Dođe do nas izjava Milorada Dodika, da mu Ambasada SAD u Sarajevu nije izdala vizu za ulazak na teritoriju SAD. Htjela spodoba da ide onoj drugoj spodobi na ustoličenju za predsjednika.
Još , kaže , pokušaće sa srbijanskim pasošom. Valjda konta da ova Sarajevska Ambasada SAD radi po željama Bosanskih muslimana i Hrvatskog pučanstva.
Žao nam ga, ono što bi narod rek'o , ko brata.
Svi su ljudi braća, pa nam za tim osjećaji trebaju ići, zar ne?
Sada će nam , neuki , iz sva tri naroda zamjeriti što nam ga žao! Svima dokundiso, ili što bi se u prevodu reklo : svima nažao čini .
Bez obzira što nije ” čo'ek ” , po mišljenju mnogih, ipak pripada ljudskom rodu, htjeli oni to ili ne.
Žao nam ga što ne vidi bit nedobijanja ulaznice u SAD. A to je vrlo esencijalno pitanje i tako rekuć : savršena završna tačka ili kruna na Dodikov rad i pregalaštvo.
Nije to zvog strabizma. Lako je optužiti fizičku manu i reći da zbog nje ne može pogledati ljude u oči, ili uočiti neki problem ili stanje.
Problem je mnogo dublji. Kompleksniji. Zato čovo ima mnogo kompleksa.
Evo recimo Milošević. Otac i mati mu bili samoubice, pa se i on , jadnik , ubio. Čista genetika. I čeka da mu Dodik dođe u mjesto boravka. Zaslužio je. Voli krkati mladu janjetinu. Tamo se po vazdan roštilja. I miriše insanska spržetine. Toliko je vrelo.
Dodik ima sve osobine roditelja. Oni se nisu ubili, i bitni su za ovu priču, utoliko što su od Dodika stvorili pijačarsku fukaru.
A znate šta narod kaže za fukare. Fukara ko fukara. Jednom fukara , uvijek fukara. Samo gleda svoj interes, i ne vidi ništa dalje. Ispran im mozak , mali. Upitno da li imaju velikog? Da imaju, ne bi činili to što čine?
Žao nam Dodika , ne vidi razložnost ljudskosti i mnogo čega drugoga. Između ostalog zašto ljude puštaju da uđu u SAD , a neljude ne puštaju.
Eto , zato nam ga ž'a !
Mi Bosanci smo BuguMili i dobronamjerni po svojoj suštini ,pa ćemo pomoći Miloradu Dodiku da se , ako htjedne , malo prosvijetli , jer nam ga je žao k'o svakog insana.
Navešćemo zvanični stav SAD Ambasade u Sarajevu ( nazvanični pouzdani izvor):
Sjedinjene Američke Države imaju jasne poglede prema onima koje ( ne) puštaju na svoju teritoriju.
U njihovoj politici prema inozemcima , tj. vanzemaljcima , svim mjerodavnim koji su nadležni za odobravanje/sprečavanje ulaska nepoželjnih u Ameriku, napismeno je skrenuta pažnja da se strogo zabrani ulazak u SAD :
1.-Ratnim zločincima
2.-Ratnim huškačima
3.-Provoditeljima genocidne politike
4.-Autokratima bez milosti
5.-Kriminalacima svih fela
6.-Fukari
7.- …
Nadamo se da će ovo Dodiku proučiti i na demokratskim principima uvažiti izložene stavove.
Jedna predivna Djevojčica se zastidjela svoga grada i svoje zemlje.
I poručuje:
“DJECU TI NEĆU OPROSTITI!”
U cijelosti prenosimo njen zapis.
**
14.12.2017.
Katastrofa u Banjaluci
Dane 12. i 13. decembar pamtite kao dane kada je Banja Luka zavijena u sivo, dane kada smo doživjeli najveću nebrigu za najveći problem i najbitniju stvar, kada smo doživjeli izbjegličku krizu u „mirno“ doba. Preko 1000 (govori se 1500) mladih duša je juče moralo da napusti ovaj grad u samo nekoliko sati. I to ne sa po jednim koferom garderobe u ruci, već sa svim stvarima koje su činile njihov život u zadnje dve, tri, pa i četiri godine. Vreće za smeće su pored svih potrebnih stvari za život ovog puta u sebi imale i najdragocjeniji i najteži tovar – knjige, nade, budućnost, trud!
U noći sa 11. na 12. decembar oluja je zahvatila grad, odnijela je krovove sa domova, tačnije limove koji su harali po domskim dvorištima i razbijali prozore (uopšte neću da komentarišem kako neko može mirno spavati kada je ugrozio bezbjednost hiljada i misliti da samo komad lima može da zamijeni krov!). Jutro je pokazalo svu štetu, najažurniji mediji su odmah ispratili sve u gradu, a posebno naglasili problem domova. Nadležni su govorili samo ko je dužan da finansira obnovu kojih objekata. Opet sve o prebacivanju odgovornosti i opet sve o novcu i još jednom dokaz da je novac vrjedniji od bezbjednosti ljudi. Niko nije poduzeo akciju i otišao da stavi barem komad najlona na domove, jer je najavljena velika kiša tu noć i sledeće jutro. Kažu bio je opasan vjetar. Vjetra nije bilo nakon 12 časova. Studenti šumarskog fakulteta su se organizovali, dobili donaciju od svog dekana i na svoj fakultet stavili daske, najlon, ter parir, koji ekser. Spriječili su havariju na svom fakultetu, dok su drugi govorili da se ne smije penjati na krovove i da za hiljadu duša nema spasa te noći. Tim studentima i svima koji su im pomogli i onima koji su finansirali taj podvig treba urezati ime na ulazu fakulteta i treba ih pošteno nagraditi, jer su pokazali da se sve može kad se hoće! Oni su pokazali šta jedino treba da se cijeni.
