Category Archives: Ljepota

Oprostite. zatečeni smo ljepotom  popodnevne kiše i neba posutog “zmijama”, i nismo raspoloženi za pisanje.

Posmatramo i divimo se neizmjernoj Božijoj milosti koje dijeli nama neukim, jer se  u dahu i  ozonu osjeća rađanje novog života.

A misli , ko misli  lete kroz prostor i vrijeme koji ne postoje i zaustavljaju se na našem  prapočetku , Evi  ženi fatalnoj i svemoćnoj   i njenim kćerima , zbog kojih smo tu gdje jesmo.

I mahalaši ,  ko mahalaši sve misli prevode i podvode ka tisuć jednoj noći , u kojoj  uvijek zaiskri ženina đardinska  ljepota.

Zabezeknuti ljepotom koju mnijemo, čisto iz ljubomore ,    ne želimo je podjeliti sa vama , ipak odlučismo da vam posredstvom

Blekijevog mahalskog riječnika / pojmovnika

predstavimo dio tih razmišljanja.

anamo

tamo, eno onamo, onamo, blizu, tik, pri, uz ,  fig. vidljivo, gledaj, gledljivo iz blizine

( a bome mislima i iz najveće , kosmičke  daljine)

ANAMO NEKA

Ona neka neidentifikovana – čarobna, ali i …, iz bliže ili dalje okoline.Sanjana i kuđena.Željena i sramoćena. Bez krivice ,vrlo često osuđivana na neke vrlo subjektivne , neuke i neumjesne percepcije.

Ona neka nije lice, nema čak ni glas. Ona je sve što izglasaju da jeste. Da ima lice i glas, verbalizirala bi tugu što njihove riječi ubijaju njih same.Jes kada bi se šalili!Ona je ona neka koja se sanja,poželjna i nedostižna.No , ima  neukih koji sve vide pežorativnim pogledom.

Anamo neka je za razliku od Anamo one  je ,možda, neodređenija, imenovana sa sigurne distance.Uglavnom nije u trenutnoj pogibelji, ali posredno ,preko Anamo one, u mahali, i njoj pripadaju svi njeni atributi, kao i neuništiv spomenik za sva vremena.

ANAMO ONA  

 Ona koje je blizu, uvijek tu, na vidiku; anamo mahalski izraz isključivo u pozitivnom, nježnom, blagom, očaravajuća  i tepajućem ženska stvar, vagina:

ajkulica, akšamlijica, alem, alvica, kamen, alemuša, anđelkuša, anemona , antigalaktica, antilogičnica, ažbahica, balončić,

baklavica, baštica, beba, bebica, bezumnica, beštijica, bezubnica, biser, bisernica, biseruša,blondinica, breskivca, brežuljčić, bubalica ,

cicica,  centifolija,  crna rupica, crnodlaka, crvenka, crvenkapica,

čenguša, čočekuša,čudovištence,

didilica, dijamantić, dijamantuša, djetešce,dolmica,doratica, družbenica

džidžilica,džidžimidžilica,džedželica,džemilica,džematlijka,

đardin, điđalica, đula, đulistan,

fatica, fatmica, frkica,feštarka

haramuša, haremuša, hurmašica,

gajić,glumičica grmić, grbićka,

hevina, higijeničarka, hojdanica, hanumica ,

Ibica, igračica, igrančica,ispovjednica,

jagorčevina, jemica, jemenkuša, jorgovanka,

kadifica,kala, karafilčić, kitačkica, kitačka , kitarevička, kobilica,   kolobrazić, koprnica, krajolik, krofnica,

laganica, lavica, lorutica, lovoruša,lotos,

ljubavnica, ljubeznica, lugić, ljubičica,

maca, macica, mačkica, mačić, maglićica, meraklijica, merakuša, micica, minđa, minđica, minđahari, minđuhica, mirisnica, modra rijeka, muf, mufić,

namiguša, navlakuša,

okviruša, omotnica, opalnica, opatica, opaljenica ,

pajalica, papalica , papalina, pejsaž, pica, picica, piculence, pipica, pićić, pičkica, pitonica, plavi safir, plavuša, poklapuša, ponočnica, ponornica, priljepuša,  prostakušica, rajčica ,

radosnica, rađalica, rodnica, rođakinja, rupica, rubinuša, rupičica, ružica,

sanjalica,seka, sekica,  smijalica, smicalica, smucalica , smokvica, spremačica, srculence, strankinja,svjetlana ,

