Anamo ONA i Anamo Neka

Oprostite. zatečeni smo ljepotom  popodnevne kiše i neba posutog “zmijama”, i nismo raspoloženi za pisanje.

Posmatramo i divimo se neizmjernoj Božijoj milosti koje dijeli nama neukim, jer se  u dahu i  ozonu osjeća rađanje novog života.

A misli , ko misli  lete kroz prostor i vrijeme koji ne postoje i zaustavljaju se na našem  prapočetku , Evi  ženi fatalnoj i svemoćnoj   i njenim kćerima , zbog kojih smo tu gdje jesmo.

I mahalaši ,  ko mahalaši sve misli prevode i podvode ka tisuć jednoj noći , u kojoj  uvijek zaiskri ženina đardinska  ljepota.

Zabezeknuti ljepotom koju mnijemo, čisto iz ljubomore ,    ne želimo je podjeliti sa vama , ipak odlučismo da vam posredstvom

Blekijevog mahalskog riječnika / pojmovnika

predstavimo dio tih razmišljanja.

anamo

tamo, eno onamo, onamo, blizu, tik, pri, uz ,  fig. vidljivo, gledaj, gledljivo iz blizine

( a bome mislima i iz najveće , kosmičke  daljine)

page_1  

ANAMO NEKA

Ona neka neidentifikovana – čarobna, ali i …, iz bliže ili dalje okoline.Sanjana i kuđena.Željena i sramoćena. Bez krivice ,vrlo često osuđivana na neke vrlo subjektivne , neuke i neumjesne percepcije.

Ona neka nije lice, nema čak ni glas. Ona je sve što izglasaju da jeste. Da ima lice i glas, verbalizirala bi tugu što njihove riječi ubijaju njih same.Jes kada bi se šalili!Ona je ona neka koja se sanja,poželjna i nedostižna.No , ima  neukih koji sve vide pežorativnim pogledom.

Anamo neka je za razliku od Anamo one  je ,možda, neodređenija, imenovana sa sigurne distance.Uglavnom nije u trenutnoj pogibelji, ali posredno ,preko Anamo one, u mahali, i njoj pripadaju svi njeni atributi, kao i neuništiv spomenik za sva vremena.

ANAMO ONA  

 Ona koje je blizu, uvijek tu, na vidiku; anamo mahalski izraz isključivo u pozitivnom, nježnom, blagom, očaravajuća  i tepajućem ženska stvar, vagina:

ajkulica, akšamlijica, alem, alvica, kamen, alemuša, anđelkuša, anemona , antigalaktica, antilogičnica, ažbahica, balončić,

baklavica, baštica, beba, bebica, bezumnica, beštijica, bezubnica, biser, bisernica, biseruša,blondinica, breskivca, brežuljčić, bubalica ,

cicica,  centifolija,  crna rupica, crnodlaka, crvenka, crvenkapica,

čenguša, čočekuša,čudovištence,

didilica, dijamantić, dijamantuša, djetešce,dolmica,doratica, družbenica

džidžilica,džidžimidžilica,džedželica,džemilica,džematlijka,

đardin, điđalica, đula, đulistan,

fatica, fatmica, frkica,feštarka

haramuša, haremuša, hurmašica,

gajić,glumičica grmić, grbićka,

hevina, higijeničarka, hojdanica, hanumica ,

Ibica, igračica, igrančica,ispovjednica,

jagorčevina, jemica, jemenkuša, jorgovanka,

kadifica,kala, karafilčić, kitačkica, kitačka , kitarevička, kobilica,   kolobrazić, koprnica, krajolik, krofnica,

laganica, lavica, lorutica, lovoruša,lotos,

ljubavnica, ljubeznica, lugić, ljubičica,

maca, macica, mačkica, mačić, maglićica, meraklijica, merakuša, micica, minđa, minđica, minđahari, minđuhica, mirisnica, modra rijeka, muf, mufić,

namiguša, navlakuša,

okviruša, omotnica, opalnica, opatica, opaljenica ,

pajalica, papalica , papalina, pejsaž, pica, picica, piculence, pipica, pićić, pičkica, pitonica, plavi safir, plavuša, poklapuša, ponočnica, ponornica, priljepuša,  prostakušica, rajčica ,

radosnica, rađalica, rodnica, rođakinja, rupica, rubinuša, rupičica, ružica,

sanjalica,seka, sekica,  smijalica, smicalica, smucalica , smokvica, spremačica, srculence, strankinja,svjetlana ,

