Ana Ahmatova – Uveče

Oplakuje tiha muzika predvorjem
Ispaćene duše tajanstvenu bedu.
Sveže i oštro mirišu morem
Sa poslužavnika ostrige u ledu.

„Prijatelj sam ti“, šapće, a uzdisaj
Meni se ote kada mi ramena
Dotače tek nežno, i iz mene žena
Zavapi ruku njegovih zagrljaj.

Pogled mu je pogled mačaka i ptica.
Na jahačice se jedre tako gleda.
Ispod laganog zlata trepavica
U oku se osmeh spokojan ogleda.

Napeve setne sred šumnoga plesa
Zakovitlani uvis diže dim:
„Blagoslovi, bože presvetli, nebesa,
Ti si noćas prvi put s ljubljenim“.

Aleksa Šantić – Oživi mene, noci

Pozdravljam tebe i tvoju samoću,
Tvoj šum i zlatni povratak zvijezda!
Ko tice kad ih gone iz gnijezda,
Ja bježim tebi, jer pokoja hoću.

Jedva sam čeko na ove trenutke
S nemirom srca i sa bolom grudi;
Ja sam sit vreve i dosadnih ljudi
I prazna doba što nam rađa lutke.

Oživi mene, noći bogom dana!
Stupi, i tiho preko mojih rana
Položi tvoje meko, toplo krilo!

Uzmi me, digni, i sa mnom odbrodi
Negdje daleko, neznanoj slobodi,
Gdje nigda nije ovih ljudi bilo!

Aleksa Šantić

Izet Sarajlić – Sarajevo

Sad nek spavaju svi nasi i besmrtni.
Pod mostom, kraj “Druge Zenske” nabujala Miljacka tece.
Sutra je nedelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidzu.
Naravno pod predpostavkom da ne pada kisa.
Dosadna duga sarajevska kisa.
Kako li je bilo Cabrinovicu bez nje u tamnici!
Mi je preklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.
Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka nece postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa sta? Zbog toga zar manje ce te voljeti
i muciti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar manja bice moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prete kuga ili rat
i kad jedine rijeci postaju “ne zaboravi” i “zbogom”?
Uostalom, mozda ovo i nije grad u kome cu umrijeti,
ali u svakom slucaju on je zasluzio jednog neuporedivo vedrijeg
mene,
ovaj grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naci barem nekog od vas koje volim
i reci vam da sam tuzan do ocajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtusenko siguno negde u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoc
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovde zovnem li i tople svoje sugradjanke,
i one cak znace sta je to sto me boli.
Jer ovo je grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome i kisa kad pada nije prosto kisa.

Zinaida Hipijus – Neljubav

Ko vjetar kišni,ko vjetar gnjevni
Kapcima treseš,tražiš me ti!
I pevaš:ja sam haos,tvoj drevni
Prijatelj pravi-otvori mi!

Pritiskam kapke,tako se bojim
Da otvorim mu!Svoj zadnji plam
Koji me greje,svim srcem svojim
Ja čuvam…Ljubav neću da dam!

Doziva haos,smije se meni:
S lancima živiš!Kidaj ih sve!
Znaš da za sreću,o usamljeni
Treba sloboda,a ljubav -ne!

Hladneći,ljubav na izdisaju
Preklinje,šapće molebnu riječ…
Malaksaju ruke,boj je pri kraju,
Malaksaju ruke…Otvaram već!

Rajdar Kipling – Ako mozes

 

Ako možes da sačuvaš svoju glavu kad svi oko tebe

gube svoje i optužuju  te za to;

Ako možeš da vjeruješ sebi kad svi u tebe sumnjaju

i sam dopunjujeđ njihove sumnje :

 

Ako možeš da čekaš a da ti ne dosadi čekanje,

ili,ako si prevaren – da sam ne prevariš

ili,ako si omrznut – da sam ne zamrziš,

a da uz to ne izgledaš predobar ili premudar;

 

Ako možeš da sanjariš a da sni ne ovladaju tobom,

Ako možeš da maštaš a da ti iluzije ne budu cilj,

Ako možeš da se suočiš sa uspjehom i porazom

i smatraš te dve varke  kao da su potpuno iste;

 

Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao

izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za neuke,

ili da posmtraš propast onoga čemu si namjenio sav život

i da,pogrbljen,s dotrajalom opremom opet novu stvaraš;

 

Ako možeš da natjeraš svoje srce,nerve i tetive

da te služe dugo iako si ih nemilice trosio,

i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi

sem volje koja ti dovikuje:”Istraj!”

 

Ako mošeš da zborišsa manjima od sebe

i ne istakneš svoju superiornost,

ili da u društvu sa jačima a od tebe-

sačuvaš svoju dostojanstvost;

 

Ako možeš da ispuniš jedan neizbrisivi tren

sadržajem koji traje šezdeset sekundi –

tvoja su zemlja i sve što je na njoj,

i,iznad svega,ostaćeš čovjek,sine moj!

