Jevreji danas otpočinju slavlje praznika Hanuke tradicionalnom paljenjem svijeća.Jedan od najvećih jevrejskih blagdana slavi se 25. kisleva (sredina prosinca).Tako je bilo po tradiciji.
Svaki jevrejski praznik veže se za dio njihove istorije.Hanuka je praznik radosti,i zato:
Hanuka lesimha/Hanuka na radost
Juda Makabejski (Jehudah Ha Makabi) ili po naški Juda Čekić je 167.godine p.n.e. nakon ustanka protiv seleukidske vlasti uspio oslovoditi dio Izraela oko Jerusalema.Seleukidsko carstvo je dio helenističkog koje je nakon smrti Aleksandra Velikog podijeljeno među trojicom njegovih vojskjovođa.
Mukotrpna je historija Jevreja.
Bili su izabrani narod.A onda se Jakov borio sa Bogom i dobio ime Izrailj,onaj koji se bori sa Bogom.
Takav odnos je odredio usud Izrailjaca,jer tako se prozva i Jakovljev narod.
Ropstvo kod Egipćana, lutanje pustinjom pred kapijom obećane zemlje i vječne borbe sa Filistejcima i njima sličnim paganskim susjedima nikad Izrailjcima davali mira i vremena za predah.
David i Salamon su omogućila mali predah i napravili prosperitetno kraljevstvo po volji Nebeskoj.Salamon je izgradio Zavjetni sveti hram.
Čim bi zapali u blagostanje Izraelcima bi popustila religijska pažnja i zpadali bi u nevjerovanje i paganstvo.Mnogi sveštenici i proroci od Isaije,Jezekilja,Jeremije … su ih opominjali i prijetili gejanskom vatrom.Nije pomagalo.
Onda su kao proročka kazna 597.došli Nabukodonosor i Babilonci ,da bi ih 1o godina kasnije porobilimodveli kao sužnje u Babilon i razrušili Sveti Solomonov hram.Tako su postali dio Starog zavjeta u Danilovim svjedočanstvima.
Svojom pobožnoću ,marljivoću i vraćanju iskrenoj ,prednoj vjeri Bogu jedinom Izrailjci su
Slomili babilonske vladare i ovi su ima dozvolili da se vrate na ognjišta.
Judeja je bio naziv kraljevstva još od Vavilonaca.Obnovljen je Sveti hram
Zatim dolazi Aleksandar Makedonski i i vlast selukida se protegla skoro dva vijeka.
Historija nikad nije učiteljica života.
Rimljani su nova kazna.Oni su došli sedamdesetak godina prije Hrista i bili su okrutniji od prethodnih zavojevača.Poslije Velikog židovskog ustanka (66.-70) Rimljani su učinili masakr na Izraeljcima i do temelja poravnili Bet HaMikadash na gori.
Nakon novih buna ;Kitoski rat (115.-117.) i Bar Kohbin ustanak (132.-135.) rimski car Hadrijan je dekretom ukinuo Judeju i ozvaničio provinciju Syria Palaestina. Postavio je njeno sjedište u Jeruzalema u Aelia Capitolina pokušavši tako izbrisati sve veze židovskog naroda s tim područjem.
Tada počinje pogrom Izrailjaca koji su raseljeni širom poznatog svijeta.Proganjanisu , mučeni, pljačkani i ubijani sve do 1946.kada su na teritoriji Palestine osnovali novi Izrael.
U tih , nešto više od 1 800 novo vjekovnih godina praznici Hanuke su bili rijetki trenuci opuštanja i slavlja.
Ovaj praznik svjetlosti i ulja su slavili naši,bosanski i sarajevski plavi Sefardi.Oni su nam poklonili priču o svjetiljki koja je sedam dana gorila bez ulja i nagovještaj da će naći mir i spokoj.
U mračnoj Evropi inkvizicije; progona,mučenja i getoizacije Izraelaca Sefardi su našli mir i svoju čarobnu svetiljku iz Svetog hrama koja je sijala do 1941.godine.Tada su neki zli ljudi učinili Izraelcima ono šro su pedeset godina kasnije učinili bosanskom narodu.
Mi se poželjeli hanuka halve ,kolač sličan bosanskoj halvi naši Jevreji spremaju za ovaj blagdan.Predivna Estela ,žena našeg rođaka Kemala Ćelebićića je bila zadužena za tu slasticu.Za rata,njih dvoje sa zlatnom dječicom i većiniom sarajevskih Jevreja odoše u Izrael.Na žalost sa kartom bez povratka.Želimo im sreću .
Kraj kratke storije o Izraelcima ćemo završiti na Ladinu,jeziku naših Sefarda.
Kako umuju umni neumnjaci iza Neptuna se nešto zloslutno nalazi.
Istraživači su sada više nego sigurni da se Planeta devet Sunčevog sistem krije negdje na periferiji, ali je nemoguće otkriti korišćenjem postojećih teleskopa.
U ovoj vrlo nepismeno koncipiranoj rečenici uposlenika Radio.S i ev.istraživača kriju se dvije gluposti.
1.Sigurno je uvijek sigurno. Nema manje ili više sigurno.
Može se sumnjati u ispravnost tvrdnje, a ako je nešto sigurno, ne može biti manje ili više sigurno jer je istinito.
2.Huble svojim pogledima , bez ikakvih problema ,prodire i snima nebeska tijela slična tzv.Planeti 9 ( čak i mnogo manje) a koje su hiljadama svjetlosnih godina i daleko od zemlje.
Ipak pretpostavlja se (skoro je sigurno / ma bjaž’ ba!) da je ta planeta 10 puta veća od Zemlje i da je od Sunca udaljena 602 AJ (kažu otprilike ,ali tačno toliko).
Baš su pametni.Ne znaju gdje je, ne vide je, ne čuju je, ali u bocu odrede parametre.
Smatra se da je ta planeta, nazvana Planeta devet, 10 puta veća od Zemlje, 20 puta udaljenija od Sunca nego Neptun i da je najudaljenija planeta u solarnom sistemu. Iako postojanje Planete devet tek treba da bude zvanično dokazano (aha,kak’ ne!), ti isti istraživači snažno sumnjaju da postoji tako velika planeta koja se tako vješto skriva na dalekom rubu našeg solarnog sistema.
Ovaj izraz „ snažno sumnjaju da postoji“ je veoma nespretan i nejasan.
Čuj molim te snažno i čuj molim te sumnjaju da postoji.Znači snažno ne vjeruju da postoji,a tekst slavi postojanje.
E sada dolazimo do bibera po pilavu.Skoro pola milenijuma ( a po nekima još od Babilona) se traga za Planetom X , a eto izgleda da su na tragu Planete 9.
Mi vam sada nećemo objašnjavati kakva je razlika između X (iks) i X (latinsko 10), jer se neukima i nepismenima može zavrtjeti u glavi,od njihovih lažnih teorija.
