Category Archives: Oni jašu

Iz serijala

Kad blaženi jašu Mojsije harmonike baca

Epilog – Mnogo mnogo godina kasnije Blaženi jašu Mojsije harmonike baca

Svi mi imamo nešto cigansko u sebi. Pogotovo Cigani , muzikanti i ljudi koji nisu zaboravili svrhu života. A po pramajci Evi i praocu Adamu svi cigani su i moja braće . Pojedine Ciganke koje sam milošću Božijom upoznao ustručavam se nazvati sestrama. Jazuk . A bome miriše na grijeh.

Nebo nam kao svrhu života dalo da se igramo i zabavljamo . uz neka moralne i etičke norme koja moramo poštovati , radi ličnog dostojnstva i časnosti . A onda sveštena lica i vlastela se počeli igrati strogoće . Počeše braniti pučanstvu ono što sebi u naopakom, poganom smislu dozvoliše.

U mojoj mahali postoji ulica Tahtali sokak u kojoj su nekad živjeli Cigani . Naši prijatelji su bili čuveni Ibro Piljak , vječni putnik kroz vrijeme i njegova čerga , sa posebnim ličnim emocionalnim pretenzijama ka nekoliko Gitaneski iz njegove vesele kalvarije . Ko je koga i kako učio životu , igri , muzici , zabavi i još koječemu lijepome , trajnom i izvišenom, sad više nije bitno , a i “zaboravilo” se . Krečana , šta li?

Jedna bajka , posvećena odiseji marindrvorske Ljiljane sa Dobrim i mandal apsani u Švarakinom , je prebrodila susret sa javnošću . Mnogi zapisi objavljeni na stranici Bosna zemlja Božije milosti su ispunjeni blagorodnim , dostojanstvenim i biranim riječima o Ibri Pijljki i pripradnicima njegove etničke ( Gitanes ) skupine, a naših sugrađanki , sugrađana i saboraca. Uz dužno poštovanje i izvinjenje , pismenija su se nekako više krasile ljepotom , mirisima i čarolijom pripadnice ženske uzvišenosti. .

*

Jednoć , osamdesetih godina , valjda prošlog vijeka, možda koju godinu prije … zađuturumilo se , a i nikad nismo marili za vrijeme , Ibro mi se požalio:

-Ni Cigani više nisu cigani jer ih nestaše . Postali su Romi .

Kratko i jasno , bez suvišnih riječi i dubokoukmnosti . I iselio se sa Bjelava . Otišao na vrh Gorice , sklepo neku pleh bajtu , provrtio se par mjeseci . Vraća se do nas mahalaša , muči i odmahije glavom :

-Jok -kaže – ni na Gorici više nema Cigana . Sve sami Romi.

Mi se naježismo od njegove tuge.

I jopet se iselio. Jednoprežnim galopom doperja ,sa restom čerge do Švrakina sela , uz Goricu najveće jatagan ma'lu u Sarajevu.

Tamo se još malo , sasvim slabašno osjećao miris ljubavi i graja razigranih cigana čergara . Nikad mu život više nije bio isti. Onda ga totalno natakariše . Krkanske rage donesoše uredbu da se konji više nemereju jahati , ni kaskati po gradu. Zatim , te i te životinje , pogotovu velja marva se ne more napasati i držati u gradu . Normalno , za neproduktivne i niškorisne hajvane – cuke i mace , ptice , gmazove , razne žohare i akvarijumske hajvane gospoda bespolni mulci , hadumi , pederi i oni koji se zbog vjere nisu ubračili izboriše pravo sustanarstva.

I na kraju balade , zarad zimske olimpijade , zakrhaše mu ga do balčaka. Poče definitivno raseljavanje Cigana čergara . Dadoše mu zasluženi stan na Dobrinji . I pazite ove logike : u ulici Trg sarajevske olimpijade; a zna se čergari se uvijek dunjalukom raseljavali , poput ptica selica bježeći od zime i zimskih sportova. Useliše se on i njegova raskošna Šerherezada u dvosoban stan . Dvije po majci bjelopute trendi ćere odoše živjeti u gradu Starog mosta , stideći se oca Ciganina,

Šerherezada mu bješe druga žena , nasljednica čuvene Hanke , koju je jednoć , nedugo poslije , il’ neznano prije Ljiljanine i moja nesuđene svadbe , par puta po grudima bujnim čakijom bušno . Srećom , ne duboko , srce mu i ponos nije imalo snage da prikolje dublje . To je bilo prvo i koliko se zna jedino pomračenje njegovog uma , u njegovim nebrojenim životnim milenijumima . Ko se zatelebo u tu anđeosku ljepotu i svjetlosnu dušu taj bi jedva osto živ a da pamet nije abortiro pamt?. A oni drugi , nezetelebani , su bili već pomenuta pogan : bespolni mulci , hadumi , sveštena lica i pederi .

Preživi ljepota i dobrota i oprosti mu . Država jok. Tregirala strogoću na “ostalima” .Sedam kuka stroge bajbokane za pokušaj umorstva u KPZ Foča . Luce ga , molećivošću njenog mezimca prebacila u Centralni . Mogo i moro izlazit kad hoće i kad neće. Nakon godinu dana mu dosadilo to izlaženje i neizlaženje i nije se više u zindan vrno. Začudo država ga zaboravila i nije ga više nikad tražila. U međuvremenu ,dok je on u kazamatu dovio i dušom se djelio , Hanka se samo tako poigrala sa sudbom i pobjegla u Rusiju , a on zbokso Šerherazadu. Tako vam je to . Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu , jer sve je u parovima . Pa se jopet novo dvoje nađe , pa se poslije ne nađe. Vrzino kolo rekli bi neuku . A jok! Životne frtutme zapisane u kitabima prije birvaktile vremena , a ća mu ga znan , najprije će biti od iskona.

Vrtio se Ibro Piljak par godina po Sarajevu, od mahale do mahale , ukrug i u vrtlog , pa jopet iz vrtloga u krug ,ko pas koji ima muhu u repu , a ne može joj dohakat , sve više razum gubeći , tražeć čerge kojih više nema , kljusina kojih nestadoše i radost života ubiše.

Samo sa Dobrim , urijetko , poneku oćuti , kahvu sa lokumom zasladi i nastavi da sanja da se oko njega čerge vrte i bez tragova u snježnim nanosima blude i odlaze nekud u daljine , slijedeči nevidljive prtine njegovih sanja. Umni čovjek nikako da shvati da bez Cigana i konja čerge nikad nije bilo i ne mre biti.

Rat ovaj serbljanskih i rvackih zlih hordi smrti nekako dočekao.Raseljene sarajevske čergaše i Rome okupio . Sve bez izuzetka . Nije se imalo vremena za ono njegovo čuveno ” pohiti polako ” . Grad čednosti zajedno sa mahalašima odbraniše.

Jednom poslije rata dva ratnika se sretoše na Čaršiji , haman kraj Sebilja . Obdan , od podnevnog ezana i glasanja crkvenih zvona , laganice , ko dva rođena brata , haman ko Dobri i Baška baŠa sve poznate mehane obišli . U pauzi između dvije ture hodočašća krugove praviše. Od Sebilja ka Begovoj , od begove ka Sabornoj , od saborne do Katedrale , od katedrale do Hrama judejskog , od hrama judejskog do Stare pravoslavne . Od stare pravoslavne do Sebilja … Okolo uokolo dok im se nije zamantalo.

Vrtili se vrtili , ko munjeni autisti koji znanje znaju , ali ga ipak nikom ne obznanjuju. Traže li traže , i mjerkaju nebo , ptice , drveće , dućane i asvalt , maršrutu i arhitekturu ; sve isto , al nešto ne štima . I ništa nije isto.

Ezani megafonima paraju uši i ježe . Hodže se ulijenile , teško im se na minaret popet i kako Nebo propovjeda – umilnim glasom kroz šake sklopljene sa ušima u obliku srca pozivat narod na molitvu.

Zvona crkvena disharmonično otkucavaju ure i sate . I sveštenstvo se dobrano ulijenilo . Neukim ministrantima i priučenim liturgistima prepustilo teglenje i cimanje teškog zvonarskog užeta . To mlataranje užetom ponekad potrefi udar klatna u zvono , ponekad ne.

Pažljivom slušaocu se čini da sa njegovim satom nešto nije u redu , ili kasni ili brza , par sahata ili uri. A jopet , znaju da vakti više nisu isti . Da je u ovom užurbanom i nerazumnom vremenu zlohudih ljudi sve moguće , pa ne haju . Svjetina pognute glave , savijenog vrata i leđa , ko da im vodeničkim kamen oko vrata visi , nekako izgubljeno jurca , ko da su nevidljivim uzgenijama vezani i ko da ih tronacionalistička vlastela kandžijama u torove ugoni . Svaka u svoj , ne zna se koji je morbidniji i nečovječniji ; tagičniji i bolesniji .

Nepoznatih ljudi u kafana se klonuli jer vonjaju smradom i tupošću najdonjeg provijancilizma . U svakoj poznatoj se sa insanima pozdravili i piće drmnuli.

A opet jazuk neštimanje . Nema mazne Fazile da halal mezetluke sprema , a lohotno piće bez mezetluka život isušuje. Nema ni ljepot Šuhre da sa vojnicima cikće i muhabeti . Golobradih vojnika sa petokrakom na čelu više nema , neman ih obeščastila , pa ona jadnica svisnula.

No, ko mere mahalašu i čergašu , okrvavljenim i ranjavanim ratnicima za nebo i slobodu , dohakat il perce odbit . niko osim …

Pučanstvo se ibreti . Milicija , sad zamaskirana policija zabezeknuta , ne zna šta joj je činiti .

Golubovi i vrapčići se raduju , gugutaju i dživ-dživuću . Slijeću i vrane i švrake i pokoja grlica plaha. Osjećaju iskon i dobrota na česmama sebilja ruke miju i časne obraze umivaju . Samo ćurki i pjetlova nejma , skoro sve ih za rata nestaše . Jal granattom , jal minom , jal snajperom , jal žeđu i glađu. Najviše neljudskošću i bolesnim umom.

Na stepenicama Sebilja zasjedoše dva ratnika u uniformama sa kravatama i lakovanim čizmama. Pred njima dva aščinička hastala pun mezetluka; bureka , ćevapćića , brizli, bijelih i normalnih hajvanskih bubrega, pohovanog mozga i jetre, bilesim se i furdenjača nađe. Pride još suhotine i sireva raznih fela , turšija i domaćih kiselica , nešto slatka i voća , te par kutija francuske Gitanes cigarete bez gaća i Drine sa gaćama ( onu Blekijevu bez gaća Aljini lopovi ukinuše) . Ispod hastala ušlepali dvi-tri flaše , po jednu štoka i kurvoazijea , par gajbi sarajevskih klipača i bocun , crnog punomasnog , pitkog domaćeg abuzenzi vina . Takva vina na Olimpu pogančerski bozi i božice medovina zvali .

Slute vizijama vidjelica biće nenadanih gostiju , koje valja naukom dobrog domačinstva počastiti , poslastiti , najest i napit.

Akšamluk se veliki sprema , kore sintetički bošnjaci i velikački pobjeguljci , te lukavi istočnjaci i sanđaklije , što su doperjali u Bosnu , ha je njena armijama mhalaša i cigana čergara oslobodila . Ono Roma ne mremo preko usta prevaliti , ne ide nam . A i Ibru Piljka bi ražalostili. Hrišćani svoje negodovanje lijevom i desnom rukom zbrzavanje od čela preko ramena do pupka iskazuju. Prepoznaju se peto i troprstaši : odaje ih sučeljeni , lijevi i desni religijski formalizam u pristupu molitvi.

Policija , koja se nekad milicija zvala , kradom nestade . Vide niko ne ugrožava javni red i sigurnost . Niko ne izaziva sablazan na javnom mjestu. , ko neki političari koji iz bahatosti , neukosti i neodgoja , dva put godišnje ispred Begove džamije dijele par cenera od penezi , iz sehare opljačkanog narodskog blaga. A mir , kao i rat je relativna i subjektivna premisa.

