Pala jedna
zvijezda sjajna
zvijezda sjajna
nenadana
na moje grudi
puna žara
nježna snena
razigrana
srce moje zapalila
misli moje uspavala
meni čednom
svoju svjetlost poklanjala
poklanjala al i krala
divna tijela mirisava
mojom ženom da je zovem
ona ipak nije dala
ni sad ne znam šta se zbilo
pa je sunce njeno mene ostavilo
ali je ipak vjerna bila
svoju ljubav meni ostavila
Moja tišina
Pokajanje i oprost
Ocean
Vjernost MBS
Moja tišina …
sni
kao kapi rose
u očima
na usnama
stisnem bjelinu
u kapcima
otvorim srce
tugi
moram
tada vidim tebe
anđelu mili
udahnem
zaronim
predjem se
tebi
najnježnijem oceanu
vjernosti
Prijateljice moja
Jednom smo bili malo čudni
žali ona mene
ograjisaću ko žuti
ako činim greške
nasmiješim se milom djetetu
ne ide to tako
putevi kojima hodimo
su čudni sve do jednom
nenadano miris cvijeća nas dotakne
Milosti ni svjesni nismo kao sjenke
poletimo u okrilje sreće
Usud nikad ne govori kad i zašto
Kad um ne propušta sjećanja
znači da imate sunčanicu
ili vas je groznica strefila
a možda samo uspomene bole.
Kad um ne propušta sjećanja
to se dvoje za ruke više ne drže
ni cjelovi uzavrelim usnama
po tijelima ne klize
Kad um ne propušta sjećanja
jedna zvijezdica je ugasla
ona najsjajnija djetinje ljubavi
ono dvoje što su se rastali
Kad um ne propušta sjećanja
nebo kiši i tužno je
još jedna ljepota ugasla je
i dva srca su slomljena
6 6
dvije cifre
šest i šest
jednako dvanaest
jako mladalački izgleda
aha kako ne
a sjenke prošlosti
a opet
Mali princ uvijek ima
dvanaest godina
i beskraj snova i ljubavi
u Oceanu
Tišina i sni
vesele cvrkutave ptičice lebde
svuda u moj glavi
kako i ne bi
blentovija opet srce poklonila
one pređašnje ga ruže
nikad pameti nećeš doći
koliko smo ti srce slamali puta
o blesa ko blesa
lukavo se smješka
nemoćno ramenima sliježe
zna znanje u nepameti svojoj
bez ljubavi i od badema slatke torte
rikno bi ko siroče
ko najveća hablečina
slast zavisi u kakvu si formu met'o
A onda i odjednom
niotkud
iz sabaha kao ezan
kao iskon i postanje
krik djeteta kome razdiru utrobicu
trgaju nezreli pupoljčić
koga deru
koga siluju
koga ubijaju
kome srce kidaju
kome dušu čupaju
čiju nevinost na konfete sjeckaju
i u ledene gromade bucaju
Grči se dijete vrišti i doziva
boli Bože Mili
kako to samo boli
Bože Jedini pomozi mi
pomozite molim vas
skinite čudovište sa mene
joj mamo mamice mila
dođi pomozi majko mila
boli me majko moja
šta mi to radi
a sam samo dijete
hoće li iko da mi pomogne
samo mi je deset Dijaninih godina
boli me mili
koliko me samo boli dragi moji
pomozite
hoće li neko da mi pomogne
Mali Princ se nježno spusti pored nje
čvrsto je zagrli
vi vidite
dvoje djece u fetalnom polažaju
ranjivi blizanci
tuga vas obuzima
on je nijem
ni suze nema
ona ih ima za dvoje
za petoro
za devetero
za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju
kojima monstrumi motornim pilama
mesarskim palama i macolama
drvosječkim sjekirama i šakama
nevinost na parčiće režu
Bolna djevojčica
suze krvave lije
grči se ko da padavicu ima
nastavlja da vrišti
a pomoći nema
Frkine suze anđela traže
grlice više nema
prepuštena je očaju
krhkoj ruci dječaka
njih dvoje tonu
mračni bezdan bola je sve bliži
mrak nemoći je sve bliže
zavodljiv i smirujući
znaju zlo se sprema
on je samo čvršće stisnu
tiho zbori
plači djetešce
ja sam tu
plači mila
sve će biti u redu
samo mi dođi
i daj isplači se djevojčice mala
možda izađe na dobro
ovaj put ništa
ne kazuju anđeli
a sudba
sa suzama u očima
okreće glavu
U zakutcima lobanje djeteta moga
nađene na obali potoka bistroga
bosanskoga
što Sani krvavoj teče
u šupljim praznininama očiju njegovih
vidjeh slike i počeh vrištati
Vrištim, jer slike su takve
da ih mogu gledati samo ako jaučem.