Kažu,ako su ove planete tamo negdje, ili samo jedna od njih moglo bi se objasniti zašto je solarni sistem pomalo van ravnoteže. U većini zvijezdanih sistema, okolne planete imaju tendenciju da se rotiraju u skladu sa svojim Suncem. Međutim, u našem solarnom sistemu, planete su pod uglom od šest stepeni od svoje ose.
Međutim da se planete ne vrte tako kako se vrte,zamantalo bi im se , katapultirale bi se iz svoje orbite i nastao bi nered.
Dakle, kako god ga zvali ,takozvani nevidljivi planet 9. je pravi smutljivac.Pravi pometnje sistemu koji je star 4,5 milijardi godina.
Nije ni čudo šta ga se hablečine plaše.Jer ako se tako vješto skriva,a napasnik je,tko zna šta mu može dunuti u nevjerničku tikvu.
Možda organizuje reli kroz sunčev Sistem ili kakav maskenbal sa vatrometom u kojem se Zemlji loše piše.
Srećom,zahvaljujući Višoj sili još uvijek je pod kontrolom.
No, kada toj istoj Sili bude previše zla koje ljudi čine,možda tu ,još uvijek nepostojeću, planmetu 9 ili X pusti s lanca.
Evo, neki dan naletjesmo iz čista mira na neke kreature u jednom kafiću.
Nemojte nas pitati kako znamo da su kreature.
Sve će se samo objasniti.
Napolju pada drugi ili teći snijeg , nismo sigurni, jer je nama svejedno snijeg ko snijeg. U Sarajevu je uvijek bilo snijega i insana. Tako smo mi mislili.
Rat i vrijeme poslije rata nas naučilo da insana i hajvana ima pola/pola i malo više hajvana.Neke smo otjerali,neki su otišli,a neki su otišli pa se vrnuli i doveli bulumentu novih. Ne znaju čestito ni govoriti.
Poslije nam u Sarajevo i zemlju dođoše nepismeni hajvani sa maramama na glavi.Oni nam ipak vrše tihu okupaciju zemlje, uz pomoć klana riđobradog i vehte samozvane “iz”
O svim tim hajvanima često pišemo.
O ovim kafičkim pišemo prvi put.
Pao snijeg,naopolju ispod nule , u kafiću prohladno. Gazda ili štedi ili se nije pripremio za sarajevsku zimu.
Mi nismio ni skinuli naše vijetnamke,odmah nešto ljuće naručili. Zbog toga nam upale u očio one kreature .One se skinule, u potkošuljama ostale.
Znamo mi šta je moda. I Toše je najviše volio u majicama na koncertima se znojiti. Ali vidimo i zašto su se skinuli.
Išarani ko impresionistički pejsaži.Skoro da nigdje mjesta bez šara na koži nema. Ipak impresionisti su ganjali umjetnost,a kreature ašičare, glupost.
Nama muka, jer nam žao te mladosti.
Nas učili da je tetovirenje:
-Ukrašavanje kože ubodima igle umočenim u boju; a to je bolno.
-To je bio običaj kojem su težili pećinski ljudi i urođenički narodi.
-Potom , ne baš rašireni običaj mornara,koji su vidjevši išarane urođenike ,u dokolici radili iste šare.
-Propalice i kriminalci koji su se vrzmali oko mornarskih krčmi počeše kopirati kopije.
-Zatim bokseri i natjecatelji borilačkih vještina se ugledaše na kriminalce.
-Da bi se kontinuitet nastavio pobrinuli su se nadrogirani američki vojnici u Vijetnamu.
-Kada su pobijena i uništena djeca cvijeća,njihove nemušte kopije,ušlagirani besperspektivci počeše se masovno šarati
-To je već postao bizbis i počele su raditi mašine za štancanje uboda i ubrizgavanje boja.Biznis kao svaki biznis se zasniva na profitu,propagandi i takar u mozak, ciljane pupa hava grupe.
-Sada to postade uvriježena moda,ušlagiranih, iskompleksiranih, nerazumnih i neinteligentnih bića.
Jedna naučna studija Blekijevog instituta za humanizam,alkoholizam i renesansu je utvrdila:
Kvocijent inteligencije tetovirane osobe je obrnuto proporcionalan broju tetovaža.
Studija se nije bavila ispitivanjem mogućnošću pojave zaraznih bolesti,mada je skrenula pažnu i na te mogućnosti. Na zarazu mogu uticati višekratne upotrebe igala, nehigijenske primjene bockanja i uslova održavanja igala,boja i pribora.
Studija je preporučila novu studiju o svim aspektima širenje bolesti. Posebnu pozornost su uštancali na djelovanje otrovnih boja koja kroz krv dospijevaju do DNK i mogu ostaviti trajne genetske promjene i mutacije.
Eto zbog toga nam žao te istetovirane mladosti,ne zbog toga što nemaju mozga. Imaju ga oni, ali su im isprali mozgove. Sada mladost u svom beznađu vidi ono što “vladari” novog svjetskog poretka žele da vide.
I da se onda, kao ona trojica blentovija, tarzanaju u potkošuljama na velikim minusima.
Šta se može,njima je uzor primitivac i narkoman Đastin Biber i ostala slična “šou biz elita đet seta” bez mozga.
Nacrtao Leonardo da Vinči Poslijednju večeru prije 522 godine (1495-97) . Još uvijek se o njoj koplja lome.
Neko napisao i knjigu Da Vinčijev kod. Po knjizi napravljen scenarij i snimljen film.Koliko je utemeljen po stvarnim činjenicama nije bitno.Bitno je da se Vatikan nije previše bunio.
Pitali i razmišljali ,nikako da skontamo.Uzmemo ponovo Novi zavjet da čitamo i pronađemo ono što smo pronašli prije pedeset godina;i svaki put kad smo Jovanovo jevanđelje čitali.
Ima mnogo stvari po kojima Jovanovo jevanđelje odudara od drugih.Prvo nije autentično.Drugo sumnjmo da ga je Jovan evanđečista napisao.Ako ga je napisao sam je sebe u bulu uvalio.
Sva jevanđelja se slažu samo u jednom.Za svadbenom,odnosno poslijednjom večerom je sjedio Isus i dvanaest apostola. Znači, tako jevanđelja tvrde da Marija Magdalena Isusova mezimica nije bila na tajnoj večeri.
Ništa neobično.Savle i Vatikan su isključili žene iz života.Zbog toga su se vremenom feminizirali.Ako ne vjerujete pogledajte strop Sikstinske kapele.Ne morate ni posjetiti baziliku sv.Petra jer je prizor pogan. Pederske bljuvotine možete vidjeti gdje god hoćete.
Vi ste pomislili da smo greškom večeru nazvali svadbenom . Nismo pogriješili. Stvarno je to bila svadbena večera.
