva srebrena svijećnjaka , koja nisu moja, što u me blenu sa udaljenijih krajeva stola . Trepere i iskre, nekom uznemirujućom čežnjom što mami i zove.
U malenim glinenim zdjelama, ispred srebra, malecke ljubičice, plave i bijele, iz crnice majušne glavice i vitka tijelašca izvirile, povijaju se i mirise puštaju.
-Cvjeće je grehota brati.To je isto kao insana ubiti i zato oprosti , što ti nikad cvijeće neću darivati. Čak ni ono u saksijama. Nema se tu prostora za disati.
Vidi male blentovije. Ko da mu ja išta, pa i cvijeće tražim? I odakle mu pravo da određeuje šta će mi dati ili neće. Vidim ja, na maloumnost ovo vuče. Ili se naivan pravi , da zavara mene , žbiricu grada broj jedan.
Prinosi dva tanjurića. Na njima pršut, travnički sir, nekoliko crnih maslinki i par kašikica kajmaka . U sredini maleni paradajz izrezan na kriške, poređan kao pupoljak ruže i dvije tri liske peršuna. Bolje pogledam, predjelo je crtež :
Na mom tanjiriću neki mudrac zamišljeno u mene gleda. Iz njegovog , lice vesela djevojčica viri i na njega se smiješi.
-Svaki tren je misao, san i radost i treba ga njegovati.Tako brzo odleti, da nam žao biva što ga nismo više milovali – kao da mu osjetim misli.
Počinjem da jedem i hljeb pogledom tražim.
-Nema pšeničnog hljeba – kaže – on je za ptice, golubove i gladne.
Ja svoje pojedem, on ništa okusio nije. Nije gladan kaže, ovo meni samo društvo pravi, voli da me gleda. prelijepa sam i gledanje ga odmara.
Donosi mi bijeli koktel : pola prsta votke, prst džina , prst vermuta i tri prsta švepsa. Kaže ovaj koktel ne ide na prazan stomak, zato ga je najbolje poslije predjela poslužiti. Nema dodataka; šećer, limun, tufnice…, efektni su za oko, ali kvare ukus.
Sklanja moj tanjirić i donosi oval. U njemu orada u crvenilu pliva. Druga ruka spušta tacnu, na njoj frmentenjak. Kukuružnjak nisam jela od kako mi mama umrla.
Nije brodet, objašnjava on. Šteta vino na mrtvu ribu trošit. Vino je za insana. Ribi je i vinsko sirće sasvim u redu, čak izvrsno. Ovo je pirjana riba. Probaj Malena moja.
Ovo Malena mu sve bolje prolazi. Ja se navikla, više se i ne trzam. Čak mi ugodno zvuči. Na dobro se lako naviknuti. Neću da se mrštim i ugođaj kvarim i probam ribu. I ponovo probam. I još jednom probam. Pa opet probam. On na tren nestane , pa se vraća sa bakarnom škafom punog ledenih kocki,među kojima strši kutjevačku graševinu od sedam deca. Vadičepom izvlači pluto i sipa žućkasto vino u kristalne čaše. Mene vino nimalo ne interesuje , ja hoću ovo da jedem, hranu što sam već davno nekada u roditeljskom domu kušala, iako ne na ovaj način pripremljeno.
On uporno čašu drži u visini mojih grudiju i u oči me gleda. Kao da kaže diši malo, srkni malo žućkaste slasti. Nevoljko se poslužim , slatkasta hladnoća kiselosti slanost ribe spira. Shvatam šta je bezobraznik htio reći. Slatko bez slanog nije par.
Pitam se odakle mu znanje, strpljenje i mirnoća. On cigare tek sada vadi i na stol meće. Pita smije li, I onako uzgred dodaje – malo predaha ne škodi. Pali nam dvije cigare. Jednu meni daje , drugu sebi među usne stavlja. Deja vu, mislim , dok gtuljaji slasno klize niz grlo, kao biser po satenu .
Ovako smo…
Ne ,neću , neću bol , mislim ja, ali usnama koje drhte , prihavtam cigaretu, jer on sada šuti i čeka. Čeka i šuti. Pitam se da li je uvijek ovakav, fin ,dobar, strpljiv i nježan ili glumi.
Vidi se , nije mu do priče , ali ga blagost moje misli , tjera da glasne žice nateže i zamišljeno se vraća u neko davno vrijeme:
-Čitav život me uče finoći i dobroti , a ja takav rođen. Ne znam ti ja , Malena moja , drugačije. Ponekad mi dođe da vrisnem i nešto oštrije kažem, ali jednostavno na um mi ne padaju takve riječi. Kako će pasti kad ih nemam. Znam ih ja sve, ali nijedna nije moja. A ko će se kititi tuđim perjem.
I finoća je lakši izbor. Ljepše je nekom biću lijepu riječ , neku milost i nježnost , milovanje , dobrotu darivati . Ništa ne košta , a i slađe je. Pa vesela i raznježena , i ona , i ja, a meni srce ko karpuza , hoće da iskoči. Šapćem joj blagosti i ljepotu. U misli , u snove joj dozivam maglice i zvjezde, mjesec i umilnost noći, lagano ljubav I nježnost u njeno srce polažem.
Tu treba dodati malo anterija. I lepršave spavačice su dobre , dekora i srca radi ; da se ne prekine san kad ljepota iznenada iz njih izroni. Velovi, spavačice ili anterije same lebde , lepršaju i hoće odmah, bezuslovno i očajnički da se daju. Tu su da bi ih anđele odbacile . Djeca što robuju muzici i plešu , umova opijenih mirisima neba, cvijeća i đardina . Sve se smuti u glavi , u srcu , u tijelu se sve uzbiba i navodi na grijeh. Ma kakav grijeh , na uzvišenu ljepotu navodi.
To o grijehu su izmislili ljudi u odorama sjajnim , prstenjem i zlom okićeni . Plaše ljude da su zbog ljubavi istjerani iz raja, I da ih ona u oakao vodi. Kako može nešto rajsko biti istjerano iz raja? Kako i čim je ta ljepota zaslužila bilo kakvo zamjeranje i kaznu?
Vidiš dva djeteta , dječaka i djevojčicu , ili čovjeka i ženu, staricu i staca , stoje, sjede ili leže jedno kraj drugog ; i blješte ko kandilji u blagoslovljenoj noći. Tko bi zlu pomisao o tom snu ili lošu riječ izgovorio, taj o raju nikad snio nije. Tko bi rđavu riječ o djetinjoj igri progovorio, taj se nije morao ni roditi. Kad neko dobro i ljepotu činiš , napose djeci i ženama iz njih sjaj rajski dveri vri . Srce se rodošću njihovom hrani i cvjeta. Kad pogledaš u oči ženine , vidiš sjaj i blagorodnost nježne duše koja sniva , snove miluje i Boga jedinog u pomoć doziva .
ON ima previše posla , jer njegova čeda vrlo često nerazumna bivaju. Možda u tom momentu sa bolnog bića pogled skrenuo , jer zna šta mora biti . a onda moram , umjesto anđela da uskočim i malo topline i ljubavi poklanjam. To je sasvim lako i poželjno , ali previše boli u svijetu ima. Ne mogu ni anđeli sve stići , bez obzira koliko im mi zemljani pomagali . Oni ne osjećaju umor , bestjelesni su . Naša tijela su troma i brzo snagu gube . Tada se mi moramo zaroniti u nečije grudi , da snove svoje , lijepe riječi , nježnost , blagost i finoću odmorimo i snagu za novu ljepotu prikupimo.
