Uvijek aktuelno

Iz Arhive

 BY ADMIN 3. JUNA 2018.ONI NAMA, MI NJIMA

“Nitko, ali baš nitko sve ove godine prema Hrvatima nije počinio takve zločine u BiH kao HDZ. I to zajednički HDZ iz Zagreba i onaj Čovićev iz Mostara. Javno treba stalno ponavljati tu činjenicu. HDZ je najopasniji, najgenocidniji, mafijaški, kriminalni, zločinački entitet na ovim prostorima. I u ovom dijelu Europe. Radi se o čistoj mafiji pod plaštem političke organizacije. Mafiji koja se nikad nije odrekla svojih mafijaških i zločinačkih namjera. Mafiji, koja baš kao što sicilijanska kao taoce drži svoje stanovnike, već desetljećima kao taoce svojeg kriminala i zločina drži Hrvate u Bosni i Hercegovini. A Hrvati s druge strane HDZ-u u BiH nisu ništa nego obično topovsko meso njihovih mafijaških ratova, obračunavanja i ostvarivanja njihovih kriminalnih planova i strategija.”

Navedeni zapis nije naš, ali oslikava i  najveći dio naših razmišljanja o HDZ sa obe strane bosanske granice i njihovim udruženim predvodnicima Čoviću i Kitarović.

Poslije Komemoracija u Blajburgu i širom Hrvatske / i na prostorima Čovićeve ustaške tvorevine gdje su se služile mise za pokoj monstruozne duše Ante Pavelića,  postalo je  sasvim izvjesno da je HDZ  najfašističkiji i najgenocidniji politički faktor u Evropi u ovom momentu.

Odlomak je dio zapisa objevljenog 15.5.2018. u 16:25 ,na portalu ” tačno ” autora Domagoj Margetić.

Domagoj Margetić je novinar koji se bavi kritičkim  istraživanjem kriminala i korupcije u hrvatskom društvu, te uređuje emisiju ”Necenzurirano” na TV mreži. U nemiulosti je vlasti / HDZ .Dva puta je pretuče,uz svakodnevne prijetnje o eliminaciji i podmetanju od strane  medija i  novinara “lojalnih” vlastodršcima .Imao je i bliske susrete sa Karlom del Ponti i bio osuđen na tri mjeseca , zbog nepoštivanja suda u Hagu, ali ga je navedena dama pustila nakon nepunih mjesec dana.Nepoštivanje se odnosilo na objavljivanje identiteta zaštićenog svjedoka – Stjepana Mesića u procesu protiv osuđenog ratnog zloćinca Tihomira Blaškića.

Prenosimo kompoletan tekst objavljenog na portalu “tačno”:

” HDZ je najgenocidniji politički entitet u ovom dijelu Europe

Nitko, ali baš nitko sve ove godine prema Hrvatima nije počinio takve zločine u BiH kao HDZ. I to zajednički HDZ iz Zagreba i onaj Čovićev iz Mostara. Javno treba stalno ponavljati tu činjenicu. HDZ je najopasniji, najgenocidniji, mafijaški, kriminalni, zločinački entitet na ovim prostorima. I u ovom dijelu Europe. Radi se o čistoj mafiji pod plaštem političke organizacije. Mafiji koja se nikad nije odrekla svojih mafijaških i zločinačkih namjera. Mafiji, koja baš kao što sicilijanska kao taoce drži svoje stanovnike, već desetljećima kao taoce svojeg kriminala i zločina drži Hrvate u Bosni i Hercegovini. A Hrvati s druge strane HDZ-u u BiH nisu ništa nego obično topovsko meso njihovih mafijaških ratova, obračunavanja i ostvarivanja njihovih kriminalnih planova i strategija.

Aktivnosti HDZ-a u Bosni i Hercegovini, kao i aktivnosti velikih hrvatskih kompanija i političkog Zagreba u BiH, jasno daju naslutiti kako iza političkih kulisa tobožnje regionalne suradnje i političke i sigurnosne stabilizacije u regiji, HDZ nikad nije odustao od svojih planova za susjednu državu. Prvi je, dakako, u ratu započeti projekt zločinačke tzv. “hrvatske republike Herceg-Bosne”. Iako je tada predstavljen kao projekt očuvanja nekakvih “strateških nacionalnih interesa” Hrvata u BiH, radilo se zapravo o pozicioniranju strateških kriminalnih, mafijaških, zločinačkih, financijskih, krijumčarskih, tajkunskih, naftaških, poslovnih i financijskih interesa HDZ-ove političke elite, podjednako one u BiH, kao i one u Hrvatskoj. Radi se, naime, da ne bude nimalo zabune o jednoj te istoj zločinačkoj organizaciji. Niti u jednom trnutku projekt “Herceg-Bosne” nije bio projekt onoga što danas HDZ želi prikazati kao projekt nekakvog “trećeg entiteta”. Radilo se isključivo o kriminalnom entitetu, političko-korupcionaško-mafijaškoj organizacijskoj hijerarhiji, koja je ratnom HDZ-u služila kao otvoreno mafijaško krilo za međunarodni šverc narkotika, organizirano krijumčarenje nafte i naftnih derivata, međunarodni šverc visoko tarifnih roba poput ulja, duhana, kave i sličnih švercerski profitabilnih proizvoda, međunarodni šverc ljudi, krijumčarenje oružja, međunarodni šverc opasnih otpada i opasnih nuklearnih materijala, te operacije međunarodnog pranja novca izvlačenog iz raznih javnih i tajnih izvora. Danas postoji više tisuća dokumenata, koje sam u zadnjih dvadesetak godina otkrio i istražio, a koji dokumentiraju i dokazuju kako su upravo to bili glavni i osnovni ciljevi projekta HDZ-ove mafije u Bosni i Hercegovini. Zagreb je preko HDZ-ove “Herceg-Bosne” oprao i izvukao milijarde budžetskih kuna, ali su prali i novac od organiziranog kriminala pod kontrolom HDZ-ove elite, te je novac distribuiran preko HVO-a i “Herceg-Bosne” opran u njihovim operacijama, završavao na trećoj strani u tzv. legalnim financijskim tokovima, a potom u financijskim operacijama raznih poduzeća i tajkuna pod HDZ-ovom skrivenom ili neskrivenom kontrolom.

