Category Archives: Poezija k'o fol

Krajolik snova

Mjesečeva bajka

Plavetni  đardin

Rijeka rastanka

Bolna praznina

U krajoliku snova što ludilom nijemi

i u maslinama pustim neobranim

okupana mjesečevom čarolijom

spavala si osmjehom anđela

umilna od ćežnje najdublje

snena od dodira nježnijih

u  plavetnom đardinu

ne sluteći neveru

a rastanak nosi

i kada me prekriju kristali snijegova bijelih

bojeni sleđenim  virovima rijeke rastanka

zaborav nećeš videjti  u plaveti praznine

smiraj neće doći tirkiznom moru suza

bjegi ti neće otvoriti pute mire

nijemim suzama  očaja

mili moj  dragi moj

zašto i  zašto

ne shvatam

a toliko si

me volio

do boli

a boli

boli

Sanjar

Njena ljubav je kao modrozelena rijeka

Ljetna ljubav

Uzburkano podvečerje

Rijeka vjernosti

Muzika stara

Kad me tuga  u srebreno čelo strefi

sjetim se tihih podmoskovskih večeri

jednog davnog zaljubljenog ljeta

kada osviti i sutoni bjehu jedno

blagorodni nijemi svjedoci

očaja bez mnogo riječi

znadoh tada reći samo

djevuška ja ljublju vas

i dala mi da je ljubim

u trošnom Kaštelu bez sna

pored tihe rijeke zakletve

smijala se srcem

dizala obrve tugom

uzvraćala nadom

navsegda

uh

munjom ode to

neizbrisivo i djetinje

ja ljublju vas

navsegda

i evo čitav život poslije

još uvijek šume

u nježnoj duši mojoj

i djevuška i rijeka

kao muzika

kao ljubav

kao eho

prelijepog života

pored vječne rijeke vjernosti

u podmoskovlju

u nezaboravu

u riječima

ja ljublju vas

ljepoto mila

navsegda

Djetinja ljubav

Djetinja duša

Raširim ruke ka nebu

Pomolim se i  zaustim

Sto godina samoće

Život je jedan san

Ruža života i Dobri tužni čovjek

Kućerak svjetlosti pun

Autoportretova ljubav

Godine prolaze

kalendari težaju

vraćam se prošlsti

sve češće

odjednom

misleno progledah

uspomene su jedino bogatstvo

koje prtim sa sobom

pamet

kome ili čemu

nikad se nisam trudio dosegnuti

imaš je

ili po rođenju zagubiš

uskustveno

živio sam nepametno

nije se  loše prolazio

nako

mnogo bolje

od vehtih Sokrata

shvatih

koliko bure i nevera

toliko ljepota i čuda

.

spoznah

koliko lijepih uspomena

obasja  srce

to je jedino vrijedno

prohujalih dana dana

sretniku

na licu

vječno osmijeh

mladfalačkim žarom titra

upoznah

nakon eona samoće

anđela

djevu yossemin

nepozvana

niotkud

bljesnu

ukradoh

ljepotu kaštela

dvoru mome

zavoljeh

prvi put

uvik zauvik

a tako

jendostavno

san je zva

L'jube moja

d'bro dobro

mnijem

za vike vikova

u svim životima

čekaću  jeidnu

čuvaricu

djetinjeg srca moga

Viuoletna ljubav

Pobješnjelo more

Srce veene

Pupoljak

More i vjetar

Srce krhkog proljeća

Šume masline ljubičaste

neubrane nedozrele

nedirnute okamenjene

mirisom mora dubokog

mora gorkoga

ubice

rumori dažd jecajima

tavnim sumornuim

rastankom konačnim

srca umornog

srca neprebolnog

ubico

vene pupoljak bijeli

neljubljeni

neubrani

tijela mramornog

tijela zaleđenog

ubice

huče  južine vjetrovi

nemoćno

očajnički

dana rastanka

dana nesretnog

ubico

a život boli

a duša boli

d'bro dobro l'jube

mreti se mora ubico

srcem krhkog proljeća

ubice

Nebeska čarolija

Srce krjkog proljeća

Usnula Ljubav

Plavetna iluzuija

Kada odru odiš

shvatićeš

dukati nemaju sjaj

ni moć

usnulu ljubav vratiti

Kad vrijeme udari žig

tabut tahti

vremena se nema

ni kajanja

a živio si neistinito

Kada se odrekneš ljubavi

pomisli

blizance nerođene

nećeš milovati

lice žene voljene radovati

Kada ti dušu grešnu

pomiluje sanak vječni

moli se grešniče

mnogo se moli

Stvoritelju

Ona

Naše noći

Malo lošiji dan

Plaavetni beskraj

Ona iza vekova

I ovu noć

nećeš doć

i druga noć

bdije

bez tebe

I ovaj dan

i usnuli san

još jedan dan

kopni

bez tebe

I ovu noć

i ovaj dan

nema sna

zakopanog

bez tebe

od  kantara hladnog

moje srce mre

zato odloži ga

beskraju

u staro gvožđe

jer znaš

mnoge će noći

mnogi će dani

nebrojeni

bez tebe proći

Trnje i ruže

Krajolik majskog cvijeća

Čežnje zakopane duboko u nama

Umor iza rešetaka

Đardin  ljubavne nježnosti i ljepote

Prolaze magle i bure

godinama posnim

sutonima blagim

raznoseći mirise jasmina

maslinovom gorom

hučale  nevere i oluje

decenijama hladnim

svitanjima nježnim

utapale ljubavnu strast

o hridine beskraja

ne primjetivši godine što brode

nepovratu odra

bijelim udovičkim  ružama tkanim

bježeć smiraju tihom

umor iza rešetaka

uzdahe sve rjeđe

bolnom tugom diše

galerija tišinom nijemom

mre

kraj razapetih jedara prošlosti

na krmi ispranoj dugom

sa kormilom u ruci

starac sijedi

čvorove tegobnih kalendara mrsi

razvezuje

jednu po jednu

uspomene koje gasnu

bolom neprebolnim

skuplja ledene kristala srca

rasute po jarbolima tuge

sanjajući cvrkut nježni

vazdušasti  eho  koraka

čudesne žene

što poput čarolije

ka njemu hodi

osmjehom

ja došla

Ehej

kormilaru vremešni

okreni čvornate ruke

savršenoj ženi

primi je za ruku

zagrli je nježno

najnježnije

budi joj vodič

podari joj kormilo

u slijepoći tmine

obasjaj joj pute

ljubavlju

za vjeke vjekova

Noć kada se ljubav vodila

Voli me nježno

Ostrvo ljubavi

Zvijezdice

U noći besanoj ovoj

kišom rastanka  bremenitoj

nespokojnom muku  sklonoj

nježno me grli

reci tiho najtiše

samo duša moja šapat sluša

cvrkut  mazne žene razabire

Voli me nježno

mili moj

ne daj zlu

da uđe u srce moje

sretno

tvom jedinom domu

Ljubi me jube

da jecaj moj

krik ljubavi

što slama strah

razdire utrobu

grijehom

zaljubljenu djevu

krštenoj

Zamkom Yossemin

odjekne međ zvjezdicama

mojim sjajnim sestricama

Stisni me jako

vjeruj srcu čednome

ne daj me nikad od sebe

nek plima mora plavetnog

slavi šumom iskona

sve sutone naše