Nak nam oproste drugi Gradovi ali u Sarajevu se uvijek rješavala sudbina Bosne i Hercegovine.
Historija je pokazala sa su svi mrzitelji Bosanskog bića i Bosanske opstojnosti odavno shvatili da će uništenjem Sarajeva Bosna u Hercegovina prestati da persistira.
Satajevo bi uvijek uspjelo da se odbrani i odbrani BiH.
I sada je taj trenutak. Izbori 2022. su raspisani , fašistička neman blokira izbore i ne dozvoljava da se narodni novac , maleni dio , usmjeri u korist izbora i za budućnost zemlje.
Odakle bilo kome , a pogotovu rušiteljima zemlje pravo da jednoumno i nasilno blokiraju i raspolažu narodnim novcem rušeći državu , a sa njenih jasala se hrtane , pljačkaju i kradu je.
Da bi se stalo u kraj fašističkim mrziteljima i djeliteljima Bosne i Hercegovine Sarajevo mora stati u njenu zaštitu.
Molimo vlad Grada sarajeva ( Kantona Sarajeva ) da iz svojih fondova hitno obezbjedi 12.000.000,00 KM pozajmice CIK -u radi početka priprema za Izborne procese 2022. A ako treba i bespovretno pomoći Izbore BiH , a samim tim i narode i opstanak Bosne i Hervcegovine.
Sarajevo te novca ima , može i na kraju mora učiniti sasvim normalnu gestu pomoći zemlji čiji je on vodeći grad, a u interesu i za dobrobit i svojih građana , a i osiromašenog BiH naroda.
Ukoliko vlast Grada Sarajeva do kraja tekuće nedelje ne obezbjedi potrebna sredstva i stavi ih na raspolaganje CIK BiH , onda je vrijeme da narod izađe na ulice i pomete uzurpatore , pljačkaše, rušitelje i izdajice domovine sa lica zemlje.
Blagdan je. Jedan od rođendana Bosne zemlje Božije milosti.
Dio njenog pučanstva slavi njeno poslijednje vaskrsenje.
Božija Ljubav i Milost je pobijedila.
Blagdanski praznici su (s )nježni.Nadamo se dobroj i mirnoj godini.
Vrijeme je malo kaharli ,a malo mutno i ponegdje svijetlo.Snijega ima,dovoljno.Neka ,tako nekako i treba da bude.Što bi stari rekli vakat mu.
Neki od vas imaju više slobodnih dana i slavlje koje su započeli sinoć u ponoć.
Dežurni užurbano završavaju neke radnje, da klisnu u toplinu krpica da se pridruže slavlju.Napokon svi imate zaslužen slobodan dan i uživate u svetosti svoga toplog doma.
Napolju je neko zakukao;Sneg je opet Snežana.Mi na prozor,kad ono ništa.Napolju bajati snijeg.
Opet nas je neki mahalaš izdigao snijegom u svome srcu.Vljda mu dojadile ublehe i nevaspitana djeca još gorih roditelja.Onih kojima je asvalt i civilizacija strano tijelo.
A onih grlica milih, što sniježe naše srce ili čine svjetlost u našoj duši je jako mnogo.Mnogo više od nas hablečina koji se blesiramo. Ljepote su drugi razlog zašto smo pisali o svjetlosti i bojama.Iako su odsutne ,svjetle plamom božićnih ukrasa.
Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave, to nam govori da smo sretni ljudi.Samo sretnici sanjaju boje.Kada ih zapitate kakve su te boje ,većina će slegnuti ramenima.Neki će biti zbunjeni,a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:
Valeri.
Jesu puno rekli,svaka im čast.
Neki ljudi se nisu susreli sa tom rječju.Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno.Obično , u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda.U medijima se prelijevaju besmislice,naručena i podmetnuta slova;njima je glavna lova.
Svaki dan postaje isti;dosadan , slijep i tmuran. Vidite ljude,šeću ulicama,na lica im nema osmjeha ni radosti.Samo neke smrknute i zabrinute sjene trepere na licima bića koja nekud žure.Nemaju ti oni,mili naši,vremena za svjetlost i boju.
Ali ipak…
Jedan umoran čovjek,jedna teška žena sa dva cekera u ruci u sumrak se kući vraćaju. Imaju kuluk koji je tanko plaćen i nepodnošljiv.Na vratima ih čeka djetence i mazno se privija uz njihove skute.Sumnorni dan svakodnevnice biva obojen svjetlošću i bojama.U zakutku ulaznih vrata iskre boje.Danas je blagdan.Za dijete,nadu i Božiju Ljubav i Milost se živi i vijedi muku tegariti.
