William Wordsworth – Oda nagovestaj besmrtnosti iz secanja na rano ditinjstvo

Sjaj u travi…
sada,kada nista na svetu ne moze vratiti dane prohujalog leta
nas sjaj u travi i bljestavost sveta,ne treba tugovati,
vec traziti snage u onom sto je ostalo i s tim ziveti…
zboravimo,ne radi nas,ne radi zaborava,zaboravimo da smo
se voleli,da smo se svadjalii da smo bili krivi..
pozurimo,s danima i danima sto ce doci
mozda cemo se naci jedanput na malom vrhu zivota i nizrecene tajne
hteti jedno drugom da kazemo,al`proci cemo jedno kraj drugog kao
stranci jedan skrenuti pogled bi ce sve sto cemo jedno drugom moci dati…
zaboravicu oci i necu posmatrati zvezde koje me na tebe neobicno
podsecaju…ne boj se,jednom ces se zaljubiti al`ljubices zato sto ce te
nesto na toj zeni podsecati na mene..bio si moje veliko prolece
uspomena koja ce dugo ziveti u buducnosti koje cu se secati…
oseticu tugu jer sam tebe volela bi ce to ironija tuge…
nestace sjaj u travi,nestace velicanstvenost sveta…
ostace bleda slika onog sto je proslo…

Percy Bysshe Shelley – Nevolja

Nevolja
Tek dvije tri riječi izrekli smo bili
Slučajno u vrevi taštog svijeta,
I gle, kakav žar već ćutim u svakoj mi žili!
Zašto mi se um toliko tebi preda?

Vani već sviće, dan stiže već šumno,
A ja još bdim, sve više mir svoj gubim,
Bacam se u vatri i šapćem bezumno:
„O kako si draga, koliko te ljubim!“

 

Gustav Krklec – Bezimena

Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko kada stvari sute
i kad se mijesa proslost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.
Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
— O, gdje si sada, gdje si, Bezimena?

Ana Blandijana – Ja verujem

Vjerujem,
Verujem da smo  narod bilja,
Otkud inače mir
Kojim osluškujemo opadanje lišća?
Otkud smjelost
Da se spuštamo niz tobogan sna
Do ivice smrti
Sigurni
Da ćemo ponovo biti odvažni
Da se rađamo.
Vjerujem da smo   narod bilja-
Ko je ikada video
Stablo koje se buni?

 

pB

Toše Proeski – глас за сите времиња

 

 

»Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas činu ljudima».

Misao koja je  bila moto jednog divnog bića, ostaće kao uspomena i savjet generacijama što dolaze

I sjećanje na jednog vrsnog mladog čovjeka ,čiji se život iznenada ugasio..

Slavuj  anđeoskog glasa  , koji je pjesmom i plemenitošću spajao prostore prelijepe nam majke

Jugoslavije,je na današnji dan 16. Oktobra / Listopada 2007. prije 11 godina iznenada utihnuo.

 

Toše Proeski!

 

Šta reći a da o njemu nije rečeno ili bar manje poznate činjenice?

 

Toše je bio veoma jednostavan i dobar  čovjek, ponosan na svoje korjene.

Porijeklom je bio Cincar. U njegov glas,nemire i traganja kao da se uvukao lutalička kob i majstorluk

predaka.

Želio je vratiti staro porodično prezime.

Zvao bi se Toše Proja Proeski.

Prerana smrt ga je omela u planovima.

Ostala je velika praznina u muzičkom svijetu , koju još uvijek  niko nije popunio.

Izgubila se i  humana poveznica koja je spajala  ove prostore.

 

Kažu – zvali su ga “makedonskim Pavarottijem” i “makedonskim Oliverom.

Vrlo neuko , nestručno i blijedo.

Toše je bio Toše Proseski , sasvim dovoljno za nezaborav.

 

 

Život ide dalje, ali ostaje neprolazna pjesma meštra veoma senzibilnog  glasa,

i ostavština mnogobrojnih i prelijepših kajdi, zapisanih u duhu i dahu iskona ovog podneblja.

 

Sretan bio , gdje god sada bio ubavi mladiću.

 

 

Djeca među monstrumima

 

Veoma tužno i opominjuće.

Roditelji,organizatori,publika , javno mnjijenje , vlast u delirijumu.

Djeca se ubijaju .

Užaš.

Stavično.

 

 

Ali i dokaz da su djeca hrabrija od odraslih.

Ćutke prihvataju sudbinu.

Samo rade što im se kaže.

 

Malo se zahvaljujemo na dobrobitima koje imamo.

Vidjeli ste  zašto.

In memoriam – Toše Proeski


In memoriam –  Toše Proeski. 25 January 1981 – 16 October 2007)

 

Kažu ,da je živ imao bi 38 godina.

A eto , življi je nego oni koji to kažu.

