Jesenjin – Pjevaj , pjevaj









Pjevaj, pjevaj! Na kletoj gitari
prsti tvoji igraju i kruže.
Zagrcnuo bih se u dimu i jari,
moj poslednji i jedini druže.

Nek ti oči na grivnu ne sleću,
nit na svilu što blista beskrajno.
Tražio sam u toj ženi sreću,
a propast sam našao slučajno.

Nisam znao da ljubav duboka –
zaraza je, da je kuga … strijela.
Prišla je i zaklopljena oka
banditu je pamet oduzela.

Pjevaj, druže, nek se vrate dani
i negdašnje naše zore plam.
Nek poljupcem ona druge hrani,
preživelo đubre, divni šljam.

Ah, zastani! neću da je diram.
Ah, zastani! ne kunem je ja.
Daj mi da ti o sebi zasviram
na debeloj žici koja sja…

Blista mojih dana kube jasno,
u duši je još zlato starinsko.
Mnoge cure ištipo sam strasno,
mnoge žene u uglu sam stisko.

Na zemlji je još istina živa,
opazih je i ja detinjim okom:
ližu kučku dok joj se sok sliva
svi psi redom, na juriš i skokom.

Ljubomoran – zar da sam na tebe?
Zar ovakvog da me snađe jad?
Naš je život – postelja i ćebe
Naš je život – poljubac i pad.

Pjevaj, pjevaj! Ruke neka mašu:
kobni zamah – kobi će doneti…
Čuj … nek idu svi u … pivsku flašu…
Nikad, druže, ja neću umreti.


												

Čiribiribela Mare moja


Januar je , ništa ne siječe. Bija je i prosinac , a ništa nije prosijavalo. Valjda će se u veljači neko veljati.

Čim se pomene veljanje nama naum padne Mare.

Ma ne Gatara ona nikad ne nosi veštice, nego ona Daskara ,što svoje daske sa sobom uvijek prtji.Vi garant pomislili na bubmbaru i krivuljar, iako veze nemate sa trigonometrijom.

Pitate se kako znamo da nemate veze sa trigonometrijom.

Pa to je veoma jednostavno.

Niko nije blesav da ima veze sa trigonometrijom , osim onih blesavih koji se faćaju kojekakvih kosmičkih računica, umjesto da se fataju Mara.

Kako kojih. Joj levata majko mila, sve im se mora crtati.

Boni ne bili ,Bilo koje.Jal morskih, jal domaćih. Jal sa daskama ili sa vešticama ili bez njih.

Za njih vam ne trebaju nikakve računice, iako su sve  one doktorirale krivuljare.

Ili nisu? Tko će im ga znati? Zakukuljena je to i  zamumunljena, a prelijepa čeljad.

I zašto nose daske , kontate vi. Pa to je bar jednostavno. Da se lavati ibrete što će im daske i ne prokuže  dal imaju ili nemaju … recimo gačice.

Njima je sasvim sve jedno za doktorate , sve dok imaju jarbole da vješaju donji veš.

Vi se ko biva pitate , što kod kuće ne suše gaće.

Kao prvo kod kuće nemaju adekvatne  jarbole.

Kao drugo ,nisu kod kuće skinule veš, nego na trabakuli.

Kao treće…;ma šta vas brigeda ća je Mare skinula veš i di će Mare sušit veš?

 

Što bi poete rekle:

-Sušile ne sušile isto im se piše.

U prevodu:

-Des'ba ti vidio dobar jarbol a da zbog njega ne frcaju žemske gačice.





Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 757* – 762*

757* Normalni mislioci su uglavnom kokuzi . Ko im kriv što misle normalno.

758* Praznici prolaze, a narod ostaje i kokuz i rahat od pameti.

759*Bol je bol , teška i preteška ; ali ipak samo jednom se živi.

760* Nema loših ili ružnih riječi. Ljudi ih upotrebljavaju u lošim i ružnim konotacijama. Da obezvrijede ili uvrijede nekog ili nešto.

761*Kad mozak ne propušta sjećanja znači da smo nešto plaho zaribali.

762* Mahalaši ko i cigani , kad nemaju razloga slave iz čista mira. Tako ih život naučio. Nikad se ne zna, koji ih belaj sutra može iz zasjede zaskočiti.

Znate li nekog rođenog u Januaru?

Ako je odgovor  Da , Vi ste veoma  sretna osoba.

