Autor
Hajro Šabanadžović
Slava Gospodu Sunčano gorje
Moćna šuma Noćna čarolija Modre rijeke
Cvijeće u plavoj milosti Zagubljena čednost
Tragovima minulih proljeća Kovitlac nadanja
Plavetni beskraj Zatišje i bura
Miris plavetnog cvijeća Jezerska rapsodija
Mjesečeve zrake i more Violetni preludij
Cvijetna maglica Sjaj mjeseče
Anđele! Da postoji mjesto, nama neznano, i da tamo
na nedorečenom tepihu ljubavnici, koji ovdje
ne spoznaju nikad znanja, pokažu smjele
visoke figure lepršavog srca,
svoje kule naslade, svoje
ljestve što odavna su tek same o sebe oslonjene,
gde nikada ne bješe tla, zaljuljane, -i da znaju to,
opkoljeni gledaocima, neizbrojenim nijemim mrtvacima:
Da li bi oni bacili tad poslednje svoje, uvek ušteđene,
uvek skrivene, nama neznane, vječito
nepromjenjive novčiće sreće pred par
koji se napokon zaista smiješi na smirenom
tepihu?
pB
Prolazi i ova godina Malena
lijepa nježna snovita
kao i one prije
nismo se razdvajali ni jedan dan
pa ne pitaš kako sam
znaš da još uvijek sam jak
u meni ništa novo
samo zdravo tkivo
uglavnom snjegovi zapadali veliki
ponekad mi malo ledeno
kad proljeće ljubicama zamiriše
kad ljeto avgustom osvane
kad jesen sedamdeset i neke vrisne
otkad na ponoćku ne idem
sanjam hiljadu pahulja bijelih
davno bješe bjelina snježne noći
a nemam koga obgrliti
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veće
ne mogu reći kao da je juče bilo
jer nije bilo juče
ne mogu reći vrijeme je proletjelo
jer nije proletjelo
ne mogu reći vrijeme briše sve
jervrijeme ne može izbrisati ništa
večeras
ne mogu reći da sam dobro
ne mogu
nikako ne mogu reći da sam dobro
ali plešem
noćas
slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene šapućeš
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veče
Bilo je to jako dugih trideset četiri godine
paran broj godina
i mi smo par
Bilo je to dvanaest godina
koje nikome ne bih htio poželjeti
zašto bih nemam razloga
Bilo je to dvadeset dvije godine
prelijepih sanja i uspomena
poklon Neba
Bilo je to trideset dvije godine
jubavi koje su se navezle na prethodnih trinaest
azurnim nitima i napokon
sada je to trideset četiri godine
nevine dobrote
pa šta ako je i samoće
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veče
ako ti večeras ne mogu slagati da sam dobro
poželim ali ne mogu ti slagati
jer nisam nikako nisam dobro
ali plešem
noćas
slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene spiješ
shvatićeš
moja tišina plače
Božić je
Ljutis se bez veze
brinu te sitnice
tako cesto imas
zamisljeno lice…
Ljutis se bez veze
i iz cista mira
kriv ti je telefon
radio sto svira…
Ljutis se bez veze
pravi razlog nemas
kad bi ja u drustvo
ti se kuci spremas…
Ali ja cu opet
preko svega prijeci
sto puta me pitas
sto puta cu reci…
Volim te budalo mala
kad bi samo, samo znala
nije ovo igra, sala
volim te budalo mala…
Ljutis se bez veze
okreces mi ledja
ponekad pred svima
moj te pogled vrijedja…
Ali ja cu opet
preko svega prijeci
sto puta me pitas
sto puta cu reci…
Volim te budalo mala
kad bi samo, samo znala
nije ovo igra, sala
volim te budalo mala …
Sve što je dotakao dah Božijeg stvaranja je prelijepo i čudesno.
Neka mjesta širom dunjaluka su osjenčena posebenom čarolijo.
Neko je napravio video sa izborom mjesta koja se njemu dopadaju.
Za neka je u pravu, fasciniraju.
Druga su samo lijepa i neobična.
Uostalom pogledajte.
Mesece, nebeski fenjeru
ti sto sijas Bozjom svetloscu
Ref. 2x
Stavi ruzmarin ispod jastuka
nek nam vecno mirise
zovi andjele, Bozje andjele
da nas nikad ne rastave
Mesece, nebeski putnice
ti pred kojim vreme uzmice
Ref. 2x
Mesece, sad nas ne ostavljaj
ti nas spoji i ne rastavljaj
Ref. 3x
Naš prijatelj Ivica Matić večeras slavi UskrsI
Veselo i toplo je u njegovom domu.
