Rubén Darío – Sonatina





Princeza sjedi tužna… Što bi princeza htjela?
Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela,
s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh..
Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda,
njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da,
u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.

Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se žari,
brbljava pratilica priča banalne stvari,
a na nozi se vrti smiješni, šareni klovn.
Priceza se ne smije, princeza ih ne sluša,
po nebu orijenta njezina slijedi duša
nestalne iluzije leptira malenog.

Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao,
il onaj što je njenu kočiju zadržao
da bi očiju njenih slatki vidio sjaj?
Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća,
ili se možda vlasnika dijamanata sjeća,
ili onog što ima Ormuzov kamen drag?

Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica,
htjela bi biti leptir i biti lastavica i ljestvama od svjetla do sjajnog sunca poć;
imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja,
ili nestati s vjetrom u morsku burnu noć.

Više ne želi dvore ni preslicu od srebra,
ni visoke balkone, ni skrletnoga sebra,
ni labude što prave u vodi plavi krug.
Svi cvjetovi su tužni u vrtu, u tišini,
lotosi sa Sjevera i istočni jasmini,
dalije sa Zapada, ruže i njihov Jug.

O uboga princeza, dva sjajna oka plava,
sva skučena od zlata i blistavih oprava,
jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj.
A dvor veličanstveni čuvaju čuvari,
sto crnaca bdije, sto kopalja se žari,
hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj.

Šapuće kuma vila: princezo, šuti, šuti,
sretnoga konjanika ovamo vode puti,
mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva;
ne zna te, al te voli i samo tebe čeka,
on je pobjednik smrti, dolazi izdaleka,
da ti zapali usne kada ti cjelov da.

Rafael Alberti – Balada o onome što je rekao vjetar

 Vječnost je možebitno
 samo rijeka 
 konj zaboravljen
 gukanje
 zagubljene golubice.
  
 Čovjeku što bježi
 od ljudi, doći će vjetar
 da mu kazuje o drugim stvarima
 otvarajući mu uši
 i oči za njih. 
  
 Danas sam i ja nalik njemu
 samotan, u ovome žljebu
 počinjem da piljim u vodu,
 gledajući u usamljena konja
 što sluša guku 
 te golubice izgubljene. 
  
 A onda mi je vjetar prišao sasma blizu
 poput onoga što treba da počine,
 govoreći mi:
 Vječnost je možebitno
 samo rijeka 
 konj zaboravljen
 gukanje
 zagubljene golubice. 

												

Moja Umjetnost

Umjentost nije u mojoj ruci , boji, platnu i kistu.

Moja ruka samo dio smrtnog tijela. Vodi je Božija ljubav.

Boje sam posudio od savršenstva harmonije nebeskog stvaranja.

Platno je samo podloga za prenošenje onoga što je zapisano u mome srcu i genima.

Kist je posredmik između Božije milosti i umjeća koje mi je darovao.

Ali sve to ,kada Božijom dobrotom , osvjetli oko slučajnog posmatrača postaje umjentost.I to u onoj mjeri u kojoj je posmatrač osjetio umjetnikovo približavanje Božijem stvaranju i harmoniji.

I tako , vremenom , slikajući i pišući shvatih – umjetnost je jedan od najljepših i najtananijih darova koje je Bog Ljubavi i Milosti poklonio ljudima.

A ljudi kao ljudi ! Svaki Božiji milodar mogu okrenuti u njegovu suprotnost.

Jorge Guillén – Tri oblaka





Tri oblaka stoje sama
Na središtu
Plavetnila, žarkom srpnju
Prkoseći.

I tri bijela otočića,
Otočića čista, svježa,
Ublažuju na nebištu
Tako strogu osamljenost.

Ti oblaci, puni, ravni,
Ti mrazevi,
Kažu plavet malo više
Dobrohotnom.

Dahnite me, osvježite,
O membrane. Arhipelag
Vaš nek bdi u mome ljetu
Iznad moje sjene i krova.

– O, koliko plavetnila! –
Čak previše?

Evo, tu sam da mu služim
Za utjehu.

Rubén Darío – Fatalizam





Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv,
još bolje je ne osjećati ništa poput tvrda stijenja,
jer nema veće boli što je bol biti živ
nit ima većeg tereta od svjesna življenja.

Biti i ne znati ništa, ići bez sigurna cilja,
bez straha za ono što bi i budućeg udesa zlog,
bez bojazni da te jutro neće zateći živa,
bez uzdisanja zbog života, zbog sjene i zbog

onog što ne znamo i u što tek sumnjamo,
i zbog svježeg grožđa, kojim nas kuša put,
zbog groba što nas čeka sa svojim posmrtnim granama
i ne znati odakle smo
ni kud nam je određen put.

Ruben Dario – Melankolija





Brate, što nosiš u sebi svjetlo koje sija,
reci mi, gdje je moje?
Slijep, hodam tapkajući.
Moram se kroz vjetar i kroz oluju vući,
zaslijepio me san, izludila harmonija.

To je zlo moje. Sanjati. Poezija nije
nego željezna košulja koja mi dušu steže;
tisuću njenih bodlja ranjava me i reže,
melankolija moja od njih teške kapi lije.

I tako, lud i slijep, hodam po pomrčini
gorkoga svijeta. Čas mislim: putu nigdje kraja,
a onda mi se opet sasvim kratak čini.

I u tom teturanju uzdaha i agonije
jedva nosim teret čemera i vaja.
Čuješ li, melankolija moja teške kapi lije!

Josif Brodski – Zbogom

Zbogom,
zaboravi,
ljutnju ostavi.
A pisma spali,
kao most.
Neka se kali
tvoj put,
da bude ravan
i običan.
da se kroz maglu
za tebe sjaje
kule zvjezdane.
i nade proste
zgreju ti ruke
kraj vatre tvoje.
Nek biju mećave,
snegovi i kiše
nek besni oganj što slama,
da ti je veća sreća buduća
nego moja
Nek budu ti jakog
i divnog boja
grudi što grme i slute.

Sretan sam zbog onih
što se na tvoje pute
možda,
upute.

Prevod Bleki


												

Yossamin – Uvik se vrati





Uvik se vrati

vrime čežnje

koju vučeš sa kostima,

tija ne tija

pomišano sa snovima





Jer čovik je sazdan da sanja,

nade

ljubavi i

zagrljaja





pa zna

doće

pobiglo vrime

u jednom trenu





u toplini pogleda,

koju ne moš sakrit,

kad osvaneš tog prolitnog jutra

u rascvitanom vrtu

penjačica ruža,

ono davno posađeni

isprid kuće





Spusti samo ,

od čekanja

umorne ruke

na moju kosu,

pa me ogrli njima

i krenimo

polako doma