U svemu tome postoji jedan kontinuitet HDZ-a u Bosni i Hercegovini. Ljudi, točnije Hrvati u BiH na koje se stalno pozivaju nisu im bili nikakav interes, osim valute za političko potkusurivanje i zgodne kulise iza koje su skrivali svoj organizirani kriminal i zločine. Hrvati su HDZ-u u Bosni i Hercegovini od devedesetih do danas služili kao taoci njihove mafije, koje poslažu ispred sebe kao živi ljudski zid kad god tragovi organiziranog kriminala dovedu do vrha HDZ-a podjednako zagrebačkog i mostarskog, kao što je to svojevremeno bilo u nikad pravosudno završenom slučaju Hercegovačke banke. Samo u tom slučaju HDZ-ova mafija izvukla je iz budžeta preko milijardu kuna na privatne tajne račune, pod kontrolom vrha hrvatskog i bosanskohercegovačkog HDZ-a. Bio je to novac kojeg je Republika Hrvatska iz proračuna preko Hercegovačke banke uplaćivala za budžetsku namjenu “za pomoć Hrvatima u BiH”, no ispostavilo se da je HDZ to vještim financijsko-bankarsko-političkim operacijama pretvorio u donacije za pomoć HDZ-ovcima. Čista pljačka pod krinkom hrvatskih nacionalnih interesa. Nije teško izračunati danas matematički koliko je obitelji možda moglo danas ostati u BiH da je kojim slučajem taj novac iskorišten za svoju pravu namjenu. U ovom slučaju postoji doduše podijeljena odgovornost HDZ-a i pojedinih organizacija Katoličke crkve u BiH, čiji su predstavnici također “omastili brk” tim parama. Dakle, umjesto da novac iz državnog budžeta Hrvatske završi kao pomoć Hrvatima u Bosni i Hercegovini, HDZ je novac jednostavno opljačkao. I nikom ništa, tadašnji predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić danas uživa otvorenu političku zaštitu HDZ-ove Vlade u Zagrebu gdje se skriva od optužnica i tjeralica iz BiH. Zato se danas slučaj Hercegovačke banke i prešućuje u javnosti, jer predstavlja najbolji, ilustrirani primjer kako HDZ pljačka na račun hrvatskih nacionalnih interesa u BiH. O tome nažalost podjednako šute i hrvatski i bosansko-hercegovački mediji. Jer valjda, “para vrti di burgija neće”.

Tu su, da ne zaboravimo, i doslovno milijarde naftnih krijumčarskih interesa, koje su završavale kod HDZ-ove mafije od ratnih devedesetih godina do danas. Međunarodno krijumčarenje nafte i naftnih derivata u i preko Bosne i Hercegovine, cijelo je vrijeme gotovo suvereno pod kontrolom političkog Zagreba, točnije samog vrha i središnjice HDZ-a, koja je najveće ratnoprofiterske prihode ostvarivala upravo ovim krvavim prihodima. Nedavno mi je, tako, pred kamerom u intervjuu bivši predsjednik Republike Srpske izjavio kako je “šef logistike Ministarstva obrane Hrvatske general Ivan Čermak bio ekskuzlivni dobavljač nafte i naftnih derivata za ratnu Republiku Srpsku i ratni SDS”. A kao dokaz u prilog toj svojoj tvrdnji pokazao mi je i dokumente o tome koliko je iznosio dug Republike Srpske prema Čermaku nakon tih ratnih godina, a koji mu je isplaćen neposredno prije privatizacijske prodaje Rafinerije Brod. Dakle, dok su Hrvati iz Posavine organizirano iseljavani, raseljavani, dok su im otimani posjedi i movina, dok su ubijani, dok se nad njima provodilo etničko čišćenje, HDZ je organizirano krijumčario naftu s onima koji su Posavinu čistili od Hrvata. Dvadeset godina kasnije, taj isti HDZ potpisao je ugovor s Republikom Srpskom i Dodikovom Vladom, o isporukama energenata Rafineriji Brod, a taj je multimilijunski posao ekskluzivno, bez ikakve javne procedure u tajnosti dodijeljen upravo Ivanu Čermaku. Taj multimilijunski naftni biznis plaćen je dakako glavama Hrvata Bosanske Posavine, njihovim životima, sudbinama, tisućama obitelji koje su iseljene na temelju ovog HDZ-ovog zločinačkog plana i projekta. Posavinu, dakle, etnički nije čistila Republika Srpska, nego Republika Hrvatska, odnosno politički i vojni vrh HDZ-a. Nažalost, nedavno je preminuo u Zagrebu general Petar Stipetić koji je bio jedan od rijetkih živih svjedoka tog organizirnog kriminala, o čemu je više puta i javno govorio, a u privatnim smo razgovorima zadnjih dvadesetak godina često razmjenjivali informacije koje smo obojica o tim HDZ-ovim planovima imali. Tako se HDZ-ova briga za hrvatske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini može vrlo precizno matematički obračunati u barelima krijumčarene nafte, koja je plaćena sudbinama Posavaca.

