Bleki – U maslinama neobranim

 

 

Krajolik snova

 

 

Mjesečeva bajka

 

 

Plavetni  đardin

 

Rijeka rastanka

 

Bolna praznina

 

 

 

U krajoliku snova što ludilom nijemi

i u maslinama pustim neobranim

okupana mjesečevom čarolijom

spavala si osmjehom anđela

umilna od ćežnje najdublje

snena od dodira nježnijih

u  plavetnom đardinu

ne sluteći neveru

a rastanak nosi

 

 

i kada me prekriju kristali snijegova bijelih

bojeni sleđenim  virovima rijeke rastanka

zaborav nećeš videjti  u plaveti praznine

smiraj neće doći tirkiznom moru suza

bjegi ti neće otvoriti pute mire

nijemim suzama  očaja

mili moj  dragi moj

zašto i  zašto

ne shvatam

a toliko si

me volio

do boli

a boli

boli

 

 

 

Bleki – Ja ljublju vas  navsegda

 

 

Sanjar

 

Njena ljubav je kao modrozelena rijeka

 

Ljetna ljubav

 

Uzburkano podvečerje

 

Rijeka vjernosti

 

Muzika stara

 

Kad me tuga  u srebreno čelo strefi

sjetim se tihih podmoskovskih večeri

jednog davnog zaljubljenog ljeta

kada osviti i sutoni bjehu jedno

blagorodni nijemi svjedoci

očaja bez mnogo riječi

 

znadoh tada reći samo

djevuška ja ljublju vas

i dala mi da je ljubim

u trošnom Kaštelu bez sna

pored tihe rijeke zakletve

smijala se srcem

dizala obrve tugom

uzvraćala nadom

navsegda

 

uh

munjom ode to

neizbrisivo i djetinje

ja ljublju vas

navsegda

i evo čitav život poslije

još uvijek šume

u nježnoj duši mojoj

i djevuška i rijeka

kao muzika

kao ljubav

kao eho

prelijepog života

pored vječne rijeke vjernosti

u podmoskovlju

u nezaboravu

u riječima

ja ljublju vas

ljepoto mila

navsegda

Bleki – Pas , dječak i Ljubav

 

 

   

 

 

 

   

 

 

 

 

U mahali su neki čudni

rečemo biva

humani običaji.

Ha neko umre ,

kažemo:

Mi nemamo vremena za tugu,

mi ljubav slavimo.

Otuda sjeta ,

ne i tuga.

 

 

Aha , kako ne!

 

Vraćaju se snovi u djetinjstvo,

kada je Maksumče imao jednog psa,

običnog  ,

malenog rundavog psa

bosanskog torlaka.

 

Ubiše ga šintori njemu na očevid

Žica oko vrata.

Glava o ivičnjak i Medija nema.

 

Bio je to veoma mali i meden pas.

Četiri mjeseca star.

Mnogo vremena za ljubav.

Mnogo više za bol.

Čitav jedan život tuge,

zbog malene  nestašne

slatke

rundave blentovijice.

 

L'jube

oprostićeš mi.

Život nikad ne radi čudne stvari.

Mi ,

ljudi ih radimo.

Život

Usud

su prelijepi i

velikodušni.

Žele nam ono najljepše ,

što mi sebi nikad ne možemo poželjeti.

Ali…

imamo nesreću

ljudi smo

bića  griješna

mnogo,

hibridno  mnogo

grpleešimo.

 

Pupoljče bijeli

l'jube jedina

oprostićeš mi

i drugi put.

 

Tuga nikad ne prolazi.

Persistira kao biljeg

boli

sreće

a se voljelo

živjelo

pođeđe bolovalo

 

Najveće radovanje

i danas šleđeđ mnome

Nisi pored mene,

Ali zar je to bitno.

Znači ,

vrijedio je svaki moj dan ,

poklonjen ljubavi.

Znači,

naučio sam se da volim

onako kako je Nebu

najmilostivije.

