Osmi mart i karanfili – reminiscencije









Ah to proljeće

Lebdeće ruže

Ah , ta magična žena

Osmi mart je kompleksan i veoma svet pojam i opomena bešćutnom svijetu , izgubljenom u neprestanim izlivima mržnje i nasilja. Ali i tanani i vječni stećak nježnom , ali veoma hrabrom i presvjetlom liku i djelu svake žene.

Nije naše da učimo druge koje implikacije i tragiku nosi taj dan . To se milošću otaca uči , nauči , slavi ili zaboravi , sjeća u dobrim dušama ili zakopa u tabula raze umovima neukih i neosjetljivih.

Naše je da saosjećamo sa ljepot anđelima i da im darivamo ljubav , milost i zahvalnost za svaki dan koji provedemo na dunjaluku . I poklanjamo osam krvavih karanfila .

Ah da , i svjedočimo o uzvišenoj i jedinstvenoj ljepoti divnih bića, koje u molitvi , skrušenosti i tlapnji rađaše nevinu djecu ovom dunajluku.

Davno rekoše : Žena je mirisna ruža !

Mi širimo pojam i kažemo : Žena je najmirisaviji, najnježniji i najuzvišeniji nebeski cvijet.

I kakvim god mi cvijetom željeli potvoriti našu ženu , ona se boji i miriše onako kako je naše blesavo i nestašno srce ljubavlju miluje u njenim očima.

Pramajka , baka , majka, sestra,voljena žena , kćerka, unuka … nam čitav život ulijevaju milost i ljubav , učeći nas kako se postaje milostiv čovjek, koji zna da voli i da prašta.

Što više tih milodarja prihvatimo , usvojimo i naučimo – šanse da budemo ljudi dostojni Božanske milosti i stvaranja su veće .Ako nas kojim slučajem povrijede praštamo im , jer znamo da smo negdje pogriješili i nanijeli im bol.

Ako tokom života uspijemo usrećiti bar jednu ženu ,koja nam rodoslovljem nije data u radovanje, ako zavirimo u nutrinu njenu , shvatićemo bol svih žena svijeta i svetost svih onih dana , ne samo 8.marta , koje su one krvlju ,hrabrošću i ljubavlju izborile za potonje naraštaje.

Muškarci su kao djeca , ili barem leptiri. Vole cvijeće i opojne mirise kojima mame . Leptiri nemaju vremena da nauče istinu . Poneko dijete se pretvori u Malog princa i shvati da je miris jedne ruže , ponekad opojniji i iskreniji od bokora. Tada , uglavnom , kasno je za sve – i za ljubav i za sreću i za tugu …

Ali blentovije razigranih srca se prave hrabri i čini se da nisu naučili lekciju.A jesu! Samo se prave jakim .U njima ostane toliko ljubavi da je moraju poklanjati i drugom cvijeću.

Kad god vidim suze , tugu ili bol na ženskom licu dobijem poriv da kleknem , dodirnem joj haljinke i izustim :

-Oprosti mi svoj bol mili Anđelu, bio sam neuk i sačuvaj tajnu ljubavi naše…

Mnijem , njeno srce bi zeru zacijelilo, mnoge rane bi nestale…a ljubav i nada našim srcima pjevaju:

-Nikad , nikad , ne reci za ljubav i sreću kasno je…,il” nešto slično , baš o nama lično.

Osmi mart je jedini dan kada poklanjam cvijeće . Osam mirisnih karamfila i sebe hudog , ustreptalog i opijenog ljepotom i mirisima ŽENE , najljepšeg cvijeta srca moga.

Odakle ti vrijeme za tugu , pored toliko prekrasnog cvijeća na dunjaluku ,frajeru jedan srećni , govorili bi moji mahalaši. i sjetno dodali:

-Dvoje nađe , pa se onda ne nađe!

A bilo je to vrijeme ruža…

Sretan Vam praznik prelijepe dame!

Fataljist – Igrokaz 3.Marta / Ožujka

Danas je  Nedelja 3.Mart / Ožujak 2024.

Dani su se naštelili na 62  otfikarena  nasuprot 304 takarli dana koji vrebaju u zasjedi.

Danas smo poetski raspoloženi.

Pričaćemo vam jednu kratku štoriju o fatalisti.

Zapravo uvijek smo bili u dilemi da li su fatalisti ikad  razmišljali o ekologiji.

