Djete me boli , Bože jedini oprost molim

 


Jedno dijete

jedan bol

djetinji

 

Jedna djevojčica

jedan san

očinji

 

Boli dijetinja duša

boli očev život

slomljeni

 

Nerođeno dijete

ljubav očevu sni

oče pomozi mi

 

Otac kleči

hvaljen si Gospode

vratiše je

 

Al to ne bješe ona

jedno dijete jedna bol

djetinja

 

Horski bučno

neuki bezumno

nego ko

 

aha jes kako ne

otac ćuti drugu dječiju bol

odgovor nijemi

 

Zajedno kleknu

otac i djetinje boli

Milostivi oprosti grešni smo

 

 

Bleki – Kunem ti se ljubavi jedina

 

 

Ljubavi jedina

kunem se ljubavlju tvojom

imam samo devedeset dana

tri po trideset

pride tri po deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav mnogo dara

iz malog parka beskućnika

deset pupoljak ruža

za tebe ubraću mila

za snove jednu orošenu

za tugu drugu žutu

za sreću treću šarenu

za tebe četvrtu zelenu

za samoću petu safirnu

za nježnost šestu ružičastu

za vrlinu sedmu plavu

za nevinost osmu bijelu

za ljubav devetu rubinovu

za nas desetu duginu

za mene neće ostati ništa

zato sad tango puštam

poklanjala si mi sebe

najljepšu od svih

 

Ljubavi jedina

kunem se ljubavlju mojom

0stalo mi je samo četrdeset dana

trideset i deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav nešto dara

iz velikog parka beznađa

ukrast ću samo za tebe

poklanjati drugim

četiri ružina pupoljka

prvi biser neotvoreni

za prvu godinu snova tvojih

drugi safirni tek pupoljak mali

za drugu godinu čežnje tvoje

treći rubinov poluotvoreni

za treću godinu tvoje ljepote

četvrti crveno žuti rastvoreni

za četvtu godinu poklonjenu

nevinosti mojoj i tvojoj

staviti ću ih u kristale nade

gledati mirisima iščekivati

kada poslijednji pupoljak uvene

ostaće ti samo ljubav moja

kada rubin odsjaji

sanjaće me ljepota tvoja

kada safir popada

ostaće ti čežnja moja

kada biser potamni

ostaće ti snovi moji

prestajem da plešem

i da se molim

muzika mi donosi tebe

najljepšu od svih ruža

Luco Malena

jedina ljubavi moja

 

plave me oči nježno gledaju

dvije su suze iz njih kanule

iz lijevog rubin ljubavna

iz desnog safir milosna

očima me zovnu

da joj priđem

ona mi šapne

poljubi me mili

još samo ovaj put

onako kako si nekad znao

strasno ko delfin u plaveti dubina

ljubavnički ko vulkan što gori

zagrli me blago

kao jedinu ljubav svoju

samo još jednom

molim te

tako sam umorna

a i hladno mi je

 

kao malena djeca se za ruke primamo

ona me ljubi onako kako sam nekad znao

nježno ko lahorca let

zaštitnički ko mjeseca cvijet

ljubavnički ko lotosa  istina

ja je grlim

leprašamo sa grlicama i ružama

ona mi ljepotu svoju u grudi ušuškava

zauvijek

sada jedina ljubav moja

može da spije

 

Bleki – Noć ubica snim

 

 

Noć orki

Dan radovanja

Jesenji osvit

 

Cvijetna mjesečina

 

Obasjano gorje

 

Snježni đardin

 

 

 

 

 

Tebe
poput prelijepih ubica
razigranih Orki
u plavetnoj noći
snim
pretežno nasmješenu
a vodiš  me
danom radovanja
obasjanim suncem
tijelom  blaženo talasaj
u osvit moje kasne jeseni
a lebdi
na cvijetnoj mjesečini
ispod
obasjanog gorja
tvojih snježnih đardina
dok moćna Modra rijeka
sanja cvat božura
uskomešane nevinosti
duše djevojačke
što u snu
sna
cvijetnim vodoskocima
sklapa moj život
zimskim opusom okovanim

Pismo djevojci sa nevidljivim pjegicama i bolom u grudima

Pjegice,

Dan je prelijep,

hladan i kišovit.

Odakle da počnem mila, a da se tvoga bola u grudima ne dotaknem.

Mnogo toga , ti o meni , ne znaš ljubavi.

Da znaš , možda ne bi samo plakala ,već bi se ponekad i nasmijala i rekla:

-Glupko,uvjek je bio malo blesav. A mio i drag. Jedini moj Princ mali.

 

Pitala bi se šta ja noću radim?

Ne bih se zamislio,

Malo bih se počešao, ono naopako.

Lijevom rukom, preko glave iznad desnog uha.

Dobro si rekla , Glupko.

Naopako se i češkam i sa tobom uvijek počinjem:

Po svu noć ja tebe sanjam mila moja.

Po svu noć ja tako , uz tebe draga počivam,

uz nevjestu svoju, života darove snivam.

 

Da mila,

od kada si me nazvala Dragim ti si moja nevjesta postala.

Pod Nebom i zvjezdama .

Mjesec mi i maglece svjedoci.

A naša noć je uvijek tako snena ,zvjezdana.

Dragi tvoj često nije krja tebe ,

da te zagrli i suze poljubcima briše.

Suzama si lice zasula, udovica si moja malena,

crne velove po polju ljubičica prosula.

 

Po svu noć ja tako , uz dragu se jedinu odmaram ,

Uz nevjestu moju, za me neudatu , ja tako po svu noć,

njene cjelove milujem, ljubavlju je neispavam.

Po svu noć ja tako,život naš dozivam,

po svu noć ja tako ,

ljubav jedinu cjelivam.

Po svu noć ja je tako volim

Po svu noć ti me jako voliš

Po svu noć se volimo mi.

 

To tako miriše na Poa, mila

Budler krao,

Rembo u zvijezde okivao

Jesenjin pomalo mezetio,

Mak na stećke klesao ,

Indexi opjevali.

Zašto nas ja ne bih ugurao u taj mit.

Kad nježnije od njih o ljubavi snim.

 

Naša to ljubav zaslužuje.

Koga briga ako jednog dana umrem ,

jer obala je tvoja meni šaputala riječi ljubavne.

Da,obala tvoje mi dodirima šaputale,tvoje tajne okrivala.

Kada se smiješ tvoje nevidljive pjegice me grle,

čak i kada me ljubiš moje bore sanjaju,

da su ljubavnici tvojim strahovima i skrivanjima.

More mi na uho šumi

tvoje tajne predviđa da bih lakše po tvome tijelu brodio.

 

Kada se ljutiš,

ožiljci koji se ne vide ,

nestaju,

kada sanjaš da te berem.

pjesak naš nas ćuti,

tugu kupi ,

a ja , po svu noć tako , tebe tražim ,

jer mjesec žmirka ,

žuti

huči, vri

da se volimo mi.

 

Malena a Mila moja,

Bog milosti i ljubavi me pita, čemu je , kome je duša, Makusmče sretno.

Tada mi svjetlost u dušu kane, jedna kap za čitav univerzum snova i ljubavi.

Duša moja je zbog Tebe,ljubavi, od Boga data radi milosti ,

dobrote tvoje i snova zapretenih u velove čekanja i uzdrhtalih nadanja.

Tren prije me boljelo,kao tebe nekad,

časak prije tuga me htjela ubiti.

Kao tebe sada.

Ali više ne.

 

Ime ti je Nada,žena bezgrešna.

Nikad me nemoj pitati o čemu pjevam,

jer dvanaest su poupoljaka , krhkih i bijelih,

orošenih suncem i krvlju mojih snova,

naizmjenično su prošarane plavim velovima moje tuge.

Za svaku našu godinu traganja,

do dana onoga kada sam te sreo i namah zavolio ,

po jedna krhka ruža.

Za svako stoljeće kada bješe srcu mome neznana po pupoljak krhki.

Pitao sam se , da li sam se ja tada oprostio od tebe, Mila moja.