Kiša je počela da pada u noći 12. decembra sve do podneva sledećeg dana. Opis u daljem tekstu je ništa šta su studenti doživjeli. Isključena je struja. Hiljade lavora po hodnicima, studenti užurbano džogerima tjeraju vodu sa hodnika da ne ulazi u sobe, prvi na udaru se pakuju, ostali studenti se organizuju gdje da ih smjeste da bar sklope oči na koji sat i spasu stvari i sve to uz svjetlost mobilnih telefona čije su baterije na izmaku, ostavljajući ih u potpunom mraku dok voda probija sa sprata na sprat. Čitaonice se transformišu kao podrumi u vrijeme rata. Voda probija kroz zidove i instalacije. Fekalije s vodom, kroz zidove ulaze u sobe, nanoseći studentima užasan smrad i opasnost od zaraze uz sve gore navedeno. Voda se od petog sprata probila do prizemlja. Kaplje sa svih strana, hodnici i stepeništa su klizavi kao led. Ujutru ih je dočekala obavjest o evakuaciji, da moraju pokupiti sve svoje stvari i u što kraćem roku naustiti dom, do daljeg. Nekoliko studenata je usljed gore pomenutih uslova gotovo kobno nastradalo, intervenisala je hitna pomoć (svaka im čast na ažurnosti).Studenti koji više ne žive u domu pritiču u pomoć svojim nekadašnjim cimerima i docimerima. Grupe studenata, slomljeni dok u strahu gledaju kako hitna pomoć odvozi jednog od njih, se skupljaju da jedni drugima budu podrška i smanje nervozu, te idu redom od jednog do drugog da se prije i bolje spakuju i spuste silne stvari u prizemlje ili vam doma – na ulicu! Cijelu noć, jutro i ostatak dana (jer ko zna kada su bili u prilici da se presvuku) na njima je bila mokra garderoba.. Koliko to tek upala pluća sljeduje? Mnogima se već ujutru čula prehlada u glasu. Decembar je, izuzetno je hladno, oni su mokri.. čekaju pomoć i prevoz koji će ih vratiti kući – njih, ali gdje da stanu sve njihove stvari? Parkinzi i ulice oko domova su zakrčeni stotinama automobila i taksija.. saobraćajni haosi vladaju u tim dijelovima grada. Na ulicama gladna, umorna, pokisla i promrzla djeca, „budućnost ove zemlje“. Nisu imali ni kad ni gdje da jedu cijelu noć i dan, a ni da sjednu da malo odmore. Stoje kraj hrpice svojih vreća za smeće u kojima je njihova budućnost, uplašeni i slomljenog srca strahujući i za sebe i za svoje prijatelje hoće li se snaći.
Ko je bio mali pa se ne sjeća izbjegličkih kolona, jednoj je mogao da svjedoči juče. Izbjegličkoj koloni mladih ljudi, na kojima „svijet treba da ostane“. Ni jedan nivo vlasti nije reagovao, niko nije preuzeo akciju, niko nije preuzeo odgovornost. Šteta na domovima je neopisivo velika. Neće biti u funkciji minimum mjesec dana. Predavanja i ispiti su stopirani na samo 7 dana, a kako će se studenti nakon toga snalaziti, nikoga nije briga. Niko nije htio da finansira, donira, postavi komad najlona i par eksera za prvu pomoć koji bi sve ovo spriječili. Da li je to nekome bilo teško, da li je u pitanju ljenost, škrtost ili ih boli uvo (da se ne izrazim vulgarno), ja ne znam. Ali nek se srame svi! Umjesto komada najlona i eksera (studenti šumarstva su dokazali da se može!) sada imamo milionsku štetu objekata, neprocjenjivu štetu nanesenu ovim mladim ljudima za sve što su oni preživjeli, a tek za muku koja im predstoji.
Molim vas da ne izdvajate sredstva za organizovanje kojekakvih svjetskih prvenstava, za kojekakve kandidature Banjaluke za ovakav ili onakav grad, ako nema finansija za osnovne ljudske potrebe, za mladost i bezbjednost ljudi i kada je Banjaluci nanesena tolika ljaga da ju je nemoguće sprati. Nije samo problem sa nadležnima. Malo koga od ljudi je doticala juče ova situacija. Zar je moguće da ima toliko bezosjećajnog naroda?! Svi su stavljali zastave drugih zemalja i sedmicama, pa i mjesecima plakali za par nastradalih u drugoj zemlji. Svi su veliki kosmopoliti, svi su zabrinuti za unesrećene u drugim zemljama, svi se brinu o palminim stablima, pravima životinja.. šta je sa vašim sugrađanima, kolegama, zemljacima?! Ima li licemjerju kraja?
Zavili ste ovaj grad u sivo! Odavno nisam student i srećom, nikada nisam morala da živim u banjalučkom studentskom domu. To ne znači da ovo što se desilo ne doživljavam lično. Nikada se nisam više sramila što sam građanin ovog grada (koliko god da ga volim) ili državljanin ove zemlje!
“DJECU TI NEĆU OPROSTITI!”
**
Hvala ti Mila na ljudskosti i dobroti.
Molimo te ,
oprosti Gradu i Zemlji.
Krivci su od krvi i mesa.
I molimo za oprost što smo objavili tekst bez tvoga znanja.
(Ime autorce je zapisano u redakciji, sa ponosom i velikim slovima od kristala.)
Čim vidimo sliku Milorada Dodika na portalima znamo da je otvorio septičku jamu i da širi kužni bazd sanatorijskih boleština.
Ovih dana ga je bilo,čak i za njegov ubleharski i sanatorijski mozak malo i previše.
Mi mu iz dobrote i milosti naše obećali ovaj članak ponavljati dok se ne vrati fukaračkim poslovima koja su osnov njegovog bitka.
Ovaj put nije bio u Hagu.Kad su nam prije mjesec i kusur dana saopštili da ide u Hag mi pomislili i vrijeme je,odavnom mu je tamo mjesto.Kad ono, on vodi novi propagandni rat protiv Bosne ,braneći čovjeka koji je u jednom danu poklao 10.500 golorukih ljudi,žena i djece.Tako to fukare bez obraza rade.
Pijačarska fukara Dodik se ne stidi što igra ulogu jataka i branitelja čovjeku ,kojem se kćerka ubila zbog njegovih dijela.
Njoj čast,čest i slava.Oprostićeš nam, malena naša , što ti remetimo mir.
Braneći kreaturu sličnu sebi ,on još jednom ubija sve Srebreničane i nevinu kćerku monstruma.
Slaveći praznik G e n o c i d n e tvorevine njake rerpublike on skače i njače. Ništa njemu nesvojstveno.
Došla i ona trilateralna the kreatura koja je prizivala nacističko klanje : 1oo nevinih za jednog ubijenog četničkog monstruma.
Slave ljudi i luturgije naručuju.Misle dozvati nebo u slavu.Malo morgen ,kako bi im reko babo,samoubica.
Nebo ne slavi 250.000 poklanih.Nebo plače i pita slavaljenike gdje se nestade milion (1.000,000) onih koje prognaše vaše koljačke ruke. Ne izrekoste ni jedan pomen,ni jednu ispriku.
To se od neljudi ne očekuje.
Neka ,tako vam je i najbolje.Trebaju pred Pravednog i Silnog stupiti tovari sa punim sepetom. Prtiće ih dok dok su živi. I ovamo i onamo,da proste hajvanski kenjci.