šenkratica, šumarčić, šumica,

takarenka, takulinka , tandaraljka,tapalica, tapatapalica,  tenećkica,

uranjalica, usisivačica , uvlakuša, uznašalica,  vabilica, Venerin brijeg, vodilica, vriskalica, vrištaljka, vrtić, vučica ,

zapovjednica,zjevalica,zlatica, zlatna ribica, zlopatnica, zornjakinja, zvjezdana, zvijezdica,

žutoperka…

(Prelijepe sličice nisu zaključene, ima još, izdavači požuruju publikovanje. Obećavaju u drugom izdanju će unijeti neophodne izmjene.)

Neke sočnije i slađe opise potražite u Debinom ekspozeu o takarli i tandarli imenima objavljenom u serijalu Oni jašu a Mojsije harmonike.

Serijal krase neke glagolske odrednice: radovanje, ludovanje, sanjanje, igranje, ganjanje, jurnjava, frkisanje, zlatarenje, hananje, lelekanje, bitisanje,  pjevanje, plesanje, boleranje,prikazujući Anamo ONU ( Anamo NEKU ) kao  najbliskiju saradnica i srodnica anamo onog .

(Zbog sveobuhvatnosti i saradnje  u istom rječniku/pojmovniku poželjno proučiti  riječ  takarenje .)

Marini Cvjetajevoj – Druženje u đardinu

Mila,

relijepa li su ti imena

podjećaju na plavo utočište

naše đardine i miris ljubavi

ne znaš naša si družica bila.

noći si provodila u vrtovima naših ljubavi

imala si svoje mjesto

između šadrvana i đula smo postavili mali ležaj

od snova prekrili  ga modrinom neba

išarali zvjezdicama i obasjali  putanjama maglica

mjesec smo obojili čežnojm.

Večeras je sa nama u društvu ti vječiti tragalac

malo predahnula na tren,

svoju bol bi  sa nama podjelila

bilo bi ti  lakše mrven

ali i to je nešto zar ne.

Cvijete naš

čak bi se i nasmijala onom blesavom Debi kad  bi  rekao –

zbog tebe bih salto mortale bembašćanske brane

Mojsije bi ti zasvirao Podmoskovske verčeri

 Zlata zapjevala Frka zaplesala

Lela Jela Jelena bi te pogledom milovala

I njoj je Herco herc slomio.

Boljelo te – rodni grad te nije uspio zaštiti

kao naš nas: No. stihovi i muzika su lijek.

Dobri bi ti prišao , naklonio se, ruku prižio

ti bi se časak dvoumila.

Njegove djetinje tužne oči bi te ubijedile:

ruka u ruci i  lagani valcer bi počeo.

Ali Dobri je dijete hoće dodir,

valcer prelijeva u tango.

Ti ga gledaš poprijeko zakrečeš glavu

on te pogledom moli:

-Malena ,molim te budi dobra

ovdje obitavaju i mirisi našilh ljetnih podmoskovski večeri.

Ti kao da  bi se nečeg prisjetila

prislonila lice uz njegovo,

 pokreti bi postali  ples dvoje zaljubljenih.

Herco bi nešto šapnuo Mojsiju

ovaj  bi dodao malo bolera.

Ti bi se nasmješila  predala se pokretima

i zagrljajima sjećajući se ljubavi svojih.

Pogledala bi u oči djeteta što lebdi sa tobom

jer tango bez pogleda – oči u oči i nije tango.

Vidjela istu bol koju ti nosiš.

Pomislila bi – evo još jedno biće što tuđe terete prti.

Prvila bi se jače uz njega ,

neka te sjećanja tjerala u očaj

ali čula bi kako ti taj bekrija

sa kojim lagano kliziš šapuće:

“Kao desna i leva ruka

Tvoja je duša mojoj duši bliska.

Mi smo sklopljeni, blaženo i nežno,

Kao desno i levo krilo.”

Tu bi on naglo zastao  i prekinuo.

Ti bi se nasmješila i šapnula mu

 tu znam i nastavila gdje je on stade:

“Al vihor se diže, ponor se otvori

Od desnog do levog krila.”

