Autor
Hajro Šabanadžović
Vodopad suza Krhka trava
Žena i san Zarobljena ruža
Djevojčica plavi cvijet Ljubav i rastanak
Frkin očaj Zahvalnost
Majka Crveni svijet
Ona spava
Sedamnaest već leta nebo rudi
što nikad zgašen od početka gorim,
al’ kad se mišlju o svom stanju morim,
osjećam usred plama mrazne studi.
Izreka, da se dlaka prije ćudi
menja, je prava; i s čuvstvima sporim
nagnuća Ijudska ne popuste; gorim
čini ih teške koprene hlad hudi.
O jao, kad će onaj dan da svane,
da motreć kako bježe moja ljeta
iz dugih muka i ognja se selim?
Hoću li ikad vidjet one dane
kad će se slatki izraz lica sveta
očima svidet baš koliko želim?
Nije srcu da bude tužno
hoće da pleše i voli
pjesme ljubavne da pjeva
ljubav labuđu da vodi
dođi mila dođi ljubavi
pruži mi ruku
lijeva u desnoj
desna u lijevoij
plešimo
i okret
tijelo uz tijelo
i okret
tijelo na tijelo
i okret
plešimo
dah uz dah
damar uz damar
nježnom ljepotom ogrni me
pustimo
strast ogoljenu da vlada
grli me noćas
vrelinom raspameti
nek zvijezde utihnu od čežnje
nek mjesec skrije pogled ljubomorni
nek maglice zanijeme od stida
jer nije srcu da bude tužno
ma koliko ti daleko bila
U prolazu
Sad smo skupa tako ritko, ma se tišin bit ce boje
Kad te vidin zasja svitlo, ti me gledaš priko voje.
U životu sve se minja, uvik nikor sriću prići
Jos san žena, nisan stina, čuvan za te nike riči …
U prolazu …
Puše jugo, triska bura i bonaca dikod svrati
Jos visoko stoji ura, ovo brime, ovi sati …
Pusti neka vitar nosi one nase zadnje riči
Svitlo sja u tvojoj kosi, tvoj me pogled i sad liči …
U prolazu …
Tebe i sad zove more, zvono tuce s kampanela
Jos mirisu neke zore, nasa jubav srid tinela.
I dok sidin u kavani, sve jos tu na tebe sliči
Sve je isto ka i lani, isti judi, iste riči …
U prolazu …
I dok čekan teku ure, ko zna ća i kome broje
Gledan nike mlade cure, nima veze, bit ce boje …
Svit je ovaj krcat zlobon, vaja ti na more ići,
Ma bi prije tila s tobon da izminin nike riči …
U prolazu …
Samo more sve je znalo
i o tebi, i o meni
ostali smo sve do jutra
zagrljeni, zagrljeni
Zagrljeni mi smo bili
onog casa, onog trena
kad je pokraj mene proslo
tvoje lice, tvoja sjena
Ref. 2x
Zagrljeni, zagrljeni
kamen gori, val se pjeni
govorili nismo nista
zagrljeni, zagrljeni
Zajedno smo posli dalje
kasnim ljetom zaneseni
proveli smo duge sate
zagrljeni, zagrljeni
Zagrljeni mi smo bili
iznenada to se zbilo
niti tebi niti meni
nikad tako nije bilo
Ja vidim kad na te, topla i bijela,
Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada…
I šum svaki čujem tvoga odijela,
Na dušeke meke kada kloneš mlada…
Kao sjenka tvoja svake te minute,
Moja duša prati i uza te dršće…
I ljubice svoje čežnjama osute,
Prosipa na tvoju stazu i raskršće…
U baštama tvojim ono rosa nije –
To su suze sreće što ih ona lije,
Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju…
U kandilu tvome kada žižak cepti,
Znaj, to duša moja prislužena trepti,
I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju…
Danas je Utorak 27. maj/svibanj, 2025. godine.
146 dana otperjalo , 219 dana se kani doperjati.
Vako vam to u životu insana gre . Odi mi, dođi mi.Neko biva, pa ga nema,ko da ga nikad nije ni bilo. Jopet a neki zalud bivaju.
A jopet ima ih , bivaju , žive a ne znaju da su mrtvi. Dišu na škrge , a ribe nisu. Jedu na slamčicu , a ne primaju infuziju. Obijesno mašu ušima , a nisu hajvani. Kleče i mole se, ali Boga Milostivog ne pominju.
Pogađate koji su to?
Ma , razmislite malo!
Pomoći ćemo vam :
Imaju Kainov znak na ćelu, vreće opljačkanog blaga , riđu bradu, razrookost pijačara, upraviteljstvo konc logora , a svi vezani sa robijom, jal’ porodično jal’ lično. A vjerujemo da će im se osmjehnut sreća, da će nagovoriti sudbu da ih nagradit dugotrajnom robijom, za činjenje i nečinjenje.
A posebice im je , za utjehu , nagrada vječnim pržunom. Što njima to i bijednim sluganima njinim priprada.
Što bi poete rekle:
– Puti ka nebu su tako jednostavni i nepozlaćeni.
U prevodu:
-Pljačkaška bagra i fukara nikad se nauka dohvaizat ne m're. Slijepi , gluhi i nijemi.