Iz Arhiva
BY ADMIN30. JANUARA 2016.ONI NAMA, MI NJIMA
Njega je debelnjača, ili kako on svoju mater zove guzno crijevo; abortirala. Ne bi se mi tog pogančera tog kovertita doticali. Mi ne čeprkamo po govnima. Od njih se širi truli nekrofilski smrad. Tako bi rekel oni koji mrze Emira Kustricu.
Mi nikog ne mrzel. Mi smo Bogumili. Mi bum pokušaval doći do istine. Mi bi ga kultivizirano pozvali i na kafu i bocun curvoazijea i na gitan; po njegovom izboru. To je njegova branša. Po našem odabiru je najbolja ona vrsta dvadeset godina stara, minimum. Tada se mi ostalin bagri rješili.
On je gost i on bira to smo naglasil da ne bi bilo zabune, ako to ne naglasimo možda neće doći. To nam Campo rekel. Kaže nije loš ali je puno stipsa ko onaj čifutek Bregović. Ako izričito ne naglasimo mi bumo plaćal -nema njega.
Još nam rekel, oprezno ako bumo frkal s njim zna mučki iznenada odvalit. I savjet nam dao. Ako belaj pođe samo malkice ga puknul po nozi, tanka ko slamičica za infuziju. Još nam hejbet pričal, ali to su njegove priče pa neka bu sam pričal svijetu, svakom svoje. Mi ne bum tračal.
Nemanju bum prvo pitel ; Šta je njegovo, da znamo da ne buje zabune. Ovo sa kajkvštinom mu Campo podvalio. Kaže ustaše mu rod neki poklali pa sada mrzi sve hrvate i katolike. Čak više nego rođenu vjeru.
Možda ga to pitanje bu iznenadil, ali ćemo mu objasniti njegovi preci su bili Bogumili.
Neko nam objašnjavao da su Kusturice od davnina od Novog onog Hercega što je u inat papi prešo na pravoslavstvo.
Dakle nije pravoslavac po prijeklu nego on bu bogumil, čiji su pretci vjerovatno, radi Stjepana, prebjegli na pravoslavnu vjeru. Ako ima nekih drugih Kosturica, njih povijest ne pamti.
Možda je novo ime uzeo radi Heceg Stefana a ne Stefana Dušana Silnog Nemanjića. Ali sigurno nije, već baš radi Dušana Nemanjića Slinića . Toje onaj što je bio Silni, pa jurišao na Bosnu, pa ga popušio i objesio se ko iscjedak iz nosa. Od jeda rikno po godine po glabanju.
Ovo mu ne bi rekli da se ne uvrijedi, jer i on neke pohode na Bosnu , na Sarajevo poglavato pravi. Hoće li ga poglabati, hoće svakako ko svi krstaški ratovi.
Joj zaboravili reći, ovo nije trač, Campo mu poručio još mu glava ko dva cocina bubnja, ali dobro mu stoje jer pažnju sa čačkalica i razrokosti odvlače. A i ne vidi se da mu je kosa uvijek masna i prljava. Da nije nje – na priliku i nepriliku bi bio isti Dodik.
On će nam reći : Andrić grad je moj.
Mi smo kompromisni pa ćemo reći neka , neka, dobro ti je to. Na čast ti i na obraz bilo. Drago nam što si se sa Ivicom vjenčao. Ti mu dođeš ko njegova Marica.
Dobar ti je taj Andrić; on je pisac svjetskog glasa i nobelovac pride. Svaka čast Nemanja, a možda nešto kane, jer Andrić je mrtvac i ne mora da plaća poreze.
Da je u braku sa mrtvacem i ortodoksnim i dokazanim pederom nećemo pominjati. Andrić cvajtaš bio, prčkali mu drugi bolesnici po nus produktima guznog crijeva; Nemanjinim najdražem izrazu. Andrić, njegov idol nikad žensko vidio ni pricvrljio nije. U se jada i bijede nakupio i svoju boleštinu na dunljaluku vaskolikom rječju iskaljivo.
Pa nam pomisao padne na um , da nije Nemanja, možda , na krst prešao, radi crkvenog vjenčanja sa mrtvacem. Neke crkve vjenčanje andriće i njihove zaljubljenike i tih bolesnih fela dozvoljavaju. I vjenčanja mrtvih i živih.
