Autor
Hajro Šabanadžović
Blagdan
Jesenje jutro Nar cvate
Predvečerje nad Modrom rijekom Nebo rijeka i terakota
Cvjetna polja Peručica
Neretva Grad čednosti čežnja
Krvava Drina Šeher Banja Luka
Ruže i poljsko cvijeće Naše nebo
Naša čežnja Naša nada
Moji Đardini sretni Moje radosti
Poruči mi u snu neko jutro
a dan po običaju prekrasan i milostiv
jedna ljepot Malena
ti si uvijek htio ljudima da daš
ali lebdiš u oblacima
radi nepoznatog mnoštva
o kojima se Nebo brine
zapostavljaš predivna bića
ruke ti pružaju
a ti
živiš u snovima
pognem glavu
zatečen sam
ne pamtim kada sam ostao bez riječi
nisam znao da se to može
ona se smješka i kaže
sad znaš kako duša boli
a da ti nije ništa učinjeno
odbi bol
inače ću ja tebe otkačiti
iako mi to ne pada na pamet
i ti vidi da li ti valja
ona tvoja
šta je tu je
i još mi prošapta
Ali, nebitno, bilo pa prošlo
kad ti reču
ne vjeruj
nikad ništa ne prolazi
i sve je bitno
osim ćutanja
i ode
sam sebi kažem
konju jedan
ako si pametan
skontaj
šta je tu poetesa
jedna druga Malena
htjela da kaže
možda sanja ružu
koja cvijeta
a bolom miriše
možda usnila
Princa Malog
a on bježi
shvata
u snovima privid ima
koji stvarnost briše
a se ljubav zove
Vitta Bella
The search for fame and fortune
it's always there
everybody wants a share
looking for the good life
playing every game
no one else but you're to blame
Vitta bella
vitta bella
life can be wonderful
life can be cruel
So we spend our time
till we're old and wise
still we have to compromise
Vitta bella
vitta bella
life can be wonderful
life can be cruel (x3)
Life can be wonderful
life can be cruel
Život je lijep
Potraga za slavom i bogatstvom
uvijek je prisutna
svi žele jedan dio
u traganju za dobrim životom
igrajući svaku igru
nitko drugi nije ti kriv
Život je lijep
Život je lijep
život može biti divan
život može biti okrutan
život može biti divan
život može biti okrutan
Zato provodimo svoje vrijeme
Sve do starosti i mudrosti
Pristajući na kompromise
Život je lijep
Život je lijep
život može biti divan
život može biti okrutan
život može biti divan
život može biti okrutan
Napola poslato pisamo
Ljpoto Mila ,
jube moja
Mala Velika princezo , kraljevskog roda
Oprosti , ali moram ti onoga hamala što se sa Tobom često u snovima druži, malo otračati.
Valjda ljubomora , šta li ?
Inače nemam običaj nikom iza leđe jade činiti. Pogotovo o nama, a izgubio sam iz vida koliko nas je. Meni ništa lakše nego se multiplicirati . U dva tri insana , a ko ljubim i više.
Sada mi se novi merhumi počeli šlepati, čuli za tvoju ljepotu i dobrotu. Ne m'reš ih se kutarisati. Svaki svoju šćemlijicu natakario nasred sobe. Blenu u displej ( Joj , što sam se tehnikum naštelia . ).
Onu malu kutijicu šro je sada haber slikovitom pričalicom zovu u ruci stišču i svako malo pogledavaju. Kontaju mogla bi ih ti odnekud nazvati.
Aha, Malo šjutra.
Nemaš ti drugog posla nego mahalskog blećka zvati.
Ova trojica klonova blenu u moju ljepot vilu i hoće da mi je kradu.
Ne dam te mila, nikako ne dam. Al’ mi drago što te gledaju. Nek vide šta srećni mahalaš voli.
Oni tvoj Bolero , ona tvojom ljepotom skršena stakla mi oči isplakale , evo , mere bit da bidne , hejbet godina. A i bez toga plaćem li , plačem.
Plačem ko godina, poneki dio mene i ko dvije. godine .Ako znaš koliko je to suza, biće mi lakše . Malo sam se i umorio. A i nakupilo se u tom čekanju guta godina…
Sada se, mila ljepoti moja , ti natandarila (oprosti mila tako se kod nas u mahali kaže) u moje mubarek srce , a oni djetinji , blesavi hamal rahmetli majku pominje.
