Mila ,
voljena ženo , čudesna jube moja
Hvala ti na darovanom snu
Naš san je mnogo čarolija skupljenih u jedan vrtlog , koji nas nosi putanjama maglica a se isprepliću i dodiruju u jednoj riječi :
-Ljubav !
Mnogo toga je u nožima bez sna , rečeno ,odsanjano , dosanjano …
Tišina i sni .
Sve je ličilo na čudesne susrete dva bića u kojima sama ljubav obitava ,
dva bića koja zaboraviše na dunjalučki svijet .
A ne zaustih :
-Volim te .
San da ne prekinem , san u kome tišina naša sni , san u kojem ljubav moja , žena djevojčica milosti i dobrote puna mazno tijelo oko mene blesavog i sretnog svija.
Srce bije , želi samo o njoj da priča .Damari uvijek , u svakom zakutku moje duše vrište ; postoji samo ona velika mala djevojčica i nad našim snovima bdi .
Sinoć htjedoh ponoviti da se moram stalno zahvaljivati Gospodu i nutrini tvojoj na tebi takvoj kakva si . I Usudu zahvaljivati što mi te darova bremeniotu od ljubavi .
Zaustih nježno milost da ne uplašim ., jer tišinu sni .
Tišina i sni
Nisam želio san da prekidam da treptaj kapljica što ocean milovanjem nosi ne probudim , da san ne izgubim ,
Još htjedoh milovanjem , srcem šaputati : mnogo si mi lijepa jube , brojnim darovima obdarena ,hejbet miline ,duše u tebi ima.
Srce zauzdah , ne pomilovah mramorne grudi , da te ne uplašim , jer uvijek ta :
– Tišina i sni
Nikad ne znam sa kojeg kraja tebe da milovanje počnem.
Nikad ne znam kako da ga počnem a da tu milost ne povrijedim.
Nikad ne želim da milovanja i doticaji tvoji prestanu .
Nikad ne želim da izgubim noći prespavane sa tobom .
Budeći se u zagrljaju tvome , u duši svojoj riječi dvije tvoje rosim :
-Zaronimo mili !
Zaranjajući u plavetno more ,more preleijepo , more Jadransko ,dva bića lepršava , lebde ,ruku u ruci , lijeva od srca , desna od radovanja , svijet svoj grade .
Dozivaju ,
mila ,
mili ,
vodimo ljubav , iskonom darovanu
Sjetih se i ne zaustih, prevelika sreća ubija , bojeći se…
Tišine i sna >
Bojeći se svega , svaki dan molitvom počinjem :
Mili Bože
podari joj svu milost svoju .
Volim te
ljubavi jedina
Ti Oprosti mi , što poklanjam ti djelića našeg sna , skupljenih u jednu barku , da plovi našom snenom , ružičastom od ljubavi maglicom , a nam život nosi .