Dvije , sad već sve više omalovažavane i ponižavane , ka kontejnerima gladnih gurane , uniforme u lakovanim čizmicama skoro i ne zbore. Dobri imena izgovara , Ibro Piljak ni jene ne progovara i samo glavom niječe.

-Šeća?

Ibro odmahuje.

-Rica?

Odmahivanje.

-Vesna ?

Odmahivanje….

– E'stela?

Odmahivanje…

-Esmeralda ?

Odmahivanje…

-Karmen ?

Odmahivanje…

-Šuhreta?

-Ma , daj Dobri uduni i ne pitaj me više , boli me svako dijete i žena koje monstrumi pobiše , Živ damare derem , živ mrijem , sanka u očima nemam , a ne mogu ni na tašte umrijeti..

-Oprosti mi , još samo jedna , molim te !

Prije nego se izgovori Ljiljanino ime , Ibro zakopa pogled duboko u zemlji , najdublje što je mogao , sklopi oči , diže pogled ka plavetnom, uskoro akšamskom nebu i rezignirano slegnu ramenima.

Dobrom suze u očima . Vrišti bol svakog djeteta i svake žene . Ubijenih ili nestalih , što nožem i kamom , što mesarskom satarom i macolom , metkom ili granatom .

Ibro ga zagrli , očinski pomilova po kosi:

-Da i Ljiljana nestadoše Dobri čovječe . Nikad te nije prežalila!

-Ni ja nju! Ni ja nju … vječni čovječe.– bolno muči Dobri čovjek.

Ibro Piljak strogo pogledava u Dobrog ko da mu se kroz oči u hipofizu zavlači i istinu čupa. Dobri ko da je led i kam , mirno u odsutnosti nervoze , bez treptaja odgledava kroz Piljkove zjenice i spoznaje beskrajna , mirisna i veličanstvena prostranstva , sad već izvjesno je Melkisedekovog uma .

– Vjerujem ti . A i nikad nas nisi lagao.

Dobri se skupi ko malo dijete na velikoj wc šolji , koje se boji ako neko pusti vodu , da će ga ona povući. Muk. Nema se više šta reći. A akšem se spušta i besanu noć i tamu u srcu doziva.

Situaciju neprebolnu, kao i obično nagrdiše i spasiše bjelavski mahalaši.

Eto Mojsija , prvi od konzilija , u Šokovom inatnom crvenom taksiju , tačno pred sebilj sa bijelom ramunjik na ramenima sišo i izišo i klimoglav pozdravom se natandario.

Eto ti Ome i Herce. Oma dva gusarska poveza unakrst preko očiju natakario da mu sunce slijepilo ne nabaci. Herco stentove i katetere po rukama premeće . Nemaju mu ih više gdje u srce ugraditi , pa mahalski doturi našli caku da prebačeni preko ruku mogu poslužiti. Niko nije pojma imo kako i zašto , ali Herco posto življi i još tužniji . Preko stentova svjetiljčice božićne nabacio , pa ko novogodišnja jelka čaršijom svjetluca, da bi se hajvani imali čemu ibretiti.

Mojsije zabrinuto gleda u fiću što ispred susjedne aščinice haman do izloga i begove čorbe zakantaše .

-Ko je vozio ?

-Nisam ja stentova mi .- odbranaški se trza Herco .

-Ma ja sam . – prizna Oma nehajno . – Stabilizirala mi se i ujednačila dioptrija , minus i plus deset i po . I tek sad dibidus , ko slijepac ništa ne vidim , al me moj stari fićek ko singerica služi , a i Herco dobro navigava. Jedini problem je kad zakunja. Onda vozim po sjećanju. Moram jer mi kočnice ne rade.

Odjednom od Miljacke zatarabuka veliki ciganski doboš .

-Deba i Lijeni garant. – kliberi se Mojsije.

-Kako znaš.- sumnjičavo će Herco.

-E vala , samo su nam još jedino ovi jetimi falili , eto kako znam.
Lenji u invalidskim kolicima krnetom gudi vino piju nano , ago Sarajlije , a Deba mu kontra basira velikim ciganskim dobošem i gura ga . Sve pogledava imal kakav jendek da ga isprca , jer zna da Lenjem ništa nije , osim što je zaboravio hodat.

Lijeni se jedini od mahalaše puške se nije prifaća, već se međ hadume civilne zaštite uvalio . U mahalaša mu rejting na nuli , možda i u minus pao , ni tromboza i ljenost mu kao izvlakuše nisu mogle proći Trpe ga jer se stidi i muči . Više , skoro i ne progovara. Samo klarinet gudi. .

Svi sjedoše i poredali se ko rukometni klub za slikanje pred tekmu i nijeme. Ni jene. Osjećaju nešto veliko se sprema . Sati se lome oni šute ; nekad u zemlju , nekad u nebu bleje .

Uto jedan vitka grlica , iz niotkud prhnu i na Dobroga rame umorno zaleže. Vidi se , napriliku je neki dug put izmorio. Dobri je beztežinski nježno pomilova po svjetlucavom perju , u dlan sipnu vode i malo meda i pod kljun je nutka . Dušom miriše , očima boje ljubavi mu se zahvaljuje , na Frkicu , ljepotu milu mu liči. Ispod krila izvlači pisamce , nehajno preleti pogledom preko njega i protura ga Mojsiju.

Mojsije čita i vješa zejtin usne od hau do hau i sebi svojstveno prevodi:

-Konj jedan konjski . Od Baška baŠe je . Jebo ga pas , da ga jebo!. Poručuje ne mre doći . Neka ga raspuštenica , jal udovica , ne mere se prokužiti , iz nekog Desenzano del Garda načisto svojom raskošju omanđijala i zabukagijala , na nekom jezeru, Lago di Garda . Tamo neđe na nama bližem ili daljem zapadu , ne merem frštuljit , ali znam da je to blizu mezarja onih blentavih jetima Omera i Đule. Ne mre se maknuti od nje ko da su pupkovinom vezani. A i bolje mu je sa njom nego sa ovim vehtijašima .

Mora Deba bez truna ljubomore zamuhurat :

-Aha pupkovinom , pazi da nije! Uvijek je take baksuz sreće bio . Baksuz dovika ostaje baksuz .Vazda ga žene proganjale i sa njim se sijamskih blizanaca igrale. Jal raspušćenice , jal udovice , jal djevojke , jal udate žene , a pođahkad i junferice . Najgore u svemu tome je što se on ko pravi mahlukat nikada nije bunio ni biro .

-E ta ti valja. Romeo i Julija u našim mahalama bi se zvali Omer i Đula.A Baška baŠa uvijek bio plaho za – tu sei romantica.

-Jes mi vala taj merhum neke pehli sreće . Ko sijamac hudi se uvijek na istom mjestu , žvaljavim , prsnim i bedrenim mesom spajao .– dodaje živi mrtvac Lenji – I eto zaglavio na trulom zapadu. E neka mu ,hoće se on blizanaca sa blizankom i bliznakinjama igrati.

-Šut’ pogančeri jedni , ne lajte , ni jene . Nemojte nam dunjaluk poganiti . I Istok i Zapad su Božiji . I Njegovom Mudrošću i Milošću imaju dva Istoka i dva Zapada . Za dobre i za loše Božije stvorove po jedan . Bliski i Daleki istok. Zapad i Dvilji zapad.A Bosna između. – Ljutito protestuje i dovi Mojsije.

Da bi nervozu ( ko fol ) prikrili mezu nabadaju i cugu tamane. I ispotiha svako malo otamburaju . Prvo tamburom i dobošem usitne onu Čerge , za brata svoga koji svoje tuge skriva i srcem zahvaljuje svojoj iskrenoj i vjekovnoj braći.

Zatim zatamburaju onu tamburalo momče uz tamburu…pa cugnu i zameze , pa sitnije primovski zatamburaju kad ja pođoh na Bembašu … pa zameze i cugnu , pa zacvile one …voljelo se dvoje mladih i ne klepeći nanulama, pa ga dobro šuknu i zameze …

…dođoše do one Višegrade grade … i napose one aj , dvije su se vode zavadile , aj Čehotina i krvava Drina . Ibro Piljak ih svekolike opomen pogledom strefi usred malog mozga . Muzika se namah ukinu , muzikanti se namgrodiše i već otežalih mjehurova , izvjesno je , odoše žuborit tražeć sjenovitije čoškove, kako koji i kako gdje . Bez imalo stida i ženiranja vodu pustiše. Jesu'l , il nisu za te budžake i kaldrme ginuli i krvcu prolijevali?

Nisu oni bešćutni i nepristojni bili . Jok , nikako! Već su kivni na svjetske vladare života i smrti , posebice zapadne što nakaradno vladaju svijetom i dozvoliše u srcu univerzuma najkrvaviju klanicu od svjetskih ratova . I još su bješnji što je vaskolika svjetska svjetina nijemo posmatrala monstruoznu klanicu kao neku sapunicu , prethodnicu Matriksa koji će uskoro smutiti i u čvor pamet vezati blentavim insanima . To su oni na te vladare i nerazumnu svjetinu , i ovdašnje truhle narodske krvopije u nemoći svojoj , vodu , pjenušavu od piva puštali.

Vrnuše se i ponovo cugnuše i zameziše . Mojsiju ranjeni damari ne dadoše mira i on ispotiha skoro nečujno poče da gudi Nizamski rastanak . Krneta se stidljivo priključi. Doboš harfskom profinjenošću nenametljivo daje takt . Tambura jeca , violina cvili , nebo šalje rosu …krneta tek ponekad jaukne…

*

*

Ibri Piljku suze vodopadima iz očiju vriju i niz lice plaze, ko bistri potoci sa ciganskih izvora , što u kristalnu Modru rijeku se pretakaju . Koliko mi znamo otvorile mu se slavine čemera i tuge prvi put u životu . Ali šta mi znamo , njegovi su vakti mnogo duži od ukupnosti naših života. Kad je do kraja otsluša zavapi :

-Nemojte tu molim ko panju vas i ljubim , braćo moja .

Muzika sa zadnjim akordom u tren napravi rez . I onda sve utihnu. I oni , i noć , i Mjesec i zviježđe i miris neba , i cvrčci , i šapat trave. Samo šadrvan šaputavo i beznadežno vabi Emine , dok zvuk katedralskih tornjeva najavljuje ezan.

Mislima se kotrljaju mrtvi mahalaši i čergaši što uz njihova ramena i na njihovim ramenima zaginuše za Sarajevo Grad čednosti i Bosnu zemlju Božije milosti. Hajd , nekako , njih mogu i prežaliti i suzu ne pustiti . Muško je to . Ratnici ! Heroji ! Uzeli puške u ruku i išli slobodu , zemlju, grad , žene i djecu na Božijem putu i molitvom na ustima braniti. Znali su , neki moraju zaleći i doma međ voljene na tabut tahti se vrnuti il ne vrnuti .

O Bože Milostivi kako , kamo i kuda ćemo sa skoro nautičku milju puta 1601 komat , na milenijskom parametru , ubijene maksumčadi preboljeti , u duši sahraniti .

Gospode naš slavljeni i ljubljeni kako , kamo i kuda ćemo više od deset tisuća nestalih grlica , kanarinki , labudica , ljubičica i poljskog cvijeća prežaliti i bol srca zatomiti.

Ezan se javi . Kod ih čuo neki se osvješćeni hodža na minaret Begove popeo i poziva na molitvu.Tih , sjetan , umilan glas , pun Neba . Blentovijama se čini i nekako svečano tužan , kao da neki veličanstveni , oproštajni , nebeski adađo sluti .

Zora samo što nije zarudila . A nevidljiva nit noći i dana nikako da se raspukne i dan otkanta noć . Vrijeme se smrzlo sjećajući se stotina hiljada nevino ubijenih Bosanaca i neće da otkucava .

