Dosadno nam bilo. Uzeli Blekijev pojmovnik u ruku da se malo zabavimo. Kad ono hop sam se riječnik otvori, zalista i zaustavi na pojmu:

 mesija

pomazanik, onaj koji će doći, pomazanik koji će na kraju historije doći da uspostavi kraljevstvo nebesko, spasitelj koji treba da stvori savršen poredak na zemlji, pomazanik koji treba da stvori kraljevstvo nebesko na zemlji.

Tako u Blekijevom pojmovniku riječi natandareno..

Listamo i druge dostupne riječnike i enciklopedije , vidimo  u njima isto piše. Nemamo pojma zbog čega smo uopšte bilo šta tabirili. Jedna riječnik svi rječnici. Jedna enciklopedija, sve enciklopedije. Sveske ko sveske, riječi ko rijeći, neke deblje, neke tanje, sadržaj isti.

Pojmovnik ko pojmovnik riječi sipa i ne razmišlja o njima. Samo zapiše i muhura.

Tvorci riječnika, enciklopedija  i pojmovnika su uvijek neki  Buvar i Pekiše. Oni su knjigovođe.

knjigovođa

book keeper,  držači knjiga ,  čuvari knjiga, oni koji vode knjige,  prepisivači.

Njihov posao je da prepisuju stavke, stavku po stavku, red po red, temeljito i precizno bez razmišljanja. Oni ne smiju razmišljati, tako im naređeno i plaćeno. Zato se jadni listač rječnika često nađe u nedoumici.

Nešto kaže da nešto jeste, a to što jeste neke druge knjige kažu da nije. Pa se sve sukobi i pomiješa i u glavi čitača zbrka i nedoumica.

Svete knjige za pomazanika kažu skoro isto što i riječnici, pojmovnici i enciklopedije. Međutim imaju tri svete knjige, koje opet nose tri različita pojmovnika, rječnika ili enciklopedije. To znači svetitelji , čitaj sveštena lica , sve sami demijurzi zla svoje istine imaju i kriju. Opljačkanim urođeničkim i narodskim blagom, nakinđureni, stanuju u rajskim dvorima i ne žele zajedničko pomazanje ,kako to svete knjige nalažu.

Beštija, krvopija pučka, svaka za sebe svoju priču priča. ne obazirući se svete knjige ili  one druge insane,inovjerce.jedni su drugima inovjerci.  Zbog toga riječnike  i ostale pojmovnike niko  nije usaglasio.

Nije im u interesu , svaka stranka na svoj mlin vodu tegari. Kad im prahne ili dosadno bude,ovi  užegli i glavati  pučanstvu oružje u ruku pa nek  se ono kolje, da dokažu ko je u pravu.

Zbog  sveštenstva, ostadoše knjigovođe bez dobre love i vrlo su kivni na njih. Samo da se knjigovođa pobuni ima sveštenstvo glava da boli. Knjigovođa  ima  ko sveštenstva i oni su krvopije.U sprezi sa sveštenstvom i vlastima narodu dronjke mjere.

Tri kitaba tri različita tumačenja.

Judaizam i njihovi sveštenici, sve sam saducej i farizej,  kaže da mesije mogu samo izrailjci biti i samo jevreje spašavati i za njih stvarati kraljevstvo nebesko na zemlji. Poglavito zločinačke cionisti čiji bi pomazanik trebao istrijebiti sedm milijardi nevjerničkih šiksi.

Hrišćanstvo i njihove pape i sveštenici, mračnjaci savleta i pija IX , kažu da će Krist „svetog pavla“  mesije kraljevstvo nebesko na zemlji samo za hrišćane pripremiti. Sve druge nekih  pet , šest  milijardi insana – antihrista  pobiti i poklati . Aferim ti Hriste pomazaniče papinski, ivančice, papise,  i savletov.

Islam i njihovi „ učeni „ ljudi i hodže tvrde da će povratak mesiha Ise sina Merjeminog  označiti sudnji dan i svršetak Univerzuma i uništenje, objene, svih insana i hajvana.

Sve što nam sveštena lica o tome pišu i pričaju nema veze sa nebom i nebeskim knjigama.Oni to smišljaju radi bogaćenja.

