Večeras mi duša pleše
muzikom te zove
ruka je odavno pružena
želim da mi se vratiš
sa tangom i ljubavlju
da djelimo
dah za dahom
usne sa usnama
okret za okretom
tijelo za tijelo
srce za srce
ko labud i labudica
u nevinosti svojoj
kidajući okove
dok ljubav vode
zaranjajući u vječnost
oceana tišina i sni
Neznanko Mila
zabrinut sam
za miris proljeća
tvoja ruka miruje
usne su ti suhe
kosa ne leprša
to je malo više ćutanja
a’ se može podnijeti
snijeg se nije održao
božuri su čarobni
ti si prelijepa
šta će ti više
rekao bi neuki neko
riječi tvoje nedostaju
jer i ruže i trnje miluju
kao tužne suze na licu
uvijek godi ono
čemu smo svikli
i tužna duša
i skršeno srce
sve
osim ćutanja
i snijega na beharu
Sunce još nije sjalo,vrijeme nije stalo,
ali sam se namjestio
istog trena zaspao
zaspao i tebe sanjao
teški stihovi
mi u sanje dolazili
ja se branio
oni se gubili
pa se vraćali
Neću stihove
htio sam tebe
ti si moj stih
ti si pjesma moja
Opet smo bili u moru
sami
daleko od obale
ljubio sam te na isti način
kao onaj prvi put
ali i drugačije
nježno a grzničavo i čvrsto
ni sada se nisi bunila
željno čekala onaj drugi
mnogo duži nježniji i smjeliji.
odjednom si se zbog nečeg uplašila
i ne
nestašno smejući se,
već grubo divlje rukama
nogama me guraš ispod sebe
ja sam prestravljen
zabezeknut
nemam vremena da se pitam
što i zašto
gubim dah
tonem i davim se
ti se gubiš prema svjetlu
ono se krije i proviruje sa površine
ja još uvijek tonem
ne prestajem da tonem
mrak se javlja,
postaje gušći
misao lebdi
pa nekam ako mora tako
to je čedo moje
Tada me neko blago za ruku prima
mukom otvorim oči
daha tražim
mislim da to anđelčića vidim
dijete malo
nježno žute skoro bijele kose
za ruku me dira
u oči gleda
i vidim smeđe prelijepe oči
čiste kao duša
jasne kao moji snovi
skoro ljubičaste
u svemu nalik očima tvojim
mila moja
Čedo malo,
anđelak plavokosi neki
vidi se
prije mjesec dva
očvrsnula noge
vuče me za prst mali
desne ruke
prstići njene lijeve rukice
pahuljasti i svileni
se tikaju i druže
bolima moje ruke
predah im nude
Nešto cvkuće špreha
ja joj ručicu dirnem,
hoću kanticu iz lijeve ruke da joj kao otmem
ona se smije i viče najn najn
toliko njemačkog znam.
To najn i najn je bilo toliko djetinje
slatko i nježno kao ono tvoje
ne mili nemoj
kada sam te htio milovati
a ti se kao kao nisi htjela dati
Anđela malog namah Najn prozvah.
o mila moja
ja se rasanim
odmah se zaljubim u to dijete.
ono to osjeti
hoće da se igra
tada mu dolazi mama
ležeh okrenut ka Najn
samo majčine noge vidim
mama na njemačkom dijete nešto kori
valjada što nepoznatog dira
sledim se
dižem pogled.
stas i glas poznati
kosta ista rubin svetlucava
što se sunce ono naše u njega ogleda.
kostim isti svileni i crveni.
Bože
grudi se isto bibaju
cvjetni brežuljak isto diše
pa to si ti mila
moraš biti
krajolik taj ni jednom drugom
stvoru nije poklonjen
doli Princu Malom
ja te šapatom zazovem
prolječe moje
mila moja
ti se trzneš
tek tada si me prepoznala
čuh prigušeni krik
samo jedan jecaj
samo jedno bolno
Najn
odmakla si se par metara dalje
leđa okrenula.
učinilo mi se da ti se ramena nešto malo tresu
da li si u sunce pogledala.
ne znam
pozornost mi je odvučena na drugu stranu
Najn je dotrčala
poljubac dječiji
sočan i vlažan mi dala
ručicom desnom usne
traljajući jako obrisala.
lijevom se u nepovjerenju od mene odmicala
dešnjakinja je vjerovatno bila
tom me rukom nježno po licu udarila
nasamijala se
nasmijao sam se i ja.
nasmijala se i žena
za koju znam da si ti
a onda si naglo osmijeh sakrila
okrećući se
znao sam i zašto se okrećeš,
radosna što sićušno dijete tvoje
bezrezervno
tvoga Princa Malog
već na prvi pogled voli
a znala si
da za nas je kasno
prekasno
milo moje
taj osmijeh
svi osmjehi onog ljeta naših proljeća
bili su isti
sjaj leprša u kosi
svjetlost obasjava lice
tada se anđeo javlja i smješi
nemoguće je zaboraviti taj osmjeh
kao što je nemoguće ne prepoznati ga
tvoji osmjesi su bili oni trenuci kada sve stane
trenuci koji kao da žele da se ovjekoveče u sjećanje onog
sretnika koji ga gleda
Ljubavi moja.