A kada insan  razmišlja , kažu to je filozofija ili bitak.

Glupaci. Pojma oni nemaju.

Čista filozofija je kada čovjek razmišlja o ničemu.

Pun mu mozak ničega.

Ma kakva filozofija?

Nirvana!

Da vidimo:

Fataljist  ili ekolog

Nekad , je'nom naki  čojk , ispod jednog drveta ,sjeo na travu naslonio se na drvo da predahne.

Malo umoran bio pa zalego.

Kako zalego  namah zaspao.

Kako zasp'o tako usnio.

Sanja listove , mnogo lišća kako pada , sve više  po njemu aterira , na njemu se skuplja , pa ga zasipa.

I sve više  i još više.

Zatrpava ga i pretrpava.

Guše ga , nema vazduha.

Prolaznici vide čovjeka kao se grči i batrga.

Jedan od dobrih ga prodrma:

-Da li ste dobro?

-Dobro sam , Ja fataljist, kak bi rekla filjozofi.

-U redu je biti fatalist,

nisu filozofi što su nekad bili,

ne treba im vjerovati.

-Ja fataljist,

kak bi rekla fillozofi,

ništa to loše.

-Dobro , kako ti  rečeš, – tješi Dobri – nije to ni tako loše.

-I nije , plaćaju me za to.

Usta fataljist , uzme šiljak polegnut u travi,

i nastavi raditi svoj ekološki posao

Što bi poete rekle:

-Bolje biti fataljist nego šuplji  filozof .

U prevodu:

-Kuku filozofima, pocijepali se u neumlju , haman – taman  dostatno za pržuna.

Pisanija oliti štorija o Nadalini i Jelenan

  
Oni blintavi Mahalaš  in smotanin Dobri prikužili da je Nadalina
zapravi štorija o Jelenama i inim Šubićkama, Nemanjićkama in Bosancina. Ja jidva da in virujen.

A jopet , ča mu ga znan, jemadu oni takarli sriću , sa mnogin Nadalinan i Jelenan  su palili i gasili sviću.

Maksumče šuti. Zna da su u pravu ali ne da na Jelisavetu Jelu I (Nemanjić ) suprugu bosanskog bana Stjepana I. Kotromanića i njene nasljednice. Ovu Jelu je neko zvao i Elizabeta. Zašto , pojma nemamo.  
 
Natračke gledajući do Jele jelisavete bilo šest Jelena:
 
-Jelena Jelka II ( Šubić) Roditelji su joj bili Juraj II. Šubić i kneginja Jelena Lelka.  Lelka se volila lelati ,pa onda lelekati. Nažalost urijetko.jedino kad bi joj zet i njegova svita došli u posjetu.Zet ,Jelenin muže joj bio Vladislav Kotromanić, brat bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića.
 
-Jelena III Nelipčić Hrvantinić Kotromanić ,  poznata kao Jelena Margareta Nelipčić Cetinska je bila splitska vojvotkinja kao supruga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, te kasnije bosanska kraljica kao treća od tri supruge kralja Stjepana Ostoje.
 
-Jelena Jelica IV Ibre Morića ( i Mojsijeva)  
 
-Jelena Jela Partiznaka V Vitas
 
-Jelena Jelka VI Grbić ( Mahalaševa)
 
-Jela Lela Jelena VII (Hercina) .
 
Nama je za dušu i lijepo gledanje u đardine nebo uvalilo. Valjda zbog tri imena.Dobrom se posrećilo , barem se tako činilo. A onda im se nije posrećilo. Zakon parova.
 
Kako ćeš bolan dati lujkama da ti Jele grde i šta ti ja znam jošten tvrde i rade, i u tvrdo i umeko i u sridu?
 
Vala će ih za ovo: u sridu na belaj izvući i mezetli takariti. Nisu oni sinji , niti bilo kakvi drugi alkari. Nek nam ne barkću Nadaline ,ni Jelenine sride nikako. To su naše grlice.
 
A ća vi mislit grete. Nimate se ća crvenit oli stidit,ne pitan vas o crven feskinu oliti o joj, nono nonice; već o pismi i hoće li Nadalinina torta ispasti,ka ona bademli torta Indexa. Oni uvijek stavljaju dosta jaja. Vazada ih peterica bila,a pođeđe i šesterica .
 