Uvijek je bilo.
I večeras će .
Blagdan je.
Ktomu će dom biti pun dobrih djevojčica i ljudi.
Dobrica je naš Ivica.
Velika.
I samo se sa takvim bićima druži.
Možda će nas se sjetiti i nazdraviti nam za prošle dane.
I buduće.
Sretan je Ivica čovjek.
A nije dobro krenuo njegov život.
Bijaše nejako dijete kada mu je umro otac.
Nije ga previše zapamtio jer je radio u tujini.
Morala je otići i njegova majka , kad je ostala samohrana.
Trbuhom za kruhom.
A Ivica?
Ne pitajte.
Ipak reći ćemo, iako ga boli , on to ne pominje.
Osta dijete kod rodbine, daleko od rodnog grada.
Nisu ni neka rodbina bili.
Stranci ,komšije.
Rodbina je rodbina, a siroče je siroče.
Dijete je , odjednom, samo .
Oca nema. Zna da se neće vratiti.
Majku ima, ali je daleko.
Još ne zna dijete da se ni ona nikad vratiti neće.
Navratiće jednom , ajd’ recimo dvaputa godišnje.
O , da.
Dobro se ona brine o njemu.
Sve on ima.
I igračaka više nego drugi.
I đeparac za dva-tri dječaka.
I novu vestu , pantalone i cipele.
Čak i sat.
Marvil ili darvil?
Obadva.
Jedan za jutanju , drugi za onu laku noć suzu.
Ne , ne plače on.
Nikada.
Nego ništa ga ne pitaju te nevine dijetinje suze.
Samo krenu.
Čiste i čestite kao kap rose.
Nisu baš poslušne te dječije suze.
Zar ne , Ivice ?
Mnogo bole.
I slane su.
A milovanje po kosi?
A poljubac za laku noć?
A dobro jutro sine,! Da li si lijepo sanjao?
Toga nema.
Insan se na sve navikne.
Dijete malo teže.
I ne zaboravlja.
Lažemo!
Bude toga .
Dvije sedmice ljetnog ferja.
Ponekad za Božić.
Za uskrs , već ne.
O blagdanima dođe dodatna novčana uputnica.
A uputnicu još nisu naučili da pomiluje i poljubac da.
Da zagrli, nemoćna je.
Da je priglliš srcu.
Ne ide.
Srce se nikad ne navikne na novac umjesto nježnosti i ljubavi..
Ima i mnogo lijepih i iskrenih želja i pozdrava.
Bude na kraju i ono:
Budi dobar!
Dijete slegne ramenima i pomisli:
“-Neuk svijet.
Šta mi drugo preostaje!
Jedino je Mili Bog stalno sa mnom i dobroti i milosti me uči .
Onako nježno.
Roditeljski. “
Odrasli znaju samo savjete davati.
Budi poslušan.
A svako dijete se rodi takvo.
Sa Božjom milošću i ljubavlju.
Odrasli ih stegama kvare.
Ivicu nije imao ko da kvari.
Nažalost.
Ne sjeća se dobro dodira , milovanja i poljubaca u djetinjim danima.
Kasnije je odrastao , pa nije bilo zgodno.
Snova se sjeća.
Svih.
Svi su vezani za majku , dodire, milovanja i poljubce.
Ti snovi najviše bole.
I ostaju urezani zauvijek , jer su neispunjueni.
I tamo u tujini je sestru dobio.
Nikad upoznao do kraja . Onako bratski , po naški , Bosanski .
Da je povuče za kiku ili je malo gurne.
Ali i zagrli od srca , djetinje.
Rekli smo naš Ivica je sretnik.
Sve je u parovima.
Usud uvijek plete mreže.
Ali on samo izvršava ono što mu Nebo kaže.
Poslaše ga u naš Grad čednosti.
Drugi i veći gradovi su bili bliži mjestu odrastanja.
Dobro je ispalo za Ivicu.
Poslaše ga u Sarajevo da uči i postane čovjek.
A Ivica je postao čovjek
i prije nego što se ustoličio kao podstanar u našem gradu.
