Pred ponoćna Gelerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Blagdan

Jesenje jutro   Nar cvate

Jesenje jutro                                                                   Nar cvate

Predvečerje     Nebo, rijeka i terakota

Predvečerje nad Modrom rijekom                                   Nebo rijeka i terakota

Cvijetna polja  Peručica

Cvjetna polja                                                                         Peručica

Neretva   Grad čednosti Čežnjia

Neretva                                                                         Grad čednosti čežnja

Krvava Drina    Šeher Banja Luka

Krvava  Drina                                                                         Šeher Banja Luka

Ruže i poljsko cvijeće   Naše nebo

Ruže i poljsko cvijeće                                                                  Naše nebo

Naša čežnja      Naša nada

Naša čežnja                                                                                           Naša nada

Moji đardini sretni   Moje radosti

Moji Đardini sretni                                                                         Moje  radosti

Bleki – Poruka

 

Poruči mi u snu neko jutro

a dan po običaju prekrasan i milostiv

jedna ljepot Malena

 

ti si uvijek htio ljudima da daš

ali lebdiš u oblacima

radi nepoznatog mnoštva

o kojima se Nebo brine

 

zapostavljaš predivna bića

ruke ti pružaju

a ti 

živiš u snovima

 

pognem glavu

zatečen sam

 

ne pamtim kada sam ostao bez riječi

nisam znao da se to može

 

ona se smješka i kaže

sad znaš kako duša boli

a da ti nije ništa učinjeno

 

odbi bol

inače ću ja tebe otkačiti

iako mi to ne pada na pamet

 

i ti vidi da li ti valja

ona tvoja

šta je tu je

 

i još mi prošapta

Ali, nebitno, bilo pa prošlo

kad ti reču

ne vjeruj  

nikad ništa ne prolazi

 

i sve je bitno

osim ćutanja

i ode

 

sam sebi kažem

konju jedan

ako si pametan

skontaj

šta je tu poetesa

jedna druga Malena

htjela da kaže

 

možda sanja ružu

koja cvijeta

a bolom miriše

 

možda usnila

Princa Malog

a on bježi

 

shvata

u snovima privid ima

koji stvarnost briše

a se ljubav zove

 






												

Napola poslato pisamo

Napola poslato pisamo

Ljpoto Mila ,

jube moja

Mala Velika princezo , kraljevskog roda

Oprosti , ali moram ti onoga hamala što se sa Tobom često u snovima druži, malo otračati.

Valjda ljubomora , šta li ?

Inače nemam običaj nikom iza leđe jade činiti. Pogotovo o nama, a izgubio sam iz vida koliko nas je. Meni ništa lakše nego se multiplicirati . U dva tri insana , a ko ljubim i više.

Sada mi se novi merhumi počeli šlepati, čuli za tvoju ljepotu i dobrotu. Ne m'reš ih se kutarisati. Svaki svoju šćemlijicu natakario nasred sobe. Blenu u displej ( Joj , što sam se tehnikum naštelia . ).

Onu malu kutijicu šro je sada haber slikovitom pričalicom zovu u ruci stišču i svako malo pogledavaju. Kontaju mogla bi ih ti odnekud nazvati.

Aha, Malo šjutra.

Nemaš ti drugog posla nego mahalskog blećka zvati.

Ova trojica klonova blenu u moju ljepot vilu i hoće da mi je kradu.

Ne dam te mila, nikako ne dam. Al’ mi drago što te gledaju. Nek vide šta srećni mahalaš voli.

Oni tvoj Bolero , ona tvojom ljepotom skršena stakla mi oči isplakale , evo , mere bit da bidne , hejbet godina. A i bez toga plaćem li , plačem.

Plačem ko godina, poneki dio mene i ko dvije. godine .Ako znaš koliko je to suza, biće mi lakše . Malo sam se i umorio. A i nakupilo se u tom čekanju guta godina…

Sada se, mila ljepoti moja , ti natandarila (oprosti mila tako se kod nas u mahali kaže) u moje mubarek srce , a oni djetinji , blesavi hamal rahmetli majku pominje.

-Ne kuni me majko , za nju…

Sve neštvo o kletvi. Te ne kuni me , te ne ruzi me , pa jopet isponove.

Đe će ga, ba majka zbog ljubavi kleti. Pogotovu kad ovake ljepote i dobrote.

I tako vazdan i obnoć. Ne prestaje.

Jok, nikako ne prestaje. Načisto zvizno.

A jel , mahlukatu to valja?

Ne valja , nikako , ne valja.

Jel mu bolje, nikako mu nije bolje. Samo gore mere biti.

