Nije zgodno

 

 Ulica prkosa

 

 

Mila moja grlica Dobro mi došla i hvala ti

   

 

  Kapija Neba

 

 

 

Nije zgodno

 

Tamo niže

u ulici Prkosa

moja mila Grlica

usnila al’ zaspala ni

uvijek zaboravna ona bi

granata monstruma je napala

glavu joj milu načisto otfikarila

Grlica tijelo ispotiha moli i kumi

priđi mi bar malo bliže molim te

nije zgodno da nas dvije atraktivne

na pute nebeskih putanja hodimo odvojene

 

Davorin Popović Pjevač i Balada

 

 

 

Kad ne bude mene

Princ mali

miris žutih dunja

Sanjam

Grada čednosti

pružam ruke

Zemlje Bojžje milosti

Love Love Love

Modre rijeke

i pad je let

nerazumni bivaju

obala pusta i plima

vrište i proklinju

da sam ja netko

zlo se sprema

negdje na kraju u zatišju

niko ne vidi

Džek trbosjeci znani

i ostalo zlo veliko

manijaci

opet spremaju

dan i noć

Kameni spavači

pet prstiju

kamenih cvjetova

ponizno

Nebo dozivaju

ponovo

valja nama preko rijeke

i krvave Drine

Bleki – A gdje si ti

 

Ne tuguj Mila

ovdje

nije isto

što i tamo

A gdje si ti

ne pomaže

tu ni pismo

ni ubistvo

Princa Malog

kada bajci dođe kraj

ostane samo Krhka ruža

snena

A gdje si ti

zaplakala nekad davno

oronula aleja platana

maksumče je mrtvo

usnilo u sjeni prekrasnoj

A gdje si ti

ubica se muklo  smiješi

pa ljubavna  pisma piše

nema brige ni za sne

umisli da je dijete vara

pa se sveti svome tijelu

tužnom mladom neljubljenom

A gdje si ti

Nije meni ničeg žao…

 

Nije meni žao tango ostaviti
već je meni žao Sarajevo ne ljubiti

Nije meni žao snove ostaviti
već je meni žao Modrom rijekom ne ploviti

Nije meni žao dunjaluk ostaviti
već je meni žao ko će Bosnom snitti

Nije meni žao mrijeti
već je meni žao Krhku ružu ostaviti

Bleki – Ti si jedina

 

sjećaš se šake dukata
bacio sam ih na trg  robova
da skinem okove
ljubavi moje
uvijek brojim vrijeme
nikada nije bilo druge
jer iskreno je čistije
od pet mjeseci šutnje
od dana kad smo se upoznali
božur pada sa balkona
saksija se nikad ne razbije
ne razmišljaj uzmi
a nikada nije bilo sumnje ti …
stari jedrenjak bonacom plovi
nisi razmaženo derište
ako oceane zaronimo
jer  ti si jedina
a odlazim

Bleki – Ne dam

 

Cvijetak – krhka ruža ti si

ne pas

na svetištu laži

zastala si vrištiš

niko ne vidi tvoje jecaje

ne volim bogomolje

tamo moja lubav na lomači gori

spaljuju je bogohulnici

koji tebe rastakaju

hoće da te od mene

iskrenog odvedu

vrati se

prekrasne snove sniti

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih ašikovac zvaše

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam  znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići  iskrasti da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 

 

Bleki – Tebe slikam

 

Tebe slikam
tebe volim
Znam Te mila
ne govori mi
molim Te
tko si
zar se ne vidiš
srce imaš
da me čuješ
djetinje slike moje
govore sve riječi
koje nemam
kalendarima pogubih na putima
moći
pokušavajući da usnijem
ljepotu
raskoš tvoju
nemam slova
možda se nisu ni rodila
a opet boje su od Neba date
imam ih koliko ljubavi u srcu
nikad ne pogriješe
koliko god ti
valera
sjenki
velova
strasti čežnje imala
duša nevina će naći
jedan dašak boje više

Maksumče ne zna varati
Je T ‘ aime
mon amour