Autor
Hajro Šabanadžović
Violet
Violetno sunce Oblak sa dva lica
Stablo ljubavi Geneza čednosti
Šesto čulo Vrijeme kajanja
Storija o jednoj ljubavi
Ljetno zviježđe Violetni krajolik
Violetno trnje Violetna Modra rijeka
Bijele ruže violetnog neba Živo biće
Od duše lutka u grlu Violetni san
Duša mi je zamađijan zamak,
memljiv, gord i pustih odaja.
(Vidiš oči kako su mi krupne?
Ali bez sjaja, ali bez sjaja.)
Odjekuju opustele sobe,
zure kroz zidove sumorne
u daljinu dva mračna prozora.
(Vidiš kako su mi oči umorne?)
Večno ovde vampiri kruže,
miris memle i vlaga po stenju,
sablasti lete po mraku
i uklete čete stenju.
(Samo katkad u tajne noćne sate
te tužne oči počnu da gore.)
Bela žena po dvorima luta
i smeje se kroz prozore.
Umire stari pjesnik
samo što nije
ako još nije
usniće
ostaće ti pjesma
u hladu trešnjinog cvata
da ti usne gore
na dodire riječi
njega bezumnika
nakon vremena
kraj mramornog šadrvana
plamtiće ti grudi
uzdrhtale od čežnje
ko da usne nikad
im prinosio nije
nakon vremena
i vremena
ostaće ti sanje
kojim kitio je
tijelo tvoje
ko da vatru nikad
u stegnima obljubljenim
gasio ti nije
Dona con te
Quanti ricordi dietro me
li segnerò nel diario della vita
e terrò quei vecchi batticuori nel presente mio
di bianco e rosso vestirò
Sarò un angelo per te
quella donna che puoi stringere sul cuore
ma se occorre come il sole i tuoi sensi accenderò
e piano piano poi li spegnerò.
Donna con te, di me chissà che sai
donna con te se tu lo vuoi.
Le tue mani su di me
stanno già forzando la mia serratura
ma la porta del mio cuore all’improvviso si aprirà
ed un’altra donna uscirà.
Sarò una donna che ritrova la sua femminilità
e te la regalerà.
Donna che ti fa stupire solo con la sua semplicità
e che ti amerà.
Quanto cielo su di noi
questa mia età colorala se puoi
e delle notti in bianco e nero quelle le cancellerò
perchè donna io con te sarò
Žena za tebe
U meni je puno uspomena
Zapisaću ih u spomenar svoga života
One prošle otkucaje sačuvaću u svjoj zbilji
U crveno bijelo se obući
Za tebe anđeo biti
Ženu koju možeš u srce spremiti
A kad zatreba , čula ću tvoja zapaliti poput sunca
Zatim tu vatru polako, laganice , gasiti
Žena za tebe , ko će znati šta misliš o meni
Žena sa tebe, ako poželiš
Ruke tvoje na mom tijelu
Već slamaju moje okove
a potom tu vatru polako, lagano, gasiti
Žena za tebe tko zna šta ti o znaš o meni
Žena za tebe, ako ti to želiš
Tvoje ruke na meni
Dok vrata srca moga se iznenada ne otvore
I pojavi se neka drugačija žena
Ja žena koja svoju ženstvenost ponovo otkrivam
i dajem je tebi
Žena koja će te svojom neposrednošću očarati
i koja će te voleti
Koliko je nebo nad nama
Sve godine moje, ako želiš, oboji ih
a ja ću crno-bele noći izbrisati
Jer s tobom želim žena biti
Basna o Orkici
“Nekad davno bijaše jedan umiljati Usamljeni vuk,
dio raskošne menažerije, oliti života zvanog Cirkus.
Na njegovu sreću on ne igra u njemu , vec upravlja njime.”
Nekoć zapljeskaše neuki:
” “Vuk” se umorio i ne mere ganjat’ “ovčice” po areni.”
Oblajhan inatnim srebrenim nitima napravio je Kučicu u cvijeću,
otvorio čudesnii pansion , zvani Galerija Bosna zemlja Božije milosti za
prelijepa krhka bića, da mu djevojčice ,privučene mirisom cvijeća i ljubavi,
dolepršaju na dlan, poput ružičaste grlice sa rubinovim ogrlicama .
Ne m're se požaliti. Život je i dalje prelijep.
Ipak u svitanju svakog dana on sa tugom gleda u bjelinu
opustjele ljuljačke na trešnjinom stablu,na kojoj još uvijek
treperi sjena one , čije ime ne smije izgovoriti…
Čekajući Princezu , plemenitu a nježnu Orku.
koja se ne vraća ,iako je obećala,sjećajuć se zakletve;
Moja si i ti to znaš…
Nešto u ovoj Basni ne štima!
Još nismo sreli Orku koja se plaši.
Dobro , d'bro šta se može.
Sutra je novi dan.
Naravoučenije:
Ili plemenite Orke nisu što su nekad bile,
ili Vuk nije Vuk ,nego Mali princ,
pa Orkici grehota na maksumče udarit’.
