Majakovski – Oda Revoluciji

 

Tebi, izviždanoj, praćenoj kikotom topova,
tebi, koju rani bajoneta ogovaranje zlo,
ushićeno uznosim nad lebdećim psovkama
ode svečano „O“!

O, zverinja!
O, detinjska!
O, petparačka!
O, velika!
Kakva ti imena još nisu doneli?
I koji ćeš još lik uzeti, dvolika?
Oblik građevine skladne il’ ruševina gomile?

Mašinovođi – što je obasut prašinom ugljenom,
rudaru – što probija slojeve ruda,
ti kadiš, kadiš rečju oduševljenom
u slavu čovekova truda.

A sutra hram Blaženog
ukrase svoga krova uzalud uznosi,
milosti željan – tvoji šestopalačni,
poput veprova ruše vekove Kremlja.

„Slava“ na predsmrtnom putovanju cvili bono.
Cik sirena – ko da se prigušeno plače.
Ti šalješ mornare na krstaricu što tone,

Robert Desnos – Toliko sam o tebi sanjao

 

Toliko sam  tebe sanjao,

prestala si da budeš stvarna.

Imam li još vremena da stignem to živo tjelo

i poljubim međ’ tim usnama rođenje glasa koji mi je mio?

 

Toliko sam  tebe sanjao

da se moje ruke, naviknute da grle tvoju sjenku

stisnutu na mojim grudima, možda se više

ne bi svile oko  tjela tvoga.

 

I možda bih pred stvarnom uskrsnućem one što me progoni

i upravlja mnome   danima i godinama

i sam postao sjenkom, zasigurno,

o srce zbunjeno.

 

 

Toliko sam  tebe sanjao i više nemam vremena da se budim. Spavam stojeći

tjela okrenuta životu i ljubavi, da bih prije dodirnuo

prve usne i prvo čelo na koje naiđem,

nego tvoje usne i tvoje čelo, tebe

koja mi jedina danas nešto značiš.

 

Toliko sam tebe sanjao

toliko hodao, toliko govorio,

toliko ljubio  sjenu tvoju,

da mi ništa ne preosta od tebe.

 

Mogu da postojim još samo kao sjenka među sjenkama,

da budem sto puta više sjenka od nje same,

da budem sjenka koja će doći i koja će se vratiti

u  život  tvoj  suncem obasjan.

 

pB

Prever – Jutro

 

 

Pjetlov krik

Labudova je pjesma noći

Jednolika i dosadna poruka

Koja mi više

I danas se ona ponavlja

Ali danas eto danas eto

Ne čujem tvoju romansu

I pravim se gluv

I ne slušam tvoj krik

Ipak ustajem srećan

Gotovo svakog dana života

I davim se ne sunčevoj svjetlosti

Najljepše snove mojih noći.

Mak Dizdar – Hiža u milama

 

 

Djedovska tu hiža bi stvorena

Krepča da krepost

U srcima

Ostane

 

Pa neka je zato vazda otvorena

Za doste drage

I velikane

Srčane

 

Za sve pod nebom dobre ljude

I za sve dobre

Bošnjane

 

Za sve vojnike u velikoj vojni

Što vojuje se

Protiv

Vojne

 

I raznih drugih golemih zala

I inih silnih

I sitnih

Zlica

 

Za sve one što u vijeku bježe

Iz svoje hiže

Koja im se

Ožeže

 

Iz širokog ognjenog kruga

U kojima zapaljene

Lomače

Leže

 

Ispod visokih krvnikovih vješala

I križnih

I kužnih

 

Za sve one koji se opekoše

Jer k suncu dalekom

I velikom

Teže

 

Za sve one što pravu riječ

U pravi čas

Rekoše

 

I na stazi krvavog ishoda

Što ruku im

Otsjekoše

 

Za riječ da hljeb je hljeb

Da vino je vino

A voda da je

Voda

 

Za one kojima su meso smudili

I ognjenim pečatom

Čist obraz

Žigosali

 

Oni koji se vazda pozivaju

Ne samo na zakone zakonika

Nego i na zakone

Milosti

Božije

 

Za one kojima su jedini jezik

U grlu iščupali

Jer datu riječ

Nijesu

Odali

 

Za one koji su bez suda osuđeni

Da umru na repovima konja

Između dva crna klika

Dvojice crnih

Konjika

 

Neka je ova djedovska kuća

Vazda i širom

Otvorena

 

Za one koje su sa svetih oltara

Provanse i Lombardije

Zare i Rasije

I Arkadije

Proklinjali

 

U omami teškog tamjana

U bornome zboru

Krstova i

Mačeva

 

