Došlo vrijeme da se višedecenijski rad , uz Božiju pomoć , zaokružuje i priprema za izdavanje i prezentaciju široj javnosti . Sveukupni književni opusa autora Hajro Šabanadžović se sastoji od osam tomova po šest naslova.
Za matičnog izdavača je izabrana Galerija Bosna Zemlja Božije Milosti.
Prvi tom se sastoji od slijedećihh djela:
Mujo i Fata – Pripovijst u četiri dijela / Kratki roman
Ja ljubljuju vas navsegda / Zbirka poezije
Bajka Srebrena / Poema
Kad blaženi čista srca jašu, Mojsije harmonike baca / Roman
Blekijeve priče (Zapisi i sjećanja sa mahalske kaldrme) / Kratke priče
Pariška trilogija / Pripovjesti – I dio ; Tuluz Lotrek
Prvi tom je u završnoj fazi pripreme za izdavanje ( lektorisanje, redakcija , grafička obrada ,ostale mnogobrojne tehnikalije , izdavačke i finansijske zavrzlame ) .
Tokom tog procesa , na stranici Bosna zemlja Božije milosti će se svakodnevno ,u terminima : 19 .07 (poezija), 20.08 ( romani) 21.09 ( kratke priče i pripovjesti) , 22.10 ( poezija) objavljivati odabrani tekstovi .
Unaprijed hvala na pozornosti .i morebitnom praćenju!
– Gdje su labudovi? – Oni su odletjeli. – A vrane? – Ostale su vrane. – Kuda će labudovi? Kuda i ždrali. – Zašto su otišli? – Da krila olagane.
– A tata gdje je? – Spavaj, spavaj, evo ga san, San na stepskom konju samo što nije. – Kuda će nas povesti? – Na labudov Don. Moj labude bijeli, znaš, tamo ti je…
Osmi mart je kompleksan i veoma svet pojam i opomena bešćutnom svijetu , izgubljenom u neprestanim izlivima mržnje i nasilja. Ali i tanani i vječni stećak nježnom , ali veoma hrabrom i presvjetlom liku i djelu svake žene.
Nije naše da učimo druge koje implikacije i tragiku nosi taj dan . To se milošću otaca uči , nauči , slavi ili zaboravi , sjeća u dobrim dušama ili zakopa u tabula raze umovima neukih i neosjetljivih.
Naše je da saosjećamo sa ljepot anđelima i da im darivamo ljubav , milost i zahvalnost za svaki dan koji provedemo na dunjaluku . I poklanjamo osam krvavih karanfila .
Ah da , i svjedočimo o uzvišenoj i jedinstvenoj ljepoti divnih bića, koje u molitvi , skrušenosti i tlapnji rađaše nevinu djecu ovom dunajluku.
Davno rekoše : Žena je mirisna ruža !
Mi širimo pojam i kažemo : Žena je najmirisaviji, najnježniji i najuzvišeniji nebeski cvijet.
I kakvim god mi cvijetom željeli potvoriti našu ženu , ona se boji i miriše onako kako je naše blesavo i nestašno srce ljubavlju miluje u njenim očima.
Pramajka , baka , majka, sestra,voljena žena , kćerka, unuka … nam čitav život ulijevaju milost i ljubav , učeći nas kako se postaje milostiv čovjek, koji zna da voli i da prašta.
Što više tih milodarja prihvatimo , usvojimo i naučimo – šanse da budemo ljudi dostojni Božanske milosti i stvaranja su veće .Ako nas kojim slučajem povrijede praštamo im , jer znamo da smo negdje pogriješili i nanijeli im bol.
Ako tokom života uspijemo usrećiti bar jednu ženu ,koja nam rodoslovljem nije data u radovanje, ako zavirimo u nutrinu njenu , shvatićemo bol svih žena svijeta i svetost svih onih dana , ne samo 8.marta , koje su one krvlju ,hrabrošću i ljubavlju izborile za potonje naraštaje.
Muškarci su kao djeca , ili barem leptiri. Vole cvijeće i opojne mirise kojima mame . Leptiri nemaju vremena da nauče istinu . Poneko dijete se pretvori u Malog princa i shvati da je miris jedne ruže , ponekad opojniji i iskreniji od bokora. Tada , uglavnom , kasno je za sve – i za ljubav i za sreću i za tugu …
Ali blentovije razigranih srca se prave hrabri i čini se da nisu naučili lekciju.A jesu! Samo se prave jakim .U njima ostane toliko ljubavi da je moraju poklanjati i drugom cvijeću.