Analogija nam nalaže da pitamo :
-Ako branite monstrume,negirate njihov genocid ,genocidnost i pokolje tvorevine koju slavite, negirate Međunarodni sud pravde u Hagu i UN i većinu zemalja svijeta .Negirajući to,sami sebe svrstavate se u genocidnu sortu SANU akademije za guslarstvo i Kosovo.
Mi smo obećali ,kad god Dodik nešto zine, izvlačimo iz magacina članak koji slijedi.Poučeni iskustvom ,nećemo čekati da zine nego ćemo svakog 09-tog u mjesecu izvlačiti pismenije i u 12 00 i 18 06 ga narodu nazočiti.
Danas su objavili njegovu sliku,ono iz profila na kojoj bolje izgeda.Sujetna je to kreatura.Mi uopšte ne obraćamo pažnju šta piše .
To je samo nama znak da se mi obučemo u higijenska deratizaciona odijela,navučemo par ABH ogrtača i zaštitnih rukavica i u podrum.Tamo smo pristavili jedan kompjuter za komunikaciju sa ovakvim spodobama. Odaja je fino zaštićena ko atomsko sklonište, da ni jedan mikrob ne može izaći napolje.
To su preventivne mjere da zaštatimo okoliš i insane od onog što protuve Dodikovog tipa izgovore.To je zarazno poput kolere,a otrovno poput kuge,a smrad neizdržljiv kao kolera i kuga zajedno.U tišini tame pronađemo spis i na brzinu ga kliknemo.I bjež iz podruma.Uguši Dodikov smrad.Tuhne na smrad meita ili barem lešinara.
Unaprijed se zvinjavamo ljudima koji imaju medicinski poremećaj koji se naziva strabizam. Nemamo namjeru da ih vrijeđamo. U tekstu koji slijedi nije riječ o njima.
Ovdje je riječ isključivo o Mloradu Dodiku koga bi englezi označili sa the kreature i svim ljudima koji se mogu dovesti u kontekst dodikovaca. Milorad Dodik je razrook, pa šta i zašto?
Dodik nije bolestan ali to nikako ne znači da je zdrav.Ono fizički izgleda sasvim golemo ko tovljena svinja pred božić.Samo što ne pukne.Pučanstvo zna da nije sve u fizici.Ne mora značiti da ako čovjek tovli izgleda da mu je sa umom sve u redu.
Danas govorimo i ne govorimo o strabizmu. Uslovno možemo govoriti o povezivanju Dodikove razrookosti i medicinskog strabizma.
Po vikipediji :
Razrookost i strabizam je stanje u kojem oči nisu pravilno usmjerene.
To najčešće uključuje manjak koordinacije između vanjskih očnih mišića, što onemogućuje dovođenje smjera pogleda oka u isto žarište u prostoru a time i pravilan vid, što može različito uticati na procjenu dubine.
Strabizam može biti uzrokovan poremećajem u moždanoj koordinaciji očiju ili poremećajem jednog ili više mišića, kao i bilo kojim poremećajem koji dovodi do disfunkcije usmjeravanja i snage jednog ili više mišića. U tom slučaju može sse kao posljedica javiti mikrokefalija u nižim predjelima.
Refrakcijska greška uzrokuje slabljenje vida u jednom oku i time onemogućuje mozgu korištenje oba oka zajedno.
Pojava strabizma može biti i kozmetički problem.
Jedno ispoitivanje je pokazalo da 85% odraslih koji imaju razrookost navode da su imali “probleme na poslu,školi i sportu zbog razrokoosti”.
Isto istaživanje je ukazalo na to da je kod 70% ispitanih razrokost dovela do „negativnog uticaja na slku o samom sebi. ”
Prema vikipediji Dodik ima:
-poremećaj procjene dubine; znaći ne može ocijeniti neku dubinu.(Sustavno tome ne može odrediti ni širinu ni blizinu; vidi mu se iz javnih izgreda),
-poremećaje u moždanoj kordinaciji znači mozak mu ne fumkcionira dobro,
-poremećaj jednog ili više mišića, znači barem jedan mišić, onaj malecki mišić mu ne funkcioniše dobro,
-poremećaj koji dovodi do disfunkcije usmjeravanje snage jednog ili više mišića,
-probleme na poslu, školi i sportu zbog razrookosti odnosno disfunkcije mišića i poremećaja mozga,
-negativnu sliku o samom sebi radi poremećaja u mozgu i disfunkcije mišića.
Neko je pomeno procente 85 ili 70. I tu se Dodik uklapa. Mi kažemo da je Dodik ispod prosječna kreatura, skoro pa degenerik i to nam mišljenje ne može niko osporiti. Znači savršeno se uklapa u procente.
Skoro da nam bi žao degenerika, ipak je to invalid u svakom pogledu. Ono skoro je bitno. Ono može značiti da nam 99,99 do 99,9999999 % nije žao frljaša i frfljaša. Kad je kreatura Dodikovog kova u pitanju onih o,oooooool % je veliki procenat.
Maknimo se od procenata i idemo od dubine što Dodik nikako ne može:
– Znamo da je u poslu imao problema. Nije lahko raditi na pijaci. Na pijaci radi poneka osoba za koju možemo kazati da je nalik čovjeku, to sigurno nije Dodik.Pijaca je puna svakakvih kreatura koji su pederi, sileđije, bitange, lopovi, nacisti, prevaranti, ublehe, lažovi, papci, svinje i robijaši.
Dodika odredili procenti (85 i 70%), mi vam nećemo određivati koje će te osobine pripisati Dodiku. Ne trebate puno razmišljati. Trebate odbaciti samo 1,5 od 3,5 pijačarskih osobina i Dodik je nacrtan po vašem izboru.
-U školi je Dodik imao velikih problema. Moždane i mišićne disfunkcije su mu onemogućavale redovno i aktivno praćenje školskih aktivnosti pa je bio loš đak. Trebao je ići u školu za djecu sa posebnim potrebama. Djeca se nisu složila sa tim prijedlogom. Smatrali su da Dodika treba smjestiti u dom za maloumne.
Zbog svog izgleda i moždanih disfunkcija je bio dobar džak. Djeca znaju biti okrutna. Loš đak i dobar džak su osnovni preduslovi za rad na pijaci. Tamo je najviša metematika brojanje na prste i 2 + 2=5. Pijačarska posla. Dodik je loše prolazio na pijaci. Ljudi su izbjegavali njegovu tezgu jer im je bilo nezgodno to što ih on nikad nije gledao u oči, već je skrivao pogled.
Isti je slučaj i sa onom mamom i onim njenim maminim sinom, koji ne frljfa kao Dodik već se nikad nije naučio govoriti i još tepa. A mati mu bila neki profesor jezika.
