Skender Kulenović – Na pravi sam ti put, majko, izišo

Mati moja:

Stabljika krhka u saksiji.

Pod strehom pitoma kumrija.

Vijek u četiri duvara.

Čelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim.

Derviš s tespihom u tekiji.





U mejtefu,

u žutoj sufari i bijeloj bradi hodžinoj,

ovaj i onaj svijet ugleda:

Po kosi osjeti rosu meleća,

na uhu crni šapat šejtana,

u srcu prelest saraja džennetskih

i stravu vatara džehennemskih,

pred očima čengel strašnog Azraila

što dušu vadi iz žila roba božijeg.





Djevojkom,

s ledenog Šumeća pod kućom vodu je grabila đugumom

i preko sokaka, zavrnutih dimija,

rumenim je listovima trepetala,

kaldrmom grbavom pod kućom

mokrim je nanulama klepetala,

od muških je očiju bježala:

čista da dođe onome koji joj je zapisan,

kadifa bijela i kap rose sabahske,

na njegov dlan.





Na dan

petput je od svog Allaha iskala

taj da joj bude

mlad i pitom

ko softa,

i ko kadija,

pametan.





Uz sokak ga je kroz mušebak snivala.

Srmom i jagom u čevrme slivala.

Svilom iz grla, podnoć ga zazivala:

»Kolika je duga zima bila…«





Na pjesmu: mjesečinu,

na dlanove: čaške rumene Allahu otvorene,

Allah joj njezin,

na dahu svoje milosti,

spusti sa njezine zvijezde sudbine

duvak paučinast, ucvao zlatima,

bogatu udaju:

Te ićindije,

Đugum i mladost iz ruke joj ispade i Šumeće ih odnese:

fijaker stade pred avlijskim vratima,

siđoše jenđije.

Grlo i koljena britka strepnja presiječe.

Srce glomnu.

Glava prekrvi.

»Tako ti velikog straha i milosti,

on da mi bude dobar i ugasan,

i ne odmiče me u daleku tuđinu,

i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!«

Premrlo krto joj tijelo

u feredžu,

u kabur tijesan, slijep, zagušljiv

staviše.

Ko ranjeniku,

glavu joj bijelom tulbentom

zaviše.





Ko s ovim svijetom,

s rodnom se kućom i plahim Šumećem

u Šumeću suza, majci na prsima,

rastajala.

Ko mejita,

obeznanjenu je u fijaker unenoše,

i dva je ata,

ko na onaj svijet,

zanesenu ponesoše

i ko kadifu bijelu i kap rose sabahsje

mom je ocu

donesoše.





Usnom i čelom,

tri nove ruke poljubi:

svekru, svekrvi, njemu.





I kako tada sakri ped njim oči,

Nikad mu više u njih ne pogleda:





Nit joj bje softa, nit kadija!





Pred svitanja,

prigušiv dah i lampu,

uz mrtvi sokak

batrgav mu je korak osluškivala.

Pjanom,

kundure mu obljuvane odvezivala.

Stranca,

Pitomošću srne zalud ga je prodobrivala.

Voskom podova i mirisom mivene puti,

svjetlinom odaja i grla

kajmakom na kahvi,

cimetom jela i tijela,

zalud ga je, zalud dočekivala:

Sljepočice nikad joj ne dirnu

dlanovima dragosti,

već je istrga kliještima požude.

Poslije svakog poroda,

šamijom se mrkom podnimljivala.

Zelene nokte

u tjeme joj je svekrva zarivala:

Bez njenog pitanja

ne dahnu.

U četiri tupa duvara klonulo je othukivala.

»Golemo nešto, golemo sam ti skrivila.« Allaha je

zazivala – svakoga klanjanja.





Na tespih žut: suze ćehlibara,

na žute usne: zapis koji šapće,

na dlanove: žuta, Allahu otvorena sureta,

Allah joj njezin,

prstom svoje milošte,

otrese s njene zvijezde sudbine

rosu vedre rumeni,

nur u pomrčinama:





Te noći,

ja joj se rodih: sin ko san!

Izažeh joj se iz krvi:

Bjeh joj razgaljenje u grčinama.

Odlomih joj se od srca:

Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama.

