Sjećanje II

Pisanija o Nadalini , Jelenama …

Oni  smotani  i dragi Oli  i  blintavi ,

uvijek zaljubljeni mahalaš Dobri

prokužili da je Nadalina zaprav’ štorija o svim njihovim ljubavima.

Ja jidva da im virujen.

A jopet , ča mu ga znan, jemadu oni takarli sriću .

Mnogo puta se dušom dilili.

mnogin Nadalinama   su  palil’ in gasil’ sviću.

Priko nekoliko puta!

Maksumče šuti.Valjda je i njega neka Nadalina očepila.

Zna da su uvijek bili u pravu ,ali poneku Nadalinu su drugačije imentovali.

Recimo izbace dva ili četiri slova slova,

Pa nešto ubace,i eto magije. Ili naopačke dodaju nekoliko slova

i niko ne zna njihove ljubavne jade.

Oni jedan ,jednu je maksuz  zvao Leda,

ona njega labude moj.

Pravimo se , da pojma nemamo zašto.

I to nema veze sa Magdalenom ili Cesaricom.

Ona je bila Lena.

Vjerujemo da to ima neke veze sa Tristecom

ili barem sa labudanjem anđela ,ali o tome malo kasnije.

Opet neka Magdalena je garant bila Jelena.

A Jelena  je uvijek  postane Lela  ili Lelija.

O Lelkinoj fami lelijanja i potom lelekanja nećemo,

jer unatračke gledanje vremena nije časno.

Njih  dvojicu , za dušu i lijepo titranje,nebo   u đardine  uvalilo.

Valjda zbog tri imena.

Oli Dragi Čovik.

Dobrom se isto tako  posrećilo, ali imena zaboravio.

Ali bili su sebični.  Tajne krili , a  u srcu bol ćutali.

A i kako ćeš bolan dati lujkama i neukim  da ti Nadaline grde,

i šta ti ja znam jošten ,

i u tvrdo i umeko i u sridu?

Vala će ovi naš dvojac,  ovo: u sridu na belaj izvući i gore (gluho i ćoravo bilo ) mezetli takariti.

A  oni,ko  ni bekani nisu krivi ,jer:

“Kad Nadalina muti jaja

zamuti pamet svima

i svakim danom sve je slaja

ka gucaj dobrog vina”

A ća vi mislite nekud greti.

Nimate se ća crvenit oli stidit,ko Oli.

Jes bija stidan ko frajlica,

al ća mu ga mi znamo.

Jema frajlica koje nisu sramežljive.

Hvala im.

Jednu je garant zna, čim je pjesmu o Nadalini sklada.

Ne pitan vas o crven feskinu, oliti o anamo onoj ,

i onom krajnjem joj, nono nonice;

već o pismi i hoće li Nadalinina torta ispasti,

ka ona bademli torta Indexa.

Oni uvijek stavljaju dosta jaja.

Vazda ih za petericu , a jendoć i za  šestericu jemalo .

Nadaline neće neće kazivat ,koliko jajinaca triba turit ,

i kako ih  pometen u svoju kristalnu zdjelicu ,

kada ih jema muti’.

Njoj neuki ne tribaju.Ili znaš ili ne znaš.

A da je znala u butigi rolat jajinca , jeste.

Ko svaka prava pravcata frajlica iz čaršijskog dućana.

Znate ono mahalsko/kalinsku:

Moja roba, moj dućan.

Porka tristeca od ljepote. I jajinaca, ak ti gospe.

Sad moramo malo olajavati i Jelene.

Nad(t)a…li…ne se počele crveniti.

Zbog Jelene Trojanske sve su Jelene,

a posredno i Nadaline na lošem glasu.

Ona je rođaka, u nekom koljenu , našoj Nadalini.

Ne znamo ko je stariji kokoš ili ovo.

Ta Jelena ,čak nije bila ni Trojanska.

Bila ježena spartanskog kralja Menelaja.