 

 

 

 

 

Da,Vinčijev kod / Iz arhiva

Da , Vinčijev kod

 

Da Vinčijev kod ili žig

 

Nacrtao Leonardo da Vinči Poslijednju večeru prije 52o godina.Još uvijek se o njoj koplja lome.

Neko napisao i knjigu Da Vinčijev kod.Po knjizi napravljen scenarij i snimljen film.Koliko je utemeljen po stvarnim činjenicama nije bitno.Bitno je da se Vatikan nije previše bunio.

Pitali i razmišljali ,nikako da skontamo.Uzmemo ponovo Novi zavjet da čitamo i pronađemo ono što smo pronašli prije pedeset godina;i svaki put kad smo Jovanovo jevanđelje čitali.

Ima mnogo stvari po kojima Jovanovo jevanđelje odudara od drugih.Prvo nije autentično.Drugo sumnjmo da ga je Jovan evanđečista napisao.Ako ga je napisao sam je sebe u bulu uvalio.

Sva jevanđelja se slažu samo u jednom.Za svadbenom,odnosno poslijednjom večerom je sjedio Isus i dvanaest apostola. Znači, tako jevanđelja tvrde da Marija Magdalena Isusova mezimica nije bila na tajnoj večeri.

Ništa neobično.Savle i Vatikan su isključili žene iz života.Zbog toga su se vremenom feminizirali.Ako ne vjerujete pogledajte strop Sikstinske kapele.Ne morate ni posjetiti baziliku sv.Petra jer je prizor pogan. Pederske bljuvotine možete vidjeti gdje god hoćete.

Mi ste pomislili da smo greškom večeru nazvali svadbenom . Nismo pogriješili. Stvarno je to bila svadbena večera.

Po Isusu to veče je bila i momačka i svadbena večera. Momačka, skupili se ljudi i momci da slave sutrašnje Isusovo vjenčanje sa nebom.Zasjeli  ljudi za trpezom,hastal pun meze i pića,samo im harmonika nedostaje. Slavljeniku nije bilo do muzike pa je zato Mojsija harmonikaša nije ni pozvo.

Kako se vjenčanje završilo postoje četiri verzije.

Ukratko:

Hrišćani: Rimljani Isusa na nagovor jevreja na krst razapeli i on je Božji sin..

Jevreriji i dvostruki konvertit Savle/sveti Pavle: Mi smo Isusa objesili i zbog toga on ne može biti ni mesije ni Božji poslanik.

Hindusi: Isus nije ni razapet ni obješen.Umro je u Indiji u diobokoj starosti,82 god,

Muslimani :Isus je bio samo Božji poslanik i nije ubijen.

Isusova smrt nam je u drugom planu,sad nas interesuje  tajna večera ,naročito ona slikana da Vinčijevom rukom.

Na slici se sasvim jasno se vidi žena pored Isusa sa njegove desne strane. To je  Jevanđeljski đentlmenski raspored.Muškarac sa lijeve strane,bliže ženinom srcu.

Ima još slikara koji su na taj način slikali tajnu večeru. U svim dostupnim slikama lice osobe sa desne strane nema naznaka brade,čak i ako lik izgleda ko muško.

Dolazimo do pitanja: Ko je osoba do Isusa?

Vatikan i Jevanđelje jednoglasno tvrde : Jovan evanđelista

Teorija zavjere i film tvrde : To je Marija Magdalena.

Mi nemamo svoje mišljenje,već samo razmišljanje o mogućnostima.

Ako su  Vatikan i jevanđelja u pravo onda su Vinči i neki drugi slikari u krivu.

Ako je da Vinči u pravu onda su Jevanđelja i Vatikan u krivu.

Vi sada likujete,joj mu logike, boli glava. Mi nismo gotovi sa našom analogijom i molimo da se strpite.

Leonardo je bio homoseksualac i vjernik što je nespojivo sa Biblijom. Po njoj i svim ljudskim normama , bi trebao biti nevjernik, pogančer licemjer i po inkviziciji na lomači zaglaviti. Međutim zbog njegovih majstorluka, pape su mu kroz prste gledali.

Leonardo je bio veoma obrazovan i kao homoseksualac senzibilan muškarac.Nažalost njegov senzibilitet je otišao na stranu Sodome i Gomore. Ali kažemo znao je čitati i pročitao sv.Jovana skroz na skroz i prozreo kao Malu  Ivančicu .Ta Ivančica  je bila uzor  papisi Ivani . Namjerno pravimo zamjenu identiteta radi utvrđivanja mogućnosti da Vinčijeve indentifikacije.

