Ljubav priča i sni

 

Mila moja

svaki je Bosanac

Bogumil i pjesnik

ljubav prema Bogu Jedinom

ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao  

na lijepe riječi i milost upućuje

 

Bosancu su riječi kao snovi koje sanja

kao žena koju voli

svaka je riječ ljepša od one prethodne

pa slijedeća i tako redom

dok ne poteku ko potoci što u  rijeke

 jezera mora svoju ljubav prelijevaju

 

iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav

i čestitost mila moja

 

evo ti, malena moja

ti su krhka ruža

ti si izvor moj

ti si moja modra rijeka

koje sanjam

kada kiša lije i snijeg leprša

i kada te  budan ljubim

ušuškan među usanama tvojim

 

tvoje su oči

ljubavi moja

sjaj neba koji blista

od čistoće i nevinosti duše tvoje 

ruke su tvoje  lagana krila anđela

što miluju moju dušu

tijelo tvoje me ne dodiruju ja ga ljubim

već treperi i titra

i ja se u njihovim nježnostima  gubim

 

 tvoje su grudi čvrste

jedina moja

 podatne i krhke

 ne znam šta  sa  rukama i usnama svojim

 da tu mladost ne oskrnavim sve se bojim

 

tvoje skute  i đardin

 rajski  bljesak i hlad

 ne smijem ni da diram ili gledam

već samo da sanjam

u noćima tlapnje i bunila

ruke svoje

miluju duge bjelokosne noge tvoje

čak i tada

moram zastati

kad osjetim da sam na rubu mirisa djevičanskih

blizu  roze centifolije sa hiljadu listova

da slučajno dirnem tu milosnicu

tu čednost

sebi bih ruku odrezao

jer dodirom bih obeščastio tvoju djetinjost

 naš  život cijeli

 

 i onda ćeš ti meni govoriti

ti si pjesnik mili moj

nisam mila

to ljubav sama priča

i sni

 

 


												

Bleki – Jutros se probudih

 

 

 

Jutros se probudih malo tužan

a dan nikako nije za tugu

prelijep  je za pjevanje

o ljubavi

Tebi i o tebi mila moja

sanjah

ležim pokraj Modre rijeke

mirisima djevičanskih ljubičica

obljubljen

 

Kamena gromada

Mudrošću

tisućljetnim

kamima

Bosanskim nalik

mi šaptaj prosu

Sretan si ti

maleni moj

bolan ali sretan

klekni

u molitvi

Jedinom

skrušeno reci

ne daj

Milostivi

čeda tvoja

Bosnu moju

zemlju Božije milosti

Sarajevo moje

Grad čednosti

rijeku Modriju od sanja

da mi iko dira

 

još poniznije

Mu

reci

čuvaj mi i svu djecu

utrobe moje

i one djevičanske ljubičice

dušom  rođenu

Hvala Ti Gospode

Molim Te

Ti oprosti

meni glupku neukome

na nerazumu

što sjedine  vlastite ne poštujem

 

 






												

Bleki – Vjenčanica

 

Vjenčanicu u sehari držiš

Obećo je da će doći

U zatišju dušu tiho pržiš

Možda čak i ove noći.

 

On je rano zorom pošo

Ponio je čak i cvijeće

Teni nikad nije došo

Nije tebi bilo sreće.

 

Vukovi ga safataše

na po puta

safataše pa preklaše

rano ljuta.

 

Vukovi a insani

Gusala krvavih poj

Veliki su jarani

Sinjih kukavica soj.

 

Vjenčanicu naftalin sada krasi

Negdje gore miris sa tavana

Dok ti hodiš svud po trasi

Skupljaš kosti svog milog drgana.

 

Tužiš pjevaš i uzdišeš

Da ga ne srete kamo sreće

Sve se više baildišeš

U crkvi za te gore svijeće.

 

Vjenačnica bijela nenošena

Jezeru si tuge darovala

Tvoja ruka isprošena

Zalijevana suzama uvenula.

 

Kuda sada djevo mila

Ni od ovog ni od onoga

Svijeta više nisi krila

Ljubav svoga jedinoga.