Bjeh joj sunce u četiri duvara.

Hašiš tupim moždanima.





Ko pjenom smijeha,

sapunicom je omivala butiće mi rumene,

ko u dušu,

u pamučne me uvijala pelene.

Dojkom ko hurmom

na usta mi je u bešici slazila.

Ko u svoj uvir,

na dojku je uvirala u mene.

Nad dahom mi je strepila ko jasika.

Da joj ostasam – Allaha svog je molila –

ko jablan uz vodu,

i da joj ubijelim, urumenim

ko djevojka pod šamijom,

i da joj upitomim

ko softa pod ahmedijom,

da joj ne budem kockar ni pjanica,

nego sve škole da joj izučim,

i da joj budem

učevan

i ljudevan

i kućevan,

i da se pročujem u sedam gradova,

pa da me onda na glasu kućom oženi,

pticom iz kafeza,

koja ne zna na čem žito,

na čem vino raste,

o kojoj se prvi momci izlaguju

petu da su joj i pletenicu vidjeli,

o kojoj krmeljive ebejke šapuću

ko o sehari mirisnoj zaključanoj.

Kućom i dušom

mir i bogatstva da joj rasprostrem,

kuću i dušu

bajramskih slastima da joj zalijem,

pa kad joj se vratim iz čaršije,

podvoljak da mi udobrovolji

sofrom raspjevanom,

nevjestom svjetovanom,

a kad joj od sreće i godina

ohlade kapci očinji,

ja, vid joj očinji,

na svojim da je rukama,

sretnu i mrtvu,

u kabur meki položim

ko u dušek džennetski,

zemlji i Allahu njezinom

da je predadnem pravednu…





A trut begovski i rakija,

u ocu muška pomama

– kućni hajduci vukodlaci –

kuću i dušu joj ko vode rastakahu,

dok jedne noći dođe poplava,

odnese zemlje i kmetove,

a zadnji dukat, što joj ostade,

zadnje zrno bisera,

zadnji ćilim

pojede

rz begovski bezruki i glad bezoka:

Rodnu kuću prodasmo

i gola čerga postasmo,

plašljiva, kirajdžijska…

Od tespiha su joj jagode drvenile.

Od aminanja joj usnice mavenile.

Ko trulež slezenu

memla joj je progrizala zelena

dva žuta obraza u četiri siva duvara.

Pijavica gladi

tjemena nam je nesvjesticom sisala.

A ona,

ko zemlja pregladnjela,

u žile sinu-jablanu svoj zadnji sok je brizgala:

Od starog zara haljine mi skrojila

da joj u školi ne krijem golih laktova,

a kad joj se vraćah s knjigama,

s glađu u mozgu,

sa zimom pod noktima,

dva mi je promrzla krompira gulila

i nekakvu mi pticu bajala

koja je pjevala kad joj je bilo najgore:

Samo da jednom kuću i srce joj napunim

i na put pravi da joj iziđem…





I treći, put,

baš kad je sreću tu ko porod očekivala,

Allah joj njezin,

mrakom svojih strahova,

ko mrkom čohom oblaka,

potrpa njenu zvijezdu sudbine:

Ne bjeh joj gojeni kućenik,

već čudnovat kockar i pjanica,

za srce ja je ujedoh:

Svoj život bacih na kocku

i pjanstvu slobode

svaki svoj živac,

ko žednu usnu,

predadoh…

Za mojim krivim petama i progledalim hlačama,

prašinom svjetskih drumova.

tužno,

ko ovca za izgubljenim janjetom,

išle su njene usne i oči posivjele:

»O sine, sine, sine nesretni,

bunom mi se otrova

i na put krivi zabasa:

Gdje ćeš ti svojim nemoćnim rukama

Srušiti nepravdu-planinu?!«





O majko, majko, majko presretna,

na pravi put sam ti, majko, izišo:

Sjećaš se čvoravog bijelog kmeta Mihajla?

On nam je pokornu miloštu donosio,

u torbi sirac žut i suhu plećku ovčiju.

Sjećaš se klapčičća uz njegovo koljeno.

vižleta preplašenog, rumenog Jovana?

