Category Archives: Poezija k'o fol

No comments

Jutro sa Blekijem – Ne ostavljaj me samog

  By Poezija k'o fol

 

umorna si malena moja

pogled ti lebdi ka maglicama

sve češće i češće

srce stremi ljepoti toj

 

putanje nebeske zovu te

neodoljive su

smiraj nude

posustali cvijete moj

 

ja sam sebičan iako umoran

ne želim pratiti tvoje pute

mislim neka  nije hiće može i poslije

sada trebamo ljubovat ovdje

 

budi hrabra

voli me još samo malo

mrven nećemo recke brojati

orden još koji za dobrotu skupi

 

za ruku me svojom nježnom  primi

znaš ono desna za lijevu  ples i kroči

lijeva za desnu i osmijeh mi pošalji

tada ćemo zajedno Ocu našem poći

 

vjeruj manje će boljeti

kada na put krenemo skupa

kako da me ostaviš samog

da me bešćutni svijet vije i lupa

 

kada odeš ostaću sam sasvim sam

ko će tada jedne  noći

umorne da mi sklopi oči

da smiraj nađem  mila moja

 

i zato molim te

nikako ostavljaj me samog

bez ljubavi đardina tvoga

ružo moja srca moga

 

 

No comments

Muzika i pomen

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

Sanjajući zahvalu

časima prošlim

a u nepovrat lebde

sama poput grlice

kao led u srcu mome

milozvučna kao boja

tvojih uplakanih očiju

nepozvana tankoćutna

nenadano

sljepilom sjećanja dozvana

ispliva

muzika

tvojih korijena

tvome tijelu aura

 

prekrasne ruže

duginih boja

nevinost rose

mirisima nježnosti

dozvanih  snovima

pomen

Tebi

koja ljepotom i sjajem

miluješ srebrene niti

misli mojih

odlutala ljubavi moja

No comments

Bleki – Za tebe mila moja

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

Nekada davno izgradih

Hram snova naših

Za tebe mila moja

 

A u njemu  izvajana

Ljubav naša lepršava

Za tebe ljubavi moja.

 

A’ su se djeca cvijeća pobunila

Upoznah te na godišnjicu  godina

Tebe željena moja.

 

Bez muzike skladana pjesma

Petnaest dana proljeća i sna

Tebi jedina moja.

No comments

Jednom davno mrzila me moma mlada

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

Jednom davno
mrzila me moma mlada
moma mlada neubrana
prelijepa i čednia ona bi
kao sjenka noći
što tango naš sanja

i šta je tu mogu
suđeno mi da me mrzi
a njoj da je volim

sve nešto mislim
sve se nešto nadam
ne može ona mene nikad povrijediti
koliko je ja mogu voljeti
mislima mi ljepota njena obitava

jednom joj rekoh samo jedno
nije mi lako tebe zaboravljati svaku noć
svaki dan te sklonim iz misli
skoro zaboravljam
ali svaku noć
tiho kao sjena dolaziš
i ponovo se rađaš u srcu

i pored svega
još je zamolih
da mi prosti
ono što će biti
godinama poslije

kalendari um pomućuju
i kada počnem zaboravljati
da mislim
kao svaki sanjar
postanem sjena
Tišina i sni

oprosti mila
ako ti
prestanem pisati

oprosti draga
ako ti
zaboravim pričati

znaj
duboko
uspavanom nutrinom
volim te snagom prvog dana

No comments

Djete me boli , Bože jedini oprost molim

  By Bajke, Poezija k'o fol

 

 

Jedno dijete

jedan bol

djetinji

 

Jedna djevojčica

jedan san

očinji

 

Boli dijetinja duša

boli očev život

slomljeni

 

Nerođeno dijete

ljubav očevu sni

oče pomozi mi

 

Otac kleči

hvaljen si Gospode

vratiše je

 

Al to ne bješe ona

jedno dijete jedna bol

djetinja

 

Horski bučno

neuki bezumno

nego ko

 

aha jes kako ne

otac ćuti drugu dječiju bol

odgovor nijemi

 

Zajedno kleknu

otac i djetinje boli

Milostivi oprosti grešni smo

 

 

No comments

Neke slike opstaju

  By Pjesme

 

 

 