U tome gorkome koru

Riječi od Kuzme

I od Damjana

 

Za one koji su trikleto kleli

Jer još ih nisu

U svome mlinu

Samljeli

 

Neka je djedovska velika kuća

Uvijek i širom

Otvorena

 

Za one koji nikada ne mare

Za starostavne

Ni za nove

Care

 

Koji ne mare za kralje

Niti za bane

Ni bojare

 

Za njihova moćna blaga

Za dukate zlate

Za dinare

Za te

Zle

Pare

 

Neka je otvorena za sve ljude

Što mitnice ne minu

Al mitničare

Ne mite

 

Nego ih uvijek jasno i javno

I ruže

I kude

 

Neka su vrata djedovske hiže

Širom otvorena

 

Za one što na mučnom ročištu

Znaju za riječ

Blagu i

Čistu

 

Za riječi koje su jednako dane

Za one daleke i neznane

Kao za one uz skute

Što su nam

Bliže

 

Za one hude što život bez jala žive

A život im se

Povazdan

Ruga

 

Neka je otvorena za neznanog brata

I neznanog

Druga

 

Za one koji u tmici svoje tamnice

U čami svog čamovog tijela

Zbog toga pate

 

Žudeći da slovo ono bude

Za svekolike

Ljude

 

Da se svi oni konačno

Sa tim slovom

Zbrate

 

Neka je djedovska hiža

Širom otvorena

Posvunoć i

Povazdan

 

Za onog što davno je već pošao

I sada po tmuši gazi

Veoma trudan

Iz daleka

 

Al zna da stići će jednom budan

Tamo gdje

Nekto ga

Čeka

 

Neka je zato djedovska hiža

Otvorena

Širom

 

A ako li kto ta vrata kreposti

U sebeljublju svom

Nenadno

Zatvori

 

Neka se hiža djedovska do temelja

Sori i sruši

U mojoj

Duši

 

U obor čađavi neka se obori

Neka se u gar goli

I pepeo crni

Neka se

U veliko ništa

Neka se

Satvori

 

Neka se u njoj

Kao u satanskom logu

Izlegu skorpije i zmije

 

(Oprostite svi vi

koji ste kleti i prokleti

Na ovoj kletvi kletvenika

 

Ali hiža djedovska

Bez milog gosta i dosta

Hiža moja ni hiža tvoja

Nit hiža djedovska više nije)

 

 

Prever – Borba sa anđelom

 

 

Ne idi tamo

sve je sračunato unaprijed

Meč je namješten

i kada se on bude pojavio u ringu

Obasjan munjama od magnezijumu

Oni će zapjevati da uši uzagluši Te Deum

I pre nego što budeš ustao sa stolice

Oni će zazvoniti u zvono što mogu jače

Tresnuće ti u lice

Sveti sunđer

I ti nećeš imati vremena da mu uletiš u perje

Zatim će se oni baciti na tebe

A on će te udariti ispod pojasa

I ti ćeš se srušiti

U strugotine

Sa glupo spuštenim rukama

I nikad više nećeš moći leći sa ženom

Marina Cvjetajeva – Strpljivo

 

 

Strpljivo kao što se drobi kamen,

strpljivo kao što se čeka smrti amin,

strpljivo kao kad sazreva vest,

strpljivo kao što se gaji osvete žest –

 

Čekaću te. (prsti zgnječeni u pest:

tako monahinju čeka naloženik).

Strpljivo kao što rimu čeka svest,

strpljivo kao što prsti nokte nalaze,

 

Čekaću te. (oboren pogled,

zagrizem usne. Pločnik. Bista).

Strpljivo kao što bi milošta mogla,

strpljovo kao što se niže biser,

 

Škripni saonik, u odgovor vrata

škripnu: vetar s tajge zanemože.

Najviša je povelja predata:

– Smena carstva i ulazak velmože.

 

I u dom:

Nezemaljski broj,

ali moj.

Edna Millay – Proljeće

Zašto se zapravo, aprilu, uvijek vraćaš?
Nije valjda samo zbog ljepote.
Ne možeš me više umiriti rumenilom
lati što se sneno otvaraju.
Ono što znam, znam.
Sunce mi peče zatiljak dok gledam
Pupoljke šafrana.
Dobar je taj miris zemlje.
Očito je da smrti nema.
Ali što sve to znači?
Ne napadaju crvi ljudski mozak
samo pod zemljom.
Sam po sebi
život je ništa.
Prazna posuda, niz nepokrivenih basamaka
i nije dovoljno da svake godine niz ovu ledinu
april
silazi kao mladana luda, i toroče i posipa cvijeće.

 

pB