To mi iz pojmovnika čitamo ili ne čitamo, zavisno u kakvom i kojem su nas toru „ sveto knjižni „ vlasnici i tumači,  zvijeri krvopijske  lancima i  i belenzucima za lomače  privezali.

Mi kakvi smo blesavi i nerazumni uvijek neka svoja razmišljanja na papir bacamo.

Ako postoje raj i pakao, a definitivno postoje, oni su Božanskog porijekla i stvoreni su po mjeri ljudi.

Zašto bi Stvoritelj stvarao neka nova , a različita kraljestva nebeska na zamlji, kad sve svete knjige pišu i neštedimice prijete i upozoravaju da je samo jedno Kraljestvo nebesko , ono Jedinstvenog Silnog.

Naš Bog  Jedini je pun blagosti i milosti . Svoju ljubav i milosrđe poklanja svakom čovjeku, posebice  onom dobrom bez obzira na na bilo kakva razmeđa među ljudima.

Bog Jedini jasno određuje kome će svoje nebeske darove poklanjati pa kroz proroka  nauk svoj saopćava:

4.Blaženi oni koji žaluju;oni će biti utješeni!

5.Blaženi krotki; oni će baštiniti zemlju!

6.Blaženi gladni i žedni pravednosti;oni će biti nasićeni!

7.Blaženi milosrdni;oni će milosrđe zadobiti!

8.Blaženi koji su čistog srca;oni će Boga gledati!

9.Blaženi mirotvorci;oni će biti nazvani sinovima Božjim!

1o.Blaženi progonjeni zbog pravednosti;njihovo je kraljevstvo nebesko.!

(Mat.5.):

Da li u ovim riječima   Boga Mudroga vidite i jednog tumača zla i pokolja, i jedno jedino svešteno lice ili vlastodršca?

Vjerovatno vam ne moramo objašnjavati šta su beskučnici.Tri četvrtine Bosne 1992.godine postaše beskučnici.

Otjeraše ih zvijeri,četnici i ustaše , sve zbog morbidnih genocidnih  sanja o nečem velikom.

Tako vam to ide.

Kome je nešto malo , taj sanja o velikom.

Jedni od 1389. godine do 1878. godine robovi bili.

Drugi od  1102. do 1918. takođe , što robovi što vazali  bili. Ovo vazali je uvijek značilo : robovi u povoljnijem položaju

Oni najsjevernija tovae'iši,koji su saučestvovali ; iz potaje u organizaciji svega su postali robovi još u devetom vijeku i samo do 1914. god. bili sužnji, oliti povlašteni robovi.

Od 1918. do 1941.    jad i bijedu  SHS svoju robovsku silom drugima nametali.Snovi o veličinama im mira nije dalo pa se 1941.-1945. poklaše ko bijesne zvijeri.Ono k'o fol.Jer milion drugih naroda u “njihovom” klanju nestadoše.Misle ono zavarali nas.U te nestale su strpali svoje “neprincipijelne” sunarodnjake.

Zajedno misle da se u sužanjstvu od 1945. nastavilo.

I sad to roblje željelo nadomsjetiti vijekove sužanjstva i velikom postati.Nešto im računica ne štima.Velikim se ne postaje krvlju i klanjem.

Nebesa određuju ko će biti rob a ko veliki.Jednom rob uvijek rob.Jednom veliki sutra već i nisi.

Jednom koljač možda nešto naučiš pa ne budeš koljač.Dotad samo svoju nauku slijediš.

I još nešto: ne mogu se izgubljeni vijekovi vratiti preko vratova nevinih.Tako se samo vječno prokletstvo i pržun navlači.

Pošto smo uvod pade na papir,posta nam jasno da vam ne trebamo pamet soliti šta su to beskučnici.

Zato ćemo malo priviriti u Uited  organization i  pogledal bum kaj oni delal sa bezdomovnicima.

Najednostavnije će biti ako pogledamo plakat o beskučnicima koji je na razmeđi milenijuma nekoliko godina trunuo na panoima širom Bosne.Vjerovatno i širom  svijeta;ali tamo nismo nazočili pa ne mremo svjedočit kako triba.

Pogodite kako su beskućnici predstavljeni na UN plakatima?
Za nevjerovati: Kao lego kockice!

Plakat su autorizovale Ujedinjene nacije sa svojim Humanitarnim odjeljenima.Ima ih haman ko uškopljenih đukela u Sarajevu.Nećemo ih nabrajati jalova posla kao i njihov “humanitarni” rad.

