Category Archives: Umjetnost

631* Uvijek je tako. Život i smrt su neraskidiva cjelina.

632*Moraju se roditi i proživiti neke bajke kojima je određen kraći vijek trajanja, da bi se na kraju sve zaokružilo u neku drugu , konačniju bajku, tragediju ili komediju.

633* Hronologija je stvorena za neuke hadume , iskompleksirane prepisivače ,  vehte “filozofe” i ljude koji jako usporeno misle , a krasi ih  neshvatljiva praznoća , kojom ne razumiju ni sami sebe.

634* Neke slike se tek tako ,  same od sebe i naizgled ničim potaknute , u bolu ljubavi  rode i žive u vremenu  kojeg sve manje preostaje .

635* Slike postoje i opstaju iu sjećanju , u bojama , u ehu budućih vremena ukoliko one ,  svojim postojanjem . kao dar sa neba  zarobe oko posmatrača.

636* Dječija ljubav je poput snova . Nevina,čista i pitka, kao majčino mlijeko poslije sanja.

Ina negdje , Zemlja jedna

Plemenita , topla , čedna .

Ima jedna zemlja snena.

Lijepa , nježna kao žena!

Ima jedna rajska bašta ,

U kojoj se voli prašta,

U toj bašti ruža rosna ,

Ima jedna zemlja Bosna!

 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu

 

 

 

 

Vesna Parun (Zlarin, 10. travnja 1922. − Stubičke Toplice, 25. listopada 2010.), jugoslovenska , bosanska i  hrvatska poetesa i prevoditeljica.

Šta reći o  Ženi  , Poetesi čiji život protekao kao san.

Dobro , moramo priznati bilo je samoće , tuge i boli u tom snu.

Kao djevojčica lutala je od staratelja do staratelje, od rodbine do stranaca.

Rano je stasala i već sa četrnaest godina , veoma inteligentna i nadarena djevojčica se počela skrbiti sama o sebi. No , uvijek je bila , i ostala hrabra djevojčice koja se znala izboriti za komad kruha, čašu vina i stih.

Čitav život u borbi za egzistencijalni osnov zamara svakog , ali ne i našu Heroinu.

Živjela je kao nomad , uživala u životu kao strasna i razigrana ciganka i nikad se nije stidjela svojih ljubavi i djela.

O ljudi mili . što se ta Žena nesebično  . iskreno, a tako strastveno i ženstveno davala!

Uvijek u traganju za snovima , nježnošću , ljubavlju i nadom da su svi ljudi braća , nije se obazirala na livade trnja koje je bosa morala obhoditi.

I mnogo je voljela i …

A opet , izgleda da su se muškarci , uglavnom, biti kukavice , plašili s  snage njenih osjećanja , snova i ljubavi.

Dvije najveće ljubavi su je i izdale. Mnijemo gubitnici koji se nisu mogli izboriti sa žestinom nepatvorene , iskrene i nesebične ljubavi.

Pa?

Pa , ona je  pjensikinja , ona je znalac riječi i emocija i sve svoje pute , ma kako oni teški i mramorni bili , znala je pretočiti u iskričave maglice ljubavi i nade.

Živeći  život jedini kao da su dva života , u sehari svoga nježnog poetskog srca sakupila je toliko ljubavi i uspomena ,  da je mogla istkati prelijepih stihova za još jedan život.

Kako to obično biva , Velike Dame umiru usamljene i skoro zaboravljene.

Nešto malo smo prolistali antologije pjesništva ,i u svome specifičnom osjećaju za riječ i stih,  Vesninom nauku sličnom, komparirali smo i osim Marine Cvetajeve , Emili Dikinson i Ane Ahmatove ne nađosmo joj ravne među pjesnikinjama, a bome ni među muškarcima , osim rijetkih poslenika poetske riječi. Svojom osobitošću , vizijom , nadahnućem ,  nježnošću i iskrenošću zauvijek se  svrstala uz bok  Pou, Jesenjinu, Preveru, Maku i drugih , pomalo  već zaboravljenih velikana svjetske poezije.

Voljela je Sarajevo ali i on svoju najmiliju poetesu., onom nevinom djetinjom ljubavlju kojom se dva čedna i milostiva bića bezuvjetno vole.