Inatno , Deba zaškrguće lohotnim zubima , zatreperi prstima i tarabuk lagano najavi – O ciganko moja. Lenji se rasani i nikad življi , krnetom tugaljivo povuče H i E mol, naizmjenično , Mojsije se nadoštiklava jedva čujno pulzirajućim A molom , Ibrina tambura skoro neprimjetno žice C dur prebire , a Debin tarabuk je samo treptaj prebiranja po svilenoj ženskoj koži . Nije bitno , jal po grudima , jal po bedrima , jal po vratu , jal po skutima , jal … ( Hej , poeto uozbilji se , malo , zauzdaj pogled i ruke , skrajno si od teme . )

Polako ustaju i još laganije se kreću ka Miljacki . Ispred njih se nekako sasvim očekivano pojavljuju , lepršaju i plešu veličanstvene i blagorodne sjene njima poznatih bića kojih više nema.

Obasjani svjetlošću ,dolazećih blaženih čednosti nevinog srca , krenuše prema Bistriku. Sedam kontura se spontano lelujaju prema mezarju Sedam braće.

Stari sebilj , Čaršija i mostovi Grada čednosti se sjećaju :

Čerge ( Cigani ) idu na nebo / Cigani lete nebu

*

*

Na putu do turbeta stigoše do Latinske čaršije . Nasred mosta zastadoše i sluteći mnoge privremene rastanke pustiše muzici da uzme maha . Ne one mahalaške , već lepršave i sjetne ciganske pjesme . A to mu je jedno te isto . Ljubav se jednako svira , pjeva , igra i damarima unosi u srca svakog čestitog zemljanina i na svim jezicima svijeta.

Na mostu zaigraše sjene njihovih najmilijih koje su nemani nestali. Oko mosta , u latinluku do Ćumurije i Drvenije i nazad Obalom do Vječnice i Bembaše i ponovo do Latinske ćuprije počeše se skupljati i seni svih onih nevino ubijenih čeda našega šeher Sarajeva grada Čednosti.

Zaplesaše i zaigraše sve sjene ubijenih bosanskih nevinosti slaveći Boga Mudrog , Vječnog i Živog.

I odjednom , vođene Velikom ljubavlju zaiskriše sjena mrtvih , kao svjetlost kandilja sa tisuće džamija u blagoslovljenoj noći . Zatreperiše i polako uzdižući se krenuše uvis , ka nebu . Tada bi u visinama , poput iskričavih munja brzinom zvijezda padalica , jedna po jedna nestajalla na obzorju , u pravcu doma svoga , doma milosnoga , podno arša Gospodara svoga…

Svjetlost napokon , očekivano pobijedi noć i obasja sedmoro mahalske braće koje nastaviše da hode ka mezarjiu Sedam braće , nestajući u izmaglici rađanja novog slavlja , jer Erdelezi je .

Nikad ih više nisu viddjeli zajedno .

Legenda kaže , svojom blesavom srećom su pronašli jedan majušni procijep u zakrivljenom postoru i nepotojećem vremenu i prešli na drugu stranu . Nije poznato da li je Mojsije odozgo hekno harmoniku. Nije imo razloga ???

-Ha , ha , ha! ,

Oćutiše mahalaši .

Na kraju ili početku svih puteva zastadoše , obasjani maglicama zabezeknuto diveći se ljepotama Božijeg stvaranja.

-Joj Bože Jedini ,koliko su čudesni i vječnom slavom i ljepotom obasjani puti tvoga stvaranja!

Ljudi cijelog svijeta će zauvijek biti braća i sestre , reče Milostivi Bog stvarajući Adema i Havu .

Hvala i Slava Gospodaru svijetova.

Amin za vjeke vjekova …

*

*

Dopisano

*

*

bro Piljak , poslijednji čergar ,vječni Žid , preminuo je polovinom Avgusta 2023.

Nikad nije imao rodni list , niti mu je trebao. Niko nije znao koliko mu je godina. A kažu da je aktivno nazočio ubistvu pretolonasljendika eF.eF. i još prije bijegu osmanlija iz Bosne.

Zadnji rat u Bosni mu slomio nevino djetinje srce.

Nije bilo sahrane.

U noći bdijenja tijelo mu pred gutom svjedoka jednostavno isparilo u havu.

Niko, ni hitna , ni sudstvo , ni milicija , hablečine pogotovu ,nije vjerovao u tu bajku. Mislili neka ujudrma mahalaša i cigana čergara.

No , nisu ništa našli. Ibru Piljka pogotovu. Nema ga . Nesto . Hava ! I niko ga nije tražio. Jalov posao i jazuk pomisao .

Ispod ” samrtnog” jastuka našli dva srebrenjaka i pismo za Dobrog.

Srebrenjaci kažu da mu još nije vakat za lađara rijeke Stiks i podzemni svijet.Niko ne zna ko je od prisutnih klepio srebrenjake . I oni isparili u havu.

Pismo je Dobrog uputilo u Holandiju .Nevoljko je otišao. Obećao sebi da iz Grada Čednosti neće micati bez prijeke potrebe.

Moro poslušati Ibru Piljka. Zaslužio Veliki čovjek.I nije pogriješio. Mudrac zna sve tajne.

Dobri se vratio veseo i pun nade. Ponekad nije sve crno kako se čini.

I zato je zamoljen da ponovi ovi zapis. Valjda neka “holanđanka”.

U njemu je jedno pitanje na koje je našao odgovor.

Rane su se ponovo otvorile i svježe su , a on je još u nevjerici. Istinu zna , ali ne smije je ispričati. Boji se da će čarolija nestati. A mora ponovo mnoga pitanja preispitati . I tražiti nove odgovore na stara pitanja.

Jednog dana,kad se sabere i eventualno pronađe odgovore možda ispriča istinu o pismu i šta je tražio i našao u tujini, i poslije nje.

Uh , život je toliko lijep da ponekad zaista do dna duše i suza zaboli svojom ljepotom.

(Iz serijala Oni jašu a Mojsije harmonike baca)

Eh, bijahu to prelijepa, nevina vremena.

Jedared uzeo Mojsije cijeli godišnji. Uzela Zlata pola godišnjeg. Ona  starija bila, a on pripravnik .

Mislili se malo osamiti, da Mojsije pošteno odradi pripravnički.

Lukavica mu hejbet zadaće nagovjestila. I šta ga mi mi znamo , jošten nešto svašta naumila sa jetimom raditi. Nismo valjda ludi sada detaljisati i potvarati čestite insane.

Možda mu je to je'no te isto. Ali mnijemo radiće samo ono što priliči,

kao na primjer ono,   kada golubica i golub ostanu sami,

a nešto ih zasvrbi i onda , obajene leti perje..
Misle , tada oni nisu krivi za svoja djela.Jok,nipošto.Krivi preci što su ih take rodili. Čista , takarli genetika.

Dobar plan,ali imo jednu falinku.

Zlata se povjerila Leli Jeli Jeleni.Ona Herci.

Herco Omi, Oma Kosi, Kosa Frki.

Frka Debi,Deba Baška Baši,Baška Baša Lenjem.

Ovom bilo mrsko dalje novost širiti. Nebio lenj, uzo megafon,

stao na vrh zidina Bijele oliti žute tabije,ča ga on zna  i grmio:

-Biće dobrog svježeg  mesa.I piletine. Vakog  i nakog. I roštiljanja. vakog i nakog. Kod Mojsija.

Al'mahala ko mahala.Po čaršije je očas znalo da se dobri akšamluci kod Mojsija spremaju.Dođoše skoro svi.

Njima pozivnice u principu nisu ništa značile.

Za muziku se da srediti.

Jedino Dobrog niđe.Dobri nešto mutio sa nekom Vesnom  iz Avde Jabučice sa br.4  podno Gorice.

Žemska aman ciganka , čak i sefardske pjesme pojila ko Zlata.

I gitaru dobro prebirala i još štošta.

Prvi dan Dobri ne dođe.

Slagali,nije bio sa Vesnom, nego slučajno sreo Ljilju sa Marin dvora i sa njom zaglavinjo kod rođaka joj Ibre Piljka i njegove porodice.

Cigani ko cigani,samo im treba razlog za slavlje.Nekada ni on.

Namah zasjednu , poneka i zalegne , i iz čista mira nešto slave.

Tako ih život naučio.Nikad se ne zna, koji ih belaj sutra može iz zasjede zaskočiti.

Uzbunila se čitava kamarija . Došo Ljiljin momak u švrakin čergeraj,

slavnu Jatagan ma'lu , pa hajd ti sada ne slavi i ne tandaraj.

Tandaranje vako i nako se razvalilo na sedam dana.

Zaključali Ljilju i Dobrog u jedan halvatić,kroz prozor im hranu doturaju,da ne pobjegnu. prisnila im se ciganska svadbu.Ibro i njegovi se vesele  i provode . kako ne bi , samo što se ne ugovori belaj svadba. Joj , opšti takeraj.

A zaključana  djeca? Djeca, ko djeca . U  halvatiću se  ne  dosađuju. Nije im na kraj pameti. Sve i da nisu mislili, igraju se grlica.

Šesti dan blagdana , slavlje i slavljenici malo posustali. Poneko se baildiso , a poneko i nije. Oni što su se baildisali ,ti se ubebali i ništa ne mogu. Oni  drugi, šta će, nego gradivo obnavljat. Ono što ga cigani uz ćemane  i ples najviše vole.

Neki anđelak,jedna mala cigančica ključ ukrala i Ljilji kroz  penđer dodala.

Ljilja u nedoumici: za tijelo bolje se igrati grlica,za dušu istina i sloboda melem.Misli takariš danas tijelo,duša je preča,a tijelo je lako nadolmiti.Uglavnom.

Zna i njoj ni Dobrom nije vrijeme za bukagija. I još zna ;nije im suđeno. Već nauk vidjelice naučila.

Oni kror prozor,pa u prvi taksi pa pravac Bjelave.

Tek tada , zajednički,ono ko fol, shvatili da su mogli odavno kroz prozor, noge se igrati.

Sada ih mrzilo  bježat kroz vrata , zbog ukradenih ključeva, da anđelak ne nagraiše. I prave se da ne znaju ,šta im je pamet smutilo. Ko da im magla danima damare smirivala.

Skontali obići njegovu kuću;prazna zvjera ,nema mu staraca i oni na morju.  Valja im jastuke, šiltete i dušeke presložiti.Možda i prozračivati. Svaki čas.

Putem ih taksista Šaćir Šok obavjestio o akšamluku kod Mojsija.Šok to vam je onaj hrvač što je velika  jalija i izbacivač bio.

Ljilja  i Dobri nemaju kud,usput im bilo svratit kod Mojsija, u kontrolnu misiju…

Eh, Ljiljo , prelijepa Ljiljana, gdje si sad?

• 

• 

Đardin ljubavne nježnosti i ljepote

• 

Ah to proljeće

• 

Ljetna ljubav

• 

Jesenji kaleidoskop

• 

Zimski opus

 

Kasnije, mnogo kasnije, i još kasnije za olimpijadu 84. , pogotovu godinu i potonjih godina ih pošlo ko budalu novine. Ali o tom potom.

Vrijeme da ispričamo ovo o budali i novinama. Imaju dvi , tri verzije, ali ova je prava. A možda vam ispričamo sve.Nikad nam  se ne zna?

Frka se skršila, na silu udata i odmakla od konzilija. Ne može se ništa vratiti na staro. Kad jednom ibrik rikne, pa sve da je i zlatan, nikad više ne mere biti ko novi. I vječito curi , ali se ne može popraviti. Tako i Frkino srce . A i tijelo.

Srce jauče , cvili . Lijeka nema .Boli je tako da bi se namah od života razvodila.. A opet život na momente bude podnošljiv. Nastavila ona dalje. Ne kaže nastavila živjeti.

Već samo ; nastavila sam dalje i dušu i tijelo neljubljeno tegarim. Moje tijelo je i silovano i obljubljivano, ali ga nije ljubavlju zalijevao onaj koji mi u damar ušo . Jeste jedno tri .četiri  mjeseca , ali nažalost kada je za sve bilo kasno. Ja   sam mamicala i vritšala da je milicija morala uredovati. Mahalski odbor za čudoređe je pozvo u pomoć Ništa nije pomoglo. Dok se samo od sebe nije urušilo.