**
Dopisano
Razum zbori da je Ljepota, onomad greškom zalutala u
razigrani, ljubavlju i cvijećem obojen vrt ljubavi.
Srce treperi : Malena me još uvijek voli.
Pa vi vidite šta vam je raditi!
Jal’ vjerujete, il’ ne vjerujte!
Bajke su uvijek bajke,
osim kada su basne.
Ležah kraj potoka
zaključan u dverima smrtnosti
dama sva u bijelom
vrč vode sa izvora modrog zagrabi
mislim evo spasa
bijela nevinost otkri grudi
bjelokosne
zali ih vodom
kristalno hladnom
ote joj se glas čarobni
zanijemiše slavuji
čuše pjesmu o ruži
suzama zalijevanoj
i onom nesretniku
što ne vraća se
vidjeh bjelinu u očima
prepoznah je
moja draga
mene nevjernog čekala
oči i život isplakala
i evo samrtni roptaj
me nosi voljenoj
da joj ljubavlju život vratim
Svu noć je zemlja plakala
suha i ispucana kao prepečena pogača,
svu noć su puhali pustinjski vjetrovi,
i pijeskom zasipali pukotine.
Od presvlačenja ocean je poderao sve modre košulje,
a ipak nije uspio da se smiri.
Samo je nebo ostalo spokojno i prazno
kao da se ništa ne dešava
kao da ne vidi ovaj brodolom.
Svu noć je zemlja urlikala.
Možda su to bile žedne zvijeri koje
lutaju kroz savane i šume
umirući pore presahlih izvora vode.
Možda je to bilo drveće koje se savija do lomljenja
i lišćem liže suhu zemlju.
Samo je nebo bilo surovo spokojno i prazno
kao da nikome nije potrebna kiša
kao da ne vidi ovaj brodolom.
Svu noć se zemlja grčila.
Možda su to bili ljudi koji čekaju kišu
kao što se čeka novorođenće
zgrčeno u majčinoj utrobi.
Pred svitanje sve se umorilo i zadrijemalo tamo gdje se
zateklo,i ljudi i drv4će i zvijeri.
Oceanom su plivali samo komadi poderanih košulja.
A kada je zasjalo sunce kao da su zasjale rane zemlje,
(crveni cvjetovi i požari,požari u gradu)
procjetali su flanboajeni.
Uvijek aktuelno / Iz Arhiva
Crtična kultura i higijena prije svega – Zoran Milanović u javnosti
*
Profil na Instagramu pod nazivom Maps Factory jučer je podijelio zanimljivu mapu Evrope, a koja se tiče higijene.
Ova mapa je napravljena prema podacima web stranice Statista iz 2015. godine, a formirana je u jednom jednostavnom pitanju: “Perete li ruke sapunom nakon korištenja toaleta?”
Prvo mjesto u Evropi po pitanju toaletne higijene zauzima Bosna i Hercegovina, gdje istraživanje navodi da 96 posto bh. državljana obavezno koristi sapun prilikom pranja ruku nakon toaleta.
Hrvatske na mapi nema . Nećemo biti maliciozni poput hroničnog recediviste Milanovića pa reći da hrvatsko pučanstvo nema naviku pranja ruku poslije upotrebe toaleta , kao njen predsjednik. Prihvatićemo informaciju da o toj higijeni u Hrvatskoj nema pouzdanih podataka.
Sjećate li se dodjele odlikovanja kada je Zoran Milanović , iz toaleta sa uvlačenja crte , dotrčao otkopčanog šlica pred okupljenu i mušku i žensku svjetinu i neopranih ruku ga zakopčao , a onda rukavom brisao narkotik sline?
Nemojte nam ni slučajno prišiti malicioznost . Slike hrvatskih medija govore sve . I o Pavlovljevom refleksu i o higijeni prvog čovjeka u Hrvata.
Toliko o sapunu i parfemu .
El kondor pasa
I'd rather be a sparrow than a snail
No I would, if I could, I surely would
I'd rather be a hammer than a nail
No I would, if I only could, I surely would
Away, I'd rather sail away
Like a swan that's here and gone
A man gets tied up to the ground
He gives the world its saddest sound
Its saddest sound
I'd rather be a forest than a street
No I would, if I could, I surely would
I'd rather feel the earth beneath my feet
No I would, if I only could, I surely would
Kondor preleće
Radije bi bio vrabac nego puž
Da bio bih, ako mogu, sigurno ću biti
Radije ću biti čekić nego ekser
Da bio bih, ako mogu, sigurno ću biti
Daleko, radije bih odjedrio daleko
Kao labud koji dolazi i odlazi
Čovjeku teže biva kad kad ga zemlja veže
Dajući svetu najtužniji zvuk
To je najtužniji zvuk
Radije bi bio šuma nego ulica
Da bio bih, ako mogu, sigurno ću biti
Radije bi osećao zemlju ispod mojih stopala
Da biću, ako mogu, sigurno ću biti
Autor
Hajro Šabanadžović
Zeleni vrtlog Pramenovi Modre rijeke
Snovi lepršaju nad Modrom rijekom Okamenjena čednost pore Modre rijeke
Uskomešani oblaci nad Modrom rijekom Bosno moja , divna mila