Protekom godina, zaboravljen je još jedan HDZ-ov strateški plan za Hrvate Srednje Bosne, kojeg su svojevremeno dogovorili Šušak i Tuđman zajedno s Bobanom i Izetbegovićem. Bio je to tajni plan za iseljavanje, odnosno “humano preseljenje” Hrvata Srednje Bosne. Nikad neću zaboraviti kad je prilikom petnaestominutnog posjeta Srednjoj Bosni, odlazeći prema helikopteru Tuđman zastao na pitanje pokojnog Slobodana Langa. Stajao sam u tom trenutku pokraj Langa, kad ga je ovaj pitao: “Predsjedniče, što ćemo dalje?”, očekujući od Tuđmana daljnje upute za organiziranje humanitarne, posebno medicinske i pomoći u hrani Hrvatima Srednje Bosne. Tuđman se okrenuo, pogledao prema ljudima i crkvi u Novoj Biloj, pokazao nam rukom i kratko rekao: “Doktore, sve će ovo biti iseljeno za šest mjeseci. Prazno! Takav je dogovor”, okrenuo se i otišao helikopterom na sigurno, okrenuvši svoje zločinačko dupe srednjebosanskim Hrvatima zauvijek. Kako tada, tako i sad, HDZ ih drži kao taoce njihove neposlušnosti HDZ-ovom planu etničkog čišćenja Srednje Bosne od Hrvata. Oduvijek je bilo pitanje zašto je sigurnosno, strateški, i vojno-politički gledano, HDZ-u trebao vojni sukob s Armijom BiH u Srednjoj Bosni?! Odgovor se zapravo krije u stvarnim namjerama HDZ-a da Hrvate iseli s tog prostora i da se osigura da jedini etničko čisti hrvatski prostor u Bosni i Hercegovini bude onaj hercegovački. Željelo se osigurati buduće političko-vojne pregovaračke pozicije, gdje bi se onda tvrdilo da je Hercegovina nesporno tobožnji hrvatski entitet i vjerojatno bi tada došlo do formiranja takvog političkog entiteta i takve političke arhitekture u BiH. Međutim, Hrvati nisu htjeli napustiti Srednju Bosnu, i to je dugoročno poremetilo taj HDZ-ov plan. S druge strane poremetilo je i Tuđmanove odnose s Izetbegovićem s kojim se o takvom planu i bio dogovorio, što je danas manje-više nesporna činjenica. HDZ-ovoj mafiji Bosna i Hercegovina trebala je kao mafijaški koridor, a Hercegovina kao polusamostalni entitet projekcijski im je trebala kao slobodna zona preko koje bi prali prljavi novac sumnjivog, kriminalnog porijekla, ali i kao manje-više sigurna trasa krijumčarenja nakrotika čime se od rata do danas organizirano bavi HDZ-ova vojna elita podjednako u Hrvatskoj i BiH. HDZ, međutim, nikad od tog plana nije odustao. Hrvati Srednje Bosne bili su i ostali smetnja HDZ-ovoj mafiji i njihovim multimilijunskim kriminalnim poslovima i profitima i interesima koji se računaju u milijardama eura. Zato ih treba ukloniti. Kad nije išlo silom, danas HDZ to lukavo, ispod stola, radi milom.

Iako HDZ danas koristi potpuno drugačiju političku retoriku u odnosu na Hrvate u Srednjoj Bosni, istina je da su ti ljudi uglavnom prepušteni sami sebi, egzistencijalno stjerani na rub, ugroženi i bez stvarne perspektive za dugoročni opstanak na tom prostoru. Bez perspektive ekonomskog razvoja, bez perspektive mladih da će se moći zaposliti (osim onih malobrojnih koji posjeduju člansku iskaznicu HDZ-a koja je gotovo osnovni i glavni preduvjet za bilo kakvo i bilo koje radno mjesto, od portira i čistačice pa na dalje, nitko od Hrvata ne može dobiti radno mjesto igdje ako nije član HDZ-a, što je također jedno od obilježja i mafijaških karakteristika tog političkog entiteta). Zadnjih sam nekoliko mjeseci više puta imao priliku biti svjedok toga da se ljude u Bosni i Hercegovini kad traže ikakvo radno mjesto, gotovo istog trenutka pita: “Jesi li član HDZ-a?”, a potom slijedi ona rečenica u kojoj mafija ucjenjuje ljude – “Učlani se pa ćemo te zaposlit!”. Osim toga o tome mi svjedoče i brojni Hrvati u BiH, neki koji su pristali na takvu ucjenu u egzistencijalnom grču i da nađu kakvo-takvo radno mjesto, ali i oni koji još uvijek ne žele pristati da ih HDZ tako mafijaški ucjenjuje. Preciznije rečeno, za HDZ-ove dužnosnike na svim razinama postoje samo oni Hrvati koji su članovi HDZ-a i takvi smiju i možda mogu biti zaposleni. Ostali jednostavno ne postoje u evidenciji. Baš sam tako nekakvu formulaciju i čuo nedavno, “ako netko nije član, kako da ga mi imamo u evidenciji”. To je ta briga za Hrvate u BiH. Nije li ovo najbolji dokaz kako HDZ u Bosni i Hercegovini čvrsto drži Hrvate kao taoce?! Na najsvirepiji mogući način. Nitko ništa ne može napraviti bez političkih veza, niti ako nije član HDZ-a. A da budemo potpuno iskreni, u tom licemjernom vrtuljku sudjeluje i Katolička crkva, koja se nije baš pretrgnula od napora da prekine taj začarani krug. Niti pretjeruju u pokušajima da oni ikako pomognu Hrvatima u BiH. Ali im zato ne zaborave naplaćivati prijevoz za katoličke škole, vrtiće, upisnine, školarine i sve slične namete. Pozivaju Hrvate da ostanu, ali ovako se čini baš kao i HDZ žele da ostanu samo da bi ih još malo oderali za koju marku. Uostalom, svi oni podjednako žive od glavarine onih o kojima tobože brinu i za koje se javno toliko brinu i zabrinjavaju da su im politički pamfleti i crkvene propovijedi pune svakakvih poziva na ostanak i opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini. U stvarnosti, živo im se jebe za njih. Samo pokušavaju izvući još i posljednju moguću marku od tih ojađenih i sluđenih ljudi bez ikakve realne životne perspektive na ovom prostoru.

