Ne ulazimo u polemiku!
Bezpredmetno je.
Svako ima pravo na svoje mišljenje .Isto tako i da se kreće i da bude kreten.
Notorna činjenica je jedna:
Sarajevo je odbranio Bog Milostivi , Tito i mahalaši.
Nemamo potrebu objašnjavati.
Istinu znamo!
Neuki nek se pitaju zašto to , kako to?
Kod nas u Bosni Zemlji Božije Milosti i Sarajevu Gradu čednosti sve je umilnije i plemenitije , bremenito od Božćije Milosti i Ljubavi ljubavi još od Ezela vakta.
Nebo je čistije, cvijeće mirisavije, ptice lepršavije , rijeke modrije, sunce sjajnije, mjesec blistaviji, maglice svjetlucavije, duše prozračnije.
Tek koliko u Bosni prelijepih žena blaženog srca ima, um da stane. Koliko nevinosti i snenosti Bosna ima , nutrina da se razigra i pleše kao dašak mjeseca ; što u izmaglici purpur sunca, na počinak kreće. Svaka žena je ruža, modra rijeka, kristalni izvor , koji se sanja, i kada kiša lije i snijeg leprša . Njene su oči sjaj neba koji blista od čistoće i nevinosti njene duše, njene su ruke lagana krila anđela što miluju djetinje lice , tijelo ne hoda već treperi i titra i muškarac se u njihovoj nježnosti gubi.
Svaki je Bosanac Bošnjak , Bogumil i pjesnik, jer ga preuzvišena ljubav prema Bogu Jedinom i ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao , na lijepe riječi i milost upućuje. Bosancu su riječi kao snovi koje sanja, kao žena koju voli. Svaka je riječ ljepša od one prethodne, pa slijedeća i tako redom dok ne poteku ko potoci što u rijeke, jezera, mora svoju ljubav prelijevaju.
Iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav.I čestitost i iskon Kamenih spavača.
I hajd ‘ ne zaljubi se u tu Božju ljepotu i milost.
Hvala Gospode milosti i ljubavi pun.
Amin za vjeke vjekova.
Alelujah.
Sretan i blagoslovljen Božić uz puno sreće i zdravlja želimo svim pripadnicima Rimokatoličke vjeroispovjesti.
Neka slavlje traje!
Danas je 25.Decembar / Prosinac 2021. godine.
Božić je – Katolički.
Blagdanski praznici vedri i snježni!
Nadamo se dobroj i mirnoj godini.
Rimokatolicima i svim onim koji slave Božić prema julijanskom kalendaru želimo
Sretan i blagoslovljen Božić.
*
Svečani je dan. Treba željeti mnogo , jako mnogo dobra.
Ne samo materijalnog.
Obilje zdravlja, lične sreće i svakoga dobra Nebo dariva svakog dana po svojoj pravdi.
Treba se mnogo moliti se za dobar svaki dan.
Moliti se da mir zavlada u svakom kutku dunjaluka.
Da ljudi ne čine zlo jedni drugima.
Da komšija bude sretan i da mu se krava teli dvojkama i da mu dom beharom i badnjakom miriše.
Činiti i poklanjati ljudima dobro koje sebi želite i imate.
Da ljubav Božija bezuslovno zaigra u svim srcima , u svakom domu i prema svima.
I da praštamo, bezrezervno praštamo i da se zlo vikad niše ne dogodi.
Amin Gospode Ljubavi i Milosti..
4.decembra 2011.u 21 sat sve je stalo
Zvijezde su pojačale sjaj
Zviježđe se razmaklo
Bilo je veoma svijetlo
jer
kristalnim suzama Mjesecc je slavio
Vesna Višnjevac je usnila.
Još jedan Anđeo se uspeo na nebo.
**
Vesna Višnjevac -28.02.1978. – 4.12.2011.
*
*
Ona spava/ Nevinost
Proljeće u oblacima
Ruže i još ruža
Dodir usana i pobjeglo proljeće
Rijeka rastanka
**
**
Ćao Malena
Princezo ,
vrijeme prolazi , a …
Ne čitamo tvoje nove pjesme deset godina.