Po Isusu to veče je bila i momačka i svadbena večera. Momačka, skupili se ljudi i momci da slave sutrašnje Isusovo vjenčanje sa nebom.Zasjeli ljudi za trpezom,hastal pun meze i pića,samo im harmonika nedostaje. Slavljeniku nije bilo do muzike pa je zato Mojsija harmonikaša nije ni pozvo.
Kako se vjenčanje završilo postoje četiri verzije.
Ukratko:
Hrišćani: Rimljani Isusa na nagovor jevreja na krst razapeli i on je Božji sin..
Jevreriji i dvostruki konvertit Savle/sveti Pavle: Mi smo Isusa objesili i zbog toga on ne može biti ni mesije ni Božji poslanik.
Hindusi: Isus nije ni razapet ni obješen.Umro je u Indiji u diobokoj starosti, u 82 god,
Muslimani :Isus je bio samo Božji poslanik i nije ubijen.
Isusova smrt nam je u drugom planu,sad nas interesuje tajna večera ,naročito ona slikana da Vinčijevom rukom.
Na slici se sasvim jasno se vidi žena pored Isusa sa njegove desne strane. To je Jevanđeljski đentlmenski raspored.Muškarac sa lijeve strane,bliže ženinom srcu.
Ima još slikara koji su na taj način slikali tajnu večeru. U svim dostupnim slikama lice osobe sa desne strane nema naznaka brade,čak i ako lik izgleda ko muško.
Dolazimo do pitanja: Ko je osoba do Isusa?
Vatikan i Jevanđelje jednoglasno tvrde : Jovan evanđelista
Teorija zavjere i film tvrde : To je Marija Magdalena.
Mi nemamo svoje mišljenje,već samo razmišljanje o mogućnostima.
Ako su Vatikan i jevanđelja u pravo onda su Vinči i neki drugi slikari u krivu.
Ako je da Vinči u pravu onda su Jevanđelja i Vatikan u krivu.
Vi sada likujete,joj im logike, boli glava. Mi nismo gotovi sa našom analogijom i molimo da se strpite.
Leonardo je bio homoseksualac i vjernik što je nespojivo sa Biblijom. Po njoj i svim ljudskim normama , bi trebao biti nevjernik, pogančer , licemjer i po inkviziciji na lomači zaglaviti. Međutim zbog njegovih majstorluka, pape su mu kroz prste gledali.
Leonardo je bio veoma obrazovan i kao peder relativno senzibilan muškarac.Nažalost njegov senzibilitet je otišao na stranu Sodome i Gomore. Ali kažemo znao je čitati i pročitao sv.Jovana skroz na skroz i prozreo kao Malu Ivančicu .Ta Ivančica je bila uzor papisi Ivani . Namjerno pravimo zamjenu identiteta radi utvrđivanja mogućnosti da Vinčijeveg prepoznavanja.
U vrijema Isusa tajno su se ljubili ljubavnici preljubnici ( muško i žensko ) i pakleni potomci Sodome i Gomore. Jovan ili Jovančica je stalno kaskao za Isusom ,ne bi li pobrao kakve simpatije ili nešto više.
Druga tri jevanđelja ne gledaju na braću Jakova i Jovana Zavedejeva sa simpatijama. Vidi se da su braća i majka im tražili od Isusa više časti nego im je bilo namjenjeno.Jovan se u svom jevanđelju hvasta kao da je sam Isus. Zato Isusov osoran i poražavajući odgovor majci Zavejdejevih.
Isus nikad ništa nije radio tajno.On je farizeje i saduceje ružio i omalovažavao,prevrtao stvolove u hramskom predvorju.Izabranica njegova srca je Marija Magdalena. On se gnuša homoseksualca.On se gnušao svih bestidnosti i svakolikog zla.
Zato je Da Vinči odmakao Isusa od Jovana; čovjeka koji se nameće. I onaj zaštitnički gest Petra koji Ivanu prijeti. Petar i Jovan imaju nešto zajedničko,što niko sem jevanđelje ne smije da dirne. Ako je Juda izdao Isusa,a nije,Isus mu je svjedok, Jovan i Petar i ostali su se se odrekli Isusa u noći Tajne večere.
Petar tri puta prije prije kukurijeka, u vrlo kratkom periodu.A Jovan se hvastao da je bio u dobrim vezama sa sinodom i sveštenstvom koji Isusa predadše Pilatu.I sam reče bio je prisutan u hramu kada se Isusu sudilo i sudbina mu se krojila.Ne progovori Jovica tada ni jedne ,da zaštiti svoga rabija.
Jovan se odricao Isusa čitavi veče tokom suđenja pred Kajafom. I nije ga stid to napominjati u svom jevanđelju.
To nam daje povoda da sumnjamo da je Jovanovo jevanđelje Jovanovo. Ako jeste, vjerujemo da je pod prijetnjom smrću pisao svoje ucifrano jevanđelje.
Jovanovo jevanđelje i otkrovenje odišu stilom književnike i smutljivih farizeja.Nipošto ne liče na riječi nepismenog ribara.Logika nalaže da prihvatimo da su jev anđelje pisali Jevreji , farizeji , s anamjerom da ocrne/ogade Isusa Jevrejima potvarajući ga homeseksualnošću.
Vi se sad pitate zbog čega?
Isusov nauk je bio iskren , od boga dat i narod ga je počeo prihvatati.Trebalo ga je udaljiti što salje od Svete zemlje nemećući potvoru Isusu Hristu , ali i stvarajući mogućnost pretvranja Hristovog nauka u višeboštvo.
No , kako bilo da bilo, slika nikako ko nije dobra za Vatikan ,Jevanđelja i Jovana.
Još im samo fali poglavar SPC Porfirije pa da mračnjaci imaju kompletni sastav u cirkusu zvanom podjela Bosne.
Ne, nije ih stid, jer obraza nemaju , ni oni ni njihovi nalogodavci. Prodali ssu Boga Milostivog za šaku dukata.
“Mirotvorci” su samo istureni agenti svojih nacističkih , fašističkih , kriminalnih vođa bandi iz tri tzv. harvatske,srpske i bošnjačke ugrožene nacije.
Zbog njihovih “strahova” , odnosno mračnih mafijaških uloga u združenom zločinačkom poduhvatu rastakanja Bosne i Hercegovine i njene državotvorne bitnosti , uz obilatu pomoć i mentorstvo Zapada ,treba uništiti višemilenijsku opstojnost Bosne, bosanske kulture i tradicije , izvornog Bosanstva i bošnjaštva .
Nije nam jasno kako niko ne pokušava da to spriječi , kako se nema hrabrosti pomaću Ustavnopravnih zakona i ovlasti reagovati i veleizdajnike , lopove, kriminalce i ostalu vlastodržačku bagru i fukaru razotkriti , pohapsiti i zatvoriti u zindane za vike vikova.
Šta rade mediji?
Šta čeka narod Bosne i Hercegovine?
