Galerija “Bosna zemlja Božije milosti” – Dejana Talk Show

 

 

Oda Gospodu

 

Mjesečeva bajka

 

Ona je osvit

 

 

 

Noćni svod

 

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Posjetite nas!

Imamo za svakoga barem po jednu sliku.

Iznenadićete se bogatom i raznolikom ponudom  i vrlo prihvatljivim cijenama.

Provjerite !

Dobro došli.

 

Naša adreša je:

Dobrinja III

Trg Sarajevske olimpijade bb

kontakt telefon 033 465 404

radno vriujeme 0d 12  . 20 sati

 

 

Prever – Bašta

 

 

Hiljade i hiljade godina

Ne bi bilo dovoljno

Da se opiše

Kratki sekund večnosti

U kome si me ti poljubila

U kome sam te ja poljubio

Jednoga zimskog praskozorja

U Parku Monsuri u Parizu

U Parizu

Na Zemlji

Na Zemlji koja je zvezda

Godišnjica – Galerija “Bosna zemlja Božije milosti” – Dejana Talk Show

 

Malo podsjećanje :

 

U nedelju 17.Juna / Lipnja je godinu dana od otvaranja

Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

I  dan za danom ,

njih 365 nas radovaše slikama,

bojama i vizijama

u  prelijepom okruženju

Galerije Bosna zemlja Božije milosti.

 

Sve prolazi kao san u kojem je dan samo jedan tren,

ispunjen Božjom Milošću i  Ljubavlju.

 

U preliepom svijetu  boja trepere,

posebni,nježni i prelijepi likovi  bića ,

bez kojih se san o Galeriji ne bi mogao ostvariti.

Hvala im što ispunjavaju svaki tren moga života.

 

Nema važno ako  neka slika padne,

i staklo il’ okvir se skrše.

Tada se prospu mirisi djevičanskih ljubičica,

a ljubavlju  zašumi Ocean tišine i sna .

Godišnjica Galerije Bosna zemlja Božije milosti / Iz Arhiva

Otvara se Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Poštovani!
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“, otvoriti svoja vrata u subotu, 17. juna 2017. godine.
Vlasnik galerije, i umjetnik, Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.
„Ovih dana posložih nekako sve kockice i napravih Galeriju. Nije mi dugo trebalo. Samo šezdeset šest godina. O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče. O tome zašto otvaram galeriju, zašto je nisam prije otvorio, isto toliko godina. Barem.
Slikam jer volim: Boga Milostivog, njegova stvaranja, ljepotu, ženu, prirodu i boje.
Sama pomisao na sve to, sveže mi mozak u čvor, a ruka poludi jer nema kontrole i kad se osvijestim, imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao. Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje. Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.
Ja se ne stidim. Moje slike su moja djeca.
Da sam bilo kada prije izašao u javnost sa bilo kojom slikom, to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete. Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara, spremaju se da me potope. Uplaših se za slike, djecu moju. Šta će biti sa njima?
One najbolje i najljepše će udomiti. One druge, plašljive, stidljivije, neobičnije će zatvoriti u neke memljive podrumske prostorije sumnjive kakvoće. A meni su sve lijepe, slatke, razigrane, raskošne, neobične, mjestimično lijepe i savršene, samo svoje, jogunaste, ali i umiljate. Nadasve, jasno, uočljivo, ljudskom rukom miješane.
Eto, zato, odlučih da udomim slike. A kako ih udomiti? Naći dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje vlastite djece. I to vam je priča za medije. O nekim drugim ne smijemo pričati, kažu još uvijek ne vjeruju mahali. Dođite i pogledajte slike. One će vam reći sve.
Ne plaše se one iskrenog suda. Ma kakav on bio“.
U Galeriji ćete moći pogledati više stotine slika, ali i kupiti neke od njih po pedeset posto sniženoj cijeni.
Srdačno pozivamo predstavnike medija da propratite otvaranje galerije u subotu u 18 sati. Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“ se nalazi u ulici Trg Sarajevske olimpijade bb, na Dobrinji III.
Pozivnica se nalazi u attachmentu ove poruke.
Srdačno Vas pozdravljamo i unaprijed zahvaljujemo na interesu,
Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Aco Šopov – Prije cvjetanja flanbojaena

 

Svu noć je zemlja plakala

suha i ispucana kao prepečena pogača,

svu noć su puhali pustinjski vjetrovi,

i pijeskom zasiplai pukotine.

Od presvlačenja ocean je poderao sve modre košulje,

a ipak nije uspio da se smiri.

Samo je nebo ostalo spokojno i prazno

kao da se ništa ne dešava

kao da ne vidi ovaj brodolom.

 

Svu noć je zemlja urlikala.

Možda su to bile žedne zvijeri koje

lutaju kroz savane i šume

umirući pore presahlih izvora vode.

Možda je to bilo drveće koje se savija do lomljenja

i lišćem liže suhu zemlju.

Samo je nebo bilo surovo spokojno i prazno

kao da nikome nije potrebna kiša

kao da ne vidi ovaj brodolom.

 

Svu noć se zemlja grčila.

Možda su to bili ljudi koji čekaju kišu

kao što se čeka novorođenće

zgrčeno u majčinoj utrobi.

Pred svitanje sve se umorilo i zadrijemalo tamo gdje se

zateklo,i ljudi i drv4će i zvijeri.

Oceanom su plivali samo komadi poderanih košulja.

A kada je zasjalo sunce kao da su zasjale rane zemlje,

(crveni cvjetovi i požari,požari u gradu)

procjetali su flanboajeni.

Tatjana Lukić – Strah – od leptirice

 

zime si prolepršala

u zidu zatvorena

 

nedirana tvojim zvjerkanjem

znala sam mjesta za slobodan kret

 

skučenog leta

mora da si svih minulih časova

smišljala iznenadni izlazak iz zida

i potonje slijetanje

 

nije ni mene zavelo kruženje

kojim ispunjah klijet

 

znam d a je zazvonilo za povlečenje hladnoće

za koji čas izleći češ se

pripravna

 

i prozore i sve dveri

raskririla sam širom

za dugo izbivanje pripravila sve

 

korakni samo iz zida izmili

ni krila neće stići rašitiri

već ću ti pobeći

Miroslav Antić – Dosadna pesma

 

Toliko mi je dosadno

da ne znam šta ću.

 

Kad izlazim iz škole

nakrivim kapu na levo oko

i pobijem se sa trojicom

bar da me vide devojčice.

 

Devojčice su smešna stvorenja

dugonoge,

okrugle,

pegave ili kratkovide,

mnogo lažu i ogovaraju

i pišu ljubavna pisma

koja mi stave pod klupu.

 

Meni je sve to dosadno.

 

Ipak pročitam pisma,

najlepše reči prepišem

– ako mi nekad zatreba,

a od onog što ostane

napravim papirne lađe,

napravim ptice,

slanike,

žabe,

 

 

Anton Gustav Matoš – Utjeha Kose

 

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.

U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,

na visokom odru, u agoniji svijeća,

gotov da ti predam život kao žrtvu.

 

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,

sumnjajući da su tamne oči jasne

odakle mi nekad bolji život sjao.

 

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,

sve što očajanjem htjedoh da oživim

u slijepoj stravi i u strasti muke,

 

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

samo kosa tvoja još je bila živa,

pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.