Ničim ponukan šaljem ti ovo pismenije

 

 

**

     

Božija milost      /                      Božije blagodati

  

Tirkizno talasamke        /       Veloviti dan

   

Tirkizni snovi                /  Ona je osvit

 

**

Princezo

Ti si dijete i pri tom ne mislim na godine.

Velika , malena mazna djevojčica.

 

Sada ću opet , po ko zna koji put ,nabaciti malo narcizma i reći da jako dugo slikam, i skoro isto toliko pišem.

Neki kaže da nisam rđav.Egoizam mi brani da razmišljam o onim neukim , koji drugačije misle.

 

Poenta ove konstatacije je u tome, da sam slikajući i pišući , odavno naučio razlikovati i odvajati lijepo i ružno.

Vremenom , ružno sam odstranjivao i zaboravljao , a ljepotu sam opažao u svim njenim valerima i prigrlio.

Kada te sudba, mojojm sretnom zvijezdom , dovela u okrilje moga djetinjeg srca ,

Pomislih,

evo još jedne prelijepe djevojčice.

 

Ali to meni ne bješe ništa novo.

Nekako normalno je ,

što sam tokom života upoznao mnogo prelijepih djevojčica.

Svaki novi dodir me uvijek radovao , ali i rastuživao.

Radovao zbog dodira, bliskosti i nježnosti,

ali nad radost bi se nadvila tužna sjena – neminovnost rastanka .

 

Malena ,

Ti si od onih posebnih djevojčica,

kojima je sudba podarila izgled i čednost anđela.

Svakim našim dodirom , svakom tvojom slikom ili rječju ,

otkrivam ljepotu i krhkost djevojčice ,

koja se morala naučiti izboriti sa sivilom i vulgarnošću okruženja.

 

Nekad kasnim eonima.

Nekad stignem na vrijeme .

Nekad samo sklopim oči i uživam.

 

I uvijek, bez izuzetka bivam nagrađen ,

time što se osjećam užvišeno dok gledam oči boje sna i osjećam dodir anđela.

 

Sretna mi bila , ljepoto Mila.

 

 

 

 

Bleki – Kraljica boli

 

 

   Čežnja

Srce umorno   Zima

 

Za sve mile djevojčice što mrenjem  na put nove   ljubavi kroče.

 

Kraljica boli 

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene.

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anteriji da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

Jutro sa Blekijem – Žao mi mila moja

 

U vremenima sretnih dana,

naših djetinjih života,

nalik na jedan začarani svijet

iz koga nismo mogli

ili nismo hteli pobjeći,

 

bilo je odlazaka

u druge gradove

i zemlje ,

sve radi radosti povratka.

Svuda odi

put ptice

svom Gradu čednosti dođi.

 

Predivni su dvori moji,

mila moja.Zlaćani,

a bijeli i plavi,

puni ljubavi

dobrote.

Da nije tebe

malenih grlica nalik tebi

Nebo ,

moj grad

moja zemlja

bi bili čarobni svijet

u kojem bih tragao za vama,

dok vas ne bih stvorio.

 

Žao mi je

Grad čednosti nikad nisi vidjela.

Više mi žao,

što te kroz njegove čarolije

tajne nisam proveo.

Sigurno bi se zaljubila u njega.

Vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega.

On te opije i zarobi i ti nemaš kud.

Samo mu se predaš i voliš ga.

I sanjaš one koje će tebe voljeti

jednako kao ti njih.

Obavezno ih dosanjaš ,

pružiš ruke prema njima,

sklopite ih

zajedno lepršate.

Jedno vrijeme.

 

Onda se nešto malčice poremeti.

U putu se zagubi jedna riječ.

pa još jedna

Pa pismo.

Sa pismom nestaju dodiri.

I kako reče jedan moj vrli prijtelj

Dvoje se nađe,

pa se poslije ne nađe.

On je škrt na riječima,

a bogat djelima i bolom.

Između onoga:

se nađu

i onog pa se ne nađu,

stane čitav jedan život.

Plav i svjetlucav,

okupan suncem i svjetlošću.

Ima tu i boli.

