Aco Šopov – U snu crne žene

 

Tijelo je tvoje crna maslina,

najtamnija bronca, najdublji zvuk,

zvuk tam – tama tvojih predaka , iz njihovuh starinskih kora.

 

Nebom tvoga tijela ore nevidljiv plug

i iz crnih brazda

munjevito izviru sve potopljene zore.

 

Tijelo je tvoje neumoran ritam ,

krvotok oceana,

Svjetlost tamna što me vodi stazama i uskom,

 

od djetinjstva  što me progoni,

od ranije,

još od majčine utrobe.

od prvih začetaka, najnesvjesnijih .

Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati ni jednu pjesmu,

 

jer sama si pjesma nad pjesmama

 

Uplašen i strašan

stojim pred nebom tvoga tijela

tvojom crnom magijom skamenjen.

Ti si moja boljka i ti si moj lijek

i kažeš mi : ja sam tvoj noć i tvoja vječna luna,

budi spokojan tu ćeš vjekovati,

moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.

 

Luno, crna luno

tvojom magijom skamenjen

nemam riječi da ti protivrječe,

Nemam snagu da ti se suprostavi.

Luno , crna buno,

nezarasla, neizliječena rano,

neosjetno padam i tonem u tvoj san

kao afričko sunce u ocean.

Arsen Dedić – Ne daj se Ines / Recital Rade Šerbeđija

 

 

Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines.

Drukcijim pokretima i navikama,

jer jos ti je soba topla, prijatan raspored

i rijetki predmeti…

Imala si vise ukusa od mene

tvoja soba… divota

Gazdarica ti je u bolnici

uvjek si se razlikovala

po boji papira svojih pisama,po poklonima,

pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice

i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom

kao list niz jednu Beogradsku padinu.

U vecernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.

Dugo je pripremano nase poznanstvo

i onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica lose prekrivena zelja

tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke

prostakuso i plemkinjo moja…

A tvoje grudi, krevet i moja soba objesena u zraku kao narandza, kao narandzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba

proletirskih brigada trideset i devet

kod Krkovic.

Pokisla ulica od prozora dalje

i sum predvecernjih tramvaja…

Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromastva,

Upotreba zajednicke kupaonice

i molim vas ako me tko trazi…

Ne daj se ines

Evo me ustajem tek da okrenem plocu

dali je to nepristojno u ovakvom casu, Mozart, Requiem, Agnus Dei,

Meni je ipak najdrazi pocetak…

raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih trenutaka nase mladosti,

koja nas provlastitim ocima

vara, krade i napusta,

Ne daj se Ines.

Poderi pozivnicu,

otkazi veceru,prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu…

Dodirni me ispod stola koljenom,

generacijo moja, ljubavnice.

Znam da ce jos biti mladosti,ali ne vise ovakve u prosjeku tisucu devetsto trideset osma,ja necu imati skim ostati mlad,ako svi ostarite,i ta ce mi mladost tesko past,a bit ce ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo pocinje kisa,kao sto vec

kisni listopad,na otocima more od olova

i nebo od borova,udaljeni glasovi koji se mjesaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata …

Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu

i nestale svjetlastom bjelinom , jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines…

Oprostajno pismo G.G.Markesa – Zaljubljen u ljubav

 

 

Oprostajno pismo G.G.Markesa

Zaljubljen u ljubav

 

Kad bih imao jedan komadic zivota,

dokazivao bih ljudima koliko grese

kad misle da prestaju da se zaljubljuju kad ostare

a ne znaju da su ostarili kad prestaju da se

zaljubljuju.

 

Kad bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja

samo krpena marioneta,

i podario mi komadic zivota,

moguce je da ja ne bih kazivao sve sta mislim,

ali nesumnjivo bih mislio sve sto kazem.

 

Stvari bih cenio ne po onome sto vrede,

vec po onome sto znace,

spavao bih manje, sanjao vise,

shvatio sam da svaki minut koji provedemo

zatvrenih ociju,

gubimo sezdeset sekundi svetlosti.

 

Hodao bih kad drugi zastanu,

budio se dok ostali spavaju.

Slusao bih druge kad govore,

i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.

 

Kad bi mi Bog poklonio komadic zivota,

oblacio bih se jednostavno,

izlagao potrbuske suncu,

ostavljajuci otkrivenim ne samo telo,

vec i dusu.

 

Boze moj, kad bih imao srce,

ispisivao bih svoju mrznju na ledu

i cekao da izgreje sunce.