šenkratica, šumarčić, šumica,

takarenka, takulinka , tandaraljka,tapalica, tapatapalica,  tenećkica,

uranjalica, usisivačica , uvlakuša, uznašalica,  vabilica, Venerin brijeg, vodilica, vriskalica, vrištaljka, vrtić, vučica ,

zapovjednica,zjevalica,zlatica, zlatna ribica, zlopatnica, zornjakinja, zvjezdana, zvijezdica,

žutoperka…

(Prelijepe sličice nisu zaključene, ima još, izdavači požuruju publikovanje. Obećavaju u drugom izdanju će unijeti neophodne izmjene.)

Neke sočnije i slađe opise potražite u Debinom ekspozeu o takarli i tandarli imenima objavljenom u serijalu Oni jašu a Mojsije harmonike.

Serijal krase neke glagolske odrednice: radovanje, ludovanje, sanjanje, igranje, ganjanje, jurnjava, frkisanje, zlatarenje, hananje, lelekanje, bitisanje,  pjevanje, plesanje, boleranje,prikazujući Anamo ONU ( Anamo NEKU ) kao  najbliskiju saradnica i srodnica anamo onog .

(Zbog sveobuhvatnosti i saradnje  u istom rječniku/pojmovniku poželjno proučiti  riječ  takarenje .)

U konačnici , promjena krajolika,

svijetlo – tama  ,

je samo novo lice već viđenog.

Nemojmo se zavaravati ,

boje persistiraju  iza svjetlosti  

iza tame 

duboko   u oku  sanjara

milošću postaju

Tišina i sni

zauvijek

 

 

Čarolija sutona

Kada dunjaluk cvijetni Maj tišinom zarobi , sve oživi . Masline zamirišu iskonom , zvono sa tornja crkve sv. Mihovila u kalama nadjača huk minulih nevera , trešnjin behar oplemeni mahale , a nestvarni ezan zanijemi sutone svitanja, jave se umilna sjećanja orošena nježnim riječima i urešena snenim bojama.

Daleko od mora prelipog , mora plavetnog , mora Jadranskog , negdje u Bosanskim brdima , u jednom malenom parkiću sa tri klupe i pet lipa , večeras jedna usnula Galerija sjaji u noći , poput barke koja u bonaci ka ulje , baca mreže da uhavti odbjegle snove.

Zidovima Galerije kao dragulji svjetlucaju slike prelijepe djeve Yossamin , koja večeras slavi dan , kada je Nebo poslalo da nas raduje ljepotom , umom , dobrotom i umjetnošću.

Pogled patinastim zidovima klizi , uranjajuži se u razigrane i nestavrne boje tisućua nježnih valera , nosi emocije ka vremenima kojih više nima.

Veče radosno i uzvišeno , mjestimice umiveno sjetom i žalom za nestalim vremenima , bremenitim ljepotom i plemenitom dobrotom nosi slike i riječi slavljenice.

Slike Yossamin

http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=46982

Riči Yossamin – Vrime ća ga nima

Slovo I

konje
san sanjala

konje
san sanjala
noćas,
doli ispod kuća,
kraj mora,
u kasu,
prkosu buri
šta ori,

mlati bore i
lomi grane tamarina

crna griva
na vitru,
in viori
ka stijeg na vrju bandera
pa,
leluja u divljen plesu
sa kapljicama slanin,
a
tuku more
u moći
snage vlastite

… ja
bila san više mora,
na hridi,
kad protutnjiše topotom
kraj mene

i…
povuče me,
poželin…
Trčat s konjima

Gazit more

Ludovat u bijesu
bure

i…
zatrčen se bosi nogu
pjenon mora,
zapinjuć u pijesku
a,
bura me gura, udara u lice
tira nazad,
triska me more,
diže se,
kvasi

ma,
konji su
nestvarno lipi
i ja želin,
samo
želin trčat s njima
dotaknit
jednog
sjajni crni očiju
šta zastajkuje…

