Frančesko Petrarka – Sedamnaest već leta nebo rudi

Sedamnaest već leta nebo rudi
što nikad zgašen od početka gorim,
al’ kad se mišlju o svom stanju morim,
osjećam usred plama mrazne studi.

Izreka, da se dlaka prije ćudi
menja, je prava; i s čuvstvima sporim
nagnuća Ijudska ne popuste; gorim
čini ih teške koprene hlad hudi.

O jao, kad će onaj dan da svane,
da motreć kako bježe moja ljela
iz dugih muka i ognja se selim?

Hoću li ikad vidjet one dane
kad će se slatki izraz lica sveta
očima svidet baš koliko želim?

 

Biseri bjelavskih mahala

541*Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća.Možda?
Realnije je da je čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima.Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se iz malenog potočića,zvanog ljudski um, razliti bujica koja gane čovječije srce.

542* Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu čak i više nego što mogu.Takare i ginu i čast ne daju.

543*Muzika,ljubav i tuga su neraskidivi spoj.I uče nas kako je život lijep i koliko ga treba uzeti u ruke, milovati, maziti i cijeniti.

544*Drama se ne piše da bi se čitala,već da bi bila prikazana.I , nažalost ; persistirala  kroz eone.

545*Savršen  i prelijep  je ovaj dunjaluk Boga Jedinog.Hvala ti na Blagodatima  Gospode.I oprosti nama neukim.

546*Na zapadu ništa novo.A Boga nam Jedinog ni na Istoku.Takođe ni na sjeveru. Još manje na jugu.Iskreno rečeno moglo se veoma žiivjeti bez sveštenstva i svih doživljenih klanja i sranja.

Reciprociteti i pržun /Igrokaz na dan 1. Mart / Ožujak

Danas je Ponedeljak  01. Mart / Ožujak 2021.

Omjer dana  60 / 305.

Ako ovaj mjesec ne bude žujao ,  kao što prethodni nije veljačao  , loše nam se piše. Mi bi voljeli da se ožujak  bar malo zaveljača.

Veljača u ožujku. Što da ne? Ako fukara može biti na vlasti i propovjedati religiju ,zašto mi ne bi prozvali malo takara u žujanje. Uostalom zima joj traje.

Mace i kuce su ovog stađuna  nervozne. Tankosava minusa , tankosava takara.Njima se to desi , ali  životinje to nadoknade.

Oni na vlasti nemaju šta nadoknaditi. Njih zanima samo pljačka i pakao/džehenem. Tamo će im sve biti potaman. A i ne brinu se. Imaju mahalaše ,  hamale , borce koji  njihovim ženama redovno nadoknađuju nedostatak crvića njihovih muževa.

Reciprocitet.

Sve vam je u reciprocitetu

To vam je onaj vrlo bitan elemenat  u životu i  univerzumu.

Manjak nečega stvara višak drugoga.

Višak nečega izaziva manjak drugoga.

Reći ćete isti k….

Mi nećemo biti nepristojni. Vjerovatno ste mislili na kupus. Ali i u  kupusu ima mnogo vrsta i , bome , zečeva.

Reciprocitet.

Stalno reciprocitet. K'o  nepodnošljiva , užasna , životinjska rika sa minareta.

A primjeri, reći ćete.

Ih ,ko da ih ne znate!

Što više tetovaža , vulgarozama, trofrtaljnih pantalona i prepisivanja  , to je umnost u većem pličaku neumlja.

Što više  baza  podsjeća na metalni trokrilni ormar , mnogo veća je mogućnost da u nadogradnji struji pupa hava.

Što vam majka šalje više  vreća narodskog zlata , potpuno se smanjuje mogućnost ljudskoga, oliti insanskog. Sve se više liči na zvjerinje iz vatrenih dubina.

Što  ste veća  nacionalistička bagra i fukara ,   šanse da izbjegnete  glavnu ulogu u pržunu  su vam minimalnije i beznačajnije.

Što se više zbijate u prve redove bogomolja i u nacionalističke brloge , manja je mogućnost da vas dotakne Njegova milost.

