Ne znam kako se pišu rastanci
Ne znam kako se pušta ruka
ja je neću pustiti
nemoj ni ti
Hvala ti molim te oprosti mi
Budi mi dobro čuvaj se
i dalje sanjaj bajke
Volim te
reče opraštajući se od mene
kradljivica mojih snova
a srca naša
šta s njima
nijemi duša moja
šta ona ima da se pitaju
osim da se nadaju
srešćemo se ispod kavala
kad u maju potonjem
ka tebi polete rode
Gdje je radost
tu je tuga
gdje je ljubav
tu je dušman
u sebi mračnjaštvo bludnice nosi
jednog sunčanog majskog dana
nebo je tišinu spustilo
misli dunjaluk oluja se sprema
ptice nestale sa safirli neba
cvijeće prestalo da miriše
Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat
ljudi su zabezeknuti
to se nikad u Gradu desilo nije
Sunce ne sija
jedan ga oblak zaklonio
uporno ga u korak prati
ne da oko da proviri
kaže dolje jedno dijete siluju i kolju
nije tebi gledat
poslije je kiša padala četrdeset dana i noći
ništa ne pomaže
djecu i dalje siluju i kolju
dani su i dalje prelijepi
tuga se odselila sa dunjaluka
više ne podnosi boli
Umjesto kišr pada snijeg.
Umjesto bjeline sivilo.
I tako dan za danom.
Al znam ,
Sutra će biti lijep dan
Obojen mirisom proljeća.
Svjetliji.
Ti ćeš biti u njemu
ljubavi jedina.
Već odavno
decenijama
puste su ostale mahale moje
od dana kada vjetar je zavejao
sa mojim krikom
odnio
osmijeh
dodira njenih
usamljen
praznim očima
oplakujem mrkle noći
čekajući onu koje više neće doći
ukrala se u vjenčanici bijeloj
na odru od centofilija crvenih
zaspala
moje snove poput duge
u crni led obojila
kao kukavica
kojoj ljubav nebom domahuju
sjedim
kraj ugasle peći
snova
zurim u zvijezde
dok tužna violina u duši svira
sanjam
njen poslijednji san
djetinjim pogledom se osmjehuje
anđela
ljubav moja plavetna
bodri me
da pjevam pjesme ljubavne
kist u ruci držim
vjetar nad mahalom
svaki dan svitanjem
i sutonom
šapuće
niko ne zna
koliko sam te volio
Malena u grču
Maleni joj ružu
poslijednji put bere
zaljubljene duše
ona smiraju odi
mjesečina tješi zvjezdice
praznik je ljubavi
smrt se iskrala
plače
Tamo niže
u ulici Prkosa
moja mila Grlica
usnila al’ zaspala ni
uvijek zaboravna ona bi
granata monstruma je napala
glavu joj milu načisto otfikarila
Grlica tijelo ispotiha moli i kumi
priđi mi bar malo bliže molim te
nije zgodno da nas dvije atraktivne
na pute nebeskih putanja hodimo odvojene
Ah , to proljeće
Srećo moja
tugo moja
klecaš pomalo
za prošlošću
prelomljenom u zraku nestajanja
nemoj
odi ponosno
nisan ti mogao doći
metalni farovi me presjekli
bez poljubca osta
kao neubrana nevjesta
ne izgovorih
poslijednje Zbogom
u ranom jutarnjem svjetlu
nestade me
zlo
ne tuguj dušo moja
dolazi ah to proljeće
a ja ti sanak snim
srešćemo se ponovo
sa mirisom juga u grudima
Kreni meni starim putem
Kojeg vidim još u snu
Kako lebdi kao plavi cvijet
U oceanu moje ljubavi sja
Zagrli me ti ljepoto
Pomiluj još samo ovaj put
Poljubi me onako nježno
Svojim tijelom kao prvi put
Ne dozvoli da nam bježi
Dan za danom bespućem tuge
A još me voliš kao u snu
Kada smo Tišina i sni
Stvorena si mila
Samo za feniks ptice let
Što lebdi zaljubljena
U blesavo maksumče tvoje
Onaj jedan tvoj
Spi dubokim snom
Života mu bez tebe ni
Dok dah poljubca ne osjeti tvoj
Ogrni ga ljubavlju
i ljepotom
i samo budi tu
za vike vikova
Šta ću
koljena ne klecaju
samo što nisu
mogu izdurat
dosta tanga
i heklanih tangica
boje ciklame
mogu
prepješačit do mora
do violetnih
onih svijetlijih
ljubičica
i tufnica
samo da bi…
miriusni ruzmarin
u maslinama brao
mogu
još štošta
srce bi pjevalo
jer muzka more je dobra
a mozak
ko i muzika
uvijek zelen
duši njenoj se klanja
djetinjoj
i šta ću
nenadano
koljena mi klecaju
dok svijam ruke
oko njenih skuta
Nemoj mi spiti
u srcu
ledenih brodova
nemoj se buditi
u duši
ledenih bregova
ne boj se ljubljena
štitim te
ledenih okova
samo sanjaj
dijete si
željno ljubavi