Jedno injem orošeno biće, na raskršću, pored ohrndanih gelendera, promrzlo stoji,i minute ko časove broji.U ruci mu cvjetak,u duši snenost, u srcu je ljubav; čeka dragu koja se upravo pojavljuje.Kosa joj leprša,osmjeh joj maglu razmiče i ona se u zagrljaju smiruje ,dok poljubce dragom daruje.Znaju ON bdije nad njima. Njima se čini da je sve svjetlost i boja.
Dva bića pored tople vatre sjede,drže se za ruke i jedno drugom smežurana lica dodiruju.Oni su godinama sami. Oh , imaju djecu, ali ih put u tujinske zemlje odnio. Neka , nek su samo živa i zdrava. Ponekad se i jave. Oni imaju uspomene da ih hrane i griju.Puno je u njima svjetlosti i boja,dovoljno za više života.
Sve je izmješano i posuto bojama i svjetlošću. I duše djeteta,oce i majke;dječaka i djevojčice i brižnih staraca naprosto lebde uronjene u svijetove svojih iluzija.Nad njima leprša Ljubav i Milost Ja jesam Jedinoga.
Alelujah!
Jedan čovjek koji pisaću mašinu za drugu ima,uzima Blekijev pojmovnik i traži stranicu na kojoj je podvučena riječ:
Valer
-nijansa,najtananija nijansa u umjetnosti,sredstvo za modeliranje forme (svjetlost, boja); valer je sve; i sjena i svjetlo čak i boja gdje tama nosi (postaje) kontrast;
-ljudi valer obično vežu za boje,međutim on se kao izraz i forma udomaćio u svim umjetnostima,
-valer pomaže da se pokažu promjene na površini slike,opisa,sklupturi definiše udaljenost,
-valer određuje kvalitet prizora prigušujući grubost izraženih tvorevina;on je objedinitelj ekspresija i impresija,kompletan nadrealizam i sva umjetnbost vrvi od pojma valer i njegove upotrebe,
-od valera i u vizuelnom i u poetskim smislu zavisi sve:on više nije samo mjera svjetlosti,on je sitna skoro neuočljiva razlika u tonalitetu,boja,muzike, poetike;jedva primjetno nijansiranje bilo likovnog bilo poetskog izraza
-valeri oslikavaju nečiji život;što ih je više to je život bio vredniji življenja
-valeri su nevidljivi djelići Harmonije Božanskog stvaranja.
P.S.
I molimo vas, danas nemojte dopustiti da dnevni mediji ,u ove nježne blagdanske dane banu u svetost vašeg doma ,među vaše boje, svjetlosti i valere.
Oni bi vam unjeli krv kojim neljudi rijeke i mora boje.Ili bi vam dočarali kolone izgladnjele dječice što umiru od gladi. Oni nikad nemaju vremena za život i ljubav.Tamo gdje su oni smrt je iskupljenje i olakšanje.
O tim sumornim nijansama pišemo svakodnevno.
Ali kao što reče Krstitelj Isusa Hrista : to je jecajući vapaj izgubljenog u pustinji zla.
Jedna divna žena, Sveta Majka Tereza se pobunila protiv pobačaja, paganskog ,a Bogohulnog običaja :
“U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobačaj najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele – ne žele više ni jedno djete – i dijete mora umrijeti.”
Bila je poznata po tome , da joj se vanjske stvari, van njene uzvišene misije nisu previše doticali. Ali kad bi nešto prevršilo mjeru, javila bi se. Čvrsto, odlučno i optužujuće. Bez okolišavanja.
Mi ne želimo biti siromašni i pridružujemo joj se u revoltu i pobuni.
Ljudi redovno ili neredovno idu u crkve, đamije, sinagoge ili neke druge Božije hramove. Mole se Bogu i skrušeno poginju glave. Mnogi od njih su podmukle ubice , za kojeg vjerska zajednica ne zna. Možda i zna , ali šuti.
-“Ne ubijajte svoju djecu radi siromaštva.
Mi hranimo njih i vas:
zaista je njihovo ubijanje veliki grijeh.”
( Kur'an , El-Isra 31. )
-20.13 “Ne Ubi. “( Stari zavjet Knjiga Druga – Izlazak – Deset zapovjesti)
18.16.Ali ih Isus dozva i reče:Pustite djecu neka dolaze meni, i ne branite im, jer je takvih kraljesvstvo Božije.17.U istinu vam kažem Ko ne primi kraljevstvo Božije kao malo dijete , neće ući u njega.(Jevanđelje po Luki)
Oni kjoji ubijaju malu ,nerođenu dječicu su ubice najokorelije vrste. Oni ne dozvoljavaju da Božiji stvor ugleda svjetlost dana.