Znaš kalendari i čast. Vrlo zlohuda kombinacija.

Nije mi bilo važno,jer znao sam da voljeću te do groba,barem.

A možda i poslije,ali ti too ne mogu zasigurno reći.

Radio smo mnogo toga, uh grijeh mi i sama misao ,

pa i poslije nas,pa me toplina ,možda , mnogo jača gore čeka.

Pomišljao sam , voljeti , dotaći , čednost tvoju bilo grešno i pretoplo

Zato tih dvanaest bijelih pupoljaka,naizmjenično osunčanih i orošenih, a prekrasnih,

još uvijek samuju na splavu opraštanja.

 

Da, ruže ne poklanjam tebi ,mila moja.

Već oprostu , u ime ljubavi,snova i pjesama darovanih

plavoj anteriji,što još uvijek na ležaju sniva,

da je nevjesta moja oblači.

Zaista , ta anterija sasvim zavodljivo miriše.

Na tebe,tvoje tijelo bijelo,

mazne grudi sedefaste,

cvijetove tvoga đardina

jer moje su je pjesme lepršale na tebi,

da bih je ja nestašno skidao .

 

I zato ne pitaj me o čemu pjevam,ljubavi moja.

Lakše se živi mila moja.

Kad o ljubavi pjevam,oči su zeru bistrije kao kad bjelokost usnama prinosim.

I memoj mi zamjeriti . Malena ,ako tugu u stihu slutiš.

Više ništa ne trebam Mila. Za sebe se više i ne molim.

Samo tebe sanjam begunice duše moje.

U snovima mi dolaziš.

 

O dodji ,već jednom, prolece, smeh ljubavnice zemljin mi donesi.

Neka zakuca sreće u očima tvojim,

Nestrpljiva i nemilovana da se odzrazi u duši mojoj!

Dođi mi , u naletima nemira usred lišća i cveća koje hita da se raznese stazama naših dodira.

Da zajedno pojimo,

Jutros mi je ruža procjetala.

 

Dođi mi kao sjajna pobuna protiv damara tvojih ,

baci se u noć,

u tamu vode Oceana mog,

iznad zemlje,

oglasi slobodu zarobljnih klica Tišna i sni!

Dođi mi kao smijeh munje, urlik oluje,

odjekni u Čednom gradu ,

oslobodi reč ugušenu,

bol koji je zapeo u danima pređašnjim.

Uz kristale Modre rijeke osnaži nasu borbu ,

ne posustaj , budi pobednik smrti!

 

Kako da završim mila, a da mi se nevidljive pjegice nasmješe.

Život je prelijep malena.

A , ja te volim i ti to znaš.

Bleki – Mistična imena se po srcu daju

 

Jednog   snenog poslijepodneva

doleprša anđeo .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

 

U  vatri svoje nevinosti

bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze

s tim što volim ženu

nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti

znao sam da se zaljubila

više je nisam  zvao Mila jevojčice.

 

Postala je  Dama,

šta god mu to značilo.

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo

to njeno novo ime

Samo, bilo je falično

Nedovoljno da opiše njeno ozračje

samo njoj svojstveno

blještavo od nekih novih

tek otkrivenih velova.

 

Mistična , raskošna, cvijetna

a razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti

uz to dobrota i ljubav

Nadasve čedna

U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom

nalik na svjetlost anđela.

 

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , nedodirljiva

u čednosti i milini svojoj

ostaće Mila  Djevojčica

u mome srcu

za čitav život.

Bleki – Jednoj nevinosti

 

 

Malena

sva tvoja stanja i velovi se odraze

na moje slikanje

ponekad ne idu me

slike i boje

ne slušaju me

izgubila se radost

pobjegla od  slika

 

više me ne prepoznaješ

izgubih se na lutanjima svojim

zavolih dijete

sada ne mogu prepoznati ženu

prisutna je velika zbunjenost

tuga

mnogo nježnosti

ali sve je izgubljeno u nedefinisanosti

nejasnimim obrisima

 

platno vrišti

gdje je žena

izgubljene čednosti

znaju boje

nedovršenih slike

prazninu srca

 

nedostaješ mila

svakim danom se budim sa nadom

prelijepa djevojčica će doći

drži me Nada

Malena me se nije odrekla

zaboravila

doći će

 

a h a d'bro

čitaš li moje sne njimu tvoje riječi plove

i ljubav naša

imam još iskrenih otkucaja

krvavog srca

rosi kristalnoj nalik

koliko sjećanja

u sehari ljubavi zaključane

tuguju

 

susprežemo sve da ih šaljemo

bojim se da te ponovo ne uplašim

bojiš se da me ne zaboliš

misleći na tebe

ja opet sanjam bajku čudesnu nalik tebi

nježnu a iskričavu

čednu a raskošnu i čulnu

kao trešnjine usne tvoje

u mojoj

 

eh kad bi ti smjela vrisnuti

a da te ne zaboli

u našoj bajci

u čednosti lepršaš

snena Princeza

privid

 

nazvah te princezom

to ti po rođenju pripada

u srcu ostaje zaleđena fotografija

predivne Djeve iz bajke

u polutami mojeg sjećanja

svaki pogled u ružičasto

sjećanja

još uvijek žive i miluju

raduju i raznježuju

 

Omjehuješ mi se onim anđeoskim osmijehom

punim djetinje dobrote i snene blagosti

kojim si me zarobila

i uzvijek iznova pomišljam

Mili Bože

kako je lijepo ovo dijete

milosti puno

ugodan let Anđele moj

Bajka o Gradu čednosti zemlje Božje milosti


 

grad čednosti    forbeger      ona spava

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  prostu

                                                                                                     J  oš samo treba da krene

                                                           ova blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

Nekada – davno

Bajka ova

Tvojom milošću

rukom nevještom

pisana strancu

znancu i neznancu

dobronamjernom

zlopočinitelju

sanjala je ubavo:

Jedan Grad Čednosti  

        da prostiš

svako dijete znade u

Zemlji Božije Milosti

Tvojom plemenitošću  imade.

Grad

Zemlje

da prostiš

prkosni od Sna

Pjesama

Ljubavi.

 

I.Poglavlje

         NAŠE DOBA

Tako malo

puno

sneno

samo malo

mrven

se htjelo

Gradu Čednosti.

Zemlje Božje Milosti.

Anđela

Blaženih

čista srca

na ovoj

ledom

krvlju

okovanoj  planeti.

U    Naše doba          All we need is love

Naše ljubavi             Love    love     love

Naše pjesme             Love is all we need

Naši snovi                  Love somebody.

Ti si mu bila u svemu naj.

Ova

ista bajka

sada

od kraja – počinje

zvjezdana prašina

sve je.

I am zabezeknuta –

šuti pjesma

Sono io zabezeknut –

rekao bi pjevač

Ž’ zabezeknut –

u nevjerici -ko’ fol pjesnik

 Vremena teška                           

dani sjećanja

na ljubav

počinju pjesmom:

         Snijeg pade na behar na voće

iznenada ,

godine doba novog

prve

mjeseca ljubavi

prvog

umro je Pjevač

naj’ prvi

dio nas.

Kažu – umro je

kažemo – živi

Veliki –

         Da sam ja netko

Pedeset četiri godine

tisuć’ ljeta

hrlio pjesmi –

Bog'me i ona njemu

velikodušno

ljubavnica neka

Modrom rijekom

Bosanskom Jordanom

rijekom-vječnom

pokraj

Grada Čednosti

Saraj Nazaretom

zadivljujućom milošću

Zemljom Božje Milosti

korača

tužnim koracima

Tajac

Umro je  živi

Bard

       Pružem ruke 

od Dženis – Morisona – Hendriksa

samo – dvaput

imao je više

ljeta

ljeta pjevanja

nama

o nama

sa nama

o ljubavi.

