Category Archives: Poezija k'o fol

A rosa po rosa


kap

A kap po kap


kiša

A kiša po kiša


Bijela dama

A dalje


nema

a ljubav


zauvik

a krhka ruža


dobrotom miluje

a tišina i sni


crna čarobnica

a možda se ponovo jave

Ima te čedne djece koja neće da odrastu

samo hoće da se vole

igraju i jure.

Ima tih anđela

što samo svjetlost

radost u drugima vide.

Ima te djece

što i kada ih boli

i kada ih gaze

i biju

i kada umiru

hoće ljubav

i muziku da sniju

Treba se za pjesmu roditi

i kako nebo zapovjeda zapjevati

Teško se to uči

još teže upjevava

Neočekivano se rodio Marijin glas

U jadu vremena

u jadu jada

u jadu sjemena

u jadu pada

u bolu ljubavnice i prijateljice

golubice i grlice

princeze milosti

karaljice vrišteče boli

rodi se glas Frke Frkice

kao pahulja bijelih kristalni let

I pad je let

poručuje pjesnik

U padu leta je ljubavi i bola svijet

dodaje ljubavnik

Iskup i oprost

o

nestašluke što ljubav rodi

Mali princ moli

a

ne nalazi riječi

ljepoti

zbog koje mu malim mozgom

veliki nerazum vlada

Nikad ne pitam

da li si mene ovih noći sanjala

da sam vjetar

orkan lelujavi

a igra se

procvjetalim đardinima tvojim

Nikad ne govoriš sne

Ah ti milujem pupoljke

sjaja bjelokosti

glatkosti mramora

gubeći razum

a mi ruke čežnjom zbore

Ne reče mi snom obasjana

da li vjetrovi moji mazni

zaluđeni razbluđeni

poludjeli

procvjetaše ružu beskraja

a umirem uranjajući bjelinu

mirisnu

pod zvjezdama

u ocean iskona

shvatih

ne pitah se

ne zboriš

nema riječi

nije se rodila

da oplemeni

dosanjane

sne naše raskošne

Ljubav našu

međ nevine duše sklonjenu

Ja evo Mili Bože ,radosna dolazim ti.

Srce janjeće, Tvojoj Milosti prinosim.

Mili Bože , moju nevinost oprosti mi.

U ruci ,Tebi, čistu dušu svoju donosim.

Radosna i vesela ničega mi žao nije.

Mrijet svakako valja kasnije ili prije.

Molim ,sačuvaj mi Debu blesavoga,

mog  drugara smiješnoga i jedinoga.

Nesuđenu ljubav moju,

a blentavu ovcu Tvoju

trbaće mu pomoć Tvoja

iskrena kao ljubav moja.

Ruka ljubavi

Nevinost i strast                                                        Mjesečeva bajka

Bez imalo srama

svjetlost i ljubav

kao nada na izvoru

slomljena  u plamenu

bijesa čarobne noći

osviće zvizdan

nad trnovitim ružičnjakom

Djevojčica sa crvenom pokrivkom

međ ružama

kao pupoljak u grmlju

plavetnom dušom

put dodira anđela

plamti kao žbun

u sanjima kučice u cvijeću

Jedan pogled u svijetla zviježđa

kristali  u grudima lebde

nevinost se gubi u strasti

mjesečeve bajke

dok stari slikar boji

tisuću in enu noć

arabeskom ljubavi

Svaki moj dan

je zauvijek sunčan

i kad kiša pada

i kad tuga bane

Život je prelijep

ponekad bolan

a i sutra je novi dan

uvijen suncem

nasmijan

i ti u njemu

Šta ako me se ne sjećaš
živog zakopanog

šta ako me se sjećaš
zaboravljajući uspomene pokopane

šta ako snova dah gubiš
a boli te naš san

šta ako si ravnodušna
otupila od nestajanja

šta ako misliš sve je laž
kao miris smilja u magli

šta ako izgubljenim ehom odjekuje
moj glas snen od ljubavi

Šta ako…
dalje ne smijem da mislim

kad krene to

malo – sitno – ako

ono ne zna da miruje

kotrlja se kao lavina

brzinom neupitnom

krojeć hladno

mnoge sumnje nemirne

strepnje u kriku srca

ranjenog

rastanka u boli

neugasle

tugom doziva

raskidam sa tim Ako

zauvijek niti sve

to je bar meni lako

a rečem volim te

ako i gubimo nas

Mila moja


 danas


 pričaću ti


 lipe riči


 Dan je lijep


 život je prelijep




 u ovom danu ljubav čista


 lebdi




 poklanja ti dašak ljubavi moje


 sretan blagdan




 ružo mirisna


 orhideji sjajnoj nalik


 iz srca moga 


 krvavog 


 radi nas 


 mene neukog 


 rođena




 ne plaši se mila


 ako nekad odeš


 ako me nekad 


 tuga tješi