Zlo je lako učiniti . Ne treba ti nikakav trud , ni neka priča . Priđeš nekom , bilo kom . Po mogućnosti nejakom ili slabijem od sebe . Za ruku ga primiš , smješiš mu se i onda iznenada krvnički ga , jal’ ružnom riječju , jal’ kamenom , jal nožem strefiš , zatučeš i gotovo. Završena priča.
I tako , vrlo često , glas one što su joj utrobu čupali , dušu na komade sjeckali, bespomoćnim jaukom i vriskom zatitra u mom umu i ja ga čujem . On u meni vrišti , dušu moju spotiče , mrvi i cijedi. Nijemo molim , preklinjem da mi neko pomogne da se taj glas utiša.
Nikoga nema da mi pomogne . Pa navale mnogi sitniji , cvrkutavi glasovi , dječiji . I oni isto vrište , jer i djeci toj , utrobu zvijeri kidaju i trgaju . To su već buljuci glasova koji moju pomoć traža. Ja se razletim na sve strane, hoću da pomognem.
Toliko ja glasova da se umorim i samo klonem i u prvi potok , rijeku , kadu, glavu zaronim da vrištanje utišam. Buka se malo se stiša , ali me glasovi i u vodi stižu . A ja više nemam snage ni da bježim.
Umoran sam ti malena moja . Jako umoran . Pruži mi ruku malena moja , bar na tren , biće mi lakše. Možda dočekam sutra. Ja mu pružim ruku, on je stišće , prinosi srcu , ja osjetim da ono očajnički bije i vrišti . Mene jeza hvata , on to osjeti , odmiče ruku i usnama je dotiče . To nije poljubac to je tek blagi povjetarac , nalik na dašak duše što mi se predaje.
Moja bol postaje lakša i suze mi polako klize.
Autor
Hajro Šabanadžović
II DIO
Dan drugi
Subota 14. Avgust/Kolovoz 1971.
Povratak sa posla
Počelo je nekako umorno. Nemam vam ja slobodnih dana. Ni subote, ni nedelje, ni vikenda.Tako ja godinama radim, dan za danom, bez predaha.
Dođem sa službe predveče , prvi put poslije njegovog privođenja. Bilo je kasno predvečerje. Tražim ključ – vrata se otvaraju. On stoji obučen ko princ neki. Sav u modrom plišu. Pantalone i prsluk . Ispod , košulja bijela, okrugli okovratnik. Još mu samo krila anđela trebaju. Dobro je vidjeti malo svjetlosti poslije napornog dana.
Ne znam kako je nabavio odjeću. Dvije patrole postavila oko kuće dok sam bila na poslu. Ne znam zašto. Nije bio lupež, a ništa vrijedno nisam držala tu na osami, u kućici u cvijeću. Osiguranje nije primjetilo nikakve sumnjive kretnje, ni izlaske iz kuće.
Prima me za ruku polako uvodi u hodnik, zatvara vrata, uspinje se na vrhove prstiju, kapu mi skida, malo me saginje, pa me u vrh čela, tamo gdje se sa kosom spaja, ljubi. Tren miriše i ponovo poljubac blagi spušta. Sutradan je od nekud neku šćemlijicu zboksao, da me ne saginje , a da me lakše u čelo ljubi.
Uzima mi tašnu, na stolić je zajedno sa kapom spušta. Službeni kožni mantil polako skida i na vješalicu kači . Nikad mi nije dao da odmah štikle skinem. I odmah me iz hodnika u kupaonicu vodio.
Ništa ne priča, zna da umorna sam, šuti , samo bi me ka kupatilu skrenuo. Toliko sam umorna da nemam snage da se za bilo šta bunim. Naporan je moj posao. A ja sam ga krvnički radila. Velik je moj grad i puno posla za jednu jedinu nadzornicu.
Kada je pripremnjena. Voda onako kako ja volim. Miris ljubičica, malčice hladnija od sobne tempererature sa puno pjene. Odnekud donio roskasti kožni tabure. Znam da nije moj i pored kade ga stavio. Na njega me posjeda , kosu raspetljava.
Bilo je to vrijeme punđi i šnala. Lagano prstima prolazi kroz nju i mrsi je. Meni ugodno, napetost zaposlene žene malo popušta, ja se dadilji , Malom princu, prepuštam. Nekako mu vjerujem . Čula ja, da ga Frka Frkica tako zove, a i učini mi se da mu pristaje.
Bluzu mi raskopčava polako i usporeno, ne želi da me dodirne. Osjetim u vrat , mi dva lahaorac poljubca, sa jedne i druge strane spušta. Ja se sledim. Odakle mu pravo da sve to radi? A opet ugodno mi i nježno , koža se od miline ježi. Ne pravi on nikakve nagle pokrete , da me ne bi preplašio.
Bluza je pala sa strane.Bočno dugme malene suknjice moje, ono jedino otkopčava i suknju hvata prije nego padne. Tak tada mi štikle skida i pored kade odlaže. Zatim jednostavno u jednom potezu, ne znam kako ,ni meni to ponekad ne uspijeva, mi mrežaste najlonke skida i pored suknje polaže.
Stopla moja, niko ne bi rekao, začudo jako su mala, uzima u ruku i polako prste masira. Jedan po jedan, miluje i u vrh ljubi. Pa onda nokat i na kraju članke. I masira i ljubi, sve do jednoga i opet još jednom. Joj rahatluka nono moja. Osjećaj da se sav umor među prste spušta i polako povlači.
Napetosti skoro da nema. Sad sam ja u maloj bikini kombinaciji; grudnjaku i uskim gaćicama. Čipkasta svila boje svjetlucave brilijant ruže i stidim se, pokrivam golotinju rukama. Kršna žena se stidi djetata. On se pravi da je u poslu. Okreće glavu od te blistave golotinje, od moje ljepote. Čini mi se da se malo zarumenio.
Uzima bluzu, suknju i čarape , polako otvara poklopac košare i jedno po jedno na dno slaže. Dovoljno je to vremena da skinem preostale krpice i u vodu, u svježinu. koja me mami uđem i zaronim. On zna da sam u vodi do grla . Okreće se, uzima krpice intime koje sam na brzinu skinula i u košaru odlaže.
I tako svaki dan tih prvih trinaest dana koliko je proboravio kod mene. I uvijek bi me neki novi obuvni predmet pored kade čekao. Njegovi pokloni. Ništa posebno. Papuče, vrlo jednostavne, udobne i ravne. One malo veselije i vezenije počeše izranjati poslije sedmog dana.
Jednom godinama poslije sam ga upitala, zašto uvijek okreće glavu od golotinje koju je gledao, milovao i imao , on se trzne, na trenutak zamisli , pa kaže:
– Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i nevina da je se čovjek ne može nagledati, ni nauživati. Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga je meni strana i stvarno me srami. Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna. Ja se nje stidim i crvenim. Ne radi golotinje, koja je uvijek lijepa i čista. Već radi žene koja sebe prezire i golotinjom blati. Čednost svoju na smetljište pogleda pohotljivih gadova baca.