Ako se ne želi novi rat , nova genocidna bestijanja i krv svoje djece i pučanstva, vrijeme j+je da narod ,bez obzira na boju i mirs , izađe na ulice i za sva vremena pomete đubrad, fukaru,kriminalce , mafiju , zlo , đubrad , krvopije .porobljivače i narodske dušmane iz njihovih velelepnih dvora.
Ako pristane na novu krv i raspad jedine nam domovine , prelijepe Bosne i Hercegovine njen naro d ne zaslužuje ništa bolje osim nestanka u vlastitoj krvi.
A njihove krvničke “vođe” i doglavnici sa porodicama će uživati u opljačkanim blagodetima dijeljem rezervnih domovina.
Običan narod, raja, pučanstvo – nikako da shvati da oni nemaju rezervnu domovinu i života van nje.
Ipak zna se kakao završavaju svi zlotvori i njihove porodice !
Da li vidite ijednog živog pokretača prekarajanja i uništavanja Bosne i Hercegovine?
Da li vidite šta je sa njihovim sljedbenicima ?
Mrtvi , umrli u teškim mukama ili samoubistivima, u apsanama, osuđeni za genocid i zločine, prezreni i prognani od naroda i svita .
Obešćašćeni , sa stigmom zverinja, ubica i kukavica. Njihovo potomstvo žigosan za vijeke vjekova.
Da li ih vidite igdje osim u zlu?
I obim novim krvolocima i zagovaračima krvlju se isto piše, jer zaboravljaju
jendu , ali nakbitniju činjenicu:
Bosna je zemlja Božije milosti !
Ko digne ruku na nju digao je ruku na Pravednog Boga Ljubavi i Milosti.
A to je kao što vas od malih nopgu uče : Neoprostiv grijeh.
Dođe do nas izjava Milorada Dodika, da mu Ambasada SAD u Sarajevu nije izdala vizu za ulazak na teritoriju SAD. Htjela spodoba da ide onoj drugoj spodobi na ustoličenju za predsjednika.
Još , kaže , pokušaće sa srbijanskim pasošom. Valjda konta da ova Sarajevska Ambasada SAD radi po željama Bosanskih muslimana i Hrvatskog pučanstva.
Žao nam ga, ono što bi narod rek'o , ko brata.
Svi su ljudi braća, pa nam za tim osjećaji trebaju ići, zar ne?
Sada će nam , neuki , iz sva tri naroda zamjeriti što nam ga žao! Svima dokundiso, ili što bi se u prevodu reklo : svima nažao čini .
Bez obzira što nije ” čo'ek ” , po mišljenju mnogih, ipak pripada ljudskom rodu, htjeli oni to ili ne.
Žao nam ga što ne vidi bit nedobijanja ulaznice u SAD. A to je vrlo esencijalno pitanje i tako rekuć : savršena završna tačka ili kruna na Dodikov rad i pregalaštvo.
Nije to zvog strabizma. Lako je optužiti fizičku manu i reći da zbog nje ne može pogledati ljude u oči, ili uočiti neki problem ili stanje.
Problem je mnogo dublji. Kompleksniji. Zato čovo ima mnogo kompleksa.
Evo recimo Milošević. Otac i mati mu bili samoubice, pa se i on , jadnik , ubio. Čista genetika. I čeka da mu Dodik dođe u mjesto boravka. Zaslužio je. Voli krkati mladu janjetinu. Tamo se po vazdan roštilja. I miriše insanska spržetine. Toliko je vrelo.
Dodik ima sve osobine roditelja. Oni se nisu ubili, i bitni su za ovu priču, utoliko što su od Dodika stvorili pijačarsku fukaru.
A znate šta narod kaže za fukare. Fukara ko fukara. Jednom fukara , uvijek fukara. Samo gleda svoj interes, i ne vidi ništa dalje. Ispran im mozak , mali. Upitno da li imaju velikog? Da imaju, ne bi činili to što čine?
Žao nam Dodika , ne vidi razložnost ljudskosti i mnogo čega drugoga. Između ostalog zašto ljude puštaju da uđu u SAD , a neljude ne puštaju.
Eto , zato nam ga ž'a !
Mi Bosanci smo BuguMili i dobronamjerni po svojoj suštini ,pa ćemo pomoći Miloradu Dodiku da se , ako htjedne , malo prosvijetli , jer nam ga je žao k'o svakog insana.
Navešćemo zvanični stav SAD Ambasade u Sarajevu ( nazvanični pouzdani izvor):
Sjedinjene Američke Države imaju jasne poglede prema onima koje ( ne) puštaju na svoju teritoriju.
U njihovoj politici prema inozemcima , tj. vanzemaljcima , svim mjerodavnim koji su nadležni za odobravanje/sprečavanje ulaska nepoželjnih u Ameriku, napismeno je skrenuta pažnja da se strogo zabrani ulazak u SAD :
1.-Ratnim zločincima
2.-Ratnim huškačima
3.-Provoditeljima genocidne politike
4.-Autokratima bez milosti
5.-Kriminalacima svih fela
6.-Fukari
7.- …
Nadamo se da će ovo Dodiku proučiti i na demokratskim principima uvažiti izložene stavove.
Jedna predivna Djevojčica se zastidjela svoga grada i svoje zemlje.
I poručuje:
“DJECU TI NEĆU OPROSTITI!”
U cijelosti prenosimo njen zapis.
**
14.12.2017.
Katastrofa u Banjaluci
Dane 12. i 13. decembar pamtite kao dane kada je Banja Luka zavijena u sivo, dane kada smo doživjeli najveću nebrigu za najveći problem i najbitniju stvar, kada smo doživjeli izbjegličku krizu u „mirno“ doba. Preko 1000 (govori se 1500) mladih duša je juče moralo da napusti ovaj grad u samo nekoliko sati. I to ne sa po jednim koferom garderobe u ruci, već sa svim stvarima koje su činile njihov život u zadnje dve, tri, pa i četiri godine. Vreće za smeće su pored svih potrebnih stvari za život ovog puta u sebi imale i najdragocjeniji i najteži tovar – knjige, nade, budućnost, trud!
U noći sa 11. na 12. decembar oluja je zahvatila grad, odnijela je krovove sa domova, tačnije limove koji su harali po domskim dvorištima i razbijali prozore (uopšte neću da komentarišem kako neko može mirno spavati kada je ugrozio bezbjednost hiljada i misliti da samo komad lima može da zamijeni krov!). Jutro je pokazalo svu štetu, najažurniji mediji su odmah ispratili sve u gradu, a posebno naglasili problem domova. Nadležni su govorili samo ko je dužan da finansira obnovu kojih objekata. Opet sve o prebacivanju odgovornosti i opet sve o novcu i još jednom dokaz da je novac vrjedniji od bezbjednosti ljudi. Niko nije poduzeo akciju i otišao da stavi barem komad najlona na domove, jer je najavljena velika kiša tu noć i sledeće jutro. Kažu bio je opasan vjetar. Vjetra nije bilo nakon 12 časova. Studenti šumarskog fakulteta su se organizovali, dobili donaciju od svog dekana i na svoj fakultet stavili daske, najlon, ter parir, koji ekser. Spriječili su havariju na svom fakultetu, dok su drugi govorili da se ne smije penjati na krovove i da za hiljadu duša nema spasa te noći. Tim studentima i svima koji su im pomogli i onima koji su finansirali taj podvig treba urezati ime na ulazu fakulteta i treba ih pošteno nagraditi, jer su pokazali da se sve može kad se hoće! Oni su pokazali šta jedino treba da se cijeni.
