Na današnji dan : Otvara se Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

 

Na današnji dan 17.juna 2017. otvorila se Galerija Bosna zemlja božije milosti.

Uoči otvaranja je rečeno:

 

Vlasnik galerije, i umjetnik, Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.

 

„Ovih dana posložih nekako sve kockice i napravih Galeriju. Nije mi dugo trebalo. Samo šezdeset šest godina. O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče. O tome zašto otvaram galeriju, zašto je nisam prije otvorio, isto toliko godina. Barem.

Slikam jer volim: Boga Milostivog, njegova stvaranja, ljepotu, ženu, prirodu i boje.

Sama pomisao na sve to, sveže mi mozak u čvor, a ruka poludi jer nema kontrole i kad se osvijestim, imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao. Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje. Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.

Ja se ne stidim. Moje slike su moja djeca.

Da sam bilo kada prije izašao u javnost sa bilo kojom slikom, to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete. Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara, spremaju se da me potope. Uplaših se za slike, djecu moju. Šta će biti sa njima?

One najbolje i najljepše će udomiti. One druge, plašljive, stidljivije, neobičnije će zatvoriti u neke memljive podrumske prostorije sumnjive kakvoće. A meni su sve lijepe, slatke, razigrane, raskošne, neobične, mjestimično lijepe i savršene, samo svoje, jogunaste, ali i umiljate. Nadasve, jasno, uočljivo, ljudskom rukom miješane.

Eto, zato, odlučih da udomim slike. A kako ih udomiti? Naći dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje vlastite djece. I to vam je priča za medije. O nekim drugim ne smijemo pričati, kažu još uvijek ne vjeruju mahali. Dođite i pogledajte slike. One će vam reći sve.

Ne plaše se one iskrenog suda. Ma kakav on bio“.

 

U Galeriji ćete moći pogledati više stotine slika, ali i kupiti neke od njih po pedeset posto sniženoj cijeni.

 

Srdačno pozivamo predstavnike medija da propratite otvaranje galerije u subotu u 18 sati. Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“ se nalazi u ulici Trg Sarajevske olimpijade bb, na Dobrinji III.

 

Pozivnica se nalazi u attachmentu ove poruke.

Srdačno Vas pozdravljamo i unaprijed zahvaljujemo na interesu,

Galerija Bosna zemlja Božije milosti ”

 

 

Tri godine poslije može se konstatovati:

 

Bile su to lijepe i  uspješne godine.

Posjetioci su bila zadovoljni vđenim.

Mnoge slike su našle novi dom.

Nove su ugledale svjetlo dana i oplemenile Galeriju.

 

Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli da se slika o Galeriji Bosna zemlja Božije milosti

uljerpša i proširi.

 

Zaboravljene ljepote Božije ljubavi i darivanja zaleđena kistom ( I dio )

 

Zaboravljene ljepote Božije ljubavi i darivanja ,

zaleđena kistom u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.

 

Uvod

Pitali nas kako nastaju mjesečeva i druge slikovne bajke.

Nismo sigurni da bi nas razumjeli,

jer  ponekad ni sami  ne shvatamo kako nam boje pomute um

i misleno se prospu po platnu , sledivši se za vječnost.

Ako kažemo sve počinje s ljubavlju ,

u redu je;  istina je.

 

Ali ipak , to nije sve!

 

Mnogo je ljubavi i poetike utkano u svaku sliku.

Prvenstveno Božije ljubavi i milosti,

koje se posredstvom umjentikovih ruku

i zabezeknutog uma pokušavaju prenijeti na platno.

 

Fasciniranost  Božijim blagodatima ,stvaranjima i stvorenjima ,

djeluje na boje i one postaju  odane i razigrane,

nježne , plemenite , pune radosti i ushićenja.

No , to se  ne može  u jednom zapisu opisati,

ako se ikako može razumljivo objasniti,

jer mi ljudi smo uglavnom neuki i nemamo vremena za takve sitnice.

A i  svaki zaleđeni kadar  ima svoju  priču , osjete  i svoje boje.

 

Često se zamislimo:

Odrekli smo  se Boga Jedinog  radi žurbe i “egzistencije “!?

Trpamo i trpamo, preko tijela braće gazimo, samo da je nama dobro.