 

Samo malo luče malo

Sunce se nestašno smiješi

Nije ti sve darovalo

Šalje nekog da te tješi.

 

Ti nemaš nikakve vjenčanice

Kako ćeš pred dragog novog

Nič ne brini krhka djevojčice

Bitno je da je sa svijeta ovog.

 

Vjenčanica lebdi nova

U duši je muzika stara

Samo trepti puna snova

Od nebeskog milodara.

 






												

Bleki – Sjećam se , progoni me slika njena

 

 
 

Prošlost  se na vraća

greške se plaćaju

ljubav niko ne krpi

ni za šaku zlatnika

 

sjećam se

progoni me slika njena

krhka je ko čaša od kristala

kad nestane jantara i žada

 

sada pokisao stojim

ispod trešnjinog stabla

kiša pere tragove suza

dok muzika tanga

 

još uvijek srcem pleše

vrijeme je izbrisalo behare

Usud  je ubrao sve moje trešnje

i onu najdražu sobom odveo


												

Jutro sa Blekijem – Ovlaže me njene kiše

 

 

Prelijepo jednom

nekom pređašnjem vremenu

zacvili bol

volim te

sjetno sa tugom

da li i znanjem od iskona

reče

 

Tren u trenu…

Nekako kao da smo zaustavili vrijeme

Umiri otkucaje srca …

sreca ce se nauciti dozirati

ne zelim da velika doza bude pogubna …

 

nismo naučili

predali se snovima

i pogubili se

ne znam gdje i kako

ali vjerujem da labudica

leprša

 

jer

 

s vremena na vrijeme

ovlaže me kiše njene

 


												

Bleki – Tebi , siromah sam, nemam mnogo dati

 

 

tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
koja sav  život si moj
kojoj pišem   pjesme svaki dan
po jednu sliku ljubavlju snim
srce dajem
a me boli tiha šutnja tvoja

tebi
siromah sam
nemam mnogo dati
darujem djetinje srce svoje

tebi
kojoj raduje se život moj
siromah sam
nemam mnogo dati

tebi
čija sjena i dobrota
ne pušta me  mirom
da sanjem neke bolne dane
siromah sam
nemam mnogo dati

tebi
koja radošću svojom me boliš
siromah sam
nemam ništa dati
osim duše čedne svoje


												

Bleki – Jedna sasvim neobična vožnja peticom

 

Tramvaj petica bješe plava

tramvajska malo duža relacija

i jedna dama sasvim sama

putanja Nedžarići Baščaršija.

 

Da li je mjseto slobodno

nijemo ovaj sa rolkom pita

po volji nek bude ugodno

klimaj glave lagano hita.

 

Imate li možda sat

pogledah nju do sebe

odma šah mat i pat

pazi ova mala grebe.

 

Ne nemam ima na crkvi

Taj je tako običan i tačan

tako kišni dan nije mrki

već samo ugodan i mračan.

 

Vidi malena ima divne oči

ni moje srce nije slijepo

volio bih bar neke moći

leprša kosa molim lijepo.

 

Brada stara dan jedan

onako u crnom ona snena

valjda nisam jako bjedan

meni ti ruku daje žena.

 

Mislim možda smo par

nedostaje mi samo ruža

baš jedno drugom dar

ona poklon osmijeh pruža.

 

 Stisak ruke lak na kraju

nježno prijateljski onako

ko prijatelji što srce daju

simpatija ne dođe tek tako.

 

 Dok kiša lagano licem pada

srećkoviću jedan noge se hvataj

telefon imaš šta hoćeš sada

sutra nazovi noćas snove sanjaj.

 

Samo pazi pjesniče ko fol

da te slijedeća ne pokupi ko lava

i zada udovici onoj novu bol

crna šestica još svjetli plaha.

 

 





												

Ponoć je

Ponoć je
nakon mnogo godina
đođi  meni
malena
hitno je
moje srce umire
milinom  za tebe
tu ljubav naša počinje
ponovo
blagoslov
zaljubi se u mene
da sutra mogu umrijeti
radostan
jer ljubiti zaljubiti
samo to si dala mi