Oni  ,neuki , ne znaju šta bi rekli. Hvataju se hladnih činjenica.

 

Toše i danas priča o ljubavi.

Svaki dan u nečijem domu jedno djevojačko srce zatreperi slušajući Tošin milozvučni glas.

Da, pjevajući on ljubav slavi.

 

Eo deset godina nije među nama.

Njemu je tamo gore dobro.

Vjerujemo da je među anđelima.

Imao je dobru dušu i glas bulbula koji je pjevao o ljubavi.

I bolu.

Nije ga upoznao ali ga je  srcem osjećao , a glasompoklanjao.

I svi misle  Toše je veoma dobro pjevao„Anđeoskim“ glasom.

I jeste .

Toliko je dobro pjevao da se nebu svidio.

 

Od 2002. godine je bio vrlo prisutan na svim prostorima  Jugoslavije.

Nije bilo barijera,jezičkih, nacionalnih , rasnih ili bilo kakvih drugih granica.

Muzika je opet spajale one ,čiji su izrodi ubili majku Jugoslaviju,

brišući nepostojeće razlike u zlim umovima.

 

Ali malo ko se  sjeća da je 2003. godine dobio humanitarnu nagradu Majke Tereze,

za svoje brojne humanitarne nastupe i akcije.

Bio je UNICEF-ov ambasador dobre volje i pomagao je djeci.

Njegova pjesma This world, snimljena 2004. postala je UNICEF-ova himna.

 

Od prvog nastupa i Ave Marija , do pogibije pjesmom i likom  gradio je mostove prijateljstva ,mira i humanizma.

Poginuo je 16.Okrobra 2007. godine u saobraćajnoj nesreći na autocesti A3 Zagreb – Lipovac.

 

Slava mu.

 

 

 

Jevgenij Jevtusenko – Zaklinjanje

Na mene misli u prolecnoj noci,
Na mene misli svake letnje noci,
Na mene misli u jesenjoj noci
Na mene misli svake zimske noci.

Nek nisam s tobom, nek sam u samoci,
Nek sam daleko i ne mogu doci,
Svoj san o meni ipak predaj noci
U hladnjikavoj posteljnoj mirnoci,

Sto godi kao more mekih noci.
Dok traje dan, ne misli nikad na me,
Dan sve okrene tumbe, pun galame,
Uz vinske case i dimljive tame
Viziji dana iskopa mnoge jame
teznje tvog dana neka hrle same
Ali u noci uvek misli na me.
Osecas li, kroz dozive sirene,
Kroz vetar kada k oblacima krene
Svu patnju moju, i sta si za mene
Tamo, u sobi gde su uske sene,
Gde sklapas oci, jer pune su zene
Bola i srece sto se casom smene.
Preklinjem te u tihanoj tisini,
Ili uz tutanj kise u visini,
Ili u sneznoj blistavoj belini,
Il kroz san sto se ko java cini
Na mene misli u prolecnoj noci,
Na mene misli svake letnje noci,
Na mene misli u jesenjoj noci,
Na mene misli svake zimske noci.

Vremeplovska premetaljka /Igrokaz 16. Oktobar/Listopad

 

 

Danas je Srijeda, 16. Oktobar/Listopad  289. dan 2018. godine. Do kraja godine ostalo je još 76 dana.

Nažalost biva što nikad nije. Ljeto polovinom oktobra.

 

A mi se upravo naštelili   da napišemo,onako po naški,po tabijatu:

Kako se dani tanje to postaje beternije. I vremenski i očevidno.

Počele su kiše ; one hladane dosadne jesenje kiše.Ne može čovjek nosa promoliti.

 

A ono jok. Upeko zvizdan i zamalo ne proglasiše pandemiju sunčanice.  Aha kad bi se zezali i maglu

prodavali.

Tada skontamo, hajmo se fatat  lendohavizanja. Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik onim

koji su kišili , dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće vratiti.

I bolje je.

Za neke kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili se.

Druga vremena su toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke

stvari. Ali to je samo američka  , po običaju morbidna opsjena ,  koja nema veze sa stvarnošću i

pameću.

 

A jopet mislimo   za ovo  ljetno vrijeme možemo kriviti Toplane.

Igraju sa sa danima , a oni ima se svete.

Ha toplane upale željeariju , dani procvjetaju.

Toplane radi uštede privrnu dotok toplote, dani se slede.

 

Što bi poete rekle:

-Šta zna blećak kad u Sarajevu počinju zimske igre.

U prevodu:

– Počinje kad počne , i to je to.

 

 

Danas nećemo kao obično vršiti redaljku po danima. Idemo mešetarit. Malo je interesantnije , ali nije pregledno. Dosadilo nam prepisivati i biti dosadni.

