Category Archives: Umjetnost

Covjece pazi
da ne ides malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prodje
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za cim ne zalis
kad se budes zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijedji sav u zvijezde!

Izbacivši iz čaše boju,

namazah sliku radnog dana;

na pihtijastom pokazah loju

kose obraze okeana.

Na limene ribe krljušti durnoj

pročitah novih usta poruku.

A vi,

da l’ biste mogli nokturno

izvsti

na flauti.oluku?

Sunce je žarko veliko oko,

dalje od više dohvata koplja.

Ono je povrh žutoga snoplja

visoko,

visoko…

Ali svak jednako njega ne vidi.

Mene žeže u mozgu, u glavi.

Mnogo se sunce tlapi i previdi.

Ono me u meni stravi

kao sjajna rupa što u grud se savi.

Ja vidim sunca u vodi, na travi;

Ja sanjam mnoga sunca na javi.

Ne mogu ga ubiti praćom,

sunce s njegovom braćom.

Ne mogu ga vući u mreži.

Ne mogu ga iscrpsti iz mlake.

A ima sunca u vlage svake,

u staklu, u ogledalu leži.

Potajno sunce svaki je alem,

suze su sunčev debeli kalem.

Ono je sašlo u duboku školjku,

ono sja u dnu kristala i ruda,

blista u hladu špilja i duda,

sunce je ispeklo debelu boljku.

Za me je šaren plašt svjetla i sjene,

i igra pikanja što žegu zjene,

za me je sanja očne mrene.

Za me je sunce u pijanoj mašti,

te se u zraku paluca i lašti,

za me je sunce u obmanskoj bašti,

i s velikim suncem mi smo tašti;

ono prašti.

Gledam ga kroz prste, ispod ruke,

gledam ga žmirke i s dosta muke.

Sunce je silno svemirsko oko,

a ja sam tanka optička leća

s bistrim žarištem u moru cvijeća,

a ja sam providno more duboko,

duboko…

Ptica koja leti tako nečujno
Plica crvena i topla kao krv
Ptica tako nežna kao ismijavač
Ptica koju nenadano obuzima strah
Ptica koja samu sebe tuče
Ptica koja bi htjela pobjeći
Ptica usamljena i izbezumljena
Ptica koja bi htjela živjeti
Ptica koja bi htjela pjevati
Ptica koja bi htjela vrištati
Ptica crvena i topla kao krv
Ptica koja leti tako nečujno
Oh to je tvoje srce lijepa djevojko
Tvoje srce koje krilom tužno udara
O tvoje čvrste i bijele grudi.

pB

Ja sam stranica tvoga pera.
Bijeela stranica. Ja sve primam.
Ja sam čuvar tvoga dobra.
Ja uvijek stostruko vraćam.

Ja sam selo i crna zemlja.
Ti si moje sunce i moja kiša.
Ti si Bog i Gospodin, a ja
Crna zemlja i bijela hartija.

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika
postavljajući vaki dan ista ograničenja.

Onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usudjuje obući novu boju,
i ne priča s'onima koje ne poznaje.

Lagano umire
onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj u očima
ili naputenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne menja život
kada nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima,
onaj koji neće dozvoliti
ni jednom u svom zivotu
da pobegne od smislenih saveta…

Živi danas, učini danas, reskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!

Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra’.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne pridju oka tvoja dva.

Volim da slušam vjetar i kišu i da sam
Lutam unaokolo kroz šumske ugrijane tmine.
Kad oblaci nebom zaplove, ja sve njine
Nade bih htio i sve ciljeve da znam.

Mirim se kad kao putnik u neki strani stan
Kroz prozor gledam: tiho sav taj svijet nepoznati
Posmatram kako živi i sretan je a i pati,
Pa, negledavši se, sve to nosim u svoj dan.

Al`noću, kada zvezde gledaju u moj log
I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
Zebem u dnu svog bića i posmatram sa stravom
Tuđinu silnu i pustoš usred samog srca mog.

pB

Evo lišće i cvijeće, grane, plodovi zreli,

evo i moga srca što samo za vas bije.

Nemojte ga raniti rukama svojim bijelim,

i ovaj skromni darak neka vam mrzak nije.

Dolazim prepun rose, po meni kapi mnoge,

od vjetra na mom čelu hvata se inje lako.

Pustite da moj umor, smiren uz vaše noge,

sanja časove sretne i da se odmori tako.

I po gradima vašim nek moja glava pliva,

koja od poljubaca sva šumori i pada.

Od te oluje krasne nek tako otpočiva,

i da trenutak zaspim kad i vas umor svlada.

Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.