Ima jedna čudna kvaka kod svih ljudi.
Ma nije šteka, šta ste odmah na bigajli hak zapeli.
Nego paragraf. A svaki paragraf je dio karaktera,
na priliku neka zakonomjernost.
Sebe vanserijsku kreaturu prihvataju u superlativu ,
a druge pežorativno minijaturišu.
Tako su nama, i znani i neuki život dolmili sa gutom nadimaka.
Ha im se ćefne priheftaju ti ga.
Bolio nas čošak.
Bitno je da su nam superlativi šaptali:
-Za dobrim konjem sa prašina diže.
Ne možemo ih se ni sjetiti,koliko nam ih je natakareno.
Ali dva ,najhafiznija nikad nisam anlaisao.
Ali da znate,ne valja sebi nadimke davat.
Barem po nama,jer o nadimcima ne valja raspravlati.
Obiju vam se o glavu.
A može se insan i obarabatit’.Pođeđe i uglavnom.
Zvali su me Degen.
Ja mislio da me zovu tako, zato što sam pametan,
ili barem filozof.
Onda mi se upalila svijeća.
Fali tu jedno io.
Pao mi mrak na oči.
No ubrzo me prozvaše De'kart.
Tada sam dobro šut'o karte,
i mislio da je to zbog toga.
Znate onu : Volim dakle postojim, ili barem handiram.
Jal karte jal…
A opet,kakve veze karte i ljubav imaju?
Joj ,glupih gostiju.
Svaki je gluplji i bezobrazniji od onoga drugog, a slijedećeg.
Osim onih koje pozovemo da se izuju, a oni poslušaju i ponizno se oslobode obuće.
Kao prvo ,lovom se može kupiti sve osim obraza.
I ljubavi.
Vako vam to na priliku trebamo tabirit.
Jel’ valja kupit cvijeće.
Valja.
Pristojnost,vaspitanje ,kultura,obraz…
A skup je to sport.
Šta vi mislite koliko je u ono doba koštala velika kita cvijeća?
Ma kakav buket , to je bio žbun.
Ne moš’ ti na kont Princezi, sa kiticom ciklama,
Ili visibaba.
Jok,jazuk.
ili bilo kakvom drugom kiticom.
Cvjeća dakako.
Nisi ni goljo, ni baraba,ni gost.
Danas je lako.Teški na cvijeću.I ne miriše.
Kažu ekologija, kao nema to veze sa škrtošću i nekulturom.
Potom slijedi večera.
Nije bitno,Kineski restoran,Plavi podrum , Dom Milicije , ili kućna radinost.
Nije bilo brzine,ni brze hrane.
Sve pohiti polako, sredinom džade,da te štone ne satare.
A satiralo se bome.
I vako i nako.
Ljepota od života.
A za sve treba lova.
I na kraju svijeća.
Viđu vraga , ovo opet miriše na onog Degena ili Sokrata.
Nismo rđavi,pa nećemo reći da nam svijeće neuki i prepisivači,
sfumate , risovi , tvorničari , oliti levati još uvijek drže.
Čisto iz navike.
Oni što vrlo često nose plašteve na kojima piše gost.
A ne vide da su plaštevi haman Carevo novo ruho.
Ipak fini smo mi.
Finoći nas učile Finkinje.
Sa svijećom je ljepša atmosfera kad se zavučete.
Joj glupaka.
Ne u bure k'o Diogen,već međ’ dušekluke i jastuke.
I nemojte da bi nas slučajno pitali šta se tada radi!
Ma, jastuči se boni.
Uzmete jastuke i tandarate se.
Gdje god stignete i kako god stignete?
Kom’ štiklice, kom’ lakovane cipele.
Opanke ostavljamo samoproglašenim.”analitičarima ” i “stručnjacima”,
prete ih od rođenje.
Ma prava fešta od jastučenja.A najčešće takar žurkata u dvoje i previ pravcati teferić.
Poslije fumamo onu slatku cigaru.
Ma nije mirišljavu, nego onu obično, naizmjeničnu,iz desne ruke u lijevu, a slatku.
A nekad se znalo sfumati po pola kutije,
bome o ujudurmama i dupke puna rikne.
Mi se nikad ne ustežemo.
Zapisano nam na stečcima.
Repeticio est mater studiorum.
Tako , bila jednom jedna Princeza i poslije hejbet sfumanih cigara , rekla:
-Bolje bi ti pristajao onaj Degenski nadimak.
Zabrinu me Hankija pravo.
I tako pe'set kuka.
Hankija bilo i nije bilo.
Ponekad je bilo : snjeg je opet Snježana, zar ne vidiš Malena, hladno je.
Upalilo bi. Slijedio bi blagoslovljeni poziv.
Hajmo se Mili ugrijati.
Normalno da ne'š odbiti topli dušek i jastuk ,kad je napolju mrazište.
Hvala životu.
Jastučilo se , što jes’, jes’.
Kak’ neš’.
Nisi frajer.
Jastuci lijepi, topli,ugodni, a atmosfera nabijena i usijana.
Ma ,znate kako je to.
Pa valjda ste se i vi bar jedared jastučili.
I sve se smijale mojoj neukosti.
Čuj , molim te, k'o ne znaš zašto si Degen.
I ja se smijem ko degen i nastavimo se jastučiti.
Puno je perja letjelo.
A bome se znalo i koje jaje snijeti.
Izleglo se i pilića.
Sada ti pilići imaju svoje piliće.
Znači i oni se jastučili.
Neću vas falom ibretiti,ali imali su od koga naukovati.
Ni dan danas ne znam zašto sam čitav život bio degen?
Nije krečana , hostiju mi neosveštenih.
Nemojte pitati ništa više, da ne ispadnem “2x uobraženi idiot i tačka”!
Nema pouke,nema zaključka,cake,poente ili rezimea, ničeg pametnog.
Sve je pisano nekako ” bez veze ” žali bože potrošenog vremena na pisanju, ništa niščim” .
Ipak, vjerujem , možda će ovo pismenije neka shvatiti kao kratki osvrt na ljepote, mirisnih djevičanskih ljubičica i minulih dana.
Tim ljepotama hvala.
I jopet :
Hvala prelijepom životu.