In memoriam 29.Decembar 1946. – 22. Mart 2004 .
Slobodan A. Bodo Kovačević.
I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.
Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.
Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao tri godine plus sedam banki. Ovako je zakinut za petnaest godina voljenja i divne muzike, i slika. On bi na prvo mjesto stavio nježni dodir kćerkine ruke.
Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964. do 2001. su bili kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok akademije zvane Indexi. Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim sedmorice Veličanstvenih – VIS Indexi.
Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati. Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.
U onom VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević je bio onaj filigranski vez, koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.
O Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.
Prijateljski. Nema zamjerki.
Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi rekla, “siva eminencija grupe”.
Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci mogu boljeti.
Mi smo bili okrenuti onim mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.
Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka, u suton prošlih dana, negdje na kraju u zatišju..
Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.
On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.
Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su bili najnježnije i najljepše boje jedne predivne , naprasno prekinute balade.
Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.
Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj žute ruže na hladnu humku polažem. Tri dana je kiša ,zaista, neprekidno padala. A boljela čitav život.
E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli. Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.
Bio je vizionar koji je je mnoge stvari znao unaprijed.
Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.
Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici, već su se u njoj svi našli. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.
Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu ,pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama prtjiti prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.
Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav , nekoliko puta zavrtimio četrdesetak sekundi nenametljivog solo maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i teče dalje.
Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu, s nogu , je privilegija.
Mi smo sretni ljudi.
Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak i blag. Kao i svaki Mali Princ, Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.
Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.
Ona sa cvijećem u kosi
Mali Princ
Balada
Slomljena ljubav
Sarajevo Grad čednosti
Idi sad, druže moj
ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti
putu mom tu je kraj
umoran ovdje ja ću stati, želim mir
Kad ne bude mene
kad me skriju paprati, travke i šaš
kad ne bude mene
ljubit’ ću je pjesmama svojim i tad
Ref.
O reci mi njoj
da je tako prolazno sve
kao ptica let
samo nju da volio sam ja
jer je za me bila sav svijet
crveni moj cvijet
Idi sad, druže moj
ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
dalje sad mogu sam
počinak ovdje ja ću naći, idi ti
Kad ne bude mene
kada dodju drugi dječaci k'o ja
kad ne bude mene
reci da ču ostati sa njom i tad
Ref.
Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj
i u dobru i u zlu, i u dobru i u zlu
vjerovali ili ne
ti si meni sve naj, naj
naj, naj (u svemu naj)
Ref.
Svi mi drugi svoju tamu nude
a iz tebe sija vjecni sjaj
zato si u svemu za me naj, naj, naj
naj, naj, naj, u svemu naj
Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj
i u dobru i u zlu, i u dobru i u zlu
vjerovali ili ne
ti si meni sve naj, naj
naj, naj, u svemu naj
Kome pjevam pjesme svoje
i zbog koga živim ja
kad je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Čaša starog dobrog vina
to je sve što imam sad
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Svake noći sleti u moj san
kao nježna pahulja na dlan
Ref.
A kad dođe opet novi dan
ja sam opet sam
ja sam opet sam
tako živim ovaj život svoj
pjesma moja umire za njom
ja sam mladost poklonio njoj
ženi jedinoj, mojoj jedinoj
Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem sad
jer je ona otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Ref.
Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem ja
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina
Da sam ja netko
pozvao bih sve djecake
dao bih im igracke
i pustio ih da se cijeli dan
igraju i jure
Radili bi divne stvari
prekratki bi bili dani
voljeli bi svoje skole djaci
da sam ja netko
Svim majkama bih izbrisao bore
ucinio da ocevi ih vole
davnu ljubav da im vrate
i da mirno zive svoje sate
da sam ja netko
Ref.
Ne bi, ne bi, ljudi zivot proklinjali
sve bi ruze zeni poklanjali
kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
da sam ja netko
Sarajevo Grad čednosti u plamenu
Ulica prkosa
Na plavom štitu s ljiljanima zlatnim
donose još cvijeća pale buket svijeća
ulica ćutanja prkosna od tuge
suze sa svijećama liju polje duge
Ulicom prkosa krvlju posvjećenom
čuti se o danu plavim osvećenom
pamtit će do vijeka ulica inata
ulica gdje cvatu ljiljani od zlata
Ulica ćutanja prkosna od tuge
suze sa svijećama liju polje duge
ulicom prkosa krvlju posvjećenom
pamti se o danu plavim osvećenom
Pamtit će do vijeka ulica inata
ulica gdje cvatu ljiljani od zlata
Modra rijeka
Mak Dizdar
Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba
I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače
Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke
Indexi na muzičkom zapisu nisu Indexi koji su 1978. iznjedrili remek djelo Modra rijeka.
Na slici du Indexi iz 1974. god. Slijeva na desno stoje: Enco Lesić,Fadil Redžić,Davorin Popović,Slobodan A. Kovačević i Milić Vukašinović.
Sedam veličanstvenih Muzičke akademije zvane : Indexi Mali prinčevi Bijelih dvora, a to vam je Sarajevo, Grad čednosti.
Postavu Indexa, koja nam obradila i odsvirala poeziju vanvremensku poeziju Mak Dizdara, je činila grupa odabranih maestra:
-Slobodan A. Kovačević ,solo i akustična gitara, kompozitor i aranžer 6 numera: Modra rijeka*,Brod, More,Pustinja*,More II i Modra rijeka II* Numere označene zvijezdicima Bodo je aranžirao uz pomoć Ranka Rihtmana.
-Fadil Redžić bas gitara,muzika i aranžman numera Blago i Slovo o čovjeku,
-Davorin Popović vokal
-Đorđe Kisić udaraljke i bubnjevi
-Nenad Jurin sintisajzer
-Ranko Rihtman stalni pridruženi član klavir,koaranžer Bodinih pjesama označenih zvjezdicama
– Tihomir Pop Asanović orgulje,gost
-Fabijan Šovagović recitali, gost
Hvala im na Modroj rijeci.
Bilo je to vrijeme ruža
što rasle su za nas draga
kad smo prvo cvijeće brali
kad smo samo samo znali
za sunca sjaj ja i ti
govor cvijeća šapat taj m
ti i ja tad smo znali sreću nać
Bio je to svijet stvoren radi nas
bila si ti zbog koje svitaše dan
bila si ti i bila je ljubav sad zanam
da bila si ti sav život moj
bilo je to vrijeme ruža
što rasle su za nas draga
kad smo prvo cvijeće brali
kad smo samo samo znali
za sunca sjaj
I pad je let,
i pad je let
ljudi su dio cuda
koja se zovu luda
takav je svijet,
takav je svijet.
I pad je let,
i pad je let
ako smo svi u padu
onda smo svi u letu
takav je svijet
takav je svijet.
I pad je let
i pad je let
covjeku nije dosta
sto moze preko mosta
hoce sve,takav je svijet
cudan svijet.
covjeku nije dosta
sto moze preko mosta
hoce sve,takav je svijet
cudan svijet.
I pad je let,
i pad je let
i pad je let
i pad je let.