Kanonizovane religijske institucije su se vrlo tanko i blijedo branile protiv institualizacije abortusa. Države su odobrile genocid na vlastitom populacijom. Brojka pobačajem ubijene djece će uskoro stići cifru od stotinjak miliona godišnje. Može se porediti sa ubijenim i nestalim u šestogodišnjem II svjetskom ratu.
Sada vam biva jasnije: -Ubijanje nerođene djece je postao biznis.
Nećemo o tome . Previše je morbidno i monstruozno. Na vama je da spoznate sve to. I čutite ili…
Ljudi , vjernici da li se zapitate gdje će vam duša?
Ljudi ne shvataju da maleno biće u utrobi već diše, primaju Božiju milost i nauk.
Zločinci, neuki i nehajni ubijaju djetešce koje se iskrenom ljubavlju počelo vezivati za Boga Jedinog i Majku roditeljicu, možda i ubicu.
Svete riječi Isusove (uzete iz Biblije ,potvrđene Kuranom):
“-Ubiti jedno biće je isto kao što je ubiti čitav svijet”
se ponajviše odnosi na ubitstva nerođene djece.
Ljudi nasavjesni i nesvjesni znate li šta je ljubav?
Bože Mili, to oni upravo sada ubijaju jedan cvjetak što nikad neće proputati.
Majko moja, to oni ovog trena ,po nepravdi ljudskoj strugaju djetešce što nikad neće gugutati i smijati se.
Sestrice moja, to oni sada nestaju malu bebicu, koja malom ručicom nikad neće pomilovati majčino ozareno lice.
Ljudi moji, neljiudi, prešli ste na klanje nerođene djece iz nekih bezbožnih strahova.
Ljudi Božiji, molimo vas zaustavite masakriranje nerođenih anđelćića.
Ničim se ne mogu opravdati ovi zločini.
Ubiti nerođeno dušicu je jedno od najmonstruoznijih djela koje je bolesni, zločinački um mogao smisliti.
Za ove zločine Nebo im neće ni suditi. Molitve se neće primiti i pokajanje je uzaludno.
Paklena vatra je ubicama odlučeno boravište.
Ljudi budite milostivi, kao vaš Bog Milosrdni.
Uzmite Stari zavjet, Novi zavjet, Kuran ili neku drugu Svetu knjigu i čitajte.
Sjetite se Abrahama / Ibrahima, Isusa / Ise , Muhameda i svih drugih poslanika koji vam naukuju po tim knjigama.
Sjetite se šta vam se za djecu govori!
Sjetite se da imate djecu koja su ljubav i radovanje!
Sjetite se i zaustavite bol i krik nerođenog djeteta!
Molimo vas, u ime Ljubavi Božije, dozvolite da djetešce udahne vazduh i zaplače.
Molimo vas da Božija nevinost usne prinese majčinom mlijeku i da sa smiješkom usnije.
Molimo vas , učinite nešto, bol dječija na ovom svijetu više ne može naći mjesto da boluje.
Molimo vas , radi vašeg dobra, nemojte biti saučesnici zla!
Amin!
Alelujah!
Dopisano
Nedavno joj se pridružio i papa Franj0.
On pobačaj smatra naručenim ubistvom.
Svaka ćast i čestitka na pravoj definiciji ubistva nevine djece.
Dani veličanstvene i neponovljive Sarajevske Olimpijade 1984. su već odavno prošli.
Bili su to mnogo sretni i bezbrižni dani.
Titov duh je još uvijek snažano bdio i zvjerinje se, pognutih glava skrivalo u podzemlju. Neki su se pržunali.
Činilo se da je sve u redu.
Avaj, avaj i avaj.
Čuti ko fol pjesniče, furaj dalje, svaki dan je blagdan, poetiku traži.
Nađoh je u kutku jednog prelijepog oka, što sjene tuge iskri.
U časopisu Svijet je upriličena mala, uobičajena , pomalo vehta komunjarska zakuska.
Gost je bila, tada, najpopularnija medijska ličnost Jugoslavije, koja je tek trebala da potvrdi svoju više decenijsku dominaciju.