On je uvijek negdje moro ići.  Spašavati grlice u nevolji. Ja imala kajanje, iznevjerila sam ga . Slagala ga.  A morala sam. Inače bi ga onaj moj neotac Mito zaklo ko kurbana. Tako je prijetio , ako ga ne ostavim i ne udam se za sina njegovog prijatelja, napraviće veliko zlo; najveće.

Nikad mi nije prebacio , Ni je'ne. Bilo bi mi lakše da mi je bilo šta prigovorio. Nikad nije pominjao to što sam pobjegla. I prvi put je bio nečastan ta nestvarna tri , četiri mjeseca. Koliko ja znam! Tolika je bila njegova ljubav da je radi mene ukaljao obraz. Znao je kolko sam nesretna , bez ljubavi , a ubračena i odbačena. I koliko ga volim. Dao mi je sebe. Ponovo bez ijedne riječi ili uslovljavanja.

Dovoljno da ga opet ostavim, bez ije'ne riječi . Da ga ne prljam i da platim proslosti sve dugove i patim. Više me nije potražio , sve dok se , trinaest godina poslije , ona njegova zlatna vila nije na smrt razboljela. Nije mogao sam izmećariti i usud tegariti.. Imao je kao i uvijek mnogo posla. A ja besposlena bila. Taki je on . Dobar i čedan. Ušo mi i sakrio se u neki kutak,no , nikad ga nisam mogla istjerati.

Kosa je je odlepršala,nježno,nečujno i lako.Takva je i ona bila. Prelijepo kristalno tkanje  , vazdušaste ljepote. Prekrasni tihi anđeo velikog srca.

Poslije odlaska , Frka i Kosa su bile tabu tema za konzilij.Kao da nisu nikad ni postojale.Niko ni riječi da progovi o njima. Jedino bi Lenji , s vremena na vrijeme jednim prstom po havi šaretio i progovarao .

-A.A-a.

To ih je boljelo. Jer bi tada te –  A.A.a   slike  grunule među njih i oni bi bili osupnuti težinom prisutnost. Kažu tuč je težak.Nije. Lagan je ko mrvica hljeba koju dživ-dživ ukrade golubu ispred nosa. A tako su se i one nama srca ukrale. I još lakše od toga.

Kad padne to A-A-a, to je ko da se na vas zavali hilljadugodišnja kvrgava maslina, pa nit vas je ubila , nit možete disati ispod nje.

Kad vas upuca to najrječitije A-A-a ne možete se izmaći od te pogibelji , koja um i bol vežu u nerazmrsivi čvor kajanja ,  ljubavi i stida.

Ta tri : A-A-a,  nas zarobe i mi gledamo mile likove kako nam se smjieše , plešu i mašu.

Frka se smiješi frkičavo, jermenski vatreno, ali toliko čedno i  dječije nestašno da nas još uvijek boli ta njena djetinjost. Čovjek poželi da taj pogled privije na krvave  rane u srcu, koje nikako ne zacijeljuju i nikad više , nekim od nas , neće zarasti.

Kosa se smješi anđeoski nevino i blago ,kao da je ona ono tirkizno nebesko tkanje ,  koja nam nosi jutarnju rosu života. Čovjek poželi da u njenoj bjelini umije bolnu dušu ,  koja više nikad neće preboljeti njihov  odlazak i nestanak.

One su naše družice i poprimile su dosta naših nestašluka. Nema prošlog vremena. Znamo nikad ga neće biti, dok god se na dunjaluku budu  pominjale riječi ljepota ,  dobrota , đardin i ljubav .

Kada padne  to nezvano A-A-a, one se samo pristave nasred đardina ,ispred nestašnog šadrvana,čija druga desna česma,malo nahero stoji ,baš ko Frkina desna dojka.

Kosara je u prozirnoj bijeloj anteriji sa sitnim svilenim azurnim vezom . Digla je ruke ko breza   krošnju. Onako bjeličasto vitka, visoka, zelenim anđeoskim očima , ali puna i obla  , podsjeća na nevinost i tugu. U rukama joj dvadeset purpurnih i plavih velova , po jedan za svako proživljenu godinu njenu.

Nije niko reflektor upalio , a ona bliješti kao primadona Taida, u svome Aleksandrijskom dvoru, popločanom bijelim mramorom i biljurom..

Ljubomorne , nauke i budne komšije vrište:

-Gasite te reflektore u tim bestidnim đardinima.

Nadvila se Kosa nad Frku , kao svetionik nad krvavom bujicom koja oko njega pleše. Frka u  širokoj talasastoj rubinovoj  anteriji , otvorenoj od trbuha  ka đardinu ,  da ne smeta da iz njega ispliva čežnja čočeka Jermenke slomljenog srca.

Mojsije je zaprepašten, ruke mu same tittraju taj neki prelijepi ciganski čoček,koji nikad prije  ni čuo ni svirao nije.

Harmonika urama svira ko kamena gromada Babin zub. Kosa satima ka spomenik stoji, blista i velovima leprša. Frka je oluja , Frka je leptir koji oko svjetlosti pleše. Zeleni i žuti velovi u obrisima violetnog neba ,njenu rubinovu anteriju pretvaaraju u dugu, kojoj Kosa svoje purpurne i azurne velove u lahorac pokreta  baca. U tom bezvremenom plesu boja i snova dva mila lica radost  hudim sanjarima  nose.

Nijemi svjedoci su tužni. Znaju sve će sve  nestati ako samo pomisle na njih dvije. I oni ne milse ništa, samo bolna srca pritišću čakijama  ubojitim , da iz grudiju ne izlete. Zato su im srca puna ožiljaka , a duše okrvavljene.

I tada, neko samo jednu suzu kane. Svjetla se ugase. Tišina i tajac i ona težina teža od tuča ih pritisne. Tako ih pritisne da  se satima , ne mogu iskobeljati ispod te ljepote i uspomena.

Otkako su njih dvije otišle sve se poremetilo.

Lijeni zanijemio. Samo ona tri A-A-a Izgovara , sa rukom koja visi u zraku i neke likove šara i doziva. . Ne bi ni njih preko ispucalih usana , zubima do krvi izgriženih prenijeo, ali A-A–a-akanjem ljepotice priziva. Više mu ni Mala guza toliko ne pristaje u ruci. Krivica je velika.

Mojsije ne baca harmonike , ali više i ne svira. To je gore nego da ih baca. Kad ih baci ima nade da će se natandariti nova i da će zasvirati. Ovako ova bijela , ko nevinost u celofan umotana , netaknuta stoji. Ne glasa se .Zlata je samo malo zamišljenija, ali veselost ne gubi. Vrijeme  je njen neprijatelj. Nema ona vremena za tugu. Već odavno se i ona mirisima nestanka boji.

Baška baŠa zaždio u srce Francuske , u Pariz , da tamo na Monmatru ispod Sakre Kera parižanke vija i mahalski dovija , na grudi Sarajevsjke i grb Bosnaki privija. Kažu i on zvizno . Nema više samo udovice i rapušćenice. U Parizu toga nema. Sve žene su iste, ono po zapadnoj demokratskoj besjedi : ISTE. Joj levata ljudi moji , konta Baška baŠa ! U toj istoći , njemu sve sami mirisni pupoljci u ruže pretvarale.. Ha se odmakneš od svoje mahale , stranjske mahaluše te strefe,

Ome nema, Blentoviji se Kosa kasno u umu desila. Odletjela grlica dok je on budalesao. Konta gdje je pogriješio. Tegari dijete krivicu bez krivice. Niko nije kriv. Da nije budaleso ne bi je zabavio , radovao i srećnom činio.

Herco se stisno uz Lelu Jelu Jelenu, zarovio glavu u njenu čvrstu  bistu i tamo suze skriva.Više se ne plaši da će ga herc strefiti. Kad je mogo pregrmiti nestanak grlica milih, svašta on može predeverat. I predeveraće , jer sluti svoju zlu kob.. Leli  Jeli Jeleni Frka nedostaje možda ponajviše. Frkin je bol bolio kao da je njen.To je dobro, okusila je bol. Trebaće joj da utomi okus svoga što se iza ćoška šulja.

Deba nikoju ne pominje. Mi znamo koju to nikoju ne pominje. A boli ga , sva mu jetra od boli krvava. Dobro je to, skuplja se krv. Trebaće mu mnogo , mnogo više krvi nego što ga tijelo može sakupiti.

Dobri , opet,načisto zvizno. Niko ne zna ni što, ni zašto , ni kako. Ono ko fol! To se tako reda radi kaže. Samo mu dune. Šuti, cigar za cigarom pali, polako puši i otpuhuje, i opet cigar za cigarom žmari. I muči . Nada se , kad mu suze zaiskre  da će ljudi misliti da je to od dima. Drinu bez filtera sada obično dimio. Ciganske one Giranes jake ni da pogleda, još od zadnje noći svilenog sreberenog šala, rozaklija i ribizli.

Ni kurvoazije više lizno nije. Razdvojio tu riječ i otada  ni prefiks ni sufiksa. Azija više za njega ne postoji, niti je ikad poslije kročio na to tlo. Iako je Asiju od svih žena svijeta , bivših , sadašnjih i budućih najviše štovao i volio . Azijke njemu jednom jesu nepozvane , same od sebe prihajale. Za olimpijadu su dvije  kročile u svetost njegovog toplog doma . Reda radi. Ono ko fol . Navratile tanane Gejše da vide zašto Dobri više ne navraća.

I šta će Dobri ? Uvijek bio dobar. I šta će drugo ? Red je red. Ugostiti kako treba. Ne smiju se gošće ni na šta žaliti.

Herco bi ponekad znao lanut kad je svoj zli usud prigrlio.Otkako ga Herc strefio, pušio one sa filterom, sedam in pedeset. Za druge govorio one su bez gaća.

Joj,bezobraznika! Deba ga ružio i učio ga pravilnom muškom  izgovoru:
-Cigare bez filtera su ko svijeće bez kurtona ili žena bez…

Ali bi ga Mojsije uvijek pogledom strijeljao  i basovima mu nije davao da završi poetiku.

…

…

Tako se Deba vremenom profinio. Skoro. Kopkala ga ona četiri dana  , spavanje u komadu. Ima osjećaj da je nešto sanjao , a nešto nadnaravno u snu doživio.. I ko da mu se iskre neke počnu javljati, ali ništa, brzo gasnu.Iskrica ko iskrica . Sad je ima , pa je očas nema.

Od kako su Kosa Kosara i Frka Frkica ,odlepršale Dobri  je ko mahnit počeo zvižđat. Onda ga Luca svojom anđeoskom bjelinom i ljepotom uzela pod svoje pa se smirio.

Od kada je Luca za Badnje veče , prelijepog snježnog Božića , te veličanstvene Sarajevske olimpijske godine usnila sanak pusti ,ne smiruje se . Zvizno načisto .Pogubio se naopako.Stampeda i zviždi na sav mah. Znao je  uskoro će Lela Jela Lelena,pa onda Zlata  otići. Hane se sama odmakla. Uvidjela da od Dobrog nikad maminog  dotura i inženjera neće biti, iako se on zdušno trudio da ispuni snove drugima..

Svi mislili  Dobri  zvizno toliko da će uskoro novine u ruci nositi. Zamijenili on i Lenji uloge. Sve češće je Dobri Lenji i sve više muči i slika , a Lenji sve više Dobri i nježnosti ganja i progovara. I on zvizno. Progovorio načisto u dvadeset petoj godini. Za telala je to.

Samo što Dobri kao i uvijek zviždi, i opet zviždi i opako i jošten zviždi. Malo stampeda , ali zviždi ko lud. Kao da mu je svaka pišća poslijednja.

Deba ga prokužio i obzanio:

-Voli čovjek zvižđu. Ha vidi dobru pišću , Dobri joj provjerava zvižđu. Nema pametnijeg posla i nema vremena za bilo šta drugo . Odakle mu vrijeme frajeri , pored tolikih pišćaljki. Ubija on vrijeme , a vrijeme njega.Eto zašto toliko , ko mutav ili budala na novine , navali na pišće pa zviždi.

