U noćima dugim
samotnijim
od traganja
mislima blijedim
jer znam da postoji
negdje ima
jedno mjesto
zaboravljeno od ljudi
okupano morem
obasjano zvijezdama
a tiho osunčano
blago sjajno
i jošte nježno mila
poput tebe
pitomo drago
velikodušno bistro
ozračeno
ljubavlju
davanje nesebičnošću dana
umilnom dobotomžsanja
mirisavo do ljubićica
sneno
od nevinosti
blaženo od plodnosti
pomalo umorno od čekanja
mene neuviđavnoga
tada sretoh tebe
zaboravljenu od ljudskosti
priglrlih tvoje srce
utopih se u tvome tijelu
orošenom od mora
lepršavijom od maglica
tihom blagom
nježnom pitomom
valikodušnom od davanja
izgubih se u tvom pogledu
što zasja ljubavlju
umilnom dobrotom
zapletoh se u tvojoj duši
mirisnoj
iskrenoj
kao cvijetna snenost
zauvik