 

Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama

jednu Beneditijevu poemu,

a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu

u casu svitanja.

 

Zalivao bih ruze suzama,

da bih osetio bol od njihovih bodlji

i strastveni poljubac njihovih latica.

 

Boze moj, kad bih imao jedan komadic zivota…

Ne bih pustio da prode nijedan jedini dan

a da ne kazem ljudima koje volim da ih volim.

 

Uveravao bih svaku zenu i svakog muskarca

da su mi najblizi

i ziveo bih zaljubljen u ljubav.

 

Dokazivao bih ljudima koliko grese kad misle

da prestaju da se zaljubljuju kad ostare,

a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se

zaljubljuju.

 

Deci bih darovao krila,

ali bih im prepustio da sama nauce da lete.

Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa

staroscu

vec sa zaboravom.

 

Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi…

Naucio sam da citav svet zeli da zivi

na vrhu planine,

a da ne zna da je istinska sreca u nacinu

savladavanja litica.

 

Shvatio sam da kad tek rodeno dete

stegne svojom malom sakom,

po prvi put, prst svog oca,

da ga je uhvatilo zauvek.

 

Naucio sam da covek ima pravo

da gleda drugog odozgo

jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.

 

Toliko sam toga mogao da naucim od vas,

premda mi to nece biti od vece koristi,

jer kad me budu spakovali u onaj sanduk,

ja cu na zalost poceti da umirem.

hvalan!

 

Edgar Alan Po – Julaluma

 

 

Julaluma

Kao pep’o siv je sav nebeski svod,
Sklupčalo lišće svenule tajne –
Uvelo lišće u sne očajne;
Samotni Oktobar usporio hod –
Godine moje te prenesećajne;
Tmine i tmuše zatamnjuju rod –
Zgran – jezero strepi od zebnje beskrajne
Sred utvarne Gore, zvane Nedohod,
Gde su gule grobne – mračno zavičajne.

 

Jednom, kroz aleju kiparisa zgranski’
Sa svojom tu dušom ja jezivo bludih –
Sa dušom, sa Psihom, kad srcem, vulkanski,
Rekama od zgure bujicom poludih –
Kad lava uzrujnih bogaze pregudih
Sumpornim vrtlogom niz slom velikanski –
Ka polarnom krugu susrete kad budih;
O kako urliče prizor severjanski:
Cik promuklih zora borelano ludih.

Razgovor nam bio ozbiljna i krut,
Al’ misli, te misli od grca, od plaha –
I pamćenje nade izdajničkog maha –
Okrobar je smrkli presazdao kut
(Koje li nas noći obavio skut?) –
Ne znadasmo noći kretanje, ni put,
(Mada smo već jednom sišli u taj slut):
Sve nam van sećanja, uzavrela daha –
Ta gora utvarna i tog Zgrama ćut.

Pa dokle se Noći naginjala ravan,
Jutru usmeravo zvezdanik je sat –
Jutro uskoravo zvezdanik je sat –
Odjednom, gle, zvežđa mutni grumen tavan
Izroni na nebu dvorog čudno stravan,
Bledi srp Astarte, maglen neboklat –
Dragulj dijamantski smamljen i prizvat:
Tako razgovetan i dvorogo stravan.

Rekoh: ”Od Dijane topliji je On;
Kroz etar uzdaha doplovi bezmeran –
Kroz etar uzdaha doplovi bezmeran;
Vide da se suza ne osuši zvon
Sa obraza ljudskih, gde suza zgon,
Pa je došo zračan, i ljubavan, On,
Iz sazvežđa Lava, da nam kaže, veran,
Gde je zaborava umir neizmeran –
Da pokaže neba zaton tihobon –
On da nam osvetli i zračan i smeran:
Gde je večnog mira prenebesni tron;
Sa ležaja Lava dojezdio On.”

Al’ Psiha podiže prst u vis, pa tmurno:
”Ovoj zvezdi, avaj, ne poklanjam vere –
Bledilu tom njenom ne poklanjam veru –
Nego ne oklevaj, prenimo se žurno:
Bežimo što dalje izvan smisla, mere;
To jedino osta – samo bekstvo burno!”
U strahu grcaše, ko gonjeno zvere
Klonuše joj krila – bezumno ih stere –
Padoše na zemlju da ih blato ždere –
Na zemlju joj pade okrilje biljurno.