 

Milo moje ….

violina jeca

očostari klavir škripi

možda ruka neka

nježna i mala…

ne ,

ne ,

muzika  sama je  nalik tebi

nijemim odjecima u mome srcu

 

reći ću

Život  je prelijep,

Ti u njemu,

sveprisutna

sveobuhvatna

Ne treba sanjaru ništa više.

Jer ,

na boli je sviko.

 

 

 

A opet negdje kiša i mraz neumitno biju.

I stari , ofucani ker,

koji je nekada

možda

bio poeta i slikar,

je tako sam

bespomoćnan

umire tiho

 

Ponekad

ni snovi

ni uspomene

ne pomažu

 

Moj unuk Vanja

 

Djetinja ljubav

 

Djetinja duša

 

Imam unuka.

Zove se Vanja.

Kažu lijepo ,

nebom obojeno ime.

 

Nestašan je.

Slika sa djedom.

Najdraže mu je platno djedina glava.

Zna da djeda voli Indijance.

Sa zanosom i ljubavlju djedu pretvori u Sijuksa.

 

Tepam mu jer je sušto tepanje.

Mazim ga jer je velika maza.

Milujem ga jer je nježno janje.

 

I još nešto,

ime mu je ljubav,

pa nemam mnogo izbora

Volim ga.

Ne pitam se koliko.

U ljubavi nema koliko?

Samo se voli.

 

Njemu ću reći,

Zato što je dijete,

Jedino će tako razumjeti.

Možda i još neka prelijepa djetinja duša.

 

Raširim ruke ka nebu

Pomolim se i  zaustim

Volim te do kraja Univerzuma

Maleni moj

možda nešto malo dalje,

recimo , koji univerzum pride.

 

Ništa daleko.

Da se dijete ne izgubi.

I nazad do njegovog čednog srca.

Ništa mnogo.

Da dijete ne zaboravi.

 

Sretan rođendan Mili.

Bleki – Godine prolaze

Sto godina samoće

 

Život je jedan san

 

Ruža života i Dobri tužni čovjek

 

Kućerak svjetlosti pun

 

Autoportretova ljubav

 

 

Godine prolaze

kalendari težaju

vraćam se prošlsti

sve češće

 

odjednom

misleno progledah

uspomene su jedino bogatstvo

koje prtim sa sobom

 

pamet

kome ili čemu

nikad se nisam trudio dosegnuti

imaš je

ili po rođenju zagubiš

 

uskustveno

živio sam nepametno

nije se  loše prolazio

 

nako

mnogo bolje

od vehtih Sokrata

 

shvatih

koliko bure i nevera

toliko ljepota i čuda

.

spoznah

koliko lijepih uspomena

obasja  srce

to je jedino vrijedno

prohujalih dana dana

 

sretniku

na licu

vječno osmijeh

mladfalačkim žarom titra

 

upoznah

nakon eona samoće

anđela

djevu yossemin

nepozvana

niotkud

bljesnu

 

ukradoh

ljepotu kaštela

dvoru mome

zavoljeh

prvi put

uvik zauvik

 

a tako

jendostavno

san je zva

L'jube moja

 

d'bro dobro

mnijem

za vike vikova

u svim životima

čekaću  jeidnu

čuvaricu

djetinjeg srca moga

 

 

 

Bleki – Šume masline ljubičaste

 

 

 

Viuoletna ljubav

Pobješnjelo more

 

Srce veene

 

Pupoljak

 

More i vjetar

 

 

Srce krhkog proljeća

 

 

Šume masline ljubičaste

neubrane nedozrele

nedirnute okamenjene

mirisom mora dubokog

mora gorkoga

ubice

 

rumori dažd jecajima

tavnim sumornuim

rastankom konačnim

srca umornog

srca neprebolnog

ubico

 

vene pupoljak bijeli

neljubljeni

neubrani

tijela mramornog

tijela zaleđenog

ubice

 

huče  južine vjetrovi

nemoćno

očajnički

dana rastanka

dana nesretnog

ubico

 

a život boli

a duša boli

d'bro dobro l'jube

mreti se mora ubico

srcem krhkog proljeća

ubice

Bleki – Kad odru odiš

 