Kiša je počela da pada u noći 12. decembra sve do podneva sledećeg dana. Opis u daljem tekstu je ništa šta su studenti doživjeli. Isključena je struja. Hiljade lavora po hodnicima, studenti užurbano džogerima tjeraju vodu sa hodnika da ne ulazi u sobe, prvi na udaru se pakuju, ostali studenti se organizuju gdje da ih smjeste da bar sklope oči na koji sat i spasu stvari i sve to uz svjetlost mobilnih telefona čije su baterije na izmaku, ostavljajući ih u potpunom mraku dok voda probija sa sprata na sprat. Čitaonice se transformišu kao podrumi u vrijeme rata. Voda probija kroz zidove i instalacije. Fekalije s vodom, kroz zidove ulaze u sobe, nanoseći studentima užasan smrad i opasnost od zaraze uz sve gore navedeno. Voda se od petog sprata probila do prizemlja. Kaplje sa svih strana, hodnici i stepeništa su klizavi kao led. Ujutru ih je dočekala obavjest o evakuaciji, da moraju pokupiti sve svoje stvari i u što kraćem roku naustiti dom, do daljeg. Nekoliko studenata je usljed gore pomenutih uslova gotovo kobno nastradalo, intervenisala je hitna pomoć (svaka im čast na ažurnosti).Studenti koji više ne žive u domu pritiču u pomoć svojim nekadašnjim cimerima i docimerima. Grupe studenata, slomljeni dok u strahu gledaju kako hitna pomoć odvozi jednog od njih, se skupljaju da jedni drugima budu podrška i smanje nervozu, te idu redom od jednog do drugog da se prije i bolje spakuju i spuste silne stvari u prizemlje ili vam doma – na ulicu! Cijelu noć, jutro i ostatak dana (jer ko zna kada su bili u prilici da se presvuku) na njima je bila mokra garderoba.. Koliko to tek upala pluća sljeduje? Mnogima se već ujutru čula prehlada u glasu. Decembar je, izuzetno je hladno, oni su mokri.. čekaju pomoć i prevoz koji će ih vratiti kući – njih, ali gdje da stanu sve njihove stvari? Parkinzi i ulice oko domova su zakrčeni stotinama automobila i taksija.. saobraćajni haosi vladaju u tim dijelovima grada. Na ulicama gladna, umorna, pokisla i promrzla djeca, „budućnost ove zemlje“. Nisu imali ni kad ni gdje da jedu cijelu noć i dan, a ni da sjednu da malo odmore. Stoje kraj hrpice svojih vreća za smeće u kojima je njihova budućnost, uplašeni i slomljenog srca strahujući i za sebe i za svoje prijatelje hoće li se snaći.
Ko je bio mali pa se ne sjeća izbjegličkih kolona, jednoj je mogao da svjedoči juče. Izbjegličkoj koloni mladih ljudi, na kojima „svijet treba da ostane“. Ni jedan nivo vlasti nije reagovao, niko nije preuzeo akciju, niko nije preuzeo odgovornost. Šteta na domovima je neopisivo velika. Neće biti u funkciji minimum mjesec dana. Predavanja i ispiti su stopirani na samo 7 dana, a kako će se studenti nakon toga snalaziti, nikoga nije briga. Niko nije htio da finansira, donira, postavi komad najlona i par eksera za prvu pomoć koji bi sve ovo spriječili. Da li je to nekome bilo teško, da li je u pitanju ljenost, škrtost ili ih boli uvo (da se ne izrazim vulgarno), ja ne znam. Ali nek se srame svi! Umjesto komada najlona i eksera (studenti šumarstva su dokazali da se može!) sada imamo milionsku štetu objekata, neprocjenjivu štetu nanesenu ovim mladim ljudima za sve što su oni preživjeli, a tek za muku koja im predstoji.
Molim vas da ne izdvajate sredstva za organizovanje kojekakvih svjetskih prvenstava, za kojekakve kandidature Banjaluke za ovakav ili onakav grad, ako nema finansija za osnovne ljudske potrebe, za mladost i bezbjednost ljudi i kada je Banjaluci nanesena tolika ljaga da ju je nemoguće sprati. Nije samo problem sa nadležnima. Malo koga od ljudi je doticala juče ova situacija. Zar je moguće da ima toliko bezosjećajnog naroda?! Svi su stavljali zastave drugih zemalja i sedmicama, pa i mjesecima plakali za par nastradalih u drugoj zemlji. Svi su veliki kosmopoliti, svi su zabrinuti za unesrećene u drugim zemljama, svi se brinu o palminim stablima, pravima životinja.. šta je sa vašim sugrađanima, kolegama, zemljacima?! Ima li licemjerju kraja?
Zavili ste ovaj grad u sivo! Odavno nisam student i srećom, nikada nisam morala da živim u banjalučkom studentskom domu. To ne znači da ovo što se desilo ne doživljavam lično. Nikada se nisam više sramila što sam građanin ovog grada (koliko god da ga volim) ili državljanin ove zemlje! “DJECU TI NEĆU OPROSTITI!”
**
Hvala ti Mila na ljudskosti i dobroti.
Molimo te ,
oprosti Gradu i Zemlji.
Krivci su od krvi i mesa.
I molimo za oprost što smo objavili tekst bez tvoga znanja.
(Ime autorce je zapisano u redakciji, sa ponosom i velikim slovima od kristala.)
Čim vidimo sliku Milorada Dodika na portalima znamo da je otvorio septičku jamu i da širi kužni bazd sanatorijskih boleština.
Ovih dana ga je bilo,čak i za njegov ubleharski i sanatorijski mozak malo i previše.
Mi mu iz dobrote i milosti naše obećali ovaj članak ponavljati dok se ne vrati fukaračkim poslovima koja su osnov njegovog bitka.
Ovaj put nije bio u Hagu.Kad su nam prije mjesec i kusur dana saopštili da ide u Hag mi pomislili i vrijeme je,odavnom mu je tamo mjesto.Kad ono, on vodi novi propagandni rat protiv Bosne ,braneći čovjeka koji je u jednom danu poklao 10.500 golorukih ljudi,žena i djece.Tako to fukare bez obraza rade.