I to nije sve. Smatrana najljepšom ženom onog doba.

Moglo joj doći.

Kćerka ono starog pohotnika Zevsa i prelijepe Lede.

Ono Zevs Labud, a leda snena od ljubavi ni osjetila nije,

dok takar ni’ počea.

Jelenu je jopet oteo Paris, sin trojanskog kralja,

i tako započeo Trojanski rat.

Normalno da je trojanski rat,

jer da je Paris bio sin Bosanskog kralja, bio bi to bosanski rat.

A toj prelijepoj , divnoj Bosni , Zemlji Božije milosti ,

ljubomorni  i pogani  hadumi svako malo ratove nose.

Takve nam nesuvisle priče,svako malo historija tandara.

Ne mre to dovijeka tako.Ljubav će jednom pobijediti sve.

Kalinaš i Mahalaš o ponoćnoj uri ćesto snili i pivali:

“Ma da mi je koji put vidit

kako se ono uvučije u posteju

i kako sva zamiriši

noć zasvitli, cvrčci počnu pismu

Nadalina, Nadalina … ”

Eh,Mile moje…

Eh Oli, Oli , znamo se da ste koji put svijeću tulili,

“kraj otvorenih škura

jer lito je i sve je u cviću

a malo noćni ura”.

Odakle vam vrijeme frajeri.

Mnogo kala i mahala,još više ljepota kojima sviću triba gasit.

I mnogi budni reflektori svaki pokret snimaju.

Ma,jesmo li gospoda ili nismo?

A jel se oni se Zevs pretvorio u labuda da bi takario Ledu!

Jest!

E sada vi nama recite zašto je Leda (ko fol u snu ),

vodila ljubav sa labudom.

Iz pozdanih izvora saznajemo da je imala boljku:

-Lat.dg. svrbitis (anamo onoj ) totalitaris a.t.c.

Mahalaš ne bio mahalaš kada ne bi dodao:

-nec ad laevus, nec ad dexteram, die Mercurii pressius.

Obično ne šprehamo stranjske,još manje dešifriramo.

Ali , riječ je o Milosnicama . pa se kofrčimo i pravimo pametnim.

Kad taj svrbitis mlatne zensko čeljade u međunožje,

nema joj lijeka ,mozak off , Venera plamtijače od Sirijusa,

samo takarli rađe spašavaju .

Ujedno svrabitis je jako zarazan

i po običaju prenosi se s koljena ,

odnosno od međunožja ,od međunožje ,

Interesantna stvar isključivo po ženskoj lozi.

Joj nono mila, di se dade taj premilostivi matrijsrhat.

Šta ćemo, Oli i mi ista škola.

On rođen u kali na skalinama ,mi u mahali na basamcima,

pa ispali skockani i skliski.

A to vam isti ,đardinski univerzitet,

bome skoro mentalno zapušteni,

jer se u njima samo  žena ,ljubav,ljepota,milost i dobrota sanja ,

boji i pjeva, živi i boluje.

Kažu , gore ima još ljepših đardina i bisernijih Nadalina.

E pa sretno Oli.

Zavidimo ti.

Ali ipak , neka nas još malo vođe,

ima još Nadalina kojima treba šterike gasit.

*

Svi će van prićat’ – Premino legendarni pivač Oliver Dragojević.I ,otom potom ,nabrajat’ puke činjenice.Te Oliver ovo ,te Oliver ono.

Šturo i nemušto.Ćlančić, u par riči strpati jedno bogato življernje,jedno poetsko – muzičko vrelo i fajront.

Aha,kako ne.

E. pa mi nećemo greti tim putem,jer ne mere to tako.

8. Individualnost Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa

Tuluz – Lotrek  u svoja djela unosi detalje i i scene  svakodnevnog , konkretnog života, najčešće nožnog života ili motivima  vezanim za njega. .

