Razmišljanje o Edgaru Alanu Pou

19.01.1809. rođen je američki pisac Edgar Allan Poe. Za života gotovo nepoznat, postao je jedan od najutjecajnijih pjesnika kada su vrijednost njegovog djela otkrili francuski pjesnici Bodler, Malarme i Valeri. U spisu “Filozofija kompozicije” analizirao je pjesnicki postupak najčuvenije poeme “Gavran”. Poovu poeziju karakterišu osjećanja duboke sjete i tuge i zvučnost i muzikalnost katkad čudesno onomatopejskih stihova. Tvorac je kratke pripovijetke strave, iz koje je nastala moderna kriminalistička i detektivska priča. Uticao je na francuske simboliste i engleske pjesnike Kristinu Roseti, Aldžernona Svinberna i Roberta Stivensona. Djela: poezija “Gavran”, “Anabel Li”, “Pobjednik crv”, “Zvona”, “Pjesme”, proza “Priče tajanstva i mašte”, “Avanture Gordona Pima”, “Filozofija kompozicije”.

Tako hroničari predstavljaju preteču suvremenih poetika.

Konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima bi se mogao družiti sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.

Recimo Edgar Alan Poe. Bio bi naš drug.Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.

Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.

Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.

Sve Poovo nam je to blisko i dopadljivo.

Valjalo bi nam podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.

Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.

Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.

Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.

Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Mnogi su se to pitali.

Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je urmla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.

Pred  nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.

Mi smatramo da Po umire u od tuge,jer se mrtvi ne vraćaju,a živi ne mogu dospjeti i njihov svijet. On to dobro zna. Svoj život je posvetio traganji za putevima koji vode u onostrano.

Kratko pred smrt,sluteći kraj, je napisao jednu od najčuvenijih oda ljubavi:

Anabel Lee

U carstvu kraj mora to bi,

Djeva je živjela koju su zvali

Imenom Annabel Lee;

S tek jednom je živjela mišlju:

Da voli i da se volimo mi…

Opičen čovo bio.Kako i ne  bi pored tolikuh tragedija.Ali ipak nove ljubavi tražio ne mireći se sa usudom.

Simbolisti ne bi ni počeli da nije njega bilo.Valeri je pokušavao dostići perfekciju njegovog stila,ipak nije uspio dospjeti nigdje do u strogoću stiha ,koje kod Poa nema.Nadrealisti ga svojatali dok se nisu “proslavili”, pa ga se odrekli.Teška je Poova sjena.

Sartr ga uvijek zvao u pomoć .,kada je nekom  pokušavao glavu otfikariti.Borhes je svoje ” carevo novo ruho” pokušao obići u Poovu poetiku, ali  je dospio do vrata, na kojima imaju samo dva prazna slova ili dvije okrugle cifre.

Nama žao što Eđi nije stigo na naša druženja.

Mi bi ga  posjeli kraj šadrvana što lagano hladi flaše sa pićem .

Na sofru iznjeli ,daj nam svega Maro bona.ba.,i rujjnog vina.Napose kutjevačke graševine in – ui , kurvoazije.Iako je bio tanak na klopi  zadeverali bi ga   bubrežnjacima  i brizlama.Popili koje piće,pa mu izrekli kompilaciju pisanija,znajući da ne pije vode:

-Imaš jedan život i ludo ga bacaš,jer ne vrijedi plakati.Moraš samo sanjati da novu grlicu  i ona će dolepršati, da se volite vi. A jednoga dana kada  kreneš na visoke pute,mogao bi svijetu,testament sa osmijehom ostaviti;tih godina sam sve volio,a Bogami su i one voljele mene.

On bi klimnuo glavom,a u sebi ćutao bol i mislio da li postoji staza na koju nije kročio ,u potrazi za izgubljenim senima.

Edgar Alan Po je znao da bi mu to bilo rečeno na našem zajedničkom druženju.Zato i nije dolazio,a i vremena nije imao trošiti ga sa zgubidanima koji , doli đardina i ljubavi , ne vide šume gore maslinove.

 

Đes ‘ ba vidio poštenja u čestitog  lopova / Igrokaz na dan

Danas je Subota  19.Januar / Siječanj  2019.

 

Sutra će biti dvadeseti,pa onda 21. , pa 22., pa 23.,24….31,

i tako dalje sve do 366 dana, ove jako prestuone godine..

A za sada, u ovom trenu ,  ovog momenta , u ovoj današnjici i stvarnosti nam je  ostalo samo 347 dana.

Kokuzno, a baš su vremenai kokuzna i baksuzna.

Ne za Dinu i Bregu, i tronacionalističku mafiju.

