Category Archives: Nekategorisano

Danas je Srijeda 18. Jun / Lipanj 2025. godine

A, i u ovoj godini se pokazalo da su dosadašnjih 168 dana su bili dvadesetčetvoročasovni prolaznici .

Preostalim 197 se smješi ista  sudbina.

Nešto mnijemo :

Šta bi insani bez dana?

Kako bi znali da smo se rodili i kada smo umrli?

Ili kako bi znali koliko smo stari?

Hajvani je lako!

Mozak i tijelo na pašu, brsti , pa melji i melji, dok se ne rikne ( krepa, crkne… ili ih insani ne poravne).

Kaži hajvani ne dumaju. Instikti ih vode.

Aha jes , kako ne!

Kad ,kako kažete ne dumaju; kako to da ljude natjeraju da se ljudi vaskoliki život brinu oko njih. Jest da čovik vrši hajvanocid svake godine, ali hajvani to nekako pregrme, a ljudi se pravdaju zato stoka i služi.

Sad je jasnije stalna upotreba imenice stoka – za insane.

Zato se valjda svako malo dešavaju klaonice.

Neko odluči da je neki narod stoka i izda naredbu: Kolji!

A jopet , neko skonta da nečija vjera nije prava i opet naredba: Kolji!

Napriliku u nepriliku i dan danaske se nekima ne sviđa ova ili ona boja kože ( najčešće tamnijih i drugačijih nijansi od bijele ) i opet naredba : Kolji!

Nema veze što je 21 vijek, era demokratije , globalnog prosperiteta i budućnosti.

Neki buklvalno shvate izraz kolji. Uzmu nož, sjekiru, macolu i kolju!

Neki su humaniji, takozvani zapadni demokrati , monstrumi kao Mengele i Hitler , ameri i rest od zapada. Hemijski – Tipa ciklon B otrovi, napalm bombe, konc logori, bodljikave žive … Sada su u modi Sarsi i kovidi, i ostali umni otrovi , pa vladaj i ubijaj. Po mogućnosti potlačene urođenike.

Ništa novo od demokratskog zapada.

Što bi poete rekle:

Polaziš kroz njihovo vrime, pa samo nestaneš, ono kao nenadano.

U prevodu:

Čak i prolazni dani su vrlo opasni. Monstrum ljudi pokupe  milione ljudi u sabirne centre smrti. Tada dani nemaju izbora, povedu nesrećnike sa sobom. Ali dani su vrlo promućurni. Svake godine se  vrate. Još ljepši i umiveniji.

A ljudi?

Insanima je preostalo da se množe, uzdaju u hljeb i igre , i ples. A pneki vole kolaće.

I skrušeno , pognutih glava oćekuju ljubav , milost , moć i pravdu Neba.

Danas je ponedeljakk 16. Jun / Lipanj 2025.godine

A u ovoj  ovoj godini se pokazalo da su 166 dana  bili obični smrtnici, a preostalih 199 čeka ostala sudbina.

Huje dani ko bujica. Nezadrživo ka svom smiraju i smiraju ove nam, trenutno nazočne i mirne godine.

Nije bitno  što se u tim danima , kao i eonima prije ne zna ko pije (ono ko fol), ali zna se ko plaća.

Nekad su pile age Sarajlije i sve je bilo skoro savršene. Samo se pijuckalo , akšamlučilo i pomalo il popuno ljubav vodila. Sve je  zavisilo  od derta , ili što bi muzičari rekli : od štimunga.

I nikad nikoga nije glava zabolila, osim onih koji nisu bili age , pa su zaplatili i morali platiti ceh i još mnogo toga.

Zar mislite da će  age plaćati svoje cehove merake.

Jok, nisu levati dokle god imaju  raju!

I današnja vlastela to isto radi.

Sve cehove im plaćaju neuki, preplašeni,zaraženi i zbijeni u torove.

Što bi poete rekle:

-Riknjava u bijedi garantus.Jal od Corone jal od vlastele. a kad im to dosadi , onda od ratova.

U prevodu :

Dani su i vrlo opasni. Kupe milione ljudi i svom laganom mimohodu.

