Frančesko Petrarka – Sedamnaest već leta nebo rudi

Sedamnaest već leta nebo rudi
što nikad zgašen od početka gorim,
al’ kad se mišlju o svom stanju morim,
osjećam usred plama mrazne studi.

Izreka, da se dlaka prije ćudi
menja, je prava; i s čuvstvima sporim
nagnuća Ijudska ne popuste; gorim
čini ih teške koprene hlad hudi.

O jao, kad će onaj dan da svane,
da motreć kako bježe moja ljela
iz dugih muka i ognja se selim?

Hoću li ikad vidjet one dane
kad će se slatki izraz lica sveta
očima svidet baš koliko želim?

 

Vesna Parun – Prva ljubav

U šuštavoj travi blizu raskršća
sjedim nemirna srca i čekam onog
kojemu noćas dadoh, bezazlena,
preplašenu pticu svoje ljubavi.

U žarko crvenoj mahovini brijega
već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.

Što ću učiniti ako ne dođe onaj
kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
ne misleći ništa, začuđena.)

S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
voda je nestalna.

A ptice odlaze daleko preko brijega
za hladnim suncem.

Kada ti dođem

A

kad ti dođem

osjetit ću miris suza

životom što mirišu

nošene vjetrom

kapaju licem

žene

što ustreptalo osluškuje

galop

srca mog

 

E

kad dođem

tu

u masline okupane srećom

podno kavala

vjernosti

di se

bure i nevere

eonima vraćaju

po usplamtjeli žar

u južini

nerazuma

od pogleda skrivenoj

 

I

kad ti dođem

proljetnog dana

suđenog

ništa ne reci

ispruži ruke prema

meni

i povedi me

u postelju čežnje

iskovanu noćima neutažene

strasti

 

O

kad ti dođem

vrisnut ćeš ljubavlju

kao ptica feniks

kad na pepelu čekanja

krikom

iz dubine utrobe

svjedoči rađanju

novom

 

U

u u u   kad ti dođem

pjevaj mi

ljube moja

o gorkom vinu

o grdelinu

što samo jednom

propjeva

kad u gnijezdu ljubavi svoje

krila svije

pa

poj svoj prekida

tek

kad ih smrt razdvoji

 

*

A kada ti dođem

osjetiću miris suza

što životom mirišu

a nošene vjetrom

slaze niz lice

žene koja ustreptalo osluškuje

galop moga srca

E E kada tu dođem

u masline okupanim srećom

podno   kavala vjernosti

kojem se

bure i nevere

eonima vraćajuće

po još malo plama

u južini nerazuma

skrivenoj od pogleda

I i i  kada ti dođem

suđenog proljetnog dana

ne reci ništa

priži mi ruku

uvedi me u postelju čežnje

iskovanu  za robove strasti

O o o o kada ti dođem

i vrisneš bolom ptice feniks

šzo u pepelu čekanja svoga

krikom iz dna utrobe

svjedoči

rađanju novom

*

U u u u u kada ti dođem

Pivaj mi l'jube moja

onu o gorkom vinu

i onu o grdolinu

što propjeva samo jednom

kad krila svije

gnijezdu ljubavi svoje

i poj svoj prekida

tel kad ih smrt razdvaja

Vratit ću ti…

Vratit ću ti more
šta si ga svojin naziva,
uliveno
u plastičnu bocu
popucalu na litnjoj žegi,
a,
dom ti je daleko
sunce će ga puton
pit,
do tebe ostat će
tek sol

Vratit ću ti poljubac
sto i jedan
izljubljen u dugoj noći,
ispod tamarina u vali
umotane u bilu maramu
izdaje,
a,
dom ti je daleko
bacat će ih bura puten
na sve strane,
do tebe će doć
tek otisak
ljubičaatog ruža

Vratit ću ti snove
spakovane u kartonsku kutiju,
vezane modrom vrpcom
u veliki ukrasni cvijet
a,
dom ti je daleko
puten će je ruke lomit
do tebe će doć
pokidana vrpca tek

Žak Prever – Uvelo lišće

 

 

Želio bih da se uvjek sjećam

Srećnih dana naše ljubavi

Tada je život bio mnogo ljepši

I sunce je blistavije bilo no danas.

Uvelo lišće slaže se po zemlji

A ja te još nisam zaboravio.

Uvelo lišće slaže se po zemlji

Ko naša tuga i uspomene

Hladni vjetar odnosi ih

Zajedno sve u noć zaborava.