A ja odgovorih: ”To su snova sanje;
O, daj u biljurni da greznemo zrak!
O, daj da prepurni prečeznemo zrak!
Sibilski taj blesak blešti nam: Uzdanje,
Nada i Lepota njegovo su tkanje –
Gle: prolomi nebo i opak mu mrak!
O, verujmo mirno u to nadbliskanje:
Vodiće nas pravo, to je uzdan znak –
Ta vidiš da noću prolomi se mrak,
Graknu iz noći promukao grak:
Prolomi se mraka teško očajanje.”

Smirio sam Psihu, poljub’ dadoh njoj
S mnogo bolne strasti s mnogo žalnog šuma
I ubedih Psihu, sred pečalnih gluma;
Tad pođosmo dalje; kad, jezivo: Stoj!
Pred nama Grobnice izvio se kroj
Sa natpisom nekim vrh svoda, vrh huma!
”Šta piše, o Sestro, kom za upokoj?
Kome, izgubljenom, slova žalinh roj?”
Odgovori ona: ”Piše: Julaluma;
Počiva u njemu tvoja Julaluma.”
Tad, ko pep’o siv mi dođe srca svod,
Ko lišće sklupčano u sne očajne –
Ko lišće klonulo u svenule tajne;
Zavikah: ”Oktobar usporio hod,
Pre godinu dana tu dobrodih brod –
O, tu je donesoh, strepnje mi beskrajne,
Tu sam je doneo mrtvim u pohod:
O sad prepoznajem i taj Nedohod,
I sve što je u njemu najprisniji rod:
Zgran, jezero magle, i te misli vajne –
Kroz utvarne gore gulom zavičajne.”

 

 

 

 

Aleksa Šantić – Emina

 

 

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

Prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajaše Emina.

 

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kad se šeće i plećima kreće…

– Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…

 

Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,

Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren ibrik zahitila vode

Pa po bašti đule zalivati ode;

 

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

 

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti haje, alčak, što za njome crko’!…

Rudyard Kipling – Ako mozes / Recitacija – Dragan Stojnić

 

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu

Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe…

Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,

Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja…

Ako ne lažeš kad čuješ laži,

Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,

Ako se ne praviš suviše dobar,

Niti govoriš mudro…

Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;

Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste…

Ako znaš primati pobjedu i poraz,

Primati jednako jedno i drugo…

Ako možeš podnijeti da tvoju istinu

Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale…

Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj

I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke…

Ako možeš skupiti sva svoja dobra

I staviti ih na kocku, sve odjednom,

I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,

Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh…

Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće

Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,

I ako ustraješ kada sve zastane,

Izuzev volje koja naređuje: “Drži se dobro… ”

Ako se usred gomile ne ponosiš

I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,

Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,

Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše…

Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,

I svakog trenutka ideš pravim putem –

Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,

Jer bit ćeš čovjek, sine moj!

 

Ti koja si đardin

 

 

 

Ti koja si nebo

Mir duše moje

Nevinost moga grada

Djetinjstvo naših sanja

Zemlja milovanja

Nalik mojoj duši

Nedostaješ

 

Ti koja si

Prozračni leptir sjena boja

Lepršavo nebo plavetne duge

Krhka ljubičica mirisnog srca moga

Nježna rječica mojih misli

Jorgovan bijeli mojih sanja

Tišina zvjezdana naših putanja

Boliš

 

Ti koja si svjetlost u mojim očima

Uzburkani vjetar u damaru mome

Osunčano more u kome se utapam

Kristalna ljubav kojom se grijem

Kao moj Krad čednosti

Bjelina nevina u izvoru života

Pupoljak ruže što me latima umiva

Raspjevana čežnja na mojim grudima

Tiha strast purpurnog đardina

Svježina  nestalog  proljeća

Ne kopniš

 

Ti koja si đardin blještavi

Beskrajna duga raspjevana

Lotos nevini ubijeni

Velovi obnaženi uzbibani

Ruža rumena procvjetala

Snjegovi raznježeni u krvotoku

Kao moje srce poludjelo

Talasi razbludni  u ponoći

Svitanje zore na jastuku

U akšame krotke podatne

Ljubavi moja jedina

Željena ko grlica bijela

Ljubavi moje

Željna ostala

 

Hvala mila

Tebi koja si

Moja malena

Dobro mi došla

Na kraju puta

Srca slomljenog

U moju tugu grlica

Ti što sada spiješ

Na odru  od ljiljana

bjeljih od naših dana

u milosti prošlih sanja

plava svjetlost kose ti miluje.