Znala je reći da u Grad čednosti dolazi slomljena i skrhana , da svoje rane zaliječi , da se odmori i napije čaršijske  vode, ljubavi sa vrela Modre rijeke , da udahne malo vazduha zemlje Božije milosti , skupi snage i dovoljno ljubavi da bi mogla da se  vrati  u turobni svijet , da ga obasja nadom i ljepotom svoje djetinje duše .

Međutim  ljudska zloba i ljubomora , se proširila i među hrvatskim književnicima. Iako je bolovala je od tifusa, tumora štitnjače i angine pectoris  , unatoč velikom značaju za hrvatsku  književnost , najboljoj hrvatskoj pjensikinji  Društvo književnika  je odbilo donijeti rješenje o stambenom zbrinjavanju i bacilo je , maltene na ulicu..

Jad i bijeda hrvatskih poslenika riječi zarad njene slobodoumnosti ju je dotukla.

Malena Velika , prelijepa djevojčice , nadamo se da si našla mir i ljubav koji su ti na ovom dunjaluku izmicali.

Uživaj , zaslužila si .

**

Vesna Parun –  Zagrljaj

 

Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.

 

Ne, ja neću ni od čega polovinu!
Daj mi nebo cijelo, zemlju cijelu
i more i rijeku i gorsku lavinu.
Ne, ja neću nikakvu podjelu!
Ne, ni život ne želim u djelu.
Neka mi se sve svali na pleća!
Ja i tugu želim cijelu,
kao što želim da je cijela sreća.
Pola hoću samo od jastuka
na kom leži, kraj lijepog ti lica,
od prstena sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvijezda padalica.

Skender Kulenović je umro na današnji dan sada već davne 1978 g. prošlog vijeka, a da nije izgubio niti dašak na svježini i svovremenosti.

Svojataju ga , i vamo i tamo. Odriču ga se i vam'te i tam'te.

On je uvijek znao šta hoće, do pred kraj života.  Tada su mu se svi ideali srušili, ili većina . Revolucija kojoj je poklonio život ga je odavno gurala u stranu. Buđenje i vraćanje  korijenim krenulo je prekasno . I odjednom pred samu smrt , koju nije ni slutio , ostao je sam, skoro izoliran , u krugu porodice. I u toj samoći njegovo djelo kao da poručuje:

Svaki čovjek je određen svojim atavističkim sklopom, svojom prošlošću i svojim izborima.

Neobičan je i vrlo iskren taj čovjek i  pjesnik Skender Kulenović.

Kao pjesnik izvrstan. Jedan od najboljih bosanskohercegovačkih  pisaca ikada, a paralelno sa tim skoro istu slavu je uživao po širini i dubini njegove domovine Jugoslavije.

I ima nešto tužno.

Sadašnja se Bosna tako lako odriče svojih velikana  riječi, pa i njega.

Okretaanje leđa Meši Selimoviću je samo nastavak šikaniranja koja je doživo šezdesetih i sedamdesetih godina , skoro po istim osnovama. On je komunist , ćafir, srbin koji se okrenuo od islama pokušavajući da ga izvitoperi Kakfkijanskim i Dostojevskijevim psihoanalitičkim preformansama.

Okreću leđa Maku Dizdaru jer je Bosnu tražio u bogumilskoj, „krstjanskoj“ Bosni i „čafirskim“ stečćima , koji eto nisu dio baštine novokomponovanih udbinih  bošnjaka , srba i hrvata. Kao da su se stečci iznjedrili sami od sebe.

Skoro nepovratno brišu velikana književnosti Derviša Sušića.

Okreću leđa Skenderu Kulenoviću jer je pisao o bolu majke pravoslavne, a ne o bolu majke Srebreničke. Okreću mu leđa jer je kao musliman napisao o bezvremenom bolu i tragici majke kršćanke , ljepše ,  upečatljivije i iskrenije nego bilo koji pravoslavac u povijesti jugoslovenske književnosti.

Zaboravlja se da svi oni  živjeli davno prije ovog najkrvavijeg od svih ratova. Svaki je živio u svom vremenu i u svom svijetu lijepe dubokomislene književne riječi ,  sa svojim idejama i idealima i borio se sa svojom prošlošću i nijedan nije bio prorok. Ali su svi su bili svjedoci svojih vremena , uronuli u prošlost okrenuti budućnosti.

Njihovi životi i djelo su slijed   ličnih izbora, koji nikada nisu aktivno ugrožavali ni koliktivitet ni singularnost.