Grad i ljudi su mu u početku bili malo strani.
Barem neobični. Nekako su se složili.
Kasnije se navikao.
Usamljena djeca se lako naviknu na sve.
Grad i Ivica su utjecali jedan na drgugoga.
Podjelili su suđenu im dobrotu i plemenitost.
Usamljeno dijete je postajalo ljudina.
Nedostajali su mu oni nedosanjani valeri i nježnosti
A onda je jedna grlica sletila u njegov zagrljaj.
Ne znamo, ko kome nije dao mira
i ko koga nije ni za tren puštao.
Šalimo se.
Za sve treba dvoje.
Ljubav im bila suđena.
I to je bilo to i ništa više.
Jedina i prava ljubav za čitav život.
Imaju dvoje djece. Dvije prekrasne grlice.
I tast mu Eso Mrak ima dvije djevojčice.
Jednu je Ivici od srca darovao.
Eso nije Ivici bio samo tast.
Bio mu je najbolji prijatelj, kao drugi otac.
Prije nekoliko godina malo poslije Uskrsa ode nam Eso Mrak.
Iznenada. Skoro nečujno.
Malo ga zaboljelo , mislio ništa važno , pa usnio.
Tako odlaze Dobri.
A mogao se još malo družiti sa Ivicom i porodicom.
I sa nama. Bilo je nekih dogovora, ali…
Ivica i porodica su tužni.
Ni ovaj Uskrs , ni bilo koji slijedeći neće biti isti bez Ese.
Ali mjesta za tugu u Ivičinom domu nema.
Gospod uvijek raduje dobre ljude.
Obradovao je Ivičinu porodicu za dvije djevojčice i tri dječaka .
Unučad. Nora i Vedran. Prije toga Vanja.
Zatim dođoš4e Mila i Alek.
Bokor prekrasnog Cvijeća.
Rastu mašala.
Vidi se biće oni i lijepi i dobri.
Kao i svi u Ivičinom okruženju.
Čestiti i Blagoslovljen Uskrs Ivice ,
tebi i porodici.
Nećemo ti mnogo toga zaželjeti.
Samo zdravlje i sreće.
Ljubav i snove si sam sebi uz Božiju Milost
i s ljubavlju ljube jedine ispunio.
Ne treba ti ništa više.
Dopisano Aprila 2018.
Ivice,
Znamo , zasigurno znamo,
kao i uvijek prije
biće sa vama , vaš i naš , Eso Mraković.
Mora .
Ljudina je to.
I uvijek je znao gdje mu je mjesto.
Kome pripada.
Uz Aišu , svoje djevojčice i Porodicu.
I sve vas voli.
Ako osjetite lagano ježenje , mirisan dah ,
znajte da je to od miline i dobrote kojom vas Eso grli i voli .
Dopisano Aprila 2019,
Danas je tri godine od kada je naš prijatelj Eso Mraković usnio.
Aiša bijaše, ali više nije neutješna.
Skoro tri godine je čekala da joj Eso kucne na penđere ,da je pozove da sa njim krene tamo gdje će ponovo biti zajedno .
Skoro tri godine je bila tiho sa blagim osmjehom , koji joj je vječno titrao na licu.
Ponekad bi se zamislila , uzdahnula i sjena tuge bi joj preletjela nježnim licem.
Mi smo , iza njenog vječitog polusmejška ćutili njenu duboku bol.
Nekako ,kao da se nije više mogla snaći u ovozemnom životu.
Nikako se nije mogla navići na samoću , bez Esinog dodira, glasa, ili samo pogleda.
Povukla se u svoju tišinu i mir uspomena. Skoro da i nije pričala.
Tek bi joj oči zaiskrile kada bi se neka od njenih djevojaka ,unuka ili praunučadi zaletila da je stisnu, da joj pokažu koliko je vole i izraze svoju zahvalnost za život, ljubav,sigurnost i dom koji im je darovala.
A bijaše veoma jaka žena . Lijepa, stamena i čvrsta.Vučica. Do Esine smrti.
Radila je za dvoje i branila porodicu za čopor vukova.
Onaj njen Eso je bio čovjek sa planine. Ponosan i pomalo skitač.
A ona čestita, tiha bosanska žena i majka , jaka kao stijena , okosnica porodice.