On bi se postidio

iako je znao da samo si nestašna.

 Stid djetinji uvijek poljubce mami.

Ti mu ga poklanjaš i njega više nije stid i kaže:

Ja, ljubljuju Vas Marina Cvjetajeva ,

prijateljice naših tuga.

Tebi bi srce malo omekšalo,

 još jedan poljubac daješ,

i vi ste već par.

Misliš nisu ova djeca baš bezazlena,

kradu te malo po malo,

snove neke nove nose.

On bi vidio bi da si se umorila

odveo te do  malog ležaja sanja,

sjeo do tvojih nogu obgrlio ih ,

gledao te ne trepćeći,

bojeći se da mu ne pobjegneš.

Tvoje  ruke bi  prinosio usnama

grijeo mekim dašcima

ti bi polako tonula u san

željna odmora.

Mojsije je u elementu

večeras Veliku Damu Tuge za gošću imaju.

Podmoskovskoj večeri i Boleru nikad kraja.

Sada imaju prizvuk valcera sa Sene,

 Rjabinjuške i Kaline.

Lela Jela Jelena  bi uzela Frku za ruku

povela je do Zlate.

Sada su one razigrane ruskinje,

uzbibanih grudi, raspojasanih kukova

u  haljinama žarkih boja,

oplemenjim stotinama ruža,

što se iza velova tananih boja kriju i izviru.

Ruže i žene se prelijevaju u tisuće boja,

njih tri odjednom više nisu ruskinje,

one su divlje  tatarke,

ljute kozakinje,

nježne jermenke.

Toliko ljepote  nježnosti i ljubavi,

malena naša,

ti nisi vidjela nigdje,

mi je tebi svu poklanjamo;

govorila su ružina tjela.

Lenji bi samo zavrtio palcem i izustio

Подмосковные вечера ,e'hej  sele moja…

tu bi mu glas zamro

umorio bi se.

Baška baša bi zagnjurio glavu u jedre

oho ho grudi nove dame

da mu ne vide suze

muško je on.

Ta nova se čudi odakle joj tolika sreća

 da zaviri u ovaj đardin

u kojem toliko milosti i ljubavi ima.

No ma koliko se trudio

Mojsije nije mogao izbjeći dva poslijednja stiha :

“Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,

Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti? “

Malena Cvijete moj ,

ti bi gorko zaplakala,

sjećala se najmilijih,

svi bi za tobom plakali.

samo  ne i Dobri

Mali Princ.

Ne , oni ne bi.

on bi poljupcima skupljao tvoje suze i tugu,

u svoju seharu bola ih skalanjao

znala bi da je srcem prihvatio tvoju poruku:

„ Ako se od sreće ne umire, onda se u svakom slučaju okameni.“

Malena naša,

mi smo dodali:

” Ni od tuge se ne umire

neko samo presvisne

a mi se zaledimo kao ti.”

Naučila si nas da se sa svojim tugama izborimo.

One su svako malo kucale na naša vrata.

I kod nas je bilo tragike ne i gladi,

Još si nas učila , da je lična tragedija samo pjena

u okeanima tragizma svijeta.

Otvorila si nam oči,

nismo hudili za svojim životima,

koje smo krojili po mjeri nas samih,

jer si nam pjevala o slobodi i istini.

Čudan je ovaj svijet!

Ne vide bol djevojčice koja samo može da vrišti i vrišti ,

ne bi li  njene riječi,

negdje u  pustinjama ljudsjkog uma ,

bar mali eho izazvale.

Ne vide  da je to bol krhke majke srne

koja djecu ljubi i gubi

a pomoći ne može dobiti.

Ne vide da je to bol svih majki od postanja,

koja od nečovječnosti djecu gube.

Ne čuju krik  ljudskosti žene

zaljubljene u život po mjeri neba.

Ne shvataju krik djevojčice koja

Istinu zna.

Tu negdje bi Mojsije morao završiti svoju simfoniju.

Tri Grlice bi popadale ne rosu đardina,

sluteći rekvijum.

Njemu su se ruke  počele kočiti

on pogledava ka gošći

ona hoće da spije

vidi on vrijeme za rekvijuma nikako nije.

Za Moriće još manje,

jer ovdje ubijena majka hoće da sni.

Vidjelo se ,

naša centofilija

Marina Cvjetajeva je   potresena i umorna.