Jednom su fašisti / ustaše ubili majku i setru. Drugom su hrišćani  obezvrijedili i srušili višestoljetnu poriodičnu opstojnost i na kraju Trećem su ubili dva brata. Četvrti je ostao skoro neokrznut.Ovo skoro znači osiromašen , ali nekako živ i zdrav.

Neko kaže od svog bića se ne može pobjeći, a da se  ono ne rasloji. Šta se desilo sa Skenderom Kulenovićem. Mnogo je indicija, koje upućuju da je osuđujući oca zbog porodičnog kraha i nehajnog odnosa prema ženi , Skenderovoj majci, bježao  od svog identiteta.

Da li je 11 godišnji dječak mogao shvatiti da otac nije kriv što se desila opšta pljačka muslimanskog bogatstva kroz privid nazvan „ agrarna reforma ? „Da li je mogao razumjeti da je njegoov otac krenuo stramputicom iz očaja, zaleđen nemogućnošću da se skrbi za porodicu na način na koji je navikao.  

Turci su protjerani. Muslimani ostali na vjetrometini genocidne politike svih vlasti od autro-ugara do  fašista . Za njegovog oca svi su oni gladna  bagra i fukara , pljačkaši i zulumćari , .jer su mu  krali kutruno povijeni  identitet, ekonomske resuruse, prošlost… otavljajući muslimanima život bez nade.

Možda je školovanje u jezuitskoj školi dalo Kulenoviću onaj europski pristup svijetu, jer u 17 godini stvara Ocvale primule, nagovještavajući svoj poetski raskoš.

Sonet kao forma, vrlko težak ,  nezahvalan i nepopularan izbor,  Petrarka i renesansa  kao uzor, neiskustvo kao prepreka da se potpunije zaokruži skoro pastoralano  poimanje poetike i soneta. Ipak Sonet će Kulenoviću ostati najomiljeniji izraz, i postače jedan od najboljih „sonetičara“ bivše  Jugoslavije i bosanskohercegovačke književnosti.

Ocvale romule, ciklus od pet sonete:

 I .ABBA ABBACDC DCD

II.ABAB ABAB CDE EDC

III.ABBA ABBA CDE ECD

IV. ABAB ABAB  CDE CED

V.ABBA ABAB CDE EDC

Stroga forma  „petrarkinog“ (italijanskog)    soneta  je do krajnosti ispoštovana . ali raskoš mladalačke riječi , procesuirane kroz romantičarsku  elegiju , zamjetljivo definišu jezičku čistoću i izvornost koju će  Kulenovic , kasnijim pisanjem vrlo studiozno prići i postati rodonačelnik i pjesnik tradicionalne  muslimanske riječi , očišćene od svih zalutalih nećisotća.

U „ Ocvalim primulama“   pjesmik se isplakao nad svojim djetinjstvom i djetetom koje se više nikad neće vratiti i osjećaj nadolaska vremena punog tjeskobe , gorčine i usamljenosti , koji ga ,  uprkos Kulenovićevoj „veselosti“ i životnoj energiji ,zauzetosti i posvećenosti revoluciji nikada neće napustiti.

Primula , jaglac, jagorčevina cvijet koji se prvi iza zime  javlja i prvi nestaje. I  sjetno blijedožut i veselo raskošan  , kao mladost koju olako propuštamo, kao da simboliše jednostavnu raskoš Kulenovićeve riječi.

Kulenović će reči : Sonet – u toj klasičnoj formi pjevanja uvijek može biti svoj, i uvijek nov…

 Kulenovićeve poeme , iako bazirane na „tužbalicama / nariocaljkama“  djeluje razigrano, žestoko, jer ne prizmaje smrt. Smrt je naravna situacija, a život odi dalje i vraća se jači i ljepši, oplemenjen upravo za uspomene , koje smrt nikada ne može ponijeti sa sobom.

Drugi svjetski rat Skenderu Kulenoviću donosi smrt oba brata, koja su zbog svojih ljevičarskih ideja ubijena od strane okupatora.

Poslije slijede isto tako „nepopularne“  poeme nastale tokom II svjetskog rata  , da bi bi se na kraju životnog opet vratio sonetu..

Stojanka majka Knežopoljka

Jezički bio je vrlo dosljedan , strog i najveći  čistunac od svih savremenika.

Odmjeereno bdije  i na svakoj izgovorenoj riječi i apostrofu.  

