Anđeli lebde
nad nama mila
a si jedna od njih
Nebo se smješi
zahvaljuje ti
a nedaš da se budim
san da mi ne pobjegne
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Jutro sa Blekijem – Jutro je i noć će
Da jutro je mila
sakrio sam te od svijeta
ne dam da te ukradu
a i ljepše je ljubiti tajno
manje druge boli
vodićemo ljubav
po oceanu čitav dan
noć kada padne
donese zvjezdice nježne
mjesec radoznali plavi
ponovo tijela u lebdenje motati
a niko ne zna radosti naše
Bilo je to breme ruža / Kompilacija Indexi – Bleki/
Bilo je to vrijeme ruža
Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim
budućim
neko reče
neće ići jer ih nema
neuki ljudi
Indexi su vječni
jer vječna je njihova pjesma
malo je umor orosio beskrajne stihove
da bi nježniji bili
nebo nam je prisvojilo muziku mladosti
ali nam je vraća
poklanja ljubav djeci cvijeća
djeci vremena prošlog sadašnjeg i budućeg
Kad smo prvo cvijeće brali
Ne zaboravlja se
pjesma o svojim i našim
jedinim ljubavima
filigranska lakoća plemitog sjaja
Bio je to svijet stvoren samo za nas
svijet poetike i čarolija
o nekoj nepoznatoj jedinoj ženi
običnoj djevojčici iz naše ulice
našeg razreda
koji ih bješe krcat
ali i svijetu nade
fatalnih žena
pružajući ruke
nježnim ružinim pupoljcima rose
Kad smo smo samo za ljubav znali
Pjevali suze lili
sakupljali uspomene
iz Modrih rijeka
radosni i tužni pili
ljubav i nju snili
uvijek zaljubljaeni bili
Hmm Ti i ja šapat naš
To Lave
To meštri Lavi
zagubila se ružna riječ o vama
čitav život slavljene bile
ostale su ljubavi naše
i sunca sjaj
Balada o Davorinu Popoviću
Kad ne bude mene
Princ mali
žute dunje
Grada čednosti
pružaju ruke
Zemlje Bojžje milosti
Modre rijeke
nerazumni bivaju
izrodi
obala pusta i plima
vrište i proklinju
da sam ja netko
zlo se sprema
negdje na kraju u zatišju
niko ne vidi
Džek trbosjeci znani
zlo veliko
manijaci
opet spremaju
dan i noć
Kameni spavači
kameni cvjetovi
ponizno
Nebo dozivaju
ponovo
mojoj jedinoj
valja nama preko rijeke
Srećan ti rođendan i Godina nova L'jube moja
dani ko dani
svaki je prelijep
raspjevan i slijep
jedan je ljepši
još umilniji
zovu ga rođeni dan
jednoj zlatnoj djevojčici
Lanetu milom
u pohode
u zagrljaj dolazi taj san
nemam riječi osim
mnogo sreće
labudice mila
a šta će ti više
sreća je sve
pogled u zaljubljene oči
miris ljubavi
snovi do neba
dani od cvijeća i meda
starost tirkiznog sjaja
na dohvat ruke
dani bez bola i tuge
Sretan ti
i ovaj dan
i Godina nova
Mazo moja
jutro sa Blekijem – Mistična ženo
Zagledah oči
mistične žene
vidjeh
nadu
Tišina i sni
hiljade valera
blistave orhideje
mirise
djevičanskih ljubičica
violetne boje ljubavi
ruže obojene mojom krvlju
tisuću velova njenog bića
i osjetih
muziku duše
jecaj srca
živim za tebe mila
Bleki – Ogriješih se o tebi oprosti
Oprosti mi
Sinoć se ogriješih o tebi
pogriješih riječju ne i dušom
sebično je srce moje
u ljubavi svojoj
ne da
nikako ne da
da mu pričaš
da ćeš nakon nekog vremena
da Njemu odiš
to je u redu mila
i ti ćeš naći da znam
da je to u redu
ali molim te
nemoj da mi odeš
prije mene
ne mogu više ostajati
sam
sve ljubavi moje
odu prije mene
nemoj more mome ubavu
ti da mi odeš
nemoj mila ti
daj da jednom rečem
lipo mi je
ne mogu živjeti bez tebe
ljubim te zanavik
a oči sklopim
dušu sritnu predam
Tišina i sni
ti budeš
kapljica u oceanu ljubavi
koja me na pute prati
Bleki – Sjeti se , dame biraju
Bijaše to novi početak
obično snijem
sjećaš se rečem
ovaj san ne ide tako
obrnut ćemo ga
dame biraju
Ti pružaš desnu ruku
( recimo ) od straha
ja prihvatim lijevom
od srca
ruka u ruci
tako nas učila Marina C.
duša uzdrhtala
i onda tvoje lijeva ruka
o’ od srca
na mom ramenu desnom
šta ću nemam izbora
moram dame biraju
a tijela blude
moja desna ruka
ona izdajnička
na tvojim leđima iza srca
stojimo
malo nervozni
prvi je dodir
čekamo muziku
čujemo je
tango za Evoru
Zakoračimo
i…
Zaboravih
dame biraju …
Bleki – Izdrži djevojčice jaka si ti
Došla do mene vijest huke
nekoj ženi pripale teške muke
skoro da je posustala
u nebo naše posumnjela.
Nemoj tako mila ženo
tugo moja nježna sjeno
život samo ti jedan imaš
nemoj uzalud da ga bacaš.
Sutra ili neki dan drugi
sunce će biti nalik dugi
život nisu neprekidne boli
vrijeme je da dijete voli.
Šta ćeš malena više
mani se žalobne kiše
mani se žalobnog crnila
ljubav se samo sakrila.
Izdrži na suncu idi na ulicu
pogledaj oko sebe osmjeh na licu
Ti tužna predivna ženo
izdrži malo moja sjeno.
Samo zažmiri i evo mene nespretnoga
poljubce da ti još kradem spretnoga
ljubav da ti darivam svikloga
izdrži ženo do dana ga nikloga.
Jaka si ti mila ženo
samo pogledaj u nebo
tamo neko motri na tebe
poslaće tvoje suze do mene.
Jutro sa Blekijem – Ljubav moja , ljubav jedina
moja ljubav ljubav moja jedina
nikad mene nije ostavila
čitav život u damaru mom uvijek ista
sa hiljadu velova
moje srce od mene krila
uvijena u snove i velove stid nije upoznala
koliko velova još više valera,
koliko valera tačno toliko nada
i još jedna pride
moja ljubav,moja ljubav jedina,-
pa izvoli.
Joj,mamo mamice.
Moja ljubav ,ljubav moja ,jedina –
za ljubomoru nije znala
il’ je vješto krila;
a plodnost mnogu darovanu
u poetiku pretočila.
O,znala je za ironiju inat,
jogunasta često podrugljivost prosipati.
Odjeća joj mnogih boja darivana;
iobjesna i nevina i nestašna i čudna;
nikad crna i nastrana.
Moja ljubav,ljubav moja,jedina,-
Šta željeti više
Joj mamo mamice
Ljubav moja , ljubav moja , jedina –
mira mi nije davala.
Za ruku za nogu,
za kosu me povlačila,
međ’ žene u svijet
odvlačila.
Čila vedra nasmijana;
svoje tuge
boli jadi vješto krila.
K'o robinja
haremska ili robinja heramska
nikad od mene odustajala nije.
Ljubav moja.ljubav moja,jedina
Pa hajde ne voli i ljubav vodi
Joj mamo mamice uh uh i uh