Čudesno nebo
Djetinja duša
Djetinja radost
Ima jedna čudesna Mala
eh kada bi samo (ljubit) znala
koliko mi srce dira
a ja bos i bez šešira
Ima jedna prelijepa Mala
eh kada bi samo plesati znala
ne mogu joj ni naklon dati
a zbog srebra neće da se vrati
Ima jedna čedna Mala
eh kad bi samo (voljeti) znala
u zvijezdama saznati neće
koliko je ljubim svako veče
A u snu što nijemo teče
ona mi tako nježno reče
ima doturu da mi odiš
djetinje to srce da ličiš
Eh taka vam je
ta čudesna mala
ja nju ljubavlju
ona meni savjet dala
Nije srcu da bude tužno
hoće da pleše i voli
pjesme ljubavne da pjeva
ljubav labuđu da vodi
dođi mila dođi ljubavi
pruži mi ruku
lijeva u desnoj
desna u lijevoij
plešimo
i okret
tijelo uz tijelo
i okret
tijelo na tijelo
i okret
plešimo
dah uz dah
damar uz damar
nježnom ljepotom ogrni me
pustimo
strast ogoljenu da vlada
grli me noćas
vrelinom raspameti
nek zvijezde utihnu od čežnje
nek mjesec skrije pogled ljubomorni
nek maglice zanijeme od stida
jer nije srcu da bude tužno
ma koliko ti daleko bila
Ti koja si
Mir
Nevinost
Djetinjstvo
Zemlja
Nalik mojoj
Prozračna
Nebo
Krhka
Nježna
Jorgovan bijli
Tišina zvjezdana
Ti koja si
uzburkana
More
Kristalna
Ljubav
Raspjevana
Kao moj grad
Rascvjetana
Pupoljak ruže
Vjetar
Tiha
Svježina proljeća
Ti koja se
Beskrajna
Lotos
Nevina
Obnažena
Ljubičica
Obnažena
Kao moje srce
Talas
Razbludni
Svjetlost
Ljubav
Željena
Dobro mi došla
Ti koja si
Moja malena.
Nismo se odavno čuli prijatelju moj
Nemam ti ništa za reći da to ne znaš
Na zapadu ništa novo još uvijek ubijaju
Na istoku još manje tamo krvare
Na sjeveru nikog briga imaju dolare
Na jugu ljudi i dalje umiru od gladi
Svijet i se dalje oglušuje na krike očaja.
Svijet i dalje nevinost blati.
Svijet i dalje ne zna tajne i moć tanga.
Svijet i dalje ne zna ljubavnu čežnju a je nosi Tišina i sni.
Znam , prijatelju moj poručuješ mi
Nije bitno sanjaru moj
Svijet je pun grlica kojima pomoć treba
Svijet je pun ljubavi koje ubijaju
Svijet je čarobni vrtuljak ljubavi
u kome sanjari prvi ispadaju
ali uzmeš stih, sliku ili gitaru
naše oružje kojim ljubav kujemo
i pjevaš gitaro moja …
a pjesma u nama nova se budi , a srce boli
a srce boli
Prijaterlj i sanjar zajedno:
Zajedno smo , pjevali i snili o ljubavi
Zajedno smo Pjevali Sarajevo (Grade čednosti) ljubavi moje
Zajedno smo šaputali riječi milosne lepršavim Grlicama milim
i nije nas bilo sram
a ne mogu oni ubiti koliko mi možemo voljeti i sanjati.
Zajedno smo voljeli
ljubav snili
do neba do zvijezda i
još dalje do Milostivog Jedinog
Vrijeme nije za suze
mila od kraljevskog roda
podmitio sam anđele
i oni se mole za nas
na tragovima kiša
sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla djevojčice
u ovoj kristalnoj noći
kada snovi postaju stvarnost
pruži mi ruku
odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem od srca živih
prave ruže crvene
poželio sam
jednu tebi da poklonim
da se smijemo i smijemo
zaljubljenom djetetu ovom
u vremenima naših
prošlih života
nalik
na jedan začarani univerzum
kome nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći
bilo je odlazaka
i bjegova drugim
radi radosti povratka
svuda odi
padni
lebdi
posrni
leti
ali svojoj krhkoj djevojčici
svom
Gradu čednosti
se vrni
Predivni su
Saraj dvori moji
malena moja
zlaćani
kao sunce
padajući zemlji
bijeli plavi
kao noćna bajka
Dodirujmo se mila
lagano kao čednost
od broja Jedan
cvijeta tvoga
volimo se
dodiruješ me
dolaziš mi
od Iskona
žena voljena
uvijek zna
da mi prostiš
da ti praštam
vodimo ljubav u neprostoru
sna i jave
ljubi me
snovima svojim
tvojim tijelom
ubi tugu moju
usnama kradem
samoću tvoju
jedna jedina
jedan jedini
miluješ
suze moje
obljubljujem
boli tvoje
žena i čovjek
biće jedno
miris ljubičica
opija
do broja jedan
ti i ja
zaronimo
oceanu strasti
do zvijezda
maglica naših sestrica
nećemo se plašiti
poniranja i jecaja
Nebo milosti dariva
ljubav našu čistu
ah skoro zaboravih
jubim te zauvik