Category Archives: Umjetnost

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu

Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe…

Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,

Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja…

Ako ne lažeš kad čuješ laži,

Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,

Ako se ne praviš suviše dobar,

Niti govoriš mudro…

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;

Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste…

Ako znaš primati pobjedu i poraz,

Primati jednako jedno i drugo…

Ako možeš podnijeti da tvoju istinu

Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale…

Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj

I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke…

Ako možeš skupiti sva svoja dobra

I staviti ih na kocku, sve odjednom,

I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,

Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh…

Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće

Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,

I ako ustraješ kada sve zastane,

Izuzev volje koja naređuje: “Drži se dobro… ”

Ako se usred gomile ne ponosiš

I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,

Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,

Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše…

Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,

I svakog trenutka ideš pravim putem –

Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,

Jer bit ćeš čovjek, sine moj!

Slava je pčela.

To zuj ima.

To ima žalac.

To je, ah, i s krilima!

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

Prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kada šeće i plećima kreće…

— Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…

Ja joj nazvah selam. Al’, moga mi dina,

Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren ibrik zahitila vode

Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa kô zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti haje, alčak, što za njome crko’!…

Svakog dana u nedelji

Zimi i u jesen

Po nebu Pariza

Fabrički odžaci bljuju sivi dim

A proljeće nailazi sa svijetom za cvijetom

Pod ruku sa lijepom djevojkom

Duncokret suncokret

Ime je cvijeta

Nadimak djevojke

Koja nema drugo ime čak ni prezime

Ali igra na raskršći

Belvila i Sevilje

Suncokret suncokret suncokret

Valcer se čuje sa raskršća

Divni dani su prošli

I lijepi život sa njima

Genije Bastilje pušo finu cigaru

Na zaljubljenom nebi

Na nebu Sevilje na Nebu Belvuikla

Il’ na svejedno kojem

Suncokret suncokret

Ime je cvijeta

Nadimak djevojke

Držite se željeznom voljom,
Učinite sve što možete,
Držite se  volana
Vidio sam to, znam to,
Pad  dolazi uskoro,
Možete posuditi sunce,
Ali nemojte ukrasti mjesec.

Kažu   dobra volja izlazi,
Osvijetlite nebo,
To anđeli silaze,
Da  nas oslobode,
Ljubav će nas spasiti,
Ali cupid je opasan,
To anđeli silaze,
Da nas oslobode

Tajne koje leže pod zemljom,
Ludi čovjek čuje satima,
Ali bez zvuka,
Znam da je  zdrav,
To je samo nešto što ne možete pretpostaviti,
Možete posuditi njeno tijelo,
Ali molim te, ne kradi joj dušu.

Ševo uspomena

to tvoja krv teče

a ne moja.

Ševo uspomena

stegao sam svoju pesnicu.

Ševo uspomena,

lepa mrtva ptico,

nije trebalo da sletiš

i zoblješ iz moje ruke

zrnca zaborava.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primer: »Noć je posuta zvezdama,

svjetlucahu modre zvijezde u daljini.«

Noćni vetar leprša nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima poput ove bila je u mom naručju.

Ljubih je, nebrojeno puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad sam je i ja volieo.

Kako da ne volim njene velike spokojne oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Sosjećati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.

I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je Ijubav moja nije sačuvala,

Noć je posuta zvezdama i ona nije uz mene.

To je sve. U daljini neko pjeva. U daljini.

Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Moj pogled je traži kao da je želi približiti .

Srce je moje traži, a ona nije uz mene.

Ista noć u bjelo odjeva ista stabla.

Ni mi, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, a koliko sam voleo!

Moj glas je tražio vjetar da dođe do njenog uha

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih poljubaca,

Njen glas i čisto tijelo. Njene beskonačne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?

Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,

duša je moja očajna što ju je izgubila.

lako je to poslednja bol koju mi zadaje

i ovi posljednji stihovi koje za nju pišem.

Prevod Hajro bleki

Još se danas, rođena, moglo plavo voleti
pored niskih taraba gde se veče javlja.
Sutra će se sigurno ceo svet razboleti
od drukčijeg osmeha i drukčijeg zdravlja.

Zalud će ti zenice zelenilom roditi,
drugi neki prolaznik grlo će ti gristi.
Prvo ćeš se stideti, posle ćeš se podati,
u večeri drukčije, kraj taraba istih.

Prepun divljih gugutki ko seoski zvonik,
a belom dušom opružen niz obzorja ravna,
jedini ću ostati pijan od harmonika,
bez bola u očima, prost i jednostavan.

Znam, sutra će drukčije tepati i voleti.
Naše stare osmehe niko neće shvatiti.
Možda ćes me tražiti. Možda će te boleti.
Al se više nikada neću tuda vratiti.

Predgrađe pod granama. Zvezde su olistale.
Trepavice sumraka uz okna se pletu.
Shvati da će umreti ove noći blistave,
zadnja svetla nežnosti u velikom svetu

Slavna igla u ne manje dostojnom slave plastu,
u gradskom polumraku, polusjaju što se vrti,
u gradskoj vrevi, plesu i kriku tmastu
tanana pesmica smrti.

Gornja svetlost ulice, gornja svetlost grada.
Sve nam crta taj grad, i ovu vodu,
i kratak zvižduk kraj uskih fasada,
što uzleću uvis, uzleću na slobodu.

Devojčica-sećanje luta kroz grad, na dlanu monete zvone,
mrtvo lišće kruži kao rasuto rublje,
nad reklamnim panoima nebo uske prima avione
kao gradske ptice, nad gvozdenih brodova stubljem.
Ogromna kiša, kiša širokih ulica lije po martu,
kao u te dane povratka, koje nismo zaboravili.
Sad ideš sâm, ideš sâm po asfaltu,
i ususret ti lete blistavi automobili.

Evo i život prolazi, svetlost na zaliv pada,
šušteć haljinom, mnogo imena, dok zvone ti pete,
ti ostaješ s tim narodom, s tim vekom ponad grada,
jedan na jedan, ma koliko da si dete.

Devojčica-sećanje po gradu luta, dolazi veče,
lije kiša, i, makar joj maramicu iscedi,
devojčica stoji kraj izloga, odeću gleda što vek steče,
i taj večni motiv života bezumno zviždi, ne štedi.

Daleko od seljanki, od ptica i od stada,
Pio sam, klečeći usred nekog vrijesa
Medu nježnim ljeskama, pod zelenim maglama
Smlaćenog popodneva… Osim nijemog bresta,

I ledine bez cvjeta, i neba punog tmice,
Šta mogoh da pijem u mladoj Oazi toj?
Šta sam to povukao iz vrga-čuturice?
Napitak zlatni, bljutav i od kog teče znoj.

Takav bih bogme bio za krčmu loša firma.
No nebo se do večeri promjenilo olujom.
To bjehu crne zemlje, jezera, jata riba,
Stanice, kolonade pod plavom noćnom strujom.

U djevičanski pesak voda je šumska tekla,
Vjetrovito je nebo lokvice ledom bilo,
Pa ipak, kao lovcu na školjke ili zlato,
Kad pomislim da meni do pića nije bilo