Započeo Sonetom , a sveukupno djelo okončao jedinim romanom Ponornicom. Paralele su moguće , ako se uključe poveznice, u međustvaralaštvu. Stojanka majka Knežopoljka je najčitanije i najpopularnije Kulenovićevo djelo, Dok se bauk nacionalizma nije proširio prostorima bivše Jugoslavije i BiH.

Zapravo Kulenovićev pad u očima čitateljstva i estamblišenta srpske provinijencije godinu dana pred Kulenovićevu  smrt izdavanjem romana Ponornica.

Sonet će u stvaralačkom smislu pratiti Kulenovića čitav život. Stojankja majka Knežopoljka je njegova posthumna  zla kob. Vinula ga je u komunističke, partizanske visine i bila obavezno mjerilo patriotske lirike. Sunovratila ga u ambis zahvaljujući dežurnim kerberima naciona kojem je pripadao.

Sojanka majka Knežopoljka je stvorena u jeku fašističkih  i  jasenovačkih klanja Kozare i potkozarja, Skender Kulenović je samo časni čovjek, gospodin i po rođenju i po odgoju , poeta po vokaciji  ,  koji svojom rječju ustaje protiv fašizma , iako na prvi izgled dolazi u sukob sasvojom porodičnim naslijeđem.

Shvata da se poezijom mora boriti   protiv univerzalnog zla ,koje se nanosi jednom/bilo kom narodu 

Da su  imena Stojanke,Srđana,Brđama,Mlađena  imala muslimanske značajke i dekor prebačen na Drinu bio bi najveći muslimaski pjesnik,ali zamjerio bi se revoluciji i Goli Otok mu ne bi ginuo, jer su podrinjski pokolji bili komunistički tabui.

A onda u vremenu prije Ponornice, valjda u vrijeme smrti majke (nemoguće doprijeti do podataka) javiše se dvije nježne tvorevine posvećene majci:

Poema „Na pravi put sam  ti, majko, izaš´o i sonet „Nad mrtvom majkom svojom“ vraćaju ga begovskim/muslimanskim korjenima.

„Na pravi put sam  ti, majko, izaš´o“ je trebala da bude druga strana , protuteža  poeme Stojnake majke Knežopoljke, ali nikad nije dostigla prijemčivost ratne poeme.

Tematika Kulenovićeve poeme o Majci  nije  podobna, ni za socijalistički režim , ali ni za potonji muslimansko ksenofobni milje.

Mnogo je tu pominjanje Alaha , begluka, propasti i otimačine od muslimana, ,a sa druge strane, djevica ko biser čisti ,žena , majka,muslimanka nikad muža u oči ne pogleda. Jer taki je običaj. Išćekujući zorom pijanog muža, zarad djece majka krhka i umorna sve jade izdevera.

Njegovoj sestri Ćamki , (jedini živi rod ) se nije svidio prikaz lika njihovog oca u poemi. Kulenović je to poštovao i tek mnogo kasnije ,  po njegovoj smrti je objavljena.I umjesto da čovjeka , poetu, koji sve stvari pokušava postaviti na svoje mjesto , maestralnim , orginalnim i neponovljivim bosanskim jezikom , uvrste u največe bosanske pisce, guraju ga u stranu, u zapećak.

Roman “Ponornica” pripada književnoj epohi modernizma i kao da je uzročno posljedični nastavak poeme  „Na pravi put sam  ti, majko, izaš´o. Zapravo može se sasvim slobodno reći da je poema  dala osnovni motivcijski okvir romanu.

 Roman govori o nasilnom  rušenju begovskog poretka,o otimačini – agrarnoj reformi , o slomu muslimanske patrijarhalne kulture i zajednice. To je naizgled porodična , autobiografka hronika.

Ali i  tragična sudbina stotina hiljada muslimanskih porodica poslije odlaska Turaka sa Jugoslovenskih prostora. Sudbina koje uveliko korespondiraju  sa pojmom opštesvjetski genocid nad muslimanima.

Muhamed, glavni lik  i sveznajući pripovjedač , kroz sjećanja prebire i secira  moralnu sadržinu događaja iz mladosti i etičku dimenziju tadašnjih prilika i odluka   Istovremeno, u romanu teče etičko preispitivanje vlastitih postupka i analitički pregled sadržaja historije i kulture.

Nažalost roman izgleda malo nepotpun, što je  za očekivati, jer je zamišljen  kao prvi dio autobiografske tetralogiju.

