Terra sve više ponire pod teretom narazuma humanoida i njihovih činjenja i nečinjenja.
Kriza morala i religije ,blago rečeno , olovno sivom težinom boji današnjicu,škropeći je krvlju i mogućom apokalipsom.
Pučanstvo nijemi na sve šta se dešava i ne reaguje.Kao da su im sasječena krila slobode i ljubavi.
Zaboravili su ljepotu i savršenstvo Božijeg stvaranja ,milosati i ljubavi.
Yossemin nije!
Ona otvoreno,beskompromisnu negira beznadežnost današnjice i kistom upire u sve ono što je tišti, ali na sebi svojstven način.
Ne polemiše,niti se svađa.Jednostavno ignoriše sve što je ružno , zlo i gnusno , sve što unižava savršenstvo Božijeg stvaranja i dostojanstvo Njegovog miljenika i odabranika na zemlji;vjerovatno i u Univerzumu.
Njen odgovor na jad i bijedu savremenog trenutka je ljepota, sklad, iskričavost, savršena iznijansiranost boja i misli, filigranska izbrušenost i usklađenost detalja – do savršenstva.
Istančani i vrlo ritmični ,skoro muzikalni kolorit koji ostavlja bez daha,je okvirni ram za stvaranje besprijekornih kompozicija.
Njene slike su jasne, izričite , ubjedljive i autoritativne, nadasve autentične i ne obaziru se na moguće kritike i i eventualne nesuglasice, ili negodovanja.
Ona je sva uronjena u onostrano tako blisko ljudskim osjetilima, novo a mistično ,u beskraj i nježnost ,u harmoniju i ljepotu.Čutavo njeno biće je okrenuto ljepti, univerzumu i prirodi ,u savršenoj simbiozi ljubavi , boja i prostora. Njeno traganje za što jednostavnijim izrazom koji će oslikati ono što se riječima ne može kazati ,niti umom pojmiti, traje bez prestanka.
Stilsko tehničke postulate koje omogućavaju oblikovanje beskonačnosti svijetova sasvim su u skladu sa vrlo visokim estetskim premisama i standardima koje Yossamin kao iskonsku datost nosi u sebi.
Vrlo kritički,ponekad subjektivistički pristup realnom svijetu nimalo ne zamagljuje njenu umjetničku objektivnost u stvaranju novih svijetova; krojenih po Božijem naumu i čovjekovoj mjeri.
Čini se da Ona poimanje sadašnjih svijetova u svojoj zbilji lomi na parčiće , od njih izdvaja simbole i krhke niti . Simbole pretvara u djeliće potrebne za stvaranje novog niza fragmenata i sekvenici na čijim će temeljima , nizanjem i umnožavanjem nastati novi univerzumi.Nitima povezuje i popunjava sve moguće pukotine.
Zbunjuje lakoća skoro filmskog reproduciranja sekvenci , istovjetnog umjetničkog i estetskog senzibiliteta i njihovo postupno i harmonično , skoro pripovjedno interpoliranje u nedjeljivu cjelokupnost kompozicije kojom hoće da prezentira ono što promatrač obično ne može sebi da predoči.
Kada se kaže beskonačnost / beskraj – pomisli se na nešto što se ne može obuhvatiti jednom slikom, jednom vizijom ili jednokratnim , matematičkom formulom, opisom ili pogledom.
Kada vam Yosamin prezentira svoju beskonačnost /beskraj, pomislite kako se sve može lako shvatiti i prikazati ako se slijede zamisli i naputci savršenog Božanskog djela uhvaćenog okom i kustom izuzetno nadarene umjetnice.
Yossaminin „ Beskraj „ je u stvari djelić beskonačnog univerzuma koji je ona pretočila u jedan jedini kadar ,u veoma složenom ali savršenom nizu prelijepih sekvenci koje se ponavljaju i nikada ne prestaju da se nižu.
Od na momente crne , pa tamne , do skoro bijele ljubičaste boje iznijansirano obzorje nosi tišinu i blagi , ali metodični šum zviježđa. Te svjetlosne refleksije koje se smjenjuju daju dubinu koja se se širi i nestaje tamo negdje iza slike.
Ili to nije to!?