Nadalina nam neće kazivat koliko jajinaca turi ,i pometen u svoju zdjelicu , kada ih jema mutin. A da je znala u butigi rolat jajinca , je. Ko prava pravcata frajlica iz čaršijske skaline. Porka miserija od ljepote. I jajinaca, ak ti gospe.
 
Sad moramo malo olajavati i Jelene.
 
Zbog Jelene Trojanske sve su Jelene na lošem glasu. Ona je rođaka, u nekom koljenu , našoj Nadalini. Ta Jelena čak nije bila ni Trojanska. Bila žena spartanskog kralja Menelaja,
 
I to nije sve. Smatrana najljepšom ženom onog doba.Moglo joj doći. Kćerka onog starog pohotnika Zevsa i prelijepe Lede. Ono Zevs Labud, a Leda snena od ljubavi ni osjetila nije, dok takar ni bi.
 
Jelenu je oteo Paris, sin trojanskog kralja, i tako započeo Trojanski rat.

Takve nam nesuvisle priče historija tandara. Ne mre to tako.Vako vam je to napriliku , a nekom i na neprililku bilo:

"Jel se Zevs pretvorio i labuda da bi takario Ledu? Jest!
 
E sada vi nama recite zašto se Leda podala labudu?
 
Mi tvrdimo da je imala boljku:
 
-Lat.dg. svrbitis totalitaris.
( Ovi plemeniti svrab nema nike veze sa Lat.Dg.Scabies i sličnim ,pu-pu-pu nalet ih bilo, pučkim boleščinama)
 
Kad ovi muškarcima blagorodni svrbitis mlatne zensko čeljade u međunožje, nema joj lijeka,osim takarli priče. Ujedeno on je zarazan i po običaju prenosi se s koljena , odnosno sa međunožja ,na međunožje po ženskoj lozi.
 
E,  tu smo vas čekali  ‘tice hroničari.
 
Ledu je svrbitis tako dotako ,da joj malo Zevs bio. Odlećela mužu Tandaraju po još. I još. I opet još. Homer ,blećak , ga iz ljubomore zvao Tindarej.
 
Kako to obično  priroda našteli za devet mjeseci Leda rodi rodi četvoro djece. Narod ko narod, uvijek sanja o nekoj ravnopravnosti i jednoakosti.Djecu prepolovio dvoje Zevsu prikanto,a  dvoje Tandaraju oliti po Homeru Tinderaju podmetnuo.
 
Tako se božanstvo i insan izjednačiše u partiji koja se igrala onu veče labudanja i tandaraja. Suđaje odrediše da je Jelena , spartanska i trojanska mutilica jaja Zeusova kćer.
 
To je suđajama lako. Bace kovanu Bam marku uvis i mora ispasti ili tura ili jazija.Treće nema. Ali kod žena vam ništa nije sigurno.Kad se pravi torta, mnogo se tu jajinaca mješa. I u tvrdo i umeko. I što jes jes i u sridu. Posred nje najčešće i stalno. Sride mislimo.
 
Jelenu , zasad Menelajevu, spotako majčin svrbitis istog momenta , onomad , kada je markantni i pošicni Paris prošeto perivojem i zaspo.

E sada se vi pitate šta je to pošicni.Pitajte se i dalje; mi vam nemamo vremena objašnjavati.Ko vam kriv ako ste neuki.
 
U ono doba su bile obrnute uloge. Muškarci nosili minjake, a žene duge haljinke. Vi mislite da su tada u modi bile bokserice ili slipovke. Jok ba. Muški su hodali gologuzi ko konji bez minjaka. Pa im anamo oni, landaro ko bukagija na godišnjem odmoru.
 
Daklen , zalego Paris u hladovinu i zaspo.

Zvizdan pripeko.Bog te maz'o , za opepelit, niđe hlada.

Jadna Helena , neuki bi rekli kuku li joj majka ,traži 'lada u perivoju da rashladi ružu ( ono, ona joj odavno procvjetala , pride procvjetala) i ima šta viđet. Parisu se slavuj nakokotio ko telefonska bandera. Kako tada nije bilo bandera, moramo se ispravit pa reći uspravio se ko Ajfelov toranj u Parisu(Koje li koincidencije!Aha, kako ne!). Onda skontasmo da ni ajfel tada nije bio rođen, pa skontasmo digo se ko krivi toranj u Pizi. Ono uspravio se ,ali malo nahero. Ni krivog tornja tada nije bilo , pa se jopet moramo ispraviti. Uspravio se ko svetionik sa Farosa. Joj koliki je, zinula Jelena. Koliko nam čast dozvoljava , valjda pomislila na svetionik. Dakako.
 