Dodik je radio na pijaci jer su ga se Laktaši odrekli.Zbog čega to nikad niko nije obznanio?
Izvinjavamo se i svim pijačarima koji rade na pijaci iz egzistencijalnih potreba ili zato što se društvo nije obaziralo na njih. Na pijaci radi mnogo dobrih ljudi. Ovdje govorimo o jednom netipičnom tipusu. Priznajemo da je jedino na pijaci Dodik bio jedinstven.
Dodik nije čovjek on je kreatura.
– O kombinaciji Dodik i sport nemamo podataka. Samo razmišljamo:
Voljeli bi izvesti neke kreaturu na košarkaški teren i dati mu loptu da ubacuje slobodna bacanja u koš. Vjerujemo da bi skoro pa ubacili jedan poen iz 1.000 pokušaja. Medicina kaže da oni ne mogu procijeniti ni dubinu, ni širinu, ni dužini, ni visinu ni plićak. Iz toga proističe da ne mogu pogoditi koš ili bilo kakvu rupu.
Mi bi voljeli Dodika posaditi na moto – kros vožnju.Što bi to bio cirkus koji bi sigurno završio tragedijom. Ali garantujemo da bi mu spasili život, nismo mi četnici i genocidna sorta pa da koljemo sve što nije sa tri prsta krsta.
Zamislite ulijeće Dodik u krivinu:
Pred sobom treba da vidi dvije-tri uobičajene moto-kros brazde i jednu krivinu i jednu banderu koje su se po Dodikovoj procjeni napile pa izgleda kao da ima devet brazdi,tri krivine i tri bandere.
Odbir brazde je savršen, njegovi poltroni upravo tu brazdu proširili, ostale betonom zalili krvlju bosanskom.
On bira srednju krivinu i griješi , ima vremena za ispravku i opet griješi. Ali opametio se on i sada pametno bira preostalu krivinu i prolazi, pogađa pravi put.Treće sreća veseli se on.
Sada su bandere ispred njega.Tako on misli: iako čuje da mu njegovi viču – pazi bandera. Ne vjeruje on nikome, radi žene. Njegov um ovaj put odmah bira treću banderu, ono treća sreća. Ovaj put loš izbor i tres ili tras i Dodika nema.
Degen, kontaju njegovi, nigdje nema treće sreće iz prvog puta. Ali mi premotavamo traku nazad i spašavamo mu život. Ne damo mi našeg hajvana. Dobar je on Bosni a ona mu zamjera. On je “naš” dežurni klovn, šarlatan, blentovija, maloumnik i degenerik koji samo voli da se šali, jest da su mu riječi glupave i besmislene i potiču mržnju. Ali šala je šala.
Šta mislite ožive Garašanin, Karađorđević i Obrenović pa vide Kosovo, krajina i slavonija nije srpske. Obrenović iz jeda ponovo ubije pobratima i kuma Karađorđevića, a možda i samog krojača mapa. Tako ti to kod srbalja ide.
Onda bi Garašanin (ako bi kojim slučajem ostao živ) morao birati između gospojica Vućičice i Tomice ili haduma Dačicice, a oni čini se pravi krvoloci i eto ti belaja u Bosni.
A oni ljubomorni na Dodika, ima bolji rejting na genocidnoj listi. Njih trojica zakukuljeno, zamumuljeno; te vole Bosnu, te poštuju je, ne bi oni protiv Bosne?! Boj se danajaca i genocidnih zvijeri kada ti darove nose. Ostatak one neke majušne zemlje što je htjela biti velika vri od duhova i zvijerinja prošlosti i Kosova.
Dolazimo do negativnog uticaja na sliku o sebi. Nažalost ne možemo tvrditi kakvu Dodik sliku (fizičku) o sebi ima. Kako će je i imati kada sam sebe ne može pogledati u oč;čak ni u ogledalu. Onu karakternu imamo, javno je pokazuje.
Njegov bljutavi istupi i kreatura su od samog rođenja određeni nemogućnošću koncentracije na isto žarište, lošom procjenom dubine što se dovodi u vezu sa poremećajem u mozgu i mišiću, prethodnim problemima u školi, na poslu i sportu a u vezi karastrofalnom slikom o sebi.
Zbog istih razloga mu propao i seksualni život. Loša procjena dubine (širine, visine, plitkoće ), poremećaji u mozgu i disfunkvija mišića i problemi u sportu, sjetite se košarke. Nemere ti on potrefiti anamo onu ni u tri godine. Koja će normalna žena čekati tri godine da joj neko pokaže koliko je voli? Ta se još uvijek nije rodila.
Taka ti sreća Dodiče. Baksuz rođen, baksuz ostao.
Pun je svijet preplašenih malih miševa i kreaturnih dječačića i onih koji nisu dječačići, a ni curice.
Miteran, četnički papučar Karl Bilt, ružičasti i ocvali lordovi Pedy ( ime mu uistinu odgovara )i Oven, pape (osim Frančeska), zenička hanumica, haške hanumice, Dačić, Vučić, Rokfeler (golden baby Harvarda), Nikolić, Kitarević, Josipović, Majkić, Kavazović, Zvizdić i njihovi mentori, zatim drekavac, kapucin i ostali majmuni, normalno holandski bataljon i švicarska garda su zgodne mete Vatikanskih haduma i hanumica. Tako oni odabrali, ništa mi ne namećemo.
Sad kada smo naslikali osnovne vikipedijske odrednice svinjolikog strabiste možemo analizirati njegovu medijsku ličnost. Nema se tu šta proučiti. Ono što on govori u javnosti govori samo po sebi i prvenstveno o njemu i njegovom:
-nevaspitanju, nepoštenju, nekarakteru, neobrazovanju, neinteligenciji, degeneričnosti, morbidnosti, kukavičluku, hajvanštini, impotenciji, iskompleksiranosti, genocidnosti …
dosadno je sve pobrojati.
Njega ne može opravdati ni dubinski ni moždani poremećaj, ni disfukkcija mišića, problemi u školi, sportu i na pijaci, ili braku, kao ni negativno- katastrofalno mišljenje o sebi.
Kreatura koja ne može sagovornika pogledati u oči mora imati katastrofalno mišljenje o sebi, zbog nemogućnost prihvatanja dublje ili šire slike i pobrojanih karakteristika.
Šta vi mislite? Možda griješimo, nikad se ne zna!? Pitanje je hipotetičko, svi, i mi i vi mislimo isto.
On negira dokazani i međunarodno priznati genocid. Nećemo ga mi učiti šta podrazumjeva genocid. Kaže da je pismen, nek uzme riječnik i nek sriče o genocidu, ako ne može nek manijakalne učitelja ili hajvan sekretare pita o tome. Najprije će biti da su tu stranicu upotrijebili u druge svrhe.