U svom jevanđelju na više mjesta sebe označio kao učenika kojeg je Isus tajno ljubio. U vrijema Isusa tajno su se ljubili ljubavnici preljubnici ( muško i žensko ) i pakleni potomci Sodome i Gomore. Jovan ili Jovančica je stalno kaskao za Isusom ,ne bi li pobrao kakve simpatije ili nešto više.

Druga tri jevanđelja ne gledaju na braću Jakova i Jovana Zavedejeva sa simpatijama. Vidi se da su braća i majka im tražili od Isusa više časti nego im je bilo namjenjeno.Jovan se u svom jevanđelju hvasta kao da je sam Isus. Zato Isusov osoran i poražavajući odgovor  majci  Zavejdejevih.

Isus nikad ništa nije radio tajno.On je farizeje i saduceje ružio i omalovažavao,prevrtao stvolove u hramskom predvorju.Izabranica njegova srca je Marija Magdalena. On se gnuša homoseksualca.On se gnušao svih bestidnosti i svakolikog zla.

Zato je Da Vinči   odmakao Isusa od Jovana; čovjeka koji se nameće. I onaj zaštitnički gest Petra koji Ivanu prijeti. Petar i Jovan imaju nešto zajedničko,što niko sem jevanđelje ne smije da dirne. Ako je Juda izdao Isusa,a nije,Isus mu je svjedok,  Jovan i Petar i ostali su  se  se odrekli Isusa u noći Tajne večere.

Petar tri puta prije prije kukurijeka,ali u kratkom periodu.A Jovan se hvastao da je bio u dobrim vezama sa sinodom i sveštenstvom koji Isusa predadše Pilatu.I sam reče bio je prisutan u hramu kada se Isusu sudilo i sudbina mu se krojila.Ne progovori Jovica tada ni jedne ,da zaštiti svoga rabija.

Jovan se odricao Isusa čitavi veče tokom suđenja pred Kajafom. I nije ga stid to napominjati u svom jevanđelju.To nam daje povoda da sumnjamo da je Jovanovo jevanđelje Jovanovo. Ako jeste, vjerujemo da je pod prijetnjom smrću pisao svoje ucifrano jevanđelje.Jovanovo jevanđelje i otkrovenje odišu stilom književnike i smutljivih farizeja.Nipošto ne liče na riječi  nepismenog ribara.

No kako bilo da bilo, slika nikako ko nije diobra za Vatikan ,Jevanđelja i Jovana.

 

Tatjana Lukić – grehota

I.

 

slijedom svoje sjenižžzanemariti kamen

ne slušati vodu?

 

govoriti govoriti

sam se svom uhu umiljavat

na jedan jezik  jedan šapat

privići grlo i sluh?

 

mimo svega

ista uda pto ne nosi svijetom

kao pored utvare kao

pored čuda od kojeg oči odvikosmo

proći slijepo?

 

zar bi nas bilo bez pusanja u prsažja sam ovo

i ovo čelo moje jedino

i ovo srce

ni u kojoj drugoj spilji ,pohranjeno!

 

pravdamo spremno

zaborav i nehaj:

 

još bismo pod sebe mokrili

još se u peleni koprcali

 

zar bi se iz jasala otkotrljali

znajući da bolimo zemlju koračanjem

da joj vjenac – ranu rezbarimo trkom!

 

 

Paul Eluard – Ja znam

Ja znam pa zato to i kazem
da moji prohtevi imaju razloga
ja necu da mi prelazimo
preko blata
ja hocu da sunce utice
na nase bolove
da nas odusevi vrtoglavo
ja hocu da nase ruke i nase oci
od uzasa se povrate rasirene ciste

Ja znam pa zato to i kazem
da moje ogorcenje ima razloga
nebo je bilo ukaljano
ljudsko meso mrcvareno
ledeno podjarmljivano razbacivano
ja hocu da mi se povrati pravda
pravda bez milosti
i da se tresnu posred lica dzelati
gospodari bez korena izmedju nas

Ja znam pa zato to i kazem
da moje ocajanje nema razloga
svuda ima neznih trbuha
da izmisle ljude
istovetne meni

Moja gordost ne gresi
stari svet me ne moze tronuti
ja sam slobodan
ja nisam kraljevski sin ja sam covek
uspravan koga su hteli da obore.

Aleksandar Blok – Zasnovah svoj svetli raj

Zasnovah svoj svijetli raj
Okruživši se palisadom
I dodje u plav,divan kraj
Mama,da traži svoju radost.

“Gdje si mi ,sine,gdje?”-Tišina
Nad tarabama sunce zri polako
I grije sigurnim  zrakom
Dolinu slatkog rajskog vina.

A majka brižno obilazi
Zavjete moje i tratine
I opet zove:”Gdje si sine”-
Pazeći cvijeće da ne gazi…

Da l ona zna da je tišina
Zato što zri u tom plotu?
Što neće prošlu ljepotu
Onaj ko proba rajskog vina.