Možda bi za kraj trebalo reći nešto o njegovom jeziku.

Kao osnovnu značajku je njegovo insistiranje na čistom narodnom , prvnstveno bosanskom – muslimanskom jeziku.

Čak i u Stojanki  majci Knežopoljki nema srpskog jezika, osim kada se pojačava naricateljski ton poeme.U univerzalnoj poruci kojom se , na kraju , ipak bira život kao jedinu mogućnost, poema postaje himna života, pobjede i slobode,u kojoj se osjeti vjerkovni san i dah    Bosne :

“Jer će ovdje, gdje je samrt vršaj zavrgla,

I vršući krvlju liptala,

Pa na koncu svoju samrt ovrhla:

Ko krv danas, sutra med proliptati,

Med i mlijeko djeci našoj do grla –

Zemlja će nam u sunce prociktati!”

Uronio se  u lik Stojnake, pravoslavne majke, ali još više u lik svoje majke koja postaje paradigma muslimanske majke i nešto najljepše u muslimanskoj poeziji .Mnijemo da ova poema nikad neće biti prevaziđena. Toliko je ljepote,nježnosti , blagosti, nježne majčine duše unešeno  u riječi , u kojima se kao sasvim prirodno i  obavezno javlja Milost Allaha.Jer majčina je ljubav nešto iskonsko , od neba darovano , beskonačno i bezgranično,a tako blisko i jednostavno.

Danilo Kiš svoj esej o Kulenoviću počinje dijagnozom: “Skender Kulenović je bio rudar jezika… Zalazio je on u najdublje slojeve našeg bogatog jezika… Jednako u svojim pjesmama kao i u svojim prozama, Skender je birao uvijek najtvrđu riječ, uvijek iz najdubljih jezičkih slojeva, uvijek iz najtamnijih svojih leksičkih zona, jer je za njega najtačnija bila ona riječ koja je najduže mirovala u rudi predanja, ona koja je najmanje istrošena, ona koja je najljuće zveknula na njegovom jezičnom nakovnju.”

Radomir Kontantinović će u Filozofiji palanke značajno mjesto posvetiti Skenderu Kulenoviću , ne skrivajući divljenje o „izuzetnom jezičkom čulu“ čije je  „znanje jezika na granici bića i ne bića,na kojoj kao da se,  pod prijetnjom uništenja, između ‘stvari’, egzistencije i riječi gubi razlika, tako da na mahove tu biti znači govoriti …

Alija Isaković je svoj  kanon  BISERJE; Izbor iz muslimanske knjizevnosti, zasnovao upravo na Kulenovićevom jeziku. Štaviše, može se reći da je Kulenović uz Maka Dizdara i Mešu Selimovića sebi obezbjedio centralno na kojima će bazirati    Isakovićevi kanonski kriteriji.

Kulenović će isticati: „Svakoj mojoj pjesmi prethodio je neki neizdrživ napon u meni. Nakon nečega što je, gledano s jedne strane, neka neispoljena misao, s druge emocija“, rekao je sam Kulenović o svom pjesničkom stvaralaštvu. U „Ocvalim primulama“ to je žal za sretnim djetinjstvom u Bosanskom Petrovcu prije Prvog rata, u ratnim poemama to je krik boli, a u poznim sonetima to je misao zrelog pjesnika koji vidi iza „bezzidnog zida“.

Zato je , sjećajući se  majčine ljubavi , taj bezvremeni  damar umio prenijeti i u lik Stojanke , majke Knežopoljke.

Ono što najviše smeta u prihavatanju i ocjenjivanju Kulenovićeve poezije i djela je isticanje Kozaračke majke u prvi plan, koji čini ogromnu sjenu nad ostalim njegovim opusom, iako to i nije njegovo najbolje djelo.

