Bleki – Pala jedna zvijezda sjajna

Pala jedna

zvijezda sjajna

zvijezda  sjajna

nenadana

na moje grudi

puna žara

nježna snena

razigrana

srce moje zapalila

misli moje uspavala

meni čednom

svoju svjetlost poklanjala

poklanjala al i krala

divna tijela mirisava

mojom ženom da je zovem

ona ipak nije dala

ni sad ne znam šta se zbilo

pa je sunce njeno mene ostavilo

ali je ipak vjerna bila

svoju ljubav meni ostavila


												

Bleki – Moja tišina…

 

Moja tišina

Pokajanje i oprost

Ocean

 

Vjernost MBS

 

Moja tišina …

sni

kao kapi rose

u očima

na usnama

stisnem bjelinu

u kapcima

otvorim srce

tugi

 

moram

 

tada vidim tebe

anđelu mili

udahnem

zaronim

predjem se

tebi

najnježnijem oceanu

vjernosti

Prijateljice moja

 






												

Bleki – Milost

 

Jednom smo bili malo čudni
žali ona mene
ograjisaću ko žuti
ako  činim greške

nasmiješim se milom djetetu
ne ide to tako
putevi kojima hodimo
su čudni sve do jednom

nenadano miris cvijeća nas dotakne
Milosti ni svjesni nismo  kao sjenke
poletimo u okrilje sreće
Usud nikad ne govori kad i zašto














												

Jutro sa Blekijem – Ništa od uspomena













Kad um ne propušta sjećanja

znači da imate sunčanicu

ili vas je groznica strefila

a možda samo uspomene bole.





Kad um ne propušta sjećanja

to se dvoje za ruke više ne drže

ni cjelovi uzavrelim usnama

po tijelima ne klize





Kad um ne propušta sjećanja

jedna zvijezdica je ugasla

ona najsjajnija djetinje ljubavi

ono dvoje što su se rastali





Kad um ne propušta sjećanja

nebo kiši i tužno je

još jedna ljepota ugasla je

i dva srca su slomljena

Bleki – Slast zavisi u kakvu si formu met'o

 

 

vesele cvrkutave ptičice lebde
svuda u moj glavi
kako i ne bi
blentovija opet srce poklonila
one pređašnje ga ruže


nikad pameti nećeš doći
koliko smo ti srce slamali puta
o  blesa ko blesa
lukavo se smješka
nemoćno ramenima sliježe


zna znanje u nepameti svojoj
bez ljubavi  i od badema slatke torte
rikno bi  ko siroče
ko najveća hablečina
slast zavisi u kakvu si formu met'o


												

Bleki – Očaj

A onda  i odjednom

niotkud

iz sabaha kao ezan 

kao iskon i postanje

krik djeteta kome razdiru utrobicu

trgaju nezreli pupoljčić

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

Grči se dijete vrišti i doziva

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini  pomozi mi

 

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

joj mamo  mamice mila

dođi pomozi  majko mila

 

boli me majko moja

šta mi to radi

a sam samo dijete

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je  deset Dijaninih godina

boli me mili

koliko me samo boli dragi moji

pomozite

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti pored nje

čvrsto je zagrli

 

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za devetero

za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

 

Bolna djevojčica

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

a pomoći nema

 

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

krhkoj ruci dječaka

 

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliži

mrak nemoći je sve bliže

zavodljiv i smirujući

znaju zlo se sprema

 

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

plači djetešce

ja sam tu

plači mila

sve će biti u redu

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

 

možda izađe na dobro

ovaj put ništa

ne kazuju anđeli

a sudba 

sa suzama u očima

okreće glavu

 






												

Bleki – Glas ubijenog djeteta vrišti i proklinje prokletnike

 

U zakutcima lobanje djeteta moga

nađene na obali potoka bistroga

bosanskoga

što Sani krvavoj teče

u šupljim praznininama očiju njegovih

vidjeh slike i počeh vrištati

Vrištim, jer slike su takve

da ih  mogu gledati  samo ako jaučem.