Kad god vidim suze , tugu ili bol na ženskom licu dobijem poriv da kleknem , dodirnem joj haljinke i izustim :
-Oprosti mi svoj bol mili Anđelu, bio sam neuk i sačuvaj tajnu ljubavi naše…
Mnijem , njeno srce bi zeru zacijelilo, mnoge rane bi nestale…a ljubav i nada našim srcima pjevaju:
-Nikad , nikad , ne reci za ljubav i sreću kasno je…,il” nešto slično , baš o nama lično.
Osmi mart je jedini dan kada poklanjam cvijeće . Osam mirisnih karamfila i sebe hudog , ustreptalog i opijenog ljepotom i mirisima ŽENE , najljepšeg cvijeta srca moga.
Odakle ti vrijeme za tugu , pored toliko prekrasnog cvijeća na dunjaluku ,frajeru jedan srećni , govorili bi moji mahalaši. i sjetno dodali:
Princeza sjedi tužna… Što bi princeza htjela? Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela, s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh.. Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda, njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da, u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.
Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se žari, brbljava pratilica priča banalne stvari, a na nozi se vrti smiješni, šareni klovn. Priceza se ne smije, princeza ih ne sluša, po nebu orijenta njezina slijedi duša nestalne iluzije leptira malenog.
Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao, il onaj što je njenu kočiju zadržao da bi očiju njenih slatki vidio sjaj? Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća, ili se možda vlasnika dijamanata sjeća, ili onog što ima Ormuzov kamen drag?
Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica, htjela bi biti leptir i biti lastavica i ljestvama od svjetla do sjajnog sunca poć; imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja, ili nestati s vjetrom u morsku burnu noć.
Više ne želi dvore ni preslicu od srebra, ni visoke balkone, ni skrletnoga sebra, ni labude što prave u vodi plavi krug. Svi cvjetovi su tužni u vrtu, u tišini, lotosi sa Sjevera i istočni jasmini, dalije sa Zapada, ruže i njihov Jug.
O uboga princeza, dva sjajna oka plava, sva skučena od zlata i blistavih oprava, jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj. A dvor veličanstveni čuvaju čuvari, sto crnaca bdije, sto kopalja se žari, hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj.
Šapuće kuma vila: princezo, šuti, šuti, sretnoga konjanika ovamo vode puti, mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva; ne zna te, al te voli i samo tebe čeka, on je pobjednik smrti, dolazi izdaleka, da ti zapali usne kada ti cjelov da.
Vječnost je možebitno
samo rijeka
konj zaboravljen
gukanje
zagubljene golubice.
Čovjeku što bježi
od ljudi, doći će vjetar
da mu kazuje o drugim stvarima
otvarajući mu uši
i oči za njih.
Danas sam i ja nalik njemu
samotan, u ovome žljebu
počinjem da piljim u vodu,
gledajući u usamljena konja
što sluša guku
te golubice izgubljene.
A onda mi je vjetar prišao sasma blizu
poput onoga što treba da počine,
govoreći mi:
Vječnost je možebitno
samo rijeka
konj zaboravljen
gukanje
zagubljene golubice.
Umjentost nije u mojoj ruci , boji, platnu i kistu.
Moja ruka samo dio smrtnog tijela. Vodi je Božija ljubav.
Boje sam posudio od savršenstva harmonije nebeskog stvaranja.
Platno je samo podloga za prenošenje onoga što je zapisano u mome srcu i genima.
Kist je posredmik između Božije milosti i umjeća koje mi je darovao.
Ali sve to ,kada Božijom dobrotom , osvjetli oko slučajnog posmatrača postaje umjentost.I to u onoj mjeri u kojoj je posmatrač osjetio umjetnikovo približavanje Božijem stvaranju i harmoniji.
I tako , vremenom , slikajući i pišući shvatih – umjetnost je jedan od najljepših i najtananijih darova koje je Bog Ljubavi i Milosti poklonio ljudima.
A ljudi kao ljudi ! Svaki Božiji milodar mogu okrenuti u njegovu suprotnost.
Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv, još bolje je ne osjećati ništa poput tvrda stijenja, jer nema veće boli što je bol biti živ nit ima većeg tereta od svjesna življenja.
Biti i ne znati ništa, ići bez sigurna cilja, bez straha za ono što bi i budućeg udesa zlog, bez bojazni da te jutro neće zateći živa, bez uzdisanja zbog života, zbog sjene i zbog
onog što ne znamo i u što tek sumnjamo, i zbog svježeg grožđa, kojim nas kuša put, zbog groba što nas čeka sa svojim posmrtnim granama i ne znati odakle smo ni kud nam je određen put.
Vrijeme u dubini: u vrtovima je. Gle kako se stani. Eto već i tone. Duša mu je tvoja. Kakva li prozirnost Mnogih večeri, zauvijek združenih! Da, tvoje djetinjstvo: bajka izvora.