 

Taj život

poput moje Modre rijeke

što polako klizi kraj moga grada

sa sobom prti mnogo boli

prolazeći uzduž zemlje moje,

da bi ga moru predala.

Ne biva joj lakše.

Toliko je boli

mora teret prebaciti na druge Modre rijeke.

Sve su one okrvavljene.

Neke i previše.

Skoro da su izgubile svoju plavet.

Ali sve su ostale čedne.

 

Kao naša ljubav.

Ovo je bajka o ljubavi

u njoj mjesta krvavoj boli nije.

Tu bol ćemo poleći u neku drugu

bajku da tamo vrišti i sni.

Sni i vrišti.

Svoju nestalu djecu traži.

 

Bleki – Testament

 Kovitlac snova

 

Neupoznata milina Kristalna rijeka Srce krhkog proljeća Skršeno srce i zindan

 

 

 Bijela dama

 

 

 

Ona Raskoš Krhke ruže Neuslovljena ljubav Staze i stranputice

Violetno sunce   Izgubljena nevinost Tuga nebeska Ruka ljubavi

 

Milostiva duša   Rijeka vjernosti Sanjajući milost

 

 

Nedostaješ

Prošlo je neko vrijeme

Proćiće još neko vrijeme

I odjednom ja više neću imati vremena

 

Ne znam kada je to vrijeme?

Nije baš daleko

 

Bojim se da ne ostane neispričana

poslijednja stranica moje ljubavi

 

A testament nije oporuka ako nema uvod

 

****

Priča je o nekim prelijepim vrmenima

koji se neće desiti

 

Priča je o dvoje stvarnih

svjetlosnih bića koji se nikad

neće ponovo susresti

 

Ne mogu i ne smiju

Vjerovatno jedno od njih

ono zaljubljenije

nema ni previše vremena

 

Priča je veoma lijepa

i skoro da čovjek poželi da se desi

Ali to je nemoguće

Jedno krhko čedno dijete bi bilo povrijeđeno

 

Mila priča je toliko lijepa

da je trebaš zaboraviti

da te ne boli

kao mene dok je živim i pišem

 

Ali prije toga prepiši je

sakrij u neku seharu koju ćeš otključati

tak kada ti čerka

ili unuka

počnu postavljati pitanja o ljubavi

 

Tada joj reci:

 

Bio jednom jedan čovjek

Bio dobar i pisao je lijepe bajke

Mnoge je meni poklanjao

da ih sačuvam za tebe

Da naučiš mila šta je ljubav

i da cijeniš život i sne

 

Ostalo će joj testament reći

 

Bajku završi riječima

 

I kao u svakoj bajci Princeza je živjela sretno

do kraja života

 

Ako te bude upitala

A šta je bilo sa Dobrim čovjekom

 

Reci joj

 

Dobri  je takođe bio sretan

jer mu je jedna Djevojčica zvana Krhka ruža

sa mirisom proljeća

svojom dobrotom i ljepotom uljepšala dane

 

****

 

Platonska ljubav

Nekad jedina moguća

Ali ništa manje savršena od prave

Neki kažu najuzvišenija ljubav

Bezuslovna

 

Satkana od davanja

Ne slažem se

Jeste sve je u davanju

 

Ali…

 

Čovjek vremenom postaje tužan…

Živo je od zemlje stvoreno biće

Dodira i nježnosti željno

Ljubav koja se u duši rodi

a srce je prenese

mora biti prava

Treba je hraniti

 

Držeći se za ruke

hodimo do izvora Modre rijeke

ima jedna livada sa djevičinskim ljubičicama

mirisna i pitoma nama namjenjena

 

Žena i muškarac

Savršenstvo božijeg stvaranja

I platonska i tjelesna ljubav

su Božije milosti

savim normalno i jedino prihvatljivo

za dva bića koja se vole

 

Ima jedna trešnja na toj livadi

za nas naslikana

hladovina i crvene bobe

milina

 

Mila znam šta se mislilo kada se reklo

I ljubav onih koji su u nečijoj vlasti

A opet ako se dvoje neizmjerno i iskreno vole

zar oni nisu u vlasti jedno drugom

Zar je njihova ljubav prljavija

od prisilne ljubavi vlasnika i robinje

 