II.Poglavlje

  SVE OVE GODINE

Sve ove godine

Kad smo cvijeće brali

voljeli

k'o konji

voljeni

k'o delfini bili

Sve ove godine

kad viđali smo ga

dvadestsedmogodišnjaka

il’ nešto mlađeg

susretali

dijete u njemu

dječak – ljudinu

i maestralne

Indexima za njim.

Rodonačelnici

Grada Čednosti.

oko malih stvari

svađali se

i većih

i najvećih

svih nepravdi i zala

najčešće  našeg svijeta

Sasvim normalno

E”’  i mi za njima

čak i bunt

Cadilak svirke

iza željezne  zvjese.

Znao je

i Indexi

Put

Plime

biti

o ljubavi sniti.

Ispod,između i iznad

oblaka

Sanjam

svim onim divnim

Ana  Lee – Bel Snjeginim

prošli dani

Nevinosti Tanjama

Gordi Sanjama

Jasni Hanama

  Zvjezdani Vesnama

radi

Josipe

Krivac si ti

Barbare

  Draga Senka

Biser i Nada i Rada

tanana bića

nježna snena

Sanjao.

Ona ili one – svejedno je

         Bacila je sve niz rijeku

         Pogledom ugasila je plamen  svijeća

         Da voli

         da se volimo mi

Naše jedine ljubave.

Uprkos i unatoč u inat-

i  inad svemu i svima

 zavisti  i šlepu

papcima i bilmezima

Pjesma Indeksi Pjevač i mi

uvijek isto

Love Love Love…Love somebady

„Tih godina smo voljeli sve

 a Bogami su i one voljele nas“*

 u svemu naj naj…

III.Poglavlje

  PREDAJ SE SRCE

   

Predaj se srce

         opet

                i opet

                          i  joj-pet

         a  samo on je znao

         a i Indexi

bol srca svog

i ruže bijele

         a i crvene

          mi našeg

         i ruže crvene

a i bijele

          zajedno

  „bez tuge

                bez bola“

Sa pjesmama ljubavnim

i ružama

            svih boja-

                         duginih.

         Sa kosom plavom

                            i smeđom

kosom dugom

                            i  kraćom

kosom sijedom

 bez brkova

                    naočala

                                 bora

                                         sa čašama i mikrofonom

sa nama – par ekselans.

Sa brkovima

                      naočalama

                                        borama

                                                    sa čašama i bez mikrofona

bez vas

            kom si kom sa.

        U pantalonama dugim

                                  širokim

pantalonama uskim

                                  kratkim

bez sakaoa

                  u odijelu bez kravate

Sa sakaoima

                            bez odijela sa kravatom

         Sa kragnom ruskom

                                        Maj'com rolkom

         uvijek sa radošću

                                     koš igre

         uvijek sa osmijehom

                                     lopte plave.

        Ali,

  sa bolom

          sa tugom

 uvijek  lako

nepodnošljivo lako

                 sa ljubavlju

i zaista nekako

                       osebujno

                                      lično

         A osobno za nas – personalno;

 bilo

       glasom dječačkim

bilo

       glasom žestokim

bilo

      glasom promuklim

bilo

       glasom raspuklim

bilo

        glasom opijenosti

bilo

       glasom nježnosti

pravio  feštu

                                 neprekidnu

                                                   živu

                                                            smjelu

gradio  muziku

                                 nježnu

                                                 plesnu

                                                             snenu

 pjevao pjesme

                       uvijek zelene

                                             plave

 nam’  je lijepo                                                   

Joj,mamo mamice

 

Pjesmama snivao

                          Beat i bit

                                 o životu

                                             nama

                                              ljubavi

uz plemenitu orkestraciju

Meštar Svirača

Velike muzučke akademije

  • Veličanstvenih Indexa

  nemjerljivih indeksa

with the little help of the

Kamenog spavača

         poetese

            poeta

                     muzikanata

za bulumente prijatelja

ali neznajuć’ il’ nehajuć za:

The i A šlepađije

iz opanaka

u lakovane cipele.

  Sa pijetetom

prijatela                Daj m svega!

                                        – Valja ova

Duplog štoka, molim!

                                  Može i klipača!

                                                           I bocun koji – vina!

Znanim –

               dobrim

         veselim-zgodnim

                       srodnim.

‘put poeta   Poa    poezije

Cvetajeve            Jesenjina

         Ahmatove           Prevera

                  Maka

Stake S                Meše

         Parun V               Montena

                           Majakovskog

         Egziperija    i       Malog Princa

tužnim

           zaljubljenim

                                sjetnim

nadasve

                uvijek

                              zelenim

pjevao

           vremenima

                              Sretnim.

Bez pijeteta –

 A i The šlepađijjama

iz opanaka u lakovane cipele

tri kutije prazne molim-šibice

šenkrat eno kiselico prosim lepo!

Gle čuda

uvijek nekako

baš za prst mali

staniol kuglica se lepi

i uzimaj

hablećinama baksuznim

pretilim  bijednim  ružnim.

Od  Sloge – Fisa  – Skenderije – Zetre

Neumoran

                  Vječni Kozer

Boem

bez poze

               sa gardom

                                 i ga'rdom

ine gradove sa Meštar Sviračima

                                       sa  nama

opijeni jesenjom ljubavlju

         kafiće i kafane a i bircuze

                                           ophodio

svoj marindvorski svima poklanjao

širom dunjaluka

                           tražeći onu  il’ one

Svejedno je.

         Da  ,

Budu kao more

Da budu

         Jedan čovjek i jedna žena

         Jedine ljubavi

Ipak – nekako

perone za svaki slučaj izbjegavao.

Ali’  volio!

E”j'…

          baš tako

Volio i volio.

nekako i teško

           a i lako

prečesto

             gledajuć svitanje

il’

Dan sa jutrom se rađa.

svejedno je.

                              /   nastavak slijedi

IV.Poglavlje

 

TREBA POMEST MANIJAKE

( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )

A tada

vremena bijedna

najave smutnje

povratak savlovih učenika

raspomamljenih đekova trbosjeka

oni svoju tamu nude

javi se

zavist

u nekim mozgovima malim

u nedostatku velikog

na ispitu ljudskosti palim

ne mogaše

ne prepoznavši

ne htjedoše

pratit

          Pjesmu

                       nas i  beat

                 života bit

 siročad života

           što na ljubav nisu svikli

vjekovni kokuzi

umorni od bijede

u zatvorima i javi

postajući homosi

bez ljudskosti

okrutno-

politični

nacional-

osvješćeni

mamlazi-

ublehe

I još…

kahve minderpuze

munafici

mnogi od njih

turobne kukavice

pobjegulje.

bez  tjeskoba pljačkaši

naroda zulumćari.

I jošte…

komunistički slugani

doušnici

papske – đavolje sorte

poklonici

mnogi od 4S + triprsta

prokletnici

I napose…

ugroženi prokletnici

krvavi – gladni

iskonski koljači skinuše maske

otkriše ružno lice svoje

Ma’ kako ružno

          ko fol pjesniče ne budi blag

                     pređi uljudnosti prag

           i reci koljača

najkrvoločnija

najružnija

đek trbosjekova

zvijeri lica svoja

  A   Pjevač

               Dijete

                         Dobrota još

 Indexi

E” i mi sa njima

Blaženi čista srca

 mnogo  prije

 Nadaline jaja mutili

         Opijeni jesenjim rujanjem

         Svake zimske bjeline

         Svakog mirisnog proljeća

Svakog bremenitog  ljeta

za Torte od badema

sa njihovim

               Mamama

                              Sekama

         čak i Kćerkama

il'obrnutim redom

                             Uh – svejdno je

Sele moja

         Još mnogo toga

        

         O’ dušice moja

         Još više toga

 

Joj,mamo mamice,

Uh !

Uh!i ..

Uh

Hu.

preko – nekoliko puta.

        Ha !  Ha (j)!

                             tandaraj

                                           tamburaj

said the klaun

like Đ-(iha) Braun.

         A moglo nam se

U mozgu povisoQi

U srcu  poširoki

U izgledu Bogu'mili

Normalno zna se

U grudima zlu ne trebalo pojaki

         Niže prepona romantično opaki.