Mnogo je to neispisanih riječi
kojima si mogla ljubav sniti,
našim srcima radosti liti
i bar jedno dijete roditi.
Ne čujemo tvoj glas 3650 dana.
Mnogo je to dana bez osmjeha i radovanja,
bez nježnih ruku dobrote i milovanja.
Ne gledamo ,predugo ,tvoje oči boje radosti.
Dugo je to zaustavljenog vremena
bez tvojih snenih usana boje ljubavi.
Mnogo je to nedostajanja.
Još više boli.
Niko da prošapće – nedostaješ nam.
Nijemimo.
Sleđeni smo.
Lako je meni.
Ja svoju bol u pjesme,snove ,slike pretočim.
Naslikam oblak i vidim Te.
Naslikam zviježđe
i znam da gore si
Zamislim Modru rijeku,
a Ti ploviš njom,
bijelim čamcem nevinosti.
Nije nimalo lakše , ali eto živi se.
Najteže je tvojoj sestri.
Boliš je mila,
a bol ona ne smije bolovati.
Mora biti hrabra majci ti,
jedino radovanje na ovom dunjaluku biti.
Teško je to breme.
Mora biti jaka , kažem,
a vidim , srce si joj sledila.
Hrabra je i šuti i radovanjem zrači ,
ali da je niko ne vidi ,svaki dan otplače.
Ubija se radom i čednošću.
Bojim se ,život će proći pored nje,
a ne zna , da ti je najveća želja ,
da joj daškom anđela pomiluješ kćer.
Biće Tebi , Vesni nalik.
Bojim joj se reći:
Nema u tebi grijeha Mila.
Neće razumjeti. Dijete je još.
A majka Ti šuti.
I radi što nikada radila nije.
Izađe na livadu , motiku u ruku
i bubaj i krhaj po zemlji,
k'o ona joj kriva što te uzela.
Kopa ,Mila, toliko krvnički rinta,
da je leđa , kičmu slomila .
Eno je kri'va, jedva hoda.
Narod misli boli je noga.
A nije Princezo, boliš je ti
nedostajanje tvoje.
Niko ne vidi – život je bolii
polako slama.
A ponekad, kada dvije sleđene kamene gromade tuge,
slomljena majka i sleđena sestra Ti, pobjegnu sobama svojim,
tada ja , na drugom kraju grada ,osjetim te vrišteće boli,
zarovljene u posteljinu,natopjenu suzama što krvare
i odćute izgrižene usne.
Oprostiće mi tvoja majka, slomljena tuga ,
mene malo više boli tvoja sestra.
Pred njom je život , a ukopala se.
Pred njom su radovanja , a postala je plemeniti stećak.
Sve vidi i opaža, a šuti.
Svoje misli samo razumnim nudi.
Urijetko.
A takvih je sve manje. Znaš i sama.
Oni nerazumni su i tebe boljeli i otjerali.
Znaš da prelijepa je tvoja sestra,
jer svaki dan je gledaš,
a ona se boji pogledati u svoju čednu dušu.
krijući da u njoj živiš Ti i vapiš ,
da želiš da ona umjesto tebe živi,
ono što Ti nisi mogla.
Malena, Vera je ista je Ti.
Nevinost – Anđelu nalik.
Moj pogled se osramoćen vrati,
jer ne mogu vas razlikovati,
a ne mogu sjesti pored nje,
kao ni do tebe Tebe ,
zagrliti , kosu pomirisati , poljubiti i pričati:
Prelijepa si, kao djevičanska ljubičica ,
sa livade kraj kristalne Modre rijeke,
na kojoj na terešnjinom stablu,
još uvijek vaša se ljuljačka njiše.
Nježna si, kao kapljice rose na mirisnoj crvenoj ruži ,
nalik tvojima,kojima nisi dala dala da procvjetaju ,
iako vrijeme je bilo.
Da znam , uvijek si krhki pupoljak bila i o ljubavi snila.
U svojoj čednosti , ljepotu i čaroliju si u svima vidjela.
Često se zateknem kako pomišljam na tugu i postidim se:
-Bože Milostivi ,
koliko je ljepote ,dobrote,svjetlosti i nevinosti ,
u toj djetinoj duši bilo.