Možda je to samo privid kojim Yossamin pokušava da prikrije svoju ljubav prema Zemlji , i da ne odustaje tako lako od njenih ljepota.
Možda je „Beskraj“ djelić njenog prelijepog mora, mora vječnog,mora Jadranskog,gledanog sa nekog kavala,podnoi maslina.
Noć je vječnim zvježđem posuta. More blistavo i treperavo , u svojoj kristalnoj čaroliji tiho šumi , možda neveru ili jug ispod zviježđa, ljepote nebeske sprema.
A otočje, u tihoj noći prepunoj iskrica, boja i spokoja ,sni mirnim snom, dok Milost univerzuma nad njim bdi.
U donjem desnom uglu nasuprot nekog otoka (Čiovo?) ,možda poluotoka (Marjan?) nedostaje samo jedan vitki jedrenjak ,možda gajeta ili bracera ,srebrenkasto ljubičaste ili bijele boje sa dva treperava jedra i kormilom u ruci prelijepe žene , tek toliko da se osjeti svježina i iskonski mir tihe jadranske noći.
Sada za trenutak ostavimo snove o moru , gajeti i pogledajmo sliku u njenom izvornom značenju.
Jednostavno, posmatrač ima osjećaj da se iza slijedećeg zatona, iza slijedećeg morskog prostranstva, iza slijedeće maglice ili zviježđa naslućuje i izvire novi niz neizrecivo lijepih sekvenci koje grade beskonačnost.
Tehnika stvaranje iluzije beskraja ,kombinovanjem nijansi „hladnih“ boja : ljubičaste i plave, pa čak i zelene , koje su u biti vrlo statične , i njihove pretvorbe u toplinu , iskričavost , promjenjivost , dinamiku i reverzibilnost „foto“ selvenci koje tvore i vode sliku u krajnju jednostavnost , je dovedena do savršenstva,raspršivanjem beskončnog niza sićušnih zlatnih iskrica koje sjene „oblake“ zvijezdica i zviježđa.
Odjednom , kada dođete do daha ,shvatite da beskonačnost dobija jasne obrise. To je univerzum , koji se u stvarnosti ne može pojmiti,ali u Yosseminoj slici on je jasno definisan.
Kao što vidite , Yossemin ne gubi vrijeme u lamentiranju nad realnim svijetom.Za nju je on nepodnošljiv i bolan.Ona ga je morala srušiti,odbaciti ,poderati na parčice i stvoriti svoj idealni svijet , a koji u svojoj nadnaravnoj jednostavnosti i savršenstvu nema ni jedne jedine pukotine , ni najmanje greške.
Ono što posebno fascinira je to što se estetske vrijednosti ne utiskuju direktno i konkretno,već se sekvence indirektno ,povezanim nizom utisaka i otisaka evociraju u oku posmatrača . To je čitav jedan koloplet simbola i sekvenci koji bljesnu kao jedinstvena slika , ponovo sastavljenog ,prelijepog, gotovo idealnog svijeta , koji peristira tamo negdje u Beskraju .
Činilo nam se da smo vidjeli sve ono najbolje što je likovna umjetnost mogla dati , ali pred opusom beskonačnosti čudesne Yossamin ( i drugih djela sa kojim ćemo vas neki potonji put upoznati) , shvatimo da je ona jedna od začetnika/ca nove ere u slikarstvu , koju ćemo nazvati apstraktni impresionizam sa natruhama ličnih ekspresija.
Nismo vidovnjaci , ali znamo , još mnogo čudesnih i nestvarnih slike beskraja ,Mora Jadranskog i jedrenjaka, i drugih čarobnih nizova i svijetova će nenadano isplivati na pozornicu likovne umjetnosti.
Da li se to Yossamin igra sa posmatračem ili potencijalnim kupcem?
Uvriježena percepcija cvijeta u kamenu nije ono što umjetnica slika.
čak i mi koji se kao “razumijeno” u slikarstvo , shvatimo da moramo pozvati u pomoć sjećanja predaka, znanje,mnogo znanja, iskustva i emocije kako bi pronikli bar u osnovne dojmove koje slika emituje.
Naziv slike „Cvijet u kamenu“ je tek uvod u čaroliju zvanu boje ljubavi, cvijeća ,životinja,insekata,uzajamnosti,međuzavisnosti,snova i života.
