Category Archives: Umjetnost

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.

U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,

na visokom odru, u agoniji svijeća,

gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,

sumnjajući da su tamne oči jasne

odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,

sve što očajanjem htjedoh da oživim

u slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

samo kosa tvoja još je bila živa,

pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Pod prozorom mojim
Bela brezica je
Ogrnuta snegom
Ko srebrna da je.

Na punim granama
Ledenim po strani,
Razvile se rese
Ko beli đerdani.

U tišini stoji
Breza, ko u gaju,
I plamte pahulje
U ognjenom sjaju.

A zora, polako,
Naokolo plovi,
I na strane sipa
Srebrni prah novi…

56

Kad svetlost poželim da ublažim tamu,

nekad jarost tešku, nekad ljubav samu,

ako u kafani samo za tren zasja –

biće mnogo jača no u praznom hramu.

57

Znajuć’ tvoje zamke i vatreni meh

da l’ opasnom stazom lutati ja smeh?

Ti me nećeš, ipak, Sudbom oboriti,

želeći da pad moj pretvoriš u greh.

Pre neg napustim tvoj kraj,

ti mi moje srce daj,

il kad samotna mi grud,

pa sa njime nemam kud,

ti ga uzmi i uz to

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

Tih vitica nežnih krak,

što ga njiše lahor lak,

i tih veđa čarnih sloj,

ko okvir za obraz tvoj,

i to oko krotko, o,

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

I tih usta slatkih luk,

i gizdavi vitki struk,

i bokori cveća tog,

tog volenja rečitog!

Za svu radost, i sve zlo

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

Atenjanko, idem sad,

pa pomisli na me kad.

U Stambol me vodi put,

al srce mi uz tvoj skut.

Ja te ljubi, makar mro:

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Gledao sam mladu zoru,

kada jutrom istok krasi,

i rumeno lice svoje

kupa mora u talasi.

Pred čarobnim likom njenim,

pred zracima silne moći –

drhti, strepi, pada, bježi,

iščezava tavna noći.

Pa i meni kad se smrkne,

kad mi bolest grudi slama –

ja pogledam tebe, zoru,

i s duše mi bježi tama.

Srce plane vrelim žarom,

i nada se dignu dvori,

pa tad kliknem: “Pjevaj, srce,

ta pred tobom zora zori!”

Tiho teku razne reke
Uz gradove i kraj sela,
A mutne su, krvave su, –
Sobom nose mrtva tela.

Jedni leže licem gore,
Oči su im otvorene;
A drugima – svejedno je –
Oči dole oborene.

Oni jadni ka da šapću:
Je l’ to bila Božja volja?
Oni drugi ka da kunu:
Nije Božja, već đavolja!

Kad su reke moru stigle,
U more se hučno slile:
Lešine se ukrstile,
U vrtlogu zagrlile.

More slano, isplakano
Dočeka ih čudnim zborom;
More suza, njinih suza,
Dočeka ih sa prekorom…

Leti, čim dan mine, cvjetna polja tako
Iz daljine miris opojni svoj liju,
Da u snu prozračnom mi lebdimo lako,
Uva skoro budnog, sklopljenih očiju.

Jasnije su zvezde, mrak blaže izgleda;
Polusvjetlost iskon svodom je rasuta;
Da izgleda svu noć nježna zora bleda,
Čekajuć da grane, u dnu neba luta.

Šume su gorele –
a oni su
oko vratova splitali ruke
kao bukete ruža

ljudi su trčali u skloništa –
on je govorio da žena ima kosu
u koju mogu da se sakriju

pokriveni jednim ćebetom
šaptali su bestidne reči
litanije zaljubljenih

Kada je bivalo veoma zlo
skakali su u oči nasuprot
i čvrsto ih zatvarali

tako čvrsto da ne bi osetili vatru
koja je stizala do trepavica

do kraja su bili hrabri
do kraja su bili verni
do kraja su bili slični
kao dve kaplje
zaustavljene na kraju lica

Proste ljepote soj,

iz zabiti prave,

mirišešna trave,

na ljeto i poj.

Zubi nisu varka,

ti si mlada zvjerka,

prelijepa kaćiperka,

sa dva oka žarka.

Tjelo, grešno,zdravo.

pod suknjom se smješka

-dignuta i teška

grudi stoje pravo,

noga,sveukupno,

listovi i bedro,

-bestidno i vedro

dupe krepko,krupno,

krv nam sve to prži,

ognjem ždere grudi,postajemo hudi,

do kratsa,do srži.

Kravaru sred mira,

gord što ti to sazda,

sinovi i gazda,

sinovi pastira,

kunem se da mislim:

da si ti veselje

i sreća za selje

koji su te stisli.