Marina Cvetajeva – Noćna mjesta

 

Najtamnije od noćnih

Mjesta: most. Ustima u usta!

Zar ćemo svoj krst

Nositi na mjesta ružna i pusta.

 

Tamo: u uveseljavajuću plimu plina

U očima, u plinu…U Sodomu gdje sve se plaća?

Na postelju, gdje toliko nas ima.

Na postelju, gdje nismo samo par.

 

Ni mi, ni iko…Gasi se svetiljka.

Savjest će usnuti-možda!

(Od svih mjesta noćnih je najsigurnija

-Smrt!) Od plaćenih tjeskoba

Noćnih- blaža je voda!

Voda-glatka, bez neravnine!

Voljeti-o, kakav hir i bjeda!

Onamo- put hladne modrine!

 

Da nam je da u vjeri vjeka

Ustanemo! Ruke sklopimo!

(Tjelu je laka-rijeka,

I bolje da spavamo-no da živimo!)

 

Ljubav: groznica uz hrbat goli!

Ljubav: usijanja bijela!

Voda- svršetke voli.

Reka-voli tijela.

 














												

Bleki -Ne boj se života









Ne boj se života

Moja mala velika djevojčice

Hrabra si ti

Izborićeš se sa strahom od života

Samo zakorači preko ivice ambisa

koji ponoru duboke ljubavi vodi

moje ruke željne čekaće te





Ne boj se snova

ljepoto mirisna

Jaka si ti

izborićeš se ti sa avetima prošlosti

samo mi pruži ruku nježnu

i lepršavi tango za dvoje

plesaće stazom orošenih djevičanskih ljubičica

Gujom Apoliner – Most Mirabeau









Ispod mosta Mirabeau teče Sena
Tu ljubav nam
Prošla je kao pjena
Radost stizaše bole bje sjena njena
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

S rukom u ruci s licem o lice smo stali
A dotle pod
Mostom naših ruku mali
Vječnih pogleda umorni hrle vali
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

Odlazi ljubav ko ova voda duboka
I ljubav nam
Što život je spora toka
A kako je nada žestoka
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

Proći će dani i tjedni poput trena
I prošli čas
I ljubav sve je ko pjena
Ispod mosta Mirabeau teče Sena
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te.

Bleki – San dosanjani









Diže se
ode
milo moje
zaledih se
Trešnja tužno zašumi
nelagoda poče da me obuzima
ne dugo
a vrnu se
ljepša
prozračnije
snenija

Napila si se
sa izvora istine
Izvora modre rijeke
meni hudom malo vode donijela
da mi ljubav svježi
boli odnosi
sjedaš pored mene
ispod trešnjinog stabla
koje blještavo od crvenih bobica
poče sa nama da sni

Ti me zagrli mila
zagedah se u oči tvoje
boli
mnogo boli
vidjeh u njima ljubavi
ne dade mi da se sledim
samo reče
zagrli poljubi me mili
jedina ljubavi moja
ti me poznaš
reci mi
sve će biti u redu

polako sasvim tiho
zagrlih te
naslonih lice na lice
vali nježnosti zaigraše tango u grudima
osjetih mekoću usana
rumenih ko trešnjine bobe
kako poput kapljica tišine
plove kroz usne moje
a me miluju i tješe
kao poljubac cvata i rasta
što suđen je od iskona

Ah da

skoro zaboravih

ništa nije bilo u redu

tragično nikako nije bilo u redu

BAJKA SREBRENA Bosne zemlje Božije milosti – I Dio

 

 

BAJKA SREBRENA 

 

**

 

„ Čitaj počinjući Imenom

svoga Gospodara koji je sve stvorio. “*

 

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O Bosni  zemlji Tvoje Milosti.

O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j  samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

**

Bajka srebrena

 

I Dio

**

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prestanka

 

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

 

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su

 

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

 

Na brdovitom balkanu

 

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih

monstruma danu

 

O Majčice draga

Majko Srebrenička

 

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – djecu  – muškarce

 

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

 

vodili su sela u žicama

žene- djecu – muškarce

ne ostaviše nikoga

 

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

 

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što prizivaju duhove mrtvih

 

dođoše srpske zvijeri

neljudi

 

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

 

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim hiljadama

 

Ostade – nas devet i po hiljada

po putevima

krvavim

u žice vezanih

 

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i bijede

 

dođoše srpske zvijeri

neljudi

 

Oj ,Majčice draga

Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

 