No oni su bezazleni u poređenju sa strapima koji neukom i neosvještenom narodu prodaju bijele za obične bubrege, a  narod im vjeruje u tako skončava.

Danas je nedelja a 15. jun / lipanj 2025

Otpalo je ko jesenje lišće 164 dana, još se lahuri 201 dan.

Vi ko'no zabrinuti za dane. Mi jok, nismo. Nimalo. Nisu dani insani pa da odu i više se ne vraćju.

I još nešto:

Uz dužno poštovanje prema danima, odaćemo vam milenijumima zapretenu tajnu u seharama mudraca, znalaca i alhemičara.

Dani su isti kao i žene. po svemu i u svemu , i imaju isto porijeklo.

Evo opisa jednog jedinog dana;

Prelijep a krhak,raskošan a nježan, blistav a tajnastven , plodan a čedan,

zavodljiv a naivan, neuhvatljiv a podatan, radost i tuga…

E sad; sve ove riječi recite o ženi.

I?

Kako vam se čini.

Da li su magi pogriješili?

Ni slučajno.

Ako neko ima drugačije mišljenje, onda ima velike proebleme .

Ili je anamo onaj, evenuh ili merebit da bidne hadum ili cornuto. A mere bit da je i ženomrzac jer ne zna zaiskat.

Što bi poete rekle:

Ko ne voli dane , ne voli ni žene.

I obrnuto..Ko ne voli žene svaki dan mu je baksuzan i crn.

O porijeklu dana i žena ćemo, ako Bog da, drugi put.

Ne valja sve tajne namah otkriti. Nek prepisivači i neuki malo muku muče.

U prevodu :

Bez žena kao i bez dana nema života.

Danas je nedelja 15. jun / lipanj 2025. godine .

Otpalo je ko jesenje lišće 164 dana, još se lahuri 201 dan.

Vi ko'no zabrinuti za dane. Mi jok, nismo. Nimalo. Nisu dani insani pa da odu i više se ne vraćju.

I još nešto:

Uz dužno poštovanje prema danima, odaćemo vam milenijumima zapretenu tajnu u seharama mudraca, znalaca i alhemičara.

Dani su isti kao i žene. po svemu i u svemu , i imaju isto porijeklo.

Evo opisa jednog jedinog dana;

Prelijep a krhak,raskošan a nježan, blistav a tajnastven , plodan a čedan,

zavodljiv a naivan, neuhvatljiv a podatan, radost i tuga…

E sad; sve ove riječi recite o ženi.

I?

Kako vam se čini.

Da li su magi pogriješili?

Ni slučajno.

Ako neko ima drugačije mišljenje, onda ima velike proebleme .

Ili je anamo onaj, evenuh ili merebit da bidne hadum ili cornuto. A mere bit da je i ženomrzac jer ne zna zaiskat.

Što bi poete rekle:

Ko ne voli dane , ne voli ni žene.

I obrnuto..Ko ne voli žene svaki dan mu je baksuzan i crn.

O porijeklu dana i žena ćemo, ako Bog da, drugi put.

Ne valja sve tajne namah otkriti. Nek prepisivači i neuki malo muku muče.

U prevodu :

Bez žena kao i bez dana nema života.

1215.- Engleski kralj Džon bez zemlje prihvatio, pod pritiskom plemstva, dokument Magna Carta Libertatum, temelj engleskog državnog uređenja, simbol borbe protiv apsolutizma i jedan od najznačajnijih dokumenata britanske i evropske ustavne istorije.

Čuj bez zemlje, a čitavu Englesku držao u šaci.visokim porezima i nametima.

Šak je i bratu Ričardu Lavljeg srca privremeno oteo krunu dok je ovaj „krstašio“

1467.- Umro vojvoda od Burgundije Filip Dobri, osnivač Burgundije, države koja je u XV veku bila rival Francuske, a od 1678. pripada Francuskoj.

Ja kakvi smo:

Na pomen Burgunduiju na um nam ne pada ništa više od izvrsnog vina.

