Daj da ti pročitam iz knjige kreposti
Glavu o praštanju i plemenitosti:
Ko te bez milosti u srce udari,
Kao štedar rudnik zlatom ga obdari!
Nemoj biti tvrđi od stabla s’ zasenom
Pospi plodom onog ko gađa kamenom!
Od školjke nauči plemenitost pravu:
Sipa biser onom ko jpj seče glavu!
60
Ćupovi* što stoje ovde od davnina
nemi su i mirni, svuda je tišina.
Al’ jedan nestrpljiv iznenada viknu:
„Ko je ovde lončar, a ko li je glina?“
61
Uzalud ne beše što sam hteo znati
da li grudvu zemlje mogu sobom zvati.
Onaj ko mi od nje ovaj oblik dade
nekad me razdrobi i zemlji me vrati.
62
Nikad srdit dečak ćup iz kojeg je pio,
sanjama i srcem i oblik njegov slio,
poželeti neće da taj spomen slomi,
ni u strašnom besu, ma kakav taj bio.
63
U grobnoj tišini, kad utihnu buka,
ružni lonac reče: „Tuđa je to bruka.
Smejete se meni, al’ niko ne pita
da li je grnčaru zadrhtala ruka?“
Šume su gorele –
a oni su
oko vratova splitali ruke
kao bukete ruža
ljudi su trčali u skloništa –
on je govorio da žena ima kosu
u koju mogu da se sakriju
pokriveni jednim ćebetom
šaptali su bestidne reči
litanije zaljubljenih
Kada je bivalo veoma zlo
skakali su u oči nasuprot
i čvrsto ih zatvarali
tako čvrsto da ne bi osetili vatru
koja je stizala do trepavica
do kraja su bili hrabri
do kraja su bili verni
do kraja su bili slični
kao dve kaplje
zaustavljene na kraju lica
Do vidjenja druze, dovidjenja!
U zivotu ima mnogo zala
svaki korak prati nova patnja
na ovom svijetu srece nemam ja.
Do vidjenja! Tiho gasnu svijece
pred moj put u mrak i vjecni san.
citav zivot cekah malo srece
al’ u noci ipak ostah sam…
Do vidjenja bez stiska, bez rijeci
cemu bol i vrelih suza zar?
Za nas nije nista novo mrijeti
ni sam zivot nije nova stvar!
Najtamnije od noćnih
Mjesta: most. Ustima u usta!
Zar ćemo svoj krst
Nositi na mjesta ružna i pusta.
Tamo: u uveseljavajuću plimu plina
U očima, u plinu…U Sodomu gdje sve se plaća?
Na postelju, gdje toliko nas ima.
Na postelju, gdje nismo samo par.
Ni mi, ni iko…Gasi se svjetiljka.
Savjest će usnuti-možda!
(Od svih mjesta noćnih je najsigurnija
-Smrt!) Od plaćenih tjeskoba
Noćnih- blaža je voda!
Voda-glatka, bez neravnine!
Voljeti-o, kakav hir i bjeda!
Onamo- put hladne modrine!
Da nam je da u vjeri veka
Ustanemo! Ruke sklopimo!
(Tjelu je laka-rjeka,
I bolje da spavamo-no da živimo!)
Ljubav: groznica uz hrbat goli!
Ljubav: usijanja bjela!
Voda- svršetke voli.
Rjeka-voli tjela.
Zapjevaj svoju pjesmu nebesku,
zaigraj ples mrtvih
na ovom grobu gdje ležim živ zakopan
i nemam očiju da te vidim
samo osjećam tvoju ljepotu
kako kroz zemlju struji do mene.
Tvoja ljepota šro osmišljava plovonost rijeke
i pripitomljuje vode oceana,
tvoja ljepota što okreće dva godišnja doba
kao dva vrtuljka sudbine neumoljive:
vrtuljak suše i vrtuljak ivernaža.
(U jednom takvom vrtuljsku suše
kada su sve životinje umirale na putovima
okrenuio mi se,pomračio um i onesviješćen
padoh.
Mada još uvijek živ
živog su me zakopali pred kućom robova).
Tvoja ljepota što kao zdravlje struji do mene
u ovom grobu gdeje ležim živ zakopan
i sporo,polako izluđujem,a sve ljude gorko
uveseljavam,
jer nem očiju da te vidim niti s epak usuđujem
da te dotaknem,da me natkrili ta tvoja ljepota,
ta tvrđava zdravlja i života.
Dokoni mornari od zabave love
često albatrose, silne morske ptice,
na putu nemarne, tihe pratilice
ladja shto nad ljutim vrtlozima plove.
Na daske od krova spuste ih sputane.
Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni,
belim i ogromnim krilima skunjeni
mašu k’o veslima na obadve strane.
Maločas prekrasan, a sad smešan, jadan,
krilati se putnik bori s okovima;
s lule jedan mornar duva mu dim gadan
u kljun, drugi mu se ruga skokovima.
Tom knezu oblaka i pesnik je sličan;
on se s burom druži, munjom poji oči,
ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči.
Zemlja ima mnogo ključeva.
Poluotok je nepoznat
Gdje nema melodije.
Ljepota je prirodni fakt.
Al svjedok njenog kopna
I svjedok vode njene
Šturak je njena elegija
Najviša za mene.
Kad dohvati dragana vrč u ruku, idoli se smjesta, svi povuku.
Plačem pred nogama njenim, hoće li primit’ moju ruku?
Poput ribe sam u moru, možda me draga ulovi u mrežu!
Tko vidje joj oko reče: stražar gdje je, da ulovi p’janu?
’Ko Hafizu nek’ zaigra mu srce, tko dobije vina vječita čašu.
IV
Zora
Probuditi se i petla čuti
U daljini dok se glasi,
Podići zavjesu i vidjeti
Oblake u promicanju –
Kako je srcu čudno
Što je bez ljubavi, ravnodušno ko sve ovo.
X
U snu mi reče:
Poljubimo se,
U ovoj sobi, na tom ležaju,
Al kada sve se svrši
Sresti se više ne smemo.
Čuvši poslijednje reči,
Ne bješe više noći-za-jagnjenje,
Ni ptice olujom-nošene,
Ni ledom okovanog korjena –
Da hladni su kao moje srce.
XXVI
Ovo je prvo
Što sam shvatio:
Vreme je eho
ose u stablu.