U djetinjstvu,

u zelenim maglama,

dok je stari Mihajlo, na plastu sijena plamen osvetnik,

sjekirom plast rasijecao, hak begovski sjekao

i ispod kivne oštrice zvjerao na mog oca u hladovini –

ja i Jovan

goli u dušama,

goli na konjima,

žilave grive smo uz zelene obale stiskali, –

dva vučeta,

u divljoj smo se rumenoj prohi krkali, –

živicama gloginja, šipka i trnjina

– dva zmijića užagrena –

nas smo se dvojica prikradali

jastrebu u polju na staroj kruški divljaki:

S tim ti se, majko, Jovanom sretoh u šumi,

na pravom putu!





Djedovi su nam se kurjački

očima priječali u grla,

a nas se dvojica dječački

zgledasmo u srca,

poljubismo se u grla,

junački.





Kad prvi šiknu mlaz iz vrata naših drugova,

kad prva streha zapraska

i kose naših dragana u dimu zamirisaše,

majko:





griva vihorna među prstima,

mirisna proha u nozdrvi,

uzvijeren jastreb u oku,

sloboda, u žili mlijeko majčino,

ko krv udari

u glavu moju, u glavu druga Jovana,

i mi stupismo tvrdim petama ratnika

na ovaj škriljeviti, jaružni šumski put,

na pravi, majko, put!

Iz usta tuč ispalismo:

tuč-zakletvu

da ćemo ih stući ko škorpije!

Iz cijevi riječ izustismo:

riječ-kuršum,

i ratovasmo skokom hrtova,

i ratovasmo vilicom ratnika,

i ratovasmo zenicom pobjednika,

i sada oni, došljaci-kurjaci,

iz loga tegle krvave repine,

sugluho viju u našem požaru…

I čuj me, čuj me,

s tespihom sijeda ropkinjo:





Ruke su naše svemoćne,

mi ćemo uskoro

nad tvojim gradom tespihom ognjenim zvecnuti,

i kad ti kuršum ubasa u četiri duvara

i kljunom propjeva kraj uha,

to ti ja, majko, s pravim putem dolazim,

s vojskom i rumenim zvijezdama

i vodim nevjestu, mladu mjesečinu,

izažetu iz krvi,

odrunjenu od srca,

razgaljene u grčinama,

od njenog grla i očiju

i sehara mirisnih, otključanih,

kuće se kuće prelešću,

i majke smiju sjedinama,

zemlja-rana

mládi novim djetinjstvom.

Dragutin Tadijanović: Miris Ljiljana

Sumračje blijedo u bezglasnoj sobi.
Zastori su spušteni.
Umorne moje trepavice, i one su sklopljene!

Ja vidim dvije svijeće voštane. Zapaljene
Pored njenog odra.

Ona tako mirno spava. Nepomična.
I smiješi se. Ljiljani su oko odra
Ukočeni.

Samo njihov miris lebdi oko odra.
Ona spava. I smiješi se.

Ispuni se želja tvoja, Lelijo, srce!
Šuma od ljiljana bijelih oko tvog odra
Miriše.


												

Dragutin Tadijanović RASTANAK U JESEN

Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;

Zaboravi milovanja u večeri meke,

Sreću srdaca naših.





 Jesen je, Lelijo, jesen:

 Kišna i siva jesen,

 I treba da se mladi rastanemo.





 Lišće u tvom vinogradu

 Požutjelo, osušeno,

 I većinom popadalo

 Po umornoj crnoj zemlji.





 Jesen je, Lelijo, jesen:

 Kišna i siva jesen,

 I treba da se tiho rastanemo.





Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;

Zaboravi milovanja u večeri meke,

Sreću srdaca naših.





Brod (Zvjerinac), 24. listopada 1922.

Aleksa Šantić – Akšam

 

 

 

“Alah il alah!” hori se s munara

S vrha Carine pa do nakraj Luke.

Akšam. I hrpa znojnih izmećara

Ispušta krasnu iz žuljave ruke.

 

Hitno iz niskih odlaze dućana

I pravoverni na česmi mošeja

Uzimlju avdes. Nad njima, sa grana

Sevlija, guču kumre. I dok s leja

 

I sofa miris alkatmera veje

I obasipa pendžere i streje,

I svud se “Alah” razleže, i čista

 

Neretva šumi kao bajka stara:

Mlad mesec, eno, svrh Orlačkih Para

Kô prelomljeni zlatni obruč blista.