1520..-Papa Lav X ekskomunicirao Martina Lutera bulom u kojoj je kao jeres osudio Luterove teze o indulgencijama, dogmama i uređenju katoličke crkve. Ideje o reformi crkve sistematizovane u 95 teza Luter je 1517. prikovao na vrata Dvorske crkve u Vitembergu, označivši početak raskola katoličke Evrope.

Martin Luther je pokretač protestanske reformacije u katoličkoj crkvi ,ali je  u ranijim godinama svoga djelovanja bio protivnik teološki motiviranog antižidovstva, te je tada napisao i poznato djelo “Isus Krist je rođen kao Židov” u kojem se zalaže za novozavjetni odnos prema Židovima koji je pozitivan.

Ipak , kasnije antižidovske teze omogućiti stvaranje antisemitske Njemačke evangeličke Crkve (tzv. Deutsche Christen) u doba nacizma, a koja je zastupala izrazito rasističke stavove, predstavljajući se crkvom arijevske rase.

1843.-Rođen norveški kompozitor, pijanista i dirigent Edvard Hagerup Grig, koji je, inspirišući se nacionalnim folklorom, afirmisao norvešku muziku u svetu.

1882.- Rođen rumunski general i državnik Jon Antonesku, diktator pronemačke vlade u Drugom svetskom ratu. Uveo zemlju u Trojni pakt i priključio se napadu na SSSR 1941. 1946. osuđen na smrt kao ratni zločinac i streljan.

Interesantno je da je jedan od njegovih krvnika K+Nikolaje Čaušesku završio na isti način, od ruke „naroda“..

 1904. godine 15. juna, obilježen kao crni dan u historiji New Yorka, na današnji dan dogodio se najveći brodolom u vodama grada. General Slokam, putnički brod koji je prevozio ljude u obilazak New Yorka, odvezao je 1.342 putnika, uglavnom članova luteranske zajednice, na crkveni piknik u Locust Grove, Long Island. Putnici su uglavnom bili Nijemci iz male Njemačke, s područja Manhattana, uključujući veliku grupu žena i djece.

Razlog smrti broda bila je odvratna obuka posade i kapetana broda, prilikom napuštanja luke, nakon 20 minuta starog namještaja počeo je tinjati u jednoj od brodskih prostorija, požar je na vrijeme primijećen, ekipa je brzo izvaljala vatrogasno crijevo, ali kada je pokrenuta voda, crijevo je puklo u nekoliko mjesta, zbog kojih nije bilo moguće ugasiti požar, uslijed čega je brod poplavljen. Trebalo je samo pola sata da vatra uništi parobrod. Više od 1.000 ljudi, većinom žena i dece je poginulo.

1907.- Počela Druga haška mirovna konferencija, na kojoj su 44 države, uključujući Srbiju i Crnu Goru, usvojile 13 konvencija o zakonima i običajima ratovanja. Četvrtom konvencijom osnovan Stalni arbitražni sud u Hagu.

Interesantno je da je u istom tom gradu osnovan sud za ratne tzločine na području Jugoslavije sa posebnim težištem genocid u BiH devedesetih godina, a glavni optuženici su Srbija , Crna Gora i Hrvatska.

Šteta što glavni šiju JNA u Sloveniji Janez Janša nije suđen za veleizdaju jugoslovenskih naroda i sauačešništvu u potonjim zločinima.

1919.-Engleski piloti Artur Braun i Džon Olkok okončali prvi direktan let preko Atlantika.

1920.-Italijanski inženjer, jedan od osnivača bežične telegrafije Đulielmo Markoni, emitovao u Engleskoj prvi muzički radio-prenos, muzičku numeru australijske operske pevačice Neli Melba.

Normalno svijet malo pamti!

Sve reference za radio je pokrao od Nikole Tesler,največeg naučnika svih vremena.

1940.-Nemačke trupe probile liniju Mažino kod Sedana. Sistem utvrđenja dugačak 360 kilometara, koji su Francuzi izgradili duž granice prema Nemačkoj između dva svetska rata, smatran remek-delom građevinarstva i fortifikacije.

Aha kako da ne.Linija je pala kao kula od karata.

1969.-Po povlačenju Šarla de Gola sa političke scene za predsednika Francuske izabran Žorž Pompidu.