 

Dino i Brega  još uvijek kraduckaju i prave se umjetnicima, i uspjevaju da se prodaju,jer su drugi

još gori od njih. Totalno nepismeni.

Oprostilo bi im se ,al’ su obadvijica cicije, braćo mila.   Škoti im nisu ravni. Pitajte   Merlinovce i

Dugmiće.

A  jopet, ni zera  sadake dunjaluku ne more od njih  zapasti.

Zato i izgledaju kao da ih je poplava izbacila, izobličeno, bez obzira što su šešire natakarili.

 

Eto jedan se kleo da negdje nikada neće zapjevati , zbog domoljublja. I šta ti  je  domoljub?

Ha su mu ponudili   dobre penezi  ,  zaboravio na rane domovine i zapjevao pred njenim ubicama

i njihovim potomcima i sljedbenicima.

 

Drugi je ,opet, čitav rat teferečio među ubicama svoje domovine. Sam priznaje igrao lopte dok su mu

prijatelji milionima granata spaljivali grad i ubijali nejaku djecu i žene.

Sada rodni grad navrati kad mu zafali koja kinta ili pokuša osnovati furndaciju iz koje će poput

Kusturice lovu sisati i obraz prodavati za siću. Zaboravila cicija   da Romi nisu vesla sisali.

 

Što bi poete rekle:

-Nema ljudskosti i imana u cicije, jes tako nam dina.

 

U prevodu:

-Đes ‘ ba vidio poštenja u čestitog  lopova.

 

 

 

 

Najveće grudi – Top 5

 


Odmaknite glavu od ekrana.

Peopasno je.

Ako bliznkinje  iskoče mog'o bi neko ograsiti , oliti kutarisati se sa glavom.

Što ‘ no rekoše , prave ili umjetne – strahota.

 

Za grudi ne važi pravilo  + 18.

Dijete , ha se rodi , dofati se sisa.

Nije bitan pol.

 

Muško dijete  da se uči  ljepotama i slasti  koja ga čekaju u životu.

A žensko dijete da se uči kako se ljepota daruje.

Valjda nismo prekrdašili, kao dotične.

Svaki dan je novo rađanje / Igrokaz na dan 18.januar / Siječanj

Danas je  18.januar / Siječanj  2020.god. ili -18  +348. Ovo već liči na višu matematiku.

Ah , da i surbota je. Nekoj će se posrećiti. Nadamo se. Vakat joj.

I danas je kao i svaki drugi dan , bjelina Nebeske  ljepote  dobrotom obasjala naše djetnje srce.

Svaki dan je novo rađanje i neprestano  umivanje ljubavlju.

Ispunjeni smo nježnošću i ljubavlju.

Nemamo teških riječi.

Pjevaćemo o  svakodnevnim radovanjima  kojima dodirujemo djecu i žene ,

kojima se vrijeme ,

u nježnosti njihovih čednoih duša ,  ne inati

I pokojem čo'jku ,  ako ih još uvijek  ima.

Sve nešto mnijemo, koliko je prelijep i jednostavan život po zamisli njegovog Stvoritelja.

Samo prihvatite milodarje koje vam se nudi : ljubav , milost i dobrota , i ne treba vam više ništa.

Čitav svijet postaje vaš.

Osmjeh na licu, nježnost na usnama , mekoća u dodiru, blagost u srcu , ispunjenost u duši.

Zar je teško podariti topli pogled, blagi smješak,pružiti ruku , i onda  ruka u ruci , laki dodir usana ,

nježnost u dodirima  treperi .

Život postaje vječnost.

Dok  blagi povjetarac raznosi milinu dunjalukom,

nemamo izbora , kleknemo i nijemimo

Njegovu  ljepotu

dok nam suze koje slave Njegovo ime slaze niz lice.

Alelujah.

Hajam – Rubaije 3. i 4.

3.

Meni vrijeme brige nikad ne zadava,

ko imade ručak, što da večerava?

Ko pečenje dobiva iz kuhinje ljubavi,

može i bez večere da mirno prospava.

 

4.

Ljubav je uvod knjizi više znanosti,

ljubav je prva strofa pjesme mladosti;

ti, koji nemaš pojma o čuvstvu ljubavi,

znaj da je ljubav izvor – ljudske radosti.

Aleksa Šantić – Emina / Amira Medunjanin – Emina

 

   Stari most

 

 

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

Prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajaše Emina.

 

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kad se šeće i plećima kreće…

– Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…

 

Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,

Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren ibrik zahitila vode

Pa po bašti đule zalivati ode;

 

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

 

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti haje, alčak, što za njome crko’!…