Jedan od Svijetovih promotera je bio Cakan Ćemalović , naš drug. Dobili smo jednu bjanko ulaznicu. Nije trebao; i jedna je previše za nas sedam. Nije to za nas, koji smo svikli u nježnosti đardina, u mirisu đula, ljubav uz muziku sniti i voditi.
Dobro ste anlaisali ako ste skontali. Ako niste , mi smo vam svakako imali namjeru reći.
Radi se o Fahreti Jahić, tuzlanki na stalnom službenom putu u Beogradu i koja je prozvana Lepa Brena. Ona je u stvari postala Brena davno prije toga. Od rođenje. Nije ona bila Lepa, nego prelijepa.
Imala je koncert u Sarajevu da upriliči olimpijadu.
Autori ovih redova, ni zere nisu bili ljubitelji te vrste mrzike, pardon muzike, koju je hablečinama prodavao Slatki grijeh.
Ali urođeno poštovanje prema ženama , njihovim velovitim ljepotama, su ih prisilili da izvlače kraću viljušku, koji će bakso, otići na taj kokuzni domjenak. Nije bitno ko je određen, jer se nikome nije išlo. Svi su se radovali neodlasku.
Njima neukim, tv je bila strana ptica selica. Vazda ista izvlakuša: odakle nam vrijeme frajeri.
Brenu su pamtili kao ljepušlastu , malo punačkiju pjevaljku u šljokicama, koju je neki kreten sa TV pokušavao ismijati.
Odabrani nevolijnik je krenuo na mjesto zločina. Dobio je upute da se ponaša kao kreten, haman onaj iz beogradske selendre. Komunisti drugačije ponašanje ne poznaju.
Malo on kasnio, ali i Fahreta kasnila, tako da mu niko nije zamjerio. Zakuska vehta, iako je niko ne dira. Ne smije, ni zrno kikirikija faliti, dok se Ona ne pojavi. Nigdje cuge, samo šenkrat eno kiselico i po koji šenkrat plaho jabolkov sok. Ni kafu ne nude.
Siromašni, bolan, ovi komunisti. Kod Mare Gatare uvijek dobiješ kafu. Ljudi se navadili ići na džabe kafu. Mari to ne smeta. Doljevuša. Odere ih ko blentovije i ništa smisleno ne izgata. Tak'e vam sve gatalice.
Nevoljnik pognute glave ka vratima, nije navikao na suhoću i praznoću tahtali podmetača, ljut ko puška. Ko ga navrati na ovakav belaj?
Na vratima se natandari na neko djevojče. Vitko i čvrsto, ima je, što jes jes. Dotle mu pogled doticao izgledala je kao rajsko stablo . I još nježnije. Nije oči nekoliko pristojnih trenutaka odmico.Ni nos, koji se zaglavio između dvije okrugle ,uzbibane, mramorne ljepote
Ni mrdo nije , kao da su mu vali jedro poderali.
Joj , majko moja kako ta diše i biba se.
Na trenutak je mali oblak zamalo zaklonio veliko Sunce.
Diže glavu i vidi djevojčurak nenašminkan, malo ublijedio , tek mrvicu snježnog rumenila na rupicama što osmjehom zrače.
Štrecne se i naježi . Vidi u njoj Lucu od prije trinaest godine. U srcu mu tuga. Njegova Luca u zadnje vrijeme poboljevala svako malo. Ne sluti na dobro. Ali osmjeh je ne popušta. Samo ista tuga u oku, šarenom i nježnom, ko u ovog djevojčeta , iskri.
On joj skoro zbunjeno kaže, izvini maleno moje i sklanja se da krasotica prođe.
On ga žačuđeno gleda , veća je od njega barem dlan. Sreća da je niske kundure nosila. U očima joj zaiskri neka blagost , samo na tren, pa se prosu led. Šta on to meni moja malena? Kojim pravom?
Nešto u pogledu te bjondinske ljepote, mrven šatirane, ga duboko kosnu i zaboli.
Taj pogled je njemu poznat. Vidio ga u pogledima mnogih Grlica malih. Neznanih i znanih. I u Frkinom i u Lucinom, Zlatinom, Lele Jele Jelene i Dijane male Meleke. Iako se nejasno sjeća vidio je taj pogled u drugih anđela Cvetajeve; Joplinove, Sonje S. Magi, Meri, Rade i Nade S., Milice M…Da nasluučivao ga je i u Ljiljane M.
Ugh. Brr. Grr.
Pa još jednom.
Joj , jebote i jebote i jebote.
-Sad i psuješ pjesniče ko fol.
-Moram, o Bože jedini , to bole stravične čini.