-Ne kuni me majko , za nju…
Sve neštvo o kletvi. Te ne kuni me , te ne ruzi me , pa jopet isponove.
Đe će ga, ba majka zbog ljubavi kleti. Pogotovu kad ovake ljepote i dobrote.
I tako vazdan i obnoć. Ne prestaje.
Jok, nikako ne prestaje. Načisto zvizno.
A jel , mahlukatu to valja?
Ne valja , nikako , ne valja.
Jel mu bolje, nikako mu nije bolje. Samo gore mere biti.
I meni se , ne kuka , nego vrišti. Ak’ mučim.
Dobro , priznajem, pretužan sam što te ne možgu pomilovati ,za ruku primiti, prstiće poljubiti, jer kraljevkog si roda . Ljepot čarobnica Kirka ti prarod bila. A ti još ljepša i kršnija od nje. I tananija i krhkija i pride zavodljivija.
Ruku tvoju na grudi staviti da osjetiš , bona ne bila , kako lupa, ko dva Unska vodopada sa Plive i pride Modre rijeke slapovi. Da nas ogrneš ljepotom svojom , usnama svojim bilo čim.
Svaki od nas kvatropliciranih sliku nabavio. Četiri čoška sobe , u svakom uglu po jedan mahlukat se sakrio, skupio , sliku gleda, sliku ljubi , dušu gubi , na srcu je prislanja i uzdiše:
–
S rukon za ruku su četri stađuna
Moji se dani kroz vrime vuku,….
A oni jado bi da ide u kafanu , da tamo loče i crkava od tuge. Ne ide to mila. Jedva ga zadržavamo.
-Daj bona , promuhabeti mu koju, možda se devraniše i vrne se , da mi društvo u ovom belaju od čežnje praviš .
Izgorih ti mila, sagorih .
Al ne kukam . Nisam ti ja ,bona pi…le.
Nemoj nikada pomisliti tako nešto bonićka , dobroto mila .
Kad te ljubav u blentaru strefi , nema druge nego o njoj sniti i boje i pjesme liti. Muziku umjesto cuge dolivati. Tanane pokrete tvoje , leptirice let , labuđi ples u snove dozivati .
I sanjati da me grliš bilo čim.
A da mi se ponekad ne oklizne neki gutljaj. Oklizne . Ljudski je. Grijeh ne ide u usta. Otrov bljuje iz usta. A ljubav iz srca .
Volim da moje pjesme, boje , slike , i tvog umilnog plesa muzika vrište i kazuju:
-Joj kakva je dunjaluče , naša rajska vila , ljubav naša.
Ne zamjeri i selam ti veliki ,
mila moja , Sunčice mila.
***
Prođoše stađuni. Bukadar njih.
Tračaroša upitaše:
Posla li ti ono pismo?
-Kako da da pošaljem ljudi moji! Toliko u njemu ljubavi ima , a mi se ni susreli nismo .
Evo obijelih , a ona krasotica , tuga moja, nikako da je susretnem , nikako da mi se javi, da mi adresu da ,da mi umor s duše skine.
Šta ću, radostan ja , nego još uvijek se nadam. Nadu susretanja mi ne mogu ubiti.
Srešćemo se mi . Jal’ vamo jal’ tamo.
Bolje joj je da smisli dobru izvlakušu zašto mi nije haberili ruku dala.
A svakako ću je dobro naružiti. Ono po đardinski. I neće se ljutiti. Plesaće mi okupana mirisima ljubičica i plavetnog mora Jadranskog , raj za oči moje i neće se ljutiti što je ružim , za sev ove godine nesusretanja.
Jutros je komšinicin pijetao zakukurikao hejbetni put ove nasušne godine.
Trebao bi još par puta toliko puta put nategnuti glasne žice, ako hoće da pošteno zaradi ovogodišnju platu.
Vi se pitate odakle ili što će pijetlu plata.
A šta mislite šta radi svaki dan?
Zarađuje platu i izbjegava nož. Ako koke dobro nose jaja , znači pijetao dobro radi posa.
Ako na vrijeme, u zoru budi gazdu ,jopet je u plusu.
A sve nam se ,nekako , čini da je pijetao lukaviji od gazde.Do jednom.Gazda ga hrani i plaća kokama, da ozvaniči sabah.
