Sedamnaest već leta nebo rudi
što nikad zgašen od početka gorim,
al’ kad se mišlju o svom stanju morim,
osjećam usred plama mrazne studi.
Izreka, da se dlaka prije ćudi
menja, je prava; i s čuvstvima sporim
nagnuća Ijudska ne popuste; gorim
čini ih teške koprene hlad hudi.
O jao, kad će onaj dan da svane,
da motreć kako bježe moja ljela
iz dugih muka i ognja se selim?
Hoću li ikad vidjet one dane
kad će se slatki izraz lica sveta
očima svidet baš koliko želim?
U šuštavoj travi blizu raskršća
sjedim nemirna srca i čekam onog
kojemu noćas dadoh, bezazlena,
preplašenu pticu svoje ljubavi.
U žarko crvenoj mahovini brijega
već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.
Što ću učiniti ako ne dođe onaj
kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
ne misleći ništa, začuđena.)
S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
voda je nestalna.
A ptice odlaze daleko preko brijega
za hladnim suncem.
A
kad ti dođem
osjetit ću miris suza
životom što mirišu
nošene vjetrom
kapaju licem
žene
što ustreptalo osluškuje
galop
srca mog
E
kad dođem
tu
u masline okupane srećom
podno kavala
vjernosti
di se
bure i nevere
eonima vraćaju
po usplamtjeli žar
u južini
nerazuma
od pogleda skrivenoj
I
kad ti dođem
proljetnog dana
suđenog
ništa ne reci
ispruži ruke prema
meni
i povedi me
u postelju čežnje
iskovanu noćima neutažene
strasti
O
kad ti dođem
vrisnut ćeš ljubavlju
kao ptica feniks
kad na pepelu čekanja
krikom
iz dubine utrobe
svjedoči rađanju
novom
U
u u u kad ti dođem
pjevaj mi
ljube moja
o gorkom vinu
o grdelinu
što samo jednom
propjeva
kad u gnijezdu ljubavi svoje
krila svije
pa
poj svoj prekida
tek
kad ih smrt razdvoji
*
A kada ti dođem
osjetiću miris suza
što životom mirišu
a nošene vjetrom
slaze niz lice
žene koja ustreptalo osluškuje
galop moga srca
E E kada tu dođem
u masline okupanim srećom
podno kavala vjernosti
kojem se
bure i nevere
eonima vraćajuće
po još malo plama
u južini nerazuma
skrivenoj od pogleda
I i i kada ti dođem
suđenog proljetnog dana
ne reci ništa
priži mi ruku
uvedi me u postelju čežnje
iskovanu za robove strasti
O o o o kada ti dođem
i vrisneš bolom ptice feniks
šzo u pepelu čekanja svoga
krikom iz dna utrobe
svjedoči
rađanju novom
*
U u u u u kada ti dođem
Pivaj mi l'jube moja
onu o gorkom vinu
i onu o grdolinu
što propjeva samo jednom
kad krila svije
gnijezdu ljubavi svoje
i poj svoj prekida
tel kad ih smrt razdvaja
Vratit ću ti more
šta si ga svojin naziva,
uliveno
u plastičnu bocu
popucalu na litnjoj žegi,
a,
dom ti je daleko
sunce će ga puton
pit,
do tebe ostat će
tek sol
Vratit ću ti poljubac
sto i jedan
izljubljen u dugoj noći,
ispod tamarina u vali
umotane u bilu maramu
izdaje,
a,
dom ti je daleko
bacat će ih bura puten
na sve strane,
do tebe će doć
tek otisak
ljubičaatog ruža
Vratit ću ti snove
spakovane u kartonsku kutiju,
vezane modrom vrpcom
u veliki ukrasni cvijet
a,
dom ti je daleko
puten će je ruke lomit
do tebe će doć
pokidana vrpca tek
Želio bih da se uvjek sjećam
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo ljepši
I sunce je blistavije bilo no danas.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravio.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene
Hladni vjetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava.