Već prvi pogled na sliku izaziva nedoumicu:
Pobugu ,koja je ovo boja?
Uče nas:
„Boja je osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u mrežnici oka.“
Uh,jesu nam puno rekli!
Objasnite vi to Yosseminom umu i ruci , pa da nam se ona predstavi u tom jednostavnom „naučnom“ pojmanju boja.
Ali ipak nedoumicu vrlo brzo nadvladava fascinirnaost filigranskom izbrušenošću / harmonijom detalja i boja.
Kako jedna boja može objediniti toliko drugih boja i nijansi i ostati samo svoja i uz to ostati potpuno nedefinisana u svojoj ljepoti?
Možda je to izvorna ljubičasta, koja objedinjuje mnoge svoje nijanse: ružičaste,purpurne,ciklama,grimizne…pa se stiče dojam da je osnov slike spektar ultraljubičastog zračenja različitih frekvencija,koje lelujevo titraju i igraju se sa umom posmatrača.
Zapravo suptilna Yosseminina umjentost odabira tehnike , kombinovanja i mješanja boja,čine da se one transformišu u jedan srodan ton,jednu nijansu tek u promatračevom oku.
Kombinacijom ljubičaste i ružičate boje slika dobiva dubinu i svjetlost koja mjestimično prelazi i slojevitu sjenovitost.
Ljubičasta u kombinaciji sa zelenom?
Što da ne !?
Od djelića ,iskrica realnog svijeta stvara se suptilniji i otmjeniji svijet ljepote, odnosno idealnog,estetskog,skoro filigranskog savršenstva.
No ,bitno je da je magija stvaranja počerla.
Ako je ljubičasta boja svrstana u hladne boje ,kako objasniti utisak da slika djeluje veoma toplo, blisko i u svojoj upečatljivosti vrlo iskreno.
Isto tako ljubičasta je od svih boja najmanje zastupljena u prirodi , i to pazite sad,uglavnom u raznovrsnon i širokom spektru cvijeća i u beskrajnim prostranstvima univerzuma.
Kao,evidentno, vrsni poznavalac boja , slijedeći njihovu simboliku :
ljubičasta – čarolija, pokora, strpljenje, umjetnost,sofisticiranosti , duhovnosti , dubina, snaga i poštovanje….
zelena – mir (maslinova grana, lovorov vijenac), nada, besmrtnost (evergreen)…,
Yosamin nam sugeriše da su to osobine svijeta prirode i živih bića date savršentstvom Božije intervencije i ujedno stvara okvir za slijedeće detalje i simbole.
Isključivši čovjeka iz svojih idealističkih svijetova kao simbola onoga koji kvari i uništava sve čega se dotakne,ona slijedi Stvoriteljeve zamisli i cvijeću daje neodoljivu ljepotu i neodoljive mirise koji skoro da se na slici može osjetiti . Zavodljivost koja izbija iz cvijeća dodatno je pojačana orošenim kapljicama urađenih posebnom, u povijesti slikarstva nekorištenom tehnikom (bar koliko nam pamćenje doseže) ,koju ćemo za (za sada ) za potrebe ovog zapisa nazvati bojorez.
I onda se u tom bojorezu javi cvijet,mnoštvo cvjetova,vijenac /lanac cvijetova,drača,granja,šiblja,čak i korova – jedinstveni i harmonični koloplet života.
Porijeklo Yossemin nam sugerira da je cvit u kamenu onaj dalmatinski prelijepi nježni cvit , čija boja zavisi od percepcije posmatrača, koji se rađa u ničemu,iz ničega,u kršu,goleti,kamenim zidovima i podzidima,u praškicama zemlje i šušnja i opstaje uprkos oskudici ,suši, vjetru,tuči,kiši buri i neveri,sve do momenta dok ne dostigne vrhunac rasta i ljepote .
Tada vrlo brzo i skoro neprimjetno nestaje, da bi se vremenom , skoro na istom mjestu rodio.
Simbolika sjećanja predaka je duboko ukorijenjena u biće umjetnice.
Oni su morali prognati cvijet iz svoje škrte,škure zemlje radi opstanka obitelji,iako su te cvijetove voljeli,divili im se i pjevali o njima i bili dio tradicije i folkora.