Dobri bi ponekad nabavio one Gitanes Frkine , nekad Ten gold cigarilos za Kosarinu dušu,ili bi samo doveo neku od pjevaljki iz meanu da mu Pjevaju Mito bekrijo što mi ne dođeš .
Pjevale mu one pođeđe i Jesen sedamdeset i neke , da Znaeš mori,  Lelo,Jelo Jeleno,  iako se Herco sa životom rastaje i ne dolazi , čak i onu Sačuvaj tajnu ljubavi moja…. Često mu naum panu  Četri stađuna, ali ne da da mu se ta pjeva. Kaže , nije vakat, zafaliće kad mu najviše bude trebala.

Nekad bi donio bocun kurvoazije i gutu bocuna vekje , ali kurvoazije niti on niti bilo ko nije otvarao. Romanu bi obnoć polokali.  Počeli se pođahkad opijati , što im nikad prije nije padalo na mubarek mozgenzi. Svaki od njih bi mozak da umrtvi ,zbog nekih svojih od dunjaluka , ali ne iz srca otrgnutih pišćaljki.

Pjevaljke ko pjevaljke, neće od Dobrog lovu. Čule da je dobar insan i dobro zviždi. Kontaju možda naštima njihove  pišće , glas im u terci pomalo falša. I poslije  noći i noći štimanja i naštimavanja , zapjevale bi ko prave pravcate pišće primadone, oliti operske dive.

Što ti je život ?

Dok ne skontaš da glas falša tercu i da je pišća za to kriva ,   dok je neko dobro ne naštima , ništa od upjevavanja i terce.

Oma nas je prvi napustio. Mislimo figurativno, još nije prešao na viši nivo. To što ništa  ne vidi, ko opatica u mrklom mraku, kad traži gumenu zaštitu za noćno   pomagalo, nije nešta najsmrtonosnije. Može se riknuti i bez naočala, ali malo teže, ko u zindanu

Kad se ono Kosa na ahiret preselila Omi se srce stislo ko južni  i sjeverni pol , plus Grenland pride. Suzu nije pustio , samo mu brkovi škrguću. I stao u čošak ko prvačić u mejtepu. Nije nigdje išao,već se u osamu povuko i tako četeres dana u čošku. Na čaši vode i kriški dvopeka živio.

Kaže mu mater , Jermenka , a bijela ko travnički sir :

-Kad se odmako od zida , niz  bjelinu gdje mu je nos bušio zid , voda curila četeres dana . Ja prstom u mokrinu, pa usta , slana voda aman ko suze moga baksuznog jetima.

Od bjeline i mokrine  zida oslijepio. Skoro. Dioptrija okruglo 12,99 na oba oka. Kažu hećimi provuko se za neku dlaku. Da  je na oba oka nafajtao  neparan broj trinaest , oslijepio bi.

Istekla korota, vratila se porota i rekla:

-Nije kriv.

Džab , džaba. Omi se vid u totalu nije vratio. Nije krio. Isplakao ga.Poslije se nekim proviđenjem  vratio na plus minus 10 . Ni nas , a ni njega nije interesovalo koje je oko u plusu , a koje u minusu. Bitno je da je egal.

Njemu lakše  u mozgu. Srce je sa Kosom sahranio. Do duše nije mogao prodrijeti ,zakopala se u ledenim pustarama dioptrijskih polova. Ne mre je naći.

Oma nas ostavio i prestao da se druži sa nama. Kaže neće posla sa djecom da ima.Prve sjedine ga obile. A garav ko grk bio. Imao očeve pjege i tersluk, a majčinu  jermensku dušu. Veliku ko Trebević i Hrasno brdo. Ali sada kod njega zima vlada , pa ne razlikuje planinu od Željinog stadiona. Osvrće se na svaki glas. Misli to ga Kosa vabi.

Izgubio se.

Nakon pola godine , u posnim danima , nas pozvo na svadbu.

Mi otišli , iako smo pomišljali da nije dovoljno žalovao krasoticu , da je i nju i nas izdao ko kukavica kad polaže bijele bubrege u lavičino gnijezdo .

Prije nego što smo mu mogli išta prtigovoriti on nas preduhitrio. Njegova svadbena riječ je glasila vako (citiramo od riječi do riječi) :

Mahalaši , jalijaši , časni i blesavi mahlukati ,  moja draga i suđena nevjesto Branka,

Znam ja vas dobro.Vi mislite da nisam dovoljno žalovao krasoticu i da sam se prebrzo oženio.

Mi smo po običaju uvijek u pravu.I uvijek u krivu.Kod nas nema treće. Ono tam , vam te!

S prvine , ja sam led nabacio u dušu i prijetilo je da me odvede u bijele sobe praznine, da se pridružim onim što novine deru ko šifonske gaće.poderane na koljenima.A onda mi se moj anđeo javio sa neba.Nećete vjerovati , ista Kosa.

-Blentovijo, što to radiš. Jal'mahnitaš ili se u ludaru spremaš. Vidi vako ti stvari na priliku i neprliku stoje: Ja sam dobro,  kao što nikad na zemlji nisam bila.Ti si loše ,ko što nikad više lošije  nećeš biti. Trzni se, konju konski što bi Mojsije reko! Ima barem jedna  djevojčica koja tebe čeka da joj pomogneš , iz bule izbaviš.Samo izađi iz umnog ćepenka i prošetaj , srešćeš je. I ni za živu glavu se od nje ne odvajaj.

Ja mislio da ludim,da mi se pričinjava.Čuj molim te, meit mi savjet daje.

Izađem da have naberem i da misli pročešljam,da im razdiok pravi , ako je ikako moguće nabacim.Ne gledajući, bum , drito u ovog anđela koja mi žena danas posta. Ona sjede , više začeže na kaldrmske basamke da dah povrati. Ja je u lice pogledam i plave me oči namah u blentaru strefe. Plave okice , mislim, prelijepe su, a pride nisu zelene i ne bole me ko Kosine.I još tisuću što vidljivih , što nevidljivih pjegica se prosu po licu , da me u mozak bubaju , vrište i ćute:

-Čovječe dobri ,pomagaj.Ova krasotica što nas nosi,nikoga svoga nema, bolna je ,srce joj se ledi.

Za ludare sam kontam ja , evo sad mi pjegice počele bajke pričati.Onda se sjetim Dobrog i zamislim kako bi on uletio.Onaj moj ulet sa sogan dolmom obajatio, kao i ja. Čujem sebe kako kažem:

-Mila moja , pruži mi ruku, da bih je držao čitav život.

Ova ovdje,ova Branka , ova moja , tad buduća žena, gleda me kao da sam lud i šta to ja bulaznim.Ja samo dodam još jedno blago:

-Molim te, radi tuge moje, samoće tvoje,  pjegica i plavetnila oka tvoga primi mi ruku i ne pušćaj. Taki se Ferman s neba za nas natakario.

I sada evo nas tu i hvala vam što ste svi došli.

Kraj.

Šalili smo se!?

Bajka o mahalašima i ljubama nikad nema kraja.

Ne odgovorismo zašto budale cijepaju novine?

Ona zera uma što što u tami vijuga bdije , ponovo odavriječi , zato što ( između ostalog )  u njima nema ništa o Božijoj milosti i dobroti , istinskoj ljepoti i ljubavi , plemenitim i uzvišenim birvaktile stađunima i polahko , saburom pohiti življenju u veličanstvenoj i neprevaziđenoj mahali!

Vagina ili venerin brijeg

Oda Đardinu oliti Đul bašči

Zato se od izgona; “čo'eci”  ženama i svim slabijim svete na svakom koraku. Glupaci, mjesto da se potrude da raj na zemlji sa ženama u ljubavi stvore i time ovjere vize za nebesku vječnost , ovjeravaju vize za paklene pržune.

Narvoučenije, ko traži preko mjere, preko mjere i dobija.

Vi čekali neku ne toliko religijsku i medicinsku priču o đardinu i đul bašti. Toga imate u izobilju kod svoje kuće i u svojoj blizini. A vjerujte i u leksikonima znanosti , oliti enciklopedijama. I svašta još nešto možete tamo protabiriti. Da pamet stane , ako je imate. Ako je nejma , džab vam je džabe bilo šta listati. A i ovo vam je nerazumljivo garant.

Sami malo prislonite ruku na brežuljak,a misao i snovi odjednom polete na putanje maglica i tada znate da će sve biti u redu.

Život je lijep dokle god u njemu ima neba ,zvijezda i đardina.

A Deba.

Te kaharli zime, sa snijegovima do za vrata, sa đardinom u srcu i snovima, na javi sa lopatom za zgrtanje snijega i smrznutim anamo onim, on  se probudio jednog jutra poslije četverodnevnog spavanja.

Ničeg se nije sjećo. Niko i nebi, jer niko nikad nije spavao četiri dana u cugu., osim komaša. A oni samo neke tunele sanjaju.

Deba nije blećak da tunele sanja,. On je konkretan i sanja ono što se i snu priviđa. Sanja Venerin Brijeg,  oliti Đardin , napriliku mirisnu Đul bašću. neprile nećemo u ovu epizodu sprcavat.

Kad se probudio, začudio se što ne osjeća onu glad, koju je uvijek osjećao. Prvi put u život je bio sit. Svašta ; misli Deba. Četiri dana spavaš i nisi gladan. Možda bih ja trebo češće četiri dana spavat, da bih glad zasitio.

Čudi ga što nije ništa sanjao. On, koji more i na javi ima. Ali zna da mu je spavanje i san ako ga je snio , sušta milina bila. A konta , možda je i neki beteran san sanjo, pa se Nebo naljutilo da ih može odati svojim lajavim žvaljama  . pa mu iskratilo pravo da se sjeća san.

Svašta se može njemu desiti znao on to. I dobro , pogotovo lošega.  Ovog drugog , hejbet ; dobacije Usud.

Deba se naglo naježi ko da mu dah sudbine za vrato, diše.  Okrenu se oko sebe, a ono nikog nema. Jesan blesav. Čuj ja i sudbina. Baš smiješno.

A opet, ne mre mu u blentaru ući; otkud njemu, usred kaharli zime, poslijem četiri dana spavanja ,oko vrata cvijetni lančić svjetluca i pleše. I što je još čudnije , taze ubran i na Onu  mu miriše.

Alah Selametile, što bi rekli mahalaši.

 

 Kraj Dvanaeste epizode

Vagina ili venerin brijeg

( Oda Đardinu oliti Đul bašči )

 

Rodnica je spolni organ ženskog insana. Radi jednostavnije komunikacije ženskog insana ćemo zvati žena,a organ venerin brijeg.

To je jednistven i cjelovit organ koji ima svoje dijelove, podijelove i djeliće.

Postoje neke dileme kod laika po pitanju rodnice. Da li je rodnica čitav ženski polni organ ili samo naborana cijev između himena i maternice. Po nama sam naziv isključuje bilo kakvu dilemu. Rodnica je rodnica ili venerin brijeg.

I tu Debin san završava.

Nije nam ga ispričao.Kako je do nas došao ,to samo grlice i nebo znaju.

Mi kakvi smo morali smo svoj muhur i na ovaj ekspoze dati i završiti ga,jer mislimo da je kraj malo zbrzan radi Debe.Odocnio nebeski konzilij sa stvaranjem ,a Debi isticalo vrijeme i moro bi ostat kod njih ; a za raja nije,za pržuna i tako i tako,ali uglavnom nije.Kako čistilišta nema,nek pričaju neuki šta god hoće,zbrzaše, Deba potpisa traktat  i bi vrnut po kratkom postupku.

Poete Venerin brijeg nazivaju slikovito i bajkovito,na razne načine.Svaki muški insan ;koga će mo od sada zvati čo'ek, žemski organ zove na svoj način.

Zemaljski konzilij se podjelio u mišljenjima,ipak,neki članovi se preko volje saglasili sa nazivom đardin ili đul bašća.Nevoljkim se odobrila sloboda u intimnim izražavanjim i glorifikaciji đardina.

