Autor
Hajro Šabanadžović
Petnaest dana proljeća II dio
Dijete u oblacima Šarmer u cvijeću
Suton Proljeće
Mir i poljubac Đardin
Čednost Cvijet
Konj More u plamenu
Ljetno proljeće Ljetna sonata
Ples ruža Čipka
Nedirnuta priroda Đardin to je život
Prvi snijeg Sniježna ljepotica
I pad je let Zelena tuga
Pitaš me, zašto je to tako?
al’ zar se nisi već navikao na svijet
na njegove uobičajene kretnje?
Postavljaju se k'o da su bogom dani
uznose se, paunovim perima se krase
Imaju oni darove razne
interesantna djela, tu je kolekcija cijela
i namješten osmijeh za ugledno društvo
a kad ih vidiš iz prve ruke, s njima živiš
njihova težina teška postaje tvoja
kroz neke staze izgubiše nešto svoje
na putu im se razbi čaša blistavog duha
Sjećam se, sjećam druže
njega iz prošlih dana
usna vedra, bez težine pogled i
duša prema svijetu razbaškana
od smijeha i ludovanja tresla se kuća
To bjehu pravi dani
sad su kroz maglu zavejani
I ne znam, šta se sad čudiš?
valjda sve ima svoju cijenu
Ti ne bi tako, kažeš
ne bi da se mijenjaš
Znam, ne želim ni ja
bolje je što smo neprilagođeni
ti i ja usred svijeta
Sunce i bonaca
ljeti ponekad samo lelujaju
nebo postaje njihov veo
prosipajući se u tisuće prozračnih zarova
iznad mora nadomak škuroga pijeska
gdje sjeđah na jednom od dva kavala
na kojima bješe urešeno mastiljavim algama
rezerve za ljubav
Druga sjedalica osluškuje kupačicu
raskošno utonulu u crveni bikini
koji krasi mramorna bista
orošena mirisom sirene
što ljubav vodi sa morskom pjenom
na valovima nesputanog iskona
spremajući se za nježne kovitlace
sa mnom hudim i blaženim
Ona
izlazi iz mora dubokog
da bi svoju bjeličastu plavet
nemarno pučanstvu podarila
nehajno
prima mene berlavog za ruku
vodi me ka drveću svetom
Ona i ja
ljeto u hladu maslina
lahorac u kosi
buna u damarima
nevidljivi ožiljci u srcu
ostalo su valeri
uronjeni u nezaborav
Rekoše nam da imamo neki iščašen odabir muzike na stranici
Bosna zemlja Božje milosti
Neuk je narod koji tako misli.
Postoji muzika i sevdah.
Muzika može biti dobra i loša.Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika,kao i slika.
Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.To nije ni kič,to je abortus muzike.
Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.
Naš izbor su pjesme koje izviru iz duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.
Biramo sevdah.Iako se nekome ne čini,svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.
Sevdah je bosanski naziv za ljepotu,nježnost i ljubav.Svaki dan punimo stranicu sevdahom.I mnogo više od toga. O sevdahu smo pisali.jednom,dvaput ono izričito. Možda već sutra ili neki drugi dan ćemo izbaciti pisanije koje su sevdah.Uostalom ono nije ni bitno.
Sevdah je rječitiji od romana i muzike.On je poveznica svih tuga i boli,ali i radosti i čežnje upućenih nebu. Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.
Sevdah nema razmeđa;ni jezičnih ni teritorijalnih.Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.
Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.
Muzika i sevdah ne moraju značiti isto.Muzika ne mora uvijek biti sevdah.A sevdah je uvijek i muzika i molitva.
I to je to.
Naš izbor su Molitve , Ljubav, Sevdah i Muzika.
Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje
Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje
Svjetlucava li si Vranjanko jemenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje
Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala
Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio
Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samo ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije
Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala
Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije
Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko moja blagosti puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače
za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
a i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca
Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije
Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti
Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ
Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja
Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mili
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam
Uvik se vrati
vrime čežnje
koju vučeš sa kostima,
tija ne tija
pomišano sa snovima
Jer čovik je sazdan da sanja,
nade
ljubavi i
zagrljaja
pa zna
doće
pobiglo vrime
u jednom trenu
u toplini pogleda,
koju ne moš sakrit,
kad osvaneš tog prolitnog jutra
u rascvitanom vrtu
penjačica ruža,
ono davno posađeni
isprid kuće
Spusti samo ,
od čekanja
umorne ruke
na moju kosu,
pa me ogrli njima
i krenimo
polako doma
Po nebesima oblaci plove,
nad poljima zavija vetar ljut,
majke moje sin izgubljeni
kreće preko njiva na put.
Preko druma leprša lišće,
iz krošnje ptičiji se ori poj –
negde iza planina mora
biti daleki zavičaj moj.
Autor
Hajro Šabanadžović
Mjesec i gorje Gorje i visovi
Gorje i plavet Ponor
Plavet i rumenilo Slojevi
Autor
Hajro Šabanadžović
Perjasti oblaci Posna zemlja
Đardin buja Zaljubljena ruža bijela
Božur Poljsko cvijeće u zagrljaju sunca