Arsen Dedić – Moja ljubavi

 

Završila se igra:
vatra početka,
slast i tajanstvo tvog prvog grijeha;
gotovo je.
To nije više ni veselje ni slatka dosada.
Ti, mala moja,
ženska sa žura, flićko, džepna damo,
nasmijana i onesviještena ljubavnice,
moje dijete i moja majko –
postala si neizreciva,
a počelo je beznačajno:
zatekao sam se kako ti telefoniram
u ljepoti večernje kiše,
koja je samo provalija nada mnom
i potreba da te dotaknem,
i tvoja usta.
Pokućstvo, topli namještaj mojih starih ljubavi
osipa se.
Zatekao sam se u nježnosti koja je već spavala,
u riječima koje su mi pripadale,
ali me nisu mogle naći.
Ti si postala moja obrana,
dobrovoljno proganstvo,
pobjeda nada mnom, moja muka,
ljubomora na život,
moja mrtva sestra uspavana u velikim ružama,
nemoguća zemlja, potrebno tijelo,
moja ruka i glava.
I zagrljaj u kojem sam se jučer igrao,
sada me obuhvaća ovdje, daleko i zauvijek –
u svim uglovima mog života.
Postaješ bezimena, nepoznata i smrtonosna,
moj život i spas od života –
moja ljubav.

Nelly Sachs – A tko je

A tko je ispraznio pijesak iz vaših cipela,
Kada ste morali ustati za smrt?
Pijesak što ga je amo donio Izrael,
Pijesak njegovih lutanja?
Gorući pijesak Sinaja,
Pomiješan s grlima slavuja,
Pomiješan s krilima leptirovim,
Pomiješan s prahom zmijske žudnje,
Pomiješan sa svime što je otpalo od Salamunove mudrosti,
Pomiješan s gorkošću tajne pelina –
O vi prsti
Koji ste ispraznili pijesak iz mrtvačkih cipela,
Bit ćete već sutra prah
Na cipelama dolaznika!

Norman Makejg – Bez izbora

Mislim o tebi
u svim oblicima
kako kiša dolazi.
(Kako starim, počinjem
da mrzim metafore –
njihovu preciznost
i njihovu neadekvatnost)
Katkad su ove misli
vlaga što jedva pada,
od koje nema
ničeg nežnijeg,
katkad štropotava kiša,
užurbano proletnje
čišćenje uma:
katkad, zaglušni pljusak.
Kako starim počinjem
da mrzim metafore,
volim nežnost,
bojim se pljuskova.

Adrian Henri – Nocas u podne

Nocas u podne
Samoposluge će se reklamirati
Poklanjajući uz sve artikle po tri novčića

Noćas u podne
Deca iz srećnih porodica biće upućivana u sirotišta
Slonovi će pričati jedni drugima viceve o ljudima
Amerika će Rusiji objaviti mir
Generali iz prvog svetskog rata
Prodavaće za praznik primirja bulke na ulicama
Pojaviće se jesenji narcisi
Kad lišće opadne uvis na krošnje

Noćas u podne
Golubovi će ganjati mačke po gradskim dvorištima
Hitler će nam narediti da pružimo ograničeni otpor
Na žalovima i čistinama pogodnim za iskrcavanje
Tunel pun vode biće prokopan pod Liverpulom
Prasad će biti viđena gde leti u jatu iznad Vultona
Nelsonu će se vratiti ne samo oko nego i ruka
Beli će Amerikanci demonstrirati tražeći jednaka prava
Pred Belom kućom
A čudovište je upravo stvorilo doktora Frankeštajna

Devojke se u bikiniju izlažu mesečini
Dok pravi narod peva narodne pesme
Umetničke su galerije zatvorene za posetioce iznad 21
Pesme književnika dospevaju na top-liste
Političari se biraju za ludnice
Ima posla za svakog i niko ga neće
Mladi se parovi ljube po uličicama usred beloga dana
Svugde po zaboravljenim grobljima
Mrtvi će tiho sahranjivati žive

A
Ti ćeš mi reći da me voliš
Nocas u podne

Pablo Neruda – Ako me zaboraviš

 

 

 

Hoću da znam

Samo jedno

 

Znaš kako   to izgleda

Dok gledam

kristalni mesec, crvenu grančicu

klice jeseni u mom prozoru,

ako dotaknem

vatre neopipljiv pepeo

ili izborano telo oborenog stabla

sve me vodi tebi

kao da je sve što postoji,

miris, svetlost, metali

poput lađica što plove

ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

 

E, pa dobro,

ako malo-pomalo prestaneš da me voliš

i ja ću prestati tebe da volim

malo-pomalo.

 

Ako me odjednom zaboraviš

ne traži me

jer sam te  već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim

Vetrove velova

što prolaze kroz moj život

i odlučiš

da me napustiš na obali

srca u kome imam korjenje

zapamti

da ću toga dana,

toga časa

dići ruke

iščupati svoje korjenje

u potrazi za drugim tlom.

 

Ali

ako svaki dan,

svaki sat,

pristaneš da  budeš moja sudbina

s neumoljivim žarom,

ako se svakoga dana uznese

jedan cvet do tvojih usana tražeći me

o ljubavi moja, o mila

u meni se sva ta vatra ponavlja,

u meni sve je neugašeno ništa zaboravljeno,

moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,

dok živiš biće u tvojim rukama

ne napuštajući moje.

Kemal Monteno – Uvijek ti se vracam


Uvijek ti se vracam

odlucim i podjem

ali stignem samo

ispred tvojih vrata

 

Onda u noc bjezim

k'o okovan gvozdjem

dok me tvoja ljubav

doziva iz mraka

 

Uvijek ti se vracam

sa srcem na dlanu

s’ putovanja dugih

ispod sivog neba

 

Pred vratima tvojim

noge same stanu

a srce bi tebi

srce tebe treba

 

Ref.

Da tebe nema, da te nije

onda ni mene bilo ne bi

ljepse se place, ljepse se smije

kad je sve za te i sve je tebi

 

Ref. 2x

 

Edna Millay – Proljeće

Zašto se zapravo, travnju, iznova vraćaš?
Ne valjda samo zbog ljepote.
Ne možeš me više smiriti rumenilom
latica što se ljepljivo otvaraju.
Ono što znam, znam.
Sunce mi peče zatiljak dok motrim
Pupoljke šafrana.
Dobar je miris zemlje.
Očito je da smrti nema.
Ali što sve to znači?
Ne napadaju crvi ljudski mozak
samo pod zemljom.
Sam po sebi
život nije ništa.
Prazna posuda, niz nepokrivenih stepenica,
i nije dovoljno da svake godine niz ovaj brijeg
travanj
silazi kao mlada luda, i blebeće i prosipa cvijeće.