I meni se , ne kuka , nego vrišti. Ak’ mučim.

Dobro , priznajem, pretužan sam što te ne možgu pomilovati ,za ruku primiti, prstiće poljubiti, jer kraljevkog si roda . Ljepot čarobnica Kirka ti prarod bila. A ti još ljepša i kršnija od nje. I tananija i krhkija i pride zavodljivija.

Ruku tvoju na grudi staviti da osjetiš , bona ne bila , kako lupa, ko dva  Unska vodopada sa Plive  i pride  Modre rijeke slapovi. Da nas ogrneš ljepotom svojom , usnama svojim bilo čim.

Svaki od nas kvatropliciranih sliku nabavio. Četiri čoška sobe , u svakom uglu po jedan mahlukat se sakrio, skupio , sliku gleda, sliku ljubi , dušu gubi , na srcu je prislanja i uzdiše:

S rukon za ruku su četri stađuna

Moji se dani kroz vrime vuku,….

A oni jado bi da ide u kafanu , da tamo loče i crkava od tuge. Ne ide to mila. Jedva ga zadržavamo.

-Daj bona , promuhabeti mu koju, možda se devraniše i vrne se , da mi društvo u ovom belaju od čežnje praviš .

Izgorih ti mila, sagorih .

Al ne kukam . Nisam ti ja ,bona pi…le.

Nemoj nikada pomisliti tako nešto bonićka , dobroto mila .

Kad te ljubav u blentaru strefi , nema druge nego o njoj sniti i boje i pjesme liti. Muziku umjesto cuge dolivati. Tanane pokrete tvoje , leptirice let , labuđi ples u snove dozivati .

I sanjati da me grliš bilo čim.

A da mi se ponekad ne oklizne neki gutljaj. Oklizne . Ljudski je. Grijeh ne ide u usta. Otrov bljuje iz usta. A ljubav iz srca .

Volim da moje pjesme, boje , slike , i tvog umilnog plesa muzika vrište i kazuju:

-Joj kakva je dunjaluče , naša rajska vila , ljubav naša.

Ne zamjeri i selam ti veliki ,

mila moja , Sunčice mila.

***

Prođoše stađuni. Bukadar njih.

Tračaroša upitaše:

Posla li ti ono pismo?

-Kako da da pošaljem ljudi moji! Toliko u njemu ljubavi ima , a mi se ni susreli nismo .

Evo obijelih , a ona krasotica , tuga moja, nikako da je susretnem , nikako da mi se javi, da mi adresu da ,da mi umor s duše skine.

Šta ću, radostan ja , nego još uvijek se nadam. Nadu susretanja mi ne mogu ubiti.

Srešćemo se mi . Jal’ vamo jal’ tamo.

Bolje joj je da smisli dobru izvlakušu zašto mi nije haberili ruku dala.

A svakako ću je dobro naružiti. Ono po đardinski. I neće se ljutiti. Plesaće mi okupana mirisima ljubičica i plavetnog mora Jadranskog , raj za oči moje i neće se ljutiti što je ružim , za sev ove godine nesusretanja.

I pijetlovi imaju plate

Jutros je komšinicin pijetao zakukurikao hejbetni put ove nasušne godine.

Trebao bi još  par puta toliko puta  put nategnuti glasne žice, ako hoće da pošteno zaradi ovogodišnju platu.

Vi se pitate odakle ili što će pijetlu plata.

A šta mislite šta radi svaki dan?

Zarađuje platu i izbjegava nož. Ako koke dobro nose jaja , znači pijetao dobro radi posa.

Ako na vrijeme, u zoru  budi gazdu ,jopet je u plusu.

A sve nam se ,nekako , čini da je pijetao lukaviji od gazde.Do jednom.Gazda ga hrani i plaća kokama, da ozvaniči sabah.

A pijetao ozvaniči sabah da bi pricvrljivao koke.Nema kod njega ljudskih gluposti.Stara koka dobra juha.Naskaće on sve odreda. Ma nije ga briga ni da li je koka koka , odnosno ženka  njegove vrste. Njemu je samo zakukurikat i čitav potonji dan naskakivat.

Dakle , gazda ga plaća za ono što je pijetlu u krvi.E sad, ne znamo da li mu plaća prekovremene sate i radnje. Ono sa drugim pernatim ženskinjama, jer ruku na srce , nauka nije skontala da li pijetlov takar po stranjskim tijelima ima ikakve veze sa povećenom reprodukcijom među vrstama.

A ća mu ga meremo znat’ ? Mere bit se jednom izlegu pjetpatke ili pjetguske.Nikad se ne zna.Na ovom dunjaluku je sve moguće.Ha imaš penezi, moš kod hodža i sveštenih lica kupiti svaki oprost.