Što bi poete rekle:

Kad tad!

U prevodu:

Kuku li vama majka koja vas je neljudskošću dojila.

Vesna Parun – Prva ljubav

U šuštavoj travi blizu raskršća
sjedim nemirna srca i čekam onog
kojemu noćas dadoh, bezazlena,
preplašenu pticu svoje ljubavi.

U žarko crvenoj mahovini brijega
već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.

Što ću učiniti ako ne dođe onaj
kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
ne misleći ništa, začuđena.)

S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
voda je nestalna.

A ptice odlaze daleko preko brijega
za hladnim suncem.

Kada ti dođem

A

kad ti dođem

osjetit ću miris suza

životom što mirišu

nošene vjetrom

kapaju licem

žene

što ustreptalo osluškuje

galop

srca mog

 

E

kad dođem

tu

u masline okupane srećom

podno kavala

vjernosti

di se

bure i nevere

eonima vraćaju

po usplamtjeli žar

u južini

nerazuma

od pogleda skrivenoj

 

I

kad ti dođem

proljetnog dana

suđenog

ništa ne reci

ispruži ruke prema

meni

i povedi me

u postelju čežnje

iskovanu noćima neutažene

strasti

 

O

kad ti dođem

vrisnut ćeš ljubavlju

kao ptica feniks

kad na pepelu čekanja

krikom

iz dubine utrobe

svjedoči rađanju

novom

 

U

u u u   kad ti dođem

pjevaj mi

ljube moja

o gorkom vinu

o grdelinu

što samo jednom

propjeva

kad u gnijezdu ljubavi svoje

krila svije

pa

poj svoj prekida

tek

kad ih smrt razdvoji

 

*

A kada ti dođem

osjetiću miris suza

što životom mirišu

a nošene vjetrom

slaze niz lice

žene koja ustreptalo osluškuje

galop moga srca

E E kada tu dođem

u masline okupanim srećom

podno   kavala vjernosti

kojem se

bure i nevere

eonima vraćajuće

po još malo plama

u južini nerazuma

skrivenoj od pogleda

I i i  kada ti dođem

suđenog proljetnog dana

ne reci ništa

priži mi ruku

uvedi me u postelju čežnje

iskovanu  za robove strasti

O o o o kada ti dođem

i vrisneš bolom ptice feniks

šzo u pepelu čekanja svoga

krikom iz dna utrobe

svjedoči

rađanju novom

*

U u u u u kada ti dođem

Pivaj mi l'jube moja

onu o gorkom vinu

i onu o grdolinu

što propjeva samo jednom

kad krila svije

gnijezdu ljubavi svoje

i poj svoj prekida

tel kad ih smrt razdvaja

Vratit ću ti…

Vratit ću ti more
šta si ga svojin naziva,
uliveno
u plastičnu bocu
popucalu na litnjoj žegi,
a,
dom ti je daleko
sunce će ga puton
pit,
do tebe ostat će
tek sol

Vratit ću ti poljubac
sto i jedan
izljubljen u dugoj noći,
ispod tamarina u vali
umotane u bilu maramu
izdaje,
a,
dom ti je daleko
bacat će ih bura puten
na sve strane,
do tebe će doć
tek otisak
ljubičaatog ruža

Vratit ću ti snove
spakovane u kartonsku kutiju,
vezane modrom vrpcom
u veliki ukrasni cvijet
a,
dom ti je daleko
puten će je ruke lomit
do tebe će doć
pokidana vrpca tek

Žak Prever – Uvelo lišće

 

 

Želio bih da se uvjek sjećam

Srećnih dana naše ljubavi

Tada je život bio mnogo ljepši

I sunce je blistavije bilo no danas.

Uvelo lišće slaže se po zemlji

A ja te još nisam zaboravio.

Uvelo lišće slaže se po zemlji

Ko naša tuga i uspomene

Hladni vjetar odnosi ih

Zajedno sve u noć zaborava.

 

 

A vidiš nisam zaboravio

Pjesmu koju si mi pevala

Ta pjesma je bila slična nama

I tebi koja si me voljela

I meni koji sam te volio.