Mnogi se vehti prepisivači koji se prave jako pametni i važni neće složiti sa nama, ali nas nije briga. Mi ganjamo svoje znanje.Oni i onako pojma nemaju o većini stvari, ili samo  lažu ili podmeću.

Ovako smo završili ekspoze:

Rodnica je smještena u donjem kičmenom dijelu, u maloj karlici. Vanjsko predvorje ili omotač rodnica smješten između nogu naziva se stidnica ( vulva – prekrivač).Zato su kod nekih žena noge stisnute ko avion na sedam hiljada fita.

Dakle rodnica se nalazi izvan karlične zdjelice i čine je Venerin brežuljak, velike usne, male stidne usne, dražica (clitoris), predvorje rodnice (vestibula vaginae ) ,materica, jajnici , jajovodi , hejbet  žlijezda i žljezdani izvodni kanali.

Joj ,mamo mamice puno li je to usmina ,brežuljaka,kanala,predvorja a i mater se pominje . Opjevavanje i disertacija za desetku ne gine , neko dobacuje.Sad nam je jasno to se Deba il’ rod mu neki infiltriro među nebeske konzilijaše. Nije nam jasno kako,ali nije naš problem šte se na dverima  onog gore konzilija dešava.

Mi smo zaduženi za ovozemne , tuzemne  i inozemne stvari.

Mons Veneri pudendi je trokutasto zadebljanje nad pubičnom kosti, školjkastog su i brežuljkastog oblika, obraslog svilenkastim dlačicama, koje uglavnom Misirskim  mirom mirisu , a bome ponekad i tuknu.

Labia majore (velike usne) je sedefasti kožni preliv preko pubične kosti koji se biba i diše, u rukama toplo drhtulji i sanja i kožni nabori opasuju i najavljuju sezame otvori se ovalni otvorčiću . U velikim stidnim usnama je smještena Batholinijeva žlijezda.

Blago Bartoliniju,a  i nije. Čitav život je tu pri mirisnoj ljepoti, ali nikad neće imati tu čast da je okusi.

Labia minore (male usne) su meki i tanki i nježni nabori glatke kože što se nalaze unutar središnjeg dijela velikih usana. Svjetlucaju ružičastim sjajem obilja krvnih žlićica koje se spajaju na oba kraja.

Clitoris se krije i virucka iz gornjeg spoja mednih usana. On je crvuljak bogat krvlju i neravima zbog toga je nervičak i jedva čeka da se sa mnogo većim srodnikom za svoja prava zakači i izbori. Kažu dug je 1,5 do – 2cm.; mi im ne vjerujemo. Susretali smo se igrali i jurili sa mnogo većim, a opet neke jedva da smo mogli jagodicom taknuti.Neke smo svijećom,a Oma i baterijskom lampom tražili.

Medne usne kriju dva otvora; u prednjem mokračni otvor a u stražnjem dijelu unutrašnje organe rodnice : himen, vaginu, uterus, (maternica / materica ) jajnici i jajovodi.

Djevičanska opna , zalisak, himen najpotrošniji je i najkrhkiji dio rodnice. Sada ga ima i djednom hop više ga nema.Nestade ko da ga nikad nije bilo. Toliko je krhak da ga svašta može otpuhati.

Taki ti je život.Proživiš jal malo jal nimalo i onda te samo nešto otpuhne i nestane. Bilo bomba,granata,metak,u svakom slučaju neki bezmozgaš i krvolok.

Sada su izmislili da ga ponovo mogu prihevtati i natakariti i anamo ona bude ko nova. Jes,malo pošljen. To mogu levatima i starletama prodati. Ne sadi se himen u bašći i ne raste na vrbi ili na koljenu, da ga čovjek ne bi mogo prepoznati. Insan misli takari prvi puta a ono ko da mu prika uleće u polupraznu kacu trulog kupusa.

Vestibilum vaginae ili jednostavno vagina se pristavila odmah do meda i ima oblik naborane cijevi od 8 do 12 cm što se elastično i mazno gibaju, titraju i njiše do materice. Mi skeptici ko uvijek ; ima ih i manjih i uglavnom većih, zavisno od mnogih faktora. Sada ne ulazimo u ta nabrajanja, nisu ni poželjna ,a i potrajalo bi.

Tih nekih ,koliko god ima centimetara u sudejstvu sa navedenim profinjenim plišanim i kadifastim usnama, brežuljcima, klinčićima je blagodat za koju većina normalnih i zdravih muškinja su spremni i život da daju. Joj ljepote ljudi moji, kada se čovjek izgubi u đardinu ili se sa njom igra i juri.

Pa hajde ti sada ne voli te ljepot žene, majka ih predusretljive, strasne i mirisne rodila.

Vagine ipak ponekad imaju problem , pa svako malo zatrokiraju i kvaru su sklone. Vagine imaju zaštitnu mehanizam bijelu sluz koja ubija bacterie i bičare. Slatkica mala, kako se ona brine za svog dragana.

Ako se nametnici otmu kontroli pjačava se bjelkasto lučenje. Neki kažu bijelo pranje, a neki tepaju bijeli cvijet. Kad cvijet procvjeta moraju hećimu ići i muško i žensko. Neko od njih dvoje je mutne radnje radio, ali stvarni krivac je uvijek muškarac koji je prenosnik zaraze.

Da se poglavati delija ne bi osilio i materici kakav teži harač načinio brine se cervikus , otvor, grlić maternice. On je zadebljao , jako tvrd i čvrst i jako uzak, par milimetara.

Materica je obično duga u neoplođenom stanju oko 7,5 cm i široka oko 5 cm i vrlo rastegljiva i elastična. U njima se smješta plod i širi je. Možete samo zamisliti dijete od po metra i čet'ri pet kila, glavom ko rukometna lopta; šta radi našoj ljepotici.

Koliko donošenje nasljednika i nasljednica na svijet  samo razvaljuje i boli. Ipak nam je rahmetli nena to praktično objasnila. To vam je ko kad stavite na tanjir kutljaču meda. On sedafeasto iskri i na najmanji poticaj se biba. Zatim ga tom kutjlačom razdvojite i mislite nagrdili ste ga. Međutim med se polako vrati u prirodan položaj kao da se ništa nije desilo. Prirodni zakon: pčela, med i seks.

Jajnici se nalaze sa obje strane maternice.To su ženske polne žijezde koje prozvode jajašca za oplodnju spermatozoidima muškom polnom ćelijom. Kao žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče svoje hormone estrogen i progesteron. Nalaze ispod jajovoda i dugi su 3-5 i široku 1,5 – 3 cm.

Joj kako je lukava ta zvjerčica venera.Ona jedno jaje mjesečno štanca,ne treba joj više.A ovaj bezmozgaš i sudruzi u mudantama milioni na jednu šalju.Jes im to totalno idiotski neki fol: milionsko takar silovanje.Zato su čo'eci manje više mlatnuti,neki na dobro neki na zlo.

Samo se jedan,a ponekad ni jedan, uspije udomiti partnerki.Ostali se za osvetu vrnu čo'eku u glavu u mali mozak.Pa rovare li rovare,a nekad i moždanu opnu proburgijaju i u mozak vazduh upumpaju.Tako nastaju  čo'eci pupa have ili koka zrake.

Jajovodi imaju oblik slamčice od 10 – 12 cm koje polaze od vrha materice i prenose sazrelo jajašce od jajnika šupljine materice.

Dalje mi nećemo, bar nešto možete i sami učiti i učiniti,prije će biti naučiti , ako znate čitati i tako to. Nismo mi ginekolozi, mi samo samoobučeni meštri za đardine.I bubali i nabubali.

Natezanje Eve i konzilija te ostalih priprema i izmjena je potrajalo. Zato je ona u Bibliju odocnila za Adamom. Ljudi su izmislili da je to zbog rebara.

Kako odocnila , vrlo se uspalila i čim je muškog hajvana vidjela na njega naskočila. Prvo ga za kaznu iz sve snage u lijevi pleksus heknula i rebro mu odvalila. Eto ti na, nisi mogo malo sačekati. Osta Adam namah bez rebra;to vam je prava biblijska priča.Kako će žena nastati od rebra kad je Eva Adamu rebro o ledinu tresnula.

Tada ga pritisnula i navalila na njega, jadna li mu majka.Ni prebolit nije mogo koščinu. Smotani bekan nije stigo ni reagovat ,ni bunit se . Od straha i boli  je finitiro prije nje i od tada vuče kompleks brzog finitiranja. Rijetki njegovi potomci uspiju ispraviti praočev kiks.

Tim povaljivanjem Eva i Adam prekršiše prvo pravilo tekme i izravni crveni dobiše. Džabe ženi sva muka oko plastike đardina. Šutnuše ih iz raja u kome su malo više od trena proboravili.

Nije nam predaka žao, grijeh učinili pa nek svako za svoje grijehe ispašta. Nije nam žao ni što mi ispaštamo. Mi uživamo da njihove grijehe i greške neprestano i što češće i ažurnije ponavljamo.

“Podsvjesno” se zahvaljujemo Evi  na njenoj žrtvi.Pametnica ona bila.Život je samo zabava i igra.To djeca najbolje znaju.Zato se igraju i jure.I za nevjerovat ;uvijek negdje stignu.To je život,joj i uh.

Žao nam biljnih hajvana i hajvanskih biljki, ni krive ni dužne ih iščeraše da služe onima koji su opoganili raj.

Deba dobacuje: Dobre kazne ljudi moji. Za takara dušu dala.

Vagina ili venerin brijeg

(Oda Đardinu oliti Đul bašči )

Uh,dobro sam prošo frajeri moji. Moj blentavi jezik brži od mozga. Šta se može,odavno je on preuzeo moždanu rabotu. A ovdje se očas glava u pržun može nabaciti.

Savršeni itinirer ide dalje. Ali Deba bojažljivo,ko prvačić diže dva prsta.

-Govori šta imaš, ti zemni insanu.

-Može li ikako bez one tačke zbog koje nema takara. Mislim da je član  3.2 b? Kako ću vam ja četiri pet dana bez krasotice.Bolje me namah u pržun strovalite.

-Hoćeš namah u pržun, lako nam je to?

-Ma jok boni,šta se za svaku riječ fatate.Ja to ‘nako figurativno,što bi reko Dobri licencia poetika?

-Ovdje nema ništa figurativno,već samo svaršeno,jasno i koncizno.A ta tvoja sciencia poetika,ima tek da dođe.Vidiš li bolan,da jako stvaramo ljude.Izvini na ovom bolan i jako. Ne znam odakle mi te riječi.Kod nas ih nema.Htio sam reći , vidiš li čovječe da tek stvaramo ljude. A anamo ona mora malo zaplatiti.Svo drugo ženskog roda jednom godišnje, a ona bi da se mrsi čitave godine. Ne ide to tako. Idemo dalje,ako mi konzilij dozvoli.

Klimnuše mu, ali zamoliše da ponovi. Deba im  poremetio tok misli.

Glavni hećiim nastavlja i ponavlja :

3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.

Joj,mamo mamice to je četeres-pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Ne misli Deba,ne smije.Neki neće moći,oni pogani.

Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.

3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:

3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen. On će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.

(Ih, kada zasvrbi,ko će misliti hoće li boliti ili neće.Mora se bolan ženski insan počeljugariti ili umrijeti.Žensko je to.Debe se okreće okolo svi zavukli glave u papire,ko ne gledaju ga.)

3.3.b Menstruacije će biti jako bolne  i intezitet bola će  t zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.

(Ovi se baš navadili na naše grlice.Sve im nešto kantaju,a samo radi malo pjevanja joj,mamo maice.Morali bi ovi poslušati tu pjesmu.Ništa ba strašno.I religijske obilježja ima.Zar crven fesić nije odlika godpodstva svih muslimana kojima je stalo do džamije? Jeste.ne znam vam ja šta se onda oni ljute na siroticu, ako koji put od srca zapoje.)

3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.