A ja neuk, u svojoj žurbi ne stigoh da te upoznam.
Oprostićeš mi Mila,znam to.
Uvijek nekud lutam i sanjam.
Ponekad se zaboravim , zalutam.
Uvijek si mnogo praštala ,
svima, a svoje boli vješto skrivala.
Oprostila si , i sestri Veri i majci Radi ,
što ne mogu da ti oproste tideset tri godine tvoje nebu poklonjene ,
što ne mogu da te puste, da odiš tamo gdje pripadaš .
I ponekad me posjetiš u snovima.
Tada shvatim da nedostajanje nema smisla.
Blago i tiho kako si samo ti znala,
pričaš mi o sebi, o ljubavi, snima,bolu…
kao o trenucima koji su se morali desiti.
Možda je sve moglo biti drugačije , a ipak nije.
Žao ti majke i sestre.
Kažeš, tebi je dobro gore.
Oprostili ti djetinji nerazum , jer Anđeo si.
Tebe više ništa ne boli.
Tebi se više ništa loše ne može desiti.
Napokon sretna si.
našla željeni mir.
Tamo gdje si , sve je svijetlo,
Puno ljubavi i milosti.
Čista ljubav.
Tvoj otac te za ruku drži.
Ti sada devet godina imaš.
Tačno onoliko koliko si imala, kada je on morao otići,
a ti ga čitav život bolovala.
Dobro Malena , shvatio sam.
Reći ću usamljenim ženama:
Vesna je dobro.
Voli vas.
Nikad prestajala nije da vas miluje svojom dobrotom.
Mama, ti si bila život moj, ne plači,živi,
i manje se sveti zemlji.
Pazi mi na Seju,najnježniju drugu moju.
Sejo,moj ležaj čuvaj za moju netjaku
koju treba da mi rodiš.
Mater mi svako jutro čvrsto stegni.
Mnogo me bole boli vaše.
I molim da mi oprost date.
Hvala ti Malena,
Dašku proljeća nalik
što još o nama brineš.
Takva si ti.
I kad nas boliš,
i kad nam tugu nosiš,
ti si naše radovanje.
Vesna ,proljeće naše,
Hvala ti za sve
Bio jednom jedan Lav mudrac.Imao je jednu umiljatu lavicu ženu i osam kćeri.
Jurco objesni lav,dosta dugo živio,pa umro.Lavici ženi u amanet ostavio ne daj mi kćeri.
Majka pokunjena bila jer je znala da su tri kćeri njegove krvi bile i četvrta pola,pola.
Četiri druge,ispostaviće se, mu je za kćeri podvalila,a da to ni sama htjela nije.
Od one tri dvije čestite bile.Treća tako i tako; četiri petine krvi čestita ,jedna petina od bludničke krvi.Četvrta miješana pod budnom paskom najveće bludnice.
Ostale četiri one podvaljene, ali i zavedene se družile sa lavljim kujama raznih dunjaluka i sve na kraju postale kurve.
Najveća,šapom sa tri prsta se družila sa onom starom bjelosvjetskom ofucanom prostitukom. Ta krezava sifilistička kreatura, premazanom svima mastima , nosila minjak sa
šestokrakim krstom na zadnjici.Spoj linija se završavao tačno iznad cvajtare.To joj sada glavna zanimacija.
Druženje njihovo,čitavo stoljeće to je samo promet i kupleraj bio; smišljanje podmuklog plana nekog.Imale su one i stalne ljubavnike.Ona u minjaku anglosaksonskog jebača krava i maloumnog konkvistadora, obojica genocidne ubice Indijanaca.
Ona troprsta kćer dvije zvijeri, pijanduru stepsku i rakomornog predsjednika abortusa bartolomejske noći.Njoj za guzom ,njušeći joj smrad i skupljajući kurvinjske mrvice kaskala je treća kćer.Ove dvije lavice kćeri nerazdvojne bile,dva oka u glavi ih prozvaše.Kasnije postaše razrooka ali i dalje u istu zadnjicu pušu.