HDZ je, spomenut ću i ovaj primjer, u federaciji BiH na vlasti. Doduše u koaliciji s SDA. Ali recimo da je Vlada Fadila Novalića podjednako HDZ-ova koliko i SDA-ova. A nigdje kao u Federaciji BiH ne postoje bolji dokazi kako HDZ i vlast u Federaciji pokušava etnički očistiti Hrvate s ovog prostora. Naime, osoba koja prebivalište ima u Novom Travniku (gdje je na vlasti HDZ), i u Srednjebosanskom kantonu ostvaruje zdravstveno osiguranje, kad se zadesi u Sarajevu, dakle u istom entitetu Bosne i Hercegovine, nema zdravstveno osiguranje i bez pozamašnih financijskih iznosa, niti hitna pomoć, niti medicinske institucije kao što je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, neće toj osobi koja je državljanin Bosne i Hercegovine i stanovnik Federacije BiH pružiti zatraženu medicinsku pomoć. Dakle, HDZ u BiH nije čak osigurao Hrvatima Srednje Bosne jednako pravo na pristup medicinskoj zaštiti, čime se sasvim sigurno ljudima u federaciji BiH uskraćuju ustavna prava zajamčena Ustavnom Bosne i Hercegovine, ako se itko ovdje više sjeća da i ta država stvarno odnosno barem na papiru postoji. Dakle, stanovnik Novog Travnika, gdje drma HDZ, i Kantona Srednjebosanskog gdje također drma HDZ, nema pravo na zdravstvenu zaštitu u Sarajevu. Iako se radi o istom entitetu, Federaciji BiH i dakako istoj državi – Bosni i Hercegovini. Takav oblik diskriminacije u ostvarivanju osnovnih ljudskih i ustavnih, građanskih prava je nezabilježen i u puno nesređenijim državama nego što je ova privremena država ovdje. Drugim riječima, dok HDZ-ova mafija u dogovoru s Dodikovom mafijom Kalderozom u BiH izaziva novu političku krizu oko izbornog zakona, taj isti HDZ nije učinio ništa u entitetu u kojem je na vlasti kako bi Hrvatima na tom području osigurao jednako i ravnopravno pravo na pristup medicinskoj zaštiti podjednako u svim područjima Bosne i Hercegovine. Ovaj detalj izvrsno oslikava stvarnu brigu HDZ-a za tzv. “strateške hrvatske nacionalne interese u BiH”. No, umjesto da osiguraju Hrvatima jednako pravo na medicinsku zaštitu, oni se bave svojim političkim projektima i mafijaškim igrama sa podjednakim mafijaškim partnerima koji su predstavnici druga dva naroda u BiH, i realno nisu ništa ni bolji ni drugačiji od HDZ-a, ali recimo da barem malo drugačije brinu o interesima svojih naroda i nisu toliko izraženo autogenocidne organizacije kao što je to HDZ prema Hrvatima u BiH. Kad sam od HDZ-ovog koalicijskog premijera Federacije BiH Fadila Novalića, 9. travnja ove godine u 17.02 sati porukom njegovom portparolu zatražio očitovanje o ovoj očitoj diskriminaciji među građanima BiH, te sam zatražio očitovanje o tome kako je moguće da građani iste države i istog entiteta (kojem je on premijer) nemaju jednako pravo na zdravstveno osiguranje, odnosno kako je moguće da zdravstveno osiguranje iz Novog Travnika ne vrijedi u Sarajevu, niti njegov portparol, niti sam premijer Novalić nisu mi odgovorili. No, nije li najbolji način da s jednog prostora otjerate ljude tako što neće imati jednako pravo na zdravstvenu zaštitu, što im eto vladajući HDZ sve ove godine nije bio u stanju osigurati jer se bavi svojim drugim, mafijaškim, kriminalnim prioritetima.

Osim navedenog, tu je i primjer HDZ-ove apsolutne nebrige za ono malo mladih ljudi koji bi željeli ostati i raditi u BiH. Naime, znam nekoliko primjera mladih Hrvata u Srednjoj Bosni koji su odlučili ostati i pokrenuti svoj posao. HDZ im u tome nije niti pokušao pomoći, ali im je zato Vlada u kojoj je HDZ koalicijski partner, dakle HDZ-ova vlast itekako odmogla. Radi se o malim poljoprivrednim proizvođačima koji su u Srednjoj Bosni pokrenuli proizvodnju i dugoročni plan proizvodnje između ostalog (što je i logično) temeljili i na financijskim projekcijama prihoda od državnih poticaja za pojedinu proizvodnju. No, HDZ-ova vlast je eto bez da obavijesti proizvođače, nakon uvođenja akciza i kojekakvih drugih otegotnih stvari, odlučila smanjiti i poticaje u poljoprivredi što je prozivočađe dovelo do ruba izdržljivosti i na rub financijske profitabilnosti poljoprivredne proizvodnje. HDZ-ov politički vrh, naravno, ne brine o tome dok mjesecima vode svoje tobožnje političke ratove u kojima kao žele zaštiti hrvatske nacionalne interese u BiH. Da doista to žele, prvo bi osigurali da se poljoprivrednicima ne smanjuju poticaji, odnosno HDZ-ova vlast ne bi donosila odluke kojom ugrožavaju egzistenciju tih ljudi i praktički ih tako tjeraju iz Srednje Bosne. To je realnost HDZ-ove brige za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Franjo Komarica je u jednom u pravu. HDZ-ova briga za Hrvate usmjerena je koncentrirana i isključivo se odnosi na brigu da danas u miru, milom ostvare etnički čist hercegovački entitet kojim bi vladao HDZ i gdje bi njihova mafija imala gotovo neograničenu vlast baš kao i Dodikova mafija u Banja Luci. To je jedini HDZ-ov cilj i interes. Zaštiti njihove mafijaške poslove i osigurati njihov kontinuitet preko hercegovačkog entiteta, koji bi bio pod kontrolom HDZ-ove mafije.