Živjeli smo zajedno

Ti koja si me voljela

I ja koji sam te volio.

Ali život razdvaja

One koji su se mnogo voljeli.

O, sasvim polako i bez šuma

More briše tragove po pjesku

Koraka razišlih se ljubavnika.

 

 

Aco Šopov -U snu crne žene

 

Tijelo je tvoje crna maslina,

najtamnija bronca,najdublji  zvuk,

zvuk tam -tama tvojih predaka,iz njihovih starinskih kora.

 

Nebom tvog tijela ore nevisljivi plug

i iz crnih brazda

munjevito izviru sve potopljene zore.

 

Tijelo je tvoje neumitan ritam,

krvotok oceana,

Svjetlost tamna što vodi me stazom upasnom i  uskom,

                                                                      

od djetinjstva što me progoni

od ranije,

još od majčine utrobe,

od prvih začetaka,najnesvjesnijih.

Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati nijednu  pjesmu,

                                                                       

jer sama si pjesma nad pjesmama.

 

Uplašen i strašan

stojim pod nebom tvoga tijela

tvojom crnom magijom skamenjen.

Ti si moja boljka i ti si moj lijek,

i kažeš mi: ja sam tvoja noć i tvoja vječna luna,

budi spokojan,tu ćeš vjekovati,

moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.

 

Luno crna luno

tvojom magijom skamenjen

nemam riječi da ti protivriječe,

Nemama snagu da ti se suprostavi.

Luno,crna buno

nezarasla,neizliječena rano,

neosjetno padam i tonem u tvoj san

kao afričko sunce u ocean.

 

 

Ko koga vara; Nauka nas ili majmuni nauku-Ravna zemlja


**

Vi mislite da nešto znate.

Evo “pametnih” učenih ljudi, nešto kao naše ilmije koji sve “znaju”.

Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavi.

Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani.

Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo.

Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.

Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine.

Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.

Dobri stari Gering.

-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.

Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.

Tako vam je to.

 

Što bi poete rekle:

-Lud ili zbunjen insan je uviejk natakaren,

U prevodu:

-Klonite se “pameti” od nepameti.

Na kraju balade; poezija , to je žena / Igrokaz na dan 18. Februar / Veljača

Danas je Četvrtask ,osamnaesti dan Februara  Mjeseca Veljače, a 49 od početka ove godine . Znači resto do kraja stađuna je 316 dana.

Daklen ,  do kraja godine je ostao još hejbet  dana ( misle neuki)   , koje treba pripaziti i na rukama prenijeti u drugi vakat.

Mnogi će se zaboraviti i sa njima krenuti dalje.

A neke će zavesti njihova ljepota. Ne pomaže tu ni strah , ni tuga , ni bol.

Sve je zapisano.

Ako u danu piše nečije ime, nema nikog ko bi zapis promjenio.

Osim Jedinog Boga. Milostivog.

****

Danas  se trudimo zaraditi  dnevnicu., a upeklo haman  k'o onaj gore pržun.

Stalno se saplićemo o mnogi poganluk našeg dunjaluka.

Zaobilazimo onu siću i blentovije, čiji se umovi u plićaku sa punoglavcima kupa ,

dok se u  bradate kreature i izrode ufuravaju  ćemo drugi put potkačiti.

Zaslužili su, pa da su nam rod rođeni.

Hvala Nebesima što nisu, daleko im licemjerni i zločinački  dunjaluk  od našeg.

****

Danas smo zaradili i dnevnicu i bonus.

Ali nije nam drago.

Natakarimo lovu  , kad nismo pomenuliu naše mile ljepote.

A ne mremo.

Ljepota i poganluk ne idu zajedno.

Obečastili bi čednost i bjelinu duša naših đardina.

Iskup znamo.

Svaki tren se radovati , sanjati i voljeti u svakoj pomisli i riječi koje srce kazuje.

****

Što bi poeta rekao:

Svih ovih godina smo ih sve ljubili

A Bogami i one  su ljubile nas.

Ili nešto o sasvim o nama lično

Dobrom Serjoži sasvim slično .

U prevodu:

Poezija to je Žena.