Pustila si kose

miluješ mi lice

u raskošnim skutima tvojim

opijen nježnošću tvojom snijem

 

Mila moja

Davno prije mnogo proteklog vremena

rekoh ti

 

Odi mila samo odi

odi ne trebaš daleko

do stanog svijeta odit

među nama nerazumni rovare

odi ljubavi zaviri u svijet

nježnih i krhkih ljudi

odi do gladnih ljubavi

i ruke prijatelja željnih

reci mi šta si viedjela

 

odila sam mili

vrtešku gledala

odila sam ljubavi

nemoćni i lijepi

vidjela sam

dobrota sušta

prvi sa vrteške padaju

 

odila sam mili

licemjerne gledala

kako se smiju

dušama posrnulim i bolnim

jadu se rugaju

na parčiće čereče

 

odila sam mili

gledala sam

srce me zaboljelo

umišljeni

kamenjem se bacaju

 

odila sam mili

ja Tišina i sni

tužna bila

kako kao slijepci

nerazmni hodaju

duša mi mila ranjena

na ruku koja se pruža

milost traži

niko da je primi

utjehu da

 

odila sam mili

pepelom se krila

nerazumni riječi teške bacaju

i ne boje se

kam i riječ da ne dođu

Milostivom

da ga ne rastuže

a On sve vidi zna

 

žao mi mila

što poslah te da odiš

da jad i čemer skupiš

sve nešto mislim

biće ga manje

Gospod moj

Milostivi

mila

neukim će da oprosti

nemoj više odit tamo

pruži ruku

bol svoj mi duši ulij

meni je lako

Tišina i sni

sviko sam

 

***

 

Mila moja

Davno prije mnogo proteklog vremena

bila je olimpijada

na izmaku te godine

za noć badnjaka

te prelijepe i tragične 84.

sam sročio izreku

 

Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu

 

Usnuih ne vidje suze tvoje

u njedra što ih polažeš

ka srcu plove

koža da ih upije i njemu preda

 

ni u snima ti mi ne daš nade

boli te ali čednost je preča

misliš

neće ovaj mahalaš

brati plodove mojega đardina

 

Nema bitno

 

zašto se poslije nisu našli

tragedija

smrt

čednost

odlazak

nesporazum…

 

Bitno je da nisu zajedno

To može boljeti

Zasigurno može boljeti

Veoma

jako dugo

 

Ne primjećujem suze ne vidim bol

jer u sanjara tih ljudskih poremećaja nema

samo ljubav i sni

ono kad bi se šalili

 

Mila Ti ja smo se našli

Ja sam te malo bolje našao

Ti se onda poslije nisi našla

 

sanjari su naivni

nikad ne vide kako im primiče

ono što ih čereči a ne ubija

 

Ja tu ništa ne mogu i poštujem to

Svako ima pravo izbora

kao i pravo da se kreće

 

Mila

dozvoli mi sitnu digresiju

 

Meni moje ljubavi niko ne može oduzeti

Čak ni ono vrijeme koje će doći

 

One idu sa mnom

Sve osim jedne će mene čekati

 

A ja ću tebe čekati mila

ako zaslužimem da odim na mjesto

kojem ćeš ti blagoslovljena

milošću Božijom pomilovana

sigurno oditi

kada dođe tvoje vrijeme

 

Dok ti skrivaš suze

u očaju trgaš jagorčevine

ja samo Volim te

ništa drugo

ah da

ljubim milujem

i …

 

Ne govorim ništa što ti nisi znala

Oprosti što to nisam izrekao kad sam mogao

sve one što sam trebao

 

jer ljubeć tebe

odakle mi vrijeme

moralo se sniti jedina moja

 

Volim te previše da bih te

sada riječima o ljubavi povređivao

 

one godine

kada ni sanjao nisam da ću te ovoliko voljeti

imao sam imao ličnu tragediju

Srce i druša su mi se sledile

 

ti me miluješ

dušo moja

poljubac vlažan od orošene duše tvoje

žigošeš rastankom

djetinje snove a se sanjaju

 