I odjednom shvatimo da je ljubičasta boja i njena iznijansiranost ,samo okvir za ono što umjetnica hoće da kaže.
Te boje ,ti cvijetovi to je iskonska povezanost živih bića,boja,mirisa i oblika sa smislom života,rađanjem i produženjem života, čak i smrti.
No, umjetnica se na zadržava na tome.
Slikajući ona pjeva o životu kakav bi trebao da bude, da čovjek nije ono što je postao.
Kad pomislite da će se umoriti od igre boja,svjetlosti i tvorbe novih , ljepših svijetova Ona vas iznenadi novim detaljima koji kompoziciju uvijek i iznova postave u nove okvire.
U prvom cvijetu smještenom u krajnjem lijevom vrhu slike ,ugledasmo poznati magloviti obris:
„Leptir.Savršeni leptir zaronjen,skoro zarobljen u slast nektara koji mu čičak nudi.Potom dva cvijeta dalje izranja pčela,jedna pa druga ,tu je i cvrčak i još poneki leptir i kukac.U Yossaminom svijetu vrabac poput kolibra lebdi i ispija mednu rosu sa cvijeta.Valjda nam se Yossamin neće smijati ako kažemo da vidimo par miševa koji se odmaraju u hladu jednog cvijeta,ispijajući nektar kojiim je poput kapi rose,poput bisera posuta skoro cijela slika.
Slijedeći Yosseminin opus, primjetili smo da je redovni pratilac njenog umjetničkog diskursa život i beskonačnost,u svim svojim pojavnim i tekućim oblicima . Međutim nju posebno fascinira hipotetička reverzibilnost života,mogućnost ponovnog rađanja (uskresenja?).
Sve njene slike pa i ova su okupirane razmišljanju o ljudskom postojanja i smislu života .
Sučeljavajući živu i neživu prirodu, zaustavivši bilo univerzuma u jednom otrgnutom fragmentu beskonačnog vremena i prostora,ona slika mozaik međuzavisnih odnosa,kontrasta i poetskih misli.
Njena poboljšana vizija nesavršenog svijeta je satkana od jednostavnih simbola i sinonima,koji tvore izuzetno složene misaone impresije , koje su vrlo daleko od konkretnih slika i vizija koje izviru Iz vrlo realističnih apstrakcija bojenih ličnim impresijama.
Psihologija kaže 75 posto djece radije bira ljubičastu nego bilo koju drugu boju , a 50 posto ljudi u dnu srca kriju svoju djetinju dušu.
Sigurno je da se Yossemin na savršen i vrlo iskreno obraća svoj djeci i tim ljudima, jer i ona ima vrlo nježnu djetinju dušu.
Imamo osjećaj da boje osjećaju njenu iskrenost i nepatvorenost, i da su zaljubljene u nju.Bez pogovora slijede svaki titraj njenog kista.
Vjerujemo da se Xossemin negdje , u nekom svom zatišju i miru ,odmaknuta od buke i užurbanosti sadašnjice i dalje igra riječima , bojama i emocijama.
Mi vam ne želimo otkriti koje ljubičaste cvijetova slika.
Dok uživate u ljepoti “Cvijeta u kamenu” pokušajte odgonetnuti koji su cvjetovi pored naslovnog cvijeta naslikani.
Dajemo vam moguće naznake:
Zvončić , geranij , pansion (viola trobojnica), ljubičica i iris,perivinkl, hajacint ,lavanda,čičak,zumbul, orhideja,jorgovan, jedić,aster,šeboj,trojna trava i tisuće drugih poznatih , manje poznatih i nepoznatih cvijetova.
Nastavak trakavice o valjanosti diploma dežurne čupačice grkljana
1.Direktorica „Seka“ Izeti/Jahići je prama vlastitoj tvrdnji specijalizaciju za Akušerstvo i ginekologiju obavila u apotekama Velefarmacije Sarajevo.
Apoteke u kontekstu ginekologije i akušerstva?
Blage veze ni sa čim, ni u akademskom, ni u zdravstveno-liječničkom kontekstu,osim ako buduća direktorica nije sklapala veze za kasnije profitabilne nabavke od navedene farmaceutske kuće i srodnih medit komerca.
