Ponoć je
već odavno prošla
jedan čovjek je sam
sa olovkom u ruci stoji
pisaća mašina se kvari
nešto bilježi
al rječ mu bježi
čini mu se da o ljubavi pjeva
uljana sjetiljka njemu je drug
zato ne primjećuje
da ni slova više nema
da sve je otišlo sa njom