 

 

A vidiš nisam zaboravio

Pjesmu koju si mi pevala

Ta pjesma je bila slična nama

I tebi koja si me voljela

I meni koji sam te volio.

Živjeli smo zajedno

Ti koja si me voljela

I ja koji sam te volio.

Ali život razdvaja

One koji su se mnogo voljeli.

O, sasvim polako i bez šuma

More briše tragove po pjesku

Koraka razišlih se ljubavnika.

 

 

Aco Šopov -U snu crne žene

 

Tijelo je tvoje crna maslina,

najtamnija bronca,najdublji  zvuk,

zvuk tam -tama tvojih predaka,iz njihovih starinskih kora.

 

Nebom tvog tijela ore nevisljivi plug

i iz crnih brazda

munjevito izviru sve potopljene zore.

 

Tijelo je tvoje neumitan ritam,

krvotok oceana,

Svjetlost tamna što vodi me stazom upasnom i  uskom,

                                                                      

od djetinjstva što me progoni

od ranije,

još od majčine utrobe,

od prvih začetaka,najnesvjesnijih.

Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati nijednu  pjesmu,

                                                                       

jer sama si pjesma nad pjesmama.

 

Uplašen i strašan

stojim pod nebom tvoga tijela

tvojom crnom magijom skamenjen.

Ti si moja boljka i ti si moj lijek,

i kažeš mi: ja sam tvoja noć i tvoja vječna luna,

budi spokojan,tu ćeš vjekovati,

moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.

 

Luno crna luno

tvojom magijom skamenjen

nemam riječi da ti protivriječe,

Nemama snagu da ti se suprostavi.

Luno,crna buno

nezarasla,neizliječena rano,

neosjetno padam i tonem u tvoj san

kao afričko sunce u ocean.

 

 

Iša je stari kar

 

cuja se na prašnjavoj cesti,

 

kola, pošjolana laton, klopotaju

 

u ritmu…

 

fenjer visi na štapu i bljeska

 

u predvečerje

 

 

 

Kočijaš, umorniji od konja,

 

šta strpljivo tegli

 

cili dan istu rutu,

 

za šaku zobi i toplu rič,

 

biži pogledon u daljinu

 

 

 

Ne vidi ni dicu šta trče za karon,

 

ni suton koji pada,

 

lete mu misli u – nekad –

 

u vrime milosti

 

– nje –

 

okupane morem u

 

ukradenim predvečerjima…

 

 

 

Suza nema, ne teku, ne tribaju

 

…život je suza…

 

od zore, do zore

 

 

 

Udre Večernja s kampanela

 

– Bože, daj joj mir –

 

kočijaš promrmlja i

 

nastavi se cujat

 

u ritmu kara





/Iz Dnevnika Yossamin/










												

Joj što bi voli

Osmijehom obućena

tugo moja,

…moje ….

zlato kamenon

razmrvljeno,

ljubavi tračak,

svitlo na kraju

suvog dana

napunjena otpalin lišćen

joj, šta bi voli…

kad bi samo moga

…ostani…





Jeseni moja, rana

oplakana

kapima morske pjene,

lelujanjem moren

a

pogleda uperena u

nebo

visoko…

…joj, da mi je…

…ne idi…

*

Prošlosti moja

u slikama budućnosti

došavši

nenadano,

isplakan

odavno,

suzama šta duša

lije bez jecanja

u bonaci na srid vale

…ostani…

*

Tilo

istrzano u muci

razuma dok

bitku bije s

jadom

odbačenosti

a misli varaju same sebe

…jo, da mi je…

*

Virovanje moje

sagoreno u razočaranju,

lipoto života zamotana

u tugu

i nemir…

Ukradene dane moje

vrati

meni…

…u sutonu dok se svitla pale…

*

Nepravdom

donesenu tugu

ispravi

greške učinjene

poništi…

da

život

klonuli ne vrti se u mistu

…pasaje rivon…

Zaostale mrvice …

skupi,

zamaži

nevidljivim lipilon

prisustva tvog

pođi puten…

…priko kali dok se zora javlja…

*

/Iz Dnevnika Yossamin V./

***






												

Marko Vešović – Kad je srpski snajperist mojoj prijateljici

 

 