3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.

3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen.

(Konta Deba da su se ovi malo prešli u računici.Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje sva tvrđi i neprobojniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.

A to nije svrha rodnice.Ona bi trebala da se … i rađa,pa opet rađa,i samo rađa.Ovo sam dobro izveo nisam mislio šta treba da se ,i da se… prije rađanja.Jok,nek oni kontaju.Vidi,izujem ti lakovane mokasine,onom slunti Adamu ,što izdade nam pramajku Evu i namah pobježe u raj,nikakve kazne.Ovoj jadnici svaki belaj natovariše.Znam,nije to ništa.Čito sam još će joj grijeha natovariti.Ko ona onog blećka na anamo onaj grijeh navela.Jadniku se to nije mililo,ne bi on.Jes, kako ne bi!Zato ću ja sada prišapnuti ovoj mućenici,da niko ne čuje:

-Naj ti je bolje,malena,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu.)

Deba će glavnom od konzilij,na glas:

-Ovo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.Zato dajte mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sva četiri stađuna.Ono kad se steknu uslovi.Nisam mislio sada. Ih, kakvi ste odmah se narogušili i za svaku riječ bi insana u pržun.

Odjednom se pojavi cvijetni semafor na kojem piše:

Interludij

Odjednom Deba osta sam.E jesu ovi anđeli plaho društveni.Nije ni čudo da ih na zemlji ne viđamo.

Ode do bijele rječice,zahvati rukom tekućinu i :

-Bogami ovo je pravo mlijeko i još bolje.Ovako dobro nikad u životu nisam kušo.

Poslije ode do stabla svake voćke koju je  na dunjaluku žmario.Prvo do zerdelije,pa do dudova,hurmi, ašlame, kajsija,malina,jagoda,kupina,pa navrati do bostana.Jede Deba ne mre prestati.

-Šta će ba, insanu bijeli bubrezi ili brizle pored ovakvih slastica.Baš smo mi insani hajvani.Ma kakvi hajvani.Oni se bolje od nas razumiju u trpezu.Mi navalili klati hajvane ,živa bića  koja osjećaju i koje boli sve što i nas.Samo radi ćeifa ih tamanimo .Zaboravili   druge ljepote koja nam je Milostivi Bog podario.

Ode Deba da vidi kaki je ovdi med.Kuša i :

-E,moj Lenji,brate moj.Gdje si sad? Ovako nešto ti, kakav si smotan,nikad u životu nećeš kušati.Kakva klipača ili druga cuga. Bakrači. Joj da mi je samo mala flašica , ma unučića da ti ponesem ovog abuzenzi pića.

Zatim je zalego u polju ljubičica bijelih i plavih.One ga opile i on bi da spava i misli možda se ne bi trebo vrnut dole.I konta ovo je prvi put u životu da se najeo i napio od onog dana kada se kući od  njenog  vječnog kamena kući vratio.

Još samo da mi je,  da mi ona dođe.

Blagom milovanje mu mrsi kosu.

-Mili moj, zvao  si me.

Srce mu stade.Duša mu pleše.Njen glas.Okreće se i vidi je.

To je  Ona  .upravo onakva kakvu je pamti. Mila druga i ljubav njegova. Prekrasna djevojčica i duša njegova.

Sva u prozračno bijelim velovima,vezenih sa svilenim nitima duginih boja. Kosa joj leprša na vjetru, iskri iako ovdje sunca nema. Oko kose zlaćano cvijeće vijenac pravi. Ljubičaste oči iskre dubinom istine i dušu mu upijaju.

Prima ga za ruku,na lice je nježno i bjeličasto  stavlja i ljubi je.

-Hvala ti mili  . za svu ljubav koju mi daješ.

Deba poče da plače.Vrištao bi on,ali zna ovom mjestu to ne priliči.Plače Deba ,zna mora se dobro isplakati. I isplakao za čitav život. Onaj jedan jedini put.

-Mila moja,nedostaješ mi.Šta ću ja bez tebe?Sam sam ti mila i uvijek tužan.Svi nekog pored sebe imaju,a moje srce samo tebe traži.I ne nalazi.Molim te dozvoli da ostanem pored tebe.

-Znam blesavi moj dječače.Ali nemoj više tugovati.Sve će biti dobro. Ili neće. Ne smijem ti ništa reći ni obećati. Život ide dalje. Meni je ovdje dobro. Kreni i ti dalje. Još samo malo patnje i samoće te čeka, pa će sve biti dobro. I  ja ću uvijek samo tebe voljeti. Tako nam suđeno.

On joj htjede mnogo toga pričati,ali mu ona prstić na usta stavi:

-Znam sve što ćeš mi reći. I mene je sve to boljelo kad sam došla ovdje. Sada više boli nemam.

Malo sjete osjećam , zato šti mi se ti svojo,m tugom mučiš . I drži se onih svojih mahnitova. Dobri su oni i nisu budale. Svaki svoju bol prti i čuti je. Blentovštinom je liječe. Nekad prekrdaše, ali im ovdje niko ne zamjera.

Još jednom mu obadvije ruke na svoje lice malo stavlja. On osjeti dvije suze tople i blage,po jednu za svaku ruku njegovu, željnih njenog milovanja Deba se pita , zar i Meleke plaču.

-Moram ići sada. Evo konzilij se vraća.

Ona skida cvijetni vjenac sa glave , raskopčava ga, poljubi ga jednom.Daje i njemu da ga poljubi na istom mjestu i   oko vrata mu ga kao ogrlicu zakletve i vjernosti kači.

I nesta.

Deba je u bunilu.Da li je ovo  san i java. Ali zna , da  je ovdje  sve moguće. Misli na one ručice male, na one dvije suze tople i blage. I želi tu  dobrotu djevojčice svoje,  jedine ljubavi.

Nije ga više briga  za konzilij i stvaranju anamo one.To će se samo po sebi srediti.Ne treba im on,bjelavski mahalaš,blentovija.

On hoće samo da o svojoj djevojčici misli i sanja,i da je voli. Miluje lanćić od cvijeća i ponovo plače. Plače i misli odakle čovjeku ovoliko suza.

Voditelj simpozijuma tiho najtiše,da ne poremeti Debine tanane snovi,nastavlja:

-Najkraći mogući sažetak uputstvo za fiziologiju radnice, pardon rodnice:

Vagina ili venerin brijeg

(Oda Đardinu oliti Đul bašči )

U pripremnom periodu ženska insanka je odbijala plođenje i razmnožavanje , jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma , zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine .

Čudimo se njenom htjenju , a nije ni  okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja.

Ona energično kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa. To joj prvi grijeh bio. Zagovaranje kocke.

Muški član insanskog roda nije imao prigovora , pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan. To je staza jedan koja vodi insane  u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je  :

-Nisam lud , neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.

Deba u sebi konta , ne smije da komentariše , zekum  ga malo poremetio i zabrinuo:

-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit  bračne  zajednice . Kako bih ja za đardinom letio , brzinom   anđela sa najviše krila i milu Evu zaštitio.

Skoro svi anđeli , u tren ga mrsko pogledaše . Oni što se nisu mrgodili bile su anđelice.

Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti. Ovi čitaju misli. E to ćemo još da vidimo. Ne znaju oni s kim posla imaju. Može on ne misliti o ničemu , ako treba i godinama . Zapravo on ne misli već deset godina. Ono što govori nije govor njegovih misli . To je govor navike .

Mora se živjeti. A kad živiš , moraš poneki put i progovorit . Zato mu se Lenji najviše sviđao. Taj ne pokazuje da li zna misliti, a ni govoriti. A i aa –   je najumniji fazon od njega  koji je čovjek mogao skontati. Lenji ga mnaksimalno koristi.

Ženska insanka odbija bilo kakav dogovor. Kaže ni mrtva ne bi pristala na jednomjesečni takar. Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:

3.l.  Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou , pa dok ih život ili smrt ne rastavi , uz slijedeće uslove:

3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio ,  sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.

3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćom i izdržljivijom ,  da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.

3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kraćem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.

3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:

3.2.a . Održavanja, odmaranja,i ostale potrebne servisne radnje  će se odvijati u  mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.

Opet neko dobacuje:

-Tada nić takar, pogano je.

Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:

-Ovaj se na vrijeme pojavio, da preuzme moje zasluge..

3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana opaska predlagača ) ženski insan će imati manje ili više obilnih krvavih  i bolnih  izlijeve i procese , kojim se čisti nečisto mjesto.

3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štetnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih otpadnih jednoćelijskih zaraznih organizama.

– Joj, mamo mamice to je četerese/pedeset dana posta bezmozgašu, valja to izdurat. Neki neće moći, oni pogani.

Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.

3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno mora povući penalne posljedice:

3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen, a  koji će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih ; sve zavisno od časnosti ženskog insana i vaktu prvog pokušaja plođenja..

3.3.b Menstruacije će biti jako bolne a intezitet bolova će zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca, što će se u post festum periodu naučno elaborirati.

3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajašca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstrualnog ciklusa, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija i nema zaštitnih olakšica.

3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koji se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.

3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak  kušnje i opomena insankama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici ,  utoliko manje čvrst i manje bolno induciranje otklanjanja  himena. Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa , himen postaje tvrđi i bolniji. Nekad nikakva bušilična , a ni laserska platforma tu ne pomaže.

-Naj ti je bolje, ha se mogneš prifaćat za šteku, ada te ruke i noge ne bole , tinamah  u tanadarli mahalu.   Debina interna opaska kao znak punopravnog  učešća u radu  konzilija   nije ušla u zvanični elaborat. Inače tandarli mahalu su kasnije neuki zapadnjaci pogrdno i neukusno nazvaši štrafta.

Ovaj ekspoze  već prevršio svaku mjeru. Oduljio se ko teravija ili misa vehtih svještenih lica . Možda nekom od pučanstva postalo  dosadno, jer se procesuiranje i objavljivanje znanstvenih  činjenica i dokaza odužilo. Zato dajemo mali intermeco. Kafa , iće , piće  po mogućnosti , potapšati ljepši pol po četiri stađuna i malo ohanut. Ako i ne ohanete , mora da ste skontali cilj  natuknica iz ekspozea . ( Svala čast!)

Oda Đardinu oliti Đul bašči

( Vagina ili venerin brijeg )

 

Vide zagorjelići mlađani nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.

I Pametnica ga  smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije. Dogovor i zakletve pale. Suze radosnice samo što ne potekoše.

Isto veče, Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave na rame i pred penđere neminovnice ih natakari. Nema veze što su basamci sto pedeset kila nettom  teški. Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe. Pitajte cigane. Dobro poneki fasuju kilu. Pa,šta? Sitnica u ime ljubavi!

Sreća drugi sprat bio, jer  Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja. Natandario Deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci. To im bio znak slobodnog prilaza đardinu. Nešto ko bijela zastava. Đardin se predaje.

Za inat , tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio. Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala i dozivala. On svako malo   saću ja, pa zakunjo. Ko fol u fotelji spavo.

Imo čovjek ponos. Nekad njegov najbolji jaran, u ovi beterni vakat ga uveliko počeo izdavat. Sto posto okrenuo leđa jaranstvu. Ni da trzne kad ga žena pomilki. Eh, nekada konta on! Žena me po kosi  pomilki a moj me jaro u prsa busa. Sada mi žena jaru miluje  ,meni se kosa na glavi diže. A jaro se snuždi , samo što u zemlju ne  propadne od sramote.

Žena vidi nema fajde, ode na spavanje. Domaćin zaspa, jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena, haman ko na Igmanu četeres druge . Mrazište pravo.

I drugu veće ,  ista meta , isto odstojanje. Konta Deba,  ako ovaj takar ovako nastavi , moraće hodži ići da mu kaki zapis  zapiše ili stravu slije. Ili u tuberkuloznu bolnicu , da mu ljudi tuberoze na poklon nose.

Nije trebo ići hodži . Otac Pametnice  a  Nevoljnice  po baksuzluku , nekom po rahatluku , slomio obadvije ruke i obadvoje noge.  Glavama mu ništa nije bilo. Ona veće , bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage. Ona druga, manja, bez mozga i  meka ko duša, ništa joj ne mre biti.