Kako ni jedna Jelena ,osim Grbićke nikad ni bila stidna, ova grčka je vratila majčin obraz. Zajašila Parisa dok je spavao.Ili dok se pravio da spava? Ko će ga znati,ali mu na isto dođe. Jeleni se osladio trajanski svetioniki bjež u Troju da se češljugari. Od miline joj se svetionik stalno priviđao, oli što bi rekli nuklearni fizičari materijalizovao. Hejbet puta obdan , a još hejbetli puta obnoć.
 
I eto rata!
 
Oni hadum, a mere biti i peder, Menelaj digo đefu zbog ženinog svrabeža. Homer zapiso ,mi ga protumačili i zapis prenijeli.

Na priliku isto vam tako bilo sa Jelisavetom Jelom II (Nemanjić ) i Jelenom Jelom (Šubić) Kotromanić.Kad se na dvorima jal Nemanjićkim ,jal Šubićkim pojaviše Stjepan i Vladisav Bosanski ,doleti guta češljugara pod skute Jele I i Jele II.
 
Ostalo je istorija iliti povijest. Morale se udati i u Bosnu odlećeti , na stalno češljugarenje. Po Bosanski. Ka'no Mujo i Fata. Ili Mujo i kraljica Marija Terezija.
 
Zbog toga obi , i ovi livi i ovi disni nam susidi svako malo potegnu pravo na Bosnu. Kontaju ako ste mogli takariti naše ćeri, morate nam dati , barem , polovinu vaše zemlje.
 
Hajvani!
Ma , ni Hajvani nisu , jer su hajvani pametniji.
 
Dosad se u kraljevskim dvorima naslijeđivalo po muškoj lozi. Ako slučajno nema bijelih bubrega onda su jajnici na redu. Historija so'tim nema nik'e veze.
 
Mere bit da bidne da je i historija uplela prste u neka jelekanja i nadalinjanja pošljen,ali vam to zasigurno ne m'remo rijeti. Prvenstveno zato što smo đentle‘meni.

Uze Herco Lelu Jelu Jelenu, za ruku, pa međ skute i poče iz referena refrenat:
 
O Jelo Jelo Jelo Jelena
ti si moje srce ukrala.
 
A onda skonta , ne dam ja našu Jelu Lelu Jelenu.
 
Mlađi ne znaju za tu birvaktile pjesmu. Mere biti da je ne anlaijišu kako treba.
 
Okrenu se i pristavi drugu isto lijepu i tužnu pjesmu o njihovim Jelenama i onim drugim sa kojim se u djeliću sekunde mimoišli
 
Tobe Jarabi…

 
 
 
 

Ludi snovi haman košman

U susret godišnjici otvaranja Galerije Bosna zemlja Božije milosti

Rijeka moje mladosti

Dobrom se za rata belaj desio. Spotaklo ga zlo sa brda; triput minimum. Od tada neprestano  ili sanja, ili sanja da sanja, ili se u prošlost vraća da opet sanja. Puno je to sanja. A opet kada ne sanja, uspomene i snove miluje. Nekad ovakve, nekad onakve. Neki mu draži, neki manje dragi. Sve ih voli ko malu djecu; njegovi su.

Tako jednom u neko doba Dobri usnio san.

Sanja da Davorin Popović u nekom plavetnilu sjedi zavaljen u fotelju mehku i bijelu, sav u bijelom, skoro se ne vidi . U ruci mu klipača i Drina bez filtera. Pred njim sto i prazan arak papira na njemu. Iza uha plajvaz, pravi pravcati mastiljavi mu se kliberi.

Pristavio Indexe, Modru rijeku i Baladu u usti mah. Fadiljov recept. Dvije stvari raditi u isto vrijeme. Davor ga prešišo pa radi pet odjednom: Puši, pije, piše, sluša dvije pjesme i pjevuši treću, onu jedinoj mojoj ljubavi.

Mislim, aferim momče, nebo te poslu naučilo. Moš pet stvari u jenom raditi.

A Pimpek ni jene.  Vadi kurvoazije I Drinu bez filtera skoro puna. Sipa i nutka, upaljač pruža,

– E ova ti valja, nikad nigdje ovakve cigare na dunjaluku nije bilo. Ovi novi papci je izbaciše iz repetoara. Ja nogiro duvan zbog toga. Nema mi nikakav drugi cigar gušta.