Ona Mudračeva kćer što liči na podmuklu lobanju slipavog gmizavca razjepljene čeljusti nazvaše šah bludnica.Ona se najviše voljela družiti se najstarijom svjetskom bludnicom što po vlastitom predskazanju življaše ispod sedam brda.
One ne samo što su bludnice bile već proročanstvima sa plafona homoseksualke postale i boleštine fasovale.Religija im udaje i ženidbe branila i HIV darovala.One su od 12o4.godine ratove u ime krsta krasta, pogani svoje, protiv jedne od tri čestite unuke ratove vodile.
Četvrta ona,od tri brda, kćer,lavica kuja se kćeri naci lava priključila.Nije joj u pamet došlo da ta kurva ili svoju djecu guta ili im nevinost plinskim maljem oduzima.Kad joj dosadno bilo ona se sa šah sestrom ili bludnicom sedam brijegova kurvala.
Ona polu čestita,ona,polu bludnica je bila takva jer je morala.Pola krvi u njoj od oca čestito bilo a ona plodna i rodna.Pola krvi sa sestrom tri prsta zajedničko bilo i to pola zvjerski i bludnički bilo.
Četiri i po bludnice bludničile sa ruljom bjelosvjetskih bludnica i zvijeri.Bludnica tri brda se kao prava pravcata hijena ponijela.Izmakla se i u pootaji svoj dio očekivala i najprva ga, još prije kraja, ukrala i opljačkala.
Šah,troprasta i ono drugo oko u glavi bludnica se k'o fol zavadiše i na onu najčestitiju kćer se ko zmije otrovnice baciše. Njena čestitost se nije dala,kurve na pravo mjesto u zvjerinji brlog poslala.
Onoj drugoj čestitoj vremena dala,pa je ova ponajbolje prošla. Koliko dugo ne zna se. Zvijer i dalje rovari.
I ona čestita od petina je dobro prošla.Nekako se četiri petine njene iz zverinjih ralja troprste i jedne petine izvukoše i nogu im dadoše.
Ono čestito pola od one pola pola još uvijek ne zna na koju će stranu.Zasada je troprsta bludnica-zvijer kuja željeznim stiskom drž.
Da skratimo,kćeri bludničke pod mentorstvom ostalih bludnice i zvjeri; majku rođenu bez imalo milosti rastrgaše i ubiše.Ocu se mrtvom na umnost,čast i grob istovariše.
I oboje; otac i majku mrtve na inkvizicijske lomače baciše. Čekale su samo četrdeset sedam godina,u potaji,u zasjedi. Lavice kurve kurvanjski radile i krvoločno ubijale.Taka im zverinja narav.
Mudrac bijaše muž lavice majke; bivše domovina.To je izraz kojom nova zvjerinje bludnica žele da oskvrnu majčino i mudraca truplo. Da ih spale i pepeo njihov raspu po mračnim i krvavim stazama svojim.
Mudraca i njegovu ženu i mrtve hoće i dalje da ubijaju. Oni isti koji su kćer,lavicu njihovu čestitu htjeli da među sobom rastrgnu. Bludnica, zvijer, četnički i ustaški koljači uz malu pomoć trezorskih kahve minderpuza.
Neće moći.Mnoštvo novih lavova i lavića će ih braniti i reći:
“Ne dirajte časnog mudraca dok spava; svoju silovanu i raščerećenu kćer i svoje tri časne unuke ubijane i silovane sanja.Njih ima ko da brani.
To je naša domovina i otac njen.I uvjek će biti. Tako i historija to piše, pamti i broji.”
Novu nam domovinu,onu što od čestite kćeri posta, smo voljeli i prije.Uvijek je bila najčasniji dio je svoje predivne majke .
Smrt je odlazak u drugi svijet u kome je život ljepeši.Jednog dana će se lavu mudracu i kćeri majci tri njene kćeri,na prelijepom uzvišenom mjestu kćer pridružiti i ponovo sretni biti.
Četvoro i po pastorčadi ubica, djece kojih se mudrac za života odrekao, ide u suprotnom paklenom pravcu sa kartom bez povratka. Pitanje je kako će se ona polovina izboriti.Za svoje dobro.