Zaboravljamo da se dobro  samo od Boga dariva, i dobrim vraća.

Dobra koja pribavljamo , a uz koja nije pomenuto Božije ime i Božija milost nije dobro.

 

Mislite da smo skrenuli od naših slika?

Nismo, nikako nismo. One su dio uvijek ustreptalih damara.

 

Svi mi imamo/nosimo Božije darove u sebi.

Istovjetne i neslućene, od samog rođenja.

 

Još u majčinim  utrobama, dok smo  jedno krhko

i prelijepo ništa , tek začetak jednog posebnog mikrokosmosa ,

Bog milostivi nam  udahnjuje dušu ,

darujujući ljubav ,milost i znanje.

 

Rođenjem počinjemo gubiti ono što nam je dato.

 

Roditelji, okolina, škola,društvo nas

( upravo tim redom )

počinju sputavati ,braniti nam i ograničavati.

 

Dok smo djeca ne razumijemo odrasle – “učitelje”.

Želimo se samo igrati i “dječijoj” mašti ,

toj božanskoj iskrici pustiti na volju.

 

Budi miran,budi dobra,ne prljaj se,

ako ne budeš dobar ili poslušna ukrašće te neko,

oni drugi zli ljudi…

 

Prosto sluđujemo djecu koja nevino i sa radošću

hoće samo da uživaju u Božijim blagodatima…

 

Oni koji uspiju sakriti ili sačuvati svoju djetinju dušu

ili dio nje , kad “odrastu” nastave se igrati

i stvarati svoje nove , predivne svijetove .

 

U narednom periodu ćemo vas , vizuelno i riječima,

upoznati sa nekim  čarolijama i biserima Galerije

Bosna zemlja Božije milosti.

 

Slika 1.

 

Mjesečeva bajka

 

( Slika u porodičnom vlasništvu )

 

Slika Mjesečeva bajka je vrlo neobična ,

jedinstvena u poznatom svijetu slikarstva.

Po svim značajkama odudara od bilo čega do sada naslikanog .

Bijeg od bilo kog poznatog  pravca ,teksture  ili tehnike?

Jednostvana kombinacija , dvije boje, bijela i plava  u tisuću valera .

 

Nebo, Mjesec , Planina , golet (možda srebrena zimzelen)

i Modra rijeka u uskovitlanom  zagrljaju snježne noći.

Sve se prelijeva i iskri , obasjano  mjesečevim srebrom,

naizgled statično, a tako puno života.

 

Predah između dvije sniježne oluje išaran je munjama?

Snaga olujnog  neba koje prijeti ,

uzavrelost nabujale rijeke koja nosi  sve pred sobom ,

nasuprot mirnog ,tihog, dvozračnog mjeseca ,

koji , uz pomoć snježnih kristala prosijava,

svjetleći planinu nadrealnom čipkastom bjelinom  ,

koja blješti i obasjava noć vizurom iskona.

 

Umjetnikov krhki univerzum nema jasno bojenih granica.

Sve je u naznakama , a tako nježno i jasno tkano i pleteno.

Upitno je  gdje se završava planina , a gdje počinje noć?

Da li na obodima čipkastih zmijica ili visoko gore do samog Mjeseca.

A možda , u tom beskrju  snijeg ponovo počinje bojažljivo da leprša ,

strahujući  da ne baci sjenu na Srebrenu svjetlost ,

koja se vlastelinski ustoličila na blago osjenčenim zidinama

i hridima u vrhovima planine.

Jedino se neukrotiva ljepota , uvijek nestvarne Modre rijeke ,

kao neki perpetum mobile ,

iznova , kao nekim prividom vraća , da  upije milost Mjesečeve bajke.

 

Posmatrač je u prilicu da sam povuče neke granice

i subjektivnom percepcijom odredi da li se to bjelasaju nebeska bespuća,

goleti planine ili srebrena zimzelen.

Ili , možda , zabezeknuti  slikar , opijen mirisom eteričnog ozona,

bojuom neštedemice posipa krajolik, i ledi tisuće iskričavih zmijica.

