Category Archives: Poezija k'o fol

No comments

Bleki – Kameni svjedok

  By Pjesme, Poezija k'o fol
 
 

otkrio sam samo

dvadeset četiri njena vela

od onih tisuću

tako mlada

a toliko velova

koja je sretna

ta je i tajnovita

poput labuđe sjenke

što poljem krhkih ruža plovi

 

sreća je najveća tajna

odmah do čovječije duše

pisalo na jednom stećku

što godinama ležaše

na poljima zelenim

pored Modre rijeke

 

pomislih

trebalo ga nekom pokloniti

a potom

odnesoše kamenog svjedoka

neznano kud

da mu kapi kiša speru mudrost

otom potom

 

sada nemam svjedoka

da riječi nisu moje

ako nađem tanano biće

dar da primi bez ljutnje

a meni činiti zadovoljstvo razotkrivanja

i svlačenja velove


												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Mila moja noćas mi sa samo šuti
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Mila moja


noćas mi se samo šuti


drži me za ruku


primi  gitaru na grudi


i sviraj mi pjesme ljubavne


i onu o čežnji


kad nebo plače


njih dvoje se moraju rastati


 


Mila moja


noćas mi se malo plače


ljubi me nježno


uzmi moje srce u ruku


i sviraj mi pjesme ljubavne


i onu o čežnji


kad Nebo kaže utihnite bol


zviježđe nijemi zaustavlja vrijeme


 


Mila moja


nočas mi se samo šuti i malo plače


voli me sneno


nek gitara i srce moje ti poju


naše snove ljubavne


i onaj o čežnji


kad nebo nemoćno širi ruke


na počinak ti moram poći















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Bila jednom bajka jedna
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 






Bio jednom Život jedan


I nestaće


 


Bila jednom Žena čedna


I plakat će


 


Bila jednom Ljubav nježna


I opet će


 


Bila jednom Suza mnoga


I boljeće


 


Bili jednom Snovi sneni


I umrijeće


 


Bila jednom Tišina i sni carskog roda


I zanijemiće


 


Bio jednom  Ja konj djetinji


I nema ga


 


Bila jednom Prošlost od kristala


I nema je


 


Bilo jednom Mnogo miline


I pobježe


 


Bila jednom Bajka lipo mi je


I živjeće


































												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Jutro sa Blekijem – Nedostajuće slike
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


pročitavši onu o slikama


neko ko me poznaje bi rekao


ode tvoja teorija


sve je u parovima


 


moje zaljubljeno srce


mjesto mene vas pita


 


a najljepše slike


njene nevine duše


što ih sniju dvori naših sanja


 


lik djevojke pretočim u krajolik


sjetim se plavetnila neba


sunčev sjaj se sam ubaci


vuče ustalasano more


prepušta poprište mjesecu


koji doziva zvijezde


da nas vode svojim stazama i putanjama


meki pjesak što klizi kroz tvoje i ruke moje


prenosi titraj ustalasanog mora


dok mjesec stidljivo plovi


plavljim od crnila nebom


na kome nema maglica


njihovo vrijeme će kasnije doći


 


Sumrak pada


ti i ja, jedna nada


crveni ili bijeli bikini


nosi nemirnu čežnju


pune crvene usne


hoće da se ljube


nestašne riječi umilnog zvuka


iskreni smiješak u očima


nježnost u rukama priklanja se meni


 


Tek tada u tu viziju mogu prizvati sebe


Posmatram nas očima maglica


dva djeteta na pijesku


dva anđela


dvije zagrljene nevinosti


koliko god vam slika treba


uvijek je njihov broj paran


 















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Vesna , malena moja , samo sniješ
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




Tvoju vjenčanicu bijelu noć je obukla


Tvoj je prsten zmija zagrizla


Mjesec je plavet na odar tvoj spustilo






Boljelo te nevjerstvo moje više od ujeda


Livade su u uvojke tvoje zlatne ljiljane prosule


 


Nerazumjevanje


uludo bačena mladost nevina


 