Nitko, ali baš nitko sve ove godine prema Hrvatima nije počinio takve zločine u BiH kao HDZ. I to zajednički HDZ iz Zagreba i onaj Čovićev iz Mostara. Javno treba stalno ponavljati tu činjenicu. HDZ je najopasniji, najgenocidniji, mafijaški, kriminalni, zločinački entitet na ovim prostorima. I u ovom dijelu Europe. Radi se o čistoj mafiji pod plaštem političke organizacije. Mafiji koja se nikad nije odrekla svojih mafijaških i zločinačkih namjera. Mafiji, koja baš kao što sicilijanska kao taoce drži svoje stanovnike, već desetljećima kao taoce svojeg kriminala i zločina drži Hrvate u Bosni i Hercegovini. A Hrvati s druge strane HDZ-u u BiH nisu ništa nego obično topovsko meso njihovih mafijaških ratova, obračunavanja i ostvarivanja njihovih kriminalnih planova i strategija. “

Crtična kultura i higijena prije svega – Zoran Milanović u javnosti

*

Profil na Instagramu pod nazivom Maps Factory jučer je podijelio zanimljivu mapu Evrope, a koja se tiče higijene.

Ova mapa je napravljena prema podacima web stranice Statista iz 2015. godine, a formirana je u jednom jednostavnom pitanju: “Perete li ruke sapunom nakon korištenja toaleta?”

Prvo mjesto u Evropi po pitanju toaletne higijene zauzima Bosna i Hercegovina, gdje istraživanje navodi da 96 posto bh. državljana obavezno koristi sapun prilikom pranja ruku nakon toaleta.

Hrvatske na mapi nema . Nećemo biti maliciozni poput hroničnog recediviste Milanovića pa reći da hrvatsko pučanstvo nema naviku pranja ruku poslije upotrebe toaleta , kao njen predsjednik. Prihvatićemo informaciju da o toj higijeni u Hrvatskoj nema pouzdanih podataka.

Sjećate li se dodjele odlikovanja kada je Zoran Milanović , iz toaleta sa uvlačenja crte , dotrčao otkopčanog šlica pred okupljenu i mušku i žensku svjetinu i neopranih ruku ga zakopčao , a onda rukavom brisao narkotik sline?

Nemojte nam ni slučajno prišiti malicioznost . Slike hrvatskih medija govore sve . I o Pavlovljevom refleksu i o higijeni prvog čovjeka u Hrvata.

Toliko o sapunu i parfemu .

Ima još još nečega u tom navodno –  haotičnom ,nasumičnom umiranju.

Zaboravlja se da raj mora imati insana svih doba.

Šta vi muislite kada bi tamo boravili samo đuturumi kako bi to izgledalo?

I ljudi tuguju kad neko ode.

U redu je i ljudski tugovati.

Ali ima li smisla tugovati.

Onima dobrim je lijepo.

Tamo gdje su oni nema boli i patnje .

Samo tišina , mir i ljubav.

One koji nisu dobri ne treba žaliti.

Oni imaju vječni roštilj.

Oni su svjesmni svojih dijela.

Nismo im  to mi izmislili ili poželjeli.

Lijepo piše okretaće se na jednu i drugi stranu i biće prženi.

A šta je to nego roštiljanje.

Tješi se što je roštiljanje namjenjeno trezorđijama,

njihovoj djeci koja skupljaju vreće sa narodskim blagom i zlatom.

Onim što obećavakju zlatne kašike. Pa se popišpmane ,  za sebe  otimaju i zlato i kašike.

Kontaju, šta će narodu zlatne kašike  nije sviko.

Isto sljeduje sluganima , hanefijskim ilmijama  i zadriglom sveštenstvu ,

jer se  radi sitnih šićara  pridružuju onima koji vode nacional torove u pljačke i propast.

Na ovom svijetu se oni ne boje Boga Uzvišenog.

I na kraju krajeva ne treba im vjera za kontejnere.

Oko njih ima dovoljno vjernika , stida i drhtave ruke.

Zaista je dobro rečeno.

“I od ovih će pržuni najviše koristi vidjeti.”

Zaboravismo kako , kada i od koga niče ovaj zapis. To je sada i nevažno, bitna je istina koja će kad tad isplivati na dnevnu svjetlost.

(Bosna nezavisni iformativni portal 02. Jun. 2018. )

.

I jopet pojep vuk magarca. Kabadahije se i dalje kofrče. Neka, ali ne zna se dokle će . Što bi muraci rekli:

Kad tad, doći će cica na kolica.

Na današnji dan prije tačno tri decenije počelo je sistemsko čišćenje Prijedora od nesrpskog stanovništva. U drugim krajevima genocidne srpske tvorevine klanja i ubijenja neslućenih genocidnih i monstruoznih razmjera su se već uveliko odvijala.

31. maja 1992. genocidne fašističko četničke vlasti u Prijedoru izdale su naredbu putem lokalnog radija

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”

To je bio javni poziv na genocid , mučenje , silovanje i ubijanje muškaraca, žena i djece po rasnom , nacionalnom i vjerskom osnovu.

Sve što nije srpsko i pravoslavno trebalo je ubiti i eliminisati.

3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana , muslimana , katolika , Bošnjaka , Hrvata , Roma tokom agresije , odnosno združenog zločinačko-genocidnog pokolja u Bosni i Hercegovini.

Među ubijenim su imena 102 djeteta.

Iz Prijedora je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti i nepravoslavne vjeroispovjesti.

I oni nama tzv. republika srpska nije genocidna tvorevina. Izuzetan smisao za najcrnji necivilizacijski koljački humor.

Art Of Vedad Šabanadžović / Svjedok zlih vremena

*

Jedan desetogodišnji dječak je preživio ratna ubijanja, mine , granate i snajperske metke monstruma , što četiri godine su rokali i ubijali nevinost Grada Čednosti .

Rat je završio , Dječak je sa četrnaest godina već bio odrastao čovjek. Bez faze odrastanja i bezbolne pubertetske tranzicije iz djetinjstva u mladost , postao je snažni , dojmljivi čovjek , sa djetinjim srcem. U bolnom mimohodu kraj kradenog djetinjstva učio je osnovnu životnu lekciju – Preživljavanje! U tome mu je najviše pomogla djetinja mašta i umjetnost: Književnost i slikarstvo , sa preferiranjem svijeta grafike i stripa .