Mi čutimo ne progovaramo da ne zna blećak gdje je grad posadio. Jedna dobra kiša i nema grada. Hoće to na pedereske gradove. Pitajte Sodomu i Gomoru. Joj mi zaboravni kako će ih pitai kad ih nema. Kako nema – neko vrišti – pun svijet sodoma i gomora; počev od Vatikana i crkvi njinih, do zapada i onih preko bare.
On bi uzvratio protupitanjem; a šta je vaše?
Mi bi krenuli od Kulina bana i povelje, Bogumila i stećaka, pa nabrajali i nabrajali došli do Meše, Maka, Kamernog teatra, Indexa i Keme, Olimpijade , Mehmeda Paša Sokolović, Doli Bel , Otac na lužbenom putu i Dom za vješanje, slobode i ljudskosti.
Ukratko crtično, sve on to zna, ali se mutav pravi. Ali ko zna povijest mu nije dobra strana ni bilo kakvo obrazovanje.
-A šta je još tvoje ili vaše?
Mi pitamo, on šuti , jer sada je srbin i nema povratka, ne može se čovjek za svaku sitnicu popišmanit.
-Da kaže Kosovo, ne ide jer nije, još od 1389. godine. Ni tam tam gusala, šest vjekova jadikovke i ” herojstva ” istrage turaka i poturica nije , nije pomoglo.
-Da kaže mi smo izumili genocid, drvosječke sjekira, bodljikavih žica, macole i snajpere i i bombe ni to ne ide. To su drugi izmislili a oni Srbalji u krvlju usavršili.
-Da kaže mi smo umjetnici, krvavih Drina, silovanja, klanja, čerečenja, lomača; starih, djece i žena, fudbala ljudskih glava, buldožera tjelesa poravnanja, u jamu bacanja, djece na bajonet nabijanja to ide, ali konta to nije baš za javne hvale.
Onako sa jaranom Neletom žvaljom sa kokardom na čelu u potaji, to može. Ali ispliva sve na vidjelo.
A onaj kokardaš takve žvalje ima da sam sebe za guzicu od neke muke ujeda. Sve misli ona mu pamet ukrala. Nije jadnica , možda nešto drugo jeste, ali mozak sigurno nije.
On ne shvata da se taki rodio. Vi mislite nemoguće. Čovjeku bez mozga, visine metar i pola žileta i onakvom ćenifom je sav smrad moguć, pa i vlastitu guzicu ugristi i balege njene sažvakati.
Tu bi razgovor zamro. Nemanja bi pokušo još jednom veselo.
– Žabljak je moj.
Mi bi mu lijepo, laganice objasnili da je Žabljak crnogorski , da su se Crnogorci ko pametni ljudi pogani srpske javno odrekli i UN to zapisala, i da može Žabljak zapisati kao propalu investiciju jer je samo stanac u Crnoj Gori. I Kosovo uradi isto ko crnogorci.
Niko nije budala sa zlotvorima i zvjerima živjeti.
Ne bi smo mu na muke prisjedali i rekli da ima šezdeset i kusur godina i samo, uslovno rečno, više brojčano četiri – pet filmova i jako jako mnogo sranja i neljudskosti.
Već bi otišao jer bi imao “važnijeg posla” kakvog ne bi rekao, jer sa parketom više ne pali. Nije više ljudska fela.
Možda ode krasti kamen i stećke po hercegovačkim naseljima ,da drugu svom pederčini Ivi Andriću napravi spomenik, a sebi grobnicu.Radi love zaboravio da je Andrić ‘rvat. To znači da bi radi penezi i debelnjaču prodo. A tko zna? Vučić njegov car i zakletva je pederčina popušlićka original. A sa Dodikom se plaho liže i u usta žmari
Mi toliko , jedva izdurasmo, sa dosadnim i šupljim ljudima koji se ponavljaju ko guslarske nabrajalice .Ne mere čovjek ni jene pametne popričat.
A onu bocu kurvoazije, gitan je klepio, kaže to je njegova osebujnost. Klepanje.
I hvala beloj selendri. Svu našu pogan i pedere objeručke prihvata.A i ilička selendra joj pravi društvo. I njoj hvala.Mi se kutarisali belaja, a oni se ližu i pucaju guzne glancove.
Pravična raposdjela.Svakom po zasluzi.