Pijačarska fukara Dodik se ne stidi što igra ulogu jataka i branitelja čovjeku ,kojem se kćerka ubila zbog njegovih dijela.
Njoj čast,čest i slava.Oprostićeš nam, malena naša , što ti remetimo mir.
Braneći kreaturu sličnu sebi ,on još jednom ubija sve Srebreničane i nevinu kćerku monstruma.
Slaveći praznik G e n o c i d n e tvorevine njake rerpublike on skače i njače. Ništa njemu nesvojstveno.
Došla i ona trilateralna the kreatura koja je prizivala nacističko klanje : 1oo nevinih za jednog ubijenog četničkog monstruma.
Slave ljudi i luturgije naručuju.Misle dozvati nebo u slavu.Malo morgen ,kako bi im reko babo,samoubica.
Nebo ne slavi 250.000 poklanih.Nebo plače i pita slavaljenike gdje se nestade milion (1.000,000) onih koje prognaše vaše koljačke ruke. Ne izrekoste ni jedan pomen,ni jednu ispriku.
To se od neljudi ne očekuje.
Neka ,tako vam je i najbolje.Trebaju pred Pravednog i Silnog stupiti tovari sa punim sepetom. Prtiće ih dok dok su živi. I ovamo i onamo,da proste hajvanski kenjci.
Analogija nam nalaže da pitamo :
-Ako branite monstrume,negirate njihov genocid ,genocidnost i pokolje tvorevine koju slavite, negirate Međunarodni sud pravde u Hagu i UN i većinu zemalja svijeta .Negirajući to,sami sebe svrstavate se u genocidnu sortu SANU akademije za guslarstvo i Kosovo.
Mi smo obećali ,kad god Dodik nešto zine, izvlačimo iz magacina članak koji slijedi.Poučeni iskustvom ,nećemo čekati da zine nego ćemo svakog 09-tog u mjesecu izvlačiti pismenije i u 12 00 i 18 06 ga narodu nazočiti.
Danas su objavili njegovu sliku,ono iz profila na kojoj bolje izgeda.Sujetna je to kreatura.Mi uopšte ne obraćamo pažnju šta piše .
To je samo nama znak da se mi obučemo u higijenska deratizaciona odijela,navučemo par ABH ogrtača i zaštitnih rukavica i u podrum.Tamo smo pristavili jedan kompjuter za komunikaciju sa ovakvim spodobama. Odaja je fino zaštićena ko atomsko sklonište, da ni jedan mikrob ne može izaći napolje.
To su preventivne mjere da zaštatimo okoliš i insane od onog što protuve Dodikovog tipa izgovore.To je zarazno poput kolere,a otrovno poput kuge,a smrad neizdržljiv kao kolera i kuga zajedno.U tišini tame pronađemo spis i na brzinu ga kliknemo.I bjež iz podruma.Uguši Dodikov smrad.Tuhne na smrad meita ili barem lešinara.
Unaprijed se zvinjavamo ljudima koji imaju medicinski poremećaj koji se naziva strabizam. Nemamo namjeru da ih vrijeđamo. U tekstu koji slijedi nije riječ o njima.
Ovdje je riječ isključivo o Mloradu Dodiku koga bi englezi označili sa the kreature i svim ljudima koji se mogu dovesti u kontekst dodikovaca. Milorad Dodik je razrook, pa šta i zašto?
Dodik nije bolestan ali to nikako ne znači da je zdrav.Ono fizički izgleda sasvim golemo ko tovljena svinja pred božić.Samo što ne pukne.Pučanstvo zna da nije sve u fizici.Ne mora značiti da ako čovjek tovli izgleda da mu je sa umom sve u redu.
Danas govorimo i ne govorimo o strabizmu. Uslovno možemo govoriti o povezivanju Dodikove razrookosti i medicinskog strabizma.
Po vikipediji :
Razrookost i strabizam je stanje u kojem oči nisu pravilno usmjerene.
To najčešće uključuje manjak koordinacije između vanjskih očnih mišića, što onemogućuje dovođenje smjera pogleda oka u isto žarište u prostoru a time i pravilan vid, što može različito uticati na procjenu dubine.
Strabizam može biti uzrokovan poremećajem u moždanoj koordinaciji očiju ili poremećajem jednog ili više mišića, kao i bilo kojim poremećajem koji dovodi do disfunkcije usmjeravanja i snage jednog ili više mišića. U tom slučaju može sse kao posljedica javiti mikrokefalija u nižim predjelima.
Refrakcijska greška uzrokuje slabljenje vida u jednom oku i time onemogućuje mozgu korištenje oba oka zajedno.
Pojava strabizma može biti i kozmetički problem.
Jedno ispoitivanje je pokazalo da 85% odraslih koji imaju razrookost navode da su imali “probleme na poslu,školi i sportu zbog razrokoosti”.
Isto istaživanje je ukazalo na to da je kod 70% ispitanih razrokost dovela do „negativnog uticaja na slku o samom sebi. “ Prema vikipediji Dodik ima:
-poremećaj procjene dubine; znaći ne može ocijeniti neku dubinu.(Sustavno tome ne može odrediti ni širinu ni blizinu; vidi mu se iz javnih izgreda),
-poremećaje u moždanoj kordinaciji znači mozak mu ne fumkcionira dobro,
-poremećaj jednog ili više mišića, znači barem jedan mišić, onaj malecki mišić mu ne funkcioniše dobro,
-poremećaj koji dovodi do disfunkcije usmjeravanje snage jednog ili više mišića,
-probleme na poslu, školi i sportu zbog razrookosti odnosno disfunkcije mišića i poremećaja mozga,
-negativnu sliku o samom sebi radi poremećaja u mozgu i disfunkcije mišića.
Neko je pomeno procente 85 ili 70. I tu se Dodik uklapa. Mi kažemo da je Dodik ispod prosječna kreatura, skoro pa degenerik i to nam mišljenje ne može niko osporiti. Znači savršeno se uklapa u procente.
Skoro da nam bi žao degenerika, ipak je to invalid u svakom pogledu. Ono skoro je bitno. Ono može značiti da nam 99,99 do 99,9999999 % nije žao frljaša i frfljaša. Kad je kreatura Dodikovog kova u pitanju onih o,oooooool % je veliki procenat.
Maknimo se od procenata i idemo od dubine što Dodik nikako ne može:
– Znamo da je u poslu imao problema. Nije lahko raditi na pijaci. Na pijaci radi poneka osoba za koju možemo kazati da je nalik čovjeku, to sigurno nije Dodik.Pijaca je puna svakakvih kreatura koji su pederi, sileđije, bitange, lopovi, nacisti, prevaranti, ublehe, lažovi, papci, svinje i robijaši.
Dodika odredili procenti (85 i 70%), mi vam nećemo određivati koje će te osobine pripisati Dodiku. Ne trebate puno razmišljati. Trebate odbaciti samo 1,5 od 3,5 pijačarskih osobina i Dodik je nacrtan po vašem izboru.
