Zalutah u mistične masline
stabla blagoslovljena
Tamo ugledah lice čedno
tirkizom se smješi
Prepoznah te
Onu koja ima sreće
U sjaju mjeseca
U sjenci trešnjinog stabla
U šapatu uzdrhtalog srca
Ugledah iskre očiju tvojih
Osmjehom mi milinu ubra
Zovnuše me usne tvoje
Jer oduvijek postojimo
U svim mirisnim noćima
Samo
Ti i ja .
Ne kuni me Mila
molim te
potraži me
u Mahali
na kaldrmi
gdje slavuji još uvijek ljubav slave
krhke ruže mirišu na čednost
nebo azurom boji ljubav
a meni nedostaju dodiri
noći
koje tvojim venama nerazbor bude
Ne ljuti se na me Malena
prosti mi nerazum
i nezaborav u ljubavi
što nudim
potraži me
u Mahali
na mirisma đardinskim
gdje noći rađaju snove
u kojima svako miluje sudbu svoju
poklanjajući hladnim kapima rose
šadrvanske boli svoje
Zašto mi Sudbo od iskona
sni uvijek u nepovrat lete
u nebo kao odjek
koji se ne vraća
Zašto mi Sudijo moj od iskona
u bezdan riječi klize
a drugu ne sreću
i papir je sve prazniji
Hvala drugama od iskona
milost malo kasno podariste
a su riječ i samo
Tišina i sni od iskona
očaran tobom
počinjem staru igru
Staklenih perli
strpljivo
jednu po jednu nižem
ali ne staklenu
već od biserja
samo takve zaslužuješ
ne znam
ti koja si
duboka ko planinsko jezero
u vrhovima Adna
čista kao njegova voda
kako ću izdržati
a uronim u njegove blagodeti
sa ovim trošnim srcem
Traje to danima
Nesnosna nesnaica.
Proljeće se još nije uguralo kako dolikuje.
Nikako da se osnaži i pogubi bijelu hladnoću.
Oluja posustaje, na izdisaju je.
Vazduh je pun ozona, svježine, i čarolije.
Proljeće se budi.
Mirisi svježine zamajavaju ploveći eterom.
Uskoro sve će početi da se budi ili umire.
Možda, već od večeras.
A tebe nema.
U srce krvavo i živo urezah riječi:
A gdje si ti?
Bio jednom Život jedan
I nestaće
Bila jednom Žena čedna
I plakat će
Bila jednom Ljubav nježna
I opet će
Bila jednom Suza mnoga
I boljeće
Bili jednom Snovi sneni
I umrijeće
Bila jednom Tišina i sni carskog roda
I zanijemiće
Bio jednom Ja konj djetinji
I nema ga
Bila jednom Prošlost od kristala
I nema je
Bilo jednom Mnogo miline
I pobježe
Bila jednom Bajka lipo mi je
I živjeće
Mene tako
snom
probude riječi
In agresija
Bolero
stanje uma
tačno tako
In agresija
od srca
stvarno
In agresija
ka srcu
zaista
In agresija
ta ljubav
Čudo moje
kad tebi hiti
riječima
san mi snije
ostani tu ostani tu
Sada je noć sasvim tiha
večeras su ljudi položili svoje molitve
i zaspali
Neki ne spiju
to su sanjari
oni su naivni
dobri
uglavnom
ko im kriv
zaleđeno stanje uma
i ples
pružam ruku
ne mogu drugačije
njihove riječi ne misli niko
preleti se preko njih
da preleti se preko njih
sanjari ponekad shvate
da ne bi trebali pričati
bilo bi im lakše
a ne mogu
duša ih tjera
i ljepota jesenje noći
u kojoj samo o ljubavi sanjaju
kaže traži daće ti se
kucaj otvoriće ti se
tražio sam
i dobio
kucao sam
otvorilo mi se
no ostalo je samo jedno pitanje
a šta sa dunjalukom Mili Bože?
ja tu još uvijek
obitavam
i Tišina i sni
a opet
kada se probudim
samo nastavim sanjati
u meni gori
Nada
nekom treba
barem
jedna jedina
suza
moja
laku noć
mila
Ti oprosti mi
Dame biraju
Uvijek
kada noć potraje
a umor ne dolazi
pitam
nebo i zvijezdice
njene drugarice
gdje je ona
zavjera ćutanja
a ja
i dalje bez nje
čekam svitanja
sunce i dan
nikad ne pitam
sagorjeli bi me
a ne bi to san
Danas je dan za valcer i snove
sasvim vedar i nasmijan
kao ljepota tvoja i iluzija
što lebdi ko snene oči tvoje
u mojima tražeći ljubav vječnu
plešeš za nas dvoje
zaleđen od mirisa tvojih
pokušavam utkati nestvarni let
u bilo moje čežnje
ali ti ne želiš mir
hoćeš titraje što ljubav uznose
u preplitanje rasplitanja
u muziku tijela koja se spajaju
u tisuće krhkih ruža
nalik svilenim valovima
a plove obalama naše strasti
ne mareći što dan je prekratak
na kraju svake zore
ti odlaziš sa osmjehom
što liječi moju bol
jer tako prelijepi život hoće
drži me budnim
željnim tvoga sna