– Vidiš Dobri , ovdje samo ova Drina bez gaća ima. Ne prave filtere, nije ekološki, nikad se razgraditi.

Zapalim i cugnem, nego šta ću. Nisam pizdun  , ono ko fol fin, da se ustručavam.

Pjevač:

-Mi o cigarama, ni vozdra bite, nema zamjeriti ,nema dobro došo – dobro te našo…

Dobri:

-Ješta, mai.

Pjevač:

-Može jedno zaduženje, savjet i mala molba.

Dobri:

-Pazi ovo, ti gore a od mane jako vođe i izgruhanog molbe prosiš.

Pjevač:

-Dolje oni pojma nemaju ni o čemi; šta valja ili ne valja. Skonto ja to prije, ali sad odozgo bolji pogled i pregled inasan ima.

Dobri :

-Blago tebi.

Pjevač:

-Ne znam šta ti rijeti. I jeste i nije. Ponekad mi fali Sanja ili Dario, ali ih vidim i divim im se kako sami duraju. Nešto me malo iznevjerila raja, ne mene nego najmilije, a to mu je isto. Zbog toga mi raja rjeđe padne na um. Ovdje imam mir ko nikad u životu i pjesme one stare i neke nove. Ima nas guta od Indexa i dobrih ovdje.

Posla i ima i nema. Ono dobri samo prođu.Takav propis dok se ne hobiknu. Oni drugi sve s nešto mutavi prave ko zalutali i probleme mi i posla zadaju. Mora im čovjek objašnjavati: gdje su, gdje im je, zašto im je , kako im je mjesto i na koji ulaz moraju poći. Jednočasnovno vrijeme, milina. Ima mnogo toga za pričat, ba.

Svega ima čak i previše toga lijepog. Malo usporeno , ja mislio niko nije usporen ko vi mahalaši, kad ovdje taman koliko treba. Da mi je kako ove ljepote dole heknut.

Dobri:

-Sve ne smijem ali moram pitati.Odakle ja ovdje. Jesam li ja to malo rikno?

Pjevač:

-Nisi još. Boca je falila da krepaš.

Dobri:

-Kakva boca?

Pjevač:

-Zamjenili te sa drugim , a ja na vrijeme  skonto pa te vadim.

Dobri :

-A gdje sam ja ovo, da nije kakav EPP.

Pjevač:

-Duga priča, ali da skratim i da ti pjevač štone žeka: Ti misliš da sanjaš ili da imaš viziju. Da si se napušio ili majmuna na leđa nabacio, nisi , jer nisi šupak da to radiš. Da si zvizno nisi; jer nisi papak da zvizneš. Da si se udrmio, mere bit da bidne, ali koliko ja znam nisi ni bjele mačke počeo sanjati a kamo li male miševe.

O dimenzijama nema govora; to su dole glupaci izmislili. Ovo je jedno mjesto, jedan ulaz gdje sam ja stražar jedan sat, obdan, svaki mjesec ili dva-tri. Isto ko što sam u Sarajevu stražar bio. Klipača u jednu, cigar u drugu ruku i samo kužio da se mome Gradu čednosti nešto ne desi. Samo čuvam ovaj kloster da se ne ušunja neko nepoželjan i neprihvatljiv.

Dobri:

Čuj, tebe zapo raj da ga čuvaš i braniš.

Pjevač:

Nije raj već djelić njega resor muzika.

Dobri:

-Znači ti posto portir.

Pjevač:

-Ti nikako tih mahalaština da se kutarišeš. I nemoj ,dok meni zaprave ne dođeš.A onda ćemo nešto smisliti.

Dobri:

-Znači i ja u muzičku akciju, a nikad nisam ni sviro ni pjevo.  

Pjevač:

-Vidi , nije akcija nego resor ili baš ako hoćeš po muzički sekcija. A ono nisi sviro? Kako bolan nisi. Čuj da ti pjevač štone žeka: sviro si i te kako sviro.

Sam si izmislio da je žena najljepši, najmilozvučniji , najsavršeniji, najtananiji  instrument na dunjaluku i u bližoj i u daljoj okolici, a to su ti maglice mimo naše galaksije. Virtuoz si postao svirajući sa onim čarobnim djevojčicama od snova i čežnje  nabreklih. A vidio sam ja, pokazali mi ovdje unazadnu snimku, da si ti uz Indexe, Mojsija i djevojčice dosta toga i o muzici u đardinima naučija.