Potonje godine života ga vode u jedan svijet dobrote i milosti , u kome vrlo često dolazi do izražaja , njegova autentičnost svjedoka zlohude prošlosti , kojom kroz cjelokupni umjetnički sraz ostaje vjeran univerzalnoj ljubavi , umjetnosti i pamćenju.

U njegovom jedinstvenom omažu , posebno mjesto zauzima vrlo ubjedljiv preformans Bijele trake prijedorske , u kome sa sa par uvodnih riječi , slikom , pokretom i pantomimom učenika X Osnovne škole Ilidža , obračunava sa zlom.

Učesnici igrom slučaja imaju goodine njegovih ratnih sjećanja o tom monstruoznom pokolju. Koincidencija ili namjera ! Tko da zna?

Vrijedi pogledati ovaj jednostavni , ali impresivni video koji na najbolji mogući način oslikava svu strahobalnost tragike i zla .

Najcrnji krstaško inkvizicijsko zlo , prouzrokovano nacional – fašističkom , šovinističko – vjerskom netrepeljivošću i surovošću , koja u svom realitetu nakane svjesnog Genocida , prerasta lokalne okvire i Sudskim presudama međunarodnog sudstva posraje pravno verifikovana, historijski utemeljena i dokazana činjenica / fatum :

Genocid !

Pametna je Čaršija. Ništa manje mahala. Normalno rodile se i vijekovima žive jedna uz drugu.

Davno prije nego što je izraz eskurzija saživio u svom današnjem obliku, riječ je rabljena na čaršijskim kaldrmama i makadamu.

Nismo baš poznavaoci žargona(?), pa moramo nabadati da bi došli do pravog značenja .Znamo da je riječ stranjskog porijekla, a kad je tako, onda mora označavati nešto stranjske, nešto što ne priliči ovom dunjaluku.

Da bi sebi zacrtali osnovne smjernice, ( mi s'e ko ova post komunistčka  ili nacionalistička pogan  počeli šicati izrazima ) , moramo zaviriti u takulin i izvaditi potrabl riječnik. Prije se to zborilo džepni, ali se i  mi malo modernizovali. Šta ćemo, ukorak sa vrimenom.

Potražinmo pod slovo e, nismo levati pa tražiti , recimo, pod šlj. Znamo da je tamo upisano šljiva i šljaka. Prvo nam se mere dopast, od drugog smo se čitav život noge fatali. Znate onu o krstu.

Nađemo zadati pojam:

-Ekskurzija (lat.)

1. Izlet, izlazak; relaksirajuće obitavanje u  prirodi,  izletničko putovanje, još i boravak u prirodi pod stručnim vodstvom, sa znanstvenom, zabavnom, kulturnim ili sportskom  svrhom
2. U govoru, predavanju ili sl., skretanje s glavne teme.

Pod jedan garant nije , jer za to mahala i čaršija imaju hejbet svojih sočnih izraza za izlet:teferič, dernjek, tarapana,fešta,makljanje, takar u dvoje,đardisanje…A ovi rječnik sve to izostavio. Baš i nije neki pametan riječnik. Šta možemo, kad smo cicije. Kupili riječnik na buvljaku da uštedimo.

Pod dva nikad nije , jer u mahali ne m'reš skrenuti sa teme i kad je fuliš sto posto. Uvijek postoji neka caka da se zakačiš , i gdje mereš i gdje ne mereš.

Potražimo srodan izraz dvokurzija, ali ne pod slovom dc , jer tamo ništa nema osim dcidcati, i čitamo ono što nema ni u jednom riječniku:

-izlet u paru ,  žensko  sa muško , ( zamalo nam izleti na umjesto sa ) sa posebnom namjenom, boravak para u prirodi sa nekom   svrhom.

Malo nam sinu, ali ne previše. Nismo vam mi indiskretni. A i što'š ići zalećat se u u prirodu kad u toplini doma svoga imaš đardin oliti bukadar minderli šilteta i jastuka.

I tako ne skužismo prvi dan, ni drugi. Treći dan nas od sekiracije čir safato, pa morali malo na čaršiju napiti se ljekovite vode sa nekog šedrvana. Kažu ova voda je za sve lijek.

Lejtno je doba , vrijeme ugodno, sarajevsko, pun grad eskurzija. Djeca hodaju i za ruke se jamili , da se ne izgube u njima stranom gradu. Pogotovu djevojčice. Čule one da u Saraj'vu imaju njaki mahalaši, kojima jedini merak dohvatiti se ženskog čeljadeta i tjerati ga da mamica.

Privlačno je ta mahalska mistika, ali djevojčice kontaju lakše je sa jaranicom tom nekom mahalašu  zalegnuti.

Pogled na mladost nam srce ispuni milinom. Eh, nekada…Joj, mamo mamice.

Prođemo malo dalje, ispred nas dvije strankinje, za ruke se drže. Znamo da su stranjkinje jer im govor ne anlaišemo. Malo nam stare za eskurziju, iako nemaju ni tri banke. A dobre su  ko deset u po somuna. Ne treba ti jogurt.  Znači u top su godinama, top ih mile zažago. Nije bitno čiji. Samo nek se beba. Plavuše su, napriliku sa sjevera ili barem  sjeverozapada.

Ošacujemo ih , iako nas đuturumluk mazno posred glave, nije bitno koje, ne bi valjalo obadvije, i kažemo: eh, nekada…

One ni mukajet ,  i …

Mahalo moja,  jel’  to moguće. Zveknuše jedna drugoj jezike, posred usta , aman do krajnika, ko da su sa otorine. Pih, nalet ih bilo.

E u tren nam se prosvijetli. Taki smo mi. Trebana nam tri dana,  da nam  u trenu  nešto sine, u blentari pametnoj.

Sada sve znamo. Eskurzija je mahalski izraz za tribadije. Kako se domaći izraz nije udomaćio kod domaćih domaćica i ženskih ženskinja, i bio malo pogrdan, mahalaši se igrali iščašene , skoto pogane poetike.

Vala su mogli jednostavno reći lezibejke pogane. Jok , oni svoju neku filozofiju furaju. Ha se dvije jame za ruke, oni kažu:

-Vidi ekskurzije.