Nemojte nas, još i vi neuki stišavati i učiti pristojnosti.Toliko boli u očima tih malenih djevojčica ima, da se nebo od suza rasteže i zemlju zavjesama mokrim pristiska.
To je pogled žene djevojčice, uplašene srne , koje je svijet slomio i prije nego što su spoznale njegovu ljepotu. U tom pogledu može se vidjeti zaključana svjetlost i ljepota univerzuma.
Ono nešto preostalih sanja čini pogled milosnijim.
Nevoljnik se okrene Cakanu , pogledom ga pita ko je ova klinka?
Ovaj nešto šareti, ali se ništa ne razumiju. Gomila se sjati oko zbunjenog djevojčurka i nasta opšta gungula.
Ža’ mu tog djetata, što se svi bakću oko njega. On nema vremena za prazne hastale, grupna guranja i šupljanja. Cugne dobar gutljaj curvoasiera iz pljoske koju je uvijek sa sobom nosio, zapali jednu Gitanes slegnu ramenima, okrenu se i ode.
Morao je raport konziliju podnijeti, ali nije znao kako. Ono k'o fol.
Sa vrata:
-Nisam vam ja ni vidio tu vašu Lepu Brenu. Prazna im sofra , ko poslije brst naleta Debe i Ome iz mlađih dana ili Hirošime 1945.
Lenji samo aa.
Herco ništa , na slamčicu pije pivo i diše.
Mojsije zabrinut, novu harmoniku juče sprco na Bistruku , sa željezničkog mosta. Ne obraća pažnju ili nije čuo.
Ome već odavno nema. Žaluje. Kosa se nenadano istopila ko lanski snijeg., a žena mu ultimatum heknula. Konzilij ili ja.
Baška Baša prorijedio, tek mazno neku novu raspuščenicu, a i “producent postao”. Razne pahuljice padale na tu čupri.
Samo Deba konstatuje:
-Nikakva šteta. Pjevaljka ko pjevaljka. Jednom pjevaljka uvijek pjevaljka. Kad vidiš jednu, ne trebaš gledati drugu, Sve su iste.
Da mu kažeš nije tako, ne bi shvatio ili prije će biti, ne bi htio da shvati.
Svaki je insan za sebe i svaki seharu svoga živote na svoj način prti i tegari.
-Imo si pravo ća si se vrno. Mi se ne barkćemo oko luftiguz stolova.
Javi se Mojsije ko muhur.
Te godine, na latinski badnjak i dan poslije je umrla naša Luca. Predivna , mistična žena.
Uh tih nogu, majko mila. Naš dobri duh i naša ljubav. Nevoljniku, onom dobrom, , malo , puno, beskonačno više od ljubavi bila.
Mnogo godina poslije nevoljnik će čuti neku skoro pa ženu, kako pjeva pjesme : Ja sam žena, Okrećeš mi leđa i Ja nemam dom .
Baš tim redom.
Shvati da je ono preplašeno djevojče, ona preplašena srna , bačena u svijet vukova bila Fahreta Jahić. Radi slave prozvana Lepa Brena. A nije bila Lepa nego prelijepa.
Njemu drago , što je prepoznao grlicu olimpijskih dana.
A pjesme, baš kao da ih njemu pjeva i ruži ga.
Čuj molimo te, Lepa Brena djevojčica ; a ona stasita, prekrasna , žena.
On slučajno srete krhku, nježnu i prelijepu djevojčicu. I bolje što je nije upoznao ili ko mahalska odrtina nešto lano i povrijedio mirisnu i krhku ljubičicu.
Nije joj ni imao neki savjet ,neku nježnu riječ pokloniti. Sudba ima svoje zakone koji se ne mogu promjeniti.
Ostaće zapisano da Dobri nije olimpijadu ni zapamtio.
Na katolički badnjak 1984. godine, mu na rukama sa osmjehom u očima umrla malena Luca.
Desetak mjeseci prije Dobri je sreo Prelijepu Fahretu, zvanu Lepa Brena.
A i boli se nakupilo, nema više gdje stati, Malena Velika moja.
Zbog dobrote Dijane ,Luce, Frke , Mirjane, Lele Jele Jelene,Ljetnog Proljeća i svih njegovih Grlica je usud nestao iz života Malog Princa .U njegovom toplom srcu će uvijek biti mjesta za svako krhko proljeća i preslatko dijete u oblacima, nalik mirisnom tananom pupoljku ili procvjetaloj plavetnoj ruži. I svakoj ruci koja se prema njemu pruža.