Padne i ovdje ponekad svirka. Ovdje je zona nepodnošljive lakoće sviranja isto kao u Gradu čednosti, gdje nam je to  uvijek tako nekako lahko išlo. Ima i podosta djevojčica o kojima smo pjevali i mnogo onih drugih djevojčica sa kojima smo naše snove i muziku djelili i poklanjali. I majki njinih.

Mogu ti reći da je ovdje samo ljubav bitna i snovi se ne sanjuju, oni se ostvaruju i žive.

Dobri:

-Siguran si da mi epp murafe ne valjaš, ko što si šibice valjo?

Pjevač:

-Vi mahalaši uvijek isto.Vrijeme je da se vratiš. Savjet ti je , dolje idi na višu bocu. Blog je ograničavajući. To je za dobre ljude, ti si malo previše opičen i lajav da bi bio dobar. Zahvali dobrim ljudicama  i idi dalje, ali se osvrći i na njih pazi.

To što radiš ima smisla. Treba poslati utješne riječi dobrim ljudima u susret i pružati ruke. Istinu – ružnim i zlim natandariti pred kešinu. Malo, bocu jednu oštrinu utišaj da tebe, mene i i ove druge tvoje što su gore; zbog grubih riječi tvojijeh dobri ljudi ne omrznu. Njima se izvinjavaj i kada pogriješiš i kada ne pogriješiš, jer nikad ne znaš kada si pogriješio.

Ponekad o muzici onoj pravoj, od srca, iskrenoj mrven više piši. Ne zna dica današnja mnogo toga, nema ko da ih uputi ; pa krive stvari slijede i slušaju. Pomozi im, malo uputi. Ovaj san neka ti bude prvenac. Ajd sad briši, vrni se dolje!.

Dobri:

A molba?

Pjevač:

-Nezgodno ti je to sa molbama. Htio bih poručiti nešto, pozdraviti nekog. Imah mnogo za poručiti i pozdraviti. A ljudi ko ljudi, ili pogrešno shvate ili zamjere.

Molba , ma eto poruči mojim da sam dobro i da ništa ne brinu. Mi odavde sve vidimo i sve znamo. Sve će biti u redu. I kaži da je pjevač poručio:

– Volite se ljudi, mnogo se volite, to je jedino što je vrijedno u dunjalučkim stvarima.

San ko rukom odnešen, dim duvanski ispuštam, u jednoj ruci mi Drina bez filtera, u drugoj čaša rubinove tekućine. Kontam ovo je neka štimaljka, okrenem se , ustajem sve odaje obletim i pretražim. Nigdje nikoga, ni muhe;samo me jedan crni gavran, odnekle poznat, kroz prozor zenta i cereka se.

Na kompjuteru zapisane riječi stoje;

Bosna zemlja Božje milosti.  

Galerija.

A sasvim dolje u uglu bljesne , pa nestane, pa opet bljesne pa nestane sve dok mi se u mali mozak ne ureže:

Modra rijeka.

Bog je Milostiv.

Tišina sni.

Nešto je  ovdje previše savršeno!

Ili mi Davorin Popović mozak munta i nešto poručuje , pa me cigarom i kurvoazijeom  podmićuje ili je konzilij skonto fol kako da mi dohaka – mnoge im tajne sijem.

Što jest jest , leže mi ovaj cigar i konjak. Lakše se diše i  misli su bistrije.

A i za Modru rijeku ćemo skontat nešto , nek plovi i leprša koliko joj je ćeif , ne mre nam ona nikud pobjeći.

Rubén Darío – Sonatina





Princeza sjedi tužna… Što bi princeza htjela?
Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela,
s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh..
Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda,
njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da,
u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.

Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se žari,
brbljava pratilica priča banalne stvari,
a na nozi se vrti smiješni, šareni klovn.
Priceza se ne smije, princeza ih ne sluša,
po nebu orijenta njezina slijedi duša
nestalne iluzije leptira malenog.

Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao,
il onaj što je njenu kočiju zadržao
da bi očiju njenih slatki vidio sjaj?
Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća,
ili se možda vlasnika dijamanata sjeća,
ili onog što ima Ormuzov kamen drag?

Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica,
htjela bi biti leptir i biti lastavica i ljestvama od svjetla do sjajnog sunca poć;
imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja,
ili nestati s vjetrom u morsku burnu noć.

Više ne želi dvore ni preslicu od srebra,
ni visoke balkone, ni skrletnoga sebra,
ni labude što prave u vodi plavi krug.
Svi cvjetovi su tužni u vrtu, u tišini,
lotosi sa Sjevera i istočni jasmini,
dalije sa Zapada, ruže i njihov Jug.

O uboga princeza, dva sjajna oka plava,
sva skučena od zlata i blistavih oprava,
jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj.
A dvor veličanstveni čuvaju čuvari,
sto crnaca bdije, sto kopalja se žari,
hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj.

Šapuće kuma vila: princezo, šuti, šuti,
sretnoga konjanika ovamo vode puti,
mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva;
ne zna te, al te voli i samo tebe čeka,
on je pobjednik smrti, dolazi izdaleka,
da ti zapali usne kada ti cjelov da.

Rafael Alberti – Balada o onome što je rekao vjetar

 Vječnost je možebitno
 samo rijeka 
 konj zaboravljen
 gukanje
 zagubljene golubice.
  
 Čovjeku što bježi
 od ljudi, doći će vjetar
 da mu kazuje o drugim stvarima
 otvarajući mu uši
 i oči za njih. 
  
 Danas sam i ja nalik njemu
 samotan, u ovome žljebu
 počinjem da piljim u vodu,
 gledajući u usamljena konja
 što sluša guku 
 te golubice izgubljene. 
  
 A onda mi je vjetar prišao sasma blizu
 poput onoga što treba da počine,
 govoreći mi:
 Vječnost je možebitno
 samo rijeka 
 konj zaboravljen
 gukanje
 zagubljene golubice. 

												

Moja Umjetnost

Umjentost nije u mojoj ruci , boji, platnu i kistu.

Moja ruka samo dio smrtnog tijela. Vodi je Božija ljubav.

Boje sam posudio od savršenstva harmonije nebeskog stvaranja.

Platno je samo podloga za prenošenje onoga što je zapisano u mome srcu i genima.

Kist je posredmik između Božije milosti i umjeća koje mi je darovao.

Ali sve to ,kada Božijom dobrotom , osvjetli oko slučajnog posmatrača postaje umjentost.I to u onoj mjeri u kojoj je posmatrač osjetio umjetnikovo približavanje Božijem stvaranju i harmoniji.

I tako , vremenom , slikajući i pišući shvatih – umjetnost je jedan od najljepših i najtananijih darova koje je Bog Ljubavi i Milosti poklonio ljudima.

A ljudi kao ljudi ! Svaki Božiji milodar mogu okrenuti u njegovu suprotnost.

Jorge Guillén – Tri oblaka





Tri oblaka stoje sama
Na središtu
Plavetnila, žarkom srpnju
Prkoseći.

I tri bijela otočića,
Otočića čista, svježa,
Ublažuju na nebištu
Tako strogu osamljenost.

Ti oblaci, puni, ravni,
Ti mrazevi,
Kažu plavet malo više
Dobrohotnom.

Dahnite me, osvježite,
O membrane. Arhipelag
Vaš nek bdi u mome ljetu
Iznad moje sjene i krova.

– O, koliko plavetnila! –
Čak previše?

Evo, tu sam da mu služim
Za utjehu.

Proročanstva Blekilijevog sveučilišta – Institut za zvjezdane znanosti

Zvijezde su našteljene onakve kakve su.I ne gataju one. One samo objašnjavaju šta je zapisano u nebeskim knjigama.

Saradnici Blekilijevog sveučilišta – Institut za zvjezdane znanosti nisu proroci. Oni samo pomoću nebeskih očala čitaju šta je u njima zapisano. A zamuhurana je svaka riječ , svaki lik i svaka preška koja dotakne tlo ovoga svijeta.

Nekoliko je kriznih žarišta u svijetu i njih je Institut osvijetlio sa stanovišta zvijezda:

  1. SAD

Sjedinjene američke države najveći svjetski robovlasnici ,najkrvaviji teroristi i najveća genocidna tvorevina poslije II velikog rata.

Na rukama bijelih anglosaksonskih i inih arijevaca je krv i uništenje starih dobrih Indijanaca , jedinog domicilnog stanovništva američkih kontinenata.

