Bajron – DA, MI NEĆEMO LUTATI VIŠE

 

 

Da, mi nećemo lutati više

u kasnoj noći ti i ja,

i zalud srce ljubavlju diše

i mesečina još uvek sja.

 

Jer duša kreće već iz grudi

uz mač što hrli sad u boj;

za predahom mi srce žudi,

i ljubav traži kraj već svoj.

 

I zalud noć sva voljenjem diše

i zalud njoj će uskoro kraj,

nas dvoje neće lutati više

uz mesečine blistav sjaj.






												

Vesna Višnjevac – Slavni ljudi

 

Pitaš me, zašto je to tako?

al’ zar se nisi već navikao na svijet

na njegove uobičajene kretnje?

 

Postavljaju se k'o da su bogom dani

uznose se, paunovim perima se krase

Imaju oni darove razne

 

interesantna djela, tu je kolekcija cijela

i namješten osmijeh za ugledno društvo

a kad ih vidiš iz prve ruke, s njima živiš

 

njihova težina teška postaje tvoja

kroz neke staze izgubiše nešto svoje

na putu im se razbi čaša blistavog duha

 

Sjećam se, sjećam druže

njega iz prošlih dana

usna vedra, bez težine pogled i

duša prema svijetu razbaškana

od smijeha i ludovanja tresla se kuća

To bjehu pravi dani

sad su kroz maglu zavejani

 

I ne znam, šta se sad čudiš?

valjda sve ima svoju cijenu

Ti ne bi tako, kažeš

ne bi da se mijenjaš

Znam, ne želim ni ja

bolje je što smo neprilagođeni

ti i ja usred svijeta






												

Vesna Parun – Rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.

 










												

Malarme – Zdravica

Ništa, stih čedni, ova pena
Da naznače tek sjaj pehara:
Tako daljinom kao para
Nauznak tone roj sirena.

Mi plovimo, o nebrojena
Družbo, za mene krma stara
Vi slavni pramac koji para
Val gromova i nevremena.

Pjanost mi krasna daje daha
Ljuljanjem njenim da bez straha
Zdravicu držim tu uspravno

Samoćo, hridi, zvezdo vedra
U ime svega što je ravno
Brižnosti beloj našeg jedra






												

Ana Ahmatova – Tebe se rijetko sjetim

 

O, tebe se vrlo rijetko sjetim
I tvoja me sudbina ne draži,
Al’ mi duša kao da letim
Susret s tobom ponekad traži.

Tvoj crveni dom kao da me mami;
Crveni dom preko mutne vode,
Ali znam da u gorkoj osami
Ne smijem dotaći sunce ti slobode

Ne daj da se sa mojih usana
Čuju riječi koje ljubav mole,
Ni da budem stihom očarana –
Žudnje vječne da me pjesmom bole

Al’ budućnost molim tajno često
Kada noć se sjećanjem zaplavi,
Naslutim nam i susretanja mjesto –
Susret veći nego svi zaboravi.

 






												

Frančesko Petrarka – Iz kojeg djela neba

Iz kojeg djela neba i iz koje
zamisli Narav uzor je uzela
za milo lice, u kojem je htjela
da tu pokaže rajske moći svoje?

Takve zlatne kose zar postoje
u šumskih vila i nimfa iz vrela?
Još mnoga krepkost u njoj se je srela,
a najviša je uzrok smrti moje.

Božanstvenu ljepotu zalud ište
ko njene oči još video nije,
kad blagi pogled okreće i njiše.

A kako ljubav i liječi i bije,
zna ko nju vide kad milo uzdiše
i milo zbori i milo se smije.

 






												

Aleksandar Sergejevič Puškin – Prorok

 

 

Pun duhovne ja lutah žedi

Pustinjom što mracna je bila

I serafim se sa šest krila

Ukaza meni na razmedi.

On prstom lakim kao san

Zenica mojih kosnu dan,

Vidovitost mu prenu zene

Ko u orlice preplašene.

Moga se uha kosnu on

I ispuni ga šum i zvon;

Treptanje cuh u nebu sila,

I andeoskih krila let,

Nemani morskih skriven svet

I klijanje pod zemljom žila.

On promice kroz moje usne,

I jezika mog grehe gnusne,

Svu brbljivost i podlost smrvi.

I tada žalac mudre zmije

U obamrla usta mi je

Rinuo rukom punom krvi.

I zario u grudi mac

I ustraptalo srce trgo,

I šišku plamenu uz plac

U otvorene grudi vrgo,

Ko trup u pustinji sam pao

I Boga glas je mene zvao:

”Proroce ustaj, motri, vnemlji,

Ispunjen mojom voljom budi,

I hodeci po moru, zemlji,

Recima žezi srca ljudi.”