Neke slike se tek tako

same od sebe i

naizgled ničim potaknute

u bolu ljubavi  rode

i žive

vremenom  kojeg više nema

ali postoje  vremešne i trošne

opstajući  u sjećanju

u bojama risanih srcem

 

ukoliko  uspiju zarobiti oko

posmatrača

nastavljaju da žive

No comments

Bleki – Zastor nenadano pada drugi put

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

 

Zastor pada između ljubavnih ratišta

nenadano poput zavjese pozorišta

Kada se majstor kulisa spotakne o uže pogrešno

akteri,publika, majstor svi zanijeme prestrašeno

Predstava se prekida,aplauz molim živjela predstava

N-ti put ljubav napušta scenu poražena bez sredstava

egzistencija nije bitna sve je u srcu

suština muzike je ljubav  a  je žena život

No comments

Jutro sa Blekijem – Ponovljena noć

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

 

Ne pitaj me ništa

ja sam samo žena

što je drugi ljubi

čuh te riječi u nekoj drugoj rimi

djevojčice krik

jedne avgustovske noći

sad već davne osamdesete godine

 

zvuci gitare mješaju se

blagim smješkom zvjezdica

koje su polako zamirale u iznenadnoj oluji

a ja osjetih tebe mila

 

bijaše to tvoj glas i tvoj lik

uronjen u čežnju prastare noći

ja te prepoznah

i si se pravila da nisi ti

tako ti lakše bješe

i manje te boljelo

 

osjetila si da sam stavio prsten

na ruku neke druge žene

i sam i sam bio zatečen tin činom i boljelo me

drugi su slavili moj udes

ja sam izašao da poslijednji put

još čedan od ljubavi tvoje

pogledam u maglice i vidim šta mi govore

 

šutjele su i skretale pogled u stranu

tražile su žrtvu za Princa Malog.

poslale su mi tebe na oltaru

tvoju gitaru i tugu znanu.

-zdravo mili moj Tujine.

-zdravo mila moja Tujinko

to su bile sve naše riječi

te ponovljene noći

koja trajaće do zore

 

 

No comments

Jedna ljubav je sasvim dovoljna

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

jedna ljubav je sasvim dovoljna

da bol tugu i jad svoj okamenim

pretvorim u pjesme ljubavne

koje rasipam pred pamukovom crkvom

nedaleko od staklene đamije

tren bliže od plišane sinagoge

u kojima odavna ne stanuje ni djelić neba

pored kojih neka nova djeca sviraju gitaru i violinu

ali im nedostaju riječi jer mladi su

srca tek treba da se natope suzama

 

moji stihovi klize u panici

bježe od mene jer sam dosadan

uvijek o ljubavi pjevam

one bi malo herojstva i krvi

neprimjetno se ušuljaju i pomiješaju

sa šest žica i deset prstiju

i još deset prstiju i jednom violinom

ona ima samo četiri žice

i jedno gizdalo što gudi

a nježnije cvili

no gitara je prim

i diriguje djevojčici u bijelom

sa cvijetnim lancima u očima

i srcem kojeg drži na dlanu

nudeći ga prolaznicima dok pjeva moje riječi

vrati mi tvoje srce mili

evo ja svoje poklanjam

 

ljudi okreću glavu i prolaze

zgroženi su

scena je malo nervirajuća

a oni nemaju vremena za ljubav

srce je još živo i krvavo

malo teže diše jer umorno je

kao da mu nedostaje vazduha

ali nada još uvijek struji

sa krvlju koja otiče

u kasice za dobrovoljni prilog

bogomolja koje više nemaju smisla

vrati mi se mili

bijela haljina je orošena purpurom

 

 

No comments

Bleki- Tiho sniježi

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

 

Kiša je bila obilna

spirala je sve tragove

što vode do tebe

više nije kao nekada

njuh ne pomaže

mirisi su zapeli u betonu

sjećao sam se kao gorila u cvijeću

njemu treba hrana a žao mu mirisa

 

 

dok sam gledao staklena zdanja

to niču i rasti do neba

zahladnilo je

sreća moja strah me visine

malo ću odocniti za tobom

oprosti mi i budi tiho

ovdje sniježi

kao i uvjek

snjegovi su sve kravaviji