Odavno je završio svoje pisanje, bolje da ga nije ni počinjao. Na počinak ne može poći dok rekvijum ne dobije. Niko mu ga dao nije.
Borhes je jedan od ubleha.
Sa takvim je lako završiti, rekvijum im dati.
Volio je, blago rečeno, bio je fasciniran E.A. Poom.Skoro nekrofilski se prema njemu odnosio. Ali ništa pod kapom nebeskom od njega naučio nije.
Dva tri detektivska rebusa nalik abortusima, koji šupalj stih i nešto malo praznog pisanije. To je njegova ostavština.
Hvalili nam Borhesa, mnogi. Mi to ne čitamo,to se tamo neki,anamo oni grebu za nešto.I Kiš pod njegov uticaj pao, šteta i nažalost, a mnogo poetičniji, izražajniji i ljudskiji od Horhea bio. Danilova poetičnost nam se dopada ,pa pročitasmo Borhesa od a-ž.
Jok, ništa. Ni osjećaja, ni riječi. U nama i njegovom pisanju. Kontamo; ovdje je neko malouman ili se maloumnim pravi. Mi ili Borhes, trećeg nema. Da,ima onih koji se prave da su zaluđeni ublehom.
Čovjeka Borhes isključuje. Znači nas isključuje, ljude od krvi i mesa. Od žila, hrskavica i kstiju, koji pomažu da se izdrže sve tegobe. Isključujući ljude on isključuje i tijelo i terete što nam se kroz život tovare: radosti i tuge , ljubavi i mržnje, strasti i ledeni brijezi, sreću i bol, život i smrt …Čovjek mizantrop ena na ena.
Mi ponovo čitali i opet ništa. Ništa o ničem i išta o nama. I treći put i opet ništa. Ništa o ženama i ljudima i djeci, ni kako se grlice ljube i perje leti. Nema ni akcije ni reakcije ni interakcije. U nama, djelu i Borhesu i pričama.
Tada se odlučismo za drugačiji pristup, sistematičniji;koji mora da obuhvati Borhesovu prozu.
Starogračka poetika nalaže:
1.Vrijeme, mjesto, patos, uvod, glavni dio, završni dio, epilog (šta je neko hotio rijet). >
2.Ličnosti: glavne muške i ženske, anđeli, bogovi, polubogovi… i urijetko djeca, skor nikad. Sporedne uloge isto, plus neki hajvan ili biljka.
3.Scenografija : pun dunjaluk predivnih dekora, gdje god glavu okreneš ne možeš se Božje ljepote i krajolika nagledati.
4.Mjesto i prikaz poetike: amfiteatar, trg, pozorište, škola, priroda (proplanak, Gaj, bašta, đardin, kuća na sprat, sobićak, pržun, izvor voda hladna, može i Jezerska , svako mjesto
gdje ima makar jedan gledalac ( a može i bez njih), papirus.
5.rekacija: aplauz, muk, tajac, negodovanje, zvižduk,kamenovanje.
Poetika – Borhes ( duel na šahovski način); prikaz neovisnog i samoproglašenog majstora , djelioca pravde. Samoproglašeni su uvijek najpametniji i naprefirganiji a ubjedljivi ; pitajte Savla oliti Pavla, onog što je Htista proganjao :
Arena : gledalište
I. Pod jedan (1.) ništa.
Ama baš ništa. zbrkano, smušeno ali ni traga od bilo kakvog elementa stavke 1. Kako očekivati nešto od čovjeka koji je zlo označio marksizam i komunizma .(Ne volimo Marksa i njemu ćemo posvetiti pažnju drugi put. Komunizam nije Staljin, Mao, i staljinčići i maoistići.)
Nacizam, religije, zapad nikad nije označio kao zlo. Vjerovatno zbog svog porijekla i ženinog (polunjemica, polujapanka).Usput ženu mu je mrtva majka sa ceste pokupila. On kakav je bio, preko advokata, bez ličnog prisustva je oženio u 87 godini, nekoliko dana pred smrt.
Da, još jednom prije se ženio u šezdeset osmoj godini, starici majci dosadio kuknjavom, pa mu ona uvalila prijateljicu iz djetinjstva, kada nije postao ono. Kažu nesreće mu uništila sve od pasa pa nadolje. Mi saznali da je hadumica od ranog puberteta bio.Toliko o njegovom poznavanju žena.
Potcrtavaju da je mješao je stvarnost i fantastiku.
“U nekoliko navrata, pogotovu na početku karijere ta miješanja su ponekad prelazila granice i ulazila u sferu prevara i literalne krivotvorine!” ( Borhesov CV ).