												

Marina Cvjetajeva – Mesečev Sjaj

 

Mladi mesec se pojavio
iznad vlažnih od rosa poljana.
Mili, daleki, tuđi – dođi,
da budem tvoja dragana.

Danju se skrivam, danju ćutim.
Migne li mesec – ne mogu da se borim.
U noći punoj mesečine
za dragim ramenom od želje gorim.

I ne pitam se: Ko je on?
Na usnama ći saznati tvojim.
Danju su zagrljaji samo grubi,
danju se samo zanosa bojim.

Od gordog đavola muči me strah,
pa lažem s osmehom na usnama.
A noću – mili, daleki, tuđi…Ah!
Mesečev sjaj je nad šumama!

 


												

Jesenjin – Mala Prosjakinja

Plače cura pored dveri što u blistave vode dvore,
u dvorima ko srebro smijeh se čuje, pjesme ore.

Plače cura i mrzne se od jesenje hladne bure,
i promrzlom rukom briše suze što niz lice cure.

Sa suzama ona samo tvrdu koru kruha prosi,
od srama i uzbuđenja glas joj molbu jedva nosi.

Al od buke praznovanja ne čuje se njena želja,
i curica stoji, plače pored smijeha i veselja.

pB

Majakovski – O Ljubavi

Četiri sata. Teški kao ruda.
Caru – carevo, bogu – božije!
A neko kao ja kuda bi, kuda?
I šta se meni darivati može?

Kada bi bio majušan kao Veliki ocean –
kleknuo  bih na talase,
uz plimu flertovao bih sa lunom kao sa ženom.
Gde naći dragu koja bi bila kao ja?
Takvu ne bi trpilo nebo maleno!

O, kad bih prosjak bio kao milijarder!
Novac? Čemu će duši?
Pophlepni lopov u njoj ipak spije.
Moje želje – to je čopor što ruši,
malo joj je zlato svake Kalifornije.

Kada bih bio mutav ko Dante ili Petrarka!
Dušu jedinoj dati!
Stihom odrediti da je trulija!
I riječi, i ljubav od koje patim –
Trijumfa je to kapija,
raskošno, bez otiska će kroz nju ipak,
ljubavnici svih vjekova da minu.

O, kada bih bio tih
kao grom jak – plakao bih,

pB


												

Zgažena ruža , promrzle ruke doli kraj kuće

Iz Dnevnika Yossamin





Kraj kuće

visoko na vr drveta

rebac

piva iz petni žila

mačak ga odozdala gleda

i prede ka da ga mami

Aj sleti… Aj…

došla je i mala mačka

Grintava susida

mete oko kuće

ronza sebi u bradu

sve po spisku

i repcu i mačku i drvetu





Zagorena pogača

ladi se u kantunu

zamotana u šarenu krpu iz kužine

smeće

izbačeno

u veliku zelenu kantu s poklopcem

viri sa strane

kroz napuklu plastiku,

u hodu zgažena ruža

ostala ispri vrata

Koltrine nisu navučene

nebo kroz prozor čiri

onu neku šta je lipo snila





Onde doli

more se komeša

vali pjene

fijuče bura priko kamenja

barke tance balaju

promrzle ruke vataju trak sunca


												

Skender Kulenović – Ocvale rimule

 

 

To su tople kcerke vlaznih zavjetrina.

Skrivene i njezne, za suncem se zute.

Bez mirisa, na dnu zutih krvi slute

skora isceznuca s dolaskom vrelina.

 

Kao da su mrtve. Ali one cute

u srcima zutim strast mlakih toplina.

U njedrima vrije sok, sruji svjezina,

al primule meke i titrave sute.

 

U sivoj ekstazi posljednjih bulbula,

u caskama bijelim procvalih ponoci,

zaplakase oci skrivenih primula:

 

u zvanutne svile lat se po lat runi,

one osjetise da ce skoro proci

i da ce ih nekud odvest vreli juni.

 

II

 

Osjetise dragost mekih milovanja,

ali kcerke zute napustene cvatu.

Zeljele bi grlit prste bijelih tkanja,

strast necijih dlana cutjeci na cvatu.