Naravoučenije:
Bludnica jednom, bludnica i zvijer zauvijek i zato ne daj da ti se djeca sa bludnicama druže.Inače krvavo more genocida slijedi.
BOSNA, GRAD ČEDNOSTI
Bila jednom jedna Jugoslavija. Nesrećna kćerka , brižna majka i divna pra, praunuka.
Rodili je partizani i Mašal Tito.
Ona nama brižna majka 46 godina bila. Nama i Bosni. A opet ona pra, praunuka Bosni bila.
A pra, pra baka , rekti, da prostiš ista ona; prkosna i snena ;ktomu šarena k'o najsajnije maglice.
I Jugoslavija i Bosna kost u grlu zvijeri i bludnici uvijek bili.Jugoslaviju troje njene djece,tri zvijeri raskomadaše. Bosnu su silovali i klali , ali njenu čednost i ljepotu ne spoznaše i ništa joj ne mogaše.
No , danas nam ne idu ružne riječi od ruku,pa ne možemo nastaviti u tom pravcu.Oskvrnavili bi domovine.
Mi nismo skloni davati prostora umotvorinama drugih da govore u naše ime; ma koliki oni umjetnici bili.
Danas smo mo napravili izutetak ,i uglavnom ćutali;zbog sjećanja na ubijenu nam domovinu Jugoslaviju;i darova koju je ona poklonila Bosni.
Vidjeli ste ipak nismo tugovali.Mi smo slavili i sjećali se kroz pjesme drugih koje su poklonjene našoj divnoj domovini .Pjesme koje su bile dio naših života i mladosti.
I pogađaju u sridu: To su naše domovine. Mi ih volimo i u srcu svome nosimo. Njihove ljepota, čestitost i dobrota je san koji snijemo. Taj san nas snaži da istrajemo u ljubavi i takarli životu koji nam drugi pogane
Mogli bismo sjećanja nizati dalje,danima .Ali takva sjećanja su i lijepa i bolna.
Lijepa,jer su sjećanja naša i mi ih sa ljubavlju prenosimo na Bosnu, domovinu naše stvarnosti.
Bolna jer se moramo vraćati u stvarnost ,koja je mnogo ružnija nego ona koju smo u ubijenoj domovini imali.
Nismo nostalgičari,kako bi neki neupućeni i zluradi pomislili.Samo se držimo činjenica i stvarnosti naše atavističke prošlosti.
Jugoslavija je predivna i čestita bila.
Bosna je uvijek naš izbor ,još od Kulina bana i njegovih predaka, i prije 1878.godine,i međuvremenu do 1995. i do kraja naših života.
Još istinitije; ona je odabrala nas,dala nam život i bremenita naslijeđa duga desetine milenijuma. Ona je naša Modra rijeka vječna.
Nebo nam pokonilo čaroliju i puno ljubavi.U centar darova smjetilo je Bosnu zemlju svoje milosti i u njoj veloviti Grad čednosti.
Šta nam više treba?
Bosna prkosna od sna
Bosna zemlja Božije milosti
Zlaćano Sarajevo Grad čednosti
Blistava Modra rijeka
Nek zbori Tito.
I mrtav on zbori i čuva Bosnu svoju.
Pustite ga neka zbori.
Za vjeke vjekova!
Bosna će biti Bosna.
Uvijek je pametno zborio ovaj mudrac.
I oni nama nema Bosne.
Joj, čudnih glupaka ljudi moji.
Mila domovino , Bosno zemljo Božije milosti srećan ti praznik
Danas je Ponedeljak.
Blagdan je. Jedan od rođendana Bosne zemlje Božije milosti.
Dio njenog pučanstva slavi njeno poslijednje vaskrsenje.
Božija Ljubav i Milost je pobijedila.
Blagdanski praznici su (s )nježni.Nadamo se dobroj i mirnoj godini.
Vrijeme je malo kaharli ,a malo mutno i ponegdje svijetlo.Snijega ima,dovoljno.Neka ,tako nekako i treba da bude.Što bi stari rekli vakat mu.
