Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih ašikovac zvaše

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam  znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići  iskrasti da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 

 

Jednog usnulog poslijepodneva

 

Jednog usnulog poslijepodneva dojedrio mi anđeo.

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A volim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

Nije da mi se  nimalo  nije sviđalo to njeno novo ime. Samo bez  prefiksa ili sufiksa, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenoih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica u mome srcu za čitav život.

Bleki – Dan kada te nisam upoznao

Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća

ali nisam

Geografska udaljenost?

premostiva, zakon lebdenja

Patrijahalni odgoj?

nije ga bilo , zanemarivanje

Nazori ?

skromni, bez opsesija.

Krutost socijalnog okruženja?

vehtost se uvijek da zaobići

Šta onda?

nećeš vjerovati mila moja

ljubav me spriječila

da budem dijete cvijeća

koja su sušta ljubav

 

ljubav me vodili tebi

a to je drugi smjer

Neusmjereni.

Lepršav.

Mnogo sanjiv.

 

priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom

nema stroge kanonske definicije

forma prijateljskog časkanja

mislila je mladost

Milosrdni Bog je to uvažavao,

On sve zna.

nikad od njega nisam pobjegao

plivajući na putevima

Njegove milosti i ljubavi.

Srce je srce,

Duša je duša.

 

Lična shvatanja ugodnog izgledu

lice bez dlakavih obilježja

želja za dopadanjem

Bogu Blagorodnom

narcisoidnom gledalu

tebi koja ćeš tek doći

mila moja

grlicama

lepršavost mojega života

 

higijene nisu bila dobra preporuka

onome što je nalikovalo revoluciji i djeci cvijeća

njih nije bilo briga

bila im je dovoljna ljubav

hej,muzika, na na na

kako bajkovito predivna la la la

kakvi predivni krajolici mmm ti i ja

lepršavo cviječe koje ne vene

cry and cry

 

avaj

o baby baby babi

sva nesebična u davanju

a ja sam tragao za sviđanjem

naivno odbijajući sve što nije skladno

nisam volio predugu kosu

brade bilo kog tipa

eksperimentisalo sa

vrlo vrlo kratko tek dan dva

brico umro

ljubav se vodila

pa se zaboravilo

ovo ti baš nisam moro reći

šta se može

vazda iskrenost prije pameti

 

tada

taj i taj

takav i takav tebe upoznah ljubavi moja

još uvijek ne malo kasnije

pjesma je iskrenija

istinu zbori

ljuti se na tebe

kasnila si

 

sada su kose osnježene

smiješne bore postale očitije

duboke brazde što iskustvom slove

ono ko fol

djeci ne treba pamet

bilježe mnogo ljubavi

pređenih puteva

ipak

naslućuje se lik

onog dječaka

nalik onom drugom

odlepršalom Malom Princu.

 

ali sam volio tu djecu.

i to jako

neku bezrezervno

bez upoznavanja

djeci nije nimalo teško sanjati

i dosanjati bliskost

čarolije susreta i boli

bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu dešavanja tih godina

onim milenijumima prije decenijama poslije

sve te boli valeri krikova

vrište mila moja

ne pomaže vata u ušima

ne pomaže led u srcima

ne pomažu okovi nad dušama

 

privlačilo me ono što mi je bilo blisko,

njihovo prihvatanje i slavljenja biti života

bezuslovna ljubav

lav lav lav

Ol vi nid iz lav

mir ljudima

pis sist’  selam

peas brad’  selam

Avaj My Lord.

 

svijet bez rata

izmisliše ga ljudi neki zli

Zašto podjela bilo kog tipa

umobolno arijevskih

inkvizicijski plamtećih

svi ljudi braća

križarski trulih

Abraham sleđen

bijedno rasnih

praotac Adam plače

bespolno polnih

Eve siluju

religijskih a Jedan Bog

nacionalnih i svih drugih podjela

nedostojnih Boga i Ljubavi.

