Bleki – Odvešću te na trg zaljubljenih

 

Vrijeme nije za suze djevojčice mila
od bosanskih kraljevskog roda
umilostivio sam anđele
i oni se  mole za nas
na tragovima kiša

sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla ljepoto
u ovoj kristalnoj noći
kad su snovi java
pruži mi ruku

odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem se od srca živih
prave  ruže mak crvene
poželio sam od moga
jednu tebi podarim

da se spaseni smijemo i plačemo
za zaljubljenim djetetom  ovim














												

Jutro sa Blekijem – Večeras

 

večeras
neka bude  ona čarobna noć
a pogled luta
tražeć tvoj djetiunji lik
mila od kraljevsjkog roda
ne želim
nikako ne želim

večeras
sanjat bez tebe
ovo je veče tvoje i moje
dok snena od ljepote
blaža od povjetarca
na postelji od sanja
meka ko svila
lebdiš
kao neuništivi krik
a tvoje ime  ehom odjekuje

večeras
dodire moje nosiš
poljubce kradeš
u šupljinama u kostima
bez mesa bez boli
trgam  utrobu
i tvoju i moju
da bih srca krvava i živa
iščupao
u jednu pjesmu ljubavnu
stopio
milina je
ljubiti anđela zauvijek


												

Bleki – U jesenjoj elegiji bijelinom se boji ljubav mojih vakata

Čarolija u bijelom 

 

bijelo-i-zeleno

Bijelo i zeleno                                                                        

bijelo-i-zuto

         Bijelo i žuto

 

bijelo-i-plavo

Bijelo i plavo                                                                              

bijelo-i-crveno

    Bijelo i crveno

 

bijelo-i-ljubicasto

Bijelo i ljubičasto                                                                  

Jesenja elegija

     Jesenja elegija

 

 

Bijelo i zeleno

u okrilju trešnje

i imena tvoga

o vjeri pričaju

 

Bijelo i žuto

kao odsjaj sunca

u tvojoj kosi

doziva vrijeme

 

Bijelo i plavo

kao mramorne grudi tvoje

vraćaju me u život

jer u nevinosti zavodiš me

 

Bijelo i crveno

kao duša i srce tvoje

poklanjaju mi

tebe jedina

 

Bijelo i ljubičasto

kao snovi naši

dok vodiš ljubav  sa umirućim

i ponosna si

 

Jesenja elegija bojena

maglovitim odsjajem dana što prolaze

nošenih nježnim   uspomenama

bjeline  ljubavi mojih vakata

 


												

Bleki – Krvava rosa sniježi


Crno

 

Crno bijeli svijet

 

Nije sve tako crno

 

 

Bijelo i ljubičasto

 

Krvava rosa

 

 

Crno bijele fotografije
su umjetničke
takav je i život
manje više

neuk pomislim
tu ja uskačem
sakrio sam boje
da naslikam lik njen
koji u srcu nosim

avaj zaleđeno je
izletim na ljubičastu kišu
bjelina ne pomaže
jer oči moje crno bijele
krvavu rosu liju

 


												

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih ašikovac zvala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila

ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići

iskrasti

da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  paćenicu

ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 


												

Bleki – Ogrni me Mila , bilo čim

Zastrašujući val

Nijanse nježnosti

Prozračni oblaci

Sunčano i valovito

Nestvarni krajolik

Srce a jabuka grešna

Noć milosti i sna

kad čujem riječi

ogrni me bilo čim

noćima mi se plače

ne znam kako

nisi me naučila mila

ogrni me

hladno mi je mili moj

reče a ja maksum

sam samo znao da te ljubavlju

tijelom svojim grlim

živote moj

moje ljubavno milovanje

bješe baksuzno

sasvim dostatno

za tvoj kratki Grlice let

eto meni noćas jako hladno je

trideset i nešto stađuna

je skoro tu

kako suza nemam

sve odoše sa tobom

onu noć kad su anđeli nijemili

a večeras

ja te molim

ogrni me bilo čim

makar dahom

makar rukom

samo sanjam

tu djetinju dobrotu

da me grli bilo čim

Bleki – Imala si petnaest godina

 

 

Da , imala si  petnaest godina

samo

poslije petnest godina bola

 

dugo sam te čekao

da mi dođeš

da mi snove prospeš

Proljeće, milo moje

ili koji dan više

kad brdima si leprašala put leptira šarenih

letjela godinama začarana

kroz aleju

preko polja

preko rijeke

preko mora

 

mene tražila

i nisi me nalazila

 

molio sam da lepršaš

da me nađeš

da mi tugu tjeraš mila

 

 

ne gubeć nadu

a se u snove vraćala

nestašno lijepa

mirišljavo razigrana

nepodnošljivo cvijetna

da bi uvijek u srce moje sletjela

i svu tugu daljine i samoće

traganja i rastanka

moje i tvoje

jednim osmijehom izbrisala

 

 

molio sam se da me nađeš

da mi dođeš

da mi suze piješ mila

ti koja svijetom lutaš

ti od koje cvijeće mirise krade

ti koja samo za moju ljubav živiš

ti koja sa suncem sjaj dijeliš

ti koja meni ljubav daruješ

ti koja mi dušu miluješ

ti iz koje izranja ljepota duge

ti koja si izvor radosti

ti koja nevinost djeteta nosiš

ti koja preko brda i trnja hodiš

ti koja plavetnilo neba oslikavaš

ti koja dubinom mora zračiš

ti koja zvijezde u očima nosiš

 

molio sam da mi dođeš

da me ljubiš

ljubav sa mnom  vodiš

dođi mila moja da ti snove poklonim

dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo

dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom

dođi živote moj zagrli me čvrsto jako

dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina

dođi i ne boj se više mila

 

ne lepršaš više mila

ne nalaziš puta prava

tuga osta boli mila

suze liju kao uvek

ne ljubiš me

ne vodismo ljubav mila

 

al se ljubav nije  zagubila

 


												

Bleki – Nebo

 

Nebo nad nama

plavlje od safira

Nebo svjetlosti

milije od radosti

ova ruža sa nama

mirisima rođena

mnogo je to milosti

izvorišta Lotosa

dom je blagosti

jedan ljiljan bijeli

ishodištu svome hita

nebeska puti

raširenih ruku čekaju

Ljubav Njemu pripada