Da znate skup je toalte papir!
Negirati genocid u Bosni može samo fukara koja se davno i stoprocentno oprostila od ljudskosti i pameti jer:
-Postaje jatak i saveznik genocidnim fašistima. Saveznik i sam postaje genocidni fašista. Analogija. Fašisti su po svojoj orijentaciji koljači. Barem u mislima.
Kraj prvog dijela.
Drugi dio ide oko 20 sahata .Zapravo u u 20 08.
I naš vid je popustio.
Ali zato još možemo koncentrirano pogađati u mirišljavu sridu.Stvar navike.
* Oni koji negiraju genocid, rečima da priznaju da se u Srebrenici ipak dogodio strašan zločin, ali ne i genocid, imaju zapravo skrivene namere da relativizuju, ili u krajnjoj liniji, negiraju da se tamo uopšte dogodio ratni zločin
Obratio mi se zapravo Pero Simić, savetnik predsednika Republike Srpske Milorada Dodika – ali, u ime svih građana ovog bosanskohercegovačkog entiteta, odnosno cele RS – koja, kako kaže, ne priznaje genocid u Srebrenici. Rekao mi je – Republika Srpska i gotovo svaki njen građanin smatra da u Srebrenici nije bilo genocida.
– OK, Republiko Simić. Pretpostavljam da su ovaj ostatak, u čije ime ne govorite, građani koji su pobijeni u genocidu, odnosno porodice žrtava genocida.
Moram da priznam da mi je zastrašujuće i vrlo neprijatno da mi se na ovaj način obraća takav čovek, i to u ime svih građana RS, jer sam duboko uverena da u ovom postgenocidnom dobu Pero Simić i njegov šef Dodik predstavljaju produženu ruku genocida, preciznije – u aktuelnim okolnostima, politiku opasnu isto onoliko koliko je bila politika koja je dovela do genocida. O tome da je negiranje genocida, kao i propagiranje i slavljenje lika i dela najvećih balkanskih krvnika – Ratka Mladića i Radovana Karadžića, godinama unazad, verovatno jedan od najjasnijih i najbrutalnijih primera ispoljavanja krajnje neljudskosti, primitivizma, manipulacije, sramotnog i najjeftinijeg političkog profitiranja, koji zabada nož direktno u srce preživelih iz srebreničkog genocida, napisano je i izgovoreno beskrajno mnogo reči. Takođe, o tome da takva politika (ako se takav odnos, zbog stepena brutalnosti, može uopšte nazvati politikom) predstavlja opasnost po bezbednost građana, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u celom regionu, jer neguje i raspiruje žestoku međunacionalnu mržnju i netrpeljivost, koja je pre 22 godine i dovela do genocida – upozoreno je nebrojeno puta.
O tome, dakle, nema potrebe da pišem i ponavljam, to je jasno svakom iole razumnom čoveku, koji nije pod udarom jezive i sveobuhvatne propagande. Jasno je to i Peri Simiću, savetniku predsednika Republike Srpske, ali je želja za vlašću, moći, odnosno strah od gubljenja privilegija i mogućnosti da odgovaraju za propagiranje zla i mržnje, trovanja sopstvenih građana najopasnijim i najbeskrupuloznijim stavovima o njihovim sugrađanima i najbližim komšijama druge nacionalnosti i vere preovladao i nagoni ih da nastave, da se ne zaustavljaju u svojim naopakim i bolesnim namerama – da sa pozicije vlasti, snažnom postgenocidnom propagandom širenja laži, drže kao taoce obične ljude, praveći od njih monstrume bez trunke empatije prema žrtvama najbrutalnijeg masakra na evropskom tlu nakon Drugog svetskog rata.
Dalje, to da oni koji negiraju genocid, rečima da priznaju da se u Srebrenici ipak dogodio strašan zločin, ali ne i genocid, imaju zapravo skrivene namere da relativizuju, ili u krajnjoj liniji, negiraju da se tamo uopšte dogodio ratni zločin (da su pobijeni i dečaci i starci samo zato što su muslimani) a za koji odgovornost snosi najviše rukovodstvo Republike Srpske, takođe, nema potrebe posebno isticati. Jer, da postoji istinska saosećajnost i javno izrečena svest o razmerama tog “zločina”, ne bi bio prioritet poricati njegov genocidni karakter, već bi stid i žaljenje naložilo osećanje nepristojnosti da se o tome misli i razgovara na takav način. Jasno je da Republika Simić – Dodik, dakle republika ekipe koja ima samo jednu političku ideju i okosnicu, a to je da negiranjem genocida zapravo nastavlja rat sa sopstvenim građanima drugačije vere i nacionalnosti, u mirnodopskim uslovima i okolnostima koji im onemogućavaju da stvarno zarate, pokušava da preživi ovim sramnim sredstvima. Preduboko su zašli u nečasnost da bi više ikada mogli da izvuku, da promene priču, jer kada ih građani, koje tako čvrsto drže u mraku svoje propagande, jednom budu prozreli, njihova politička sudbina je zapečaćena. A istorija, kada jednom bude napisana u udžbenicima njihove dece, zabeležiće ih kao najveće štetočine javnog interesa – a to je jasan otklon od onih koji su u njihove ime počinili ratne strahote i koji su njihove živote smestili u najmračniju istorijsku epohu. Umesto toga, Republika Simić – Dodik priređuje im predstave veličanja Ratka Mladića i Radovana Karadžića, zakopavajući njihove živote svake godine iznova, 11. jula, zajedno sa kostima žrtava njihovih najbližih komšija.
Građanima u čije ime je počinjen genocid tek je malo lakše od samih žrtava tog genocida. NJihov život je neprijatan, mučan, opterećen bedom, očajem, strahom od same reči genocid. Naime, posle ubijenih i njihovih porodica, najveće žrtve genocida su žrtve propagande negiranja genocida, projekta i temelja Republike Simić – Dodik.
**
Još jedan glas u prilog anketi o pijačarskoj fukari.
Zle ,krvoločne zvijeri svaki dan uzmaju svoj danak ne obazirući se na pol,dob i rasu. Ubijaju.To je vjekovima najprofitabilnija profesija.
Nismo utvrdili koliko se plaća ljudski život. Vjerovatno ne mnogo , jer dnevno ubijaju nezamisliv i nemjerljiv broj ljudi .Uzduž i poprijeko ove prelijepe jedinstvene planete, ljude nemilice nestaju.
Treba dosta ljuditi ubiti da bi koncerni oružja i smrti bili profitabilni. Največi proizvođači oružja, normalno i smrti su SAD,Zapad ,Kinezi i Rusi.