Što bi poete rekli:

Tetkice i hadumi bi svašta nešto za šoldi dali i prodali.

U prevodu:

Lele im se i kuku!

Vala pošteno da poštenije ne mere biti.

Sonja Savić – Mjesec je plovio / Song – Lirics

Kamenolom

Copy of ona spava crvena

 

  ona među ružama

 

Probala sve sam ja

I volela i patila

Lutala danima

Po nekim tuđim zemljama

Ostao samo si ti

Nestaje mi hrabrosti

Sa tobom lako je sve

Bez tebe moram živeti

 

Mesec je sam plovio

Milion dugih godina

Mesec je sam plovio

Što ne bi i ja

 

Smejem se oblaku

A bol na svakom koraku

Reči mi zastaju

Ja znam da sve izdržaću

Sama u postelji

Snovi nisu dovoljni

Ako nije bolelo

Srcu nije prijalo

 

Mesec je sam plovio

Milion dugih godina

Mesec je sam plovio

Što ne bi i ja


















												

Goran Karan – Kazna mi je sto te ljubim / Song – Lyrics

Nedas mi nista, ni mrvu nade

ni malo duse, da srce stopim

dok moji snovi u prah se ruse

A zivim samo, samo za ljubav

i nju ti nosim, ja nisam rodjen

da ljubav molim, da ljubav prosim

Ref.

Kazna mi je sto te ljubim

sto ti sebe do kraja dajem

kazna mi je sto te ljubim

al’ moram dalje za tvojim sjajem

kazna mi je sto te ljubim

i sto bez nade bas tebe volim

tvoje srce je od leda

a moje boli, a moje boli

Nedas mi nista, ni da ti pridjem

za korak blize, a more prijeti

na mene zadnju oluju dize

Kazna mi je sto te ljubim

sto ti sebe do kraja dajem

kazna mi je sto te ljubim

al’ moram dalje za tvojim sjajem

kazna mi je sto te ljubim

sto te ljubim

Ref.


												

Tin Ujevic – Kolajna I





Stupaj sa svojim mrakom
kroz propast horizonta;
sa tajnom i oblakom
od fronta, pa do fronta.

Stupaj sa svojom tmušom
kroz ponoc cijele zemlje;
pjevaj sa svojom dušom
gdje god se spava i drijemlje

*

Dosta je laži ! Što mi treba
to nije mnogo, dobri Bože,
i toliko se dati može;
tek ljubav žene, vidik neba

I ništa drugo. Ništa vece.
Da je u tebe dobre volje,
meni bi bilo cisto bolje
i — cisto ravan put do srece.


												

Kemal Monteno i Oliver Dragojević – Nije htjela / Song Lyrics

 

Obaci u redovima Lažna idila  Jagnje na izvoru Modre rijeke

Prosla je kroz moje pjesme strasno

i u svakoj ostavila trag

shvatio sam, al’ je bilo kasno

da joj nisam drag

 

Godine su ostale za nama

cvijetna polja, mladosti i sve

ostao sam sam, ostao sam sam

jer nikad vise vratiti se nece

nikad vise

 

Ref. 2x

Nije htjela, nije htjela

moje pjesme, moju ljubav, moja djela

nije htjela ruke moje

svoju ljubav, nije dala srce svoje

 

Svaka njena rijec jos uvijek boli

iako vec dugo nije tu

srce jos ne prestaje da voli

da voli nju

 

Nije lako naci prave rijeci

ove noci kad se dijeli sve

ostao sam sam, ostao sam sam

jer nikad vise vratiti se nece

nikad vise

 

Ref. 2x

Grijesi Vatikana – Optužbe i istina / Iz Arhiva

Optužbe i istina

Zamjeraju nam da govorimo o Vatikanu u negativnom kontekstu.

Dobro, večeras ćemo ih poslušati i mi nećemo govoriti o Vatikanu.

Nije valjda da se bojimo da ćemo proći kao Drajfus.

Pustićemo da oni sami o sebi ili neko drugi o njima govori.

Možda bi u slučaju kada drugi govore adekvatniji naslov pisanije bio Drajfusovo:

Optužujem

Tako će se vidjeti da li naše priče istinu govore.

Nedelja 11. rujan (spetembar) 1994. – Zageb – Hipodrom.

Papa Jovan Pavao II, svečano obilježavajuči posjetu Hrvatskoj svojom misom,podugo glorifikuje i medenim usnama na sav mah daje odu ratnom zločincu Alojzu Stepincu.

