Memento rose – Lijepe li ste ljubavi moje

  Nebeska ruža Centofilija  Ruža ljubavi Zelena ruža

Dijete u oblacima  Copy (3) of ona spavau plavom Blažena Luca ona pod velovima-plava

Mila Moja  Autoportretova ljubav  Mali princ 

 

 

Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje

Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje

Svjetlucava li si Vranjanko jermenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala

Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio

Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije

Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala

Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije

Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače

za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca

Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije

Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj

i suza više neće biti

Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ

Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja

Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam

Živio ti nama Maksumče Milo !

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

 

 

 

 

Ponoćna svjetlost                                                         Fragmenti

 

 

Crveno nebo                                                                      Plavetna snježna noć

 

  

Čudesni djetinji san                                                           Nježnost i more tuge

 

 

 

 

 

 

 

Bleki – Plaha stigma

Tako Ti je to

slučajno naletiš na neku

Grlicu što oblake sni

i svakako je povrijediš

vako ili nako

to mu kao usud

pretplata na greške dođe

joj plahe li stigme

 

ah da

rekoše

francuski je jezik ljubavi

za nju lijeka nema

a duša zbori

bosančica sevdah nosi

 

pa hajd skontaj

čemu ljutnja

Djevojčice moja oblačasta

daće Milostivi lijepih dana

Jutro sa Blekijem – Neuki kreatori

 

 

Ljudi pomišljaju dani prolaze tek tako .

Da li je tako?

Dani su krojeni po mjeri ljudi.

I za život i za smrt.  Ma savršeni.

Ljudi su neuki i misle da mogu biti bolji kreatori.

I kreiraju, i kreiraju….

Na kraju svaki dan oboje smrću  i bijedom…

Smrt i bijeda nose … Uggghhh…

Ne znamo čemu sve to?

Milostivi nije tako zamislio.

Eto takve su vam „muške“ individue.

Takve su vam te monstruzne krature  i njihopve kulture ,

što se u čopore zbijaju i satrapima umjesto Bogu Jedinom  se klanjaju.

Uhh i Uhhh da se nebo raspukne.

 

A poete samo kažu:

Neka , neka . Kad tad.

U prevodu:

Pržun , nije, ne nikako nije dobro mjesto za odmor.

 

Bleki – Nestašna pjesma

Rosa ruže  tvojih dana

dugo je sinoć milovana

nekoliko puta zalijevana

a ja još uvijek ne znam

mnoge stvari

 

 

značenja mi čudno zvuče

evo nikad da  naučim

povežem to sa nama

šta je našim noćima dugim

besprizorna riječ sex

 

 

ma znam ja to

nepismenost mi nije mana

ali ta mi riječ je vrlo strana

ali šta stvarmo znači

ostalo mi samo sanje

za buduće neke dane

da se u postelju vrneš

da mi osmijeh  brišeš

dok vodimo ljubav

a šapućem tiho tiše

 

 

Bleki – Perpetum mobile

Oj djevojko điđo moja

zaboli me tuga tvoja

na lud kam ti si stala

na lud kam žurno stala

žurno stala na trn se nabola

nabola se pa na zemlju  pala

na zemlju pala i zaspala

zaspala dvjevojački san usnila

san usnila mirisniji od jasmina

vidiš dragog ruke širi

ruke širi u zagrljaj mu juriš

a kad tamo jadi moji

niotkuda niotkuda

s ludog kama pljesnivoga

nekog drugog nije tvoga

djeva bajna njemu u zagrljaj leže

koji jadi koje tuge

koje suze koje boli

probudiš  se viđu jada

Princ sa konju tebe gleda

 

Perpetum mobile

trn je ponekad bolan

a su djevojke nepažljive

ne gledajući i ne misleći

kuda hode i žubore

ubadaju se  na taj piklić

trn je trn

a slast je slast

što bi reko i poreko

taj mahalski pjesnik

nejaki i jošten ludi

vječnost sprco ničevo

još za  ljubavlju hudi

kako hudi tako ludi

i još huđi i još luđi

i djevojkom što nabada se

jdana li joj majka nesmotrena

natrn svakog dana svakog trena