Njemu kao da nije  bitno šta slika. Bitno je da dokumentuje ono što vidi. I radio je na način koji su to radili i njegovi savremenici. Njegovo biće je bilo napeto, nemirno, veoma intelektualno i radoznalo, ali i razigrano. Otud igre bojama, svjetlošću , kroz koje se provlači jako naglašena životnost, vješto skirvajući svoje osjećaje. Mi ne znamo da li je slikar veseo ili tmuran lik.

U okviru tih relacija i razmišljanja se kretao čitav život  Tuluz – Lotreka kao odrasle osobe i umjetnika. Ali to nije sve. Da bi se dobio kompletan umjetnik kakav je bio Riri , potrebno je  sagledati ključnu karakteristiku njegove ličnosti – individualnost.

Ima jedan citat koji određuje ekspresionizmu,  a koji na najupečatljiviji način govori   dijelu umjetnosti  i životu slavnog slikara  :

„Iza vidljivog izgleda stvari skriva se karikatura, iza beživotnosti vreba tajanstveni avetinjski život, i tako sve postojeće postaje groteskno.“ * (* Str.54.  Istorija modernog slikarstva…)

Tuluz – Lotrek  je svojom pojavom bio groteska* u svim mogućim značenjima te riječi.

(Francuski * grotesque –  fantastièan,neobičan, čudan, pretjeran, neprirodan; smiješan, nastran; groteskni  baletni ples koji pravi komične pokretei skokove).

Večina njegovih dijela podsjećaju na grotesku* , vrlo  često sa primjesom ironije i komike.

(*Groteska  je karikaturalno-fantastična i iskrivljena slika stvarnosti, koja ne izaziva komična, već zastrašujuća osećanja.)

Bio je svjetan toga , nije se krio , čak šta više, bio je jedan od najeksponiranijih građana Pariza i Monmartra ( posebno)..

Postavlja se pitanje :

Zašto je to tako?

Odgovora je jednostavan . Za sve što je u životui radio i postigao  je trebala izuzetna hrabrost i jak  duh , svojstven samo  snažnoj i bekompromisnoj individualnosti.

Od malih nogu Tuluz – Lotrek je pripreman da bude poseban, jer on je naslijednik čuvene aristokratske  porodice.   Godine boli,   patnje i usamljenosti koje su došle  nisu slomile  dječiji duh.  Očevo odbacivanje je stvorio  glad za priznanjem i sviđanjem, to je opet  je pojačala želju za isticanjem i dopadanjem.

Bolest mu je ograničila izbor profesije i društva. Porijeklo i novac su mu omogućili vrhunsko obrazovanje i život rasterećen finansijskih problema.  Staleška izolovanost i podvojenost su mu omogučili  anstajanje sasvim dovoljne količine arogancije i samouvjerenosti.

U mladosti je lutao od naturalizma do impresionizma,  školojući se u tradicionalnim , akademskim ateljeima.

Koliko je to elemenata za nastajanje jakog individualca , koji sebi može douvoliti bilo koji luksuz.

Začudo , Tuluz . Loitrek je i pored svih mogućih problema odrastao kao jaka ličnost bez kompleksa, što se odrazilo kao jedan od glavnih eksponenata njegovog slikarstva. Beskompromisna individualnost.

Beskompromisne, slike ,  ponekad su  ogoljene do najednostavnihijh formi i linija , ali  kompleksnošću svojih pitanja i poruka i dan dans zbunjuju i plijene.

9.Tužni smotanko ili raskalašni čovječuljak

Pred sam kraj života, Tuluza-Lotreka roditelji  smještaju u psihijatrisku bolnicu  da se liječi od  alkoholizma.   Tu nastaju mnogobrojne  skice  na temu cirkusa.

Davno prije toga je shvatio da je život lutajući i vrlo  prolazni  cirkus , ponekad sa vrlo  tragičnim poslijedicama i sasvim izvjesnim krajem.

Tuluz – Lotrek je imao jednu kosmopolitskum osobinu : nikad nije   zanemarivao ljude oko sebe.