 

većina ljudi nema pamćenje

ni misli

amebe i vinske mušice,

majmuni i roboti

svijet su za sebe.

humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije

uglavnom.

izvinjenje amebama

vinskim mušicama i majmunima

robotima ne

bilo bi glupo

nisu stasali

protiv njih nemam ništa

i ne želim ih porediti sa ljudima

 

Bog je sve sa svrhom stvorio,

nauka uvijek kaska

krajnji okviri intelektualnih tajni

takar nasljednih dometa

mnogo toga i još čega

ključi sakriveni

zato je trebalo nestati djecu cvijeća.

talasala su tokove uštrojenog života

uškopljenog skicama bespolnog celibata

dvopolni Savletovi testamenti

sterilni duh Ivančice,

zlokobnih proročanstava družbenika pakla…

 

bez djece surova stvarmost

sasvim izvjesno postaje

nepodnošljiva i turobna

ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava

niko im neće remetiti učmalost

genocidnu blaženost krvavog mira

 

još jedan je dan je prošao.

osjećao sam te

mila moja

ali nisam sreo.

pjesak je bio tužan.

ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.

bio sam umoran od leta

osjećaji su oteknuti i neelastični.

ljutio sam se na tebe

neznanko ljubavi moja

 

nije važno,

djeca uvijek mogu dozvati čaroliju

mogu vidjeti plavkasti led

blješte razasuti biseri moga srca

po livadi naših snova

led se ne dira

biseri se nižu

svjetlucave ogrlice naših budućih dana.

znam

sutra ću te zasigurno sresti

ili neki drugi dan

punu zanosa sa suncem u kosi

morem čežnje i sanja u oku

sa vanilin sladoledom u ruci

i tada

dva puta dva jesu četiri

mili moj

mila moja

četiri je uvijek par

dvije i dvije ruke

a to je već ljubav

tujinko moja nestašna.

Bleki – Samo krhke ruže sanjam

 

 

 

 

Srce krhkog proljeća Crvena jesen ruža  Predvorje raja

Nestvarni krajolik Snovi u vrtlogu duge  Ona Sanja

 

 

 

Visoke temperature

groznica

halucinacije

nema ih

u snove se pretvorile

 

 

 

i pitanje

Maksumče krhko

šta radiš to

šta radiš tu

međ rajskim mirisima

 

 

 

milioni ruža

miloni grlica

oko tebe leprša

snima uranja

u ljepotu oceana

 

 

 

zar ti ža ni

mladosti što lebdi

u život kroči

svojim riječima

a smaraš

 

 

umoran sam

ali sanjar

slikar valera

još riječi

nježnih slika ima

 

 

želi

jednu pjesmu

jednu sliku

pokloniti milinom i snom

ljepoti mlađanoj

 

 

 

bezuslovno

tek

za sjećanje

i jedno sjetno

adio mila

 

 

 

****

 

 

Primjetih. mnogi zapadnim jezicima skloni.

Neka , znanja nikad na odmet.

 

 

Ja opet rođen u vrijeme kad slavili smo pjesnike Ljubavi:

Ljermontova, Puškina, Jesenjina, Cvjetajeve, Ahmatove, Majakovskog …

 

Učeći naučih i jezik njihov.

Ne dobro , ali dovoljno da se usudim da vam ponudim prevod pjesme

Milion ruža.

 

 

****

 

 

Milion crvenih ruža

 

 

Bio jednom jedan slikar imao je kućicu i slike

Ali on je volio jednu glumicu koja voli cvijeće

On je potom prodao svoju kuću prodao slike i sklonište

I za sav novac kupio cijelo more cvijeća

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

U jutarnjim satima možete ustati ka prozoru , možda si poludjela

Kao nastavak na tragovima sna trg je pun cvijeća

Duša drhti , koji to bogataš ovdje luduje?

A ispod prozora jedva dišući siromašni umjetnik stoji

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Sastanak je bio kratak , u noć ju je voz odnio

Ali njen život je bila bezumna pjesma ruža

Umjetnik je proživjeo život sam , dosta nevolja je propatio

Ali njegov život bio je cijeli Trg od boja ruža

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u san cvijeća za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozora sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Bleki – Najn Čedo Čeda moga

Sunce još nije sjalo,vrijeme nije stalo,

ali sam se namjestio

istog trena zaspao

zaspao i tebe sanjao

teški stihovi

mi u sanje dolazili

ja se branio

oni se gubili

pa se vraćali

 

 

Neću stihove

htio sam tebe

ti si moj stih

ti si pjesma moja

 

Opet smo bili u moru

sami

daleko od obale

ljubio sam te na isti način

kao onaj prvi put

ali i drugačije

nježno a grzničavo i čvrsto

ni sada se nisi bunila

željno čekala onaj drugi

mnogo duži nježniji i smjeliji.