Vjerovala sam mu. Te riječi su bile tako nevine i iskrene , kao i njegov zaljublljeni odnos prema ljepoti obnaženog ženskog tijela.
Na tren izađe pa se vrati, unoseći za sobom slabašan zvuk orgulja Bahove tokate i duge u D- molu, moju omiljenu. Kasnije sam saznala da je on više volio onu u C- duru. Kaže više mu na nježnost neba miriše, a ova tugu priziva.
Ja sam u kadi, on sjedne na tabure i znatiželjno mi lice pogledava. Moje tijelo kao da ne postoji. Prima me za vlažnu ruku, onu bliže njemu i prste mi ljubi i prvi put; od kada sam ušla u kuću; progovara:
– Dobro došla domu svom, mila moja.
Ja zinem, kako te riječi same od sebe tako jednostavno lebde.Tada nisam njegova mila bila, ali se ne bunim, mnogo je nježnosti i nepatvorenosti u svemu ovom što čini a i u riječima samim. Šta sam mogla, ja mu uzvraćam.
– Bolje te našla, mili moj. ( I sve nešto slutim , ovo neće izaći na dobro! )
On nastavlja da ćuti, skoro se sklupčo, da mi ne smeta. Umor i dnevni grč me popustili i misli nošene tihim zvukom orgulja lepršaju ka sjećanjima , vraćaju se na onu noć u ulicu skršenih sradaca. Ja se smješkam , smjeh zatomljujem i vidim Frku u njenoj nevinosti, sa srebrenim šalom i njega u njegovoj čednosti ,sa blagošću u srcu i čujem nju kao šereti:
– Vidi molim te gospodin tulumba može da bira, jal’ medenu baklavicu, jal mirisnu ružicu.
– Blago njemu , ali ja sam bolje prošao, ja prelijepo čeljade, rajsku grlicu imam.
Poslije mu je ona pjevala, tiho na uho, bolno. Svu je svoju ljubav, svu svoju čežnju ispjevala u toj pjesmi, te večeri, kraj žubora šadrvana, ispod zvijezda, ispod maglica, na očigled žmirkavog mjeseca i cvjetnog đardina..
Vidjela sam kad je ona suze sakrivala. Vidjela sam i kad je on zaspao, a ona se pravila da spava. Sve sam vidjela. Ja sam za nju plakala , ona nije mogla, jer ona je bila ja, a ja sam bila ona.
I još sam vidjela da je on snove prigrlio, ona se polako izvukla , napravila mu srce, od šala, ribizli i rozaklija. Malo kičasto, ali iskreno, dječije. Uzela je njegov upaljač, curvoasier nasula i jednu njegovu ciganku zapalila.
Popušila i ispila, ružicu viljuškom poderala . Ustala, upaljač u ruku desnu sakrila, lijevu ruku srcu njegovom prinjela. Na kraju sam vidjela kako je njegovo srce zadrhtalo, kao površina jezera kad ga vjetrić iznenada napadne. Poljubac mu lagani na usne spustila i tiho se ka kapiji iskrala.
Izlazi ona, ja pred nju. Ona zastane u njoj straha nema, jer za njega mjesta više ni, Svo je mjesto bol uzela i gleda me, ništa ne govori. Ja je zagrlim i pitam, iako znam:
– Šta sada malena moja, kamo bježiš?
Ona pomirljivo i jezivo bezosjećajno konstatuje :
-Idem u Vranje da se udam, za sina čovjeka koji me silovao. Mito mi rekao ako se ne udam ubiće i Dobrog i brata mi. Šta ću , moram , nema mi druge. Ja joj tvrdim da mogu pomoći, ona sumanuto niječe glavom:
-Nemoj molim te. Ništa i niko mi ne može pomoći . Mito je taki, kad nešto kaže on to i uradi. I molim te , najljubaznije te molim, ništa Dobrom ne govori. Da me ne bi tražio ili krivicu osjećao. Ili nešto nepromišljeno učinio. I bolje je ovako . Boljeće ga , ali će se on praviti da mu ništa nije i neće me tražiti.
I znam da je nije tražio. Ne , nije bio ponosan ili ljut. Samo se malkice zaljuljalo povjerenje u Frku , zato što nije imala hrabrosti da mu kaže za prijetnje. On bi već nešto smislio. A i sve je bilo gotovo. Ona je tuđa žena. U svetost braka ne treba barkati.
U ruke me dijete ljubi, ko majku svoju , suze joj liju i ona hoće da se istrgne i hoće da bježi. Ja joj ne dam, zagrlim je, do auta službenog je vodim . Posjedam je na zadnje sjedište , ko princezu neku u bijeloj anteriji i mome srebrenom svilenom šalu, koji sam joj umjesto onog njenog , srcastog dala.
Komesarsku kapu na glavu stavljam i motor palim. Gledam u retrovizor, princeza mila spije. Umorna je. Noć rastanka je izmoprila. Motoru naređujem tiše , to je dijete umorno leglo da spije, snovima nesreću mije. Vozim je prvac gore, malo više Sedernika. Pred kućom Mito sav na iglama čeka. Kćer mu Frka na tužni usud docni. Ne budeći Frku Frkicu, prilazim mu i kažem:
– Ova će ti svadba nekažnjeno proći. Ne da dijete na tatku svoga, iako joj on nesreću sprema i život uništava. Ali pazi se Mito , prneš li, pljuneš li ili se nakašlješ malo jače nego što mislim da je dozvoljeno , Goli ti otok za vaskoliki život ne gine.
Nikad ga više nisam vidjela. Čula da je godinu dvije po rođenju unuka, Frkinog jedinog sina saznao da mu je ćerku Frku monstrum prijatelj silovao , dok je djetešce bila. Isplakao se u potaji. Frki otišao , izljubio je , oproštaj zamolio i dobio. Njoj je već svejedno bilo.
Sina od trinaest godina odmah u auto ubacio i pravac u Vranje kod prijatelja monstruma. Prijatelj se plaho obradovao , janjad se okrenula. Vas komšiluk, po Vranja pozvao, da mu drugara čuvenog Mitu bekriju vide. Mito sina stalno po kosi gladi i ništa ne progovara. Tek kada su janjad gotova bila i meso se na astale iznjelo, pita Frkin svekar Mitu :
-Kojim dobrom kumašine?
Mito mu pred svima jasno i glasno odgovara:
-Nije dobrom prijatelju, nikako nije dobrom. Nas su uvjek časti učili i govorili, život za život. Ti đubre jedno nevjerničko, uze život moje kćeri , red je da uzmem ja tvoj.
To izreče pred okupljenim, sada već izvjesno smrtnim svatovima. Revolver vadi i svih šest metaka , jedan za drugim : taaka, taka, taka, taka, taka i taka mu u tijelo zakuca. Tri međ prepone , tri u grudi. Naizmjenično, jedan dole, jedan gore.
Za ruku sina uzima i ka autu ide. Niko ništa ne govori, niko ih ne zaustavlja . Svi znaju, što se mora mora. Život za život. Žali Bože onog dječijeg.