Znači volio malo “posuđivati”.
Mi kažemo krao je Poa. Htio je dostići Poovu neprevaziđenu fantastiku i stil ali je odlutao na staze mlakosti, beskrvnosti, mlake vatre, magle i dimova.
II. Pod dva (2.) skoro ništa.
Naletismo na neke aveti i nakaze od vatre k'o fol , dosta zla, knjiga, praznine i vakuma, ništa nalik ljudima ili bar ljudskim kreaturama.
Sve neki iskrivljeni, iščaseni, morbidni, šuplji , truli nakazni likovi. Ako pronađete normalnu ženu ili dijete kao junaka njegove proze, ili barem sporednu ličnost, garantujemo da je vaš IQ mnogo veći od Ajnštajnovog. Ženske likove već možete pronaći;ali poput njega iščašene.
Mi ne bi voljeli ni u po’ bijela dana da se sretnemo sa Borhesovim ženama. Poetika se ne može graditi na kreaturama. Reklame za toalet papir su karakternije i sadržajnije.
Nama je jasno zašto su njegovi likovi takvi kakvi jesu. Borhes je bio iskompleksirana, vrckasta, asocijalana, feminizirana, frfljava, beskrvna i pataloška kreatura. Ne govorimo o Borhesu poslije 1939 g. Od tog vremena je postao još rđaviji.
III. Pod tri(3) skoro ništa.
Malo plamena i onog dima, koja knjiga i stepenica, koja ruševina, zrno pržunaste atmosfere i to je to.
IV. Pod četiri(4) samo papirus. Priznaje se; tu priliku dobro iskoristio. Uopšte ne mislimo na umjetnički dojam , već na one kojima je nešto prodao.
V. Pod pet(5) bilo je tu svega.
Kod nas je to bilo ovaka: odgoj nam ne dozvoljava bučno negodovanje, zvižduke još manje. Kamenovanje isključujemo. Da smo živjeli i doba prije Isusa to bi nam bile prve reakcije na Borhesa.
Dobar bio drvodelja, ali nauk ponekad i nije; kako se uzme. Čestitima mnoge stvari zabranio jer su ga voljeli i slušali. Zli su njegov nauk naopačke okrenuli i po njemu se vladali, pljačkali, silovali i ubijali.
Pitajte povijest i vikipediju, onu što je “čovjek” piše. Aplauz za besmisao ne ide. Muk pristaje hajvanu. Tajac pripada čovjeku ali to je nedoumica i zaprepađtenje “boli glava”.
Naša reakcija je bila: Mi smo zabezeknuti, koliko najeftijijeg ničega.
Ne zbog toga najeftinijeg ničega. Izuzetno često se dešava to: koliko nejeftinijeg ničega, razrooki i maliciozni političari, rakomorni i trilateralni premjeri i predsjednici, jalove zatvorske hanumice i pederi političari za novac ili bez njega davalice, oni sveti bez svetosti od šćemlijice, popovi, fratri, hođe i većina sveštenih lica, siću nećemo nabrajati.
Uh umorismo se.Ne računajući pjesme nabrajalice ovo nam ;čini nam se; najduža nabrajalica koju smo sprcali u jednu rečenicu.
Ovo Borhesova švrljanje je bilo beskonačno bljutavo ničega. Da može papir na kome se to pisalo ne bi se počeo crveniti, već bi se u tren samozapalio kao Borhesov vatreni dualitet.
Naša zabezeknutost je bila tolika da smo joj moral dati akšam infuziju.
Skor: Poetika 4,9 – Borhes 0,1.
Borhes nokautiran pa trenutno diskvalifikovan za sva vremena, po nacionalističko/fašističkim uzansama odlučivanja.
Komentarišući tek održani duel komentatori su Horhe Luis Borgesa opisali u tri riječi :
Carevo novo ruho.
Borhes bi bio zadovolja tim komentarom pa bi komentarisao:
“Ja nisam ništa drugo radio nego tražio način da diskvalifikujem poetiku,ljude i ljudski um u ime neljudskih kreatura koji su čuvari moje praznine.”
Jedan čovjek je poslušao Borhesa i napisao praznu knjigu. Imala je naslov pogodite: jer morate nam i vi malo pomoći:
Prazna knjiga.
Sadržavala je nijedno slovo.
Čovjek vrišti carevo novo ruho.Niko ne obraća pozornost na prazninu.
Već viđeno, plagijat kažu.Borhes je isto tako,još praznije pisao ili kalemio rijeći preznine sa blijedim stilom.