I onda vi nama kažete da oni nisu genocidni zlotvori.
Ili smo mi u pravu ili su oni genocidne ubice. Treće ne može biti.
Kad bi nekim dekretom bilo moguće zabraniti proizvodnju oružja, pobrojane svjetske ubice i zlotvori bi istog momenta ,skroz ,na skroz krahirale i propale.
Ni večeras nećemo propustiti Vatikan. On je rame uz rame,čak možda malo više od toga sa zvijerima. Jer Vatikan je zvijer,od nastanka.
Vi će te sada reći da Vatikan nikad nije imao tvornice oružja.Složićemo se samo u tome.
A inkvizicija, a krstaši,a konkvistadori, a fašističke falange, kjuklusklanovi, arijevci, robovalsnici, feudalci, kapitalisti ( …)? Svi su oni sjeme i rod Vatikanske bludnice sa sedam bregova i ljubavnice antikrista.
A Vatikanske banke, šta mislite gdje one ulažu novac.
Tu mi ne možemo ništa.
Životi prolijeću i nestaju pred nama tako brzo , da mi nemamo vremena zastati i pogledati one darove neba, koji nas umivaju čim se probudimo.
Pravdamo se; bol i tuga nas ometaju.
Ništa ne činimo da prekinemo mora krvi i nestajanja, ali imamo vremena da svakodnevno saučestvujemo u nečijoj smrti i boli. To ništa ne košta.
To ne činjenje je bijedno i žalosno.Nemojte im dozvoliti da vas obmanjuju i kažu da nisu mogli spriječiti onaj krvavi pir u Parizu.Onaj krvavi pir nad Hirosimom i Nagasakijem.Vijetnamom ili Evropom i Svijetom.
Godinama zvijer siluje i kolje po Orijentu, zbog prijetnji da će napasti Okcident.Sada kada se to dešava , svi se hvataju za glavu i saučestvuju.
Šupljaju; treba zaustaviti teroriste.
Naravno da treba i to pod hitno.
Ali koje teroriste molimo vas lijepo.
Vrijeme terorista je davno prošlo. Ostalo u onom, drugom milenijumu.
Sada su na djelu manijaci i horde zla. Bradati i povampireni sljedbenici zla i zvijeri;ljudski abortusi.
Mi znamo da će sve ubice i zvijeri u pakao/džehenem.
Njih nije briga,oni ne vjeruju u Svetost i Svjetlost Boga Silnoga.
No saznaće oni. I te kako će saznati i osjetiti kada ih nebeski čuvari dohvate za njihove pogane i krvave šije i ruke u bace u vječnu vatru/hutamu.
A znate li vi šta je ta vječna vatra/hutama.
To je prokletstvo koje se nikad ne prekida i traje dok je vječnosti.
Brzo će doći 2065 i slovima : dvijehiljadešezdesetpeta godina.
Vidjećemo da li će se Proročanstvo iz Fatime i Nostradamusovo proročanstvo obistiniti.
Nekome će biti strašan kraj.
Đabe je pederov brat i nasljednik pedera , haduma i tetkica Benedikt XVI pobjego sa papske šćemlijice. Tok usuda još niko nije promjenio. Bar prema informacijama koje primamo. Informatori nas još ni jednom nisu iznevjerili.
A sad adio , gospodari orbi et urbi. I nastavlja i ko zna kad i ko zna gdje.
Mi dodajemo i znamo kako.
Imate diplomatske odnose sa Kubom.Kastro još uvijek prodaje i puši tompuse ili havane.Kažu da se one najbolje fumaju.Možete mu se pridružiti.
Japanci ne odustaju od svojih zločinačkih nauma. . Bjesomučno i masovno uništavaju prelijepe miroljubive živote i budućnost planete .
Bitan je profit.
Zaboravljaju , citiramo:
„11.3.2011.
14:46 JST (05:46 UTC) – Japan je pogodio razoran potres Tokoku, jačine 9 prema Richterovoj ljestvici. Uz goleme štete u području zahvaćenom potresom, štetu je pretrpjela i nuklearna elektrana Fukushima 1. Iako su sva tri aktivna reaktora prestali s radom, sam potres, unatoč razornoj snazi nije nanio velika oštećenja na elektrani no cunami koji je kao posljedica potresa uslijedio sat vremena nakon samog potresa potopio je spremnike s gorivom i same dizelske agregate koji su bili namjenjeni za proizvodnju električne energije u slučaju nesreće. Samo sat vremena nakon potresa cijela je elektrana ostala gotovo bez ikakvog izvora električne energije. Nakon što je Japanska agencija za nuklearnu i industrijsku sigurnost sazvala sjednicu kako bi utvrdili oštećenja i spriječili daljnje razaranje, japanska je vlada proglasila izvanrednu situaciju i naredila evakuaciju stanovništva u krugu od 2 kilometra…
Uslijedile su eksplozije,razaranje,curenje radioaktivnosti, prećeno pogibijama…
No ,to je samo početak drame koja je bjensila slijedećih osma dana, a pogubna je i dan danas.
Opseg nesreće
U nesreći nuklearne elektrane u Fukushimi 1 nije došlo do izravnog istjecanja radioaktivnog materijala u okolinu. Usprkos tome ova je nesreća ocjenjena maksimalnim 7. stupnjem po INES skali kao nesreća s globalnim posljedicama zbog brojnih oštećenja na samoj elektrani i okolini elektrane te zbog činjenice da su nesrećom zahvaćena čak četiri od ukupno šest reaktora. Iako je i nesreća u Černobilu također ocjenjena stupnjem 7, razina radiacije koja je ispuštena u okolinu u havariji Fukushime iznosi 10% radiacije koju je uzrokovala nesreća u Černobilu. Broj stradalih u Fukushimi teško je odrediti jer je nesreći prethodio potres i cunami, no žrtve su višestruko manje nego u Černobilu. Dva zaposlenika tvrtke TEPKO stradala su odmah nakon tsunamija a njih ukupno petnaest je ozljeđeno u trima eksplozijama koje su usljedile u narednih nekoliko dana. Radijus evakuacije na kraju je iznosio 20 kilometara od nuklearne elektrane, iako je radiacija bila višetruko viša od dozvoljene i na udaljenosti od 30 km. Stanovnici ipak nisu evakuirani nego su opremljeni preparatima koji smanjuju utjecaj zračenja na ljudsko tijelo.“
Poslije svakog pomora predivnih, nevinih i inteligentnih bića priroda se pobuni i Japanu slijede kaznene poslijedice za njihova monstruozna djela .
Žao nam nevinih , ali oni nikada ne podižu glas protiv pomora čudesnih morskih bića.