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim hiljadama

 

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

 

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

 

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama

 

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

 

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

 

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

 

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

 

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

 

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

 

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim hiljadama

 

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

 

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

 

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

 

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

 

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

 

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

 

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

 

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

 

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

 

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

 

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

 

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

 

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

 

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

 

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

 

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

 

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

 

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

 

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

 

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

 

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

 

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

 

i

 

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

 

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

 

Svo to vrijeme sunce se  bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

 

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

 

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

 

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

 

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

 

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

nestadoše

 

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

 

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

 

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

 

Kraj I dijela










































												

Bajka o Srebrenici / Bajka srebrena

Bajka srebrena

*

11.jula 1995. Vaseljana je zanijemila i zaledila se. Okrenula se jedinstvenoj Plavoj planeti i svojim dahom okovala je ledom.

Led se uranjao u uzburkane vode iskonske rijeke Stiks , odvajajući je od užarene,vatrene rijeke Flegeton.

Bježeći od Flegetona Stiks se stapa sa Aherontom. Postadoše uzburkani Ocean. Flegije i Haron ,veslači brodice koja prenosi seni mrtvih u napokon, ujedinjenim rijekama , odlučiše da se smiluju Zemlji i da je prevedu u vječno boravište Had.

Plavet i svjetlost. Bjelina i nevinost. Beskraj i vječnost. Duboko usječeni visovi i doline bola i tuga, stapaju se u Ocean Bajka sreberena. Sve je iskon. I nijemo svjedočanstvo Božijoj Milosti i ljubavi.

Gospode Milostivi hvala Ti . Oprosti nam grijehe naše.

Na samoj ivici bezdana , gdje rijeke poniru u svijet mrtvih ,glas Ja jesam, Moćnog i Mudrog zaustavi brodicu:

-Zemlju sam stvorio radi ljudi.Nije joj vakat sada.Zbog dobrih iskrenih , predanih ljudi, radi nevino ubijenih , neka Plava planeta živi do dana određenog , kojeg samo Ja znam. Blažene čistog srca , predane iskonu mom, ću primiti u svoje dvore. A ostali,nečisti i zli ,ogrezli u mržnji i zlu , za kaznu nek vijeke vjekova žive i strahuju na ivici vatre i leda , patnje i boli. Anđeli, nebo i zemlja su svjedoci Moje riječi.Amin!

Neba i oceani Vaseljane slave čudesnu djecu ubijana su samo zato što su iskreno vjerovali Boga Jedinog.

I otad se Zemlja talasa i strahuje. Na obalama Kokitusa kleči pred prestoljem svoga Gospodara, nadajući se Milosti Boga Ljubavi .

Rastrzana hridinama zla, boli, mržnje,vatre, leda, smrti ,jecaja i jadikovanja, Plava planeta oprost za zlo neljudi i bešćutnog svijeta – nanešenom Srebrenici i Bosni zemlji Božije milosti , danonoćno moli.





Bleki – Umoran sam ti Jube

 

Umor iza rešetaka

 

Snovi o ženi

Zviježđe i raskoš

 

Sanjao sam more plavetno

more Jadransko

lagani vjetrić pirkao

talasiće stvarao

sve se nježilo od bjeline

 

pomislih to je moj život

moja duša

u kojoj ljube spava

 

odjednom sve se zacrni

diže se talas strašni

mrak

svuda tama

neko me nasred mora gurnu

u hladni bezdan bućnu

 

umoran sam ti mila

ni sviće nemam

tapkam u tmini

i čekam ruku

da mi je pružiš

talasi me lome

vali ječe

i dok tonem

čujem nestašni smijeh

 

oće oće

neće neće

neće neće

oće oće

mora oće

ženo čudesna

šapuće zviježđe


















												

Bajka Srebrena Bosne zemlje Božije milosti – Uvod

 


BAJKA SREBRENA BOSNE ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

Očas se nakupilotrideset godina Genocida i pokolja u Srebrenici , I genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine nekoliko majki i sestara čije su najdraže nestali – svisne i presvisne.

 

Neke ne dočekaju da pomiluju  kosti ljubljenih

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :

Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

 

Kad majke umiru , sada već decenije bola ,  sa sobom , na ahiret prte.

Nebo im jedina nada ,

da će tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam  Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol , neprebol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

P.S.

Bajka je obimna pa smo je  prisiljeni podijeliti  na više dijelova, radi pozornijeg praćenja.