… ka da me
… Čeka…

*

Slovo II

Iša je stari kar

cuja se na prašnjavoj cesti,

kola, pošjolana laton, klopotaju

u ritmu…

fenjer visi na štapu i bljeska

u predvečerje

Kočijaš, umorniji od konja,

šta strpljivo tegli

cili dan istu rutu,

za šaku zobi i toplu rič,

biži pogledon u daljinu

Ne vidi ni dicu šta trče za karon,

ni suton koji pada,

lete mu misli u – nekad –

u vrime milosti

– nje –

okupane morem u

ukradenim predvečerjima…

Suza nema, ne teku, ne tribaju

…život je suza…

od zore, do zore

Udre Večernja s kampanela

– Bože, daj joj mir –

kočijaš promrmlja i

nastavi se cujat

u ritmu kara

*

Slovo III

a plakat neću

danas mi se plače,
vanka su oblaci
i kiša će…

jutros san našla svoje polje,
iskaš čitav život blago,


a
čeka te u snovima tvojin,
strpljivo,
puno zrili plodova, uvik,
makar godinan nezaliveno,
svraća ti u sne dok ne
svatiš…

s jutron
ću otić,
ništa neću ostavit,
ni spomen na kose
plave,
i
nećemo se opraštat
rastanka ionako
nikad neće bit

danas mi se plaće
u počast
danima bez tebe,
nezapisanin pismama,
neiživljenon dušon,
negledanin lipotama mora
uz cvrkut jutarnji tica…

danas mi se plače
neisplakanim kišama,
neizigranin godinan,
i oću bit kiša
skupa s oblacima
trčat i trčat i trčat…
…uvatit sebe

danas mi se plaće
vanka su oblaci
i kiša će…

(Iz Dnevnika Yossamin V.)

*

Sjećanja i snovi se ponekad zanesu i pogube u ljepoti riječi i slika , i zapletu se u krhkim mrežama iluzija i snova poete , koji još uvijek uči kako se slika ljubav i čarolije vrimena kojeg više ni , vremena nezasitog kradljivca krhkih srdaca i blagoslovljenih duša .

i zato Yossamin , velika mala grlice moja ,hvala ti za sve što si i nisi mi dala , gdje god da si sada .

.

Jedna moja vjerna , nježna i često nestašna prijateljica , me ovih dana rastuži svojim sjetnim očitanjem o usnuću svoje miljenice .

“Crna Molly

Ti, jedna i malena.

Crna sa bijelim flekicama.

Sanjala si neka najbistrija jezera bez opasnosti.

A onda si zaspala na jednom lijepom mjestu i nikada se više nisi probudila. (ne znam gdje će tvoja mala duša dalje) .

Čak i kad ribe u akvarijumu umiru više je nego srceparajuće. Ali još uvijek imam nade da je sada moja crna Molly na jednom boljem i najbistrijem mjestu.

Čudno, moja mačka je nju najviše voljela da gleda i danas , dok je Molly umirala , moja mačka je čitavo vrijeme mjaukala.

Da li životinje mogu da vide smrt? “

*

Saučestvujući u gobitku , vođen mahalskom maksimom : smrt nije konačnost , a život prelijepi treba slaviti ; odlučih se na pomen , da bar malo utješim prijateljicu .

**

Draga Bandida ,

Molim te nemoj se ljutiti na mene zbog “nedostatka” empatičnosti glede usnuća tvoje ribice . Ne mogu je zvati Molly jer mi se čini da je rodno porešno krštena . Apsolutno sam siguran da se riba zvala Mobby . Na to me navodi sijaset potencijalnih uzroka ribicinog upokojenja.

Mobby definitvno nije Molly , jer ne vuče mediteransko porijeklo , slane okolice otoka Lezbos. Kada si birala ribicu za hastalsko/sobno stanište nisi obratila pažnju na par sigurnosnih detalja.

Nisi kupila zlatnu ribicu , tako da ostaje žal da ti je ostala neispunjena ona neostvarena , sakrivena želja , zvana tiha patnja.

Nisi se zagledala u … , hm , poetski rečeno u mogućnost bremenitosti polno nedefinisanog subjekta.

Od kada je vijeka , sve je u parovima , pa tako i riblji hajvani. Kad ostanu sami safata ih tuga i da je Molly ona bi odavno izvrnula sva peraja u zrak .

Ovako Mobbya je zadržavala na životu tvoja ljepot milosna prisutnost i svakodnevna skrb.