To je zlotvor koji je bio glavni kršćanski duhovni vođa ustaške genocidne tvorevine Nezavisne države Hrvatske.

To je ona koljačka tvorevina koja je samo u Jesenicama pobila 700.000 Jevreja, Roma, Srba, Muslimana i ostalih nepodobnih pripadnika drugih naroda. Veliko broj ubijenih , njih 15.000  su bili Hrvati koji se nisu slagali sa genocidnom politikom.  ( Iz Arhiva Muzek Jasenovac )

Citiramo (TV Channels Online):

Na današnji dan, 3. listopada 1998. godine, papa sv. Ivan Pavao II u Mariji Bistrici, proglasio je blaženim zagrebačkog kardinala, slugu Božjega, Alojzija Stepinca.

„Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Amen.

Papa je Alojza Stepinca proglasio svecem. Tako to pape rade. Krvnike proglašavaju svecima. I pedere. I silovatelje djece.To je čisto Bogohuljenje. Ništa novo za bludnicu ispod sedam bregova.

Kažu Stepinac se branio da on nije nikoga ubio.

Ni Hitler ni Pavelić,ni Tuđman ni Čosić ili SANU , papa Ivan Pavlica nisu nikoga ubili,niti mnoge pape.Za papu Borđiju je dokazano da je silovao, ubijao, trovao i klao.

Međutim to ne znači da nisu genocidni koljači.

Vraćamo se na hipodrom gdje papa juriša:

“Nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove poput rijeka koje protiču ovim krajevima.Kao Sava,koja izvire u Sloveniji,protječe vašom domovinom a u Srbiji utječe u Dunav.

Te dvije rijeke se susreću kao što su i pozvani narodi koje ona povezuje… ”

Papa Ivan Pavle II poslije hvastanja krvnika između ostalog,ovo poručuje masama vjernika (kažu bilo je milion vjernika).

Pomenu Ivančica Pavao II sve koje Sava povezuje, normalno :  osim Bosne.

Ali vjernici iz Bosne i Djedove hiže nikad nisu bili u zajedništvu sa Vatikanom već su ga prokleli. Zbog toga su svako malo dobijali krstaške ratove,klanja ipustošenja.

Papa Ivan pavle II to zna. Zna i da je rat u Bosni 1992. – 1995. bio tek poslijednji u nizu krstaških ratova protiv Bosne , zemlje Božje milosti.

Dakle za tog papu Bosna ne postoji.

Dali dolikuje nekoj blaženosti, negirati postojanje jedne prizante zemlje.

I onda , vi će te nam raći da  imamo respekta prema papi koji negira naše postojanje.

Onaj ko to čini mora da je lud. Mi još uvijek nemamo to čage.  A nisi lud dok ti to ne dokažu. Nisu ovo vremena kada te zatvore i ti trebaš da dokazuješ da nisi lud.

Tko zna, sve se može.

Kažu ne volimo Vatikan. Ovaj put nećemo o pederčini Mikelanđelu koji se namrgođeno smješka papama svakog jutra sa svoda Sikstinske kapele. Poručuje im da ne skreću sa njegovog puta i prstima se mazi sa jednim od svojih mnogobrojnih ljubavnikom. Tipično pederski.

Nećemo o tome,to smo mi prvi javno zamijetili.

Vatikan se tek 1965. posebnom bulom oglasio da je ropstvo neprimjerno i ne dolikuje dvadesetom vijeku.

Vrlo blijedo i sramotno od sile sa dna sedam brijegova, “gospodara orbis et urbis”.

Ne narediše da se ukine niti osudiše ono što je Isus Hrist s početka nove ere najoštrije žigosao i proganjao.

Neprimjerno ropstvo ne znači i ukinito ropstvo ili barem osuđujuće.

Mnogo toga se u Vatikanu radi što ne dolikuje pa to ne ukidaju.

Vatikan i njegove crkve svaki dan potresaju nedolične,umobolne , bogohulne,čak i kriminalne radnje i optužbe pa to niko ne zabranjuje.

Kad bi se sabralo od nastanka Vatikana do Bosne 1995. godine,  brojke bi nadmašile sve ostale kriminalne, zločinačke radnje svijeta.

U ovo ne uključujemo silovanu i masakriranu nevinost,to zaslužuje poseban osvrt.

Ovo svakodnevno dan za danom čitate u novinama i niko ne mari ili to zabranjuje. Ušle te radnje ljudima u krv i u gene. Čovjek jednostavno ogugla.

Ne dolikuje ( ropstvo) ne znači i zabraniti ga.