A pijetao ozvaniči sabah da bi pricvrljivao koke.Nema kod njega ljudskih gluposti.Stara koka dobra juha.Naskaće on sve odreda. Ma nije ga briga ni da li je koka koka , odnosno ženka njegove vrste. Njemu je samo zakukurikat i čitav potonji dan naskakivat.
Dakle , gazda ga plaća za ono što je pijetlu u krvi.E sad, ne znamo da li mu plaća prekovremene sate i radnje. Ono sa drugim pernatim ženskinjama, jer ruku na srce , nauka nije skontala da li pijetlov takar po stranjskim tijelima ima ikakve veze sa povećenom reprodukcijom među vrstama.
A ća mu ga meremo znat’ ? Mere bit se jednom izlegu pjetpatke ili pjetguske.Nikad se ne zna.Na ovom dunjaluku je sve moguće.Ha imaš penezi, moš kod hodža i sveštenih lica kupiti svaki oprost.
Što bi poete rekli:
Tetkice i hadumi bi svašta nešto za šoldi dali i prodali.
U prevodu:
Lele im se i kuku!
Vala pošteno da poštenije ne mere biti.
Probala sve sam ja
I volela i patila
Lutala danima
Po nekim tuđim zemljama
Ostao samo si ti
Nestaje mi hrabrosti
Sa tobom lako je sve
Bez tebe moram živeti
Mesec je sam plovio
Milion dugih godina
Mesec je sam plovio
Što ne bi i ja
Smejem se oblaku
A bol na svakom koraku
Reči mi zastaju
Ja znam da sve izdržaću
Sama u postelji
Snovi nisu dovoljni
Ako nije bolelo
Srcu nije prijalo
Mesec je sam plovio
Milion dugih godina
Mesec je sam plovio
Što ne bi i ja
U suton blagi
kad utihne ptica poj
protokom vremena
javi se žal
izgubljena bitka
nevinost je usnila
a ja eto
svitanja čekam
i
zarobljen velovima tuge
čujem njen sneni glas
život počinje nov
*
Nedas mi nista, ni mrvu nade
ni malo duse, da srce stopim
dok moji snovi u prah se ruse
A zivim samo, samo za ljubav
i nju ti nosim, ja nisam rodjen
da ljubav molim, da ljubav prosim
Ref.
Kazna mi je sto te ljubim
sto ti sebe do kraja dajem
kazna mi je sto te ljubim
al’ moram dalje za tvojim sjajem
kazna mi je sto te ljubim
i sto bez nade bas tebe volim
tvoje srce je od leda
a moje boli, a moje boli
Nedas mi nista, ni da ti pridjem
za korak blize, a more prijeti
na mene zadnju oluju dize
Kazna mi je sto te ljubim
sto ti sebe do kraja dajem
kazna mi je sto te ljubim
al’ moram dalje za tvojim sjajem
kazna mi je sto te ljubim
sto te ljubim
Ref.
Stupaj sa svojim mrakom
kroz propast horizonta;
sa tajnom i oblakom
od fronta, pa do fronta.
Stupaj sa svojom tmušom
kroz ponoc cijele zemlje;
pjevaj sa svojom dušom
gdje god se spava i drijemlje
*
Dosta je laži ! Što mi treba
to nije mnogo, dobri Bože,
i toliko se dati može;
tek ljubav žene, vidik neba
I ništa drugo. Ništa vece.
Da je u tebe dobre volje,
meni bi bilo cisto bolje
i — cisto ravan put do srece.
Prosla je kroz moje pjesme strasno
i u svakoj ostavila trag
shvatio sam, al’ je bilo kasno
da joj nisam drag
Godine su ostale za nama
cvijetna polja, mladosti i sve
ostao sam sam, ostao sam sam
jer nikad vise vratiti se nece
nikad vise
Ref. 2x
Nije htjela, nije htjela
moje pjesme, moju ljubav, moja djela
nije htjela ruke moje
svoju ljubav, nije dala srce svoje
Svaka njena rijec jos uvijek boli
iako vec dugo nije tu
srce jos ne prestaje da voli
da voli nju
Nije lako naci prave rijeci
ove noci kad se dijeli sve
ostao sam sam, ostao sam sam
jer nikad vise vratiti se nece
nikad vise
Ref. 2x