Tatjana Lukić – i ništa više





ne, nisam se zadesila na trgu kad je pala granata
jeste, ranjen je tada netko meni drag
ne, nisam spavala u podrumu
jeste, telefoniram svaku noć onima koji su spavali tamo
ne, nisam muškarac i nisu me odveli u logor
jesam, srela sam jednoga koji je izašao iz žice s metkom u plućima
ne, nisam vidjela nikoga kako umire
jesam, gledala sam leševe kako plutaju rijekom
ne, nisam umirala od gladi
jesam, prodala sam vjenčani prsten i kupila hljeb i mlijeko
ne, nitko me nije istjerao iz moje kuće
jeste, netko je promijenio brave i legao u moj krevet
ne, nisam kupila mali pištolj koji sam jednom vidjela u izlogu
a jeste, svidio mi se, u džep bi sasvim fino stao
ne, nisam ja birala obalu rijeke na kojoj ću se zadesiti
a jesam, znam, mogla sam naučiti da plivam
ne, nije me bilo strah
a jesam, plakala sam gledajući avione kako tutnje
ne, nisu me čuli, bila sam predaleko, na samoj zemlji
jesam, znala sam da će baciti bombu u tvoje dvorište
ma ne, u stvari, nisam znala, samo sam brinula da bi je mogli baciti
jeste, sjećam se svega
ne, nije bilo hladno, to ljeto je bilo prekrasno
izvodila sam svoju bebu u kolicima u šetnju i pjevala joj
po cijeli dan
šta sam joj pjevala?
o oblacima i pticama,
o željama i zvijezdama,
la la la,
eto to, i ništa više

2003.

Tatjana Lukić – Prstenjak

 

… Apolonov prst prizilazi

iz Brda umjetnosti ili Sunčanog brda.”

 

**

ovo ti je sunčev prst

prstenjak

 

on nije za ures

imaš ga za čudo

 

prije divljeg pohoda na dlan

tu se gnijezdi

odbjegla

linija života

 

njome dereš mrežu

gusto tkanje sudbe

božijim noktima usječene mliječne staze

i prečice

 

njime mrsiš hod zloduha

i remetiš tajni plan

 

on ne šara laže

 

iz njega se pile novi puti glave

izvlači se pijavica – nova crta srca

i ružičnjak procvjetava – nov venerin brijeg

 

svi predjeli dlana

-križ položen modar otok

pritajene četvorine

po mjeti su tvoga bila

 

ta sunašca što izlaze iz ovog prsta

tvoj su rodoslov

 

-svojim dahom izrezbaren

rodni list

i umrlicu

 






												

Tatjana Lukić – Šta šutim

 

(Zbirka – Šta šutim

Spomen na djetinjstvo)

 

I

neko je sliku prelio

šakom hladne vode

 

otekle su duge

šaren-laža licitar

i vrtuljci

 

nije se vodi dalo samo

glavu ludog mitra skitnice

 

rijetki časi straha

mrtvom vlati pokojom na sliku preneseni

u nju su se slili

 

širi se platnom naginje i klati

rascjetala glava  mitrova

 

hoće li ga sveg prekriti

hoće li se oteti

i iznova pohoditi

prva strepnja djetinja.

 














												

Tatjana Lukić – a duša?





nekada sam znao? Pričao? priču
kao da je sve o biću
rečeno u jednom sroku

a evo me, dvojim
pred djetetom
koje uči prvo slovo:

ovo je uho, ovo ruka, ovo kosa,
ovo ovdje jagodice,
mladež ispod oka

ali
gdje je
duša?

zgranut stojim:
šta bi ono htjelo?

da uprem kažiprst u sjenku?
ili da zašutim i spustim ga
niz tijelo?