A kako se nezgodanje desila?

Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti. A kad vanka pod  komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne  stepenice . Nigdje dim da osjeti , a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o  crvenom fesiću.

Radoznalost prije svega i on namah izleće vanka , pa  se pope na basamke , sve do trećeg sprata.  Proviri kroz prozor. Kad ono , kukala mu majka , imo   šta vidjeti. Ibro Piljak , higijenski tehničar naših ulica Ciganski buljubaša i prorok , a  i naš drug , isuko jatagan , i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage  suče komšinici, a ona pjeva či pjeva , više svrkuće : crven fesić u dragana moga , joj mamo , mamice.

Komšinica okreće glavu ka prozoru ,  čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi. Komšija što je gledo, gledo. Ovaj put i nikad  više neće. Hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.

Isto veče leži jado na bračnom krevtu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa, sa naglaskom na  joj, mamo,mamice. I to već treći put.

Uđe mu žena nosi čaj od kamilice da očajava.

On je pita:
-Jel nam to kona kod ćere došla?

-Kakva te kona spopala, ko da bi ja tu uspaljenicu pustila da  se druži sa mojom curicom.

-Onda idi bona , vidi šta joj je , sve te zaziva.

-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi, evo ovog trena mamicu zazivala. Ne brini se, dobro je ona da ne može bolje biti.

-Nemoj tako, čuješ bona dere se ko da je neko na kolac nabija. Idi , umiri je, pomisliće komšiluk da je neko, nedo mi belaj mira, da prostiš takari.

-Ne boj se, ako hoćeš idi ti pa provjeri. Meni se ne ide u njenog slavuja gledati.

-Otkad ona opet  ima slavuja, zar nije lani crkno.

-Taj  iz kaveza je crko, ali ovaj je drukčiji . Ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.

-Ženo mila, jesi li ti šta popila, ja te večeras ništa ne frštuljim. I molim te počeši me ,ovdje na vrh lumbalnog  gipsa sa abdomenalne strane , aman do anamo onog.

-Ne pada mi napamet .I mene odavno svrbi , da lijeka ne mogu naći, a ti ni mukajet, ni da me počeškaš bar jedared.

Izađe ona, prije toga heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije. Možda je uputi na lijek za svrabež .

Sve ovo se desilo one zime kada je Deba prestao mrziti zimu.

Ali prije toga, kada je zimi spavao zimski san, Deba  često i po tri dana nije oči otvarao. I tako on usni jedan san , koji je trajajo još jedan dan. Tako je Deba postao unikom koji je iz čista mira prespavo četiri dana.

Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan , kada je počela basna o đardinu.

Ne znajuć kako  Deba se našo negdje u nekom ogromnom, bjelkasto plavičaston vrtu, vrlo ugodne svježine , punom rijeka i potoka  , cvijeća , behara i bulbula , a bome i hejbet voćki i povrćki. Nagledo se on đardina i đardina, vako i nako , ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio. Zino Deba , zaprepastio se.

Čuj molim te , on Deba , zino i zaprepastio se. Ne mre to biti. Tu se nešto ogromno dešava.

Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima, sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu , hladovinu prave i pitaju ga:

-Gdje si ti , docniš ? Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet. Sve možemo, ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.

Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…

-Nisi još , a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.

E ,  jesu mi ovi anđeli baš pametni . Čuj molim te! Nisam se ni rodio , a oni ne mogu bez mene započeti , to što trebaju započeti.

I tako je započela Netipična basna o Veneri.

Valja je i nastaviti.

Tačka tri: Poz…

-Čekaj malo!

Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:

-Imali ovdje kakva me'ana da se havlja , ja prigladnio, oduljilo se . Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle . Mogu i janjeća rebarca reš pečena. A valjala bi i koja klipača.

-Žao nam ovdje toga još nema. A neće ga ni biti . Idi , uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog. Na onaj treći se ne zaleći, od medenog je vina koje ne opija . nNećeš se moći odvojiti od njega , znači neš se ni roditi.

-Vi to ozbiljno? I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.

-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati , jer ne znamo šta si sebi odredio.

-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješano , pa onda po oke janjećeg buta, sahan sogandolme , jedan zvrk bureka , po kile ašlama , dvi tri oke karpuze ,tepsiju baklavica i ružica , zalijem kojom … Ono što uz to ide ovdje ne smijem pominjati. Kažu grijeh. A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga o usta , a i preko usta.

-Šuti čovječe dok nisi ograjiso. Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda , nego da te zapadne plod zekuma.

-A šta vam je taj zekum. Da nije keki zec na ražnju .

-Zekum  je gorki kaktus , od kojeg se ne možeš najesti i  žeđa a vode nema.

Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:

-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.

Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:

Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij – insani , konkretnije insanke. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:

• 

• 

• 

• 

 

Oda Đardinu oliti Đul bašči

/ Vagina oliti venerin brijeg /

 

Ova basna je zabilježena u osvit rađanja matrijarhata. Govoriće se o malenoj predivnoj i nestašnoj zvjerčici. Zvjerčica ima nebrojene, prelijepe osobine i samo par onih, nažalost neophodnih i ne tako najpozitivnijih  karakterizacija.

Ispredaju se bajke o prelijepim đardinima i đul baštama. Svaka bajka ljepša od ljepše, poneka i nije. U onim lijepim i prelijepim sve je savršeno, dosta čedno i pomalo nestvarno. Tako i treba biti.

Ipak moramo biti realni i reći ,da je ono što đardini i đul bašte pružaju, može biti i prelijepo i savršeno i čedno i pomalo nestvarno; ali ponekad i nije.

Da se ljepota sagleda u pravom svjetlu moramo početi priču ispočetka.

Stvarali se životi i prvi parovi, Adami i Eve biljnog , hajvanskog i insanskog roda. Na kontrolni pregled svi prozvani dođeše. Pregleda ih glavni hećim među anđelima ; notaru diktira, polazimo od nižih ka višim oblicima živoga  života (!?):

Tačka jedan:

-Pozvan je biljni svijet da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

Konzilij jednoglasno konstatuje da je biljni svijet pregledan i utvrđuje se da mahane nema. Zapisano je da je mnogobrojan, raznovrtsan i prelijep, milijarde boja, mirisa  i nijansi ima.To im je dato zbog njihovog hendikepa, nemogućnosti kretanja. Da bi se insani i hajvani  nesvjesno zaljubljivali u te ljepote i pomagale im u takarli ,odnosno oplodnoj priči..

Ali sve svoju svrhu i cijenu ima. Razum im je nižeg nivoa,kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho , ko za sebe ,  dodaje: možda. U ljepoti i svršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.

Svaka biljčica, travčica, cvjetić ili drveće visoko, čak i amebe i protozoe,  plodit će i razmnožavati o svom vaktu i sredini kako se to zapovjeda. Pošto su mahom nepokretne hajvanima i insanima je naređeno,  da im zaradi lakšeg života svu potrebnu pomoć pruže.

Prigovora biljni svijet nije imao.

Biljni svijet može krenuti ka izlazu broj tri ,  prema stazi broj tri koja vodi u raj. Bez prtljaga ,molimo. Tamo imate sve što vam treba.

Tačka dva:

-Pozvan je životinjski svijet da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je životinjski svijet pregledan utvrđuje da mahane nema. Hajvani su malobrojniji od zelenjave, raznovrsni i sasvim pristojno lijepi. Zbog svojih zadataka, potreba i pokretljivosti nije mu se mogla dati ljepote i boje biljnog svijeta. Ali skoro da su tu negdje.

U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavati, kako je to kome u posebnim uputama dato i zapisano. Data im je snaga, brzina, prilagodljivost i veći stepen razumu od onog biljnog, kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho , kao za sebe , dodaje: možda, možda. U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.

Svaka životinjica, zvijerčica i grdosija plodit će se o svom vaktu, u jednom odabranom vaktu ili već kako je to zapisano; ali samo u jednom mjesecu godišnje. Svaka iznimka se strogo genetski kažnjava. Hajvani će biljnom svijetu pomagati, a njima insani zarad ugodnijeg života svih u ovom predivnom kolu života.

Neko iz konzilija dobacuje: Nema takara međ’ vrstama.

Glavni hećim se unezgodio zbog upadice koja ne pripada okruženju pa zaboravio aminovati,misleći da se podrazumjeva.

Prigovora životinje nisu imale.

Hajvani, mogu krenuti prema izlazu broj dva odnosno prema stazi broj dva koja vodi u raj.

Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.

Jok,boni  morali smo je tako započet. Da smo rekli da je Deba sanjo,vi bi pomislili sada će pa sad , on neke svoje takarli bisere nizati  ili barem neki ekspoze za desetku proturat , pa bi možda počeli štajk nečitanja. Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje. Što se započne mora se završiti i svršiti , a i ponoviti ako treba i opet i opet, ako se fulalo.

Mi sada ne mislimo na čitanje, jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin. Ide on blistav i cvijetan, miris se mahalom širi u mozak načisto buba. Joj kako su te žene čarobna , raskošna , jedinstvena i neponovljiva bića .

Bilo je to jedne kaharli zime. Snijeg zapo do za vrata, pa presto. Pa zahladnilo. Pa ope zapado i zapo do preko glave. Zaledilo tako da su Bjelavski mraz i onaj  iz Sibira postali mrazna braća.

Ako je Deba išta mrzio te godine, onda je to bila zima. Nije je mrzio kao stađun. Nikako, nije mu to bilo ni na kraj malog mozga. Ova ga zima  naopako zatvorila u kuću, a njemu đardini u glavi. Kako ne bi, jako mu je devetnaest mubarek godinica. Skoro ni punoljetan nije.

Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:

-Šta ćeš ti sa životom svojim? Školu nisi završio, posao ne tražiš , samo ti se neke stvari , bezbeli nevalajste , po toj pupa havi od  mozga vijaju.

Majka ronda, njemu miris đardina u očima, otac šuti, u plafon zuri. Vidi Deba i njemu se baš te iste   stvari po sijedoj blentari motaju. Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post. Nisam zloban, kaže Deba sam sebi, ali tako to ide. Otac pred penzijom, sin ide zanate kaliti. Što više šegrtluka ,  to bolji majstor života. A ova zima ne da zanat kovat i nauk primati.

Kako mu dosadno bilo ,on bi u hodniku klekno na koljena i  pušto i brojao vjetrove. Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u sjedalicu i rekla mu:

-Nosi taj smrad iz kuće.

On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin. Tuga ga sahavata. Đardin bijel i gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje kokare. Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.

Ode ti on do drugog halvata, pa do trećeg , gdje god kreneš tamo te dočeka  ista hladnoća i gologuzavost. Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo , ko vanjska  šteka na minus četeres četiri.

Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat. Majka na vrata i pita djevojku:

-Imaš li ti papir  da nemaš svrab i da  takar možeš rabiti.

Djevojka iz fine porodice bila, pa ne razumije riječ takar. Deba joj šapće  ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.

Djevojka jasno  nema papir i Debina mater joj reče:

-Popi tu kafu i sikter. Kad nabaviš čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.

Donese Debina izabranica papir da nema svrabež.  Debina mater će ga hladno odbiti .

-Imala ti svrabež, il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti. Vodi ga svojoj materešini. U mene se bez pravog papira   nećeš svrabinjati.

Dobri je Debi, preko neke mazne sestrice, nabavio neki  papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića,   na kome piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje češljuganje ili medicinski:

-Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus.

Neminovnica i Deba u radosnom behutu, trk kod njegove matere i papir joj pod nos poture.

-Nije bona to niki papir. Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem. Njemu iz očiju takar viri , a bulbul mu  sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini. A jopet, doktorski papir kod mene ne igra niku igru, samo oni sa muhurom vlasti. A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija ,barem, ne zaposli. Osim toga za takar vam ne treba nikakav papir, jal ga bude , jal ga ne bude. Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila. Nego ako joj se toliko primeračilo, pametnica će smislit nešto.