Ako ropstvo ne dolikuje dvadesetom vijeku onda papska / Vatikanska bula upućuje da je dolikovalo 19. i svim ranijim vijekovima.

Nemojte nam molim vas govoriti o nekim konstrukcijama ili nam bilo kakvim asocijacima implicirati govor mržnje. To nije pošteno, mi samo tumačimo ono što je rečeno i objavljeno.

Hiller pomete, desetke milione puta pogubi ljudskost i mnogo više života. Minut prije smrti se pomoli Isusu i sve mu biva oprošteno. Tako nas uče Savle.

Ajte molim vas, nije nego.

Šešelj 2oo5 kaže,  a google objavljuje:

“Možete vi mene optužiti za sve zločine koji su počinjeni u bivšoj Jugoslaviji, ja ću se odbraniti i dokazati da je za sve kriv papa Ivan Pavao II.”

I odbranio se; pustili ga na slobodu da svoje genocidne ćenifarije i dalje bljuje po bijeloj selendri i okolnom pašaluku.
Nejvjerovatnije dogovor pao: Nemoj ništa o ućešću mentora u klaoničkom piru ustaša i četnika, mi tebe puštamo na slobodu, dok ne crkneš.

Jedan od najvećih balkanskih krvnika se već skoro godinu dana slobodno šeće, a Vatikan ni jedne riječi da progovori.

Oni nas pozivaju na toleranciju.

Hajte molim vas. O kakvoj toleranciji je riječ?

Tolerisati zlo da popuje nevinoj žrtvi.

Za kraj smo ostavili nekoliko poetskih bisera:

“- Crkva ima mnogo manje veze sa bogom nego priroda i što je starija sve manje. (str.166)

– Čitavo učenje crkve je leganda i praznovjerje. Da bi vjerovao (tom učenju –op.a) čovjek treba da bude priprost kao najveća neznalica. Da bi vjerovao čovjek treba da bude glup i preplašen.(str.175)

– Crkva stvara svece u vrijeme kad su joj potrebni i tamo gdje su joj potrebni. Nije to nešto što zavisi od Božanske Volje. To je geografija i politika. (str.178.)

-Crkva je zamučivala, ublažavala i iskrivljivala učenje Isusovo. Sahranila je njegovo učenje pod čitavu planinu deklamacija, teologija i praznovjerja. Da bi bila moćnija ubijala je vatrom mukama, uvijek tobože u ime Božijeg, a u stvari da uveće svoju moć i bogatstvo ,i da iskorjeni svoje neprijatelje.Crkva je jedna od poznatih svjetskih kriminalaca.(str.175).”

Ovo nisu naše riječi,več riječi Luisa Bromfilda poznatog pisca iz njegove : Čudni slučaj Mis Ani Spreg. /Mali roman – Budućnost N.Sad 1957 g./

Nismo htjeli uplitati neka njegova druga razmišljanja o crkvi. Zbog ovakvih razmišljanja je najvjerovatnije dobio samo Pulitzerovu nagradu. Nobel mu je onemogićen iako je bio  bolji literat od 90% nagrađenih.

Za kraj ćemo samo primjetiti da Isusa na svojim zdanjima, kojih se Nebo odreklo,  često predstavljaju kao Heliosa koji vozi nebeske kočije.

Nikome u Vatikanu ne smeta što je Isus predstavljen kao paganski bog koji ćera konje.

“Već je sjekira položena na korijen stablima; svako se dakle stablo koje ne rađa dobra ploda siječe i u oganj baca.” ( Isusove riječi/Matej 3.10.).

Vi ćete se zapitati šta je časni drvodelja htio ovim reći.

Mnogo toga, višeslojna je to poruka i opomena.

Mi ćemo vas zapitati da li su pape rađali. Samo Papisa Ivana koliko mi znamo. I ona krišom. A imali su mnogobrojnu “nezakonitu djecu”. Sam Borđija je imao devetoro, a silovao i  obljubio najmiliju trinaestogodišnju kćerkicu.

Blud i razvrat Vatikanski u sodomitskom pravcu su najavili i rječju i djelom utemeljivači hrišćanstva jevanđelista Ivančica  apokaliptičar i  Savle konvertit biseksualac.

Ni šta od ovoga nisu naše riječi . Mi ih samo prenosimo. I vi nama zamjerate što ih slikamo bojama čije su nijanse na istom nivou kao navedene?

Nije fer ili što bi reko mali kalimero:

-Nepravda , e pa to ti je.

A Ivan , što ga prozvaste Krstiteljem sedam vijekova prije nogo je crkva taj običaj unijela u svoje kanone, bi rekao.

-Vapaj usamljenog u pustinji mraka.