Oni su već duboko ogrezli u građanskom ratu. Robovi protiv robovlasnika. Obojeni protiv kju klux klana.Državne narkobande protiv civilnih.Ali to nije sve. Ni na nadmoć silom više nemaju primat. Atomi ih mogu potrefiti odakle se nadaju i ne nadaju.Iznutra i s polja.

A tek kada se priroda pobuni protiv bezbožništva. Nevoljama nikad kraju

Jelstown, stijenjak, rasjedi tektonske ploče od Kanade do Meksičkog zaljeva prijete. Otkucaji poslijednjih časova pred veliku sveobuhvatnu pobunu prirode protiv zlih sila mraka i tame samo što ne zazvone.ž

U obzir nisu uzete magloviti obrisi najave veliko metorita koji cilja neki od oceana Tihog ili Atlanskog , nije baš najasnije uhvaćeno u okular. Ali svakako nosi velki cunami. Najveći koji je svijet zahvatio još od Noje. Mojsijev je tek mala maca.

2.Ukrajina

Ukrajina neće imati uspjeha dok god je cionista Zelenski na vlasti. Rusi su ukopani na pat poziciji sve dok se ruski nariod ne pobuni. ond aće zavladati mir. Putin je potrošena roba , ali to još nije objavljeno.

3.Izrael / Cionisti

Uz SAD najveći svjetski terorista

Cionisti prijete raseljavanjem nevinih Filistinaca iz svete im zemlje Palestine.

Zaboravljaju da ih je Bog Mudri i Milostivi dva puta otjerao iz Svete zemlje i raselio širom svijeta.

Ko zna šta im je još zapisano?

Možda, treći razlaz , odnosno raseljavanje , bude konačno rješenje za narod kojeg se , kako rekoše izrailjski proroci , Bog Silni i Pravedni odrekao.

4.Vatikan

Bludnica , odnosno zvijer sa sedam brežuljaka je definitivno i javno obznanila da je na strani antihrista, bogohulnika i pedera, poistovjećujući se sa njima.

Lavine optužbi za blud, pederluk , mučenje , silovanje i ubijanje nevine Božije djece sa svih strana pritišću Vatikan i krišćanske poglavare.

Kuku njima i kuku. Nebo samo što se ne raspukne od užasa i bijesa. Niko ne zna dokle se to može trpjeti.

Sačekajmo još malo.

5.EU

Stara svjetska animir sifilistična dama je u poslijednjem stadiju HIV-a. Dosadašnji lijekovi ne pomažu.Nikad da dođu pameti da Historija nije učiteljica života.Ratovi nikadanisu bili lijek. A novi tajni lijek kojeg nisu svcjesni će ih progutati.Kad tad.

Oni naukuju da reče Isus:

-Poslijednji biće prvi.

6. Povampireni srpski genocidni svijet

Pederi , narkomani , kriminalci i ubojice vladaju povampirenim srpskim genocidnim svijetom i vode narod u propast.

Što ti je karma? Vrlo pravedna.

Svaki narod ima vampire koje zaslužuje.

A glavnim silnicima u srpskom genocidnom svijetu , okorjelim kriminalkcima pederu Vučiću i pijačarskoj fukari Dodiku zvijezde poručuju:

HIV , otrov , predoziranja , nasilne smrti u bliskoj budućnosti …

Imaju izbora čini se . A nemaju. Zapisano im da se batrgaju u mnoštvu nagovještaja i puno neznanja.

**

Tako je to i nikako drugačije. Silnici i bezbožnici nikad neće imati mira.Bilo kao udruge , bilo kao pojedinci.

Njihov nestanak je samo je pitanje trena.

Kada i kako – to samo Milostivi zna.

Amin Gospode.

Rubén Darío – Fatalizam





Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv,
još bolje je ne osjećati ništa poput tvrda stijenja,
jer nema veće boli što je bol biti živ
nit ima većeg tereta od svjesna življenja.

Biti i ne znati ništa, ići bez sigurna cilja,
bez straha za ono što bi i budućeg udesa zlog,
bez bojazni da te jutro neće zateći živa,
bez uzdisanja zbog života, zbog sjene i zbog

onog što ne znamo i u što tek sumnjamo,
i zbog svježeg grožđa, kojim nas kuša put,
zbog groba što nas čeka sa svojim posmrtnim granama
i ne znati odakle smo
ni kud nam je određen put.