UN ima Savjet bezbjednosti u njemu su velike oblokane zvjerke.

Osnovni cilj UN je da preko savjeta bezbjednosti obezbjedi mir i sigurnost u svijetu.

Jedan glas protiv – veto i UN ne funkcioniraju. Predivno pravilo smišljeno da ne bi došlo do nedemokratskog preglašavanja i da bi se izbjegla mogućnost neprincipijelne koalicije.

Mi ćemo to predstaviti jednostavno ali ipak humano, nismo djeca da se igramo lego kockicama.

Slučaj prvi:

Neko je siromašan i gladan i treba mu pomoć. Četranaest odluči za ,jedan kaže:

” On mi se ne sviđa; previše mu srce obraća pažnju ledu koje samo na polu i i slad koji smo mu mukrali; neka sam riješi problem. ”

Petnaestog ne interesuju uzroci gladi suša, rat, epidemija.

Ostali šalju poruku siromahu žao nam je ruke su nam vezane.

Da, Ujedinjenim narodima su ruke uvijek vezane.Vezane talovima i Savletovim karitativnim   krstovima.

Siromah pristaje na sve da bi preživio i uvaljuje se u dugove. Zemlja širomaši, stvaraju se kolone izbjeglica.

Petnaesti ushićeno kaže četrnaestorici:

” Misija obavljena, šampanjac molim,može i kurvoazije.”

Kraj prvog dijela.

Drugi  dio očekujemo oko 20 08 časova po sunčanom sahatu..

Odavno je završio svoje pisanje, bolje da ga nije ni počinjao. Na počinak ne može poći dok rekvijum ne dobije. Niko mu ga dao nije.

Borhes je jedan od ubleha.

Sa takvim je  lako  završiti, rekvijum im dati.

Volio je, blago rečeno, bio je fasciniran E.A. Poom.Skoro nekrofilski se prema njemu odnosio. Ali ništa pod kapom nebeskom od njega naučio nije.

Dva tri detektivska rebusa nalik abortusima, koji šupalj stih i nešto malo praznog pisanije. To je njegova ostavština.

Hvalili nam Borhesa, mnogi. Mi to ne čitamo,to se tamo neki,anamo oni grebu za nešto.I Kiš pod njegov uticaj pao, šteta i nažalost, a mnogo poetičniji, izražajniji i ljudskiji od Horhea bio. Danilova poetičnost nam se dopada ,pa pročitasmo Borhesa od a-ž.

Jok, ništa. Ni osjećaja, ni riječi. U nama i njegovom pisanju. Kontamo; ovdje je neko malouman ili se maloumnim pravi. Mi ili Borhes, trećeg nema. Da,ima onih koji se prave da su zaluđeni ublehom.

Čovjeka Borhes isključuje. Znači nas isključuje, ljude od krvi i mesa. Od žila, hrskavica i kstiju, koji pomažu da se izdrže sve tegobe. Isključujući ljude on isključuje i tijelo i terete što nam se kroz život tovare: radosti i tuge , ljubavi i mržnje, strasti i ledeni brijezi, sreću i bol, život i smrt …Čovjek mizantrop ena na ena.

Mi ponovo čitali i opet ništa. Ništa o ničem i išta o nama. I treći put i opet ništa. Ništa o ženama i ljudima i djeci, ni kako se grlice ljube i perje leti. Nema ni akcije ni reakcije ni interakcije. U nama, djelu i Borhesu i pričama.

Tada se odlučismo za drugačiji pristup, sistematičniji;koji mora da obuhvati Borhesovu prozu.

Starogračka poetika nalaže:

1.Vrijeme, mjesto, patos, uvod, glavni dio, završni dio, epilog (šta je neko hotio rijet). >

2.Ličnosti: glavne muške i ženske, anđeli, bogovi, polubogovi… i urijetko djeca, skor nikad. Sporedne uloge isto, plus neki hajvan ili biljka.

3.Scenografija : pun dunjaluk predivnih dekora, gdje god glavu okreneš ne možeš se Božje ljepote i krajolika nagledati.

4.Mjesto i prikaz poetike: amfiteatar, trg, pozorište, škola, priroda (proplanak, Gaj, bašta, đardin, kuća na sprat, sobićak, pržun, izvor voda hladna, može i Jezerska , svako mjesto
gdje ima makar jedan gledalac ( a može i bez njih), papirus.