Neki od vas imaju više slobodnih dana i slavlje koje su započeli sinoć u ponoć.
Dežurni užurbano završavaju neke radnje, da klisnu u toplinu krpica da se pridruže slavlju.Napokon svi imate zaslužen slobodan dan i uživate u svetosti svoga toplog doma.
Napolju je neko zakukao;Sneg je opet Snežana.Mi na prozor,kad ono ništa.Napolju bajati snijeg.
Opet nas je neki mahalaš izdigao snijegom u svome srcu.Vljda mu dojadile ublehe i nevaspitana djeca još gorih roditelja.Onih kojima je asvalt i civilizacija strano tijelo.
A onih grlica milih, što sniježe naše srce ili čine svjetlost u našoj duši je jako mnogo.Mnogo više od nas hablečina koji se blesiramo. Ljepote su drugi razlog zašto smo pisali o svjetlosti i bojama.Iako su odsutne ,svjetle plamom božićnih ukrasa.
Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave, to nam govori da smo sretni ljudi.Samo sretnici sanjaju boje.Kada ih zapitate kakve su te boje ,većina će slegnuti ramenima.Neki će biti zbunjeni,a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:
Valeri.
Jesu puno rekli,svaka im čast.
Neki ljudi se nisu susreli sa tom rječju.Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno.Obično , u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda.U medijima se prelijevaju besmislice,naručena i podmetnuta slova;njima je glavna lova.
Svaki dan postaje isti;dosadan , slijep i tmuran. Vidite ljude,šeću ulicama,na lica im nema osmjeha ni radosti.Samo neke smrknute i zabrinute sjene trepere na licima bića koja nekud žure.Nemaju ti oni,mili naši,vremena za svjetlost i boju.
Ali ipak…
Jedan umoran čovjek,jedna teška žena sa dva cekera u ruci u sumrak se kući vraćaju. Imaju kuluk koji je tanko plaćen i nepodnošljiv.Na vratima ih čeka djetence i mazno se privija uz njihove skute.Sumnorni dan svakodnevnice biva obojen svjetlošću i bojama.U zakutku ulaznih vrata iskre boje.Danas je blagdan.Za dijete,nadu i Božiju Ljubav i Milost se živi i vijedi muku tegariti.
Jedno injem orošeno biće, na raskršću, pored ohrndanih gelendera, promrzlo stoji,i minute ko časove broji.U ruci mu cvjetak,u duši snenost, u srcu je ljubav; čeka dragu koja se upravo pojavljuje.Kosa joj leprša,osmjeh joj maglu razmiče i ona se u zagrljaju smiruje ,dok poljubce dragom daruje.Znaju ON bdije nad njima. Njima se čini da je sve svjetlost i boja.
Dva bića pored tople vatre sjede,drže se za ruke i jedno drugom smežurana lica dodiruju.Oni su godinama sami. Oh , imaju djecu, ali ih put u tujinske zemlje odnio. Neka , nek su samo živa i zdrava. Ponekad se i jave. Oni imaju uspomene da ih hrane i griju.Puno je u njima svjetlosti i boja,dovoljno za više života.
Sve je izmješano i posuto bojama i svjetlošću. I duše djeteta,oce i majke;dječaka i djevojčice i brižnih staraca naprosto lebde uronjene u svijetove svojih iluzija.Nad njima leprša Ljubav i Milost Ja jesam Jedinoga.
Alelujah!
Jedan čovjek koji pisaću mašinu za drugu ima,uzima Blekijev pojmovnik i traži stranicu na kojoj je podvučena riječ:
Valer
-nijansa,najtananija nijansa u umjetnosti,sredstvo za modeliranje forme (svjetlost, boja); valer je sve; i sjena i svjetlo čak i boja gdje tama nosi (postaje) kontrast;
-ljudi valer obično vežu za boje,međutim on se kao izraz i forma udomaćio u svim umjetnostima,
-valer pomaže da se pokažu promjene na površini slike,opisa,sklupturi definiše udaljenost,
-valer određuje kvalitet prizora prigušujući grubost izraženih tvorevina;on je objedinitelj ekspresija i impresija,kompletan nadrealizam i sva umjetnbost vrvi od pojma valer i njegove upotrebe,
-od valera i u vizuelnom i u poetskim smislu zavisi sve:on više nije samo mjera svjetlosti,on je sitna skoro neuočljiva razlika u tonalitetu,boja,muzike, poetike;jedva primjetno nijansiranje bilo likovnog bilo poetskog izraza
-valeri oslikavaju nečiji život;što ih je više to je život bio vredniji življenja
-valeri su nevidljivi djelići Harmonije Božanskog stvaranja.
