Category Archives: Umjetnost

Može se trčati na bojno polje

samo zato

da bi se u pesmu brojka ubijenih upisala.

Samo zato

da se usamljenički pogine. Da se neprijatelj iz vida izgubi.

Samo zato

da bi se upoznao pejzaž ispod budućih ruševina.

Samo zato

da se uoči razlika

između definicije poplave

i poplave.

Može se trčati na bojno polje

samo zato

da bi se trčalo.

Nicega drugog nema u ovoj pjesmi – sem tvog lica.
Nicega drugog nema ovdje – sem tvojih zednih, kao
noc sivih ociju.

Kej se u jezero pruzio pravo kao puscana cijev
Stojim na keju i pjevam o tebi kakvu te znam
ujutru.
Ne mislim na tvoje oci, tvoje lice.
Niti na tvoje razigrane noge, noge trkackih konja.
Zbog neceg drugog mislim na tebe ujutru na keju.

Tvoje su ruke sladje no hljeb orahove boje kad me
se taknes.
Tvoje se rame ocesalo omoju ruku – jugozapadni
vjetar krstari kejom.
Zaboravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kazem:

Nicega drugog nema u ovoj pjesmi – sem tvoga lica.
Nicega drugog nema ovdje – sem tvojih zednih,
kao noc sivih ociju.

Šutjela bih kao kamen
ali kamen jadna nisam

Oprostite zato slovu
koje će se skameniti:

Ljuto hrastu zgromovljenog
uzeše mu zelen grane

Skršiše mu vite ruke
kojima se gorju dizo

Na putima nebosklonu
sa govorom nadonosnim

Kojima je ka zvijezdama
svoju vjeru govorio

Uzeše mu obje ruke
ostaviše rane dvije

Grdne rane neprebolne
jednoj boli inokosnoj

Sve mrtvace sahraniše
A on osta tavnu vranu

Šta će majka samohrana
Na svijetu bešćutnome?

(—————)

Šutjela bih kao kamen
ali kamen jadna nisam

Neka barem ovo slovo
hudu povijest okameni

Ranije smo se svađali, ne iz milosti
prema primirju koje će poslije doći.

Sad se ne svađamo-
znači i ne mirimo se.

I žalimo zbog toga, ali bez ikakve smo moći.

Želeći sve češće i češće i češće
ponavljanje sumnji i muka,
mi ispuštamo neke riječi
kao čaše
iz namjerno olabavljenih ruku.

Ali ni tuga
ni suze
ni saučešće-
tek voda iz tih parčadi se cijedi.

Što je razbijeno slučajno-
to vodi do sreće.

Što je namjerno slomljeno-
to nikom ne vrijedi.

Dugo sam tvojom lepotom ispijena

Učila sebe kako da se smirim,

Od rebra tvoga ja sam stvorena,

Kako da te ne volim, da se divim?

Da sam ti sestra bilo bi ugodno,

Ali voljom drevne sudbine sinje,

Pred tobom stojim lukavo, pohotno

U liku tvoje najslađe robinje.

No kad se smrznem sva ponizna tako,

Na grudima tvojim kao sneg bela,

Tad mudro radujući se udara jako

Tvoje srce – moja otadžbina cela!

Šume su gorele –
a oni su
oko vratova splitali ruke
kao bukete ruža

ljudi su trčali u skloništa –
on je govorio da žena ima kosu
u koju mogu da se sakriju

pokriveni jednim ćebetom
šaptali su bestidne reči
litanije zaljubljenih

Kada je bivalo veoma zlo
skakali su u oči nasuprot
i čvrsto ih zatvarali

tako čvrsto da ne bi osetili vatru
koja je stizala do trepavica

do kraja su bili hrabri
do kraja su bili verni
do kraja su bili slični
kao dve kaplje
zaustavljene na kraju lica

Ja volim svoga bića polutminu
što daje mojim čulima dubinu;
u njoj se, kao iz pisama starih,
moj život jednom već proživljen žari,
u preboljenu odmaknut daljinu.

Iz nje se toči u mene saznanje
da imam dosta prostora pred sobom
za drugoga života večno tkanje.

I katkad sam k’o drvo, čije granje
šumi negdašnjem dečaku nad grobom
i čiji koren prostirku mu plete –
drvo što onaj ispunjava san
koji je dečak u daleki dan
izgubio u pesmi punoj sete.

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Svi ogorčeni,
jadni,
usamljeni ljudi
s osjećajem da su prevareni,
s osjećajem da su ih prevarili silnici,
optužuju život,
optužuju okolnosti,
optužuju druge,
dok su zaista oni
savršeno neprobavljivi,
pokorno neizvorni,
kukavički i tihi;
utonuli u samosažaljenju,
ne učinivši ništa dobro,
oni još osjećaju da su prevareni,
pužući Zemljom sa svojim pritužbama,
svojim mržnjama –
mrtvih očiju usred nigdine,
ti milioni ljudskih grešaka,
idući iz dana u dan i iz noći u noć
kroz svoje jalovo površno djelovanje,
koje povrjeđuje samu Zemlju,
povrjeđuje sve to traćenje,
užas cijele te uzaludnosti.

Poštovani!