 

 

Nebeska čarolija

 

Srce krjkog proljeća

 

 

Usnula Ljubav

 

Plavetna iluzuija

 

Kada odru odiš

shvatićeš

dukati nemaju sjaj

ni moć

usnulu ljubav vratiti

 

Kad vrijeme udari žig

tabut tahti

vremena se nema

ni kajanja

a živio si neistinito

 

Kada se odrekneš ljubavi

pomisli

blizance nerođene

nećeš milovati

lice žene voljene radovati

 

Kada ti dušu grešnu

pomiluje sanak vječni

moli se grešniče

mnogo se moli

Stvoritelju

 

 

Bleki – Od kantara hladnog srce mre

 

Ona

 

 

Naše noći

 

Malo lošiji dan

 

Plaavetni beskraj

 

Ona iza vekova

 

I ovu noć

nećeš doć

i druga noć

bdije

bez tebe

 

I ovaj dan

i usnuli san

još jedan dan

kopni

bez tebe

 

I ovu noć

i ovaj dan

nema sna

zakopanog

bez tebe

 

od  kantara hladnog

moje srce mre

zato odloži ga

beskraju

u staro gvožđe

 

jer znaš

mnoge će noći

mnogi će dani

nebrojeni

bez tebe proći

 

Bleki – Umor iza rešetaka

 

 

Trnje i ruže

 

Krajolik majskog cvijeća

 

 

Čežnje zakopane duboko u nama

 

Umor iza rešetaka

 

Đardin  ljubavne nježnosti i ljepote

 

Prolaze magle i bure

godinama posnim

sutonima blagim

raznoseći mirise jasmina

maslinovom gorom

 

hučale  nevere i oluje

decenijama hladnim

svitanjima nježnim

utapale ljubavnu strast

o hridine beskraja

 

ne primjetivši godine što brode

nepovratu odra

bijelim udovičkim  ružama tkanim

bježeć smiraju tihom

umor iza rešetaka

uzdahe sve rjeđe

bolnom tugom diše

galerija tišinom nijemom

mre

 

kraj razapetih jedara prošlosti

na krmi ispranoj dugom

sa kormilom u ruci

starac sijedi

čvorove tegobnih kalendara mrsi

razvezuje

jednu po jednu

uspomene koje gasnu

bolom neprebolnim

 

skuplja ledene kristala srca

rasute po jarbolima tuge

sanjajući cvrkut nježni

vazdušasti  eho  koraka

čudesne žene

što poput čarolije

ka njemu hodi

osmjehom

ja došla

 

Ehej

kormilaru vremešni

okreni čvornate ruke

savršenoj ženi

primi je za ruku

zagrli je nježno

najnježnije

budi joj vodič

podari joj kormilo

u slijepoći tmine

obasjaj joj pute

ljubavlju

za vjeke vjekova

 

Bleki – Noć nespokoja

 


Noć kada se ljubav vodila

 

Voli me nježno

 

Ostrvo ljubavi

 

Zvijezdice

 

 

U noći besanoj ovoj

kišom rastanka  bremenitoj

nespokojnom muku  sklonoj

nježno me grli

reci tiho najtiše

samo duša moja šapat sluša

cvrkut  mazne žene razabire

 

Voli me nježno

mili moj

ne daj zlu

da uđe u srce moje

sretno

tvom jedinom domu

 

Ljubi me jube

da jecaj moj

krik ljubavi

što slama strah

razdire utrobu

grijehom

zaljubljenu djevu

krštenoj

Zamkom Yossemin

odjekne međ zvjezdicama

mojim sjajnim sestricama

 

Stisni me jako

vjeruj srcu čednome

ne daj me nikad od sebe

nek plima mora plavetnog

slavi šumom iskona

sve sutone naše