5.rekacija: aplauz, muk, tajac, negodovanje, zvižduk,kamenovanje.

Poetika – Borhes ( duel na šahovski način); prikaz neovisnog i samoproglašenog majstora , djelioca pravde. Samoproglašeni su uvijek najpametniji i naprefirganiji a ubjedljivi ; pitajte Savla oliti Pavla, onog što je Htista proganjao :

Arena : gledalište

I. Pod jedan (1.) ništa.

Ama baš ništa. zbrkano, smušeno ali ni traga od bilo kakvog elementa stavke 1. Kako očekivati nešto od čovjeka koji je zlo označio marksizam i komunizma .(Ne volimo Marksa i njemu ćemo posvetiti pažnju drugi put. Komunizam nije Staljin, Mao, i staljinčići i maoistići.)

Nacizam, religije, zapad nikad nije označio kao zlo. Vjerovatno zbog svog porijekla i ženinog (polunjemica, polujapanka).Usput ženu  mu je mrtva majka sa ceste pokupila. On kakav je bio, preko advokata, bez ličnog prisustva je oženio u 87 godini, nekoliko dana pred smrt.

Da, još jednom prije se ženio u šezdeset osmoj godini, starici majci dosadio kuknjavom, pa mu ona uvalila prijateljicu iz djetinjstva, kada nije postao ono. Kažu nesreće mu uništila sve od pasa pa nadolje. Mi saznali da je hadumica od ranog puberteta bio.Toliko o njegovom poznavanju žena.

Potcrtavaju da je mješao je stvarnost i fantastiku.

“U nekoliko navrata, pogotovu na početku karijere ta miješanja su ponekad prelazila granice i ulazila u sferu prevara i literalne krivotvorine!” ( Borhesov CV ).

Znači volio malo “posuđivati”.

Mi kažemo krao je Poa. Htio je dostići Poovu neprevaziđenu fantastiku i stil ali je odlutao na staze mlakosti, beskrvnosti, mlake vatre, magle i dimova.

II. Pod dva (2.) skoro ništa.

Naletismo na neke aveti i nakaze od vatre k'o fol , dosta zla, knjiga, praznine i vakuma, ništa nalik ljudima ili bar ljudskim kreaturama.

Sve neki iskrivljeni, iščaseni, morbidni, šuplji , truli nakazni likovi. Ako pronađete normalnu  ženu ili dijete kao junaka njegove proze, ili barem sporednu ličnost, garantujemo da je vaš IQ mnogo veći od Ajnštajnovog. Ženske likove već možete pronaći;ali poput njega iščašene.

Mi ne bi voljeli ni u po’ bijela dana da se sretnemo sa Borhesovim ženama. Poetika se ne može graditi na kreaturama. Reklame za toalet papir su karakternije i sadržajnije.

Nama je jasno zašto su njegovi likovi takvi kakvi jesu. Borhes je bio iskompleksirana, vrckasta, asocijalana, feminizirana, frfljava, beskrvna i pataloška kreatura. Ne govorimo o Borhesu poslije 1939 g. Od tog vremena je postao još rđaviji.

III. Pod tri(3) skoro ništa.

Malo plamena i onog dima, koja knjiga i stepenica, koja ruševina, zrno pržunaste atmosfere i to je to.

IV. Pod četiri(4) samo papirus. Priznaje se; tu priliku dobro iskoristio. Uopšte ne mislimo na umjetnički dojam , već na one kojima je nešto prodao.

V. Pod pet(5) bilo je tu svega.

Kod nas je to bilo ovaka: odgoj nam ne dozvoljava bučno negodovanje, zvižduke još manje. Kamenovanje isključujemo. Da smo živjeli i doba prije Isusa to bi nam bile prve reakcije na Borhesa.

Dobar bio drvodelja, ali nauk ponekad i nije; kako se uzme. Čestitima mnoge stvari zabranio jer su ga voljeli i slušali. Zli su njegov nauk naopačke okrenuli i po njemu se vladali, pljačkali, silovali i ubijali.

Pitajte povijest i vikipediju, onu što je “čovjek” piše. Aplauz za besmisao ne ide. Muk pristaje hajvanu. Tajac pripada čovjeku ali to je nedoumica i zaprepađtenje “boli glava”.