E, vala vidi se da su obrazli i poetični.

Mi bi ih jednostavno nazvali pogančerske istokurvoazije. Ali nećemo. Obećali sebi ;  o ženama samo lijepo, muškarci su krivi za sve. I za ovu bolest.

Zato posrnule grlice molimo:

Mile pogledajte ljepote oko sebe.Pa nebo , i dnevno i noćno.

I šta vidite?

Veličanstveni sjaj Božije milosti i ljubav prema vama.

Ne dozvolite da On bude tužan radi vas.

Samo sagnite glave, zažmirite,skupite ruke i recite:

-Mili Bože…oprost molim !

I sve će biti u redu.

Iz Arhiva

Šta reći kad slika govori sve.

Dva omatorjela, olinjala pedera nisu se mogli suzdržati od izliva bolesne i nastrane bolešćine zvane pederluk , čak i ako su znali da će fotografija dospjeti do očiju zgrožene javnosti.

Iako ih javnosti godinama razapinje na stub srama i beščašća zbog povezanosti sa pederskim lobijem,organozovanim kriminalom,drogom , pljaćkama, silovanjima, najmonstruoznijim ubistvima ,izopačenopstima i ogavnostima njih nije briga.

U svojim nadrogiranim umovima , umislivši da su nedodirljivi bez imalo stida javno eksponiraju svoj pederski poganluk.

Potvrđuje se istina:

Vlast je slast; radi njenog očuvanja , izopačeni ljudi bez morala i častiće će i javno guzice dati.

Dobro , na slici se to ne vidi, ali strasni zagrljaj to eksplicite sugerira.

Smej se gladna rajo , smej, uvek se smej!

Hljeba i igara bez granica.

UVIJEK AKTUELNO

Iz Arhiva

 BY ADMIN21. SEPTEMBRA 2015.ONI NAMA, MI NJIMA

Svako malo  pojave se ružni , primitivni  i neprijateljski pamfleti: nacional-šovinističko-fašističkog kova . Ne zna se koji je gori ,  ružniji u prizivanju utvara i ratnih strahota.

To se opet Bosna prekraja, historija njena prepravlja i briše. Njene granice ,  histroijska opstojnost i samobitost dovode u pitanje . To je sve više uzima maha. Rade to , i otvoreno bez ustručavanja , i podmuklo, hinjski; takozvani prijatelji Bosne.

Jave se neka cvajtaška individua i ” nostalgično ” govoreći o nekim socijalističkim vremenima u ” bivšoj ” reče da je klanje nastalo kasnije. Kažu arhivski tekst. Nama drago. Ne zbog teksta, on nas oneraspoložio. Drago nam što ga ponovo izbaciše jer nam je promako. (Miljenkjo Jergović – mrzitelj Bosne -gospojica  loknica ,  sa firerovskim snovima i  naci garderobom polovine devedesetih. )

Na svjetlost ga turiše maltene istog dana kada je slovačka televizija u jednom potezu kista Bosnu nestala. Ne zna čovjek šta da pomisli i kaže.

Bosna je pravi i jedini uzrok klanja i nastanka inkvizicije. To je njen grijeh.

Ona i njen ban Kulin 1189. godine ponudiše prvu slobodrsku povelju Dubrovniku , Vatikanu i svijetu. Ponudiše je u dobroj vjeri, nauku i česti.

Uzvratiše klanjem.

Mi stalno pišemo i pričamo da je klanje u Bosno počeo papa Inoćentije III 11.10.1202. godine, tačno trinaest godina poslije povelje (koji dan gore dolje nije bitno).

Tog dana je papa ugarskom kralju Emeriku naredio da očisti Bosnu od jeretika  (  patarena ).

A oni nisu ni jeretici, ni patareni , oni su jednostavno Bogu mili bili.

Najveća jeres je sam Vatikan – neka pape i oni koji ga slijede dignu pogled ka stropu Sikstinske kapele Otuda im se jedan peder podrugljivo smješi ,igrajući ulogu njihovog stvoritelja. Ispod  se  svaki papa svakodnevno moli cijelog svog mandata..

Dakle, očetak klanja Bosanaca  je ozvaničen prije 813 godina.

Plašio se papa tih strašnih „jeretika“ koji su se drznuli; da se riječima protiv bogatstva i nezasitosti vatikanske crkve bore.

Istina se daleko čuje i prihvatiše mnoge crkve riječi jevanjđeljske skromnosti male Bosanske crkve naspram sjaja Vatikana .

To papa i Vatikan više nisu mogli tolerisati.Dekreti i bule protiv Bosne i crkve njene prosto sipe.

God. 1209. slijepac donosi početnu regulu reda sv. Franje kojom bi isticanjem jebanđeljskog siromaštava pokušao preteći propagandu Bogumila protiv bogatstva vatikanskih crkvi.

Inoćentije potvđuje red svetog Dominika namjenjen obraćenje jeretika : rječju, inkvizicijom i lomačom. To je poziv na linč Bosne i Bogumila.

Kada dekretima i bulama ništa nije uspio 1215. godine je ozvaničio inkviziciju protiv Bosne.

To je već objava rata i legalizacija klanja.

Toj objavi i legalizaciji su se priključili: Kroatjanci, Dubravčani, Ugari, Mleci , Srbalji, Bizantinci i svi vatikanski podanici.

Danas to nastavljaju u malo proširenom sastavu, ali su svi sljedbenici farizeja Savla.

Nažalost , kasnija će ta inkvizicija pobiti tri četvrtine svijeta. Nećemo nabrajati postalo dosadno. A moramo; vatikanska i Gebelsova škola. Ponavljaj i ponavljaj.Nekome će sinuti.

Jedina je razlika mi govorimo istinu, a oni bezočno lažu.

Indijanci obje amerike, urođenici Afrike, Azije, Okeanije, Auatralije, Polinezije, polova, stanovnici svih mora i okeana nestajaše i nestaju u plamenu inkvizicije.