Od kako Eso umri , počela se sklanjati u svoju tišinu, samovati , gore u obiteljskoj kući nadomak Esinog mezara.da nikoga ne smeta,da nije nikome na teretu. I da bude tu kada joj vjetar donese zvuk Esine gitare i zavodljivog poja.
I pozove je.
Ove zime kćeri i zet je prevariše i zadržaše kod sebe u gradu.
Ali Aišino srce nije više mogla da se nosi sa životom bez Ese i bez njihove planine.
Skršilo se. Odjednom . Kao grančica.
Umrla je tiho i brzo.Bez bola i patnje.Onako kako umiru od Boga blagoslovljeni insani.
Položiše je odmah do Ese.
Proljetni dan bješe sunčan i topao .Ptice su crkutale.Psi su veselo skakutali po livadama.
Svi potomci i prijatelji bjehu na ispraćaju.
Nama se činilo da čujemo veseli eho Esinog smjeha, to je njemu njegova vjerna ašik ljuba u pohode krenula.
Znamo, da je sada sa Esom , da se smješkaju jedno drugom, miluju pogledima, držeći se za ruke. Znate ono njihovo mladalačko – ruka u ruci, lijeva u desnoj, desna u lijevoj …
A u Ivicinom domu nisu tužni ni zabrinuti . Kuća je puna unučadi ; sada ih je petoro . Alek i Mila upotpuniše svijet Ivice M. Prelijepi život odi dalje i tko zna …
*
Mir s vama vjernici i dobri ljudi , sretan uskrs i blagoslovljeni bili.
Da san ti srce
na dlan ti ga spustia
ka bili cvitak ubran usrid grudi
ka malo dite jedva sam izusti
jubin te, jubin moja budi
Da sam ti jubav
prid tebe san kleka
u zoru zlatnu prid to lice lipo
skoro san umra
prije neg san reka
jubin te, jubin ludo, slipo
Ref.
Jubin te, jubin duso moga tila
nocas sam sanja moja si bila
jubin te, jubin, lipsa si od vila
ti si mi dala jubavi krila
Sad srcu pusti neka plane
kad s neba Bog te posla za me
Da sam ti jubav
prid tebe san kleka
u zoru zlatnu prid to lice lipo
skoro san umra
prije neg sam reka
jubin te, jubin ludo slipo
Ref.
Sad spusti glavu na moje rame
Kad s neba Bog te posla za me
Dan je prelip
i život je
juče danas sutra
eto tako sasvim lako
neko vrisnu
upomoć krađa
neke stvari nikad se ne mijenjaju
krhka ruža
krade mu srce
pa neka je
neki osjećaji nikad ne prestaju
a ja još uvik mislin na tebe
eto tako sasvim lako
“When I Need You”
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away
When I need love
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
Miles and miles of empty space in between us
A telephone can't take the place of your smile
But you know I wont be traveling for ever
It's cold out, but hold out and do like I do
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you babe
It's only a heartbeat away
It's not easy when the road is your driver
Honey, that's a heavy load that we bear
But you know I won't be traveling a lifetime
It's cold out but hold out and do like I do
Oh I need you
When I need you
I hold out my hands and I touch love
I never knew there was so much love
Keeping me warm night and day
When I need you
Just close my eyes and I'm with you
And all that I so want to give you
It's only a heart beat away
Kada te trebam
Kada te trebam
Samo zatvorim oči i sa tobom sam
I sve ono što želim da ti dam
Je samo otkucaj srca daleko
Kada želim ljubav
Ispružim ruke i dodirujem ljubav
Ni znala nisam da ima toliko ljubavi
Koja me grije danju i noću
Milje i milje praznina izmedju nas
Telefon ne može zamjeniti tvoj osmeh
Ali ti znaš da neću zauvek putovati
Napolju je hladno,ali drži se i radi što i ja
Kada te trebam
Samo zatvorim oči i sa tobom sam
I sve ono što želim da ti dam , dušo
Je samo otkucaj srca daleko
Nije lako kada je put tvoj vodič
Dušo, težak je teret koji nosimo
Ali znaj da život neću provesti putujući
Napolju je hladno,ali izdrži i radi kao i ja
Oh želim te
Kada te želim
Ispružim ruke i dodirujem ljubav
Ni znala nisam da ima toliko ljubavi
Koja me grije danju i noću
Kada te trebam
Samo zatvorim oči i sa tobom sam
I sve ono što želim da ti dam
Je samo otkucaj srca daleko