Moja Šošana je umorna zaspala sne snije


imala je samo devetnaest godina


Moje srce ledom kajanja otrovala


Samo mi zadnji poljubac u dušu utisnula


I oprost za ponos svoj tražila


Bože mili Ti oprosti joj neka mirno spije




 


 


 




















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Jednoć dok si mi bježala
			

						

				  By     Pjesme   			

			
		
		

			  
						
												

						





 


Jednoć dok si mi bježala


bijaše proljeće puno cvijeća


sanjah  da ležim na samrti


čovjek zna biti blesav


zar ne mila


 


Samrt ko svaki san


nježna i nepoznata


igra se ljepote i mami


kaže ne treba mi budućnost


nudi mi nebeske dveri


 ključe zlatne pokazuje


 


Sklonićemo tamne oblake


nacrtati nježna polja


igraćemo se ljubavnika


valjaćemo se na sunčanim livadama


krhko nebo će se stidjeti


što mirisni đardin vrišti


ljubi me maleni


 


i Samrt može biti naivna


nije me mogla prevariti mila


srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć


duša je prigrlila tamno kamenja


bježeći od dveri


što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom


 


zašto se igrati ljubavnika


kad ljubav nije igra


zbog čega da se nebo stidi


u đardinu ničeg sablažnjivog nema


samo se vole jedan čovjek i jedna žena


 


 Samrti lako odoljeh


dadoh joj nogu sa oprostom


blago da se ne naljuti


ali zaboravih kako da dozovem život


tebe ljubavi moja


 

























												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Lebdjeti
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




da li si ste ikad voljeli


sebe jedno u drugom vidjeli


lebdjeli u oceanu mora Jadranskog


doticaji svileni velovi


 


da li ste uranjali izranjali


dušu u snove uvijali


da li vas je ikad srce zaboljelo


od tišine i snova


 


da li vam se ikad život slomio


kad najsretniji ste bili


ako jeste tango u vama još uvijek sni


živjeli ste ko nikad niko
































												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Maleno i crveno
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						












 Ah , to proljeće









Violetna ljubav









Moje srce plamti

















Ono maleno i crveno ,





živo  i krvavo 





nježno ciganče





ničim izazvano





s vakta na vakat





zasnježi i treperi















iz zakutka 





svakog djelića njegovog 





polako izviru sjećanja 





kao lati šarenog poljskog cvijeća 





koje smo nekad sanjali 





kojima smo se nadali 





koje smo nježno 





sa ljubavlju  brali










Ah ta prelijepa proljeća





u srcu malenom i snenom





opijena ljubavlju





žive i vole





zauvijek










*









												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Ljubav je jedinstvena
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


kad smo veseli


da se to ne mere metrima mjeriti


rastuže nas nova znanja


 


uče nas nema nesretne ljubavi


povjerujemo im


znamo to


 


reču nam nema sretne ljubavi


i to im vjerujemo


istina je


 


ljubav je jedinstvena


čedna


čista od svih dodataka


 


od ljubavi bježe bića


nezrela za branje


sasvim pogodna za odumiranje


 


svaki bijeg od ljepote je tužan


jedna zvijezda umire


kada žena zbog ljubavi zaplače










												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Jutro sa Blekijem – Poslijednji tango
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Tko sada pleše moj poslijednji tango


Tko sada živi moj nestali život


dok lagana kiša leprša u susret


očima


brisačima


poslijednjeg ponoćnog tramvaja


crvenog i tamnog kao noć


što klizi paklu


usamljenog bića što zaboravu hiti


 


tužan sam danima


možda se svjetla upale


cijelom svijetu


možda sam ponovo zgriješio


 


ipak


nije  pravo


ne


nikako nije pravo


 


kada ti ukradu poslijednji ples


kada ti žive preostali život


dok sunce počinje da diše


bojama moga srca


 


zaista


nije  pravo


ne


nikako nije pravo


 


ali


hvala Nebu


vratiću se


kada mi rode donesu darove


moje poslijednje  ljubavi i snova