Šrl de Gol će ostati upamžen kao kukavički vojskovođa koji je rat proveo ispijajući viski sa Čerrčilom u Londonu , dok su se časni Framcuzi borili protiv Nijemaca.

1975.- Košarkaši Jugoslavije postali šampioni Evrope pobedom nad reprezentacijom SSSR u Beogradu.

Ajh, kakva su to vremena bili.Nacionalistička gamad SHS osovine su uništili jednu prelijepu tvorevinu, genocidom bez granica.

1977.-Adolfo Suares i njegova koalicija Demokratskog centra pobedili na prvim slobodnim izborima u Španiji posle smrti Franciska Franka koji je diktatorski vladao od 1939.

I šta se promijenilo?

Ništa. Baski i dalje grcaju pod jarmom, kataloncima i andalužanima ukinute slobode…

1982.- Argentinske snage na Foklandskim ostrvima predale se Britancima. Time okončan rat u kom je poginulo oko 1.000 ljudi.

Na par kilometara od argentinske obale pogana , genocidna britanska imeprije uzurpirala argentinsko ostrvo i brani ga zakonom jačega.

1988.-Pakistanski predsednik Zija ul Hak objavio da će islamsko šerijatsko pravo postati vrhovni zakon u Pakistanu.

I unazadio zemlju.

1992.-Srpski književnik Dobrica Ćosić izabran za prvog predsednika Jugoslavije. Za prvog premijera nove države prethodnog dana izabran američki biznismen srpskog porekla Milan Panić.

Ćosić he veći krvnik i od Miloševića,Karadžića i Mladića jer je on tvoreac genocidne „velike Srbije“:

1992.-Parlament Japana, prvi put od Drugog svetskog rata, odobrio angažovanje japanskih vojnika u inostranstvu.

1994.-Izrael i Vatikan uspostavili pune diplomatske odnose, potvrđujući dogovor o međusobnom priznavanju i pomirenju posle vekovnih sukobljavanja Jevreja i rimokatolika.

Inače, vatikan je iza kulisa uz Veliku Britaniju najveću pobornik vraćanja Jevreja/cionista u Palestinu i stvaranju cionictičke genocidne tvorevine Izrael..

1995- Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija usvojio rezoluciju o proširenju snaga UN u Bosni i Hercegovini trupama za brza dejstva, sastavljenih od 12.000 francuskih, britanskih i holandskih vojnika. Rusija i Kina uzdržale se od glasanja.

Nepunih mjesec dana kasnije , te iste trupe su dozovlile najveće zločine od drugog svjetskog rata.

Genocid u Srebrenici.

1996.- Umrla američka pevačica Ela Ficdžerald, “kraljica džeza”, čuvena po “skat”-dijalozima s velikim džez-muzičarima Armstrongom, Elingtonom i Bejzijem.

3000.- U atentatu u Budvi lakše povređen Vuk Drašković, lider Srpskog pokreta obnove, u to vreme jedne od najvećih opozicionih političkih stranaka u Srbiji.

Berz obzira na sve Vuk dlaku ne mijenja, od zagovornika „velike srbije“ i klanja do opozicionara…

2000.-Rimsko-katolički biskup Augustin Misago optužen za saučesništvo u masakru više od pola miliona stanovnika Ruande 1994. i genocid oslobođen optužbi i pušten na slobodu.

Ništa novo za rimokatoličku crkvu.Na istim takvim temeljima su gradili svoju slavu.

2001.- Pored Petrovog Sela kod Kladova otkrivena masovna grobnica u kojoj je zakopano oko 30 tela za koja se pretpostavlja da su žrtve sukoba na Kosovu 1999.

Znate li gjde je Kladovo.Na okuci dunava , na granici sa Rumunijom.A gdje je Republika Kosovo?Tristo kilometara južnije.Ipak istina se ne mere sakriti.

2001.-Šangajska petorka, odnosno Kina, Rusija, Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan, posle prijema Uzbekistana u članstvo preimenovali organizaciju u Šangajska organizacija za saradnju, regionalnu organizaciju za borbu protiv islamskog militarizma.

