Moji praprapradjedovi , a bome i djedovi su bili primorci i pomorci. Nisam birao – rođen sam na kontinentu podalje od mora. Čitav život usud me vukao, vodio i vodao moru plavetnom, moru prelijepom , moru Jadrnaskom. I mirisima zatona , maslina , kavala, grožđa, vina , ali i brnistri.
Nakupilo se kalendara . Poprilično. Kod nas se to kaže hejbet.Bog mi podario milost da mlad (?) , sa skoro četeres'devet iskamčim mirovinsku ladovinu ili ako vam je draže državnu bešiku.
Trebalo se odlučiti:
-San – Dalmatinka,brodica ili realnost – Sarajka – Galerija.
Srce se nije moglo odlučiti.Usud ne trpi neodlučnost .Izgubih ljepote i san. Ostade mi realnost galerije.
I onda providnošću, pri kraju putovanja, ugledah vrlo lijepi i poetski video zapis divne slikarice i umjetnice Yossamin:
-Sea nad sky – one small boat.
Shvatih – to je to. Nikad ne odustaj od snova. I nisam.
More nježno , more jadransko, brodica Dalmatinka i galebova krik zovu – pravac jug.
Sarajevu i Galeriji sam nesebično davao i ugradio sebe . Vrijeme je da krenem za dječačkim snom. Ne bojim se i nije mi žao . Kamo ću dospjeti? Zar je to bitno? Bog Milostivi će biti sa mnom. A možda i…
Ti
snena i stasita
okupana crvenilom sutona
u bijeloj vjenćanici
koja hoće da bježi
da prepukne
da otkrije ljepotu
koja se ne bi smjela noću skrivati
život novi počinješ da budiš
prelijepa i sramežljiva
brmenita oblinama i sjajem
sa likom djevojčice što sanja
ljubav
obasjana zvježđem
ljepotom koja postiđuje krajolik
pružaš ruke
meni sretnom
srcem tvojim čednim
zapisanim
sa tobom jube moja
tuga se gubi
tek malo sjete titra
koja neoprezom može da je vrne
i zato zabrani mi
čednošću duše tvoje
povratak
u samotnu tugu i bol