          Uvijek se moglo

                           i višlje

           i iako trebalo

           nije nam dano

                                   i dalje.

Vremena Nostrodamusa poročanstva

dođoše zla

 

da se zbude

što pisano je i ranije

 

u knjizi staroslavnoj

 

 „Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *                                        

   Pjesma

              Pjevač

Indexi

                            mi

   vidjesmo nesreću

   veliku – ogromnu

našeg pobratima

i opet

našeg pobratima

Suncegrad zidine

po'dno Srđa

s’ vrha brda

horde crnila

tamo daleko

kraj mora

ubijala.

Htjedosmo pomoći…

         Ali'…

Ali’.

/nekad,ne tako davno

treći pobratim bješe

Divni grad bjeline/

Sada iz bele

selendre

i šire okoline

što posta uža

a mere bit’ i najuža

naciforija izbijala

iz crne jugoslavije

gore srbije

dva u glavi oka

što ‘no postaše razroka

ko’ neki političari zli

poteče zlo neviđeno

dvostrukog SS divizion sa sela

asvaltnog blještavila grada radi.

Netom ovdje

zakrvavljenih očiju

homo paklenicus

Homini

            Ovacama

                           Konjima

lupus est

et – i

krvnik.

Djeci

          Ledi Di

                     Đenis  Đ.

                                   J.Orleanki

                                                   Besi S.

         sličnim

što nevina

                 što nespretna

ljubav znala

trešnje brala

skloništa pravile

                                  nespretna

                        od kartona

         ispod mostova boli i tuge

           prostirala

                ispod sanja i duge

preteški ležaj

                     nemoći

                                 druge

pod glavu lepršav jastuk

                                    od snova

prekrivač

               plaht a plava

                                   neba ova

u kosi im

              sunčev zrak

                                  mirovaše

osmijeh

             šarenih leptira

                                  darovaše.

 

V.Poglavlje

 

NA  ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO

 

/Kameni cvjetovi/

 

A vremena paklena

Nisu bitna

 

 Mentoru pantagramu

‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu

‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu

 

rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih

da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih

 

ni Dijana

ni Đenis

ni Besi

ni Žana

 

pogotvu djeca ta

Blažena

Čista srca

i gladna

i bosa

i bolna

i žedna

a čedna

nježna

prelijepa

i snena

ubijana što su

dok ležeć

uporno sanjala:

 

Sveti Grad Čednosti

Dvor svoj divni mili

Zemlju Božje Milosti

Bosnu svoju

Love ana Peace

modrozelenih polja

zlatnih ljiljana i

djevičanskih ljubica

 

i                                                 

 

Pjevača kako pjeva

Sa horom Romkinja

Prelijepih anđela:

 

„ Konji i Ovce umorno stoje

Po jaucima granate broje

Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu

Djeca smurt umjesto kokoši kradu

Sve što konji i ovce od života imadu

Gitara nek plače violina svira

Oj lele

Oj lele

Oj lele

 

To je ciganska noć

 

Njiihhaa-Beee

Njiihhaa-Beee.“

 

i      murtvi

u Boga Jedinog

ne gubeć nadu

Bleju nebu.Nada  da će možda proć

O krvavo preduga   +  zverinja noć.

 

Život predivni

život žalosniji

život černobiljniji

Život nagasakiji

život hanojnii

život hirošimniji.

 

Život je kratka ”’

kak’ bi rekla filozofi

op-op-op

Opet

opet

i – opet

bez prestanka

teroro mnogih od srbalja

-grmalja

 

fiijjuu grrrum Njihhaaa

fijjuu grruuhhaaa Beee

J upi du

Jupi du

Jupi du

kako vivo pakleno

Stupidu

Stupidu

Stupidu

kako bijedno žalosno.

 

 

Sve

baš sve

pa i ova mora

mora proć’

pa to je samo izrod ljudi

duža noć.

 

Pjevajte svi

I vi vjerni cigani  naši jerbo

Sad  Blaženi redom lete u nebo.

 

Pa poneki naivni Davor

pa poneki dobri Đorđe

pa poneki šeret Fadil

Pa poneki smiješni Hakala

Pa poneki vjernik Levi.

 

Čudna  Ana

Još čudnije Anđele

Hana  i Sonja

Fali tu nevinost još neka

I bez broja anđela

 

Nebom poslani

Životom odabrani

Ne želeći

Ne hoteći

 

Grudima ugrabiše-

noževe.

Glavama pokupiše-

metke.

Vratovima dozvaše-

Sjekire.

Pokretom nazvaše

mine.

 

Aj – lele aj-lele

 

Ajlele-ajlele

 

Ajle-le Ajle-le

Bolji – bolji

 

Bože Dragi

Bože Jedini

 

pomozi

kako to samo silno

 

booljljii. ”

 

VI.Poglavlje

  KAMENI SPAVAČ

    /Praznici/

Tih – sinova kamenog spavača

tri i po Godine

                

                  U SVETOM GRADU ČEDNOSTI

                  ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Na usnuloj planeti

polako – usporeno

sa nama
koračaju

jauci i

Tišine

dok čutimo bol

i Smrt

 

A

U  nom pokretu ruke

                U onoj uzdignutoj šaci

                U onih pet raširenih prstiju

okenutih nebu

okrenutih Bogu

što vrište:

zaustavite – smrt

zaustavite – bol

zaustavite…

zaustavite…

Tih – kamenih spavača

tri i po Godine

Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

na modroj planeti

jauci

tišine

Tajac!

Tajac kažem,

i još jednom –

Tajac!

-Ogromni !

-Veliki.

A  odmah zatim

Pjevačeva ruka

Kamenog spavača ruke

Skamenjog svjedoka

Ruka Djedovske hiže

iz Mila

 A

U srce svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Zlatne ruke pjevača

Stisnute u pest

O ‘krenute ponoru

O ‘krenute zverinju

O ‘krenute vukojebinama

J  ‘asno.

Da prijete

Da plaše

Da um lede

mnogim od srbalja

                -grmalja

i ostalog zverinju tame.

Tih  –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

muče

huču

jauču

U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

životom jedinoj planeti

jauci – tišine

Vremena – stoje

Teku – godine

samo praznici prolaze

i praznici pesaha

beskvasnog hljeba

granate

odjekuju-ubijaju

krvlju škrope

dovratke i pragove

Dvora

izraeljaca nema

šal'om

skoro svi – odoše

(Hvala – onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

humanitarca pljesnivog.

 Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču

U   Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na  ljubavi planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

teku godine

samo praznici prolaze

i praznici uskrsa/vaskrsa

šarenih jaja

krvlju – išrani

asvalti – vriju

komadima tjelesa.

hrišćana – skoro da i nema

pa neka

većina ode

(Hvala onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

kastrirane ljudskosti.

 Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču.

U  SvetomGradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na ovoj Milostivog planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

a teku godine

samo prolaze praznici

i praznici olimpijskog duha

vječne vatre bezbožničke

dok u gradu čednosti vatre –

proždire nevinost

ljudskost

olimpijaca nema

pa neka

velja š'teta

skoro svi olimpijskom brzinom

odoše – pobjegoše

ne bješe ovo njihov rat

na očigled i u zagrljaj –

Olimpijske vatre

                                 saučesnika pakla

zaprisegnutog goniča pravovjernih

                                                   Savla

samoprisegnutog apostola

                                  paklenog  Pavla

Poslije se vratiše

Ko muhe sjatiše

      humanitarci bijede

      kradući što se jede.

Tih –

              Kamenih spavača

                              Skamenjenih svjedoka

Te –

Tri i po Godine

huču

buču

jauču

 U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlji Božje Milosti

Na ovoj Učitelja  planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

praznici prolaze – osim

Praznika kurbana

neštedimice – nemilosrdno- neprestano

mnogi od srbaljskog zverinja

raspomamnjenom radošću

ubijaju-kolju-nestaju

kurbane-

Janjad –

Ovce –

Konjine-

Blažene čista srca

kukavičkih trezora izroda

kahve minderpuza roda

      nigdje nema

      da se Bog'do ne vratiše.

pobjegoše pobjegulje

na očigled  – i zagraljaj potomaka

nije važno koga i čijeg.

jer

Bog Silni

sve zna

vidi.