Ne , bi bili u koži nevinih , zbog djela zločinaca i monstruma. Zemljotresi , cunamiji i fukušime se uvijek vraćaju i prijete.
Kazna će neizostavno doći.
Da li će se morbidni zločinsci ikad opametiti i postati ljudi dostojni svoje namjene?
Evo naših TOP 10 dokaza da je zemlja ravna, u pokušaju da se solidarišemo sa ravnomozgašima.
1.Ako se opoganiš na vrhu brda , izmet se kotrlja ka dnu ,ravno ka ravnozemljašima.
Znači nema gravitacije, jer uvijek isti glupani opogane sami sebe.
2.Ako pustiš mozak na pašu , on se ne vraća vlasniku.
Znači zemlja nije okrugla.
3. Mozak ravnozemljaša ne može roditi pametnu misao .
Znači zemlja nije okrugla, jer su pametne misli zaokružene.
4. Glupost ravnozenljaša nema granica.
Znači zemlja nije okrugla ,jer su neki pametnjakovići ograničili njen poluprečnik sa 6.731 km.
5.Ravna Zemlja je centar Holografskog univerzuma krojenog po nahođenju vanzemaljaca.
Sve je objašnjivo ako je zemlja ravna i ako avion proleti kroz sunce..
6.Okruglo sunce je mnogo manje od ravne zemlje.
Znači lažu nas da je zemlja okrugla. Naučno dokazano da su sve planete i zvijezde u svemiru sferičnog oblika osim zemlje. Naime ,zemlja kao ravna ploča mora biti centar svemira.
7. Jedina nepoznanica u vezi ravne zemlje su njeni nositelji.
Niko još nije zavirio ispod ploče da vidi da li zemljinu ravnu ploču nose atlant, tri slona ili kit.
Zemljotresi su dokazi da je zemlja ravna ploha.To su slonovi roknuli ili je kit pustio vjetar, a možda Atlant mjenjo položaj ruku , dok je drugom češkao zadnjicu.
8.Ravna zemlja ima svoj sferični svod koji ništa ne može probiti.
Mozak ravnozemljaša ima praznu sferu , koja se ničim ne može dozvati pameti.
Veoma jak dokaz da je zemlja ravna.Jer nepamet ne može promijeniti zamišljenu kakvoću zemlje.
9. Ljudsku glupost treba zabraniti.Za to je najpogodnija teorija ravne zemlje.
Ne može se glupost preliti preko njenih krajeva , jer je tamo sačekuju ili vanzemaljci ili strašni najnapredniji i najkrvožedniji stanovnici zemlje , koji se milenijumima skrivaju od stvarnosti ravnozemljaša, iz straha da ne naude njihovoj pameti.
10. Zbogom ostaj ravna zemljo , prepuštamo vas šupljo (pupa hava) mozgenzima, a mi odosmo svojoj okrugloj, obloj, loptastoj zemlji, koja se vrti oko Sunca , a mjesec oko nje. Tamo imamo manje mogućnosti da padnemo preko ivica ravne zemlje , naučno utvrđene od šupljoglavaca.
Ovo nije dokaz za bilo šta, već vrijeme je da se malo našalimo.
Zadovoljni smo što pola vremena dubimo na glavi,
a pola hodamo, jer smo stanovnici okrugle Terre.
Ha nam krv udari u mozak , mi se uspravimo, uspostavimo normalnu cirkulaciju,
i divimo se ingenioznim glupostima i nepameti naučnih dokaza ravnozemljaša.
Što bi poete rekle:
-Ko se rodi glup, nema praga njegovoj gluposti .
U prevodu:
-Ni jedan blesimetar ne može izmjeriti količinu ljudske imbecilnosti i idiotizma.
Svod sikstinske kapele je uradio Mikelanđelo Buanoroti,kažu najčuveniji renesansni umjetnik. Mi kažemo neka druga najčuvenija ikona.
Sikstinska kapela (talijanski: Cappella Sistina) ili jednostavno Sikstina je u izvornom značenju papinska kućna kapela u sklopu Vatikanske palače u Rimu. Izgradio ju je arhitekt Giovani de’ Dolci između 1475. i 1483. godine po nalogu Siksta IV. Papa je zahtijevao da to zdanje bude svedeno na najbitniji arhitektonski oblik, zatvoreno i gotovo nepristupačno izvana, takoreći utvrđeno.
Papinska palača ili Vatikanska palača, službena je papinska rezidencija u Vatikanu.
Palača je zapravo kompleks zgrada koju čini papinski apartman, neki uredi Katoličke crkve, kapele, Vatikanski muzeji i Vatikanska knjižnica. Uključuje preko 1000 soba, između ostalog Rafaelove sobe i Sikstinsku kapelu.
Mogu se hadumi i tetkice ganjati i sakrivati danima,a da ih niko ne utnemirava.
Rad na svodu je sa prekidima trajao dvadeset tri godine. Za prezentiranje svoda bile bi potrebne knjige i knjige.
Mi nemamo toliko vremena, pa ćemo crtično obratiti pažnju na centralnu fresku koja dominira svodom:
Stvaranje čovjeka
Citiramo vikipediju koja o u jednoj rečenici o toj sceni kaže:
” Umjetnik izražava uzvišen čin stvaranja jednostavnim dodirom vrškova prstiju kroz koje kao da prolazi pravi i istinski naboj životne snage od stvoritelja Adamu.”
Toliko bogohuljenja u jednoj slici i jednoj rečenici koja je je glorifikuje ne može podnijeti um normalnog čovjeka.
Mi ćemo u kasnijem tekstu obratiti pažnju na ” umjetnika i uzvišen čin stvaranja “.
Moramo podsjetiti da je Stvoritelj strogo odredio:
” Ne pravite mi rezanog lika.”
Stvoritelj je poslao jasnu poruku :
Moju bitnost znate, ali ne i Moj lik. Njega će upoznati samo odabrani, blaženi i čestiti po Mom i izboru nebeskih Anđela.”
Time se kaže da Njegov lik niko nije spoznao i da niko ne zna kako On izgleda. Znači svako slikanje ili predstavljanje Stvoritelja u bilo kojoj formi je čisto bogohuljenje i puka fantaumagorija.
Mikelanđelo i njegov nalogodavac papa Julije II su zanemarili i oglušili se o izričitu Stvoriteljevu zapovijest.
To je tek početak najsablažnjivijeg ,svjetskog , javnog bogohuljenja koje traje od 1512 god. do današnjih dana.
Lik papinog i umjetnikovog stvoritelja je autoportret Mikelanđela Buonarotija.