2.Za izbor asistenata na medicinskom fakultetu u Sarajevu bila je potrebna ukupna prosječna ocjena 8, a iz predmeta za koji se konkuriše za asistensko mjesto 9.
Izetbegović je imala prosjek 7,38, a iz predmeta Ginekologija i akušerstvo, za koji je izabrana u zvanje asistenta ocjenu 7.
Znate li vi kolika je razlika od o,68 za prosjek ocijena i 2,oo indeksna poena za ocjenu na ispitu.
Za mjesto asistenta na falultetu i inteligenciju Sebije Izetbegović to je zakonski ,moralno i po bilo kom drugom osnovu bilo apsolutno nemoguća i nedostižna misija.
Svako kršenja zakona je podloženo krivičnom gonjenju. Moralnost ćemo vam kasnije dosta plastično pojasniti.
3.Medicinski fakultet u Zagrebu potvrdio je da se prof. dr. Sebija Izetbegović, direktorica KCUS-a, upisala na prvu godinu postdiplomskog studija u akademskoj 1992/1993. godini. Međutim, naveli su da ne postoji dokumentacija na osnovu koje bi mogli potvrditi vjerodostojnost indeksa i izdati uvjerenje o položenim ispitima navedenim u njemu.
U prevodu, narodskim riječima kazano ,Medicinski fakultet u Zagrenu tvrdi :
Sebija Izetbegović je samo upisala post diplomski studij,
ali dalje od toga u njenom dosijeu je sve nula, jedno prazno ništa.
Dakle Index ,ispiti i ocjene direktorice KCUS su najvjerovatnije fatamorgana/opsjena ,laž , falsifikat…,
sa kojima oni (Sveučilište u Zagrebu) nemaju veze. (Uvažavamo moguću „presumpcije nevinosti“.)
A tada ,viđu jada, na osnovu duplog golog, iz tog ničega Sebija Izetbegović ekspresno magistrira ,doktorira i postaje asistentica,profesorica,direktorica i glavna čupačica grkljana u BiH.
Ili pismenije rečeno, vidite molimo Vas lijepo da iz navedenog slijedi logično pitanje:
Kako je Direktorica Sebija Izetbegović mogla završiti postdiplomske studije,magistrirati i doktorirati ,ako na to ni kom slučaju i pogledu nije imala pravo stečeno na osnovu rezultata školovanja a sukladno važećim zakonskim propisima?
Moralnost?
Da li vi mislite da je to problem za iskompleksirane, bolesno ambiciozne ljudske individue briga?
Pozivamo se na slučaj direktora OSE Osmana Mehmedagića i njegovu diplomu i vjerovatno tisuće drugih obrazli „štela“ sa falsifikovanim i lažnim diplomama ,uz dužno uvažavanje „presumpcije nevinosti“ za svakog od onih koji imaju falsifikovane diplome.
Kao što vidite tu nema gospodluka , a to znači ni morala ni obraza,inače bi nakon silnih afera,zataškavanja, korupcija, podmićivanja,krađa, sumnjičenja, lopovluka…dali ostavke.
Direktorica Sebija Izetbegović .iako je inače nedodirljiva , se unaprijed se ogradila od gospodstva i moralnosti.
Naljutila se kada su je titulirali sa „gospođo“.
ONA nije gospođa, ona je direktorica.
A kako će ba biti dama, hanuma ili žena od časti ,kada opetovano prijeti da će nekom drugom ljudskom biću išćupsti grkljan.
O ,pazite sad ( poznato je da nismo seksisti):ta šaka jada od metar i žilet,će iščupati grkljan čovjeku dva puta jačem i većem od nje.
Sve da je i ninđa kornjača ,što je previše ,previše je.
Naravoučenije:
Kada funkciju stavite iznad časti,poštenja ,morala i zakona ne očekujte da vas ljudi smatraju časnim i poštenim, već suprotno tome.
U prevodu:
Vi sa “presumpcijom nevinosti ” ste obrali bostan ( ograjisali u svakom slučaju) , kad tad.
Toliko o moralu i diplomama, a i ostalom.
Dopisano:
Putate se gdje je tu Bakir Izeti Jahići?
A šta vi mislite?