Naša reakcija je bila: Mi smo zabezeknuti, koliko najeftijijeg ničega.

Ne zbog toga najeftinijeg ničega. Izuzetno često se dešava to: koliko nejeftinijeg ničega, razrooki i maliciozni političari, rakomorni i trilateralni premjeri i predsjednici, jalove zatvorske hanumice i pederi političari za novac ili bez njega davalice, oni sveti bez svetosti od šćemlijice, popovi, fratri, hođe i većina sveštenih lica, siću nećemo nabrajati.

Uh umorismo se.Ne računajući pjesme nabrajalice ovo nam ;čini nam se; najduža nabrajalica koju smo sprcali u jednu rečenicu.

Ovo Borhesova švrljanje je bilo beskonačno bljutavo ničega. Da može papir na kome se to pisalo ne bi se počeo crveniti, već bi se u tren samozapalio kao Borhesov vatreni dualitet.

Naša zabezeknutost je bila tolika da smo joj moral dati akšam infuziju.

Skor: Poetika 4,9 – Borhes 0,1.

Borhes nokautiran pa trenutno diskvalifikovan za sva vremena, po nacionalističko/fašističkim uzansama odlučivanja.

Komentarišući tek održani duel komentatori su Horhe Luis Borgesa opisali u tri riječi :

Carevo novo ruho.

Borhes bi bio zadovolja tim komentarom pa bi komentarisao:

“Ja nisam ništa drugo radio nego tražio način da diskvalifikujem poetiku,ljude  i ljudski um u ime neljudskih kreatura koji su čuvari moje praznine.”

Jedan čovjek je poslušao Borhesa i napisao praznu knjigu. Imala je naslov pogodite: jer morate nam i vi malo pomoći:

Prazna knjiga.

Sadržavala je nijedno slovo.

Čovjek vrišti carevo  novo ruho.Niko ne obraća pozornost na prazninu.

Već viđeno, plagijat kažu.Borhes je isto tako,još praznije pisao ili kalemio rijeći preznine sa blijedim stilom.

Na dan 5. Marta / Ožujka  se desila dvije bitne stvari za Majčicu Rusiju.

1918.-Sovjetska Rusija premješta glavni grad iz Petrograda u Moskvu.

Premještanjem prijestonice i definitivno su raskinili sa dinastijom Romanov i faudalizmom,pogubivši sve članove porodice. Uz cara Nikolaja i caricu Aleksandru bili su tu i prestolonasljednik Aleksej, kao i četiri kćeri, sve redom starije od jedinog brata: nadvojvotkinje Olga, Tatjana, Marija i Anastazija, u dobi od 16 do 22 godine.

Car je mrtav, živio car.

1953.-U Moskvi je umro sovjetski diktator, car  Josif Staljin (1878.- 1953 . )  , koji je s titulom generalnog sekretara komunističke partije vladao Sovjetskim Savezom skoro  30 godina.

Lenjin je na samrti upozorio na Staljina, u svom čuvenom političkom testamentu, obućarevog sina. Da bi se dokazao  budući car je  u rodnoj Gruziji pljačkao banke da bi prikupio novac za boljševike. Time je kupio   fotelju  partijskog generalnog sekretara 1922.

Po smrti Lenjina  ,  krunisan je monstruozni car , Josif  Visarionovič  Besarion (Soso) Džugašvili I. Na sreću Sovjeta  nije dao pretstolonaslijednika. Mi nismo takve sreće.

Valdavinu  provodi vrlo eksplicitno i svojski,   zatvaranjem desetina milijuna ljudi u gulage Nestašica ljudi  je proizvela  katastrofalnu glad poznatu pod imenom Holodomor (1932. – 1933.) od koje će preminuti oko 4,000.000 ljudi.

Čim je glad prestala sve će se ponoviti  u događaju poznatom pod imenom Velika čistka (1936. – 1939.). Staljin će strijeljati veliki broj svojih bivših i potencijalnih budućih političkih protivnika i stotine hiljada drugih osoba , čime de facto preuzima svu vlast u državi.

Diktatorova efikasnost i čišćenju je bila poslovična. Za trideset godina vladavine Josif Staljin je ubio više ljudi nego carevi u toku četiri veka.

