Category Archives: Umjetnost

Najtamnije od noćnih

Mjesta: most. Ustima u usta!

Zar ćemo svoj krst

Nositi na mjesta ružna i pusta.

Tamo: u uveseljavajuću plimu plina

U očima, u plinu…U Sodomu gdje sve se plaća?

Na postelju, gdje toliko nas ima.

Na postelju, gdje nismo samo par.

Ni mi, ni iko…Gasi se svetiljka.

Savjest će usnuti-možda!

(Od svih mjesta noćnih je najsigurnija

-Smrt!) Od plaćenih tjeskoba

Noćnih- blaža je voda!

Voda-glatka, bez neravnine!

Voljeti-o, kakav hir i bjeda!

Onamo- put hladne modrine!

Da nam je da u vjeri vjeka

Ustanemo! Ruke sklopimo!

(Tjelu je laka-rijeka,

I bolje da spavamo-no da živimo!)

Ljubav: groznica uz hrbat goli!

Ljubav: usijanja bijela!

Voda- svršetke voli.

Reka-voli tijela.

Ispod mosta Mirabeau teče Sena
Tu ljubav nam
Prošla je kao pjena
Radost stizaše bole bje sjena njena
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

S rukom u ruci s licem o lice smo stali
A dotle pod
Mostom naših ruku mali
Vječnih pogleda umorni hrle vali
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

Odlazi ljubav ko ova voda duboka
I ljubav nam
Što život je spora toka
A kako je nada žestoka
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te

Proći će dani i tjedni poput trena
I prošli čas
I ljubav sve je ko pjena
Ispod mosta Mirabeau teče Sena
Dođi noći kucaj sate
Prolaze dani čekam na te.

Otvorih devet odaja

Otklopih devet kovčega

Otpečatih devet pečata

Ali ne otključah

Ne otvorih

Ne otklopih

Ne otpečatih

Pečat

Tvoga

Srca

Kad umrem i prozračni travanj
Nad grobom otrese kosu tešku od kiše,
Prignuvši se nada mnom, ako i patiš,
Neću te voljeti više.

Spokojna ću biti,smirena ko krošnje
Opuštenih grana kada kiša pada;
Njemija ću biti i tvrđega srca
Od tebe sada.

Oplakuje tiha muzika predvorjem
Ispaćene duše tajanstvenu bedu.
Sveže i oštro mirišu morem
Sa poslužavnika ostrige u ledu.

„Prijatelj sam ti“, šapće, a uzdisaj
Meni se ote kada mi ramena
Dotače tek nežno, i iz mene žena
Zavapi ruku njegovih zagrljaj.

Pogled mu je pogled mačaka i ptica.
Na jahačice se jedre tako gleda.
Ispod laganog zlata trepavica
U oku se osmeh spokojan ogleda.

Napeve setne sred šumnoga plesa
Zakovitlani uvis diže dim:
„Blagoslovi, bože presvetli, nebesa,
Ti si noćas prvi put s ljubljenim“.

Zvizde su pale priko zvizde

zablistale nebo

ko da je posuto bilin biserin

nadomak kuće reve magarc

ostavljen

u poju do ove kasne ure

iz daljine

tamo od mora

čuje se muzika

litnje je doba

Putko , mali crni terijer,

lino leži ispri kučice

napola uvan+ljen u rupu

šta je iskopa u zemlji

za uvatiti malo lada

priko dana

S vrimena na vrime

malo difne jedno uvo,

otvori oči ka da

oće viditjel sve kako triba

A je

Gle, ide lepa kao noć maja

zvezdanog neba i vedrih krila

sve najlepše od mraka i sjaja

u liku svom i oku ima,

umekšanom svetlošću Raja,

što od neba ga dan ne prima.

Tek senka jača s manje zraka –

i slabi slast neiskazanu

u talasu njenih uvojaka,

i blaga svetlost u vedrom danu,

gde ćuti misao slatka svaka

svu draž u čistoti razabranu.

S tog obraza i čela vedrog –

što tiha je, a reč ne gubi –

smešci zbore u boji nežnog,

da njenu prošlost blagost rubi,

da njen duh ne zna greha zemnog,

a srce njeno čisto ljubi.

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!

Grudva snega
koju si bacio na mene
u Šamoniju
prošle zime
sačuvala sam je,
eno je na kaminu
pokraj svadbenog venca
moje pokojne majke
koju je ubio
moj pokojni otac
što je giljotiniran
jednog tužnog zimskog jutra
ili proletnjeg…

Grešila sam priznajem,
znala sam ostati
duge godine
ne vraćajući se kući.
Ali nikada ti nisam rekla
da je to zato što sam bila u zatvoru.

Podigoh spomenik što nije rukom tvoren,

neće mu prilaze zaboraviti puk.

Celom se ponosnim uzneo nepokoren

nad Aleksandrov ratni luk.

Ne, smrti nisam plen; moj duh sa lirom svetom

van sudbe sveg što mre, nadživeće mi prah.

slavan ću ostati dok traje sa planetom

bar jednog pesnika dah.

O meni, Rusijom živ glas proneće ljudi,

pomenuće me svud naroda njenih krug –

slovena gordi sin, i Tunguz divlje ćudi,

finac i Kalmik, stepa drug.

Dugo ću biti drag i mio svome rodu:

lirom sam bodrio svih dobrih težnji glas,

u veku okrutnom opevao slobodu,

za sužnje uvek zvao spas.

Najvišu zapovest o, muzo, verno sledi –

hvala i kletva spokojno slušaj zbor,

ne traži lovore, pred uvredom ne bledi,

i sa glupakom mani spor.

Učesnici serenade

sa lijepim,pažljivim damama

otužnim riječima se slade

pod raspjevanim granama.

To je Tircis,Amini je pratnja,

ide s Klitandrom vječitim,

i tu je Damis,koga patnja

načini pjesnikom rječitim.

Te svilene dolame kratke,

i dugi skuti sred terevenke,

ta otmjenost i čari slatke

i njihove meke,plave sjenke.

Sve se u zanosu kovitla

na mjesečini poput kvarca,

a mandolina brblja,titra

uz drhtanje povjetarca.