Kad je srpski snajperist mojoj prijateljici

ustrijelio dijete u naramku

prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože,

rekla sam, prekrižen si za sva vremena

i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama

u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega,

naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba

A drugi – kako god hoće

Inače, prije rata sam mislila da bi se nebesa

na mene sručila ako bih prestala

u boga vjerovati. A eto, nije se desilo ništa

Ni crijep nije napukao na krovu moje kuće

Ja sam i dalje ja. Sarajevo i dalje Sarajevo

Nebo i dalje nebo. I eno stoji gdje je i prije bilo

Iako boga nema. Mislim, nema ga za mene

A drugi – kako god hoće

Sve se kotrlja po starome

Čak mi se čini da je ovako lakše. Ovako,

bez boga ne umijem ti to, bojim se, objasniti

Znaš, pješači se lakše bez ičega u rukama

nego kad vukljaš cekere. Jeste, dobro sam rekla

Bez boga, nekako lakše se pješači

kroz ovaj guravi život. Jedino, svaki čas osjetim

da su mi ruke prazne

 

Hedi Lamar

Nevinost   Srce a jabuka grešna  Ekran   Nestvarni krajolik

Nevinost                     Srce a jabuka grešna                Veliki ekran                     Nestvarni krajolik

Vječnost  Krhko i prozirno  ples   Buran život

Nebo                            Krhko i prozirno                                  Ples                        Buran život

Frkin očaj   poljubac     đardin3        forbege

Očaj                                        Mir i poljubac                            Đardin                               Faberge

Hedviga Eva Marija Kasler bijaše njeno pravo ime.
Eva Marija sasvim ugodno bi zvučalo i  kao Ave Marija,ali ništa ne radimo zbog dnevnih potreba.Kad slažemo mi to  složimo onako kako dolikuje: ljudski , iskreno,od srca.

09.11.1913,- Rođena je austrijska glumica Hedvig Eva Marija Kasler : sa hrvatom Zvonimorom Rogozom je 1933. godine snimila film Extaza .Većina ga smatraju prvim erotskim filmom u povijesti kinematografije.

Historija kinematografije je zapisuje kao prvu ženu koja se je viđena potpuno naga.

Gledali smo taj film. On je snimljen u crno bijeloj boji.

Jadna krhka bijela grlica na obali pri samoj vodi.Plaši se da uđe.Vi osjetite strah i jezu koju djevojčica osjeća.Nijema molitva ka nebu ali ipak mora ući. Nema druge

Šta će ,gleda u nebo ovo joj se smiješi jer vidi njene grudi ljepše od Afroditinih. Strše ko dva nestašna oblačića na njegovom plavetnilu. I oblak kao ni mi ne skrećemo pogled sa đardina koji svježinom i mirisom popunjavaju krajolik.

Kažemo ne stidimo se jer nismo voajeri. Imamo osjećaj da smo u Luvru ili Pardu; ma ne ni tamo;već u nekom muzeju samo nebu znanom. Gledamo pramajku Evu koja sa čednošću one druge majke Marije prilazi vodi i uranja se i gubi njoj.

Ulazak u vodu mijenja sve. Nestaje grlica krhka i javlja se labudica. Sve radost i zanos ovog svijeta je tu. Labudica bijela je razigrana i pohotna Eva koja sa vodom ljubav vodi prvi put i nimalo se ne stidi. Čini se da ima boli.Da li se sa žaljenjem sječa raja.Kto to zna.

Režiser je doziva,kaže ispucali smo film .Vremena 1933. g. su bila kokuzna .  Hedvigu nije briga,hoće da uživa . Na njenoj strani je Eva i Keslerova. Hoće da se igraju i jure. Matrija je malo zatečena i u nedoumici. Možda sve ovo nije vrijedno neba. Uzalud se brinula

Ovo su savim naivne i dječije poetske scene i predstavljaju najpitkiji dio filma.

A oni nama bez imalo stida : erotika.

Erotika je u vašim umovima ,odgovaramo im ;estete koji su o ljepoti učili od žena.

Ameri se namah zaljubili u našu krasoticu i priveli je preko bare sebi.

Očarala ih se “najlješa žena Evrope”. Kažu joj; sada si Hedi Lamar ,američka glumica.Tako oni rade. Ukradu,premijene ime i etiketu i svojataju.

“Najljepša žena Evrope tog vremena“je imala šta pokazati.Vjerujemo da je mnoga srca slomila.Naše nije,samo ga je dojmila.

Nismo imali prilike pogledati ostale žene Evrope te epohe tako da ne možemo suditi o tačnosti navoda.Ali bila je prelijepa po mjerilima svih epoha.