Tih –

Kamenih spavača

Okamenjenih svijedoka

Te –

tri i po godine

huču

buču

jauču

U Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Bižije Milosti

na ovoj Dobročinitelja planeti

jauci

tišine.

Tuga – bol – praznina

Tuga

Bol             Praznina

Jauk

Tama

Tišina

Tajac.

          Ehej!

                   Nebo! 

Ehej.

Tama

tišina

Tišina

tama

Tama

tišina

Tajac.

Gluho

 

      Vasiona spava.

Mir?

Mir?

NE!NE!NE!

Ne

ne

neee!

Tih kamenih spavača godina

Skamenjenih svjedoka vremena

Svaki dan isto

Krv-klanje.

Opet –

opet –

opet!

Krv –  klanje

Pa nestajanje.

I opetovano

Jopet i jopet

      zabrabonjijevaju

      veseli jurišni pokliči

      abortusa tama

      iz tam-tam gusala

      sa mišara boja

      proklete

      sanu srbalja

      genecidne sorte

      što se ceri

      cikče-rokće-skiče

      slušajuć’ naredbu:

      radovanija slobo slobodo

      mladiću na i za miru i bilju

      vukojebinaši,počkovići,

      cvajtaši i pljačkaši

      maloumnici,samoubice,

      bezđetke  i djecoubice…

      učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša

      mržnje mraka vatre i pakla

      i ostalih savletvoih sljedbenika

  i Djecu

 kad nestane

                     Konja –

                                   Ovaca –

slobodno koljljii!

 Ću’ Pjesma

                       za tren pobježe

pa se vrati inatna

Ću’ Pjevač

zajedno sa restom od Indexa

i sa nama

i problijedi

mozak sledi.

Ću’ ko fol pjesnik

Srce skoro ubi

zanijemi  i osijedi

I vrisnuše     i     kriknuše

Jooj –

jooj –

jooj.

Jebo’ te!

Jebo’ te.

Jebo’ te.

Vapaj – psovke:

žive esencijalane-

sasvim čovječne

čaršijski iskrene-

usporeno nadrealne

lagano banalne-

blago strukturalane

lirski skeptičnie-

pomalo konceptualne.

Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!

Ne kukajte

Ne psujte

Budite mirni –

Dostojanstveni

-fini.

Oprosti  Bože Jedini,

i  vi Anđeli

moramo

to duša boli

stravične čini .

„Gledajte

zvijezde su opet obezglavili

i nebo okrvavili od pokolja!“

VII.Poglavlje

DA SAM JA NETKO

/ Igre bez granica /

 Vremena svođenja računa treba da počne

sa kraja XX vijeka računatog po krstjadnima

da ‘proste čestiti hrišćani

da ‘proste vjerni krstjani

da ‘proste davalice za pare njihove.

Prizori što nettom slijede

Jad i čemer ljuske

ljuske bijede

farizeja književnici – ništavila filozofi – maliciozni kritičari

rakomorni predsjednici – ocavali lordovi – korumpirani političari

uštogljeno ravnodušni –  bespolno obamrli

zombiji kolonama –  humanoida besprizornih

GRADOM ČEDNOSTI – ZEMLJOM BOŽJE MILOSTI

Marširaju,prolaze i gaze!

Četrdeset dva mjeseca.

Da – gaze li gaze

Ljudskost

I još godinama poslije,

Neprestano gaze

Nasmješena lica

Avetinjskih vilica.

Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i

Zmiu'ga

bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i

papi'ga

krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i

dede’ nam našega

pušite i samo se cerite.

Ne primjećujuć dugu

Ni dječiju tugu

Ni jastuke snova

Ni plavetnila ova

Ni sunčev sjaj

samo lovu lovu daj

dolar funtu uzimaj

broj brže otimaj

Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje

Pljačkaju.-

Strava,jama i zamka

Pred tobom su,

stanovniče zemlje.*

Ni briga vas

                    Za Izlaska Dan

Za šarene leptire

Svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Snene

          ubijane

                       Ponosne

 Te

     umorne

                  Konje

                               naivne

Pa

    nježnu

               Janjad

                          prelijepu

        O

            tamo neku

                              Djecu

                                        čednu

                                                  predivnu.

         što i znajuć da ih ubijaju

         samo su o Bogu Jedinom

                           o mirisnim ljubičicama

                           ružama ljubavi sanjala.

       O  tuge naše      tako je to bilo        sve ono što je lijepo ubijate                                    

       O  jadi naši       nije nam se snilo   zar ne o beščutni zli svijete                

      J’ er  ni briga svijet tame

         za sve

     O ne kojima je ova zemlja

         mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi

         za sve

     O ne koji vi ne možete uništiti

         Svakako znajte

         predanoj ljepoti ljubavi

         ničim pa ni slom

ne možete nauditi

     J ‘er ‘nako

         iskreno rečeno

to – Sarajevo

                    ta – Bosna

                                   da prostiš

  navjek – Bogu  Jedinom Mili

                                           bili

          a zvijeri rekti

                        i

                          svetoj šćemlijici

                         ocvalojšestokrstoj kurvi

                         oku novčanice pentagrama

                         koljaču hugenota

 dosad’ 

vjeke vjekova

        kost u grlu bili.

 

    VIII.Poglavlje

           JA JESAM

Šta nam to učiniše

               O  –Sveti Grade Čednosti

Sarajevo – jedino

Ljubavi moja

U svemu naj naj

   Šta nam to uradiše

               O – Zemljo Božije Milosti

Bosno divna – mila

Zemljo moja

Iz koje sija vječni sjaj.

           Krvava duga –

                                    preduga je – noć,

           Četrdeset dva mjeseca-

           Ubijana je

            Mnoga sjena u dnu bregova.

            Mnoga sjena sa ulica Prkosa

            Mnoga sjena ispod zvijezda

            Da bi preostale

            Mnoge sjene na domak anđela

            Mnoge sjene zagledana u noć,

            Mnoge sjene zagledana u nebo

            Ponizno

                           u molitvi

                                             predano

            zagledano u

               

            JA JESAM

           Neizmjerno.

           JA JESAM

           Milostivo

           Postade Svjetlost

           Svejtlost-

                            iznova

                                       i iznova obasjava

           Ljubavlju

           Sjene male

            Na dnu bregova

            Sjene male

            Sa ulica prkosa

            Sjene male

            Na domak anđeala

            U Gradu Čednosti

            Zemlje JA JESAM MILOSTI.

        Jer

        O ‘naj ljiljan plavi

        O’ni ljiljani bijeli

        O ‘ne ruke nježne

        J er one ruka zlatne

        i

            onaj kameni spavač

            i

            svi skamenjeni svjedoci

        ‘O  sve ruke naše

        ‘O  kraj Modre rijeke

        ‘O  kraj muzeja

         J  ‘oš

     Uz  JA JESAM  naredbu

      i višekrilih anđela pomoć

     „Kažu vam da stanete

      zamislite se nad rukama vašim

      i ne dadoše vam dalje….“

                                                                             IX.Poglavlje

   MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI

MA DA DAMO

             Mi smo uvijek htjeli ljudima damo

             što imasmo što nam Bogom  dano

             Pa čak i mnogo mnogo više

             Zbog četrdesetodnevne kiše

              

          Jer’

            Vrijeme tuge naše

   vrijeme je praštanja

   Istine Božje radi..

 

          A

ruže samo što su znale

                                   O vratit se neće

Bez broja

               Anđela

bajka zvjezdana

izgubljeni san

          

              J ‘oš

i

Pjevač

           samo

                   ovaj jedan

pa čak i Indexi

sa mirisom

žutih dunja

što širili su se

uvijek

njihovim i našim

                           

                             SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.