Enes Duraković,  drugi „ najznačajniji „ antologičar i grobar  muslimanske književnosti, uzima Kulenovića, posebno njegove sonete, za  estetski središnju ulogu u pristupu muslimanskoj književnosti svoje kanonzacije. Ali vrlo nepristojno , nehumano, neknjiževnoi nekritički sakati Kulenovićevu poemu Na pravi put sam ti, majko, izišo na dva dijela . Ptvi dio koji odgovara  njegovom  mentoru Aliji Izetbegoviću uvrštava u neku svoju  antologiju muslimanskog književnog stvaralaštva.  Drugi dio radikalno briše kao da ne postoji , jer, zaboga ,po njegovoj kvaziinterpretaciji  poenta poeme date u tom dijelu nije dovoljno poetski jaka i uspjela. A taj dio zapravo govori o tom pravom  putu na koji je pjesnik izašao. A taj put je našao sa svojim partizanskim drugom pravoslavcem Jovanom. A to je opasnost koju krije komunizam. Nema naciona i nacionalizma kao prepreke ka prevednom životu. Uh , kako je ta misao žestoko protiv udruženih nacionalističkih fašista BiH.

Njegiov diskurs slijede i ostali sitnošićarđijski  piuni i uvlakači ,tako da će te poemu Na pravi put sam ti, majko, izišo ,vrlo rijetko naći objavljenu  u integralnom tekstu.

„Poslijeratne antologije bošnjačke književnosti štampaju ovu poemu tačno tako: bez kraja, bez nade, bez kmetova, bez partizana, bez nevjeste koja je dovedena ‘iz šume’. Jedan dio naše historije i vjerovanja u humanost ovim je bespotrebno i divljački povrijeđen.” ( Šejla Šehabović )

.

.

  .

 

.

 

 

  . 

Mati moja:

Stabljika krhka u saksiji.

Pod strehom pitoma kumrija.

Vijek u četiri duvara.

Čelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim.

Derviš s tespihom u tekiji.

U mejtefu,

u žutoj sufari i bijeloj bradi hodžinoj,

ovaj i onaj svijet ugleda:

Po kosi osjeti rosu meleća,

na uhu crni šapat šejtana,

u srcu prelest saraja džennetskih

i stravu vatara džehennemskih,

pred očima čengel strašnog Azraila

što dušu vadi iz žila roba božijeg.

Djevojkom,

s ledenog Šumeća pod kućom vodu je grabila đugumom

i preko sokaka, zavrnutih dimija,

rumenim je listovima trepetala,

kaldrmom grbavom pod kućom

mokrim je nanulama klepetala,

od muških je očiju bježala:

čista da dođe onome koji joj je zapisan,

kadifa bijela i kap rose sabahske,

na njegov dlan.

Na dan

petput je od svog Allaha iskala

taj da joj bude

mlad i pitom

ko softa,

i ko kadija,

pametan.

Uz sokak ga je kroz mušebak snivala.

Srmom i jagom u čevrme slivala.

Svilom iz grla, podnoć ga zazivala:

»Kolika je duga zima bila…«

Na pjesmu: mjesečinu,

na dlanove: čaške rumene Allahu otvorene,

Allah joj njezin,

na dahu svoje milosti,

spusti sa njezine zvijezde sudbine

duvak paučinast, ucvao zlatima,

bogatu udaju:

Te ićindije,

Đugum i mladost iz ruke joj ispade i Šumeće ih odnese:

fijaker stade pred avlijskim vratima,

siđoše jenđije.

Grlo i koljena britka strepnja presiječe.

Srce glomnu.

Glava prekrvi.

»Tako ti velikog straha i milosti,

on da mi bude dobar i ugasan,

i ne odmiče me u daleku tuđinu,

i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!«

Premrlo krto joj tijelo

u feredžu,

u kabur tijesan, slijep, zagušljiv

staviše.

Ko ranjeniku,

glavu joj bijelom tulbentom

zaviše.

Ko s ovim svijetom,

s rodnom se kućom i plahim Šumećem

u Šumeću suza, majci na prsima,

rastajala.

Ko mejita,

obeznanjenu je u fijaker unenoše,

i dva je ata,

ko na onaj svijet,

zanesenu ponesoše

i ko kadifu bijelu i kap rose sabahsje

mom je ocu

donesoše.

Usnom i čelom,

tri nove ruke poljubi:

svekru, svekrvi, njemu.

I kako tada sakri ped njim oči,

Nikad mu više u njih ne pogleda:

Nit joj bje softa, nit kadija!

Pred svitanja,

prigušiv dah i lampu,

uz mrtvi sokak

batrgav mu je korak osluškivala.

Pjanom,

kundure mu obljuvane odvezivala.

Stranca,

Pitomošću srne zalud ga je prodobrivala.

Voskom podova i mirisom mivene puti,

svjetlinom odaja i grla

kajmakom na kahvi,

cimetom jela i tijela,

zalud ga je, zalud dočekivala:

Sljepočice nikad joj ne dirnu

dlanovima dragosti,

već je istrga kliještima požude.

