Brat moje premile majke je bio saksofonist
zvali su ga Đovani pjevao je napolitanske
da li zbog pjesme saksofona i motora
jecajuće gitare glasa ili stasa
žene ga voljele ko lude
A onda se rodih ja nestašna blentovija
zvali me Bleki o ljubavi pjesme piso
bez gitare motora i saksofona
bez glasa malo stasa i nešto lika
i mene žene voljele ko lude
Đovani i Bleki rod bliski a ni nalik
ujak i netjak u dva razna vremena
rod rođeni u dva ni blizu svijeta
voljele ih žene kao lude
niko ne zna objasniti zašto
valjda je sve u genima i dodiru
u damaru i srcu tangu i okretu