Category Archives: Poezija k'o fol

Na nježnim prtinama proživljenih zanosa

čežnja leluja u susret životu

kroz trajanje ljubavi

voljene žene

amin

Ona sanja

Sanjajući milost

Zaboravi prošlost

krive ljude

ne osvrći se

pred tobom

đardin ljubavi cvijeta

ti si krhko čedo

što u mome srcu sni

izbriši zašto

samo pruži ruku

zabroravi kraj

snovi tvoji

na krilima djetinje mašte

dozvaše slike čudesne

mnoštvo slika

u kojima čuvah ljubav

samo za tebe

o jedina

Mnogo , mnogo  je valera

u nježnosti koja k nama leprša

a tebe sanjam ljepotom dana

oprosti mi , docnim

ipak mnijem , 

stići ću na vrijeme

obećavam

valcerom do čarolija

pupoljka bijele ruže

koja cvjeta mirisom ljubavi

Pjesma za dobro jutro

Razboljeh se od ljepote tvojih đardina

s  je ljubavlju tvoje rosne grudi obasjao

a ja berlavi

lagani sanak usnio

a razuzdane poplave

goroko more slave

U violetnom beskraju

pjesma ljubavi počinje da traži

eho

dostatno za drugi svijet

ja ćekaću te u njemu.

Znam taj dan si plakala
skoro da si umirala
mene su nosilima pronijeli
ništa mi nije bilo
samo me geler stefio
u adamovu jabučicu krhku
zaboravih da dišem u trku

Znam da si hjela još plakati
skoro da si se razboljela
mene su od tebe oteli
ništa se tu nije moglo
osim još borbenih pjevati
tiho sasvim tiho mila
da te drugi ne čuju

Znam da ne smiješ plakati
zdravlje je najpreče
to ti zasigurno mogu reći
vidiš mene zdravog zapucaše
sad bez boljke gore idem
tamo ljekara nema
kažu neće ni meni trebati

Obećavaš da nećeš plakati
skoro da si me nasmijala
lako se meni šaliti
svoje sam rane prebolovao
šta ćeš ti sa životom svojim
imaš samo dvadeset pet
prave godina za grlice let

Oprosti mi

Sinoć se ogriješih o tebi

riječju ne i dušom

sebično je srce moje

u ljubavi svojoj

ne da

nikako ne da

da mu pričaš

da ćeš nakon

vremena

Njemu da odiš

to je u redu mila

i ti ćeš naći da znam

da je to u redu

ali molim te

nemoj da mi odeš

prije mene

ne mogu više ostajati

sam

sve ljubavi moje

odu prije mene

nemoj more mome ubavu

ti da mi odeš

nemoj mila ti

daj da jednom rečem

lipo mi je

ne mogu živjeti bez tebe

ljubim te zanavik

a oči sklopim

dušu sritnu predam

Tišina i sni

ti budeš

kapljica u oceanu ljubavi

koja me na pute prati

Djeva u bijelom

snena od dodira

raznježena od davanja

lebdi tišinom purpurnog svitanja

rekoh joj

ti si moje more Jadransko

more plavetno more beskrajno

dok se plavet njena talasala

poslušna kao uzburkano more

ja plovio sam bespućem vala njenih

Kako će te bona ovo maksumče zaboraviti
kažem ja tebi mila moja?
Da samo oči imam
vidio bi ljepotu koja se ne smije ostaviti.
Da samo malo uma imam
vidio bi da neizmernu dobrotu i tihu mudrost
koju treba prviti na srce i unijeti u dušu.

Ali jok , blentovija mora iza onog brijega ići.
Tamo su ažbahe koje treba tjerati , grlice spašavati
Pa iza tog brda ima još jedna planina…

Kako ću te zaboraviti ljubavi moja ?
Tebe bi bilo lako voljeti za čitav život
Tebe koja si nestašno lijepa
Tebe koja mojim Gradom čednošću sijaš i ponosno hodiš
Tebe kojoj cvijeće mirise krade
Tebe koja samo za ljubav živiš
Tebe koja sjaj sa suncem dijeliš

Kako ću te zaboraviti malena?
Tebe koja se uranjaš u ljepotu duge
Tebe koja nevinost djeteta nosiš
Tebe koja plavetnilo neba oslikavaš
Tebe koja dubinom mora zračiš
Tebe koja u očima zvijezde nosiš.

Ne mogu te nikako zaboraviti ljubavi jedina
Zato dođi da ti snove sanjane poklonim
Zato dođi da ti pjesme nježne pjevam
Zato dođi uhvati me za ruku
Zato dođi zagrli me čvrsto jako
Zato dođi meni i ne boj se više mila
Dođi svojoj ljubavi ljubavi jedina