10 razloga zašto su ljudi rođeni u januaru najbolji!

Januar je najtajanstveniji mjesec u godini, zakonom logičke monutacije jasno da takva moraju biti i bića koja su udahnula prvi zrak u njemu. Dodajemo  da se od svih drugih meseci  razlikuje po tome što je to prvi mjesec u godini. Znači neprikosnovemi predvodnik i rođeni vođa.

Januarska deca su posebna, najveći broj naučnika i umetnika  je rođen baš u prelijepom bjelinom i čednošću okupanom januaru.

Ukoliko imate sreću da poznajete osobu rođenu u januaru , sigurno ste onda  već primjetili koliko je ona drugačija, neobična , nesebična i uvijek svoja.

Ovo je 10 razloga zbog čega su ljudi rođeni u januaru najbolji:

1. Iskreni su

Bića rođena u januaru su jako iskrenea. Ne boje se da kažu istinu bez obzira na posljedice i situaciju u kojoj se nalaze. Istaknuće greške svojih prijatelja i ponuditi konstruktivnu kritiku, pa zaista možete verovati onome što govore.

2. Originalni su

Bića rođena u januaru najviše vole da uče iz svojih iskustava umesto da slepo prate trendove. Uživaju u novim veštinama, situacijama i aktivnostima. Njihova originalnost se može primetiti i u načinu na koji se oblače.

3. Tajanstveni su

Ponekad je teško dokučiti šta se skriva iza uma osobe rođene u januaru. Oko sebe stvaraju auru tajanstvenosti zbog čega postaju još privlačniji ljudima oko sebe. Katkad će prećutati neki detalj o sebi, ali ne zato što žele da vas prevare, već zato što ne misle da je taj deo pretjerano zanimljiv.

4. Vole da pomjeraju granice

Osobe rođene u januaru znaju da razmišljaju van zadatih okvira i veliki su inovatori na svojim područjima interesovanja. Ne čudi što je mnogo velikih naučnika i umjentika rođeno baš u  januaru.

5. Uživaju u onome što rade

Nekima će se na prvu loptu učiniti da su spori u obavljanju svojih poslova, ali oni samo uživaju u onome što rade. Povode se za logikom i vole da analiziraju svoje postupke i upotpunjavaju svoju kreativnost i užitke..

6. Uporni su

Da bi bili uspešni u životu, potrebno je imati jaku snagu volje. Upornost i jako naglašeni voljni momenat je jedna od karakteristika koju ljudi rođeni u januaru imaju u izobilju. Zbog njihove snage i nedodirljivosti  drugi znaju da budu ljubomorni na njih.

7. Predani su svojoj porodici 

Tražite partnera koji će vam biti predan? Pokušajte s bićem rođenom u januaru. Ne samo da su lojalni svojim bračnim supružnicima, već i članovima porodice i prijateljima, prvenstveno predivnim ženskim bićima.

8. Ljubitelji su životinja

Osobe rođene u januaru su veliki ljubitelji životinja. Fascinirani su životinjskim svetom. Od najranije dobi žele da imaju kućne ljubimce, a posebno pse. Rado odlaze u zoološke vrtove ili na safarije.

9. Vole da pomažu drugima

Osobe rođene u januaru su karitativni humanitarci. Vole da pomažu drugima i da se bore za prava obespravljenih. Nisu škrti, a zbog svoje darežljivosti mnogi im se dive.

10. Tihi su i tajanstveni

Nemaju potrebu da budu glasni da bi ih drugi uočili u društvu. Januarska djeca su srećna čak i kada su tiha i tajanstvena.

Da li možemo vjerovati astrolozima i gatarama?

Prosudite sami!