Ušao Mito u auto i nazad za Bosnu. Nije se Mito milicije bojao. U svojoj ludoj , alkoholom poremećenoj glavurdi imao plan. Vozio da Leskovac, preko Niš do Čačak i Užice od Tita. Došao do Višegrad na Most Mehmed paše Sokolovića. Otvorio prozore, puko most ravan ko aerodromska pista. On obrzvaa – 60, 70, 80 i viče:
-Paša, evo , unuka ti vodim.
Sin ga gleda , konta tatko mu poludio.
Djeca sve znaju i kad ništa ne znaju.
-Ništa se ti ne brini, poručuje mu otac.
9o, 100 više ne može skrenuti sve i da hoće.
Vidi dijete da mu otac neće stati. Slegne ramenima, pogleda u nebo. Nigdje oblačka. Učini mu se da jedan anđeo pored auta lebdi. Nasmiješi mu se i mahnu. Anđeo nema kud , sakri kosu za leđa i onda se osmjehnu i mahnu malenom.
Mito sada već vrišti:
-Paša, evo roda tvoga.
Uz strahovit udar i lom završiše otac i sin među stjenama. Poslije su Mitu u komadima vadili. Dijete su iznijeli i na travu zelenu položili. Bijela košulja, plave samtane pantalone, leptir traka plišana, plave antilop cipele i svjetlo plave čarape, ni kapi krvi na djetetu, ni na djetetovam licu. Samo mu se prelijepa glava malo klati. Reko bi čovjek ništa mu nije. To nedorasli Princ mali, umoran legao i spije, svoju nesrećnu sestricu Frku Frkicu snije. Hoće nad njom da bdije. Zna, trebaće joj pomoć svih anđela.
Danas je subota 18. jul / srpanj ove poprilično odmakle 2026. godine .
Rekoše na to je 199 dan po redu , a da ni jedan nije ove godine donio neku veliku kataklizmu ili neki novi rat , gluho i ćoravo bilo .
Samo se malo vulkani bunili , zemlja bijesnila , poneka najava cunamija i to je sve.
A onaj ljubitelj prostitutki Donald Trump svako malo zveckao oružjem mislimo šupljium i crvavim bijelim bubrezima.. Tek toliko da ima šta objaviti na twiteru, dok mu državni istražitelji spremaju papicu .
Nadamo se da će i preostalih , a kako kome , slijedećih 166 do kraja godine dostatnih dana donijeti istu ravnotežu.
Na činjenicu da četvrtina dunjaluka gladuje i nema krov nad glavom se više niko , pogotovu ne UN na čelu sa Vatikanom, SAD i Zapadom ne osvrće.
Njima odgovaraju samo ratovi oko nafte i fosilnih goriva. Tu je glavna lova i pokratač svih terorističkih akcija demokratskog zapada na čelu sa glavnim svjetskim terorisotm Sjedinjenim američkim državama..
A nikad se ne zna šta se i kome se mere zgoditi. Jer dan za danom se ko vali na pješćanom žalu plaze i nestaju , da bi se opet kada dođe vrijeme vratili i birali one sa zapisanim imenima u dvadesetčetvorosatnoj avanturi krhkih dana.
Čini se da dani prolaze lagano , bez osvrtanja, ali nije tako.
Godinama , decenijama , vijekovima ,milenijima se ponovna vraćanja pažljivo i sistematski.
Što bi poete rekle:
-Pjesak je pjesak, val je val. Ali more je iskonsko.
U prevodu:
-Sezona je godišnjih odmora i pakosno vrelih zvizdana . Fatajte se ladovine , voda i uživajte .
Zar ćemo morati da te utišamo, Bože
izraslina, Bože živoga cveta,
i da započnemo govoriti ne mračnoj
steni »ja jesam«, i da se složimo sa smrću
i na svaku grobnicu da upišemo jedinu
našu sigurnost: »thanatos athanatos«?
Bez imena koje bi podsećalo na snove
suze srdžbe ovog čovjeka
poražena još uvek otvorenim pitanjima?
Naš se dijalog mijenja; sada
besmisao postaje moguć. Tamo
preko raspušene magle, u stablima
budna je snaga lišća,
stvarna je reka koja pritiska obale.
Život nije san. Stvarni čovek
i plač njegov ljubomoran na tišinu.
Bože tišine, rastvori samoću.
Thanatos – grčki Bog smrti
Athanatos – grčki besmrtan
o pjesniče, nastoj da sve sačuvaš
pa i ono najneznatnije
što se od prolaznosti spasiti može –
vizije onih tvojih ljubavi!
potajno ih upleti u riječi svoje.
pjesniče, nastoj da sačuvaš,
kad se u tvome razbude duhu
po noći il` u blistavo podne.
Autor Hajro Šabanadžović
Dnevnik Blažene Luce
Trinaest dana avagusta ljeta Gospodnjeg 1971.
Uvod u dnevnik Lucije Blaženović
Onog dana kada je Frka odlučila da ode, ostavila je Dobrom dva puta po dvije debele sveske. On ih nije ni pogledao. Onako muški. Sebično. Odložio ih je u seharu tuge. Znao je da ne bi mogao da podnese još boli.
Više nije bio Mali Princ. Odavno. Malenog su dešavanja 1984. ubila . Saznanje iz 1985. i genocidni rat 1992.- 1996. konačno ga dokrajčili i samo je odlebdio među maglice. Ponekad bi se Dobri čuo sa njim. Ono jednostavno; kako si, ja sam dobro, što i tebi želimo. Ništa više. Postali su dva-tri odvojena svijeta.
Opet , nekad bi se Dobrom malo ili malo više zgudumilo. Safatala bi ga fjaka, damari samo što ne bi zasuzili , pa ne bi znao šta će sa sobom. Iznio bi Curvoasier ,tri kristalne čaše i dvije kutije cigara. Zna se Gitanes i Drina sa filterom. Onu njegovu bez gaća, za rata ugasili i nikad mu je više mu nisu turali na hastal.
Uz duvan i piće bi stavio i jedan obajatili komad slatka. Ponekad ružicu. Nekad tulumbu. Nikad zajedno, i jedno i drugo. To je bilo više radi dekora. Otkako je bio rat i grlice odlepršale , nije im bilo do statkog.
Tada bi nasuo tri čaše. Kurvoazije. Obavezno. Jednu za sebe, onu lijevu, od srca , izdajničku. Pa onda onu desnu milostivu za Malog Princa kako su ga Frka Frkica i Luce zvale. A onu treču ,srednju i nesvrstanu za Blekija , kojeg su zvale i Fini. On više nije dolazio. On se ubijao životom i bjesomučnim traganjem za Princezama kojima treba pomoći i zaštititi od žurkata na akrepite. Jednom ili dvaput je navratio i vidio bi dva tiha i smotana samotnjaka kako put zvijezda zure., Praznoća ga je činila nervoznim. Nigdje ni jedne Grlice , Krhke ruže, Bijele dame ili Malene . Pustinjski dekor bez kulisa živosti i ljepota nije za njega . Bez riječi bi doš'o, bez riječi oš'o. Ovi bilmezi se skoro i ne sjećaju ko je on
Dobri bi zapalio cigar, Ž'tan, pustio znanu muziku. I čekao. Znao je da će se onaj jetim odnekud pojaviti . Bio bi miran i staložen, da ga ne prepadne. Djete je to. Ne voli grube ratnike.