 

odjednom si se zbog nečeg uplašila

i ne

nestašno smejući se,

već grubo divlje rukama

nogama me guraš ispod sebe

ja sam prestravljen

zabezeknut

nemam vremena da se pitam

što i zašto

gubim dah

tonem i davim se

ti se gubiš prema svjetlu

ono se krije i proviruje sa površine

ja još uvijek tonem

ne prestajem da tonem

mrak se javlja,

postaje gušći

misao lebdi

pa nekam ako mora tako

to je čedo moje

 

Tada me neko blago za ruku prima

mukom otvorim oči

daha tražim

mislim da to anđelčića vidim

dijete malo

nježno žute skoro bijele kose

za ruku me dira

u oči gleda

i vidim smeđe prelijepe oči

čiste kao duša

jasne kao moji snovi

skoro ljubičaste

u svemu nalik očima tvojim

mila moja

 

Čedo malo,

anđelak plavokosi neki

vidi se

prije mjesec dva

očvrsnula noge

vuče me za prst mali

desne ruke

prstići njene lijeve rukice

pahuljasti i svileni

se tikaju i druže

bolima moje ruke

predah im nude

 

Nešto cvkuće špreha

ja joj ručicu dirnem,

hoću kanticu iz lijeve ruke da joj  kao otmem

ona se smije i viče najn najn

toliko njemačkog znam.

To najn  i najn je bilo toliko djetinje

slatko i nježno kao ono tvoje

ne mili nemoj

kada sam te htio milovati

a ti se kao kao nisi htjela dati

 

Anđela malog namah Najn prozvah.

o mila moja

ja se rasanim

odmah se zaljubim u to dijete.

ono to osjeti

hoće da se igra

tada mu dolazi mama

ležeh okrenut ka Najn

samo majčine noge vidim

mama na njemačkom dijete nešto kori

valjada što nepoznatog dira

 

sledim se

dižem pogled.

stas i glas poznati

kosta ista rubin svetlucava

što se sunce ono naše  u njega ogleda.

kostim isti svileni i crveni.

Bože

grudi se isto bibaju

cvjetni brežuljak isto diše

pa to si ti mila

moraš biti

krajolik taj ni jednom drugom

stvoru nije poklonjen

doli Princu Malom

ja te šapatom zazovem

prolječe moje

mila moja

ti se trzneš

tek tada si me prepoznala

čuh prigušeni krik

samo jedan jecaj

samo jedno bolno

Najn

 

odmakla si se par metara dalje

leđa okrenula.

učinilo mi se da ti se ramena nešto malo tresu

da li si u sunce pogledala.

ne znam

pozornost mi je odvučena na drugu stranu

Najn je dotrčala

poljubac dječiji

sočan i vlažan mi dala

ručicom desnom usne

traljajući jako obrisala.

lijevom se u nepovjerenju od mene odmicala

dešnjakinja je vjerovatno bila

tom me rukom nježno po licu udarila

nasamijala se

nasmijao sam se i ja.

nasmijala se i žena

za koju znam da si ti

a onda si naglo osmijeh sakrila

okrećući se

 

znao sam i zašto se okrećeš,

radosna što sićušno dijete tvoje

bezrezervno

tvoga Princa Malog

već na prvi pogled voli

a znala si

da za nas je kasno

prekasno

milo moje

 

taj osmijeh

svi osmjehi onog ljeta naših proljeća

bili su isti

sjaj leprša u kosi

svjetlost obasjava lice

tada se anđeo javlja i smješi

nemoguće je zaboraviti taj osmjeh

kao što je nemoguće ne prepoznati ga

tvoji osmjesi su bili oni trenuci kada sve stane

trenuci koji kao da žele da se ovjekoveče u sjećanje onog

sretnika koji ga gleda

Ljubavi moja.