                             ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Jutro će promijeniti sve

kobna tišina

                   oglašava

nemoguće

              se ne dešava

Pjevač

           samo sklapa

                              oči umorne

          Jer

sve će proći

                    osim bajke

          O  

            Indexima

                                       Davorinu Popoviću

                                           Čovjeku

                                                         Ljudini

                  I  balada

                    O        

            Nama

            Ljubavi

            I  poeme

            zapisane u snu

                                   ko’  fol pjesnika.

          J ako tužnog,očajnog  svjedoka

          svih ovih naših  godina .

  Kažem tužnog

             Ali  i sretnog

             Kad  tako malo

                                     samo malo

                                                      se htjelo

             davno

              tamo

              negdje na kraju

                                       u zatišju

             Pjevaču

             neponovljivim Indeksima

             nepodnošljive ljepote…

             lakoće sviranja

             nama

                      našim srcima

                                            Ljubavi

              Gradu Čednosti      Peace brother peace

              Naše doba              All we need is love

              Naše pjesme           Love   Love   Love

              Naše ljubavi           Love is all we need

              Naši snovi              Love somebody.

               Hajdemo !

              Naše doba za Svirače

              All we need is love…

              Dan sa jutrom se rađa

              Pease sisters – Mir…

              Ruke gore !

              Naše doba za Pjevača

              All we need is love…

              Da sam ja netko

              Peace brother – Selam…

  I ponovo,

            Naše doba za sve nas

             All we need is love…

             Život počinje nov

             Mir – Bosnia – Selam.

              I iznova

                             i opet

                                        i ispočetka

 Pjevač i Indexi

i sve Pjesme naše

i mi sa njima i za nas:

Nek ćute bol…

                     ( o, nemojte mi sad tu jecati)

               nek ćute bol…

              Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja

Istine Božije radi

Nek ćuti bol

               u pjesmi – ko fol pjesnika

koju – Pjevač  gore

među anđelima  pjeva

nama

i

njoj – samo njoj

Bosni predivnoj

 u kojoj

život su premnogi

(bez suza molim)

         oni – nestali.

              Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo

               Ljubav mir i snove.

                Dok teku  ove riječi

              -dobro znane

              -dobro znano

Zaista je ovo

– u stranicama prijašnjim.*

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

Boga Jedinog

Do Gospoda.

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.

 ****

****

 

Riječ autora

Jedan  Kameni spavač (*1) neke druge ratne epohe  reče da je čovjeku potrebno najmanje petnaest do dvadeset godina da  se ratna dešavanja prebole,raščiste,iskristaliziraju,pročiste. Tek onda, lišena subjektivnih trauma doživljenih grozota,ljudska svijest postaje vjerodostojni svjedok tih stravičnih događaja.

Kao živi i još uvijek prisutni svjedok – nalik Kamenom spavaču- ovaj autor se poslije dvadesetak godina budi  oslobađajući zepretene  misli .

Misli  o boli,ljubavi i tuzi, istovjetne i sveprisutne na svakom hodištu i svakom zakutku ove Bosne – Bogu Mile Zemlje ,ali i planete zemlje jednog od čuda stvaranja Milostivog Gospodara.

Misli, riječi i molitvi zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru na spasu Bosne, njene plemenite djece, Anđela Blaženog Srca,a i Plave planete.

Snova i nada u vaskrsenju  Svetosti Grada  Srebrenog , Grada Čednosti i Zemlje Božje Milosti  na putevima ljudskosti,dobrote,samislosti i oprosta.

Oslobođene misli prenešene na hartiju u onom slijedu kako nastaju,bez korekcije i uljepšavanja postaju svjedočanstva o zlim vremenima i nekim zlim ljudima i opomena onima koji naslijeđuju ovu zemlju..

Neko će se upitati zašto se ovoj bajci kao glavni protagonisti pojavljuju  Indexi i Pjevač ?

Na prste jedne ruke se mogu izbrojati ljudi koji su zadužili i slavom ovjenčali Sarajevo – Sveti Grad Čednosti ,a i ovu predivnu  Bosnu – Zemlju Božje Milosti.

Index i  Pjevači  već  pedeset tri godine čašću ljubavlju i poetikom slave  Grad i Zemlju!I još uvijek ne posustaju!

Plemenita  poetika uokvirena vanvremenskim aranžmanima,maestralno izbrušenih do najmanjih sekvenci ,do  doba Indexa nepoznatih za  rok muzike,učinili su ,da se  Indexi sasvim objektivno svrstavaju u vodeće svjetske bendove.Čaršijo,Ćaršijo,najstroža Ćaršijo.

Uz  Selimovićevu i Makovu, skoro istovrsna liričnost  pjesama Indexa je ono što odražava srž ove  predivne Bosne i plahog Bosanskog bića:

-Usud ; nijemo osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizbježno mora doći.

-Teško,mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanske duše i podneblja.

-Duše zaljubljene u ljubav ,duše predane ljubavi kao najvećeg oslonca apsolutnoj istini,.

-Duše zaljubljene u podneblje: sveto i iskreno,prelijepo i vječno,miomirisno i modro zelenog kao i izvor i rijeka po kojoj ime dobi.

Od postanka Indexa 1962. do danas je prošlo pedeset tri (53) godine.Statistički gledano Indexi su svirali trideset devet godina (39) godina.

Sve ove godine su svirali nesmanjenim žarom.Životi miliona ljudi su prodefilovali kroz pjesme Indexa. Svi oni  koji su damarom osjetili i  prihvatali iskrenost  nenadmašne muzičke poetike.

Indexi, to je Bosna ova da prostiš,sneni i  prkosni od sna i muzike te.Indexi.to je ona plemenita pozdrav ruka sa stećaka koja moli da staneš i razmisliš o htjenjima tvojim.To je ona zlatna pjevača ruka što prijateljstvo pruža i širi.

Indexi su uvijek bili  kao pet prstiju jedne ruke.Svaki prst svoju ulogu ima i dopada se svima.

Indexi su sinonim bosanske duše kojoj sevdah dozvoljava  prenese patos ljubavi,čeznje i snova u dušu i nevino je ponudi svima,voljenim i zaljubljenim,i onim ostavljenim i tužnima. Indexi su bili utjeha mnogim divnim generacijama i iskrena nada.Uz njihovu muziku je svijet bio  plemenitiji, ljepši i nježniji,i niko se nije stidio pustiti koju suzu,onako za svoju dušu i radi nje same.

A tko će ti reći šta je duša?To samo Bog zna!

I možda Indexi i djece Grada čednosti Zemlje Božje milosti.

P.S.

Prošlo je četrnaest godina od smrti Velikog Čovjeka Davorina Popovića Pjevača koja je označila kraj rada neprestižnih Indexa kao vokalno instrumentalne grupe.

Mestralni gitarista Slobodan Kovačević mu se pridružio tri godine kasnije nikad ne prebolivši svoj odlazak iz Sarajeva tokom rata.

Čvrsti a nježni đez-rok-simfonijski  virtuoz Đorđe Kisić je umro prije deset godina ;zgrožen i  izgrižen spoznajom da su  neki od pripadnika njegovog naroda ubijali njegov Grad i njegovu Zemlju.

Poslije umiru Nedo Hadžihasanović (2006. g.),Đorđe Novković (2007.g) i Enco Lesić (2013.g.).

Polako nas napuštaju jedan za drugim.

E”’ ,Bogami  dobar dio nas u kolonama polako za njima,iako su mnoge od 1992-1996. g.nestali.

Mrtvi su a žive!

Slava i Hvala im!

 

(1*) Erih Marije Remark

Kazalo :

*Alek 1

*Hud 14

*Jovan 11. 1.i 2.

*Isaija 14.22

*Isaija 24.16.17.

** U bajci korišteni nazivi pjesama,riječi,katkad stihovi  umjetnika i osoba navedenih u bajci ,

pa stoga  smatram da ih ne trebe posebno označiti jer su lako prepoznatljive.

