Ana Ahmatova – Uveče

Oplakuje tiha muzika predvorjem
Ispaćene duše tajanstvenu bedu.
Sveže i oštro mirišu morem
Sa poslužavnika ostrige u ledu.

„Prijatelj sam ti“, šapće, a uzdisaj
Meni se ote kada mi ramena
Dotače tek nežno, i iz mene žena
Zavapi ruku njegovih zagrljaj.

Pogled mu je pogled mačaka i ptica.
Na jahačice se jedre tako gleda.
Ispod laganog zlata trepavica
U oku se osmeh spokojan ogleda.

Napeve setne sred šumnoga plesa
Zakovitlani uvis diže dim:
„Blagoslovi, bože presvetli, nebesa,
Ti si noćas prvi put s ljubljenim“.


												

Joaquin Pasos – Beskrajna pjesma

U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija,
jer na tvom licu nema međe, gdje bi počeo tvoj
osmijeh;
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako
teče
i kad odlazi, nikad se ne može reći da li je još ovdje,
isto kao i tvoja riječ, od koje nikad ne čujem prvi slog
i nikad da prestanemo slušati ono što govoriš,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak,
jer nam se čini da si bila ovdje cijelog života,
s tim vječnim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.

Tatjana Lukić – grehota

I.

 

slijedom svoje sjenižžzanemariti kamen

ne slušati vodu?

 

govoriti govoriti

sam se svom uhu umiljavat

na jedan jezik  jedan šapat

privići grlo i sluh?

 

mimo svega

ista uda pto ne nosi svijetom

kao pored utvare kao

pored čuda od kojeg oči odvikosmo

proći slijepo?

 

zar bi nas bilo bez pusanja u prsažja sam ovo

i ovo čelo moje jedino

i ovo srce

ni u kojoj drugoj spilji ,pohranjeno!

 

pravdamo spremno

zaborav i nehaj:

 

još bismo pod sebe mokrili

još se u peleni koprcali

 

zar bi se iz jasala otkotrljali

znajući da bolimo zemlju koračanjem

da joj vjenac – ranu rezbarimo trkom!

 

 


												

Evgenij Jevtusenko – Daj mi nebo celo, zemlju celu

 

Ne, ja neću ni od čega polovinu!
Daj mi nebo cjelo, zemlju cjelu
i more i rijeku i gorsku strminu.
Ne, ja neću nikakvu podjelu!

Ne, ni život ne želim u djelu.
Neka mi se sve svali na pleća!
Ja i tugu želim  potpunu cjelu,
kao sto želim da je cjela sreća.

Pola hoću samo od jastuka
na kom leži, kraj lijepog ti lica,
od prstenja sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvijezda padalica.


												

Rajdar Kipling – Ako mozes

 

 

Ako možes da sačuvaš svoju glavu kad svi oko tebe

gube svoje i optužuju  te za to;

Ako možeš da vjeruješ sebi kad svi u tebe sumnjaju

i sam dopunjuješ njihove sumnje :

 

Ako možeš da čekaš a da ti ne dosadi čekanje,

ili,ako si prevaren – da sam ne prevariš

ili,ako si omrznut – da sam ne zamrziš,

a da uz to ne izgledaš predobar ili premudar;

 

Ako možeš da sanjariš a da sni ne ovladaju tobom,

Ako možeš da maštaš a da ti iluzije ne budu cilj,

Ako možeš da se suočiš sa uspjehom i porazom

i smatraš te dve varke  kao da su potpuno iste;

 

Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao

izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za neuke,

ili da posmtraš propast onoga čemu si namjenio sav život

i da,pogrbljen,s dotrajalom opremom opet novu stvaraš;

 

Ako možeš da natjeraš svoje srce,nerve i tetive

da te služe dugo iako si ih nemilice trosio,

i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi

sem volje koja ti dovikuje:”Istraj!”

 

Ako mošeš da zborišsa manjima od sebe

i ne istakneš svoju superiornost,

ili da u društvu sa jačima a od tebe-

sačuvaš svoju dostojanstvost;

 

Ako možeš da ispuniš jedan neizbrisivi tren

sadržajem koji traje šezdeset sekundi –

tvoja su zemlja i sve što je na njoj,

i,iznad svega,ostaćeš čovjek,sine moj!

 

 

 









												

Zinaida Hipijus – Neljubav

 

Ko vjetar kišni,ko vjetar gnjevni
Kapcima treseš,tražiš me ti!
I pevaš:ja sam haos,tvoj drevni
Prijatelj pravi-otvori mi!

Pritiskam kapke,tako se bojim
Da otvorim mu!Svoj zadnji plam
Koji me greje,svim srcem svojim
Ja čuvam…Ljubav neću da dam!

Doziva haos,smije se meni:
S lancima živiš!Kidaj ih sve!
Znaš da za sreću,o usamljeni
Treba sloboda,a ljubav -ne!

Hladneći,ljubav na izdisaju
Preklinje,šapće molebnu riječ…
Malaksaju ruke,boj je pri kraju,
Malaksaju ruke…Otvaram već!


												

Verlen – Ars poetica

 

Muzika nek te prva brine
i zato Nepar nek ti pjeva
što mutan lakše se prelijeva,
a sve bez poze i težine.

Kad biraš riječi, nek ti godi
da ih ne biraš bez prezira:
siva nas pjesma više dira,
kad se Nejasno s Jasnim vodi.

To su za velom oči krasne,
sjaj dana kada trepti zrakom,
il na jesenskom nebu mlakom
u plavoj zbrci zvijezde jasne.

Nek nam je još i Preljev dan,
jedino preljev, a bez Boje!
Samo preljevi lako spoje
flautu s rogom, san uz san.

Od Dosjetke ti bježi smjele,
od kruta Duha, Smijeha gnjila;
s njih plaču oči Plavetnila;
sve je to luk iz proste zdjele!

Rječitost zgrabi, vrat joj stezi!
Pri radu ti se često sjeti
i Rimu malko opameti,
jer pustiš li je, ona bježi.

Za grijehe Rime nema riječi!
Zar gluho dijete, Crnac ludi
taj jeftin nakit nama nudi
što pod turpijom prazno zveči?

Muzike još i sveđ i dugo,
da stih ti kao smion važi
leteć iz duše koja traži
druge ljubavi, nebo drugo.

Nek stih ti bude avantura,
u hitrom vjetru jutra rasut,
od kog metvica i smilj cvatu…
Sve drugo je – literatura.

 

 


												

Paul Eluard – Ja znam

 

Ja znam pa zato to i kazem
da moji prohtevi imaju razloga
ja necu da mi prelazimo
preko blata
ja hocu da sunce utice
na nase bolove
da nas odusevi vrtoglavo
ja hocu da nase ruke i nase oci
od uzasa se povrate rasirene ciste

Ja znam pa zato to i kazem
da moje ogorcenje ima razloga
nebo je bilo ukaljano
ljudsko meso mrcvareno
ledeno podjarmljivano razbacivano
ja hocu da mi se povrati pravda
pravda bez milosti
i da se tresnu posred lica dzelati
gospodari bez korena izmedju nas

Ja znam pa zato to i kazem
da moje ocajanje nema razloga
svuda ima neznih trbuha
da izmisle ljude
istovetne meni

Moja gordost ne gresi
stari svet me ne moze tronuti
ja sam slobodan
ja nisam kraljevski sin ja sam covek
uspravan koga su hteli da obore.