Tatjana Lukić – Strah – od sata

 

VII

 

pred njim smo nejaki stajali

i učili

 

dizali veliki prst

i zrakom opisivali put

koji on otkucava

 

najprije igrom zanijeti

potom radoznali

kakav će lik ocrtati

neumorno naše kretanje

 

kao što njega nije načinjela rđa

od našeg dugog učenja ne osta trag

 

ruke su se odavno

uz tijelo spustile

 

ali od kucanja njegova

ne odmičemo oči

 

neojačali jednako očekujući

otkucaj nama namijenjen

naš čas


												

Tatjana Lukić – Lutka

 

klanja ti se neprestance

nasmijana glava

-loptica preko noći ispala

iz čarobnjakova rukava

 

ti si dlan

kojiće joj

zapljeskati

 

iz mraka

cvijet pored nogu

baciti

 

dodirnuti je nećeš

 

tajne sile je u ples pokreću

rumeni joj obraz podaruje glas

učas rasplaču

 

pako polen

koji čekada se bilje njemu uspne

ona šeta zrakom

 

slutiš:

njenim korakom

crni prsti igraju

 

iz tla se pomaljaju

podvlače se pod haljetak

svojim je stazama vodaju

 

i konac nevidljiv slutiš

kojem je svezana za svod

 

poskakuje vrbov prutić

ruhom djeve skriven

 

skloniš li se i zašutiš

-zaklecat će i klonuti

 

samo dok je okom pratiš

traje njezin hod

 






												

Tatjana Lukić – Svakodnevlje

otkad vrelo pronađoše

ne sustaju plodne vode

ali ni čedo ne ispliva vriskom

niz vlažna se uda kotrljaju treptji

-prsti oči ušne školjke

jezičak vrpca pupčana ljepljivo koljence

rasuto se sve pod rukama migolji

nad rođaj bih se svoj nadnijela

vješto parčad u čedo sastavljala

ali vodom svejednako kola

i željen čin priječi

plač za plačem

-luče rasparčano






												

Tatjana Lukić – adresar









on je nestao prošlog ljeta
ona je nasmrt bolesna
on je sigurno negdje živ
on je promijenio ulicu ona prezime ona državu
njega se jedva sjećam
njen broj pitaj me znam naizust

njima se rodilo treće dijete ali ne znam ime
oni nisu zajedno ali ne znam tko je otišao
a tko ostao
ovaj je broj dobio na kraju nulu i peticu

ta ustanova više ne postoji
ali valjda postoji zgrada i na njoj kućni broj
postoji ali se taj bulevar drugačije zove
nije važno ne križaj ništa
upiši uredno sve
kao za spomenar

svakog januara pažljivo crnim tušem
prepisane stranice

na kojima se prva i posljednja ljubav
dodiruju blago vrhovima slova

kratka povijest mijena
i stalnosti kvačice na kraju prezimena

mali lični putopis u lijevom džepu košulje

2003.

Tatjana Lukić – Strah / Od trga

za dugih šetnji-vježbalica

mimohodu se privuklo tijelo

nije drhtaj pred osamom

koja čeka svaki moj koračaj na trg

i sagnuto

i stidno

za svaki korak čuva ovo čelo

po misao – veselicu

nije strepnja ni pred njinim očuvanjem

od uličnog pristaništa

tek po dubokom izdisaju

kad ostaje za mnomzvonjava tržna

grgorenje bijedno oponašanje vode i plač

drhtaj razgori –

-kad smorenu povuče me sebi kameni sprud

čeka li me iznova

tužni mimohod tržni

ili će časak jedan iscijediti za me trg

od kužnih me voda očistiti i ukoniti

šta će sa mnom trg?


												

Tatjana Lukić – Od cvijeta

Nikad te ne otimam zemlji

šta bih s tobom i umjela

do među svoje zidine

pod svoj krov

da zanoćim s tobom kraj uzglavlja

nećeš dočekati

plodnije crnice od mog sobnog kamena ne ima

pa da se iz tmine u gorostas razviješ

da se katice u čeljust gladni rastvore

snenu da me takneš

dah utihneš

nikada !

imaš svoje cvjetokružje

i svoj sit plijen

od zova tvoga priljepna

otimam se vješto uklanjam

i bježim