Poslije svakog poroda,

šamijom se mrkom podnimljivala.

Zelene nokte

u tjeme joj je svekrva zarivala:

Bez njenog pitanja

ne dahnu.

U četiri tupa duvara klonulo je othukivala.

»Golemo nešto, golemo sam ti skrivila.« Allaha je

zazivala – svakoga klanjanja.

Na tespih žut: suze ćehlibara,

na žute usne: zapis koji šapće,

na dlanove: žuta, Allahu otvorena sureta,

Allah joj njezin,

prstom svoje milošte,

otrese s njene zvijezde sudbine

rosu vedre rumeni,

nur u pomrčinama:

Te noći,

ja joj se rodih: sin ko san!

Izažeh joj se iz krvi:

Bjeh joj razgaljenje u grčinama.

Odlomih joj se od srca:

Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama.

Bjeh joj sunce u četiri duvara.

Hašiš tupim moždanima.

Ko pjenom smijeha,

sapunicom je omivala butiće mi rumene,

ko u dušu,

u pamučne me uvijala pelene.

Dojkom ko hurmom

na usta mi je u bešici slazila.

Ko u svoj uvir,

na dojku je uvirala u mene.

Nad dahom mi je strepila ko jasika.

Da joj ostasam – Allaha svog je molila –

ko jablan uz vodu,

i da joj ubijelim, urumenim

ko djevojka pod šamijom,

i da joj upitomim

ko softa pod ahmedijom,

da joj ne budem kockar ni pjanica,

nego sve škole da joj izučim,

i da joj budem

učevan

i ljudevan

i kućevan,

i da se pročujem u sedam gradova,

pa da me onda na glasu kućom oženi,

pticom iz kafeza,

koja ne zna na čem žito,

na čem vino raste,

o kojoj se prvi momci izlaguju

petu da su joj i pletenicu vidjeli,

o kojoj krmeljive ebejke šapuću

ko o sehari mirisnoj zaključanoj.

Kućom i dušom

mir i bogatstva da joj rasprostrem,

kuću i dušu

bajramskih slastima da joj zalijem,

pa kad joj se vratim iz čaršije,

podvoljak da mi udobrovolji

sofrom raspjevanom,

nevjestom svjetovanom,

a kad joj od sreće i godina

ohlade kapci očinji,

ja, vid joj očinji,

na svojim da je rukama,

sretnu i mrtvu,

u kabur meki položim

ko u dušek džennetski,

zemlji i Allahu njezinom

da je predadnem pravednu…

A trut begovski i rakija,

u ocu muška pomama

– kućni hajduci vukodlaci –

kuću i dušu joj ko vode rastakahu,

dok jedne noći dođe poplava,

odnese zemlje i kmetove,

a zadnji dukat, što joj ostade,

zadnje zrno bisera,

zadnji ćilim

pojede

rz begovski bezruki i glad bezoka:

Rodnu kuću prodasmo

i gola čerga postasmo,

plašljiva, kirajdžijska…

Od tespiha su joj jagode drvenile.

Od aminanja joj usnice mavenile.

Ko trulež slezenu

memla joj je progrizala zelena

dva žuta obraza u četiri siva duvara.

Pijavica gladi

tjemena nam je nesvjesticom sisala.

A ona,

ko zemlja pregladnjela,

u žile sinu-jablanu svoj zadnji sok je brizgala:

Od starog zara haljine mi skrojila

da joj u školi ne krijem golih laktova,

a kad joj se vraćah s knjigama,

s glađu u mozgu,

sa zimom pod noktima,

dva mi je promrzla krompira gulila

i nekakvu mi pticu bajala

koja je pjevala kad joj je bilo najgore:

Samo da jednom kuću i srce joj napunim

i na put pravi da joj iziđem…

I treći, put,

baš kad je sreću tu ko porod očekivala,

Allah joj njezin,

mrakom svojih strahova,

ko mrkom čohom oblaka,

potrpa njenu zvijezdu sudbine:

Ne bjeh joj gojeni kućenik,

već čudnovat kockar i pjanica,

za srce ja je ujedoh:

Svoj život bacih na kocku

i pjanstvu slobode

svaki svoj živac,

ko žednu usnu,

predadoh…

Za mojim krivim petama i progledalim hlačama,

prašinom svjetskih drumova.

tužno,

ko ovca za izgubljenim janjetom,

išle su njene usne i oči posivjele:

»O sine, sine, sine nesretni,

bunom mi se otrova

i na put krivi zabasa:

Gdje ćeš ti svojim nemoćnim rukama

Srušiti nepravdu-planinu?!«

O majko, majko, majko presretna,

na pravi put sam ti, majko, izišo:

Sjećaš se čvoravog bijelog kmeta Mihajla?

