Bilo je to breme ruža / Kompilacija Indexi – Bleki/

  

 

Bilo je to vrijeme ruža

Pjevali su svojim ljubavima prošlim i sadašnjim

budućim

 

neko reče

neće ići jer ih nema

neuki ljudi

 

Indexi su vječni

jer vječna je njihova pjesma

malo je umor orosio beskrajne stihove

da bi nježniji bili

nebo nam je prisvojilo muziku mladosti

ali nam je vraća

poklanja ljubav djeci cvijeća

djeci vremena prošlog sadašnjeg i budućeg

 

Kad smo prvo cvijeće brali

Ne zaboravlja se

pjesma o svojim i našim

jedinim ljubavima

filigranska lakoća plemitog sjaja

 

Bio je to svijet stvoren samo za nas

svijet poetike i čarolija

o nekoj nepoznatoj jedinoj ženi

običnoj djevojčici iz naše ulice

našeg razreda

koji ih bješe krcat

ali i svijetu nade

fatalnih žena

pružajući ruke

nježnim ružinim pupoljcima rose

 

Kad smo smo samo za ljubav znali

Pjevali suze lili

sakupljali uspomene

iz Modrih rijeka

radosni i tužni pili

ljubav i nju snili

uvijek zaljubljaeni bili

 

Hmm Ti i ja šapat naš

To Lave

To meštri Lavi

zagubila se ružna riječ o vama

čitav život slavljene bile

ostale su ljubavi naše

i sunca sjaj






















												

Balada o Davorinu Popoviću

Kad ne bude mene

Princ mali

žute dunje

Grada čednosti

pružaju ruke

Zemlje Bojžje milosti

Modre rijeke

nerazumni bivaju

izrodi

obala pusta i plima

vrište i proklinju

da sam ja netko

zlo se sprema

negdje na kraju u zatišju

niko ne vidi

Džek trbosjeci znani

zlo veliko

manijaci

opet spremaju

dan i noć

Kameni spavači

kameni cvjetovi

ponizno

Nebo dozivaju

ponovo

mojoj jedinoj

valja nama preko rijeke

 

												

Srećan ti rođendan i Godina nova L'jube moja

dani ko dani

svaki je prelijep

raspjevan i slijep

jedan je ljepši

još umilniji

zovu ga rođeni dan

jednoj zlatnoj djevojčici

Lanetu milom

u pohode

u zagrljaj dolazi taj san

nemam riječi osim

mnogo sreće

labudice  mila

a šta će ti više

sreća je sve

pogled u zaljubljene oči

miris ljubavi

snovi do neba

dani od cvijeća i meda

starost tirkiznog sjaja

na dohvat ruke

dani bez bola i tuge

Sretan ti

i ovaj dan

i Godina nova

Mazo  moja

Bleki – Ogriješih se o tebi oprosti

Oprosti mi

Sinoć se ogriješih o tebi

pogriješih riječju ne i dušom

sebično je srce moje

u ljubavi svojoj

ne da

nikako ne da

da mu pričaš

da ćeš nakon nekog vremena

da Njemu odiš





to je u redu mila

i ti ćeš naći da znam

da je to u redu

ali molim te

nemoj da mi odeš

prije mene

ne mogu više ostajati

sam





sve ljubavi moje

odu prije mene

nemoj more mome ubavu

ti da mi odeš

nemoj mila ti

daj da jednom rečem

lipo mi je

ne mogu živjeti bez tebe

ljubim te zanavik





a oči sklopim

dušu sritnu predam

Tišina i sni

ti budeš

kapljica u oceanu ljubavi

koja me na pute prati


												

Bleki – Sjeti se , dame biraju

Bijaše to novi početak

obično snijem

sjećaš se rečem

ovaj san ne ide tako

obrnut ćemo ga

dame biraju

Ti pružaš desnu ruku

( recimo ) od straha

ja prihvatim lijevom

od srca

ruka u ruci

tako nas učila Marina C.

duša uzdrhtala

i onda tvoje lijeva ruka

o’ od srca

na mom ramenu desnom

šta ću nemam izbora

moram dame biraju

a tijela blude


moja desna ruka

ona izdajnička

na tvojim leđima iza srca

stojimo

malo nervozni

prvi je dodir

čekamo muziku

čujemo je

tango za Evoru

Zakoračimo


i…


Zaboravih

dame biraju …








												

Bleki – Izdrži djevojčice jaka si ti









Došla do mene vijest huke

nekoj ženi pripale teške muke

skoro da je posustala

u nebo naše posumnjela.





Nemoj tako mila ženo

tugo moja nježna sjeno

život samo ti jedan imaš

nemoj uzalud da ga bacaš.





Sutra ili neki dan drugi

sunce će biti nalik dugi

život nisu neprekidne boli

vrijeme je da dijete voli.





Šta ćeš malena više

mani se žalobne kiše

mani se žalobnog crnila

ljubav se samo sakrila.





Izdrži na suncu idi na ulicu

pogledaj oko sebe osmjeh na licu

Ti tužna predivna ženo

izdrži malo moja sjeno.





Samo zažmiri i evo mene nespretnoga

poljubce da ti još kradem spretnoga

ljubav da ti darivam svikloga

izdrži ženo do dana ga nikloga.





Jaka si ti mila ženo

samo pogledaj u nebo

tamo neko motri na tebe

poslaće tvoje suze do mene.

Jutro sa Blekijem – Ljubav moja , ljubav jedina

moja ljubav ljubav moja jedina
nikad mene nije ostavila
čitav život u damaru mom uvijek ista
sa hiljadu velova
moje srce od mene krila
uvijena u snove i velove stid nije upoznala
koliko velova još više valera,
koliko valera tačno toliko nada
i još jedna pride

moja ljubav,moja ljubav jedina,-
pa izvoli.
Joj,mamo mamice.


Moja ljubav ,ljubav moja ,jedina –
za ljubomoru nije znala
il’ je vješto krila;
a plodnost mnogu darovanu
u poetiku pretočila.


O,znala je za ironiju inat,
jogunasta često podrugljivost prosipati.
Odjeća joj mnogih boja darivana;
iobjesna i nevina i nestašna i čudna;
nikad crna i nastrana.

Moja ljubav,ljubav moja,jedina,-
Šta željeti više
Joj mamo mamice

Ljubav moja , ljubav moja , jedina –
mira mi nije davala.
Za ruku za nogu,
za kosu me povlačila,
međ’ žene u svijet
odvlačila.

Čila vedra nasmijana;
svoje tuge
boli jadi vješto krila.

K'o robinja
haremska ili robinja heramska
nikad od mene odustajala nije.

Ljubav moja.ljubav moja,jedina
Pa hajde ne voli i ljubav vodi
Joj mamo mamice uh uh i uh