Dobri  je nježno obgrli.

Laganu ko san 

bi  je podigao i položio na ležaj  nadanja

njjenih i naših.

Prekrio je velovima ljubavi

cjelov joj spustio na čelo

tamo gdje se sa bujnom kosom spaja.

Šapnuo joj ,

Malena naša,

nećeš se ljutiti ako Ti poneki stih ukrademo

ljudima u Tvoje ime poklonimo.

Mnogo  je ljubavi i milosti  u njima

potrebni su  ovom svijetu.

Djevojčice naša,

još čutimo istinite  riječi  tvoje,

 ljubav kojoj  si nas učila,

Sada se malo odmori i mirno spij

ništa se ne boj.

mi ćemo paziti na tvoje darove.

Volimo te:

Neko novo dijete hita da pita:

„- Gde su labudovi? – Oni su odleteli.

– A vrane? – Ostale su vrane.

– Kuda će labudovi? Kuda i ždrali.

– Zašto su otišli? – Da krila olagane.”

Bleki – Boje

 

U konačnici , promjena krajolika,

svijetlo – tama  ,

je samo novo lice već viđenog.

 

Nemojmo se zavaravati ,

boje persistiraju  iza svjetlosti  

iza tame 

duboko   u oku  sanjara

 

milošću postaju

Tišina i sni

zauvijek

 


												

Sa otvaranja galerije Bosna zemlja Božije milosti

 Sretna ti osma godišnjica Galerijo Bosna zemlja Božije milosti !

Neobjavljeni detalji

oliti

Crtice o jednom životu

Radostan , sretan ali i tužan…

Hoćete život jedan  u čet'ri crtice ?

Merel’ nako ukratko , foto i slikično, uglavnom?

Crtica I.

Dolazak Jr Seniora i  Jr/Jr I

Jr/Jr II (  Mahalaš jednom , mahalaš  i šeret uvijek ) :

Varijanta A. (za javnost)

Joj,  dedinih Ljepotana, boli glava.  

Varijanta B. ( kućna )

Joj , levata , Deda mili ,  boli glava .  

Crtica II

They are zabezeknuti!

Šta ste se zagledali? Ja samo malo grickam.

Ništa ,ništa. Joj, lijepih slika, ljudi mili…

Blenuli tetka , blenuli. Aha , malo grickaš? Aferim tetka! Jel meni šta ostalo?   – evidentno zabrinuto Jr.-Jr.II

Crtica III

Slikarev slatki zdravstveni konzilij

I ja ću, kada odrastem,  ako Bog da, imati   hejbet ‘vakih slatkih konzilija k'o Deda.

Ah, nekada!

Baš je ovi Deda smi'šan.

Crtica IV

Belajli , jazuk Tahta!? 

Ovu ću crticu , pijetetom ,  da oćutim.

D'bro.Dobro.

Nema mjesta ljutnji , ljepoto mila.

Zemaljsko vrijeme neumitno teče.

Jr Senior je dobio Juniora 3.

Tetka je dobila Juniora 1.

Očekuje Juniora 2.

Mašallah!

Galerija Bosna zemlja Božije milosti je ušla u osmu godinu postanja .

Nježne grlice još uvijek lepršaju njome.

Slikar je neumoran , škraba , moluje .

Tišinom sni i voli djetinjim srcem .

Grad čednosti se oporavlja.

Modra rijeka blista.

Prelijepi život  se polako zaokružuje i sa Bosnom zemljom Božije milosti gre dalje , polako putem ka svjetlosti.

Savjet? (Oprostite , nije obvezatan.)

Molite se Bogu Jedinom,

vjerujte srcu svome nevjernom

i daće vam se.

Epilog?

Nije mu vrijeme!

( Valjda ! Ali tko da zna ?)

Hvala ti Gospode ,

oprosti nam grijehe naše

i molim Te čuvaj nas od zla.









 

Basna o Orkici

Basna o Orkici

 

“Nekad davno bijaše jedan umiljati Usamljeni vuk,

dio raskošne menažerije, oliti života zvanog Cirkus.

Na njegovu sreću on ne igra u njemu , vec upravlja njime.”

 

Nekoć zapljeskaše neuki:

” “Vuk” se umorio i ne mere ganjat’ “ovčice” po areni.”