Bleki – U noćima dugim

 

U noćima dugim

samotnijim

od traganja

mislima blijedim

jer znam da postoji

negdje ima

jedno mjesto

zaboravljeno od ljudi

okupano morem

obasjano zvijezdama

 

a tiho osunčano

blago sjajno

i jošte nježno mila

poput tebe

pitomo drago

velikodušno bistro

ozračeno

ljubavlju

davanje nesebičnošću dana

umilnom dobotomžsanja

mirisavo do ljubićica

sneno

od nevinosti

blaženo od plodnosti

pomalo umorno od čekanja

mene neuviđavnoga

 

tada sretoh tebe

zaboravljenu od ljudskosti

priglrlih tvoje srce

utopih se u tvome tijelu

orošenom od mora

lepršavijom od  maglica

tihom blagom

nježnom pitomom

valikodušnom od davanja

 

izgubih se u tvom pogledu

što zasja ljubavlju

umilnom dobrotom

 

zapletoh s eu tvojoj duši

mirisnoj

iskrenoj

kao cvijetna snenost

 

Bleki – Tango za moje Grlice

 

 

 

Ponekad

nekako

se sve posloži

i ljubav i tuga

i lijep sniježni dan

početkom proljeća

i sjećanja.

 

raspoloženje odiše elegijom

onom umilnom

plemenitom da Srce hoće da odleti.

 

znalo bi ono kamo

ali mu se ne da

još mu vrijeme za let grlica nije

 

ne pomaže mu ni violine

ni klavir

gitaru bi da sa sobom nosi

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

 

sjedim u kutku sobe

smorao se

ko upokojena  papirna petodinarka

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

 

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

 

znate

ja vam ne znam da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

 

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Srcu mome

Tango za Evoru

 

i vidim

Srce moje

bojažljivo

korak po korak

prilazi Grlici miloj

zar je važno kojoj

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

 

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli je  i zastane

 

gleda u mene

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

 

ne vidim strune

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

 

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

 

gitara zaplače

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

 

Crvena grudva je samo dekor

Ljepoti u  svili

koja leprša u njegovom naručju

 

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

 

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

 

sve ljubav

slavi slavi slavi…

 

korak za korakom

tijelo uz tijelo

strast i  vatra

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

noge su ljubavne čežnje korak

 

o Grlica je muzika

Djevojčica što prekrasne snove sanja

koja sve odjednom

želi želi želi…

 

obraz bjeličasti i razigrani

Krhki ružin

uz onaj ozbiljni i tužni tužni…

 

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

 

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti što sjećanja za nas nosi

 

i daj prestani mi lice rositi

nisi valjda pizdun postao

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

 

stišće me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

 

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube ljube i ljube

ruka u ruci ruci…

o Srca moja moja…

 

 

 

Bleki – Imala si petnaest godina

 

 

Da , imala si  petnaest godina

samo

poslije petnest godina bola

 

dugo sam te čekao

da mi dođeš

da mi snove prospeš

Proljeće, milo moje

ili koji dan više

kad brdima si leprašala put leptira šarenih

letjela godinama začarana

kroz aleju

preko polja

preko rijeke

preko mora

 

mene tražila

i nisi me nalazila

 

molio sam da lepršaš

da me nađeš

da mi tugu tjeraš mila

 

 

ne gubeć nadu

a se u snove vraćala

nestašno lijepa

mirišljavo razigrana

nepodnošljivo cvijetna

da bi uvijek u srce moje sletjela

i svu tugu daljine i samoće

traganja i rastanka

moje i tvoje

jednim osmijehom izbrisala

 

 

molio sam se da me nađeš

da mi dođeš

da mi suze piješ mila

ti koja svijetom lutaš

ti od koje cvijeće mirise krade

ti koja samo za moju ljubav živiš

ti koja sa suncem sjaj dijeliš

ti koja meni ljubav daruješ

ti koja mi dušu miluješ

ti iz koje izranja ljepota duge

ti koja si izvor radosti

ti koja nevinost djeteta nosiš

ti koja preko brda i trnja hodiš

ti koja plavetnilo neba oslikavaš

ti koja dubinom mora zračiš

ti koja zvijezde u očima nosiš

 

molio sam da mi dođeš

da me ljubiš

ljubav sa mnom  vodiš

dođi mila moja da ti snove poklonim

dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo

dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom

dođi živote moj zagrli me čvrsto jako

dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina

dođi i ne boj se više mila

 

ne lepršaš više mila

ne nalaziš puta prava

tuga osta boli mila

Suze liju kao uvek

ne ljubiš me

ne vodismo ljubav mila

 

al se ljubav nije  zagubila

 

Mistična imena se po srcu daju

 

Jednog   snenog poslijepodneva doleprša anđeo  .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo to njeno novo ime. Samo, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica , u mome srcu  , za čitav život.