Mališa stvarno nije volio nikakve ratnike. A Dobri nije bio ratnik. On je bio čovjek prtljagom , sa djecom , bolom i snovima, koji je morao da se bori za svoju zemlju. Nije to imalo nikakve veze sa čašću i ponosom. Batalio je to kao dijete, jer je bio častan i ponosit. To što je uzeo pušku u ruku, imalo je veze samo sa milošću i ljubavlju prema Bogu Jedinom , Sarajevu , Gradu Čednosti i Bosni zemlji Božije milosti. Njemu su nudili da ide van. Nije mogao. Grad i zemlja su bili puni siročića koje je trebalo braniti. Znao je da će siroćića biti mnogo , nemjerljivo više . Počelo je veliko nestajanje dobrih ljudi; Anđelčića, Plemenitih Grlica i Naivnih Konjina , koji su vjerovali da su svi ljudi braća. A braća ne rade jedni drugima zlo. Siroćići i Grlice su očekivali da ih neće iznevjeriti. Sasvim opravdano.
I tako je on zaglavio u ratu. Nije mu bilo žao. Znao je da mu se neće ništa desiti. Ništa, što bi ga prevelo na drugu stranu. Imao je ovdje još posla . Ozbiljnog posla. Sebi je odredio da bude jedan od okamenjenih svjedoka. Znao je o čemu će svjedočiti. Uglavnom. Nije znao kako i kada. Rečeno mu je da se ne sekira. Kad ga minu užas i bol sve će shvatiti . Tada će doći vrijeme kada svjedočenje treba da se zbude.
I uvezalo se. Pomoglo mu je to ćaskanje ćutke sa jetimom . Kada bi zapalio drugi cigar i sebi nasuo drugi curvoasier , osjetio bi lagan dašak povjetarca i Maksumče bi se pristavio nasuprot njega. Nisu mnogo pričali. Tak poneki djelić sna bi u um dozvali. Još uvijek su mislima bili spojeni. Kanal se samo privremeno gasio . Ali uvijek su ga mogli otvoriti . za slučaj prijeke potrebe. A prijekih potreba je bilo sve manje.
Ništa novo na dunjaluku, ni lijevo ni desno. Gore i dole još manje.
Zapad , Sjever i Istok siju zlo. Krv i ratove. Sve krvaviji i krvoločniji. Djecu i žene siluju, kasape i ubijaju. Širom svijeta – uglavnom na Jugu. Tako im grah pao.
Ljubavi je sve manje, življenje je sve bjednije.
Jedino je Bog ljubavi i milosti sveprisutna i ohrabrujuća konstanta , ali i Tužan.Beskrajno tužan.
Vremena ljudi nemaju. Užurbani su. U jurnjavi izgube ili vjeru , ili djecu, ili život. Najčešće sve troje i još po nešto pride. Redosljed uopšte nije bitan. Izgubi li se jedna od ovih blagodati, život ne vrijedi ni trule mušmule.
Obojica su bataili cugu. Ali ona je jedini način da u tihim mislima budu malo zajedno. Poveznica. Sa čime? Možda su zaboravili. Tko da zna? Sjećanja su varljiva roba.
Par puta srknu. Onako iz navike. A kad oni srknu to nije srk. Jok! To je cug. A kad cugnu, onda ga i šuknu. Kada ga šuknu druženje potraje i više dana. To nije bilo radi njih , to je za duše nestalih. Zbog toga nikad nisu pomišljali da naskroz batale piće. Onda postanu sebični. Obadvojica. Što će cugu dijeliti , kada jedan može sve sam piti. I više mu bude i duže traje. Tada postaju jedno. Post traumatico . Podvojena ličnost kažu hećimi. Šta oni znaju? Nalet ih bilo. Kako ćeš se ba izboriti sa preteškim teretima ako ih ne podijeliš na više sebe? Dva , tri , pođeđe i četiri ja se bori sa avetima minulih dana.I zericu lakše ih podnosi .Tek toliko da se preživi.
To objedinjeno , a razdvojeno jedno, jednom odluči da pogleda sveske. Dvije imju Frkine djetinje vinjete, druge dvije Lucinu kaligrafiju. Ako je to što misle da jeste, biće spašavaj se ko može. Odluče se , prvo je čitanje Lucinog krasnopisa. Ona je prva odlepršala. Razmiču korice , ugledaju par rečenica naslovljenih na Frku.
…
Piše:
Mila moja sapatnice,
Čuvaj mi ove moje riječi do zadnjeg tvoga trena, tek ih tada proslijedi Dobrom , neka vidi koliko je voljen bio.
Hvala ti.
On sada vodi brigu o meni i manje me boli. Znaš to.
Uskoro odlazim.
Čuvaj mi se. I pazi mi na njega.
Možda i preboli Malene, ali nerođenu Malecku neće.
I neće se moći snaći. Znaš ga kakav je.
Nježno Maksumče!
Izgubiće se usput. A ti ga jedina možeš sačuvati.
Malena Luce.
Jetim hoće da otvara seharu gdje Bleki , kojeg zovu i Fini , krije svoje tuge i hoće da sveske turi na dno , da nikad ne ugledaju miris dana.
Dobri ne da. Kaže:
-Luca poručila, vakat je da Bleki izbaci bol. Ti mu čitaj, manje će ga boljeti.
Počinje čitanje.
Vrte se slike, vrte se sjećanja, a ljubav ih prati i ne da im mira. Osjete Bolero otkucava prošlost u vazduhu., koji postaje eteričan i rosli, kao kad se srce od kristala natopi snenom nježnošću.
I bol….mnogo boli…
I miris djevičanskih ljubičica.
Nije vrijeme za Tokatu i fugu u D molu.
Vrijeme je za sjećanje i…
Ljubav.
Mnogo ljubavi.
***
Dnevnik Blažene Luce
Trinaest dana avagusta ljeta Gospodnjeg 1971.
Uvod
Završilo se njihovo prvo jahanje konja.
Stvar riješena. Ispalo je mnogo buke oko ničega.
Tako sam je Luce, ljepotica , ” Malena” među bjelavske mahalaše ujahala, a da to oni nikad nisu saznali. Možda?!
Joj, kakva li je pusta? Da je vidiš ne bi oka sklopio čitav jedan stađun. Neki su noćne more imali stađunima i godinama. I preko nekoliko toga.
Nisu to moje riječi. Ja ih posudila od autora pismena „Oni jašu Mojsije harmonike baca“. Posudiću još neke , samo da se povežem ili ubacim u njihovu bajku. Vrlo je lijepa i poučna. Po mjeri mojih nesuđenih dana.
Čudni su ti životni putevi. Mora mnogo da ih se izmješa , da bi žena shvatila ko je ona i šta je život. I krene pravim putem. Ili ne krene.
Moj put je, uh, uvijek lagan, usporen bio; osim ona dva stađuna koji nisu bili. Šesta i osamnaesta godina.