(1)

Ovi dana 11.oktobra prije hejbet godina Kristifor otkrio Ameriku i utro put inkvizitorskim konkvistadorima da pomore američke domoroce. Za Europljane su njihove vlasi bile relikvije: jedan skalp jedan dolar. Kome se žurilo plaćao je dva. Koliko je pržuna  sebi, Španjolcima  i Vatikanu zaradio ne može se u sve haber slikične novine svijeta natandariti.

Znači ovo nije na današnji dan, ali je relevantno u svakom slučaju.

(2)

Fransucka je nemilosrdna prema ženama ,na današnji dan prije tačno 223 godine pustiše oštricu na krhki vrat svoje kraljice,austrijanke Marije Antoanete.Marija Antoaneta je bila usamljena , nesretna žena u svijetu stranaca.Udali su je u petnaestoj godini.Od udaje je čekala sedam godina da konzumira brak.Što je mnogo mnogo je!

Dakle 1793. zbog izdaje pred oko 300.000 Parižana na giljotini pogubljena francuska kraljica Marija Antoaneta, supruga Luja XVI i kćerka austrijske carice Marije Terezije. Tokom Francuske revolucije postala je omražena ličnost koja je gladnom narodu navodno poručila: “Ako nemate hleba, jedite kolače”.  Vrlo mudar savjet , a za zlo joj uzeli.

Ako je vjerovati anegdotama, možda je njakom bosancu u rodu.Majka joj je bila Marija Terezija, Mujina pajdašica.  Bila je jedno od šesnaestero njene djece.Produktivna kraljica bila.Tako i anegdota kazuje.Sve njene kćerke su se zvale Marije.Kažu; to je bila jedina sličnost među njenim kćerkama.

(3)

Današnji dan ali 18.10.  1663.se veže za rođenje Eugena Savojskog   ;jednog od vatikanskih krstaša ; pljačkaša,palikuća  i koljača.On je polovinom oktobra 1697 god. poharao Bosnu i sa sobom odveo 6o.ooo katolika.

(4)

1927.-god rođen Ginter Gras nacista. Takav je svijet; Naciste nagrađuju nobelovim nagradama. Uz to poznat je i kao zadnjičarski haver Salman Rušdija.

(5)

1940.-.Njemačka okupaciona vlast ustanovila jevrejski geto u Varšavi.To je bio sabirni centar za poljske jevreje na putu ka tuširanju ciklonom B u gasnim kupatilima.Arijevsko/kršćanska milosrdnost i pedantnost na djelu.Da umalo zaboravismo 220 grama dnevno hrane po glavi stanovnika.što je mnogo mnogo je.Opet po arijevskim standardima.

(6)

1946.-obješene vođe genocidne njemačke tvorevine trećeg rajha.Rajh maršel Herman Gering se ubio dan prije.Isto kao Milošević.Tako to rade kojači,u biti kukavice.

(1a)

Na jučerašnji dan 1989. se na drugi svijet preselio Danilo Kiš jedan od najboljih,ako ne i najbolji književni stvaralac sa ovih prostora.

Mansarda,Psalam 44.Bašta,pepeo,Rani jadi,Pešćanik,Grobnica za Borisa Davidovića,Čas anatomije i Enciklopedija mrtvih su mu osigurali ulaznicu za muzej besmrtnih.

Poetika i liričnost vrišteće  usamljenosti jedne  ličnosti koja proživljava kolektivnu patnju i koja ne zna šta će sa tugom i boli.On je jednostavno prenosi na stranice i proslijeđuje čitaocu na sud.

(2b)

Na jučerašnji dan 1917. g. streljana Mata Hari holandska plesačica egzotičnih plesova i njemačka špijunke(?).Francuze ženska  ljepota ne dira. (Slučaj Jovanke Orleanke i Marije Anroanete)

Malo poznata činjenica izbrisana iz historije:

7.

Na današnji dan 1949.god.Velika Britanija uz svesrdnu  pomoć SAD u krvi ugušila borbu  Grčkog naroda za svrgavanje monarjihe. U zapećak istorije su sklonjene genocidne radnje saveznika.

Na Zapadu ništa novo. I tada kao i ovih dana liju potoci krvavih kiša.

 

8.Za Bosnu veoma vedar dan, ali sutra:

17.10.1917. – Rodio se Mak Dizdar (1917.- 1971.) jedan od najvećih svjetskih pjesnika. Njegove zbirke pjesama  Kameni spavač i Modra rijeka predstavljaju vrhunac poetike, koja posuđuje glas nijemim i kamenim  svjedocima da pričaju priču  o dobroti i snenosti Bosne zemlje Božje milosti i njenog čovjeka koji kao da se pita :odakle ja ovde i čime ja to zaslužujem ovu ljepotu.A onda opet misli;ništa čudno, ja ,zemlja i ova mofra rijeka smo jedno te isto.

Ne volimo nekrologe živim ljudima davati, zato ova crtica. Nekada poslije ćemo malo zakšamlučiti i promuhabetiti koju s njim.