Ako ostvare šta su naumili i dogovorili,što javno,što tajno ove zemlje sa socijalističkim bremenom biće daleko moćnije od UD i SDA zajedno.A šta mislite zašto je korona / Covid 19 podmetnut Kini?

Iz Arhive

*

U Sarajevu, u vrijeme Indexa, su postojala i djelovala tri Slobodana Kovačevića.Minimum. Čuveniji.

Čisto sumnjam da je ijedan potomak Save Kovečevića. Drugačiji su bili. Ni skojevci ,ni komunisti, a ni nacionalisti.

Jedan je bio Slobodan Bodo A.Kovačević.Bio je član Indexa .Gitarista koji je gitari dao dušu i onda je  pokonio dunjaluku.O njemu ,se manje više, sve zna.

Jedan drugi Slobodan M. Kovačević je također muzičar, bio. Mlađi do onog prvog godinu dana; sa njim i Fadilom Redžićem u Lutalicama ritam gitaru tandaro. Svirao je i u Indexima II, ali kratko vrijeme. To je grupa koja je nastala od ostatka Indexa po dolasku Bode,Fadila i Davora u one prave Indexa. Slova A i M. su početna slova imena njhovih očeva i služila su da ih tekstualno razlikujemo, fizički su se razlikovali ali i jedan i drugi zgodni bili.Obojicu su povremeno zvali Slobama.

Bodo M.je poslije svirao u Pro artama od njihovo osnivanja. U Splitu je 1973.godine osnovao grupu More. Meri Cetinić, Doris Dragović, Oliver Dragojević i mnogi drugi mu duguju zahvalnost za uspješne karijere.

Sada kao i mnogi drugi koji su napustili Dvor nema domovinu. Bavi se slikarstvom i pomalo muzikom.

Sarajevo pamti svoju dobru djecu.

Sarajevo je imalo i trećeg Slobodana Slobu Kovaćevića sina čuvenog sarajevskog ljekara, Doktora Kovačevića.

Nekim ljudima vrijeme oduzima ime. Tako smo vremenom zagubili ime doktora Kovačevića. Niko mu nije upamtio ime. Bio je, jednostavno, doktor Kovačević. Vrhnski doktor.

Slobodan Slobo Kovačević ,doktorov sin je bio dijete , pa dijete-čovjek, kojeg bi moderna nauka označila kao autistu. Za većinu nas bio je dijete -ljudina, koji je put šarenih leptira lebdio nekim stazama čudesnih svijetova samo njemu znanih.

U tim njegovim svijetovima je vladao sklad, mir i ljubav. Skoro uvijek je ;ne hodao, nego hodajući jurio, žurio i lepršao vitlajući neke, samu njemu znane mjehuriće i snove.

Imao je fantastičnu memoriju i diječiju filozofiju. Volio je da se igra i juri. Njegova oridnirajuća ulica je bila Nemanjina,poslije joj vraćeno ime od prije kraja II svjetskog rata; Čekaluša. To je ona ulica u kojoj se Kemal Monteno načekao Lidije,a Milić Vukašinović bubnjo na školskoj klupi i tabli,a kradljivac Brega Beštija đepario bjelosvjetske note.

Sigurno znamo da bi prste u usta stavljao kada bi Lidiju vidio. Bojao se njene ljepote sve dok je Kemo nije opjevao. Nikad novac nije htio uzeti. Davalo mu se. Ali ako bi mu neko sladoled kupio, prihvatio bi ga. Bio je malo,veliko dijete,ogromnog srca.

Uvijek ispeglan i čist u nekim sivim za deset cenata kraćim pantalonama, braon cipelama na pertlanje i plavo bijeloj karo košulji šetao se omiljenim kvartovima.

Spuštao se Slobodan preko Mejtaša, pored američkog konzulata do Katedrale i prve Gimnazije. Ljeti je umjesto košulje blistavu bijelu potkošulju nosio. Rjeđe je do Bašćaršije hodio.Nije volio velike gužve i nepoznata tujinska lica.

Tada bi se umorio i tramvajem se vratio do malog i velikog parka, do Alipašine džamije. Na ulazu u dvorište džamije bi se prekrstio, ušao i vode se napio.Tada bi opet krug tramvajem od Skenderije do Latinske čuprije pravio i na slatko čoše išao.

