Category Archives: Poezija k'o fol

**

Behar rasuo mirise

Krhko proljeće

Krhka ruža

Krug Ljubavi

Tirkizni snovi

U vrtlogu mjesečine

Rastanak

**

Behar rasuo mirise

Krhkim proljećem

rađajući

Krhku ružu

u traganju za snenim

Krugom ljubavi

a lebdi

Tirkiznom snovima

začaranih

U vrtlogu mjesečine

sluteći

Rastanak

Ona budna sanja

Ljubav koja se ne prekida

Noćni nizovi

Modra rijeka moje mladosti

Rastanak

Vaskrsom , i praznicima, 
u nizovima dana prije i poslije 
svakodnevno u molitvama i dovama
sjetim se prelijepe Radmile S.
jer svaki naš susret 
u trajanju decenija beskrajnih 
bješe vaskrsenje ljubavi i mladosti

*
  
U Baba Višnjinoj
gore na kraju
centra bijelog grada
gdje je nekad davno
nebo slavljem mirisalo
bješe kućica mala
na broju 4
urešena
bojama meda  
uzdaha i ... snova
  
sve se bojilo ljubavlju
i šeri i slatko od višnjevače
i usne okusa
zrele trešnje
i jecaji sanja
i branje mladosti
  
kose od ebanovine
grudi mramorne
oči modro zelene a tirkizne
nalik mojoj modroj rijeci
uranjale se u moje dodire
  
gitara i nježne balade
u rukama milovanja
umilni ženski glas
što ljubav žicama stere
i onu o boli i rastanku
ali i nadi i čekanju
  
jedno krhko djevojačko srce
milosti puno
prigrlilo
nestašno blentavo dijete
umiljato žgebče
iz jedne bjelavske ma'le
slične njenoj
zavoljela
  
Ah, usud
voljelo se dvoje mladih
dušmani im...
  
voljela ga
i poslije
kada već nikako
nije smjela ...
  
a blento dobri
šta sa njim
pitaće neko
  
tko da zna
  
 
poslijednji put
kada se javi
reče
dani milosni se ne vraćaju
ali u ljubavi
sjećanju
žive i bole 
zauvijek milujući žive rane damara
   

Ponekad

nekim čudom 

sve se posloži

i ljubav i tuga

lijep sniježni dan

početkom proljeća

u iskri sjećanja

raspoloženje odiše elegijom

pa jesen je zar ne

onom umilnom

plemenitom

srce hoće da odleti za labudicama

ka nebu

znalo bi ono kamo

i pravac

ali mu se ne ide

još mu vrijeme za let grlicama nije

ne pomaže mu ni violine

ni klavir

gitaru bi da sa sobom nosi

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

sjedim u kutku sobe

skupio se

ko upokojena papirna petodinarka

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

znate

ja vam ne umem da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Duši mojoj

Tango za Evoru

i vidim

Srce moje

uzbinbano i krvavo

bojažljivo je

korak po korak

prilazi Grlici miloj

zar je važno kojoj

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli i zastane

gleda u mene

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

ne vidim strune

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

gitara zaplače

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

Crvena grudva je samo

Ljepotia u svili

koja leprša u njegovom naručju

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

sve ljubav

slavi slavi…

korak za korakom

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

noge su ljubavne čežnje korak

o Grlica je muzika

koja sve odjednom

kao labudica

želi želi…

obraz bjeličasti i razigrani

uz onaj ozbiljni tužni tužni…

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti

što sjećanja zvoje na nas nosi

i daj prestani mi lice rositi

nisi valjda pizdun postao

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

stišće me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

gori gori

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube

ruka u ruci ruci …

o rasuta Srca

moja moja…

moja

Po svu noć ja tako

uz dragu počivam

uz nevjestu svoju

života darove  snivam

noć je tako zvjezdana

draga nije tu suzama je lice zasula

udovica  je moja malena

crne velove po polju ljubičica prosula.

po svu noć ja tako

uz dragu se milu  odmaram

uz nevjestu neudatu

ljubavlju je zamaram

Noć je tako magličasta

draga se moja umorila zaspala

mila ljubav je moja

na odar ljubavi mrtva klonula

po svu noć ja tako

život dozivam

po svu noć ja tako

ljubav jedinu cjelivam

Po svu noć ja je  tako volim

Po svu noć ona me jako voli

Po svu noć se volimo mi

Ni briga nas što mrtvi smo.