Imamo primjedbe nekih guglatora da su pojedini tekstovi nejasni iili manje jasni zbog upotrebe manje poznatih riječi,kolokvijalizama,provincijalizama,šatro i retro priče.Po nama ništa nije ostavljeno neobjašnjeno.Vremenski raspon tematskih jednica sežu do desetine tisuća u prošlost i do 3356 god. u budućnost.Dalje nismo mogli,jer je dalja budućnost zaključana. zakljućanja.

Riječnik manje poznatih riječi i pojmova za Bajku o Gradu Čednosti Zemlje Božje Milosti

Ubavo (mak.) – lijepo

I am (eng.) – ja sam

Tisuć’  – hiljada

Hrliti  – žuriti

Cvetajeva –Marina Ivanovna Cvetajeva (1892-1941.) ruska pjesnikinja

Po – Edgar Allan Poe (1809-1849.) američki pjesnik

Jesenjin – Sergej Aleksandrovič Jesenjin(1895-1925.) ruski opjesnik.

Majakovski – Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930.) ruski pjesnik

Ahmatova – Ana Andrejevna Ahmatova (1889-1966.) ruska pjenikinja

Monteno – Kemal Monteno (1948-2o15) bosanski pjesnik,kantautor ,kompozitror

Mak – Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971.)svjetski i bosanski (i samo bosanski) pjesnik

Prever – Jacques Prevert (1900-1977) francuski opjesnik

Mali Princ – La petit Prince(1943…) – čedno čedo univerzuma

Đenis – Janis Joplin (l943.-1970. maestralna pjevačica,djete cvijeća

Hendriks- Jimi Hendrix (l942.-1970.) crni vituoz na gitari,djete cvijeća

Morison – Jii Morrison ,(1943-1970.)frontmen fenomenalnih Dorsa,djeca cvijeća

-7 veličanstvenih Indexa:

Pjevač – Davorin Popović (1946-2001-)

Bodo – Slobodan A.Kovačević(1946-2001.)

Đoko –  Dorđe Kisić ( 1934-2005.)

Fadil Redžić

Ranko Rihtman,

Miroslav Šaranović

Nenad JurinJurin

Broj 7 svojom orijentalnom simbolikom formulistično označava neodređeno mnoštvo,kojim se  uključuju i svi ostali učesnici, polaznici i prolaznici muzičke akademije zvane Indexi.

Orleanka – Jeane de Arc (1412-1431.) blažena čista srca koju je inkvizicija spalila na lomači

Ledi Dee – Ledy Diane Spencer (1961-1997.)) princeza,koju ubiše zbog otkrivanja iskrene predanosti Bogu.

17.Isra 58.Nema nijednog mjesta a da ga mi nećemo uništiti prije Sudnjeg dana ili ga kazniti žestokom kaznom.To je zapisano u Knjizi.(#15.)

Par ekselans (p.Par excellence fr.) – naročito,izvanredno

Kom si kom sa (fr.) – tako – tako

The (eng.) – određeni član

A (eng.) –neodređeni član

Papak –  je papak

Šlepađija (mah.) – papak,suvišan teret, neugodni primitivni privjesak

Šenkrat eno kiselico(slov.) – još jednu kiselu

Klipača(žar.) – piva u boci od ½ l

Hablečina (tur.žar.) = blentovija (žar.) – budala,mediokritet,može i papak

Mamlaz  – glupan,blesav

Homo paclenicus (lat.) –pračovjek,čovjek pakla

Et(lat.) – i

Est(lat.)- je

đek (jack) trbosjek –  ozlogašeni  koljač,mala maca u poređenju sa balkanskim koljačima

Paganin –nevjernik,bezbožnik

Kameni spavač –  prkosni, sneni,svevremenski svjedok krstaških ratova i svih zala Vatikana i ostalih,Mak Dizdar

Tam-tam (urođ.) –  od postanja način komuniciranja najprimitivnijih plemena

Zabobonjavati – brabonjci izlaze iz usta ( mah.)

Cikče,rokče,skiće = varijacije glasanja jedne domaće životinje

 

Mah.- mahalski

P.S.G. et p.et u.

Nije Paris Saint Germaine ili papci-seljaci-građani; već Post Scriptum , glibonje ( papci, koljači i grmalji ) = genocidne ubice dio teksta koji je delaturiran iz poetskog zapisa zbog nedoličnosti i neetičnosti, čiji je jedan dio dat u prethodnom tekstu.
Dio koji nedostaje ćemo malo umiti,zakovrnuti ,ublažiti i naknadno objaviti. Zaključni dio tog pisanija smo vać objavili pod nazivom glibonje.Čudite se što smo malo ublažili. Nismo vjerujete. Obavijestićemo vas kad dođe vakat pa se bude objavljivao glavni dio.

a vi vukojebinaši

i vi davolja sorto

da  i vi tamo – što se smijete

i vi dalje – što se cerite

pa i vi mnogo niže

što se kofrčite

i još niže

što se krijete

i sa brabonjcima valjate

šta vi čekate

zar vas – bar malo nije stid.

 

Guglator  – pretraživač,surfer po google.

Sežu – dostižu,dohvataju,zahvataju.

Delatur –  izbaciti  u korekturi

 

 

Ti si … moja Malena

 

 

Malena

sinoć sam imao osjećaj da se dobro zabavljaš.

Vidim ti osmjeh čaroban, u njemu bih dušu svoju mogao kupati.

Bilo mi je veoma  drago  uroniti u te oči boje ljubavi.

Moram sam iskoristiti tvoje raspoloženje,

da od tebe saznam ponešto o nama.

Poslije kada si morala naglo otići,

da bi mi se sa ljepotom na usnama mogla vratiti,

palo mi je na pamet da se nastavim šaliti sa tobom, kao da si tu.

 

Pa sam zamišljao :

Gledaš me kao dijete jednim okom ,

a prelijepa si.

Uvijek neke kamenćiće u moje misli bacaš,

a prelijepa si u čednosti svojoj.

 

I kad apomsilim da me voliš,

ti mi iskreno, djetinje pokažeš jezik,

ja ozbiljni jarac se moram nasmijati

i pokloniti lizalo tvojoj savršenoj ljepoti.

I nekako mi sve liči na Mjesečevui bajku.

Kojoj pružih Ruku ljubavi,

da me pomiluje Pijete u oblacima,

koje biva mojom Bijelom damom,

zarobljena Mostom i izmaglicom,

ispod ljubavno Proljetnog vodopada

 

a

monica bellucci - one beautiful specimen. Golly gee wizzzzzzzzz! However, I'm not feeling the whole "one eye" symbol by covering up one eye. I get it. Not alllllll of us are ignorant Monica!    Monica Bellucci.

monica bellucci    Monica Bellucci

 

 

 

   

 

  

 

Ti si …

Ti si čarobna sjena
nježna kao vala pjena

Ti si tihi ocean
kao snovi mojih sanja

Ti si Krhka ruža
što ka meni ruke pruža

Ti si suton
u kome moja duša odmara

Ti si pobješnjelo more
koje srce moje smara

Ti si mjesečeva bajka
koja mojom dušom sni

 

Bleki – Ne , ništa vi ne znate

 

 

 

Prelijepi dani Nije se predala ni poklekla

Ljubav milosti puna Rose dan

 

Noć kada su zvijezde snova padale Miris tamjana

 

 

 

 

Ne ,  ništa vi ne znate

 

Znate li kako je to kad vam ljubav umire na rukama?

Ne , ne znate.

Malo vi znate.

Malo ih je koji to znaju.

 

Znate li vi kako vas sve boli,

a vi se igrate radosti.

Ne, ne znate.

I bolje vam je.

Srećni ste.

 

Vi vidite da se život,

ljepota polako topi.

U vama , svake sekunde

neki katil u srce kamu zabada.

Rana boli, toliko da se morate štipati,

sa rukama u džepovima i sa osmijehom na licu sjati.

Još morate pjesme ljubavne da pišete.

I da joj čitate.

Jer u njima je čitav život njen.

 

Znate li kako je to kad joj pjevate,

voljeću te do kraja života, jer ona tako hoće.

A on joj migolji.