Mobby je bio ljubomoran na macane . Koliko ja znam u tvojoj tihoj luci su dva ? I eto hejbet razloga za presvisnut :

-Samoća , bezbadežna zaljubljenost u umilnu Delfinku , daklen jadi mladog Mobbyja , ljubomora kao raspeće u proljeće , pride beznadežno , doživotno zatočeništvo … sa epilogom u majskom narativu.

Ma prava pravcata kavalerija rustikana.

I šta je preostalo Mobbyu . Jal presvisnut od tuge , jal se upucat ko siroče. Intuicijom si sklonila sve moguće rekvizite dostatne za riblji suicid.

Dakle , Mobby je rečemo biva tiho patio , odbijao piće i iće , čak i vodu , pa skroz naskroz presvisno Najbezbolni izlaz.

Svemu što stvori Gospod udahne dušu , kakvo – takvo pamćenje i nephodni minimum razuma.

E sad, gdje će Mobbyeva duša , zavisi o mislima kojim je sebe mučio. Ako je blejio u delfinku ne piše mu se dobro, a možda mu se oproste vrele misli . Nije on kriv što insanke ne zaziru od hajvana , zaboravljajući da i hajvani imaju oći , a vrlo često i duše plemenitiju od insanskih .

Ne razumijem se u hajvanske putešesvije poslije usnuća . Budisti kažu da se insan , u drugom životu može pretvoriti u hajvana, biljku ili kamen. Hajvan takođe . Nešto ne anlaišem te stupidarije , ali radi objektivnosti i neukih to navodim kao horor zombijevsku mogućnost.

U mahali kažu : ako se kamen nosi u džepu i jednog dana nestane , nedostajaće haman kao insan ili hajvan. Ili barem fikus.

Za tvog pepeljastog , dlakavog hajvana nisam siguran. Kažu da životinje predosjete zlo i nevolju . Mislim da se on radovao mogućem trenutku nečije nepažnje i u ribici vidio potencijalni obrok. Zakon prirode i opstanka .

Takvi su vam mačori , a bome i mačkice . Umiljati/e , ulizuju , maze i vrte se oko nogu , ne bil štogod ućarili .

Ne tuguj Prijateljice ,

Molly / Mobbi je izvršio svoju životnu svrhu . Radovao je ukućane i odzimao im vrijeme , kojeg je pođeđe nedostajalo.

Tebi , “malena crna sa bijelim flekicama , koja si sanjala neko najbistrije jezera bez opasnosti ” , želim bistre rijeke koje edenskim vrtovima plove.

Molim za oprost , ako griješim u bilo čemu i saučestvujem u gubitku.

Rekoše nam da imamo neki iščašen odabir muzike.

Neki horuk i horog mahalski spoj.

Neuk je narod koji tako misli.

Postoji muzika i sevdah. I pravo odabira.

Muzika može biti dobra i loša. Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika. A slika može vijekovima pjevati i svakom gledaocu drugačiji zvuk u oku dati.

Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.

To nije ni kič; mi ne znamo šta je to. U nama ne izaziva nikakve emocije.

Ne znamo zbog čega ,ali sa muzikom naših damara nema veze.

Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.I neukusa kojeg će gledati.

U kretanju svako može pogriješiti pravac i postati kreten.

Naš izbor su pjesme duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.Naš izbor su pjesme Grlica lepršavih i Djevojčica ljubavi.

Biramo sevdah.

Iako se nekome ne čini, svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.

Nema veze ako nije Bosanska. U Bosanskoj duši nema razmeđa.Bosanska duša se Svjetlosti i Ljubavi moli.
Sevdah je Bosanski naziv za ljepotu, nježnost i ljubav. I mnogo više od toga.  Sevdah je dar sa neba.

O sevdahu smo pisali. Jednom , možda već sutra ili neki drugi dan ćemo pisaniju ponoviti.  A možda neće biti potrebe.

Naše stranice vri od ljubavi, sevdaha, muzike, slika i blagosti.

Sevdah je rječitiji od romana i muzike. On je poveznica svih tuga i boli, ali i radosti i čežnje upućenih nebu.  Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.

Sevdah nema razmeđa; ni jezičnih ni teritorijalnih. Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.

Mi takve darove veoma rado prihvatamo i prenosimo.

Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.

Muzika i sevdah ne moraju značiti isto. Muzika ne mora uvijek biti sevdah.