 

Nalise se oci zutine i sjanja.

Svaka skriva dusu titranjima stkatu

i u zavjetarja zutu ljubav sklanja,

dokle orhideje trepere na vlatu.

 

Neko s brijega slazi. Osoja miruse.

Cekaju ga pune rascvalih ceznuca

s cevrmama tankim prezutoga zlata.

 

To kukurijek cvate, cvat zelena vrata.

I rastkane ceznjom vruceg povinuca

njih opaja miris iz njegove duse.

 

III

 

Mislile su pomrijet kada gizdav stize,

i zasjase caske jagorcika jarih.

On snazno mirise, iskri se i zari

i, niz tkiva noci, sve nize i nize

 

nad njih pada. Klone. Zuti nektar lize

i zitkoga soka sto ga vracar stari

za primule zute u venama svari

svakoj po kap kane i pijan se dize.

 

S vlacu bijelog sunca u dnu zute caske,

ko sutonske zvijezde u srebrne sjene

cekaju ga da se opet mrtav spusti.

 

A on kao vitez zavjetrina gustih

prepun zadnje zore siplje prve praske

na njih sto mu s daha strepe prestravljene.

 

IV

 

O davno si, davno, Dijete puti bijele,

otislo gdje i sad mozda koja cvjeta!

Al primule jare mog su srca svele

sto raskrise caske s prsta ti i peta.

 

I, sad, kada cutim u pozare ljeta

na kapcima scvalim teske dlane vrele,

i kad zitki podnev s kora i drveta

ljuljov miris toci sokovine zrele,

 

na dnu svih sazrenja, niz jecmove plamne

i sad prsti moji davnu mlakost slute

koja ubra srce s prvih tvojih cvanja:

 

niz snijeg sto ne kopni, u gudure tamne

slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja,

kao mlijeko tece u primule zute.

 

V

 

I, sad, davno mrtva, krv u meni spava.

Niz jecmove lutam, scvalih trepavica,

da sagorim ceznjom jedrih zetelica

od sunca i srpa uz duh boliglava.

 

Zita su visoka, plava i preplava.

Niz medje mirisu sunca ivancica.

O ocvale kcerke mojih prvih trava,

u srcu mi zgara sjeme vasih klica.

 

da vas barem ubrah u prvome jaru,

da vas bar poklonih srcu koje duse,

sad bih imo brata da uz mene luta

 

niz sjedrala zita, zuta i prezuta.

I, sad, ne bih gino, pun klonule suse,

znam: vi biste cvale po mome mezaru.

 


												

Desanka Maksimović – Naša Tajna

 

 

O tebi neću govoriti ljudima.

Neću im reći da li si mi samo

poznanik bio, ili prijatelj drag;

ni kakav je, ni da li je

u našim snovima i žudima

dana ovih ostao trag.

 

Neću im reći da li iz osame,

žeđi, umora, ni da li je ikada

ma koje od nas drugo volelo;

niti srce naše

da li nas je radi nas

ili radi drugih

kadgod bolelo.

 

Neću im reći kakav je sklad

oči naše često spajao

u sazvežđe žedno;

ni da li sam ja ili si ti bio rad

da tako bude –

ili nam je bilo svejedno.

 

Neću im reći da li je život

ili od smrti strah

spajao naše ruke;

ni da li zvuke

smeha voleli smo više

od šuma suza.

 

Neću im reći ni jedan slog jedini,

šta je moglo, ni da li je moglo nešto,

da uplete i sjedini

duše naše kroz čitav vek;

ni da li je otrov ili lek

ovo što je došlo

onome što je bilo.

 

Nikome neću reći kakva se

zbog tebe pesma događa

u meni večito:

da li opija toplo

kao šume naše s proleća;

ili tiha i tužna

ćuti u meni rečito.

O, nikome neću reči

da li se radosna ili boleća

pesma događa u meni.

 

Ja više volim da prećutane

odemo ona i ja

tamo gde istom svetlošću sja

i zora i noć i dan;

tako gde su podjednako tople

i sreća i bol živa;

tamo gde je od istog večnog tkiva

i čovek i njegov san.

1 . aprila rođena Margita Stefanović