Daily Archives: 9. Aprila 2026.

Interesantno , ovaj dan vam traje do ponoći. Kao i svaki drugi dan. Poslije toga nam prihajal drugi dan, drugi datum.U pučanstvu kažu : novi dan , nova nafaka. Jes kako ne! Kad bi satrapska bagra i fukara dala bilo kome da dođe do nafake. Od njihove pljačke i lopovluka niko ne može poštenu paru zaraditi.

Nije nam nikad bilo jasno kako dan može započinjati u ponoć. Čuj , molim te , dan počinje pet šest sahata  prije sabaha. To nikad nije bilo niti će, barem koliko se mi razumijemo u geografiju. A geografija vam je najopširnija nauka. U nju možeš sprcati šta god ti na um padne.

Evo recimo žene.

Znali smo jedan kroz jedan , odnosno sad pa sad , da će se blentovije zapitati :

-Kako će te boni strpati žene u geografiju.

Pa šta ako je insanka , živo biće , čak vrlo živahno biće , odgovaramo mi. Zar ne vidite da je njoj   Univezum nanijetio mjesto  u geografiji, odnosno prirodi. I svim ostalim naukama i spoznajama i empirijskim i akademskim (Valja ova narode!) .

Ma , višestruko je , ta sušta ljepota , geografična.

Prvo i osnovno , geografije ne bi bilo bez nje. Geografija je stvorena radi nje.  Gdje bi ona zbog svog “grijeha” protjerana da nema geografije? Ne mo'š ti protjerati rajsko biće iz geografije gdje rijeke meda  i mlijeka taku ( neki se nadaju i rijekama vina od kojih nema mamurluka) , a da mu nisi obezbjedio pristojnu geografiuju.

I ne mo'š je poslati tek tako u nepoznati svijet , neku vuko…derinsku zabit . Moraš je  dobro geografski potkuvetiti.

Odakle da počnemo? Odozgo ili odozdo.?

Vi mislite da sve počinje odozdo. Mislite i dalje?

Mi ćemo početi odozgo , ali ukratko. U blic krigu , što bi rekli oni drugi nacisti nalik našoj tronacionalističkoj bagri.

Crne, crvene, ruste , plave ako treba i  smeđe i zelene kose do po leđa. A mere i kratke kose , napriliku prema formi mubarek lica. Ni jedno stablo joj nije ravno.

Lice ženino? Čista geografija!

Čelo , obrve  ..

Lice meko ko dječija guza , na dodir umilno da se čovjek naježi, pod usnama kao rajski potoci…

Oči da se izgubiš u njima. Šta ima veze ako su crne, smeđe, palve , zelene , sive , žute , šućmuraste , ako se duga prelijeva u njima, koje mozak mute  i sihire blentavom muškom insanu za čitav život nose.

Usne, jal ko ruža, jal ko trešnja, jagoda ili bilo kakva voćka i ljepota, a sočna i slatka , slađa od bilo čega. Moraju take biti, kak bom zaludili tu blentoviju od muške avetinje .

Vrat, nek’ labudica ima takav vrat ko žena , ne bi joj ravane među hajvanima bilo. Ma čovjek da ne prestaje milovati i ljubiti to sedafesto čudo.

Ramena, bista , tijelo , udovi. Ehej ljudi, gdje vam je pamet kad ne želite ženu ubrojiti u geografske ljepote i znamenitosti.

Koja brda i doline na tuzemnom svijetu joj mogu biti ravna. Bjelina vas obasja kao mramorna svježina ili bjelokosna nježnost, svilenkastog sjaja.

Drhtite pri pomisli da dotaknete te svilene velove. Bojite se tu ljepotu , tu čednost da ne oskrnavite. A mami vas i doziva. Šapće vaše , da baš vaše ime.

Joj brežuljaka , i dolina , majko mila, boli glava .

Glava boli   , nikad da preboli. I svim “normalnim” muškim insanskim hajvanima nikad i neće. A zašto bi. Pa stvorene su te anđele upravo radi toga. Da budu dio geografije i svakodnevne more i glavobolje neukih muških hablečina.

I vi nas pitate kakve veze ima žena sa geografijom.

Što bi poete rekle:

-Ma kakva geografija. Žena vam je sva poznata i neupoznata  priroda i društvo .

U prevodu:

-Jedna i jedina  , kaže najprvija Teorije o opštem univerzalnom zakonu relativnosti i prolaznosti života utkana  u prirodu i društvo  i vaskoliki univerzum.