 

A opet ima tih vječito zaljubljenih sanjalica  ,

rukom u ruci,  ljubavlju na usnama, srcem krvavim i živim na dlanu

koji prepoznaju uzvišenu nježnost i blagost ,

kojom se  Božija ljubav, milost i dobrota ,

prelijevaju obzorjem djetinjih snova.

 

Ipak uputićemo vas u jednu tajnu:

-Svaka ljepota je u oku posmatrača.

 

A mudraci nas od iskona uće :

– Oči su ogledalo duše.

 

Bog je Milostiv ,

Hvala ti .

 

 

Antun Gustav Matoš – Samotna ljubav

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.
– Ljubav nije sreća! – znaš li kad mi reče?-
– Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
– Ljubav boli, boli, kao život boli,
– Teško, teško onom koji jako voli. –
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.

Prever – Jednog lijepog jutra

Nije ga bilo strah ni od koga

Nije ga bilo strah ni od čega

Ali jednog lepog jutra

On je mislio da vidi nešto

Rekao je Nema nikog

I bio je u pravu

Bez ikakve sumnje

Nije bilo ničega

Ali istog jutra njemu se činilo da je čuo nekog

I on je otvorio vrata

I zatvorio ih govoreći Niko

I bio je u pravu

Bez ikakve sumnje

Nije bilo nikog

Ali odjednom osetio je strah

I shvatio je da je sam

Ali nije bio sasvim sam

Jer tada je video da NIŠTA

Živi ispred njega

HAFIZ – Gazela 64

 

 

 

Bolje od gozbe, cvjetnjaka i proljeća, što je?

Vinotoča gdje je, razlog čekanja što je?

Lijepi trenutak kada se pruži, cijeni!

Jer nikome znano nije kraj života što je?

 

Tok života ovisi o niti, pazi!

Za sebe brini, briga za život što je?

Smisao vode života i zemaljskoga raja,

osim obale potoka i slatka vina što je?

 

Pijana il’ trijezna – istog je roda,

kojoj da srce dam, izbor, što je?

Otkud bi znao svod nebeski tajnu iza zavjese, šuti!

Hej, ti koji zboriš, sukob s Komornikom što je?

 

Moj grijeh, moja greška, ako Mu ne vrijedi,

smisao milosti i oprosta Milostivog što je?

Zahid je tražio rijeku Kevser , a Hafiz samo čašu,

vidjet će se, Stvoritelja volja što je?

 

 

 

Hajam – Rubaije 44. – 46.

44

Taj moćni Mahmud*, gospodar ljudi,

svakog kod kog se sumnja probudi

u crnu hordu nevernih stavlja

i britkim mačem seče i sudi.

45

Ostavi mudre neka se bave sobom,

ciljevima sveta i opštom teskobom.

Dođi sad sa mnom, daleko od buke, i

igraj se s’ onim ko se igra sa tobom.

 

Musa Ćazim Ćatić -JEDNOJ BOGATAŠICI

 

 

Mojih dana minulije’!…

 

JEDNOJ BOGATAŠICI

Ne gledaj me ljepote ti tvoje!

Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.

Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta

Mom sevdahu zagrađeni puti…

Ti si kćerka bogatstva i sreće,

Odrasla si u zlatu i svili,

Tvojom dušom nikad se nijesu

Oblakovi teške tuge vili.

Tvoj je život ko jezerce mirno,

Po kom vazda zlatna radost pliva;

Ne poznaješ uzdaha i suze,

Što je svijet u svom krilu skriva.

A ja pjesnik gola sam sirota,

Za me radost tek je pusta bajka.

U kolibi pod čađavim krovom

Rodila me siromašna majka.

Od djetinjstva udes me je vitl'o

Kroz sve m'jene patničkog života,

Baš ko vihor na pomamnom krilu,

Slabu slamku kad vitla i mota.

Vidiš evo ovu tamnu mrežu

Krupnih bora povrh moga čela,

Ta nju mi je hrapavijem perjem

Gorka zbilja, – gorka tuga splela.

Pa ta tuga zar da i Tvoj život,

Tvoju sreću tako bistru muti?

– Ne gledaj me; ta do tvog su skuta

Mom sevdahu zagrađeni puti!

Ah! Ja nemam nigdje ništa svog

 

Tin Ujević – Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.