P.S.
I molimo vas, danas nemojte dopustiti da dnevni mediji ,u ove nježne blagdanske dane banu u svetost vašeg doma ,među vaše boje, svjetlosti i valere.
Oni bi vam unjeli krv kojim neljudi rijeke i mora boje.Ili bi vam dočarali kolone izgladnjele dječice što umiru od gladi. Oni nikad nemaju vremena za život i ljubav.Tamo gdje su oni smrt je iskupljenje i olakšanje.
O tim sumornim nijansama pišemo svakodnevno.
Ali kao što reče Krstitelj Isusa Hrista : to je jecajući vapaj izgubljenog u pustinji zla.
Bosnu oduvijek nazivaju kolijevkom ili pupkom civilizacije. Ona to uistinu jeste. Bosna je zemlja na kojoj se prelamaju sva dešavanja svijeta , od davnina.To nije zbog toga što se nalazi na razmeđi istoka i zapada; razmeđi novih i starih civilizacija, orijenta i okcidenta.
Razmeđa u Boga nema. U Boga su dva istoka i dva zapada.Gdje god staneš tu je istok, gdje god se okreneš to je zapad.Razmeđa je stvorio čovjek.
Bosna nikad nije trebala razmeđa.To su joj nametali ljubomorni zli ljudi;zato što je u Boga samo jedna Bosna, divna mila,zemlja Božije milosti.
Bosna je blagorodno i prozirno neba punog zvijezda,maglica i putanja koje zadivljuje. Bosancu ne trebao huble da vidi ljepotu neba i zviježđa.
Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njega. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća.
Bosna je ona kiša što pada a sve miriše, sve oživi i ljubav i bol, i krik i suza, tajne velikodušnosti i patnji. I blagost i dobrota i plemenitost.
Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva i pokriva njenu pospanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova.
Bosna je ona Modra rijeka i ona druga i sve njene blizanke. Čiste su, nevine i bistre. Svi one modrii srebreni velovi što lepršaju njenom usnulom ljepotom . To su izvori ljubavi i sreće. Nebo im daruje onu modro-zelenu umilnost, iskričavost sanja koju čovjek ne zaboravlja.
Bosna je jedna jedina snena šuma srebrenog sjaja; koja se prelijeva po blagim brdima s kraja na kraj Bosne. Njom tiho žumori sevdah čežnju.
Bosna su i blagorodne ravnice rumeno-zlaćanog sjaja što zbore bajke o plodnosti i dobroti.
Bosna su tratine i polja kojim šire se mirisi djevičanskih ljubičica, ljepota ljudskosti i smrti, ktomu uvijek su obasjena zalazećim sunčevim sjajom.
I more Bosansko je kao i Bosna maleno a veliko, toplo, slano i ljekovito.
Bosna je svojim ljudima utkala sebe i svoje darove. Zato je Bosna isto što i Bosanac. Zato je Bosna ono što Božjim čovjekom slovi.
To je samo djelić onoga što je Uzvišeni u svojoj neizmjernoj Dobroti i Milosti; Bosni darovao.
U srcu opijajuće predane ljubavi Zemlje Božje Milosti smjestio je : Grad čednosti – Palatu milosti – Dvor ljubavi -Bosna Saraj.
Djelići tih darove , ponekad brižno pretopljenih u snove, sanje i ljubav, iskre u tekstovima, crticama, pjesmama, humoru, bajkama, basnama i historiji i svemu onom što slijedi na ovoj stranici.
Nadamo se da smo bar nekog zainteresovali, možda razveseliti, ili čak rastužili. To nam je krajnji cilj.