Tatjana Lukić – i ništa više





ne, nisam se zadesila na trgu kad je pala granata
jeste, ranjen je tada netko meni drag
ne, nisam spavala u podrumu
jeste, telefoniram svaku noć onima koji su spavali tamo
ne, nisam muškarac i nisu me odveli u logor
jesam, srela sam jednoga koji je izašao iz žice s metkom u plućima
ne, nisam vidjela nikoga kako umire
jesam, gledala sam leševe kako plutaju rijekom
ne, nisam umirala od gladi
jesam, prodala sam vjenčani prsten i kupila hljeb i mlijeko
ne, nitko me nije istjerao iz moje kuće
jeste, netko je promijenio brave i legao u moj krevet
ne, nisam kupila mali pištolj koji sam jednom vidjela u izlogu
a jeste, svidio mi se, u džep bi sasvim fino stao
ne, nisam ja birala obalu rijeke na kojoj ću se zadesiti
a jesam, znam, mogla sam naučiti da plivam
ne, nije me bilo strah
a jesam, plakala sam gledajući avione kako tutnje
ne, nisu me čuli, bila sam predaleko, na samoj zemlji
jesam, znala sam da će baciti bombu u tvoje dvorište
ma ne, u stvari, nisam znala, samo sam brinula da bi je mogli baciti
jeste, sjećam se svega
ne, nije bilo hladno, to ljeto je bilo prekrasno
izvodila sam svoju bebu u kolicima u šetnju i pjevala joj
po cijeli dan
šta sam joj pjevala?
o oblacima i pticama,
o željama i zvijezdama,
la la la,
eto to, i ništa više

2003.

Tatjana Lukić – Prstenjak

 

… Apolonov prst prizilazi

iz Brda umjetnosti ili Sunčanog brda.”

 

**

ovo ti je sunčev prst

prstenjak

 

on nije za ures

imaš ga za čudo

 

prije divljeg pohoda na dlan

tu se gnijezdi

odbjegla

linija života

 

njome dereš mrežu

gusto tkanje sudbe

božijim noktima usječene mliječne staze

i prečice

 

njime mrsiš hod zloduha

i remetiš tajni plan

 

on ne šara laže

 

iz njega se pile novi puti glave

izvlači se pijavica – nova crta srca

i ružičnjak procvjetava – nov venerin brijeg

 

svi predjeli dlana

-križ položen modar otok

pritajene četvorine

po mjeti su tvoga bila

 

ta sunašca što izlaze iz ovog prsta

tvoj su rodoslov

 

-svojim dahom izrezbaren

rodni list

i umrlicu

 






												

Tatjana Lukić – Šta šutim

 

(Zbirka – Šta šutim

Spomen na djetinjstvo)

 

I

neko je sliku prelio

šakom hladne vode

 

otekle su duge

šaren-laža licitar

i vrtuljci

 

nije se vodi dalo samo

glavu ludog mitra skitnice

 

rijetki časi straha

mrtvom vlati pokojom na sliku preneseni

u nju su se slili

 

širi se platnom naginje i klati

rascjetala glava  mitrova

 

hoće li ga sveg prekriti

hoće li se oteti

i iznova pohoditi

prva strepnja djetinja.

 














												

Tatjana Lukić – a duša?





nekada sam znao? Pričao? priču
kao da je sve o biću
rečeno u jednom sroku

a evo me, dvojim
pred djetetom
koje uči prvo slovo:

ovo je uho, ovo ruka, ovo kosa,
ovo ovdje jagodice,
mladež ispod oka

ali
gdje je
duša?

zgranut stojim:
šta bi ono htjelo?

da uprem kažiprst u sjenku?
ili da zašutim i spustim ga
niz tijelo?

Tatjana Lukić – Strah – od sata

 

VII

 

pred njim smo nejaki stajali

i učili

 

dizali veliki prst

i zrakom opisivali put

koji on otkucava

 

najprije igrom zanijeti

potom radoznali

kakav će lik ocrtati

neumorno naše kretanje

 

kao što njega nije načinjela rđa

od našeg dugog učenja ne osta trag

 

ruke su se odavno

uz tijelo spustile

 

ali od kucanja njegova

ne odmičemo oči

 

neojačali jednako očekujući

otkucaj nama namijenjen

naš čas


												

Tatjana Lukić – Lutka

 

klanja ti se neprestance

nasmijana glava

-loptica preko noći ispala

iz čarobnjakova rukava

 

ti si dlan

kojiće joj

zapljeskati

 

iz mraka

cvijet pored nogu

baciti

 

dodirnuti je nećeš

 

tajne sile je u ples pokreću

rumeni joj obraz podaruje glas

učas rasplaču

 

pako polen

koji čekada se bilje njemu uspne

ona šeta zrakom

 

slutiš:

njenim korakom

crni prsti igraju

 

iz tla se pomaljaju

podvlače se pod haljetak

svojim je stazama vodaju

 

i konac nevidljiv slutiš

kojem je svezana za svod

 

poskakuje vrbov prutić

ruhom djeve skriven

 

skloniš li se i zašutiš

-zaklecat će i klonuti

 

samo dok je okom pratiš

traje njezin hod