Tamo bi ga Davor ili neki drugi Dobri Sarajlija sladoledom počastio. Nije se micao sa mjesta,u hladovini zaklonjen od sunca, dok sladoled ne bi; ko dijete malo; sa kornentom polizao i smazo.

Poslije Njemanjine je najćešće špartao Koševo ulicom, Prije zvanom Kralja Tomiislava, do II Gimnazije i do dva parka mladosti iza nje. Od Higijenskog kroz Alipašinu (Đure Đakovića) i uz Gabelinu (Matija Gubec) nikad prolazio nije.

Tu su komunisti svoje vile krili,a ljudi ih se bojali,u tišini svašta o njima pričali.O nestajanju i otocima,priče do Slobe došle.Zato se on nikad iz Sarajeva maknuo se nije.Osim rijetko do mora,Suncegrad zidina  rivijere.

Dalje od Marin dvora nije išao , tu se za njega Grad završavao. Otac mu je govorio da mu treba pasoš za prelazak te granice između Dvora i predvorja. Pasoš nije imao, a i bojao se dalje ići jer je tamo bilo mnogo loših ljudi.

Znao je sve o dobrim ljudima Sarajeva. Njemu je to lako bilo. Imao je fotografsko pamćenje. Sa neumoljivom preciznošću je znao ko je dobar čovjek. Dobri ljudi su imali vremena i strpljenja za njegova pitanja, a bilo ih je mnogo. Bilo je to dovoljno pitanja da se sazna nečiji životopis i rodoslov. Pitanja nikad ponavljao nije.

Lica baš i nije dobro pamtio.Uvijek bi pri svakom novom susretu za ime i prezime pitao. Kad bi mu se odgovorilo on bi upitanog prepoznao i u tren bi mu životopis izdiktirao i ponekad i neku tajnu u životopis ubacio.
Često bi neku nepoznatu činjenicu ili novost tom nekom drugom o njemu samom znao ispričati.Bespogovorno tačno i na vrijeme ,bez greške je znao koji je dobar čovjek umro.Oni zli ga nisu interesovali.

Kako je dobivao i djelio informacije i kako se savršeno bez greške prema njima ophodio bila je nepoznanica za naše umove. Kada bi neko dobar umro bio bi jako tužan i zamišljen , ali plakao nije. Zapravo nikad ga niko nije vidio da plače , samo je osmijeh negovim licem zračio.

Loši ljudi nisu imali vremena za njega .Bili osorni i grubi prema njemu. Zli ljudi su ga tjerali i šikanirali. No, činilo se da je u to doba u je tih ljudi manje bilo,ali nije. Grad je bio manji i čvršči i zlo se dobro krilo.

Oni dobri su ga uvijek branili i znali kazniti one loše i zle Njihova ružna lica je pamtio i izbjegavao.A poslije i oni njega, jer su se bojali dobrih.

Godine su prolazile. Slobo je stario i postajao sporiji i fizički i umno. Sve rijeđe je biograf bio. One dobre sve je upoznao,novi nisu pristizali.Tako je gubio svježinu i bistrinu,

Onih lošiji i zli su nadirali sa svih strana iz svih mogućih vukojebina.

I Slobo dijete-ljudina nevinosti i dobra i Grad čednosti se prevarili. Grad i Dijete su mislili da je dobrota i ljubaznost su dovoljna odbrana od zla. I bili su u pravo,samo što će to morati krvlju i mnogom smrću platiti.

Kako sve ide u parovima morao se pojaviti onaj monstrum Slobodan Milošević koga posla genocidna SANU sorta oca nacije genocidnog uma Dobrica Cosić, da svu dobrotu ,slobodu i ljubav pokuša uništiti. U grad čednosti nikad sa svojim zlim koljačkim hordama nisu ušli.

da li je dovoljno reći da su  zvijeri i monstrumi debelo popušili Bosanski grb?