 

Oblajhan inatnim  srebrenim nitima napravio je Kučicu u cvijeću,

otvorio čudesnii pansion , zvani Galerija Bosna zemlja Božije milosti za

prelijepa krhka bića, da mu djevojčice ,privučene mirisom cvijeća i ljubavi,

dolepršaju na dlan, poput ružičaste grlice sa rubinovim ogrlicama .

 

Ne m're se požaliti. Život je i dalje prelijep.

Ipak u svitanju svakog dana on sa tugom gleda u bjelinu

opustjele ljuljačke na trešnjinom stablu,na kojoj još uvijek

treperi sjena one , čije ime ne smije izgovoriti…

 

Čekajući Princezu , plemenitu a nježnu Orku.

koja se ne vraća ,iako je obećala,sjećajuć se zakletve;

Moja si i ti to znaš…

 

Nešto u ovoj Basni ne štima!

 

Još nismo sreli Orku koja se plaši.

Dobro , d'bro šta se može.

Sutra je novi dan.

 

Naravoučenije:

Ili plemenite Orke nisu što su nekad bile,

ili Vuk nije Vuk ,nego Mali princ,

pa Orkici grehota na maksumče udarit’.

**

Dopisano

Razum zbori da je Ljepota, onomad greškom zalutala u

razigrani, ljubavlju i cvijećem obojen vrt ljubavi.

Srce treperi : Malena me još uvijek voli.

 

Pa vi vidite šta vam je raditi!

Jal’ vjerujete, il’ ne vjerujte!

Bajke su uvijek bajke,

osim kada su basne.


















												

Bajka o Yossamin

Kada dunjaluk cvijetni Maj tišinom zarobi , sve oživi . Masline zamirišu iskonom , zvono sa tornja crkve sv. Mihovila u kalama nadjača huk minulih nevera , trešnjin behar oplemeni mahale , a nestvarni ezan zanijemi sutone svitanja, jave se umilna sjećanja orošena nježnim riječima i urešena snenim bojama.

Daleko od mora prelipog , mora plavetnog , mora Jadranskog , negdje u Bosanskim brdima , u jednom malenom parkiću sa tri klupe i pet lipa , večeras jedna usnula Galerija sjaji u noći , poput barke koja u bonaci ka ulje , baca mreže da uhavti odbjegle snove.

Zidovima Galerije kao dragulji svjetlucaju slike prelijepe djeve Yossamin , koja večeras slavi dan , kada je Nebo poslalo da nas raduje ljepotom , umom , dobrotom i umjetnošću.

Pogled patinastim zidovima klizi , uranjajuži se u razigrane i nestavrne boje tisućua nježnih valera , nosi emocije ka vremenima kojih više nima.

Veče radosno i uzvišeno , mjestimice umiveno sjetom i žalom za nestalim vremenima , bremenitim ljepotom i plemenitom dobrotom nosi slike i riječi slavljenice.

Slike Yossamin

http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=46982

Riči Yossamin – Vrime ća ga nima

Slovo I

konje
san sanjala









konje
san sanjala
noćas,
doli ispod kuća,
kraj mora,
u kasu,
prkosu buri
šta ori,


mlati bore i
lomi grane tamarina

crna griva
na vitru,
in viori
ka stijeg na vrju bandera
pa,
leluja u divljen plesu
sa kapljicama slanin,
a
tuku more
u moći
snage vlastite

… ja
bila san više mora,
na hridi,
kad protutnjiše topotom
kraj mene

i…
povuče me,
poželin…
Trčat s konjima

Gazit more

Ludovat u bijesu
bure

i…
zatrčen se bosi nogu
pjenon mora,
zapinjuć u pijesku
a,
bura me gura, udara u lice
tira nazad,
triska me more,
diže se,
kvasi

ma,
konji su
nestvarno lipi
i ja želin,
samo
želin trčat s njima
dotaknit
jednog
sjajni crni očiju
šta zastajkuje…