A sevdah je uvijek i muzika i molitva.

I to je to. Naš izbor .

I Molitve i Sevdah i Muzika i slike…

Cignaska noć

Sarajevska Gorica – ciganska mahala

Radost i ples

Anđeo ljubavi

Čarolija

Danas smo malo nježniji  i sneniji, ako je to ikako moguće.

Jedno dijete , dobrota i čednost mila, Cigančica prelijepa,Anđeo ljubavi nas u srce dirnula. Nježno kao lahorca let u snu me dodirnula.

Poslala nam pjesmu, kaže poslušajte je, danas je nama Ciganima naš dan, a u njemu se skriva i mog najdražeg rođendan.

Mi ga po svom običaju slavimo duže od onih koji nisu Cigani. Četiri dana. A mere i sedam.

Kako nećemo mila moja djevojčice . Namah.

Čitav život za njom tragasmo , i ne možemo ništa  pristaviti bez njene pomoći.

A pjesma opet, kaže; onako u prenesenom smislu:

Pogledajte malo kroz prozor.

I još jednom.

Bez straha pogledajte.

Nemojte da vam  sada suze poteknu od miline !

Trebaće vam kasnije.

Lijep dan , prošlogodišnji je i ovogodišnji. Svi su Božji dani i putevi beskrajni, prelijepi i čudesni.

Plav i sunčan , proljeće šareni i  bjelasa, miriše na milost i ljubav.

Zamislite  slobodan vam je dan, onaj jedan  od vikenda koji ste

propustili , jer ste bili zabrinuti i umorni.

Po običaju ,zbog gluposti.

Ugledajte se na Cigane, po modernom Rome.

Oni još uvijek tuguju što su im oteli čerge. I konje.

Kažu kompenzirali im.

Aha. I opet AHA.

Dali im moderno ime i dan u svjetskom kalendaru.

I oteli im sve.

A oni nisu ništa tražili. Samo slobodu i ljubav.

I livade cvijetne, , ljubičice , janje, ruže ,pa i oskoruše.

Što da ne? Čak i divlje.

Bagremi i lipe cvijetaju. Putevi vode u slobodu.

Jure konji černjoglavi.

Letu mange , letu štuke.

A mali cigančići pažljivo gledaju šta štuke rade. I uče .

A štuke? E, pa one su sve izmislile . Štukanje na prvom mjestu, zar ne?

Joj Bože milostivi  koliko imaš puteva , a sve ih treba preći

Jorgovani mirišu.

Djeca su vesela, bezbrižno se vrte po cvijetnom tepihu.

Vi u hladu trešnje koja je tek probeharala . Na grudima vam  Vesnina  ljepota i snenost sniva.

U daljini klopara karavan kola, Poneka karoca veselo krivuda i mimo puta gre.

Konji veselo ržu, zemlja sneno drhti .

U vazduhu se osjeća ljubav.

Muzika razgaljuje srce. To dobri ljudi putima svojim hode.

A u vašem naručju opojno miriše najmirisaviji i najljepši dunjalučki cvijet.

Vaša ljubav. 

Vi ste opijeni i raznježeni.

Shavatate , sve slavi Gospoda svoga.

I priroda i muzika i ova čerga , što u lutanju će svom jednog dana

doseći nebeske pute i širine.

Hvala i slava Bogu Gospodaru svijetova, Jedinom Milostivom.

Zavirite  sada u nutrinu svoju.

Šta  čekate?

Sada možete one suze pustiti.

Što bi poete rekle.

-Alelujah

U prevodu:

???

Ma, šta je danas sa tim prevodiocem?

Gdje se dao dobri čovjek?

Ah ,oprostite, eno ga,  sakrio se ispod stola i plače.

Neće da ga vide. Muškarčine ne plaču.

A tebi Cigančice mila, Vesno moja gdje god su te putevi od mene odnijeli, velika hvala za sve. Neugaslu jubav , milost najnježnijih dodira , beskrajne snove iz kojih izvire ovaj današnji lijepokaz i uspomene što sa suzama naviru.

I sretan ti i berićetan ovaj dan, praznik , svi dani i u njima  mnogo, mnogo ljubavi.

I tvome divnom narodu.

A bome i nama dvoma.

S ljubavlju ,dušom punom ushita i ponosa zvao sam te Šošona.

  .

 .