Slobodan Slobo Kovačević doktorov sin je živio nekoliko godina poslije rata.Ali to više nije bilo njegovo Sarajevo u kojem je on sve poznavao.Bilo je to neki porušeni grad, sa mnogo novih lica,stranaca koji su ga se plašili,a on se plašio njih.

Čutljivo je hodao ulicama,tiho se ugasio,presvisnuo.Tek tako. Odjednom samo smo primjetili da ga nema.Ili je nestao nešto malo prije rata,a njegov duh je  jurio ulicama svoga grada da ga čuva brani i sačuva.

Ništa to neobično ne bi bilo.Sa Slobom se nikad nije mogao poredak stvari sa sigurnošću znati. Imao je neku svoju nebesku šemu punu iznenađenja, onih ljudskih, prijateljski i vedrih.

Hvala ti za neizmjernu  dobrotu , milost i radovanja  koju si nam darovao :

Slobodane Slobo Kovačeviću ljudino ,doktora Kovačevića  sine.

Po završetku rata Slobodan Bodo A Kovačević se iz Praga vratio u Sarajevo. Svirao po bivšoj Jugi, u Sarajevu u tišini akvarele crtao.

Nikad nije mogao preboljeti što je na nagovor žena napustio Sarajevo i ostavio da ga neki od Indexa i Sarajevska raja brane.Kad su Indexi zvanično prestali da postoje nekako se povukao od svijeta, da bi jednog sunčanog dana,tri godine poslije,  2004.god. tiho, pretiho u drugi svijet za Jasnom,svojom prvom ljubavi otišao.

Slobodan Bodo M.Kovačević je 1992. iz Splita u Crnu Goru banuo.Ne znamo da li je mogao ili se nije htio vratiti u svoj rodni grad.Možda nije imao kome, a možda se užasavao viška krvi i smrti od kojih mnogi pobjegoše.

Iz Hrvatske je otišao valjda zbog okruženja, ne stađunskog. Stađun je isti i u Splitu i Heceg Novom. Biće da su ga protjerali, jer mu je trebalo trinaest godina da ponovo posjeti grad i ljude kojim je život ,ljubav i lijepu muziku dao.

Grad čednosti nikad ne zaboravlja svoju dobru djecu i zahvaljuje im na darovima.

Pobrojana trojka nisu svi dobri sarajevski Kovačevići.Ima ih još.

A ima i loših Kovačevića.To nisu sarajevski Kovačevići,oni su šljegli,pa su poslije odšljegli na okolna brda da ubijaju Grad ćednosti. Na čast im poganluk nhjihov.

Nebo sve gleda i pamti.

Alelujah.

Pokloni mi sebe

bar jedan cigli stađun

čak i ako mi srce skršiš

sanjajući milost i nebo

voljeću te život cijeli

 

O, ako zbilja, dok je mrak
Kad san utiša duše žive
I s neba padne sjajni zrak
Na neme grobne ploče sive.

O, ako zbilja u taj čas
Opusti redom grob za grobom,
Ja čekam tad na susret s tobom,
Ja čekam tad tvoj lik, tvoj glas.

O, dođi mi, kroz noć, kroz san,
Onakva kao zadnjeg časa,
K’o led i sva k’o zimski dan;
Od bola blijeda i bez glasa…

O, dođi mi što prije, što prije,
K’o vetra dah, k’o zvuk, il’ tajna,
K’o strašna sjen, k’o zvijezda sjajna,
Svejedno je: što prije, što prije!

Ne zovem tebe ja zbog tog
Da korim ljude čija zloba
Učini kraj života tvog,
Ni da pročitam tajne groba.

I ne zbog tog, što sumnji roj
U duši nosim: da prebolim
Ne mogu ja; i sad te volim,
I još sam ja ko nekad tvoj.

U srijedu smo se prvi put sreli,
a do tada se nismo znali.
U petak smo se zavoljeli.
U ponedeljak posvađali.

Opet je sreda. Sad svima kažem
dok lutam po korzu sam:
ne, nije ona lepša ni draža
od drugih devojčica koje znam.

Pa kad je sretnem – oči krijem.
Zviždućem. Gledam u nešto drugo.
I mislim: zbilja, svejedno mi je…
Al okrećem se dugo… dugo…