Bleki – Sretna ti nova

 

Nikad rano

uvijek kasno

pomislim i zaželim

Zadivljujuća svjetlost

Noć nad ravnicom

Proljetni vodopad

Govor cvijeća

Violetni san

Crvena noć

Vrtlog ljubavi

U snu san

Plavetni Anđeo

Ni na zemlji ni na nebu

Lebdeće stanje uma

Vrelo istine

kao eho

odjekuje

sretna ti nova

Tišina i sni

Bleki – Plakaću za nas oboje

 

 

u noćima dugim

danima teškim

mislima tražim

dane kratim

vrlo često

jedno mjesto

vrijeme jedno

 

malo dijete

ljeto sanjam

vrijedno nespokojno

prelijepo vrijeme

mirisavo dijete

prelijepo mjesto

ljubav kao stanje duše

zaboravljeno od ljudi

 

okupano

morima

obasjano

zvjezdama

tiho

osunčano

velikodušno

sjajno

 

blago i blago

pitomo

drago

nježno

čisto

milo

bistro

ljubavlju ozračeno

 

davanjem nesebično

dobrotom umilno

od cvijeća mirisno

sneno od nevinosti

blaženo od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

 

poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom

ja koji ću plakati za dvoje

vrijedno je toga milo moje

 

tih godina ruke pružao

drugim nježnijim se nadao

te godine sretoh tebe

skoro napriliku mene

u prvi tren tada nisam znao

ljubav svoju tebi sam dao

jer plakat ću za oboje

 

a si ruke mi pružila

prigrlih dušom

tvoje srce iskreno

utopih se u tvom zagrljaju

svježem od mladosti

leprašavom ko zvijezde

tihom blagom

nježnom pitomom

rosnom

jer plakat ću za tebe

 

ljubavi moja

velikodušan u sebičnosti

izgubih se u izvoru

ljubavi tvoje

u tvom pogledu

bistrom umilnom

snenom radosnom

čistom i suznom

jer plakat ću za sebe

 

radosti moja

dobrotom sapleten

milošću sakriven

ko nježno janje

ko malo kuče

izgubih se

u tvojoj duši

iskrenoj snenoj

blaženoj od nevinosti

cvijetnoj od radosti

orošenoj od snenosti

jer ću plakat za oboje

 

milosti moja

više ne tražim ništa

svaka misao na tebe

vraća me u vremena

ona neka tamo davna

divne puteve

cvijeća djece

i tebe mila moja

i zato ljubavi

ja plakat ću za oboje

živote života mog

Jutro sa Blekijem – Ubica

 

 

U proljeće

neke davne
hiljadu devet stotina i neke
upoznah jedno dijete.

Dijete milo
sneno a i lijepo
od ljubavi razigrano
od čežnje procvjetalo.

U proljeće
neke davne
hiljadu devet stotina i neke
postadoh lopov.

Kradoh tijelo
jošte misli pa i ljubav
i još štošta
mojoj malenoj.

U proljeće
neke davne
hiljadu devet stotina i neke
to je meni malo bilo.

Tad postadoh ja ubica
ja zadavih pa objesih
ljubav svoju
milo moje u svom srcu

U proljeće
neke davne
hiljadu devet stotina i neke
ne znadoh više šta ću.

Džaba meni sav lopovluk
preko nekoliko puta
jošte više ktomu
al se ona nije dala.

U proljeće
neke davne
hiljadu devet stotina i neke
sve je jačom postajala.

Radost rose
svoge tijela
meni hudom
srcu svome poklanjala.

Bleki – Plaha stigma

Tako Ti je to

slučajno naletiš na neku

Grlicu što oblake sni

i svakako je povrijediš

vako ili nako

to mu kao usud

pretplata na greške dođe

joj plahe li stigme

ah da

rekoše

francuski je jezik ljubavi

za nju lijeka nema

a duša zbori

bosančica sevdah nosi

pa hajd skontaj

čemu ljutnja

Djevojčice moja oblačasta

daće Milostivi lijepih dana

Ne bacaj uzalud život

 

ne bacaj uzalud  život
večeras plešeš snove
na muzici mojeg bola
a si se zagubila
nestala
zaronila u oceanu dubokom
tražeći put do srca moga
koji o pločnik baci
kad na ludi kam si stala
osveta
pomisli da varam
a lagali te
ne možeš ga više naći
sleđenog druga ga grije
jer tvoje vrijeme prolazi
svakim trenom vjerovanja
boli te sve više