Bakir bi Bosnu , po očevom amanetu svoj beglerbegovat umjesto za konja , dao za Seku.
Samo je zaboravio ili nije shvatio šta se desilo Ričardu III
i “začudo” uvijek je kategorično na strani onih kojima “psusumpcija nevinosti” visi u zraku.
Danas je Subota 12. Jul / Srpanj 2021. godine 193 dan ove godine a preostalo je tanana 172 dana.
Baš su tanani . Samo puhneš i nema ih .Usto kao lani ili preklani.Ili naklani.
Uh ,ovaj izraz malo potežak. Podsjeća na ustaške , jal na četničke , udružene fašističke orgije i navike.
Ne mre ih se čovjek ni kutaristi. Svako malo im proradi zov predaka gusala , jal prangi, i kamu i macolu u ruku pa deljaj. I nikad im dosta krvi onih časnijih od njih.
Svako malo novi genocid smišljaju i dogovarju.
Nije im žao ni vlastitog naroda. Samo nek se kolje.
Pogledajte ih i upamtiute, sve sama ružna bagra i fukara.Baš su plahi za pržuna.
Što bi poete rekle:
Baš su ovi dani neuhvatljivi.
I svaki put odnesu dio nas. Do jednom , kad nas zagrle i povedu na neka druga mjesta koje živ insan ne posjećuje.
U pevodu:
Uživajte ljudi ,i puzite pre zlom; život je kratka kako bi reklji filjozofi.
Danas je Subota 12. Jul / Srpanj 2021. godine 193 dan ove godine a preostalo je tanana 172 dana.
Baš su tanani . Samo puhneš i nema ih .Usto kao lani ili preklani.Ili naklani.
Uh ,ovaj izraz malo potežak. Podsjeća na ustaške , jal na četničke , udružene fašističke orgije i navike.
Ne mre ih se čovjek ni kutaristi. Svako malo im proradi zov predaka gusala , jal prangi, i kamu imacolu u ruku pa deljaj. I nikad im dosta krvi.
Svako malo novi genocid smišljaju i dogovarju.
Nije im žao ni vlastitog naroda. Samo nek se kolje.
Baš su plahi za pržuna.
Što bi poete rekle:
Baš su ovi dani neuhvatljivi.
I svaki put odnesu dio nas. Do jednom , kad nas zagrle i povedu na neka druga mjesta koje živ insan ne posjećuje.
U pevodu:
Uživajte ljudi , život je kratka kako bi reklji filjozofi.
Poćećemo od prije Hrista:
100 p.n.e. – Rođen rimski vojskovođa, pisac i državnik Gaj Julije Cezar, jedna od najčuvenijih ličnosti klasične istorije.
U ostavštini nam ostavio baš ovaj mjesec.
927.- Ethelstan Sjajni, kralj Wessexa, formalno ujedinjuje anglosaksonska kraljevstva u Kraljevinu Englesku.
Tako je nastala sadašnja stara ofucana evropska prostitutka.
1682.-Umro je francuski astronom Žan Pikar, koji je prvi precizno izmjerio stepen meridijanskog luka i omogućio tačnije izračunavanje poluprečnika Zemlje. Pokrenuo je 1679. astronomski almanah “Connaissance des temps” koji i sada izlazi.
Ovaj nema veze sa Zvjezdanim stazama i nije rod onom Šokaru, iako je proučavao nebeske putanje.
1817.- Rođen je američki pisac Henri Dejvid Toro, jedan od najboljih američkih esejista. Pisao je protiv ropstva, otimačkog rata SAD protiv Meksika od 1846. do 1848. u korist robovlasničkog Juga, propovijedao je vraćanje prirodi i spajao mistiku, filozofiju prirode i transcendentalizam. Djela: “Život u šumi” (zbirka od 18 eseja), “Dnevnik” (14 knjiga), eseji “Građanska neposlušnost”, “Ropstvo u Masačusetsu”, “Odbrana Džona Brauna”.
Torove knjige, članci, eseji, dnevnici i pjesme zajedno tvore 20 tomova. Među njegovim najpoznatijim djelima se navode filozofija i prirodne nauke u kojima je predvidio metode i dostignuća ekologije i ambijentalne istorije, dva izvora današnjeg ambijentalizma.