-U školi je Dodik imao velikih problema. Moždane i mišićne disfunkcije su mu onemogućavale redovno i aktivno praćenje školskih aktivnosti pa je bio loš đak. Trebao je ići u školu za djecu sa posebnim potrebama. Djeca se nisu složila sa tim prijedlogom. Smatrali su da Dodika treba smjestiti u dom za maloumne.
Zbog svog izgleda i moždanih disfunkcija je bio dobar džak. Djeca znaju biti okrutna. Loš đak i dobar džak su osnovni preduslovi za rad na pijaci. Tamo je najviša metematika brojanje na prste i 2 + 2=5. Pijačarska posla. Dodik je loše prolazio na pijaci. Ljudi su izbjegavali njegovu tezgu jer im je bilo nezgodno to što ih on nikad nije gledao u oči, već je skrivao pogled.
Isti je slučaj i sa onom mamom i onim njenim maminim sinom, koji ne frljfa kao Dodik već se nikad nije naučio govoriti i još tepa. A mati mu bila neki profesor jezika.
Dodik je radio na pijaci jer su ga se Laktaši odrekli.Zbog čega to nikad niko nije obznanio?
Izvinjavamo se i svim pijačarima koji rade na pijaci iz egzistencijalnih potreba ili zato što se društvo nije obaziralo na njih. Na pijaci radi mnogo dobrih ljudi. Ovdje govorimo o jednom netipičnom tipusu. Priznajemo da je jedino na pijaci Dodik bio jedinstven.
Dodik nije čovjek on je kreatura.
– O kombinaciji Dodik i sport nemamo podataka. Samo razmišljamo:
Voljeli bi izvesti neke kreaturu na košarkaški teren i dati mu loptu da ubacuje slobodna bacanja u koš. Vjerujemo da bi skoro pa ubacili jedan poen iz 1.000 pokušaja. Medicina kaže da oni ne mogu procijeniti ni dubinu, ni širinu, ni dužini, ni visinu ni plićak. Iz toga proističe da ne mogu pogoditi koš ili bilo kakvu rupu.
Mi bi voljeli Dodika posaditi na moto – kros vožnju.Što bi to bio cirkus koji bi sigurno završio tragedijom. Ali garantujemo da bi mu spasili život, nismo mi četnici i genocidna sorta pa da koljemo sve što nije sa tri prsta krsta.
Zamislite ulijeće Dodik u krivinu:
Pred sobom treba da vidi dvije-tri uobičajene moto-kros brazde i jednu krivinu i jednu banderu koje su se po Dodikovoj procjeni napile pa izgleda kao da ima devet brazdi,tri krivine i tri bandere.
Odbir brazde je savršen, njegovi poltroni upravo tu brazdu proširili, ostale betonom zalili krvlju bosanskom.
On bira srednju krivinu i griješi , ima vremena za ispravku i opet griješi. Ali opametio se on i sada pametno bira preostalu krivinu i prolazi, pogađa pravi put.Treće sreća veseli se on.
Sada su bandere ispred njega.Tako on misli: iako čuje da mu njegovi viču – pazi bandera. Ne vjeruje on nikome, radi žene. Njegov um ovaj put odmah bira treću banderu, ono treća sreća. Ovaj put loš izbor i tres ili tras i Dodika nema.
Degen, kontaju njegovi, nigdje nema treće sreće iz prvog puta. Ali mi premotavamo traku nazad i spašavamo mu život. Ne damo mi našeg hajvana. Dobar je on Bosni a ona mu zamjera. On je “naš” dežurni klovn, šarlatan, blentovija, maloumnik i degenerik koji samo voli da se šali, jest da su mu riječi glupave i besmislene i potiču mržnju. Ali šala je šala.
Šta mislite ožive Garašanin, Karađorđević i Obrenović pa vide Kosovo, krajina i slavonija nije srpske. Obrenović iz jeda ponovo ubije pobratima i kuma Karađorđevića, a možda i samog krojača mapa. Tako ti to kod srbalja ide.
Onda bi Garašanin (ako bi kojim slučajem ostao živ) morao birati između gospojica Vućičice i Tomice ili haduma Dačicice, a oni čini se pravi krvoloci i eto ti belaja u Bosni.
A oni ljubomorni na Dodika, ima bolji rejting na genocidnoj listi. Njih trojica zakukuljeno, zamumuljeno; te vole Bosnu, te poštuju je, ne bi oni protiv Bosne?! Boj se danajaca i genocidnih zvijeri kada ti darove nose. Ostatak one neke majušne zemlje što je htjela biti velika vri od duhova i zvijerinja prošlosti i Kosova.
Dolazimo do negativnog uticaja na sliku o sebi. Nažalost ne možemo tvrditi kakvu Dodik sliku (fizičku) o sebi ima. Kako će je i imati kada sam sebe ne može pogledati u oč;čak ni u ogledalu. Onu karakternu imamo, javno je pokazuje.
Njegov bljutavi istupi i kreatura su od samog rođenja određeni nemogućnošću koncentracije na isto žarište, lošom procjenom dubine što se dovodi u vezu sa poremećajem u mozgu i mišiću, prethodnim problemima u školi, na poslu i sportu a u vezi karastrofalnom slikom o sebi.
Zbog istih razloga mu propao i seksualni život. Loša procjena dubine (širine, visine, plitkoće ), poremećaji u mozgu i disfunkvija mišića i problemi u sportu, sjetite se košarke. Nemere ti on potrefiti anamo onu ni u tri godine. Koja će normalna žena čekati tri godine da joj neko pokaže koliko je voli? Ta se još uvijek nije rodila.
Taka ti sreća Dodiče. Baksuz rođen, baksuz ostao.
Pun je svijet preplašenih malih miševa i kreaturnih dječačića i onih koji nisu dječačići, a ni curice.
Miteran, četnički papučar Karl Bilt, ružičasti i ocvali lordovi Pedy ( ime mu uistinu odgovara )i Oven, pape (osim Frančeska), zenička hanumica, haške hanumice, Dačić, Vučić, Rokfeler (golden baby Harvarda), Nikolić, Kitarević, Josipović, Majkić, Kavazović, Zvizdić i njihovi mentori, zatim drekavac, kapucin i ostali majmuni, normalno holandski bataljon i švicarska garda su zgodne mete Vatikanskih haduma i hanumica. Tako oni odabrali, ništa mi ne namećemo.
Sad kada smo naslikali osnovne vikipedijske odrednice svinjolikog strabiste možemo analizirati njegovu medijsku ličnost. Nema se tu šta proučiti. Ono što on govori u javnosti govori samo po sebi i prvenstveno o njemu i njegovom:
-nevaspitanju, nepoštenju, nekarakteru, neobrazovanju, neinteligenciji, degeneričnosti, morbidnosti, kukavičluku, hajvanštini, impotenciji, iskompleksiranosti, genocidnosti … dosadno je sve pobrojati.
