Galerija “Bosna zemlja Božije milosti” – Dejana Talk Show

Oda Gospodu

Mjesečeva bajka

Ona je osvit

Noćni svod

Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Posjetite nas!

Imamo za svakoga barem po jednu sliku.

Iznenadićete se bogatom i raznolikom ponudom  i vrlo prihvatljivim cijenama.

Provjerite !

Dobro došli.

Naša adreša je:

Dobrinja III

Trg Sarajevske olimpijade bb

kontakt telefon 033 465 404

radno vriujeme 0d 12  . 20 sati

Hajam – Rubaije 114. i 135.

114.

Kad jednom na zemlji ne bude nas – svijet će biti svijet,

Kad nam se izgubi i trag i glas – svijet će biti svijet.

I prije nego što smo bili mi – svijet je bio svijet,

I nama kad kucne zadnji čas – svijet će biti svijet.

135.

Bez moje sam privole na svijet došao,

I na njemu život u čudu gledao;

Protiv volje idem: dakle šta je svrha

Dolaska, odlaska – ja bih rado znao?

Konje san sanjala

Savršena ljubav
sunce hridi i buea

Čovjek i konj

konje
san sanjala
noćas,
doli ispod kuća,
kraj mora,
u kasu,
prkosu buri
šta ori,


mlati bore i
lomi grane tamarina

crna griva
na vitru,
in viori
ka stijeg na vrju bandera
pa,
leluja u divljen plesu
sa kapljicama slanin,
a
tuku more
u moći
snage vlastite

… ja
bila san više mora,
na hridi,
kad protutnjiše topotom
kraj mene

i…
povuče me,
poželin…
Trčat s konjima

Gazit more

Ludovat u bijesu
bure

i…
zatrčen se bosi nogu
pjenon mora,
zapinjuć u pijesku
a,
bura me gura, udara u lice
tira nazad,
triska me more,
diže se,
kvasi

ma,
konji su
nestvarno lipi
i ja želin,
samo
želin trčat s njima
dotaknit
jednog
sjajni crni očiju
šta zastajkuje…

… ka da me
… Čeka…

(Iz Dnevnika Yossamin V.)

Tatjana Lukić – Spomen na djetinjstvo III

 

 

 

Zbirka Šta šutim

I Dio Strah

Poglavlje – Spomen na djetinjstvo

 

III

****

nije bila nedelja

ni očevim okom čuvan

prvi dodir koljena i vode

 

ne mareći dokle se pruža obala

odakle vreba vir

pocikujući

u talas sama zađoh

na tren

 

ne bi stroga glasa sa obale

da ojača da strah ječim strahom otre

 

ne bi ruke snažne

sa nožica da istrijebi pijavice

 

vir u se unese cik i tren

 

što potom nješe

uludo bješe otimanje vodi

Pol Verlen – Gospođici

Proste ljepote soj,

iz zabiti prave,

mirišeš na trave,

na ljeto i poj.

Zubi nisu varka,

ti si mlada zvjerka,

prelijepa kaćiperka,

sa dva oka žarka.

Tjelo, grešno,zdravo.

pod suknjom se smješka

-dignuta i teška

grudi stoje pravo,

noga,sveukupno,

listovi i bedro,

-bestidno i vedro

dupe krepko,krupno,

krv nam sve to prži,

ognjem ždere grudi,

postajemo hudi,

do kratsa,do srži.

Kravaru sred mira,

gord što ti to sazda,

sinovi i gazda,

sinovi pastira,

kunem se da mislim:

da si ti veselje

i sreća za selje

koji su te stisli.

Marina Cvetajeva – Noćna mjesta

 

 

 

Najtamnije od noćnih

Mjesta: most. Ustima u usta!

Zar ćemo svoj krst

Nositi na mjesta ružna i pusta.

 

Tamo: u uveseljavajuću plimu plina

U očima, u plinu…U Sodomu gdje sve se plaća?

Na postelju, gdje toliko nas ima.

Na postelju, gdje nismo samo par.

 

Ni mi, ni iko…Gasi se svjetiljka.

Savjest će usnuti-možda!

(Od svih mjesta noćnih je najsigurnija

-Smrt!) Od plaćenih tjeskoba

 

Noćnih- blaža je voda!

Voda-glatka, bez neravnine!

Voljeti-o, kakav hir i bjeda!

Onamo- put hladne modrine!

 

Da nam je da u vjeri veka

Ustanemo! Ruke sklopimo!

(Tjelu je laka-rjeka,

I bolje da spavamo-no da živimo!)

 

Ljubav: groznica uz hrbat goli!

Ljubav: usijanja bjela!

Voda- svršetke voli.

Rjeka-voli tjela.

Prever – Deca kad se vole

 

Deca kad se vole

ljube se stojeći

po kapijama noći

dok prolaznici ukazuju prstom na njih.

 

Ali decu kad se vole

Baš briga

da l’ ih ko vidi

jer tu su samo njihove senke

treperave u noći

koje izazivaju kod prolaznika

bes,

prezir,

smeh

i zavist.

 

Deca kad se vole

nisu ovde ni za koga.

Tada su dalje odavde

nego što je noć,

i mnogo dalje

nego što je dan.

Ona su

u zaslepljujućoj svetlosti

prve ljubavi.