Category Archives: Umjetnost

Na današnji dan 17.juna 2017. otvorila se Galerija Bosna zemlja božije milosti.

Uoči otvaranja je rečeno:

”

Vlasnik galerije, i umjetnik, Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.

„Ovih dana posložih nekako sve kockice i napravih Galeriju. Nije mi dugo trebalo. Samo šezdeset šest godina. O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče. O tome zašto otvaram galeriju, zašto je nisam prije otvorio, isto toliko godina. Barem.

Slikam jer volim: Boga Milostivog, njegova stvaranja, ljepotu, ženu, prirodu i boje.

Sama pomisao na sve to, sveže mi mozak u čvor, a ruka poludi jer nema kontrole i kad se osvijestim, imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao. Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje. Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.

Ja se ne stidim. Moje slike su moja djeca.

Da sam bilo kada prije izašao u javnost sa bilo kojom slikom, to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete. Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara, spremaju se da me potope. Uplaših se za slike, djecu moju. Šta će biti sa njima?

One najbolje i najljepše će udomiti. One druge, plašljive, stidljivije, neobičnije će zatvoriti u neke memljive podrumske prostorije sumnjive kakvoće. A meni su sve lijepe, slatke, razigrane, raskošne, neobične, mjestimično lijepe i savršene, samo svoje, jogunaste, ali i umiljate. Nadasve, jasno, uočljivo, ljudskom rukom miješane.

Eto, zato, odlučih da udomim slike. A kako ih udomiti? Naći dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje vlastite djece. I to vam je priča za medije. O nekim drugim ne smijemo pričati, kažu još uvijek ne vjeruju mahali. Dođite i pogledajte slike. One će vam reći sve.

Ne plaše se one iskrenog suda. Ma kakav on bio“.

U Galeriji ćete moći pogledati više stotine slika, ali i kupiti neke od njih po pedeset posto sniženoj cijeni.

Srdačno pozivamo predstavnike medija da propratite otvaranje galerije u subotu u 18 sati. Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“ se nalazi u ulici Trg Sarajevske olimpijade bb, na Dobrinji III.

Pozivnica se nalazi u attachmentu ove poruke.

Srdačno Vas pozdravljamo i unaprijed zahvaljujemo na interesu,

Galerija Bosna zemlja Božije milosti ”

Tri godine poslije može se konstatovati:

Bile su to lijepe i  uspješne godine.

Posjetioci su bila zadovoljni vđenim.

Mnoge slike su našle novi dom.

Nove su ugledale svjetlo dana i oplemenile Galeriju.

Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli da se slika o Galeriji Bosna zemlja Božije milosti

uljerpša i proširi.

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi –
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.
– Ljubav nije sreća! – znaš li kad mi reče?-
– Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
– Ljubav boli, boli, kao život boli,
– Teško, teško onom koji jako voli. –
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam – ko kamen.

Nije ga bilo strah ni od koga

Nije ga bilo strah ni od čega

Ali jednog lepog jutra

On je mislio da vidi nešto

Rekao je Nema nikog

I bio je u pravu

Bez ikakve sumnje

Nije bilo ničega

Ali istog jutra njemu se činilo da je čuo nekog

I on je otvorio vrata

I zatvorio ih govoreći Niko

I bio je u pravu

Bez ikakve sumnje

Nije bilo nikog

Ali odjednom osetio je strah

I shvatio je da je sam

Ali nije bio sasvim sam

Jer tada je video da NIŠTA

Živi ispred njega

Zemlja ima mnogo ključeva.

Poluotok je nepoznat

Gdje nema melodije.

Ljepota je prirodni fakt.

Al svjedok njenog kopna

I svjedok vode njene

Šturak je njena elegija

Najviša za mene.

Bolje od gozbe, cvjetnjaka i proljeća, što je?

Vinotoča gdje je, razlog čekanja što je?

Lijepi trenutak kada se pruži, cijeni!

Jer nikome znano nije kraj života što je?

Tok života ovisi o niti, pazi!

Za sebe brini, briga za život što je?

Smisao vode života i zemaljskoga raja,

osim obale potoka i slatka vina što je?

Pijana il’ trijezna – istog je roda,

kojoj da srce dam, izbor, što je?

Otkud bi znao svod nebeski tajnu iza zavjese, šuti!

Hej, ti koji zboriš, sukob s Komornikom što je?

Moj grijeh, moja greška, ako Mu ne vrijedi,

smisao milosti i oprosta Milostivog što je?

Zahid je tražio rijeku Kevser , a Hafiz samo čašu,

vidjet će se, Stvoritelja volja što je?

* * *

Na leđa je bubamara

legla i smeđi trbuščić gladi

ko crvena šoljica s mnogo šara

napunjena čajem što se hladi.

Da li umire ili se šali?

Ali prema nebu baš kao para od čaja

duša njena juri, juri od očaja.

44

Taj moćni Mahmud*, gospodar ljudi,

svakog kod kog se sumnja probudi

u crnu hordu nevernih stavlja

i britkim mačem seče i sudi.

45

Ostavi mudre neka se bave sobom,

ciljevima sveta i opštom teskobom.

Dođi sad sa mnom, daleko od buke, i

igraj se s’ onim ko se igra sa tobom.

Mojih dana minulije’!…

JEDNOJ BOGATAŠICI

Ne gledaj me ljepote ti tvoje!

Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.

Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta

Mom sevdahu zagrađeni puti…

Ti si kćerka bogatstva i sreće,

Odrasla si u zlatu i svili,

Tvojom dušom nikad se nijesu

Oblakovi teške tuge vili.

Tvoj je život ko jezerce mirno,

Po kom vazda zlatna radost pliva;

Ne poznaješ uzdaha i suze,

Što je svijet u svom krilu skriva.

A ja pjesnik gola sam sirota,

Za me radost tek je pusta bajka.

U kolibi pod čađavim krovom

Rodila me siromašna majka.

Od djetinjstva udes me je vitl'o

Kroz sve m'jene patničkog života,

Baš ko vihor na pomamnom krilu,

Slabu slamku kad vitla i mota.

Vidiš evo ovu tamnu mrežu

Krupnih bora povrh moga čela,

Ta nju mi je hrapavijem perjem

Gorka zbilja, – gorka tuga splela.

Pa ta tuga zar da i Tvoj život,

Tvoju sreću tako bistru muti?

– Ne gledaj me; ta do tvog su skuta

Mom sevdahu zagrađeni puti!

Ah! Ja nemam nigdje ništa svog

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.