Osamnaest je djeljivo sa šest, a šest sa dva. Pomnoženo , sada sam upravo na toj okrugloj cifri. Trideset tri godine. Dvije trojke . kada se sabere , to je opet šest. Da li sam se vratila u djetinje doba, kad sam prvi put shvatila da je krv slana? Možda , ali puno sam starija od šest, ali i nešto mlađa od osamanaest, kada sam se konačno zaledila.
Zašto?
Procijenićete kada ovo pročitate.
Ako pročitate?
Ako vam se onaj kome sam ga namijenila smiluje?
Poslije je put bio isključivo ravan, kao crta na aerodromskoj pisti ili linijica na hercikopu umrlog insana. Ravna i precizno tačna, ali kratka, pa nazad opet ravna precizna i tačna, ali kratka. A takav je život dosadan i bolan. Tužan i usamljenički. To nije život. To je magleno bitisanje otvorenih očiju
Onda sam upoznala tu neku djecu, pa je život postao bijesan, samo sam zubima škrgutala i pesti ka nebu dizala. Ne radi sebe, sa mnom je uvijek bilo jasno i lako. Uvijek sam znala šta hoću. K'o neko muško, iako sam posve i više od toga žena bila. Nisam znala niti jednu ženu, koja je više od mene željela biti žena , domačica, žena ljubavnica, žena majka, žena ljepote, savršena žena.
Pa život na tren bude prelijep, pa opet tužan i bolan.
Kad sam djecu bolje pogledala i prepoznala , neka mi milina, a i led zarobili. Kad sam ih na ljuljački, skršenih života , ugledala kako spiju, učinilo mi se da mriju. Ja se zaljubila u njih.
No prije toga… , jedan poetski zapis koji je došao kasnije:, kada je cifra 33. Dobila smisao I postala aktuelna.
“Malena moja , jube moja
Kada god ti pišem ,
Kao da pišem neku bajku,
Slike mi se same vežu,
ja te vidim
kao prelijepu djevojčicu.
Princezu ili krhku Grlicu .
Mila grlice moja ,
Nije bitna svjesnost da smo oboje malo drugačiji
i imamo koju godinu više ili manje nego ja o tome pišem.
U bajci je sve moguce
Ali kad god pričam bajku ja drhtim kao dijete.
Nije to drhtanje da se ruke i tijelo tresu.
To je drhtanje unutar iskona.
Najčešće između uma i grudi, žile kucavice i usana , Osjećaj kaže i hipofize.
Kada prilazim tvome biću , tvome tijelu,
to činim kao da se primičem nečem najkrhkijem ,
što se može jednim dodirom polomiti.
A ja ne želim da te povrijedim.
Bog milostivi mi je vjedok.
Zato se maksimalno trudim, da u svojoj neukosti i nevinosti ,
ne učinim neku grešku i ne povrijedm tvoju dobrotu i čednost.
Ne bih rekao da je to puko gospodstvo.
To je nešto što ne znam objasniti.
Zreo sam i odrastao čovjek, koliko se to u mojim godinama može biti,
ali samo sam se još jednom u životu tako ponašao.
Sa bojažljivošću i strahom.
Nije to strah i bojažljivost uplašenog čovjeka.
To je osjećaj miline i ljepote čovjeka ,
koji se boji da ne izgubi ljubav i milost ,
koju mu je samo Nebo poklonilo.
Kada god treba da ti se obratim riječima ,
mislima koje nisu u skladu sa mojom vizijom tebe,
i moje , uslovno rečeno , naše ljubavi ja zastanem
i razmišljam da li se smijem tako izraziti.
Ipak to rado činim , jer mislim da pisanje ne bi bilo iskreno.
Ti si moja ljubav.
Ja nisam nalazio razloga zašto bih te prestao voljeti ili sanjati o tvojoj nevinosti okupanoj plavetnilom Modre rijeke, oceana naše ljubavi
Jedino je tamo , uslovno rečeno plavlje od naših dodira. “
Njegova prva pjesma; on reče zapis ,meni posvećena.
Patetična , ali iskrena i meni prelijepa.
Nije kruta i akademska. Djetinja je, a savršena u svojoj jednostavnosti.
Za mene je priča o blesavim konjinama počela upravo tako. Jednostavno. Našle se blentovije smucati na tuđim konjima po Bjelavama. Kao neka velika djeca. Odbor za moral u bjelavskoj mjesnoj zajednici podigao čudorednu uzbunu.
Tako sam saznala da mi neko, u tim mahalama, rovari i smutnje pravi. Nije kriminal ili nešto opasno.Kažu,mlađahni neki mahalaši luduje. Počeli širiti zonu utjecaja. Sa Bjelava prvo na Sedernik, pa nešto više do Sedam šuma, pa još niže do Grdonja i Mićkinog Gaja. A onda uleću u Breku i potok , Podhrstove i Ašikovac i evo ih skoro pa drito u sridu, pravo u Čaršiju. Ako dođu do srca Čaršije ima da mi slude grad. A sve češće su u njoj. Mahala bruji – ganjaju Slatke ćoškove. A šta će drugo raditi? Za to su rođeni!
Morala sam ići u milicijsku stanicu na Bjelavama , frku sa konjima rješavati. Smjenila starog komandira, novog postavljala. Veselim sa susretu sa onim sa jednom zvijezdom, Esom Mrakovićem. Njemu dala da privremeno vodi stanicu.
On brani mahalaše. Kaže na stranu se bivšeg komandira , jadne žene bacili. Ljigo je često znao mlatnuti ženu. Ona mu puno zanovjetala po pitanju krevetli prava. Malo joj bilo triput mjesečno. Kad bi zaiskala repete , makar jednom heftično , dobila bi štos u bubrege. Policijska praksa, nema corpus delicti. Ali se jedanput nije mogo suzdržati , nego fljas pravu u lijevo oko. Ono pomodrilo ko svako modro oko , kad se bubne štosom. Haman ko šljiva zrela za rakijetinu.
Neki od mahalaša mutio sa jadnom sretnicom i kad joj vidio plavo oko , podvučeno tamnom modricom, samo je poljubio, onako ovlaš u trepavice, da je ne boli. Jednostavno i tiho joj rekao:
-Sve će biti u redu malena moja, ništa ne brini , sve će se srediti.
I sredilo se . Komandir u vukoderinu, žena sama i slobodna na dno Bjelava , u oficirskim zgradama u Čekaluša pasažu. I ne znajući , ja pomogla mahalskom maksumčetu.
Još je Eso mlad za komandira, no, naučiće se svemu što treba. Vidi se da je bistar. Naočit je, iz očiju mu svašta nešto, nestašno virio. Nisu ga bez razloga zvali Čovjek sa planine. Svašta ti gorštaci znaju raditi , a naročito ženama. On imao tri žene u kući. Suprugu i dvije kćeri. I da nije znao, morao je naučiti kako se treba ophoditi sa ženama. A narod kaže – u ljubavnika se rađaju ‘ćeri.
Išla da zagledam, mislim nikad nije zgoreg. Nije meni do kćeri , meni je do reda u gradu. Ne bih da mi se jedan šeret sa planine uvali na Bjelava, među mahalaše i utali sa njima. Bjelave tada ne bi davale mira ostalim mahalama.
Narod se pita jesam li ja Luca imala prste u komandirovom karambolu. E vala , to ne saznaše.
