Djeca i grlice


Nekad ti se posreći

a ti malo imaš veze s tim

tek zov prirode

rodi ti se dijete

tić slatki

sreći nikad kraja

jer i grlica je tu

zbog tog tića

te grlice

snovi se nižu

zbog te djece bedara tvojih

utkane u pore života

počinješ da shvataš greške

i sve one grlice male

ona ili one

svjejedno je

što ostavljale su ti slatku

punoću tragova

duboko usječenu u grudi

ordenje okačeno u nutrini bola

da samuje i vrišti

što se desi srcu to ostaje srcu

zauvijek ili barem do groba

što se duši desi to ne ostaje u duši

rastače se po Univerzumu

iza poslijednjeg sna

Srećan ti rođendan i Godina nova Mazo

 


 

dani ko dani

svaki je lijep

raspjevan i slijep

jedan je ljepši

i još umilniji

zovu ga rođeni dan

jednoj našoj djevojčici

Lanetu milom

je danas u pohode

u zagrljaj došao taj dan

 

nemam rijeći osim

mnogo sreće mila

a šta će ti više

sreća je sve

pogled u zaljubljenie oči

miris ljubavi

snovi do neba

dani od cvijeća i meda

starost tirkiznog sjaja

na dohvat ruke

dani bez bola i tuge

i ovaj dan

i Sretna ti nova

Mazo

Bleki – Ako možeš zaboravi

 


Malena moja

ti su djevičanska ljubičica

moja modra rijeka

nejređi kristala izvor

koji sanjam

kada kiša lije

i snijeg leprša

i kada sam budan

iskonom te se sjećam

ipak ako možeš zaboravi

 

tvoje su oči sjena neba

koje blista

nevinošću tvoje duše

tvoje su bijele ruke

krhka krila anđela

što miluju moje lice

tijelo ne dodirujući

već ga trepere i titraju

i ja se u bezvremenoj rijetkosti

naših susreta i nježnosti gubim

ipak ako možeš zaboravi

Bleki – Prokleta je Amerika i Evropa sva

 


 

 

Pogled u nebo

oko suzi

sunce zasjelo

daleko od modrih krvavih rijeka

smješkom mazi novi dan

i ne čuje djetinje krikove

prokleta je amerika

i evropa sva

oca nemam ja

ubiše ga od Boga prokleti

od srbalja

neki ljudi zli

a sanjao harleya

kao naše nebo plava

da amerikom brodi

zelene nam šilje šoldi

da nam se jednom vrne

u zagrljaj nježni stisne

aha kako da ne

cere se pakleni druzi

ko mu kriv

pravog pasoša ovjerenog

sa tri prsta ni ima

na krvavoj malti srebreničkoj

Prokleta je Amerika

i Evropa sva…

Dan sjećanja na Boga Milostivog

 

 

Najveća vrlina kojom je čovjek obdaren je sjećanje na Boga Jedinog.

Ima onih bolnih dana kada tugom zacvili vaseljana i potrese vaskoliki dunjaluk

i ljudi skupe ruke u nijemoj molitvi Stvoritelju.

 

Tada molitve ožive Oceane Ljubavi i oprosta

i ljepotom nebeskog beskraja

bruji tiha molba,

da se nikad ,nigdje i nikome više

ne desi

dan Srebrenice,

dan utiranja u krvi jednog naroda,

samo zato što su predani Jedinom Stvoritelju svome.

 

Danas se Ocean tišine i molitve nadvio nad Srebrenicu.

 

Umovima ljudi ,

što pognute glave kleče ,

okrenuti prijestolju

Onoga koji sve vidi i zna,

Jedinom i pravednom Sudiji

teku i nariču jecaji majki i sestara srebreničkih

 

-Pomozi Bože

umorna sam,

molitvu svih ovih godina,

ni jednu propustila nisam.

Suđenom času idem ,

a ne nađoh kosti ,

smiraj ,

sinu svome najmlađem.

Svih ovih godina

ta nada mi bijaše sve.

 

Grudi moje razidre vrisak

pomozi Majko

pomozi Sejo.

 

Utrobu moju razdire očaj,

iz tame krik

-Majko jedina,Sejo srebrena

 

Pomozite.

Oči moje pobiljelješe

od šapata

Sine Isa gdje si?

Gdje da te tražim, dobroto majčina najmlađi od sedam nestalih jabuka sine moj?

 

Tišina.

Tišina.

I vrisak…

 

Krv i mrak – užas strahota , aj

U jami , Bože milostivi – Užas taj

 

Sjekira i kama – strahota zverinjih užasa

U jami ,majko mila – užas naših nestajanja.

 

I opet Tišina.

Mnogo tišine.

Vaseljanom lebdi iskonske tišine zvuk

 

-Jao , ljudi i neljudi !

Kuku vama i kuku?

Za vijek vijekova.

Amin.

Bleki – Sjećanja mnijem

 

 

 

Sve nešto mnijem

sjećanja nekad se vrate

raskorakom nagog tijela

mjesečinom obasjanog

dozivajući mirise prošlih dana

kad skinula si ogrtač

djetinje nevinosti

 

 

Sve nešto slutim

sjećanja nekad se vrate

sjenom bjelasanja

sedefaste ljepote

u trenu nerazuma

nježno obljubljene

ružinim latima čednosti

 

 

Sve nešto bolim

sjećanja nekad se vrate

nemiri zakolaju tugom

dok tonemo

tragam za krhkom ručicom

koja stere plašt nade

da ublažimo pad sanja

Ljubav bespomoćna kiši i kiši…

 

 

gledajući slike tvoje

prečesto oko zasuzi

dani su tako slabašni

zaustaviti vrijeme

nismo tada znali

kada prođu

povratka nema

godine će proći

kao sjene nevjesta

izgubljenih u nerazumu

prozirnih velova

ponosa i časti

sa tragovima kiše

javiće se tuge

sjećanja što  tiho  slamaju

zagrli me dijete čedno

dok ljubav bespomoćna

kiši i kiši i kiši…

kapljicama ledenih kristala

nad plavetnim obalama snova

Nije zgodno

 

 Ulica prkosa

 

 

Mila moja grlica Dobro mi došla i hvala ti

   

 

  Kapija Neba

 

 

 

Nije zgodno

 

Tamo niže

u ulici Prkosa

moja mila Grlica

usnila al’ zaspala ni

uvijek zaboravna ona bi

granata monstruma je napala

glavu joj milu načisto otfikarila

Grlica tijelo ispotiha moli i kumi

priđi mi bar malo bliže molim te

nije zgodno da nas dvije atraktivne

na pute nebeskih putanja hodimo odvojene

 

Davorin Popović Pjevač i Balada

 

 

 

Kad ne bude mene

Princ mali

miris žutih dunja

Sanjam

Grada čednosti

pružam ruke

Zemlje Bojžje milosti

Love Love Love

Modre rijeke

i pad je let

nerazumni bivaju

obala pusta i plima

vrište i proklinju

da sam ja netko

zlo se sprema

negdje na kraju u zatišju

niko ne vidi

Džek trbosjeci znani

i ostalo zlo veliko

manijaci

opet spremaju

dan i noć

Kameni spavači

pet prstiju

kamenih cvjetova

ponizno

Nebo dozivaju

ponovo

valja nama preko rijeke

i krvave Drine