Toro je cijelog života bio abolicionist, koji je u svojim predavanjima napadao Zakon o odbjeglim robovima istovremeno hvaleći djela Wendella Phillipsa i braneći abolicionistu Johna Browna. Torova filozofija nenasilnog otpora je uticala na doktrinu i praksu kasnijih velikih ličnosti kao što su Lav Tolstoj, Mahatma Gandi i Martin Luther King, Jr.
Uglavnom nadobudna šupljanja , kako bi bio savremen.
1884.- Rođen je italijanski slikar i vajar Amedeo Modiljani, čija su djela jedinstvena po prepoznatljivoj izduženosti figura. U Parizu je živio od 1906. do smrti 1920. i jedan je od najznačajnijih predstavnika “Pariske škole”. Najviše je slikao ženske aktove i portrete, a u mladosti se bavio i skulpturom.
Vrlo dobar je i i skren. Nije koketirao sa „poznavaocima“ umjetnosti.
1904.– Rođen je čileanski pisac i diplomata Neftali Rikardo Rejes Basoalto, poznat kao Pablo Neruda, najveći liričar Latinske Amerike, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1971. U početku je bio pod uticajem modernista i postromantičara, potom je poetsku žestinu i čulnost kombinovao tradicionalnom pjesničkom formom, a oprobao se i u slobodnijoj pjesničkoj tehnici nadrealističkim elementima. Kasnije faze karakteriše jače osjećanje tuge zbog prolaznosti svega, ali i nova vjera u ljudske i društvene vrijednosti. Kao diplomata je službovao u Burmi, Argentini i Meksiku. Djela: pjesničke zbirke “Praznična pjesma”, “Suton”, “Dvadeset ljubavnih i jedna očajna pjesma”, “Pokušaj beskonačnog čovjeka”, “Boravak na Zemlji”, “Španija u srcu”, “Treći boravak, 1935-1945”, “Opšta pjesma”, “Grožđe i vjetar”, “Elementarne ode”. Ovaj ljevičarski pjesnik umro je 1973. godine nakon vojnog puča kojim je na vlast došao general desničar Augusto Pinoče. Prema prvobitnim analizama, Neruda je umro od raka, ali nikad nije odbačena mogućnost trovanja. Neruda je umro u 69. godini 23. septembra 1973, samo 12 dana nakon vojnog puča.
Najljepša poezija obje Amerike.
1912.-Rođen je Petar Stambolić, bivši predsjednik SFRJ i nosilac ordena narodnog heroja SFRJ.
Njegov nećak Ivan Stambolić je bio politički mentor Slobodana Miloševića, velikim delom zaslužan za njegov uspon na vlast. Milošević mu je sve vreme tokom karijere bio naslednik na upražnjenim funkcijama. Nakon razlaza sa Miloševićem zbog nacionalizma krajem 1980-ih Stambolić postaje jedan od njegovih najvećih suparnika.
Stambolić je upamćen kao veliki zagovornik kompromisa i međuetničke tolerancije.[ U augustu 2000. godine ga je kidnapovala i ubila specijalna policija po Miloševićevom naređenju.
1920.-Panamski kanal, prokopan između Atlantskog i Tihog okeana zvanično je otvoren, šest godina nakon je kroz njega prošao prvi brod.
1941.-SSSR i Velika Britanija su u Drugom svjetskom ratu u Moskvi potpisali ugovor o uzajamnoj pomoći i zajedničkoj borbi protiv nacističke Njemačke.
Tako se privremeno , za vrijeme trajanja rata, Velika Britanija prestala boriti protiv komunizma. Dupe je najpreče.
1941.-U Cetinju u Drugom svjetskom ratu, na skupštini crnogorskih kvislinga, proglašena “suverena i nezavisna” Crna Gora pod italijanskim protektoratom. “Vlada” te “nezavisne države” pala je već sutradan, izbijanjem opštenarodnog ustanka protiv okupatorskih snaga fašističke Italije.
“suverena i nezavisna” baš se fino rimuje sa protektoratom.
1948.-Prvi avion preletio je Atlantski okean.