… ka da me
… Čeka…

*

Slovo II

Iša je stari kar





cuja se na prašnjavoj cesti,

kola, pošjolana laton, klopotaju

u ritmu…

fenjer visi na štapu i bljeska

u predvečerje





Kočijaš, umorniji od konja,

šta strpljivo tegli

cili dan istu rutu,

za šaku zobi i toplu rič,

biži pogledon u daljinu





Ne vidi ni dicu šta trče za karon,

ni suton koji pada,

lete mu misli u – nekad –

u vrime milosti

– nje –

okupane morem u

ukradenim predvečerjima…





Suza nema, ne teku, ne tribaju

…život je suza…

od zore, do zore





Udre Večernja s kampanela

– Bože, daj joj mir –

kočijaš promrmlja i

nastavi se cujat

u ritmu kara

*

Slovo III

a plakat neću





danas mi se plače,
vanka su oblaci
i kiša će…

jutros san našla svoje polje,
iskaš čitav život blago,


a
čeka te u snovima tvojin,
strpljivo,
puno zrili plodova, uvik,
makar godinan nezaliveno,
svraća ti u sne dok ne
svatiš…

s jutron
ću otić,
ništa neću ostavit,
ni spomen na kose
plave,
i
nećemo se opraštat
rastanka ionako
nikad neće bit

danas mi se plaće
u počast
danima bez tebe,
nezapisanin pismama,
neiživljenon dušon,
negledanin lipotama mora
uz cvrkut jutarnji tica…

danas mi se plače
neisplakanim kišama,
neizigranin godinan,
i oću bit kiša
skupa s oblacima
trčat i trčat i trčat…
…uvatit sebe

danas mi se plaće
vanka su oblaci
i kiša će…

(Iz Dnevnika Yossamin V.)

*

Sjećanja i snovi se ponekad zanesu i pogube u ljepoti riječi i slika , i zapletu se u krhkim mrežama iluzija i snova poete , koji još uvijek uči kako se slika ljubav i čarolije vrimena kojeg više ni , vremena nezasitog kradljivca krhkih srdaca i blagoslovljenih duša .

i zato Yossamin , velika mala grlice moja ,hvala ti za sve što si i nisi mi dala , gdje god da si sada .

.

Nekrolog za Molly






Jedna moja vjerna , nježna i često nestašna prijateljica , me ovih dana rastuži svojim sjetnim očitanjem o usnuću svoje miljenice .

“Crna Molly

Ti, jedna i malena.

Crna sa bijelim flekicama.

Sanjala si neka najbistrija jezera bez opasnosti.

A onda si zaspala na jednom lijepom mjestu i nikada se više nisi probudila. (ne znam gdje će tvoja mala duša dalje) .

Čak i kad ribe u akvarijumu umiru više je nego srceparajuće. Ali još uvijek imam nade da je sada moja crna Molly na jednom boljem i najbistrijem mjestu.

Čudno, moja mačka je nju najviše voljela da gleda i danas , dok je Molly umirala , moja mačka je čitavo vrijeme mjaukala.

Da li životinje mogu da vide smrt? “

*

Saučestvujući u gobitku , vođen mahalskom maksimom : smrt nije konačnost , a život prelijepi treba slaviti ; odlučih se na pomen , da bar malo utješim prijateljicu .

**

Draga Bandida ,

Molim te nemoj se ljutiti na mene zbog “nedostatka” empatičnosti glede usnuća tvoje ribice . Ne mogu je zvati Molly jer mi se čini da je rodno porešno krštena . Apsolutno sam siguran da se riba zvala Mobby . Na to me navodi sijaset potencijalnih uzroka ribicinog upokojenja.

Mobby definitvno nije Molly , jer ne vuče mediteransko porijeklo , slane okolice otoka Lezbos. Kada si birala ribicu za hastalsko/sobno stanište nisi obratila pažnju na par sigurnosnih detalja.

Nisi kupila zlatnu ribicu , tako da ostaje žal da ti je ostala neispunjena ona neostvarena , sakrivena želja , zvana tiha patnja.

Nisi se zagledala u … , hm , poetski rečeno u mogućnost bremenitosti polno nedefinisanog subjekta.

Od kada je vijeka , sve je u parovima , pa tako i riblji hajvani. Kad ostanu sami safata ih tuga i da je Molly ona bi odavno izvrnula sva peraja u zrak .

Ovako Mobbya je zadržavala na životu tvoja ljepot milosna prisutnost i svakodnevna skrb.

Mobby je bio ljubomoran na macane . Koliko ja znam u tvojoj tihoj luci su dva ? I eto hejbet razloga za presvisnut :

-Samoća , bezbadežna zaljubljenost u umilnu Delfinku , daklen jadi mladog Mobbyja , ljubomora kao raspeće u proljeće , pride beznadežno , doživotno zatočeništvo … sa epilogom u majskom narativu.