Slike su takve
da ih ljudsko oko nikad nije vidjelo.
Slike su takve
da se pitam kakav ih to um može smisliti
Vidim dječicu i žene poderane odjeće
krvavih tijela
obečašćenih
iskasapljenih
preklanih
Vrištim i proklinjem prokletnike
jer vidim djecu kako mrtva hode
ali ne i dječije sjene
Djeca ta ništa ne znaju
hode vrište i plaču
Pa se umire i nešto traže
Mala djeca su to
Njih nema ko da vodi
Znam da su izgubljena
Žene ne vrište
pognutih glava nijeme
krvave skute skupljaju
One su svjesne
svoje su rane odbolovale
I samo sjenu svoju traže
da smiraju vječnom odu
Bogu Milostivom
Dječije sjene su još tužnije
Od onih najtužnijih bez očiju.
Djeca mala hode
Hode i plaču
Traže roditelje svoje
Čak i ne znaju da su mrtva.
Ponekad se skupe
I hoće da se igraju
I samo što počnu
Sjete se roditelja
Il’ vide krv
Na grudima
Na ručicama
Na stomačicima
Na nogicama
I počnu da vrište
I vrište I vrište
I vrište
Pomoć traže
( ja ne znam kome zborim ali vrištim )
o, prokletnici
čujete li vrisak dječiji
proganja li vas bol dječija
vidite li krv dječiju i ljudsku
živu u potocima
na rukama vašim
na potomstvu vašem
što slijeva se do vječnosti
Bože moj oprosti mi na grubosti
Ali moram
zaista moram
Vrištati i kleti i proklinjati prokletnike
zajedno sa djecom ne tako davno ubijenom
na stratištima širom genocidne tvorevine
što se republika srbalja zove
/Korišteni fragmenti iz poeme Bajka srebrena istog autora /
I kad ne znam šta
i kada se ne sjećam kako
i ništa više ne razumijem
a će riječi kliziti
po ovom oceanu tuge
nošene starim bolima
daleko od tebe
mila moja
tako je to
ponekad
tuga nenajavljena
bane kao sjena
kao valovi
što prijete da ruše sve
osjetiš
da tek kapljica krhka si
koja samo sni
i uspomene navru
tuga ih nosi
od mene do tebe
Sjećanja su tako prelijepa
bliska
milostiva
ljubavi moja
samo pate kroz vrijeme
a bol nepodnošljiva
nikad ne prestaje
oprosti mi
sjeno duše moje
molim te
ako nekad vidiš
kapljicu koja suzom miriše
na licu mom
nikad je ne briši
voljena
u njoj
u toj suzi violetnoj
rađa se novi san
da ležiš kraj mene
i dušu mi miluješ
dobrotom
čiste ljubavi
Probudi se
misleći bunilo je
nije bilo
Nevinost mu odvedoše
za tujinca udadoše
Grad čednosti
i čovjek kalendarima bogat
još uvijek se nebu mole
čekajući Djevicu
da im se vrati
Prevod pjesme:
Mjesec nebom pliva
Mjesec nebom pliva
Pjesmom svojom zavodi
sumrak vječni sa njim nježno pjeva
Mjesec me pita:
Znam da ne znam
Kako li me voliš u snu.
Ja kažem: Ne, ja ne znam, ne znam.
Sudbino moja , ljubavi moja , volim te.
Mjesec nebom klizi
Pjesmom svojom zavodi
sumrak vječni sa njim nježno pjeva
Koliko sam čekala na tebe
Tiho noću patila
Zašto si otišao – ne znam , ne znam.
Ja kažem: Ne, ja ne znam, ne znam.
Sudbino moja, ljubavi moja , volim te. .
.