A vidiš nisam zaboravio
Pjesmu koju si mi pevala
Ta pjesma je bila slična nama
I tebi koja si me voljela
I meni koji sam te volio.
Živjeli smo zajedno
Ti koja si me voljela
I ja koji sam te volio.
Ali život razdvaja
One koji su se mnogo voljeli.
O, sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pjesku
Koraka razišlih se ljubavnika.
Tijelo je tvoje crna maslina,
najtamnija bronca,najdublji zvuk,
zvuk tam -tama tvojih predaka,iz njihovih starinskih kora.
Nebom tvog tijela ore nevisljivi plug
i iz crnih brazda
munjevito izviru sve potopljene zore.
Tijelo je tvoje neumitan ritam,
krvotok oceana,
Svjetlost tamna što vodi me stazom upasnom i uskom,
od djetinjstva što me progoni
od ranije,
još od majčine utrobe,
od prvih začetaka,najnesvjesnijih.
Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati nijednu pjesmu,
jer sama si pjesma nad pjesmama.
Uplašen i strašan
stojim pod nebom tvoga tijela
tvojom crnom magijom skamenjen.
Ti si moja boljka i ti si moj lijek,
i kažeš mi: ja sam tvoja noć i tvoja vječna luna,
budi spokojan,tu ćeš vjekovati,
moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.
Luno crna luno
tvojom magijom skamenjen
nemam riječi da ti protivriječe,
Nemama snagu da ti se suprostavi.
Luno,crna buno
nezarasla,neizliječena rano,
neosjetno padam i tonem u tvoj san
kao afričko sunce u ocean.
cuja se na prašnjavoj cesti,
kola, pošjolana laton, klopotaju
u ritmu…
fenjer visi na štapu i bljeska
u predvečerje
Kočijaš, umorniji od konja,
šta strpljivo tegli
cili dan istu rutu,
za šaku zobi i toplu rič,
biži pogledon u daljinu
Ne vidi ni dicu šta trče za karon,
ni suton koji pada,
lete mu misli u – nekad –
u vrime milosti
– nje –
okupane morem u
ukradenim predvečerjima…
Suza nema, ne teku, ne tribaju
…život je suza…
od zore, do zore
Udre Večernja s kampanela
– Bože, daj joj mir –
kočijaš promrmlja i
nastavi se cujat
u ritmu kara
/Iz Dnevnika Yossamin/
Osmijehom obućena
tugo moja,
…moje ….
zlato kamenon
razmrvljeno,
ljubavi tračak,
svitlo na kraju
suvog dana
napunjena otpalin lišćen
joj, šta bi voli…
kad bi samo moga
…ostani…
Jeseni moja, rana
oplakana
kapima morske pjene,
lelujanjem moren
a
pogleda uperena u
nebo
visoko…
…joj, da mi je…
…ne idi…
*
Prošlosti moja
u slikama budućnosti
došavši
nenadano,
isplakan
odavno,
suzama šta duša
lije bez jecanja
u bonaci na srid vale
…ostani…
*
Tilo
istrzano u muci
razuma dok
bitku bije s
jadom
odbačenosti
a misli varaju same sebe
…jo, da mi je…
*
Virovanje moje
sagoreno u razočaranju,
lipoto života zamotana
u tugu
i nemir…
Ukradene dane moje
vrati
meni…
…u sutonu dok se svitla pale…
*
Nepravdom
donesenu tugu
ispravi
greške učinjene
poništi…
da
život
klonuli ne vrti se u mistu
…pasaje rivon…
Zaostale mrvice …
skupi,
zamaži
nevidljivim lipilon
prisustva tvog
pođi puten…
…priko kali dok se zora javlja…
*
/Iz Dnevnika Yossamin V./
***
Kad je srpski snajperist mojoj prijateljici
ustrijelio dijete u naramku
prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože,
rekla sam, prekrižen si za sva vremena
i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama
u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega,
naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba
A drugi – kako god hoće
Inače, prije rata sam mislila da bi se nebesa
na mene sručila ako bih prestala
u boga vjerovati. A eto, nije se desilo ništa
Ni crijep nije napukao na krovu moje kuće
Ja sam i dalje ja. Sarajevo i dalje Sarajevo
Nebo i dalje nebo. I eno stoji gdje je i prije bilo
Iako boga nema. Mislim, nema ga za mene
A drugi – kako god hoće
Sve se kotrlja po starome
Čak mi se čini da je ovako lakše. Ovako,
bez boga ne umijem ti to, bojim se, objasniti
Znaš, pješači se lakše bez ičega u rukama
nego kad vukljaš cekere. Jeste, dobro sam rekla
Bez boga, nekako lakše se pješači
kroz ovaj guravi život. Jedino, svaki čas osjetim
da su mi ruke prazne
Nevinost Srce a jabuka grešna Veliki ekran Nestvarni krajolik
Nebo Krhko i prozirno Ples Buran život
Očaj Mir i poljubac Đardin Faberge
Hedviga Eva Marija Kasler bijaše njeno pravo ime.