Slike su takve

da ih ljudsko oko nikad nije vidjelo.

Slike su takve

da se pitam kakav ih to um može smisliti

Vidim dječicu i žene poderane odjeće

krvavih tijela

obečašćenih

iskasapljenih

preklanih





Vrištim i proklinjem prokletnike

jer vidim djecu kako mrtva hode

ali ne i dječije sjene

Djeca ta ništa ne znaju

hode vrište i plaču

Pa se umire i nešto traže

Mala djeca su to

Njih nema ko da vodi

Znam da su izgubljena





Žene ne vrište

pognutih glava nijeme

krvave skute skupljaju

One su svjesne

svoje su rane odbolovale

I samo sjenu svoju traže

da smiraju vječnom odu

Bogu Milostivom





Dječije sjene su još tužnije

Od onih najtužnijih bez očiju.

Djeca mala hode

Hode i plaču

Traže roditelje svoje

Čak i ne znaju da su mrtva.

Ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

Sjete se roditelja

Il’ vide krv

Na grudima

Na ručicama

Na stomačicima

Na nogicama

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

Pomoć traže





( ja ne znam kome zborim ali vrištim )





o, prokletnici

čujete li vrisak dječiji

proganja li vas  bol dječija

vidite li krv dječiju i ljudsku

živu u potocima

na rukama vašim

na potomstvu vašem

što slijeva se do vječnosti





Bože moj oprosti mi na grubosti

Ali moram

zaista moram

Vrištati  i kleti i proklinjati prokletnike

zajedno sa djecom ne tako davno ubijenom

na stratištima širom genocidne tvorevine

što se republika srbalja zove





/Korišteni fragmenti iz poeme Bajka srebrena istog autora /

Bleki – Tuga

 

I kad ne znam šta

i kada se ne sjećam kako

i ništa više ne razumijem

a će riječi kliziti

po ovom oceanu tuge

nošene starim bolima

daleko od tebe

mila moja

 

tako je to

ponekad

tuga nenajavljena

bane kao sjena

kao valovi

što prijete da ruše sve

 

osjetiš

da tek kapljica  krhka si

koja samo sni

i uspomene navru

tuga ih nosi

od mene do tebe

 

Sjećanja su tako prelijepa

bliska

milostiva

ljubavi moja

samo pate kroz vrijeme

a bol nepodnošljiva

nikad ne prestaje

 

oprosti mi

sjeno duše moje

molim te

ako nekad vidiš

kapljicu koja suzom miriše

na licu mom

nikad je ne briši

voljena

 

u njoj

u toj suzi violetnoj

rađa se  novi san

da ležiš kraj mene

i dušu mi miluješ

dobrotom

čiste ljubavi


												

Jutro sa Blekijem – Nevinost

 

 

 

 

   

 

 

Ukradoše mu

nestadoše

Princezu

dok ležaše na samrti

pominjući njeno ime

Probudi se

misleći bunilo je

nije bilo

Nevinost mu odvedoše

za tujinca udadoše

 

Grad čednosti

i čovjek  kalendarima bogat

još uvijek se nebu mole

čekajući  Djevicu

da im se vrati

 

 

Prevod pjesme:

Mjesec nebom pliva

 

Mjesec nebom pliva

Pjesmom svojom zavodi

sumrak vječni sa njim nježno pjeva

Mjesec me pita:

Znam da ne znam

Kako li me voliš u  snu.

 

Ja kažem: Ne, ja ne znam, ne znam.

Sudbino moja , ljubavi moja , volim te.

 

Mjesec nebom klizi

Pjesmom svojom zavodi

sumrak vječni sa njim nježno pjeva

Koliko sam čekala na tebe

Tiho noću patila

 

Zašto si otišao – ne znam , ne znam.

 

Ja kažem: Ne, ja ne znam, ne znam.

Sudbino moja, ljubavi moja , volim te. .

 

.