Hroničari evo jedne vikipedijske notice:
Čarls Lindberg (engl. Charles Lindbergh; Detroit, 4. februar 1902 — Maui, Havaji, 26. avgust 1974) je bio američki pilot. Lindberg je prvi čovek koji je samostalno preleteo Atlantski okean. Let avionom „Duh Sent Luisa“ („The Spirit of St. Louis“) od Njujorka do Pariza 21. i 22. maja 1927. godine trajao je 33 sata i 30 minuta. Nakon ovog poduhvata je postao slavan u svetskim razmerama.
A inače Čarls Lindberg je bio okorjeli fašista.
1960.-Francuska je priznala nezavisnost dotadašnjih kolonija u Africi: Dahomeja, Nigera, Gornje Volte, Obale Slonovače, Čada, Centralne Afrike i Konga.
Nije se moglo trpjeti preveliko breme siromaštva kolinija koje je postajalo sve skuplje.
1960.-Sovjetski savez je lansirao satelit Sputnik 5 u kojem su se nalazila dva psa (Belka i Strelka), 40 miševa, dva štakora i nekoliko biljaka. Bilo je to prvi puta da su životinje poslane u orbitu i uspješno spuštene na Zemlju. Glavna misija projekta Sputnik bila je priprema za svemirski let ljudske posade.
Mislite da humanizmu ima mjesta u naučnim planovima? Ne budite smješni.
1977.-Kubanska vlada, poslije laboratorijskih ispitivanja, potvrdila je da su autentični posmrtni ostaci legendarnog gerilskog vođe Ernesta Če Gevare, pronađeni u Boliviji i potom prebačeni na Kubu, na osnovu sporazuma vlada dviju zemalja.
2003.-Direktor CIA-e, Džordž Tenet preuzeo odgovornost za tvrdnju da je Irak pokušao da nabavi uranijum u Africi, koju je u svom govoru o stanju nacije iznio predsjednik SAD Džordž Buš. Tenet je potvrdio da je CIA ozbiljno sumnjala u vjerodostojnost te tvrdnje i da je trebalo da spriječi njeno unošenje u predsjednikov govor.
CIA , CIA . To je Geringova škola i praksa u njenom najkrvoločnijem i nanehumanijem obliku. Nije ni čudo , čedo je javvećeg svjetskog teroriste koji se zove USA – Sjedinjene američke države, ili po našem:
Nismo se obazirali na mlitavu kreaturu koja je za dvanaest i kusur godina nerada u Bosni i Hercegovini u đep neopravdano ,nezasliuženo , na bigajli hak strpala, maltene ukrala milione EUR novčanica.
Na bezlilčna lijena govna poput Valentina Incka i njegove fašističke nalogodavce ne vrijedi trošiti riječi, jer su od Boga zbog nečinjenja za vječnost žigosani.
Ali ih moramo , radi javnosti i istine i mi žigosati i objelodaniti, neka ga prati stigma naroda koga je zajedno sa ostalim fašistima i nacistima avijim nečinjenjem gura u proprtast i nestanak.
Čovjek koji je bio zadužen da pomogne jednoj napaćenoj zemlji, njenom narodu koga vlastelinska bagra bezočno i na očigled svjetske javnosti laže, vara, krade, pljačka i ubija , i da ih spasi novih zala i genocida za deceniju i dvije i po godine nije učinio niti jedan gest ( niti simbolični ,onaj dobre volje ) da opravda svoje misionarstvo.
Ono što nas posebno vrijeđa je da ga je kao takvog mađunarodna zajednica držala na vlasti 12 i po punih godina ,i dozvolila da se za njegovog mandata rode i razmašu novi monstrumi , ljudski izrodi ,nasljednici genocidnih fašistikih i nacističkih koljača udruženog zločinačkog poduhvata,a koje su on i međunarodna zajednica u korijenu trebali sasjeći.
Govno od čovjeka ide u smeće ,u ćenifu historije , tamo gdje pripada ,a mi se nadamo da će njegov nasljednik uz pomoć međunarodne zajednice imati malo manje sluha za genocidnog monstrume Dodika i fašistički nastrojene Čovića , Izetbegovića ,Vućića , Milanovića,Orbana,Kurca,Dude,Janše…, a više za stvarne potrebe bosanskog naroda i mira u regionu, poznatijeg kao krvavi i brdoviti zapadni Balkan.