Nažalost,izrekli smo i neke druge riječi koje možda neće biti toliko lijepe i svidljive, nježne i blage ;već škrte, opore, ironične, reske ali iskrene i bez mržnje. Riječi istine kao opomena svijetu koji razumije, a kao podsmijeh, prezir , ogorčenost i prijetnja zlu i onima koji ga tvore.
Sve riječi na ovim stranicama su zapisane u prijašnjim, a nastale su kao svjedočanstva potomaka onih koji Bosnu doživljavaju onakvu kako ona jeste: Zemlju Božje Milosti i svoju domovinu.
Napisano nije predstavljeno po vremenskom, hronološkom, tematskom, uzročno-posljedničnom niti „lirskom“ redosljedu. Nije zagarantovan ni kvalitetu jednake razine. Kvantitet je skoro neiscrpan, garantuje šarolikost – za svakog ponešto.
Nekad je govor biti izravan, nekad neizravan, nekad pomiješan. Nekad je govor u jednini, nekad u množini, nekad pomiješano.Nekad je tekst biti razvučen i usporen, nekad kratak i ubrzan, nekad zakukuljen-zamumuljen, zavisno od raspoloženja riječi i teksta.
Upamtite i bez zamjerki:
„Autori nisu bitni. Oni su odlučili da ispišu svoje misli, bilo to neočekivanom čitaocu pravo
ili ne.“
Na nove pravopise, riječnike i jezičke smicalice ne posvećujemo previše pažnje jer ga kroje neznalice i maloumnici , koji ne dozvoljavaju prirodni tok jezika. Neznalice koje nemaju Bosanskog bila. Maloumnici kojima je Bosna strana. Mi pišemo govorom Bosanca koji nije razmeđen. Naš govor je govor stećaka i Bogu milih ljudi. Naše riječi su Bosanske.
Naši ogledi su eklektički i dosta laički, ali zato izuzetno istorijski, filozofski, naučni i istiniti. greške su moguće, ispravke slijede.
U Bosni i šire naš govor se može sasvim jasno čitati i razumjeti.
Vjerodostojnost zapisanog nije sporna, samo će je neko prihvatiti, a neko odbaciti.
Za sada u ubuduće ,neki će nas mrzjeti, neki neće. Nekima će pucati prsluci. Neko će nam vjerovati,neko neće. Bićemo hvaljeni i kuđeni. Sve to i nije važno.
Svi tekstovi su povezani i međusobno se isprepliću.To će biti vidljivije ako uspijemo da predstavimo prvih pet-šest tisuća i nešto pride stranica.Te stranice su du dijelovi Knjiga o Bosni Zemlji Božije milosti, Sarajevu Gradu Čednosti i Modroj rijeki. Sedmoknjižje koje će se rascvejtavati,dio po dio. Ako Bog Milostivi bode zadovoljan nama i našim riječima.
Nizovi slika pričaju priču vezanu za tekst.Kada su slike vezane za muziku,ponekad imaju biografska ili simbolična značenja. Uzročno zročno posljedična veza.
Mi jednostavno moramo izreći ono što mislimo.Odmah i sad. Ne smijemo dozvoliti da ikad više, neko drugi govore u naše ime. Ti drugi govore bezočne laži i siju zlo.
Bosna to više ne može podnijeti.
Reći će se:“Puna im usta Bosne.“
Mi njima. “Okrenite se oko sebe,pa pogledajte, pa opet pogledajte oko sebe i gledajte.
Šta će te vidjeti?
Samo ljepotu i sjaj, blagost i blagorodnost.Nestaće riječi, ublijediće oči,a nećete se moći nagledati ljepote Bosne. Da se skupe sve vaše riječi, neće moći opisati blagodati Zemlje Božje Milosti.
To je naučno – historijska realnost u kojoj je kao što znate (ili ne) sve relativno, dualno, ponekad višeznačno.
Realnost u kojoj je jedina singularnost Bog Milosti i Ljubavi.
( Tekst je obuhvatio i godišnjicu postojanja stranice. Oprostićete. Stranica se identifikovala sa našim viđenjem Bosne , od iskona do danas.)