Za sve kriva Bosna !?
Da ne bi Bosne , ne bi bilo inkvizicije !?
Da ne bi Bosne ne bi bilo ni prvog svjetskog rata!?                                                                                         Da ne bi Bosne ne bi Hitler zaglavio na Balkanu i izgubio rat!?                                                                      Da ne bi Bosne ne bi bilo ni pokolja 1992. – 1996.!?

A to je onaj pokolj za koji neko reče da će doći poslije. Neko će se pravdati: omaška. Postali smo toliko skeptični da ni stvarnim omaškama, pa ni svojim više ne vjerujemo.

Pišući tolike dekrete i bule , od jada, suza i očaja Inoćentije  je oslijepio.

I slijep je dekretom legalizirao indulgenciju. To vam je ono : pobiješ pola svijeta i još četvrtinu pomoliše liku sa sikstinske kapela i moš miran umrijeti. Pravac raj, jes kako nije!

Htio sebi i svojoj crkvi kupiti mjesto tamo gdje im ono nije.Ne ide to tako.

Godinu dana kasnije se u pržun preselio. Kažu bio paklen dan i da Inoćentije još Bosnu sanja i na nju inkvizicije, franjevce, dominikance i krstaše šalje.

Kad se govori o klanju u Bosni ne treba zaboraviti i ova klanja:

– krastaških ratova proti srednjevjekovne Bosne
– Eugona Savojskog austro-ugare,
– Turke -balkanske ratova,
-prvi i drugi svjetski rat
– genocidna četnička i ustaška  klanja

Klanje 1992.- 1996. g. je samo poslijednje klanje koje se događa na prostorima Bosne i nije još završeno. Nije samo klanje koje se dešava u ratu i u krvi.
Klanje se nastavlja etničkim čišćenjem i protjerivanjem.
Klanje se nastavlja traganjem za nestalima i oplakivanjem zaklanih.
Klanje se nastavklja lažima,prekrajanjem i podmetanjem.

Nismo se začudili slovačkoj televiziji i pripajanjem Bosne četničkog genocidnoj zemlji, zemlji koljača i kasapine. Oni puštaju probne balone i naukim maglu prodaju. Znaju neko će to za ozbiljno shvatiti. Inače jeostalom  svijetu  “novi svjetski poredak ” svojim medijima i svojom demokratijom mozak pomutio.

Javlja nam onaj bivši OSCE mandator Miroslav Lajčak ,  ko fol prijatelj,  koji za svog viešgodišnjeg rada ni zrno gorušice dobra nije Bosni donio.

On će posredovati i to srediti.

Nemoj ti, tako ti žene,  molimo te , ništa Bosni sređivati. Kad trilateralci kao ti stvari sređuju nova klanja prizivaju.

Zato mi toliko zaziremo od naših ” prijetelja ” i susjeda danajaca koje vode Kitarević i Dačić zaprisegnuti trileteralci.

Njihovi učestali susreti u Beogradu,Zagrebu i Banja Luci novim starim klanjima tuhnu, ni kitačkicini parfemi taj smrad ne mogu umanjiti. Kažu nam pouzdani a neimenovani izvori slijedeći susret trilateralaca  bi trebao biti održan u Karađorđevu. Tako im navika i čast nalaže.

1971.-Žene u Švajcarskoj referendumom su dobile pravo glasa.

Za ovo bi trebalo aplaudirati,ali prrije toga močugama izlemati sve švajcarske zakonodavce milenijumima unazad,

Tada treba   zaredati i po Ocidentu i Accidentu  uzduž i poprijeko.I još koji put ponoviti.Za svaki slučaj.

Dvadeseti vijek s ebliži kraju.

U Bijafri je završen rat i žene odavno imaju pravo glasa.

Ženke pingvina na Antartiku su prije mnogo eona ostvarile ravnopravnost.

Amebama je lako. Samo se podijele i eto ravnoprvanosti.

Ali u “demokratskoj” Europi , na koncu dugog milenijuma , neko je pomislio ,

vidi bolan smao kod nas žene nemaju pravo glasa.

Hajmo im učiniti navolju i organizovati referendum.

Normalno d anisu očekivali uspjeh referenduma.

Muškaraca,i žena koje se ne smatraju ženama je bilo mnogo više od žena kojima je trebalo pravo glasa.

Na iznenađenje zakonodavca referndum niej uspio u vlastodržačkom smislu. Doživio je potpuni neuspijeh.

Žene su dobile pravo glasa.

Vlast , muškaračka, stopostotna bjelačka većina je glasove prebrojavala više puta.

Dvojbe nije bilo. Žene imaju pravo glasa.

Ipak to ostaje mrtvo slovo na papiru.

I danas žene Švicarske su najnezastupljenije u vlasti i najvišim organima vlasti.

Još uvijek se smatraju domačicama i higijeničarkama.

Ali ima nešto demokratsko u toj Švicarskoj.

Oni se ne stide priznati diskriminacije žena, useljenika, obojenih , osunčanih, požutjelih , mjršanih  i sličnih uljeza u njihove prostore.

To je vrlo demokratski i pohvalno.

U ostatku EU je stvar istovjetna, ali oni su demokrati , koji će eto prećutno podržati fašističko_nacističke težnje  ustaških postrojbi HDZ-a o rasističkoj segregaciji stanovnika na osnovu religijsko  , pravopisnog i medicinskog razlikovanja stanovništva.

Religijsku  će te vjerovatno razumjeti.

Pravopisno je segregacija na osnovu različitosti u imenima.

Medicinska segregacija je na osnovu nedostatka djelića otfikarene kožice.

Vjerujemo , ukoliko zakon pođe , da će  se unijeti klauzula da ćr svi muški morati na liejvoj strani prsiju nositi sliku falusa, kako bi se pokazala i dokazala pripadnost ili nepripadnost arijevskoj genocidnoj ustaškoj patriji HDZ.

Baš su ove žene nekake.

Ne m're čovik o njima progovorit’, a da ne zad're u srž ustavno prevnog ustrojstva jedne nacional-socijalističke partije i rasističkih smjernica njene politike, sa obadvije strane Une.