Nama je ostala prica o slikaru-patuljku,veselog duha.

Tuluz Lotrek – slikar koji je šarmom osvajao žene

Anri je važio za veoma senzibilnu i empatičnu osobu. Tokom odrastanja, majka ga je ohrabrivala da slika.

Život im se svodio na slikanje provod po noćnim klubovima i opijanje tada jako popularnog apsenta u nevjerovatnim količinama. Upravo to snažno osjećanje za opštu nepravdu u svijetu pokazalo se kao izvor neiscrpne snage za rad . Generacija umjetnika prije njih uspjela je da se usprotivi akademizmu i izvede umjetnost na ulice u parkove i oslobodi je isključivog rada u ateljeu. To su učinili impresionisti.

Mladi umjetnici poslije njih, među kojima i Tuluz Lotrek učinili su jos veću revoluciju. Oni su među svoje motive uvrstili scene iz takozvanog “polu svijeta”. Slikao je život u Mulen Ružu i drugim pariskim kabareima i pozorištima, kao i život u bordelima koje je često posjećivao i u kojima se i zarazio sifilisom.

Smatrao je da žene moraš poznavati da bi ih naslikao a da bi ih poznavao moraš provesti sa njima intimne trenutke.

Bio je popularan i prvlačan među ženama, tačnije važio za umjetika neodoljivog šarma.

Tako je i portretisao, u to vrijeme veoma slavne pjevačice, Ivet Zilber i Luiz Veber, koja je izmislila čuveni francuski kan-kan. Dok bi sjedio u kafanma, crtao je skice, nervoznim krivudavim linijama.

Nekada je svoje crteže u trenutku inspiracije bio primoran da zabilježi na stoljnjaku u kafani. Sjutradan u svom studiju iz tih skica pravio remek dijela: slike, crteže, litografije, postere i ilustracije za časopise. Ugledao se na Edgara Degu i Pola Gogena i japansku umjetnost. Koristio je asimetričnu kompoziciju, oštre uglove i velike jednobojne površine.

Od alkoholizma je sa trideset sedam godina pretrpio infarkt. Primljen je u sanatorijum, odakle se brzo vratio kući, gdje je ubrzo i preminuo 9.9. 1901. Njegove posljednje riječi bile su “Matora budalo!”, upućene ocu.

10. Rezime

„Nikad ne bih slikao da su mi noge bile duže.

Radije bih postao hirurg ili džokej nego slikar.“

Možda ?

Možda bi posato hirurg?

Džokej zasigurno ne!

Potomku grofa koji bez ustručavanja  mokri pred  kraljem, nikako ne bi dozvolili da bude džokej.Ne dolikuje mu.

Možda bi postao kliše salonskog  đentlmena po majčinom željama ili svestranog dendija ženskaroša po očevim naumu.

Nikad ne vrijedi razmišljati šta bi bilo…

Ne može se sada razmišljati da li je sve  to bilo zahvaljujući, rodoskrvrnuću , bolesti , majčinim usamljenošću  , očevom ariogancijom i odbacivanjem,  groznicama , lomovima kukova, užasnim bolovima  ili samo spletom okolnosti

Postao je to što je postao.

Jedno krhko biće , osuđeno na bol i tavorenje na marginama društva ,  je izuzetno snažnom  voljom i neizmjernom  hrabrpšću uspjelo da krene u neizvjesnu pustolivinu,  nesrazmjernu  njegovim fizičkim i  društvenim okolnostima.

U neprikosnoveni talenat  , Tuluz-Lotrek je  unio je strast ranjenog , gušenog, negiranog  i odbačenog bića, željnog ljubavi ,osjećaja , druženja…

U svojoj pobuni protiv porodice, učmalog i dekadentnog drštva , protiv Usuda , u stalnoj borbi  ne mirenja sa sudbinom stvorio samo njegovo i umjetnički nedostižno.

