Category Archives: Indexi i gosti

In memoriam  29.Decembar 1946. –  22. Mart 2004 .

Slobodan A. Bodo Kovačević.

I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.

Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.

Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao tri godine plus sedam banki. Ovako je zakinut za petnaest godina voljenja i divne muzike, i slika.  On bi na prvo mjesto stavio nježni  dodir kćerkine ruke.

Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964.  do 2001. su bili  kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok    akademije zvane Indexi.  Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim  sedmorice Veličanstvenih –  VIS Indexi.

Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati.  Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.

U onom  VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević  je bio onaj filigranski vez,  koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.

O  Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.

Prijateljski. Nema zamjerki.

Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi  rekla, “siva eminencija grupe”.

Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu   ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci   mogu boljeti.

Mi smo bili okrenuti onim mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.

Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali  poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka, u suton prošlih dana, negdje na kraju u zatišju..

Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.

On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.

Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su  bili  najnježnije  i najljepše boje jedne  predivne , naprasno prekinute balade.

Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.

Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj   žute  ruže  na hladnu humku polažem. Tri dana je kiša ,zaista, neprekidno  padala.  A boljela čitav život.

E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki  će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli.  Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.

Bio je vizionar koji je je mnoge stvari znao unaprijed.

Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.

Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici, već su se u njoj svi našli. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.

Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman  broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu ,pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama  prtjiti  prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.

Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za  jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav ,   nekoliko puta zavrtimio četrdesetak  sekundi nenametljivog solo  maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i  teče dalje.

Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu,  s nogu ,  je privilegija.

Mi smo sretni ljudi.

Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak  i blag. Kao i svaki Mali Princ,  Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.

Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.

Ona sa cvijećem u kosi

Mali Princ

Balada

Slomljena ljubav

Sarajevo Grad čednosti

Idi sad, druže moj

ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti

putu mom tu je kraj

umoran ovdje ja ću stati, želim mir

Kad ne bude mene

kad me skriju paprati, travke i šaš

kad ne bude mene

ljubit’ ću je pjesmama svojim i tad

Ref.

O reci mi njoj

da je tako prolazno sve

kao ptica let

samo nju da volio sam ja

jer je za me bila sav svijet

crveni moj cvijet

Idi sad, druže moj

ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti

dalje sad mogu sam

počinak ovdje ja ću naći, idi ti

Kad ne bude mene

kada dodju drugi dječaci k'o ja

kad ne bude mene

reci da ču ostati sa njom i tad

Ref.

Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj

i u dobru i u zlu, i u dobru i u zlu

vjerovali ili ne

ti si meni sve naj, naj

naj, naj (u svemu naj) 

Ref.

Svi mi drugi svoju tamu nude

a iz tebe sija vjecni sjaj

zato si u svemu za me naj, naj, naj

naj, naj, naj, u svemu naj

Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj

i u dobru i u zlu, i u dobru i u zlu

vjerovali ili ne

ti si meni sve naj, naj

naj, naj, u svemu naj

Kome pjevam pjesme svoje
i zbog koga živim ja
kad je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina

Čaša starog dobrog vina
to je sve što imam sad
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina

Svake noći sleti u moj san
kao nježna pahulja na dlan

Ref.
A kad dođe opet novi dan
ja sam opet sam
ja sam opet sam
tako živim ovaj život svoj
pjesma moja umire za njom
ja sam mladost poklonio njoj
ženi jedinoj, mojoj jedinoj

Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem sad
jer je ona otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina

Ref.

Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem ja
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina

Da sam ja netko

pozvao bih sve djecake

dao bih im igracke

i pustio ih da se cijeli dan

igraju i jure

Radili bi divne stvari

prekratki bi bili dani

voljeli bi svoje skole djaci

da sam ja netko

Svim majkama bih izbrisao bore

ucinio da ocevi ih vole

davnu ljubav da im vrate

i da mirno zive svoje sate

da sam ja netko

Ref.

Ne bi, ne bi, ljudi zivot proklinjali

sve bi ruze zeni poklanjali

kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

da sam ja netko

Sarajevo Grad čednosti u plamenu

Ulica prkosa

Na plavom štitu s ljiljanima zlatnim

donose još cvijeća pale buket svijeća

ulica ćutanja prkosna od tuge

suze sa svijećama liju polje duge

Ulicom prkosa krvlju posvjećenom

čuti se o danu plavim osvećenom

pamtit će do vijeka ulica inata

ulica gdje cvatu ljiljani od zlata

Ulica ćutanja prkosna od tuge

suze sa svijećama liju polje duge

ulicom prkosa krvlju posvjećenom

pamti se o danu plavim osvećenom

Pamtit će do vijeka ulica inata

ulica gdje cvatu ljiljani od zlata

Modra rijeka

Mak Dizdar

Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih

Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset

Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba

I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga

I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je

Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest

O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

Indexi na muzičkom zapisu nisu Indexi koji su 1978. iznjedrili remek djelo Modra rijeka.

Na slici du Indexi iz 1974. god. Slijeva na desno stoje: Enco Lesić,Fadil Redžić,Davorin Popović,Slobodan A. Kovačević i Milić Vukašinović.

Sedam veličanstvenih Muzičke akademije  zvane : Indexi  Mali prinčevi Bijelih dvora, a to vam je Sarajevo, Grad čednosti.

Postavu Indexa, koja nam obradila i odsvirala poeziju  vanvremensku poeziju Mak Dizdara, je činila grupa odabranih maestra:

-Slobodan A. Kovačević ,solo i akustična gitara, kompozitor i aranžer 6 numera: Modra rijeka*,Brod,  More,Pustinja*,More II i Modra rijeka II* Numere označene zvijezdicima Bodo je aranžirao uz pomoć  Ranka Rihtmana.

-Fadil Redžić bas gitara,muzika i aranžman numera Blago i Slovo o čovjeku,

-Davorin Popović vokal

-Đorđe Kisić udaraljke i bubnjevi

-Nenad Jurin sintisajzer

-Ranko Rihtman stalni pridruženi član klavir,koaranžer Bodinih  pjesama označenih zvjezdicama

– Tihomir Pop Asanović orgulje,gost

-Fabijan Šovagović recitali, gost

Hvala im na Modroj rijeci.

Bilo je to vrijeme ruža

što rasle su za nas draga

kad smo prvo cvijeće brali

kad smo samo samo znali

za sunca sjaj ja i ti

govor cvijeća šapat taj  m

ti i ja tad smo znali sreću nać

Bio je to svijet stvoren radi nas

bila si ti zbog koje svitaše dan

bila si ti i bila je ljubav sad zanam

da bila si ti sav život moj

bilo je to vrijeme ruža

što rasle su za nas draga

kad smo prvo cvijeće brali

kad smo samo samo znali

za sunca sjaj

I pad je let,
i pad je let
ljudi su dio cuda
koja se zovu luda
takav je svijet,
takav je svijet.

I pad je let,
i pad je let
ako smo svi u padu
onda smo svi u letu
takav je svijet
takav je svijet.

I pad je let
i pad je let
covjeku nije dosta
sto moze preko mosta
hoce sve,takav je svijet
cudan svijet.
covjeku nije dosta
sto moze preko mosta
hoce sve,takav je svijet
cudan svijet.

I pad je let,
i pad je let
i pad je let
i pad je let.