Ma prava pravcata kavalerija rustikana.

I šta je preostalo Mobbyu . Jal presvisnut od tuge , jal se upucat ko siroče. Intuicijom si sklonila sve moguće rekvizite dostatne za riblji suicid.

Dakle , Mobby je rečemo biva tiho patio , odbijao piće i iće , čak i vodu , pa skroz naskroz presvisno Najbezbolni izlaz.

Svemu što stvori Gospod udahne dušu , kakvo – takvo pamćenje i nephodni minimum razuma.

E sad, gdje će Mobbyeva duša , zavisi o mislima kojim je sebe mučio. Ako je blejio u delfinku ne piše mu se dobro, a možda mu se oproste vrele misli . Nije on kriv što insanke ne zaziru od hajvana , zaboravljajući da i hajvani imaju oći , a vrlo često i duše plemenitiju od insanskih .

Ne razumijem se u hajvanske putešesvije poslije usnuća . Budisti kažu da se insan , u drugom životu može pretvoriti u hajvana, biljku ili kamen. Hajvan takođe . Nešto ne anlaišem te stupidarije , ali radi objektivnosti i neukih to navodim kao horor zombijevsku mogućnost.

U mahali kažu : ako se kamen nosi u džepu i jednog dana nestane , nedostajaće haman kao insan ili hajvan. Ili barem fikus.

Za tvog pepeljastog , dlakavog hajvana nisam siguran. Kažu da životinje predosjete zlo i nevolju . Mislim da se on radovao mogućem trenutku nečije nepažnje i u ribici vidio potencijalni obrok. Zakon prirode i opstanka .

Takvi su vam mačori , a bome i mačkice . Umiljati/e , ulizuju , maze i vrte se oko nogu , ne bil štogod ućarili .

Ne tuguj Prijateljice ,

Molly / Mobbi je izvršio svoju životnu svrhu . Radovao je ukućane i odzimao im vrijeme , kojeg je pođeđe nedostajalo.

Tebi , “malena crna sa bijelim flekicama , koja si sanjala neko najbistrije jezera bez opasnosti ” , želim bistre rijeke koje edenskim vrtovima plove.

Molim za oprost , ako griješim u bilo čemu i saučestvujem u gubitku.

Sevdah i muzika

  

Rekoše nam da imamo neki iščašen odabir muzike.

Neki horuk i horog mahalski spoj.

Neuk je narod koji tako misli.

Postoji muzika i sevdah. I pravo odabira.

Muzika može biti dobra i loša. Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika. A slika može vijekovima pjevati i svakom gledaocu drugačiji zvuk u oku dati.

Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.

To nije ni kič; mi ne znamo šta je to. U nama ne izaziva nikakve emocije.

Ne znamo zbog čega ,ali sa muzikom naših damara nema veze.

Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.I neukusa kojeg će gledati.

U kretanju svako može pogriješiti pravac i postati kreten.

Naš izbor su pjesme duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.Naš izbor su pjesme Grlica lepršavih i Djevojčica ljubavi.

Biramo sevdah.

Iako se nekome ne čini, svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.

Nema veze ako nije Bosanska. U Bosanskoj duši nema razmeđa.Bosanska duša se Svjetlosti i Ljubavi moli.
Sevdah je Bosanski naziv za ljepotu, nježnost i ljubav. I mnogo više od toga.  Sevdah je dar sa neba.

O sevdahu smo pisali. Jednom , možda već sutra ili neki drugi dan ćemo pisaniju ponoviti.  A možda neće biti potrebe.

Naše stranice vri od ljubavi, sevdaha, muzike, slika i blagosti.

Sevdah je rječitiji od romana i muzike. On je poveznica svih tuga i boli, ali i radosti i čežnje upućenih nebu.  Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.

Sevdah nema razmeđa; ni jezičnih ni teritorijalnih. Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.

Mi takve darove veoma rado prihvatamo i prenosimo.

Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.

Muzika i sevdah ne moraju značiti isto. Muzika ne mora uvijek biti sevdah.

A sevdah je uvijek i muzika i molitva.

I to je to. Naš izbor .