 

Ne , ne znate.

Malo je sretnika koji to znaju.

I znaju da voljeće se i poslije života.

 

Znate li kako je voditi ljubav sa jedinom ljubavlju,

a znate da je to  poslijednji put.

Ne ne znate.

 

Nemojte ni pokušati.

Boli, očajnički boli.

Sve u vama plače,

a vi ste delfin što uranja u plavet dubine ,

dok njena neugasiva ljubav izvlači iz vas vulkan

koji hoće da vrišti i raznese vam tijelo u paramparčad.

 

Znate li kako je biti bespomoćan dok nju boli, a neće da jaukne,

glas da pusti

jer ponosna grlica je ona.

 

Ne , ne znate.

Nemojte ni pokušati zamisliti.

Osim onih koji znanje u srcu nose.

Njima biva lakše.

 

Jedino vam preostaje da je zagrlite,

nježno ko bebicu,

i još nježnije ,

jer sve je boli.

I dodir,

i život,

i ljubav

i milovanje

i snovi

kojih više neće biti.

 

Znate li kako izgleda kad bol umine i ljubav jedina usnije.

Ne ne znate.

Baš ste sretnici.

 

Jer niste se molili,

četrdeset dana i noći

pored raspuštenih kosa plavih,

sa rukom u ruci,

usnom na kosi

dušom u grlu

srcem na čerečenju

dok ona odmara do slijedeće boli,

što joj utobu čupa.

 

Ne, nikako se niste molili jer bi vam se život slomio,

što molite Nebo da je uzme što prije,

samo da je manje boli.

 

Da li znate kako je to kad oboje shvatite da zadnji dan je došao.

Uh, ne mogu vas u tu radost petljati.

Žao mi vas.

 

Bolero svira,

njene prelijepe oči se u snu smješe.

Ljubav uvijek pobjeđuje.

 

Smrt strljivo ,u uglu čeka.

Ja je zamolim da malo prošeta

u snježnu noć i osvježi se.

Niko neće pobjeći.

Obećavam.

 

Smrt se postidjela i izašla.

 

I onda se muzika još jednom okrenula.

Tokata i fuga u D molu i Bolero

su se izmješali i malo stišali.

 

Malena  je zaspala,

više se nije probudila.

Dvadeset četiri sata je spavala.

Toliko je bila umorna.

 

Želio sam da je to san ozdravljenja.

I čitao joj pjesme naše.

I čitao i čitao,

muzika je sama lelujala.

Ponekad bi se čulo i Alelujah.

Nismo to mi izgovarali.

 

 

 

 Ljubav kao boja snova  

Dodir djeteta Lik moje Nade

 

Most nad plavetnom provalijom Tuga nebeska

 

Ljubio joj ruke.

Cjelovima kvasio usne

želeći joj dati godina svojih.

 

Milovao kosu koja je sve manje iskrila.

Glavu polagao na grudi koje su sve tiše sanjale.

Govorio da je volim.

Da je ona moja malena

koju sam iznjedrio da mi ljubav bude.

 

Luce je postajala prozračnija.

Skoro da to nisam mogao podnijeti.

Sklupčao sam se na pod držeći je za ruku.

 

Ne znam kako,

nisam smio podići pogled,

da ne izgubim milovanje.

 

Njena ruka na mojoj kosi,

njena ruka na mome licu,

njena ruka na mojim usnama

njena ruka u mome srcu

njena ruka u mojoj duši.

 

Ne znate kako je to.

Šteta.

Uzdrhtao sam od miline,

ukočio se,

obradovao se,

mislio da me vodi sa sobom.

 

Mali Princ u meni je pogasio sva svjetla,

otvorio prozor , okrenuo se ka malenoj.

Ona je još bila tu.

Postajala je svetlost,

kojoj on prilazi i ljubi je.

 

ja ih gledam

a suze koje ne žaluju,

već slave ljubav,

na usne joj spušta.

Ona zatrepće očima,

 

u zakutcima njihovim Dobri

i on se od nekud pojavio,

sluti riječ:

Ljubavi moja.

Nije ih uspjela otvoriti.

 

Samo mi je ruku blago stisnula.

Znala je da smo tu.

sva trojica.

U troje se sve lakše podnosi.

 

Ni uzdah nije pustila.

Tek jedna grlica plava nam slijeće na lijevo rame.

jednom po jednom

 

Kljunom nam dotiče usne,

vesela je ,

razigrana ,

ali mi znamo da mora ići.

 

I puštamo je.

Odlerpršala je.

 

Dobri ju je čeznutljivo gledao,

Mali princ je mahao,

ja sam ko godina plakao,

ako znate kako je to.

 

Mislim da ne znate.

Niste bili prisutni,

dok se ona spajala sa tisućama pahulja bijelih

i leprešala ka nebeskim dverima

i iščezla.

 

Ne znamo šta nam je.

Nema sunca,a nama oči vlaže.

Meni se u blistavu Modru rijeku pretvorile.

 

A zahvalan sam,

molbe su uslišene.

Umrla je mirno u snu,

pred samu ponoć;

 

tačno u vrijeme kada su  prvi put

ljubav vodili

i ovaj poslijednji.

 

Smrt je kasnila jedan dan.

To je bio njen poklon mojoj malenoj.

Rastali smo se u blagoslovljenoj noći.

Aleluja.

 

Bleki – Duša moja , a boli a boli

 

Opraštaš mi

draga

dok sanjaš snove moje

što u duši tvojoj

stoje  stoje

poput nesanice

boli moje

****

Dušo moja

kad zaboravim da te podsjetim

da se sjetiš

šta mi tvoja ljubav znači

ja jubim te

o kako te samo volim ja

a me boliš jubavi moja

ne da mi se bez tebe živjeti

ali boli ali boli

 

da ne bješe ljubavi tvoje

dušo moja

ne bi bilo naših snoviđenja

još bih se

da još uvijek

bih se ledenih igrao

ne bih govorio

ja jubim te

o kako te samo volim

a me boliš jubavi moja

a me  boliš a me  boliš

tvoja djetinja iskrenost

 

dušo moja

čistoća osjećanja

mi je udahnula potrebu

da  upoznam tu milinu

tvoje lice ljepotice

kojoj sada pjevam

volim te

o kako te samo volim

a ti me boliš ljubavi moja

a me boliš a me boliš

ostalo već znaš

opraštaš mi

nesanicu

dok sanjaš snove moje

od kristala

što u duši tvojoj

lebde  lebde

a bole a bole

 

pomalo me mrziš

dušo moja

što tome pjevam i snim

boli te nevina ljubav moja

a dođe sama od sebe

ne može bez dobrote tvoje

i krik iz duše prolijevam

ljubim te

o kako te volim

dušo moja

a boli a boli

 

jednoć ukrašću te ja

Dušo moja

jer moram

ne želim nesanice

bez tebe mi vazduha nema

na srcu mi leži

bolna rana

i molim se

vapaj nebu poklanjam

volim te

ljubim te

o kako te samo  ljubim

dušo moja

a boli a boli

 

o ljubavi našoj snijemo

dušo moja

ne dunjaluku

nego

maglicama

istinu o  ljubavi  uznosimo

ti voliš me

o kako silno ti voliš me

dušo moja

a boli a boli

 

neće mila

ni Rijeka ni Grad

bez tvoje ljubavi ples svoj

tango da plešu

evo primam te za ruku

uranjamo u ocean

palveti naših duša

volimo se dušo moje

o kako silno se volimo

dušo moja

a boli a boli

****

Oprosti mila

ne znam šta mi bi

ovo uopšte ne liči na mene

večeras smotan ja

smotan mi i stih

 

večeras bolan ja

bolna mi i pjesma

neću ih mjenjati

noćas

neka odmore malo

sutra je praznik ljubavi

i ti u njemu

pa će se stih

sam nekako odmotati

a pjesma manje tužna biti

ako…

da …

odu boli

 

0praštaš mi

dok sanjaš snove moje

što u duši tvojoj

vole bole

vole bole

nesanice  moje