Lik Adama je istovjetan liku Lede nalik portretu mladog plemića Tomaza di Kavaljerija u kojeg se Mikelanđelo strasno zaljubio 2o godina poslije slikanja bljuvotine.
Slučajnost ili ne, tek nevjerovatne su sličnosti Adama, Lede (sa labudom) , statue Davida i mladića iz grafike San sa Tomazom De Kavaljerijem. Za Ledu, Davida i San se pouzdano može tvrditi da je to Kavaljeri.
Adam je nastao 2o godina ranije pa može se zaključiti da je Mikelanđelo imao skrojen lik svoga idealnog partnera – muškarca.
Da li ga je susreo u kamenolomima, gdje se volio i po osam godinama zadržavati i prepuštati se bolesnoj strasti da mlada muška tijela uživaju u njemu ili je samo plod mašte to se nikad neće moći utvrditi. To i nije toliko bitno.
Najbitnije je da je Mikelanđelo svom i Julijevom “stvoritelju” opoklonio svoj lik. Lice i tijelo ortodoksnog i samopriznatog homoseksualca. Pola milenijuma odnosno 500 godina nas sa plafona sikstinske kapele posmatra lik pederčine ,koji se ruga i ismijava Stvoritelja i svakog čestitog i iskrenog vjernika.
Nebesa su to mogla riješiti jednim potezom. Tres i nema ni bogohulne kapele ni Vatikana . No, nikad se ne zna.
Ali Nebesa to nisu htjela, žele da se zlo i blud uvećava iz godine u godinu; dok ne dostignu granicu samouništenja. I da se odvoje pravovjerni od pogana i bogohulnika.
To će na priliku uskoro biti; još u ovom vijeku, negdje oko 2.065 ili 2.056. Vatikan se treba urušiti. Proročanstvo iz Fatime je dalo podatak ali je neko pogrešno prepisao godinu ; zato je dilema.
Ni jedan papa, ni jedna papska kurija nikad ništa nije poduzela ,da se to Sikstinsko zlo i huljenje izbriše. Njih je Mikelanđelo osramotio , žigosao i obilježio ko živinčad , prostitutke i bogohulnike za sva vremena.
Nije nam jasno kako bilo koji papa, mnogobrojni zborovi od 32 pjevača i hiljade kardinala mogu da vrše misu i da se mole, dok ih se plafona podrugljivo gleda peder i glumata ono što glumata, njihovog stvoritelja.
Milioni hodočasnika i vjernika su hodočastili sikstinsku kapelu. Hodočastili i šutjeli.
Znamo neki su neuki, većina je neuka.
Šta je s onim koji nisu neuki?
Zašto oni šute i glas vapijućih iz jordanske pustinje ne poslušaju i prenesu riječi:
-Pokajte se gršnici, farizeji i sveštenici, licemjeri i pogani, jer blizu je Carstvo nebesko.
Bjelavski konzilij vjernici nisu nikad vodili u Rim. Obećali su da ću sve učiniti da tu sramotu izbrišu pa koštalo šta koštalo.
Čudi nas da to niko do sada nije učinio. Kažu da su Italijani veći katolici od pape. Mi im ne vjerujemo; nisu ništa protiv te sramote i rugla poduzeli.
Mi ništa više ne možemo poduzeti.
Iz Bosne ne možemo i ne smijemo maknuti. Opasno joj rade o opstanku. Što bi Pjevač rekao šta bi bilo sa našim Sarajevom , da mi odemo iz njega.
Većina papa i njegove svite ne slijede Stvoritelja.
Oni slijede Mikelanđela i slične pederske protuhe, to dokazuju strahom kojim mu se klanjaju. Vjernost nekom drugom demijurgu je neuništavanje te rugobe, rugla i Bogohuljenja koji sramote i žigoše cjelokupno kršćanstvo.
Mi smo hrišćani jer smo prigrlili sve vjere koje slave Boga jedinoga.
Misao da je peder Mikelanđelo Buonaroti glavna faca u papskoj crkvi navodi nas na muku i povraćanje. Kad god ulazimo u bilo koju crkvu, samostan ili katedralu vidimo govnara Mikelanđela na stropu glavne papske molitvene odaje ,kako nam se ruga.
Ta slika nas proganja stalno, i opet. Opet i stalno; dok ne presvisnemo ili nešto ne poduzmemo. Nas, pola hrišćana i pola nehrišćana, ta sikstinska bljuvotina, kojom bezbožnički peder udahnjuje život njegovom pederskom sudrugu Tomazu proganja i boli, blateći i žigošući sve monoteističke religije.
Stvoritelj je uništio Sodomu i Gomoru i mnoge druge zemlje i gradove zbog ljudi poput Mikelanđela. Vatikanska crkva se ruga svom Stvoritelju i dozvoljava istospolne (čitaj : pederske brakove – brakove onih koji međusobno čeprkaju po govnima ); odnosno paganske brakove umno poremećenih ljudi.
Ukoliko su vam nejasne ove riječi ,pročitajte riječnike od prije 50-60 godina ili tadašnje komentare o pederima u sredstvima javnog mnijenja. Ne morate se toliko vratiti u prošlost. Pregledajte, najgledaniji šou BBC od 2.004.-2014a : Šou Krisa Mojlea (Christioper Chris Moyles).
Ili poslušajte nas!Dođe mu na isto.Normale su normale,a izopačena i pogana rugla su uvijek bolesna bila.
Da li je Jovan predvidio ili znao da će biseksualac Savle odvesti novu crkvu u Rim i putem kojim ona ide, to se ne zna.
Ali se uporno ponavlja da je Jovan otkrovenjem označio Vatikan kao bludnicu zvijeri. Da li je zbog toga odredio toj crkvi težak i neslavan kraj?
Ni to nam još uvijek nije previše jasno? Moraćemo joj, bar još nekoliko puta proučavati Fatimu i njeno otkrovenje u hladu đardina i šadrvana.
U slučaju da Vatikanska crkva ne poduzme ništa po pitanju Mikelanđelovo autoportreta; nije zaslužila bolje vođe od Mikelanđela i zvijeri.
Da su svod radili i Leonardo da Vinči i Karavađo zajedno sa Mikelanđelom onu bljuvotinu pod hitno treba sastrugati i uništiti duboko u ciglenoj osnovi. Ako treba i svod uništiti. No neće biti potrbno.Svod više ne može držati težinu gadarije.A ona trojica su bili ortodoksni,… katolici.
Taj dio sastruganog sikstinskog svoda treba ostaviti bez likova i na njemu preslikati onu najudaljeniju i najljepšu poznatu maglicu.
Tamo negdje u toj ljepoti se nalazi blještavi prijesto Boga Jediniga, Stvoritelja Silnoga.