I Molitve i Sevdah i Muzika i slike…


												

Zapis o Vesni , miloj Cigančici

 

 

Cignaska noć

Sarajevska Gorica – ciganska mahala

Radost i ples

Anđeo ljubavi

Čarolija

Danas smo malo nježniji  i sneniji, ako je to ikako moguće.

Jedno dijete , dobrota i čednost mila, Cigančica prelijepa,Anđeo ljubavi nas u srce dirnula. Nježno kao lahorca let u snu me dodirnula.

Poslala nam pjesmu, kaže poslušajte je, danas je nama Ciganima naš dan, a u njemu se skriva i mog najdražeg rođendan.

Mi ga po svom običaju slavimo duže od onih koji nisu Cigani. Četiri dana. A mere i sedam.

Kako nećemo mila moja djevojčice . Namah.

 

Čitav život za njom tragasmo , i ne možemo ništa  pristaviti bez njene pomoći.

 

A pjesma opet, kaže; onako u prenesenom smislu:

Pogledajte malo kroz prozor.

I još jednom.

Bez straha pogledajte.

Nemojte da vam  sada suze poteknu od miline !

Trebaće vam kasnije.

 

Lijep dan , prošlogodišnji je i ovogodišnji. Svi su Božji dani i putevi beskrajni, prelijepi i čudesni.

Plav i sunčan , proljeće šareni i  bjelasa, miriše na milost i ljubav.

Zamislite  slobodan vam je dan, onaj jedan  od vikenda koji ste

propustili , jer ste bili zabrinuti i umorni.

Po običaju ,zbog gluposti.

Ugledajte se na Cigane, po modernom Rome.

Oni još uvijek tuguju što su im oteli čerge. I konje.

Kažu kompenzirali im.

Aha. I opet AHA.

Dali im moderno ime i dan u svjetskom kalendaru.

I oteli im sve.

 

A oni nisu ništa tražili. Samo slobodu i ljubav.

I livade cvijetne, , ljubičice , janje, ruže ,pa i oskoruše.

Što da ne? Čak i divlje.

Bagremi i lipe cvijetaju. Putevi vode u slobodu.

Jure konji černjoglavi.

Letu mange , letu štuke.

A mali cigančići pažljivo gledaju šta štuke rade. I uče .

A štuke? E, pa one su sve izmislile . Štukanje na prvom mjestu, zar ne?

 

Joj Bože milostivi  koliko imaš puteva , a sve ih treba preći

Jorgovani mirišu.

Djeca su vesela, bezbrižno se vrte po cvijetnom tepihu.

Vi u hladu trešnje koja je tek probeharala . Na grudima vam  Vesnina  ljepota i snenost sniva.

U daljini klopara karavan kola, Poneka karoca veselo krivuda i mimo puta gre.

Konji veselo ržu, zemlja sneno drhti .

U vazduhu se osjeća ljubav.

Muzika razgaljuje srce. To dobri ljudi putima svojim hode.

 

A u vašem naručju opojno miriše najmirisaviji i najljepši dunjalučki cvijet.

Vaša ljubav. 

Vi ste opijeni i raznježeni.

Shavatate , sve slavi Gospoda svoga.

I priroda i muzika i ova čerga , što u lutanju će svom jednog dana

doseći nebeske pute i širine.

Hvala i slava Bogu Gospodaru svijetova, Jedinom Milostivom.

Zavirite  sada u nutrinu svoju.

Šta  čekate?

Sada možete one suze pustiti.

Što bi poete rekle.

-Alelujah

U prevodu:

???

Ma, šta je danas sa tim prevodiocem?

Gdje se dao dobri čovjek?

Ah ,oprostite, eno ga,  sakrio se ispod stola i plače.

Neće da ga vide. Muškarčine ne plaču.

A tebi Cigančice mila, Vesno moja gdje god su te putevi od mene odnijeli, velika hvala za sve. Neugaslu jubav , milost najnježnijih dodira , beskrajne snove iz kojih izvire ovaj današnji lijepokaz i uspomene što sa suzama naviru.

I sretan ti i berićetan ovaj dan, praznik , svi dani i u njima  mnogo, mnogo ljubavi.

I tvome divnom narodu.

A bome i nama dvoma.

S ljubavlju ,dušom punom ushita i ponosa zvao sam te Šošona.









  .

 .