On nam je pokornu miloštu donosio,

u torbi sirac žut i suhu plećku ovčiju.

Sjećaš se klapčičća uz njegovo koljeno.

vižleta preplašenog, rumenog Jovana?

U djetinjstvu,

u zelenim maglama,

dok je stari Mihajlo, na plastu sijena plamen osvetnik,

sjekirom plast rasijecao, hak begovski sjekao

i ispod kivne oštrice zvjerao na mog oca u hladovini –

ja i Jovan

goli u dušama,

goli na konjima,

žilave grive smo uz zelene obale stiskali, –

dva vučeta,

u divljoj smo se rumenoj prohi krkali, –

živicama gloginja, šipka i trnjina

– dva zmijića užagrena –

nas smo se dvojica prikradali

jastrebu u polju na staroj kruški divljaki:

S tim ti se, majko, Jovanom sretoh u šumi,

na pravom putu!

Djedovi su nam se kurjački

očima priječali u grla,

a nas se dvojica dječački

zgledasmo u srca,

poljubismo se u grla,

junački.

Kad prvi šiknu mlaz iz vrata naših drugova,

kad prva streha zapraska

i kose naših dragana u dimu zamirisaše,

majko:

griva vihorna među prstima,

mirisna proha u nozdrvi,

uzvijeren jastreb u oku,

sloboda, u žili mlijeko majčino,

ko krv udari

u glavu moju, u glavu druga Jovana,

i mi stupismo tvrdim petama ratnika

na ovaj škriljeviti, jaružni šumski put,

na pravi, majko, put!

Iz usta tuč ispalismo:

tuč-zakletvu

da ćemo ih stući ko škorpije!

Iz cijevi riječ izustismo:

riječ-kuršum,

i ratovasmo skokom hrtova,

i ratovasmo vilicom ratnika,

i ratovasmo zenicom pobjednika,

i sada oni, došljaci-kurjaci,

iz loga tegle krvave repine,

sugluho viju u našem požaru…

I čuj me, čuj me,

s tespihom sijeda ropkinjo:

Ruke su naše svemoćne,

mi ćemo uskoro

nad tvojim gradom tespihom ognjenim zvecnuti,

i kad ti kuršum ubasa u četiri duvara

i kljunom propjeva kraj uha,

to ti ja, majko, s pravim putem dolazim,

s vojskom i rumenim zvijezdama

i vodim nevjestu, mladu mjesečinu,

izažetu iz krvi,

odrunjenu od srca,

razgaljene u grčinama,

od njenog grla i očiju

i sehara mirisnih, otključanih,

kuće se kuće prelešću,

i majke smiju sjedinama,

zemlja-rana

mládi novim djetinjstvom.

Sumračje blijedo u bezglasnoj sobi.
Zastori su spušteni.
Umorne moje trepavice, i one su sklopljene!

Ja vidim dvije svijeće voštane. Zapaljene
Pored njenog odra.

Ona tako mirno spava. Nepomična.
I smiješi se. Ljiljani su oko odra
Ukočeni.

Samo njihov miris lebdi oko odra.
Ona spava. I smiješi se.

Ispuni se želja tvoja, Lelijo, srce!
Šuma od ljiljana bijelih oko tvog odra
Miriše.

Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;

Zaboravi milovanja u večeri meke,

Sreću srdaca naših.

 Jesen je, Lelijo, jesen:

 Kišna i siva jesen,

 I treba da se mladi rastanemo.

 Lišće u tvom vinogradu

 Požutjelo, osušeno,

 I većinom popadalo

 Po umornoj crnoj zemlji.

 Jesen je, Lelijo, jesen:

 Kišna i siva jesen,

 I treba da se tiho rastanemo.

Zaboravi vedro ljeto: i sunce, i žito zrelo;

Zaboravi milovanja u večeri meke,

Sreću srdaca naših.

Brod (Zvjerinac), 24. listopada 1922.