Čula , bjelavski mahalaši rekli:
-Da li je Luce tome kumovala; ne znamo. Ona šuti. Nama je to isto ko da kaže da nije. Mi joj vjerujemo, časna je uvijek bila, nikad nas nije slagala. Ono sj…, sjahala nas skoro jeste, osim sa … , ali ništa više. A i neka bagru miče i počisti sa ceste. To dobro radi.
Vidi molim te, oni mene brane. Ne boje se da ću njih počistiti. To ćemo još ispitati. Pazi molim te, oni se našli finiti.
Nedugo zatim jedan Fini, mahalaš sa Bjelava me nasankao. Zaveo me. Što bi u mahali rekli – potkačio me. Ne, taj me nije zaveo i potkačio onako pošteno , ljudski , da je pokazivao namjeru ili na neku foru. Nije imao ni ulet , što bi mahalaši rekli. On me mlatno ko najveću bekanku.
Kad bolje promislim , on je uvijek bio taki. Dobar i fin. Vrlo jak, a krhak. Finije i postojanije čeljade ja u životu nisam srela – niti ću.
Mili moj , Dobri i Fini , moj Mali Princ.
Voljela bih da sam ga čitav život privijala na grudi i ljuljala kao malu bebu, kao one večeri …
Ne znam zašto nisam. Trebala sam. Sada znam da bi mu godilo. Ali bojala sam se da ga ne povrijedim.
Kasno sam shvatila da ga nikad ne mogu povrijediti. Osim ono jednom. Nakon trinaest dana. I ono drugi put , ne mojom krivicom , viša sila nakon trinaest godina. Suđaje dobro znaju šta rade. Valjda .
I tako , ja , ispred trešnje i ljuljačke koja se sama ljulja , zagledana u djecu što spiju ili možda mriju. Sablasan , a prelijep prizor. Djeca spiju , čini se da su mrtva. Svuda tišina , ni ptica, ni cvrčaka ni. Mravi iz mravinjaka tiho , najtiše proviruju, ali na izlaze. Samo od Bjelašnice , bolno zavijanje Sive vučice u tjeranju, daje znak da usamljenički život očajnički boli.
Ljuljačka se njiše. Polako , ritmično , da maksumčad ne probudi. On je drži na krilu. Zagrlio je čvrsto , boji se da mu ne pobjegne. Ona se ušuškala međ’ njegove grudi. Tužni smješak joj na licu, samo jedna suza od kristala, iz desnog oka visi , nikako da slazi.
Žuto rumeno , izlazeće sunce se probija kroz trešnjine grane. Čini se crvene bobe zriju, a nema ih. U kosi im zrake svjetlucaju , oreole anđela prave. Velika je tuga na licima te usnule djece, a opet , čarobna su i prelijepa.
Prepoznah onog dječaka , što drži svoju djevojčicu u krilu. Par godina prije je mogao umrijeti u mom naručju. Dobrota i čast ga natjerala da čini preko mogućnosti u uvjerenja. No, sada nećemo o tome. I nije ono što će neko pomisliti. Kasnije kada dođe red.
Ne dišem, duša me boli, srce lupa, hoće da iskoči i bježi. Ja mu ne dam , smirujem ga i zaljubljujem se.
Ona druga u đardinu prisutna djeca su bila očajna i uplakana. U tom očaju, oni mene , kao neku vilu, spasiteljicu iz snova vidjeli. Ne i Frka Frkica i Dobro Fini. Oni su spavali. Oni su ta djeca koja se ljuljaju i sniju umilne svijetove mirisnih djevičanskih ljubičica.
Noć je napokon minula. Sabah se probija. Hiljadu ezana tiho šapuću , da usnulu djecu ne probudi. Veliki bi to jazuk bio .
Svi šute , niko ne spava, samo Deba. On zaspo i pomalo bruji. Lenji mu malo na rame prislonio glavu i kljaji. Ostali šute, ženske nečujno plaču i usnulu djecu glede.
Blagoslovljena noć se svome smiraju približila.
Meleki se povukli sa obzorja , primili želje insana i sada idu vijećati šta će sa kojom, i šta im je dalje radit. Želje nikakvog uticaja nemaju, samo ponekad i mrven. Zavisi hoće li se neko jako moćan umješati. U beskraju gdje sve pliva , samo se putanje nebeske pitaju. Ima ih nebrojeno mnogo i sve su jednako važne. Samo dvije se mogu ukrstiti. I tako redom, dvije , po dvije. Sve je upareno. Neko u ovoj igri parova dobija, neko gubi. U harmoniji je sve i sve mora da se posloži. U slaganju je red i nauk.,pa neko ,od onih dolje zainteresovanih, bolje prođe, neko lošije. A neko ograiše. Dibidus. Zasluge su primarne I ravnopravne. Za činjenje i nečinjenje
Okupani zlaćanim dugama izlazećeg sunca, ovo dvoje, nerazdvojni u snu, spokojno spiju. U blještave boje se utopili i poput ogledala; refleksije ka nebu šalju. Kao da anđelima put osvjetljavaju i sretan povratak na putanje žele.
A ‘vako je ovaj moj prvi susret sa mahalom počeo .
Troje milicijskih kola se u tišini zaustavljaju prad kapidžikom. Ništa ono akciono. Buka , zavijanje , škripa kočnica , megafoni , helikopteri … Nismo na divljem demokratskom zapadu.
Iz zadnjih vrata, srednjeg auta se pomalja noga. Na njoj crne štikle dvanaest-trinaest centimetara duge. Izlaze štikle, tanke ko kineski štapići za jelo. Na njima mrežaste crne čarape koje povlače druge noge. Izlaze noge, pa izlaze i izlaze , i opet, i još izlaze li – izlaze. Nikako da izađu.
Deba se rasani, čuo više osjetio, da je murija tu. Konta joj dobrih noga za doktorirati. Misao sakri u najtamnije kutke malog mozga, odmah ispod hipofize. Loše, bubrežno iskustvo sa plavim uniformama ga pratila cijelu mladost.
Lenji se pita , kako tolike noge , u tako malo auto mogu stati. Da je barem kombi , razumio bi on. Misao haman ko auto. Pogled na te strahobalne noge , mu , umjesto misli , labrnju do poda razvukao.
Mojsije odahnuo .Sam sebi se obraća , i sebe hvali i sebe kudi:
-Šuti , dobro si prošo frajeru. Harmoniku si na vrijeme hekn'o. Sad bi ona same od sebe poskočila i tango il kazačok za dvoje zaplesala. I mor'o bi je jopet ić’ bacat’. Belaj živi . Ne valja jednu harmoniku u hendek dvaput bacat’. Nikad mu se to dosad nije desilo. Ne znam zašto, nisam toliko pametan, ali zasigurno znam: nikad ni jednu harmoniku nisam dvaput u jendek bacio. A vjerovatno i neću. Zlata me ništa ne bi pitala , već bi mi, ‘nako, namah, preko ruke, dvije tri vaspitne, po krvavoj blentari natandarila.
Za svaki slučaj Zlatu privije i grli, ruke joj obuzima.