Jedinstvenost i jednostavnost kolorita, napadnost linija i izbrušenih kontrasta u kojim svjetlost bdije nad tamom , nisu stvorili samo slikarsko / crtačka djela vanserijske živosti , ljepote i umjetnosti. To su objektivni frangmentarni dokumenti o dobu u kojem je slikar  živo.

Slike Tuluz – Lotreka  nisu salonske slike namijenjene   retrogradnim akademskim  uskotračnostima i ukusima malogranštine. To je umjetnost kritike društva i pobune protiv trivijalnosti i bezosjećajnosti u koje  to društvo potonulo.

I ono najbitnije:

To je umjetnost čovjeka koji je pobijedio svoju bol i samoću i unatoč predodređenosti za nauspjeh i svojim djelom  sebi  napravio spomenik za sva vremena.

Koristivši vrijeme i život  koji mu je poklonjen , družeći se sa najpoznatijim umjetnicima i ljudima svoga vremena , kao veoma inteligentan i obrazovan sudionik javnog života,  oteo  je maksimum od stvarnosti koja nije bila nimalo blagonakolna prema njemu.

Apsint je kasnije postao zabranjeno narkotično sredstvo. Konjak je žestoki alkohol.  Mnogi  u njemu vide  i alkoholičara i narkomana. Tuluz – Lotrek je mješanjem ova dva pića dobio koktel  – zemljores.

Simbolik ili ne , čitav život Tuluz – Lotreka aristokrate i slikara je bio zemljotres , sa svim svojim efektima i poslijedicama.

Mnogo zemljotresa i burnih podrhtavanja su morali uzeti svoj  danak.

Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa  poslijednji  od loze Tuluz Lotrek je umro u Henri u   24.  9. septembar 1901. u  majčinom zamku  Château Malromé nadomak Bordoa.

Godine 2005.,  slike  malenog slikara na aukciji dostižu astronomske cifre i do 14.5 miliona dolara. Jako bogata ostavština , zar ne.

U umjetničkim krugovima je ostala priča o slikaru-patuljku, nesrećnom  smotanku  ili raskalašnom čovječuljku veselog duha, u zavisnosti kakva osoba prenosi priče, optimista ili pesimista.

Grofica Adela Tuluz –Lotrek  nikad nije mogla da prežali bolest i nesretan život svoga mezimca, koji je uspio da joj za života  pobjegne iz zagrljaja.. U njegovu  sopomen   promoviše umjetnost svoga jedinca. Izdvaja fond i pravi muzej  u Albiju ,  mjestu rođenja velikog umjetnika.  Veliku i nesebičnu  pomoć ima  u Moris Žoajenu , možda jedinim pravom i iskrenom prijeteljem kojeg je Tuluz – Lotrek ikad imao.

KRAJ

Gledala sam vremensku prognozu,

Nije najavila kišu.

Ipak je sutra padala,

Samo meni,

Dok su ostali šetali

Mjesečarskim korakom

ulicama sunca.

Ne znam,

Trebala bih stalno nositi kišobran,

Ni najbolji meteorolozi

Ne mogu predvidjeti sunce meni.

Oda Gospodu

Mjesečeva bajka

Ona je osvit

Noćni svod

Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Posjetite nas!

Imamo za svakoga barem po jednu sliku.

Iznenadićete se bogatom i raznolikom ponudom  i vrlo prihvatljivim cijenama.

Provjerite !

Dobro došli.

Naša adreša je:

Dobrinja III

Trg Sarajevske olimpijade bb

kontakt telefon 033 465 404

radno vriujeme 0d 12  . 20 sati

Hiljade i hiljade godina

Ne bi bilo dovoljno

Da se opiše

Kratki sekund večnosti

U kome si me ti poljubila

U kome sam te ja poljubio

Jednoga zimskog praskozorja

U Parku Monsuri u Parizu

U Parizu

Na Zemlji

Na Zemlji koja je zvezda