Majka

Ruka ljubavi

Majčina svjetlost

Majčina duša

Majčina ljubav

Prolaze praznični dani

očekuju se nove radosti

a opet tužni su mi sanji

nema tvoje ruke milosti

Sanjam te Mati mila

još sam malo dijete

željno zagrljaja i bila

tvog srca punog sreće

Volio bih bar jedno pismo

od tebe bez stida i kajanja pročitati

u kojem zapisali bismo

ono što nikada ne uspjeh izgovoriti

Znam  dobro je tebi

anđeli plavetni  sa tobom

su i onaj starac  moj sijedi

što nikad nije bio robom

Ponekad osjećam riječi tvoje

kako proljetnim lahorcem zbore

u  ove prelijepe  dane moje

kao titraji koji nježne sviću zore

Pišem ti pjesme mati mila

u njima riječi  sanjajuće

koje si ovdje željno snila

nemar mladosti čekajuće

Oprosti mila Mati  sinu lutalici

što u nevakat  se tvoje ljubavi sjeti

vlastitih prohujalih dana ubici

valjda ću znati pokloniti je svojoj djeci

Oprosti mi mati mila

za djetinjii nerazum moj

gdje god sada  snila

još sam maleni dječak tvoj

Svakakve vam pjesme nude da liječite skršena srca.

Uh i uh. i Još jednom uh.

Vi znate da mi ne psujemo, ali sada smo morali.

Ne može to tako.

Jer :

Život je lijep

Plavetna čarolija

Led se topi

Ljubavna fantazija

čeka na vas.

Muzika je muzika. Ona koju volimo i koja nam ide na nerv simpatikus. Može biti dio živote. I treba.

Uvijek ono neizostavno ali i ako…

Malo je prave ima, mada i ova , neprava , ponekad neko zrno iskrenosti i istine  ubode.

Uglavnom su žalopojke.

Uče vas da kukate i da se sažaljevate.

I veš , golotinju  pokazujete.

A to vašoj nevinosti ne pristaje.

Život nema vremena za žalopojke. On ide dalje.

Ako mu ne pružite ruku i šansu bar za još jedan tango, ispadate iz igre.

Nemojte tako ljepotice mile.

Život je toliko lijep , da se ne morate pitati : a,  gdje ste vi.

U krhkom tkanju ljubavi i dodira , vi ste nedostižne  Zvjezdice  iznad mora.

Srce  nas  neminovno uči da suze boje đardine   prekrasnim bojama,  rađajući nove nježne plamenove ljubavi, koji će istkati  plavetnu čaroliju, u plemenitom zatonu vaše biserne duše.

Neminovnost

đardin bojen prekrasnim bojama

Nježni plamen ljubavi

Suton

Pjesma za usamljene

Dvoje se jednom nađu , pa se poslije ne nađu.

U zvijezdama zapisan0 od kada je vijeka.

Tu se ništa ne može izmjeniti.

Dvoje se voli do boli.

Pa onda samo tren, samo riječ ili strani pogled

i neko tuguje čitav život.

Ne ide to tako.

Život je lijep dušo nježna.

Osmjeh na lice stavi.

Nadu u srcu unesi,

ponos na lice nanesi,

i eto ga on je tu,

Mali Princ.

Ne onaj iz bajke,

njega su ubili svojim zlom,

oni koji napuštaju.

Ovaj je po vašoj zamisli krojen,

okretan i nježan,nijansu tužan

sasvim dovoljno za snenost.

Ovaj novi tvoj te čeka malena moja

sa suzom u lijevom oku

koje nikako da klizne .

Možda već iza slijedećeg ugla ,

svoje nevino srce umjesto ruže

u novinskom papiru tebi ljubavi jedinoj  pruža.

Tako se nekad radilo

milo moje,

i uvijek će,

i zato ne tuguj

nije dobro za ten.

Neuki reče,

još samo fenjer

i katedralskog tornja zvuk nedostaje

Ne treba grlice mile

svjetlost u tvom oku je dovoljna

a njegovo srce zvoni ko ludo.

Veče je prelijepa,

zviježđe šumi pjesmu ljubavnu,

mjesec tango sa sunčevom sjenom pleše

dok Grad čednosti  vašu ljubav sni.

*

Melodija koju vam mi nudimo je lijepa, puna nade i ljepote,  a zove se:

Lara Fabian ” Je t'aime ” / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

Njen ponos

Tebe nema