Njega ne može opravdati ni dubinski ni moždani poremećaj, ni disfukkcija mišića, problemi u školi, sportu i na pijaci, ili braku, kao ni negativno- katastrofalno mišljenje o sebi.
Kreatura koja ne može sagovornika pogledati u oči mora imati katastrofalno mišljenje o sebi, zbog nemogućnost prihvatanja dublje ili šire slike i pobrojanih karakteristika.
Šta vi mislite? Možda griješimo, nikad se ne zna!? Pitanje je hipotetičko, svi, i mi i vi mislimo isto.
On negira dokazani i međunarodno priznati genocid. Nećemo ga mi učiti šta podrazumjeva genocid. Kaže da je pismen, nek uzme riječnik i nek sriče o genocidu, ako ne može nek manijakalne učitelja ili hajvan sekretare pita o tome. Najprije će biti da su tu stranicu upotrijebili u druge svrhe.
Da znate skup je toalte papir!
Negirati genocid u Bosni može samo fukara koja se davno i stoprocentno oprostila od ljudskosti i pameti jer:
-Postaje jatak i saveznik genocidnim fašistima. Saveznik i sam postaje genocidni fašista. Analogija. Fašisti su po svojoj orijentaciji koljači. Barem u mislima.
Kraj prvog dijela.
Drugi dio ide oko 20 sahata .Zapravo u u 20 08.
I naš vid je popustio.
Ali zato još možemo koncentrirano pogađati u mirišljavu sridu.Stvar navike.
Oni koji negiraju genocid, rečima da priznaju da se u Srebrenici ipak dogodio strašan zločin, ali ne i genocid, imaju zapravo skrivene namere da relativizuju, ili u krajnjoj liniji, negiraju da se tamo uopšte dogodio ratni zločin
Obratio mi se zapravo Pero Simić, savetnik predsednika Republike Srpske Milorada Dodika – ali, u ime svih građana ovog bosanskohercegovačkog entiteta, odnosno cele RS – koja, kako kaže, ne priznaje genocid u Srebrenici. Rekao mi je – Republika Srpska i gotovo svaki njen građanin smatra da u Srebrenici nije bilo genocida.
– OK, Republiko Simić. Pretpostavljam da su ovaj ostatak, u čije ime ne govorite, građani koji su pobijeni u genocidu, odnosno porodice žrtava genocida.
Moram da priznam da mi je zastrašujuće i vrlo neprijatno da mi se na ovaj način obraća takav čovek, i to u ime svih građana RS, jer sam duboko uverena da u ovom postgenocidnom dobu Pero Simić i njegov šef Dodik predstavljaju produženu ruku genocida, preciznije – u aktuelnim okolnostima, politiku opasnu isto onoliko koliko je bila politika koja je dovela do genocida. O tome da je negiranje genocida, kao i propagiranje i slavljenje lika i dela najvećih balkanskih krvnika – Ratka Mladića i Radovana Karadžića, godinama unazad, verovatno jedan od najjasnijih i najbrutalnijih primera ispoljavanja krajnje neljudskosti, primitivizma, manipulacije, sramotnog i najjeftinijeg političkog profitiranja, koji zabada nož direktno u srce preživelih iz srebreničkog genocida, napisano je i izgovoreno beskrajno mnogo reči. Takođe, o tome da takva politika (ako se takav odnos, zbog stepena brutalnosti, može uopšte nazvati politikom) predstavlja opasnost po bezbednost građana, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u celom regionu, jer neguje i raspiruje žestoku međunacionalnu mržnju i netrpeljivost, koja je pre 22 godine i dovela do genocida – upozoreno je nebrojeno puta.
O tome, dakle, nema potrebe da pišem i ponavljam, to je jasno svakom iole razumnom čoveku, koji nije pod udarom jezive i sveobuhvatne propagande. Jasno je to i Peri Simiću, savetniku predsednika Republike Srpske, ali je želja za vlašću, moći, odnosno strah od gubljenja privilegija i mogućnosti da odgovaraju za propagiranje zla i mržnje, trovanja sopstvenih građana najopasnijim i najbeskrupuloznijim stavovima o njihovim sugrađanima i najbližim komšijama druge nacionalnosti i vere preovladao i nagoni ih da nastave, da se ne zaustavljaju u svojim naopakim i bolesnim namerama – da sa pozicije vlasti, snažnom postgenocidnom propagandom širenja laži, drže kao taoce obične ljude, praveći od njih monstrume bez trunke empatije prema žrtvama najbrutalnijeg masakra na evropskom tlu nakon Drugog svetskog rata.
Dalje, to da oni koji negiraju genocid, rečima da priznaju da se u Srebrenici ipak dogodio strašan zločin, ali ne i genocid, imaju zapravo skrivene namere da relativizuju, ili u krajnjoj liniji, negiraju da se tamo uopšte dogodio ratni zločin (da su pobijeni i dečaci i starci samo zato što su muslimani) a za koji odgovornost snosi najviše rukovodstvo Republike Srpske, takođe, nema potrebe posebno isticati. Jer, da postoji istinska saosećajnost i javno izrečena svest o razmerama tog “zločina”, ne bi bio prioritet poricati njegov genocidni karakter, već bi stid i žaljenje naložilo osećanje nepristojnosti da se o tome misli i razgovara na takav način. Jasno je da Republika Simić – Dodik, dakle republika ekipe koja ima samo jednu političku ideju i okosnicu, a to je da negiranjem genocida zapravo nastavlja rat sa sopstvenim građanima drugačije vere i nacionalnosti, u mirnodopskim uslovima i okolnostima koji im onemogućavaju da stvarno zarate, pokušava da preživi ovim sramnim sredstvima. Preduboko su zašli u nečasnost da bi više ikada mogli da izvuku, da promene priču, jer kada ih građani, koje tako čvrsto drže u mraku svoje propagande, jednom budu prozreli, njihova politička sudbina je zapečaćena. A istorija, kada jednom bude napisana u udžbenicima njihove dece, zabeležiće ih kao najveće štetočine javnog interesa – a to je jasan otklon od onih koji su u njihove ime počinili ratne strahote i koji su njihove živote smestili u najmračniju istorijsku epohu. Umesto toga, Republika Simić – Dodik priređuje im predstave veličanja Ratka Mladića i Radovana Karadžića, zakopavajući njihove živote svake godine iznova, 11. jula, zajedno sa kostima žrtava njihovih najbližih komšija.
Građanima u čije ime je počinjen genocid tek je malo lakše od samih žrtava tog genocida. NJihov život je neprijatan, mučan, opterećen bedom, očajem, strahom od same reči genocid. Naime, posle ubijenih i njihovih porodica, najveće žrtve genocida su žrtve propagande negiranja genocida, projekta i temelja Republike Simić – Dodik.
**
Još jedan glas u prilog anketi o pijačarskoj fukari.