Ljudi poput Staljina  su nakaze čiji se um hrani masovnim uništavanjem i nestajanjem naroda.

Staljin je učinio i nekoliko dobrih poteza.Vjerovatno slučajno . Komunisti koji su ga nasledili potvrdili njegovu preteranu monstruoznost. Normalno da je bilo lako govoriti takve stvari kada je lešinar postao lešina.Svi lešinari su osuđeni da postanu lešine.

Ljudi su osuđeni da umru kao ljudi i da se pokopaju kao časni mrtvaci.

Dok ubija  Staljin  se ipak  iscrpljuje i postaje  osoba drastično pogoršanog zdravstvenog stanja. Nije lako na grbači nostiti seni mrtvih.Kažu , davali mu jedan mješani čaj za jačanje od kojeg se ne preživljava.

Za trideset godina vladavine Josif Staljin je ubio više ljudi nego carevi u toku četiri veka.

Nikolaj Buharin, jedan od najbližih Lenjinovih saradnika, poverio se prijatelju kad je bio proteran: “Staljin je DŽingis-kan koji će nas sve poubijati.”

Bilo je to jezivo tačno predviđanje.Staljin je proglasio eliminisanje kulaka kao klase. Milionima je naređeno da se pridruže glomaznim državnim zadrugama, a milioni drugih bili su naterani u gradove da postanu prinudna radna snaga u novim državnim fabrikama. Drugi su nestali u mreži “popravnih radnih logora”, surovih gulaga. Više od 25 miliona ljudi bilo je na silu raseljeno, a više od tri miliona ubijeno.

Rezultati popisa stanovništva iz 1937. bili su toliko poražavajući i zastrašujući da su zataškani. Kako i ne bi. Nedostajalo je dvadeset miliona Sovjeta.

Monstrum je u novembru 1932. je ubio vlastitu  ženu Nadežda Alilujeva. Prikazano je to kao  samubistvo revolverom.  Njihova ćerka Svetlana rekla je kasnije:

“To je njegovu dušu lišilo poslednjeg tračka ljudske topline.”

Israzna poetika.Staljin i monstrumi njegovog kova nemaju dušu.Pitajte naše poglavnike. Zato svi liče na meite koji hodaju.

Zvanični podaci govore da je više od 20 miliona ljudi bilo  žrtvovano u ime ovog ruskog Baala. Čak 14 miliona je bilo u gulazima kad je Staljin umro. Nezvanično se govori da je Staljin imao prosjek od preko milion mrtvih Sovjeta u jednog godini.

Poslije Hitlera i SANU monstruma Čosića, Miloševića,Karadžića,Mladića  i Šešelja,najveći zločinac XX vijeka Staljin  , još uvijek izaziva nedoumice kod Rusa.

Dio Rusa uopće nema definiran stav o njemu. Lijepi strah,što znači da se boje povampiranja.Mogo bi se zlotvor vratiti. Rusi još uvijek  vjeruju u njegove nadnaravne sposobnosti.

Drugi dio ga smatra velikim menadžerom i modernizatorom što se od 2008. godine uči u ruskim školama ili ako ništa drugo pobjednikom u ratu . Valjda Putin gradi novu teoriju straha i podlogu za svoju carsku titulu. On je sada ,joj uvijek samo nekrunisani andergraund kralj.

Treći i po broju najmanji dio stanovništva smatra ga masovnim ubojicom. Masovni uvojica nije isto što i genociudni monstrum. Manson je masovni ubojica.Đek Trbosjek isto. Genocidni monstrumi su Hitler,Staljin,Čosić,Milošević,Karađić,Šašelj, Mladić i kompletna SANU zla horda i manijaci na čelu sa svakim srpskim pravoslavnim  vladikom.

Zaboravljaju četvrti,možda većinski dio Sovjeta koji su izgubili glas. Njih je Josif potamanio.Ne znamo šta bi oni rekli, ali vjerujemo ništa dobro.

Moglo bi se još  mnogo toga groznog,nehumanog i monstruoznog nabrajati.Ali insan je samo čovjek i njegov stomak ima preg koji se ne smije prijeći.

O u našohj sredini i oko nas ima malih monstrumčića,koji terorišu svoje narodnjake.Svi će oni biti poređani u vrstu za najvatreniji  pržun. Nikakva im molitva neće pomoći.