gledajući slike tvoje
prečesto oko zasuzi
dani su tako bespomoćni
nismo tada znali
kada prođu
povratka nema
godine prolaze
kao sjene izgubljenih
u tragovima kiše
proći će i druge
sjećanja tiho slamaju
a ljubav bespomoćna
kiši i kiši i kiši…
kapljicama ledenih kristala
Nije zgodno
Tamo niže
u ulici Prkosa
moja mila Grlica
usnila al’ zaspala ni
uvijek zaboravna ona bi
granata monstruma je napala
glavu joj milu načisto otfikarila
Grlica tijelo ispotiha moli i kumi
priđi mi bar malo bliže molim te
nije zgodno da nas dvije atraktivne
na pute nebeskih putanja hodimo odvojene
Kad ne bude mene
Princ mali
miris žutih dunja
Sanjam
Grada čednosti
pružam ruke
Zemlje Bojžje milosti
Love Love Love
Modre rijeke
i pad je let
nerazumni bivaju
obala pusta i plima
vrište i proklinju
da sam ja netko
zlo se sprema
negdje na kraju u zatišju
niko ne vidi
Džek trbosjeci znani
i ostalo zlo veliko
manijaci
opet spremaju
dan i noć
Kameni spavači
pet prstiju
kamenih cvjetova
ponizno
Nebo dozivaju
ponovo
valja nama preko rijeke
i krvave Drine
Ne tuguj Mila
ovdje
nije isto
što i tamo
A gdje si ti
ne pomaže
tu ni pismo
ni ubistvo
Princa Malog
kada bajci dođe kraj
ostane samo Krhka ruža
snena
A gdje si ti
zaplakala nekad davno
oronula aleja platana
maksumče je mrtvo
usnilo u sjeni prekrasnoj
A gdje si ti
ubica se muklo smiješi
pa ljubavna pisma piše
nema brige ni za sne
umisli da je dijete vara
pa se sveti svome tijelu
tužnom mladom neljubljenom
A gdje si ti
Nije meni žao tango ostaviti
već je meni žao Sarajevo ne ljubiti
Nije meni žao snove ostaviti
već je meni žao Modrom rijekom ne ploviti
Nije meni žao dunjaluk ostaviti
već je meni žao ko će Bosnom snitti
Nije meni žao mrijeti
već je meni žao Krhku ružu ostaviti
sjećaš se šake dukata
bacio sam ih na trg robova
da skinem okove
ljubavi moje
uvijek brojim vrijeme
nikada nije bilo druge
jer iskreno je čistije
od pet mjeseci šutnje
od dana kad smo se upoznali
božur pada sa balkona
saksija se nikad ne razbije
ne razmišljaj uzmi
a nikada nije bilo sumnje ti …
stari jedrenjak bonacom plovi
nisi razmaženo derište
ako oceane zaronimo
jer ti si jedina
a odlazim
Cvijetak – krhka ruža ti si
ne pas
na svetištu laži
zastala si vrištiš
niko ne vidi tvoje jecaje
ne volim bogomolje
tamo moja lubav na lomači gori
spaljuju je bogohulnici
koji tebe rastakaju
hoće da te od mene
iskrenog odvedu
vrati se
prekrasne snove sniti
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala
bolno svu svoju ljubav mu je ispjevala
svu svoju čežnju umotala u pjesmu
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
te večeri kraj žubora šadrvana
ispod sestrica ispod maglica
na očigled mjeseca i cvjetnog đardina
u ulici skršenih srdaca
što se prije njih ašikovac zvaše
mjesec se sakrio iza oblaka
i samo plovio
pokunjen i tužan
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je suze sakrivala
vidjela i kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
i za nju plakala jer ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila ona.
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je on snove prigrlio
a ona se pravila da spava
pa se polako izvukla napravila srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto sli iskreno dječije
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula
jednu njegovu ciganku zapalila
popušila ispila ružicu na peškunu poderala
viljuškom
ustala upaljač u ruku sakrila
ukrala
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela ruku srcu njegovom je prinjela
srce je zadrhtalo kao površina jezera
kad ga lahorac napadne
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
poljubac mu je lagani dala
nježno djetinje da ga ne probudi
moralo se ići iskrasti da on ne zna
za njih nade nema
osim snova
mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen
ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela da mu je poljubac lagani na obraz
spustila i tiho se ka kapiji iskrala
pobjegla
i još vidim jasno pamtim
izlazi a druga djevočica pred nju banu
ona zastane u njoj straha nema
za njega mjesta nema
svu joj dušu bol uzela
gleda drugu pačenicu ništa ne govori
ona je zagrli i pita iako zna
Šta sada malena moja,
Kamo bježiš
Kamo kaniš stići
Bilo kamo
Slomili su me
oni koji me vole
Ne želim uprljatii ljubav
Tebe slikam
tebe volim
Znam Te mila
ne govori mi
molim Te
tko si
zar se ne vidiš
srce imaš
da me čuješ
djetinje slike moje
govore sve riječi
koje nemam
kalendarima pogubih na putima
moći
pokušavajući da usnijem
ljepotu
raskoš tvoju
nemam slova
možda se nisu ni rodila
a opet boje su od Neba date
imam ih koliko ljubavi u srcu
nikad ne pogriješe
koliko god ti
valera
sjenki
velova
strasti čežnje imala
duša nevina će naći
jedan dašak boje više
Maksumče ne zna varati
Je T ‘ aime
mon amour