Eva Marija sasvim ugodno bi zvučalo i kao Ave Marija,ali ništa ne radimo zbog dnevnih potreba.Kad slažemo mi to složimo onako kako dolikuje: ljudski , iskreno,od srca.
09.11.1913,- Rođena je austrijska glumica Hedvig Eva Marija Kasler : sa hrvatom Zvonimorom Rogozom je 1933. godine snimila film Extaza .Većina ga smatraju prvim erotskim filmom u povijesti kinematografije.
Historija kinematografije je zapisuje kao prvu ženu koja se je viđena potpuno naga.
Gledali smo taj film. On je snimljen u crno bijeloj boji.
Jadna krhka bijela grlica na obali pri samoj vodi.Plaši se da uđe.Vi osjetite strah i jezu koju djevojčica osjeća.Nijema molitva ka nebu ali ipak mora ući. Nema druge
Šta će ,gleda u nebo ovo joj se smiješi jer vidi njene grudi ljepše od Afroditinih. Strše ko dva nestašna oblačića na njegovom plavetnilu. I oblak kao ni mi ne skrećemo pogled sa đardina koji svježinom i mirisom popunjavaju krajolik.
Kažemo ne stidimo se jer nismo voajeri. Imamo osjećaj da smo u Luvru ili Pardu; ma ne ni tamo;već u nekom muzeju samo nebu znanom. Gledamo pramajku Evu koja sa čednošću one druge majke Marije prilazi vodi i uranja se i gubi njoj.
Ulazak u vodu mijenja sve. Nestaje grlica krhka i javlja se labudica. Sve radost i zanos ovog svijeta je tu. Labudica bijela je razigrana i pohotna Eva koja sa vodom ljubav vodi prvi put i nimalo se ne stidi. Čini se da ima boli.Da li se sa žaljenjem sječa raja.Kto to zna.
Režiser je doziva,kaže ispucali smo film .Vremena 1933. g. su bila kokuzna . Hedvigu nije briga,hoće da uživa . Na njenoj strani je Eva i Keslerova. Hoće da se igraju i jure. Matrija je malo zatečena i u nedoumici. Možda sve ovo nije vrijedno neba. Uzalud se brinula
Ovo su savim naivne i dječije poetske scene i predstavljaju najpitkiji dio filma.
A oni nama bez imalo stida : erotika.
Erotika je u vašim umovima ,odgovaramo im ;estete koji su o ljepoti učili od žena.
Ameri se namah zaljubili u našu krasoticu i priveli je preko bare sebi.
Očarala ih se “najlješa žena Evrope”. Kažu joj; sada si Hedi Lamar ,američka glumica.Tako oni rade. Ukradu,premijene ime i etiketu i svojataju.
“Najljepša žena Evrope tog vremena“je imala šta pokazati.Vjerujemo da je mnoga srca slomila.Naše nije,samo ga je dojmila.
Nismo imali prilike pogledati ostale žene Evrope te epohe tako da ne možemo suditi o tačnosti navoda.Ali bila je prelijepa po mjerilima svih epoha.