Bleki – Očaj

A onda  i odjednom

niotkud

iz sabaha kao ezan 

kao iskon i postanje

krik djeteta kome razdiru utrobicu

 

trgaju nezreli pupoljčić

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

Grči se dijete vrišti i doziva

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini  pomozi mi

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

 

joj mamo  mamice mila

dođi pomozi  majko mila

boli me majko moja

 

šta mi to radi

a sam samo dijete

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je  deset Dijaninih godina

 

boli me mili

koliko me samo boli dragi moji

pomozite

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti pored nje

čvrsto je zagrli

 

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

 

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za devetero

za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

 

Bolna djevojčica

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

a pomoći nema

 

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

krhkoj ruci dječaka

 

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliži

mrak nemoći je sve bliže

zavodljiv i smirujući

znaju zlo se sprema

 

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

plači djetešce

ja sam tu

plači mila

sve će biti u redu

 

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

 

možda izađe na dobro

ovaj put ništa

ne kazuju anđeli

 

a sudba 

sa suzama u očima

okreće glavu






												

Bleki – Biću tu

 

Na boj se  malena
i kada ti srce skrše
i kada mrak je svuda
i kada te tuga bije
i bol preteška bude
a ne znaš šta ćeš s njom
a ne znaš koji je dan
a ne znaš odakle vreba noć
a cvijeće izgubi  mirise
pohrli meni biću tu

ne moraš kucati
ne moraš ništa reći
ne moraš suze kriti
ne moraš jaka biti
samo dođi i isplači se
djevojčice mila
krhka ružo života mog














												

Jutro sa Blekijem – Očaj

 

A onda i odjednom

krik djeteta kome razdiru utrobicu

trgaju nezreli pupoljčić

 

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

 

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

Grči se dijete vrišti

i proziva

 

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini pomozi mi

 

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

neka mi neko pomogne

 

joj mamo mamice mila

dođi pomozi majko mila

boli me majko moja

 

šta mi to radi

a samo sam dijete

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je devet Dijaninih godina

 

boli me mili ljudi

koliko me samo bili dragi moji

pomozite

 

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti

pored nje

čvrsto je zagrli

 

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

 

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za devetero

 

za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

 

djete milo

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

 

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

i krhkoj ruci dječaka

 

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliže

mrak nemoći sve jasniji

zavodljiv i smirujući

 

znaju zlo se sprema

 

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

miluje

kose crne nježno najnježnije ljubi

 

plači djetešce

ja sam tu

 

plači mila

sve će biti u redu

 

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

 

možda izađe na dobro

ovaj put ništa

ne kazuju anđeli

 

Možda da možda ne

Da  Jeste   Ne  Nije

Usud se tužno smije














												

Bleki – Pada snijeg a tebe nema

Autor

Hajro Šabanadžović

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Pada snijeg

a tebe nema

da mi dođeš

gledam slike

prelijepo lice

tvoje

u raskoši nevinosti

obrisa lepršavih

Ljubavi moja

 

pada snijeg

a tebe nema

da mi dođeš

nosiš bjelinu

oceana

Tišina i sni

a u srcu d'bro

ledi snove

Mila moja

 

pada snijeg

a tebe nema

da mi dođeš

slažem uspomene

za dane buduće

kad sjećanja

plemenito bole

bila si mi sve

Anđelu moj

 

prolaze ljeta

a tebe nema…


















												

Bleki – Kada se budem opraštao





 

 

Kada se budem opraštao mila

biće to u osvit svilenog ljeta

novi dan će biti prelijep

a ti orošena poljubcima mojim

 

Kada se budem opraštao Malena

ptice će pjevati pjesme naše

za novi prelijepi dan

a ti nećeš plakati ljubavi

 

Kada se budem opraštao Jubavi

zaustaviću bol i vratiti ga

na staze prošlih dana

da se ljubavi uči

 

Kada se budem opraštao djevojčice 

rasuću suze

nek ko kapljice sreće

plove snovima nedosanjanima

 

Kada se oprostim od tebe jedina

sebi neću ostaviti ništa

da bilo šta uzmem

ubio bih Princa Malog