Čim se noge pojaviše Herco glavu ustranu i u Lele Jele Jelene bistu lice sakriva. Boji se, ako nastavi da gleda kako te mubarek noge izlaze , evo ti, novi herc bum , bada bum i nema popravnog. Ode jadni Herco za svojim anđelima na daleke , nepovratne pute , sasvim naprečac.
Noge nastaviše da izlaze, ne samo što su duge već su i čvrste, i oble, i tople, i svilenkaste, i jošten – mirom nekim haremskim dišu i mirišu.
Prekrasne i poetske, sigurno bi reko Dobri, tabiri Deba. Šta ima Dobri da misli ? Ja to vidim, a on blentovija spava. Nije natakario onu malu špicu. Garant je zbog toga žvalje razvukla k'o netakarena mlada i odvrnula česme. Sad zaspo i ovu ljepotu propušta. Znao sam je da je on baksuz.
Deba i Lenji se pustiše šupljeg kontanja, pojačaše teleskope, durbine našiljili i pooštrili i ramenima gurkaju jedan drugog. Malo fali da čoček padne. Mojsije i Herco se zarovili u poprsje druga i ne dišu, samo škilje i uzdišu. Sva četvorica uglas, ko da ih nebeska lira naštimovala:
-Joj, dobrih nogu majko moja; boli glava, taksirata nam!
Rizik im se nije isplatio. Pade tu neki šamar, pa dva – tri. To ženske klepeću muške. Starka štiklom, onog krvavog po modrim očima buba. On se prsi i oči podmeće:
-Udri bona , dok možeš, zaslužio sam.
Njoj se priznanje smilovalo, pa ga poče ljubit u oči bolne. On vrisnu:
-Nemoj bona, jebo te pas. Vidiš da mi još iz očiju krv šiba. Ali je zagrli i ljubi. Kaže onako, uzgred, njoj i svima, ko vlastelin neki:
-Ne brini se mila, vas će narod zlatnim kašikama jesti.
Znam ja sam kriva. Vazda ove moje noge, narav im ljubim, neki ršum izvode. Redari bi da ureduju , ja ih pogledom zaustavljam. Gdje ćeš ba , djecu mlatiti. Sve neki goluždravi tići, samo se onaj brada i ona stara koka, što se malo prije počerupaše, po godinama izdvajaju.
Brada, krvav ko binda na zalasku radnog vremena, tik pred bacanje u smeće, na umjetnika zaudara. Ona koka pored njega, puno starija od njih, barem deset godina. Znan je, išla sa mnon u II gimnaziju. Zlata Daire je zvali. Prvakinja srednjih škola u egzotičnim plesovima. Ona Mojsiju lagala za pet godine. Pomladila se. Ima isto godina k'o ja, a sa “djecom” se druži. Vrijeme će mi pokazati da je imala pravo i da se zaista radi tog druženja sa ovom djecom pomladila, i više od lažnih godina.
Za nogama kojim kraja nema , nigdje krpice da se vidi, a đardin zanosni samo što se nije pojavio i bljesnuo. No , klavir prsti , vitki i dugi , kožnu suknjicu zatežu i poravnavaju, kao da znaju da vulgarnostima mjesta u ovoj priči ni’.
Noge izlaze, stidljivo i strpljivo na kaldrmu staju. Za nogama, crni , kožni šinjel stupa, za njim se jedre grudi bibaju. To nisu grudi. To je Fidijine Afrodite mramorno poprsje, što se sa vjetrićem igraju i talasaju i zlatnu ogrlica sa brilijantom hvale. Zatim , zlatni pramenovi blještavi i svileni , ko centifolija ružičasto žuta, oprezno ispod kačketa proviruju i plešu.
Noge napokon prestadoše izlaziti. Svi odahnuše. Izašle su! Ogladnilo se i ožednilo , a bome što jes jes; zgriješilo se i isplakalo. Ono , kako ko?
Uspravljaju se , čvrste i podatne, grudi i noge , vide se salonske čizmice što do članaka seže i polako ispod šinjela nestaju.
Šinjel sve ljepote pokri , da bi na sunce novi sjaj zablistao i zbunio dunjaluk.
Mili Bože , koliko si ljepota darovao ovoj ženi? Ovalno lice , boje nevinosti bijelih ljubičica, nježno i blago. Ukrasi ga rese. Plemenite oči boje safir leda. Usne oble i podatne, razvučene u vječiti smiješak, kao sočna zrela ašlama pred branje. Nos tako skladan , pravilan i miran, k'o suza na na djetinjoj guzi, tačno se , na polovini između bisernih školjki postavio. U školjkama , u resicama što trepere , dva dragulja veselo zrikaju. U jednoj resici, onoj lijevoj safir , smireno se plavi. U desnoj resici rubin , nestašno krvari.
Ta nestvarnost , iz najčudesnijih muških fantazija ukradena; se eto konziliju i ljubama usnila i predstavila:
-Ja sam Luce ili Luca kako vam drago. Wolfova sam glavna tajnica u SUP-u , ali neka vas to ništa ne buni. Malo sam jača u mnogim znanjima i znamenjima nego čitav SUP. Sve nevolje meni pred i pod noge stižu. Neko nam prijavio – u sabah rani; k'o sa džamijskig ahtung-ahting megafona, vrištanje se neko čuje. I potoke krvi što na štoku bruje. I pride jecaj harmonike, sto dvadeset basova zvuk što se niz strminu u jendek tandara .
Ja sam htjela da ih potčinim i zarobim , a oni mene sasvim nevino i iskreno zažagali. Nije to neka pravda. To je neka licentiae poetica , kako bi Dobri rekao, kada bi pokušavao objesniti neki samo njemu znani paradoks.
Usnulu djecu koja nisam imala srca da diram, ili da im pomoć pružim. Zaledila sam se. I zaplakala, suze isplakala. Krila sam ih sleđene , u duši svojoj, ali i ja sam se poput jermenke mile, vranjanke čedne slomila.
Vidjevši dvoje djece kako se se njišu, grčevito drže , kao da će ih život razdvojiti i pokositi, vidjela sam Dodu i sebe na ljuljaški, koju smo, nekada davno, zajedno sanjali i ljuljali.
Đugum Frka mi je jednom , nedugo poslije rekla:
-Oni su ti ko neki stručni konzilij. Stručnjaci za sve , a ludi ko naopako navijena ploča. Čini se da se vrte ukrug, ko munjeno kerče kada buhu u repu napadne, ali nije tako. Jako su usporeni. O “gorućim” pitanjima, svaki od njih svoju dijagnozu ima i daje . Može to biti pet, šest ili šezdeset i sedam ili više savim oprečnih dijagnoza. Nikad se oko suprostavljenih mišljenja oni neće sporiti. I uvijek, podcrtavam , uvijek i nepogrešivo će isplivati prava dijagnoza, koja ne griješi.Uato sui h prozvali bjelavski konzilij.
Uvijek postoje ta posebna bića
u trenu vas ganu
nekoliko sekundi poslije i raduju
zovu je
Djevojčica koja sanja prekrasne snove
dubinu oceana ima
tugu svoju utapa
krijuć bol
u darivanju riječi drugima
ja kratko
škrt na riječima
Mila Tišina i sni
ponekad ću
krhka ružo
Ina kako si dušo
ne mogu drugačije
neoprostivo
sanjar mi ime