Trideset dvije godine sam lutao

kao ljuštura školjke

prelijepa plavetna praznina

ali skoro bez sadržine

to je ona plava školjka

ako si je ikad primjetila međ mojim slikama

 

Mila moja

Tri mjeseca sam bio plava biserna školjka

ispunjena svejetlošću i ljubavlju Mala Velika djevojčica

ne znadoh ni godine tvoje

krhka ruža me obasjavala

Hvala ti mila

 

Poslije toliko godina sam osjetio život

Punim plućima sam disao i nisam mogao da dišem

 

Ljepota

milina

zanos

ushićenje

 

dok si me na grudi povijala

ko maksumče

ko dijete željno sise

na tvojim sam nestašan bio

 

Zbog ljubavi jedne

Mile djevojčice

Krhke ruže

Laneta

Anđele

može i tako

 

ali prvenstveno Čarobne Žene

Labudice

što sa mnom se rađa

 

u plaveti duše

tvoje i moje

nalik oceanu u koji zaranjam

i utapam se

da bih ljubav sa tobom vodio

 

Mila

Nisam ti ništa tražio

osim da ponekad sa mnom doživiš

ushite moje

 

u Testamentu želja odlazećeg

se bez ustručavanja može reći

ljubav moju

 

Od prvog dana sam svjestan mogućnosti ograničenja

držao se toga

Nije mi padalo na pamet da se konkretno iskažem

predložim

dame biraju

uglavnom sam uspijevao

 

a ti si se nagnula

ruku mi u grudi uvukla

mjesec je glavu sakrio

zviježđe je vrisnulo

srce si mi iščupala

 

nisam ni jeknuo

nisam ni osjetio

nisam više bio

 

ponekad

Tango bi cimnuo na svoju stranu

čast je bila čvršća

 

To mi nije smetalo da sanjam

drugačije snove

srcu prihvatljivije

o biserju koje u nisku ljubavi nižem

 

Sjećaš li se slike o Bijeloj dami

 

Nikad do kraja ne objasnim svoje slike

Ne želim da im skinem sve velove koje imaju

ako ljubav neću da vodim

tada su samo slikarski zapisi

 

Na domak ruku mlade žene

se nalazi lik čovjeka

nalik meni

 

On vidi pružene ruke

ali ih ne gleda

Tvoje su ruke u vazduhu

 

na livadi od izvora Modre rijeke

ti si me grlila i vrštala

videć da se u svjetlost pretvaram

 

molitva

 

da mila

zato okrećm glavu

od pruženih ruku

 

Ne želim da povrijedim krhku bjelinu

Ona to ne zaslužuje

 

Mila

Sve je to u redu i sasvim časno

Ali ipak umjetnik stavlja do znanja

gdje god se Bijela dama

krhka djevojčica djenula

onaj zaljubljenik

ona dobrota tvoja

će uvijek biti na korak od tebe

 

podržana u molitvi

ne osjetiš kako ti kradem dušu

uspomene

na srčane zaliske privijam

 

Mila

a ne znaeš mori mome ubava

zaista sam volio da te dodirujem

milujem

 

Koliko mi vremena prostaje

deset godina maksimalno

pet

a čini se

godina

budimo na tren optimisti

dvije

bio bih monstrum kada bih pomislio

da dijetetu uskratim pravo na život

 

Ne znaem mila

još uvijek je sve svježe

Mislim da možemo još neko vrijeme družiti

časkati

Nikad ništa nečasno se ne bi desilo

 

A opet možda si u pravu

trebaš krenuti dalje

bez prtljaga

tražiti ono što misliš da trebaš naći

 

Osjetila si koliko te volim

To je datost koja se ne može izbrisati

 

Vjerujem da tako nikad nisi voljena

kako sam te ja volio

Žalim onoga

što će poslije doći

 

jalov posao

 

mislio sam ti mnogo toga reći mila

a opet to bi bilo zamaranje

valeri onoga što sam već rekao

 

Ne boj se života mila

Hrabra si jaka

Izborićeš se sa svim nedaćama

 

kao onda kad bježala si

a ja

baksuz

zadrijemao da san u snu snijem

 

Borim se mila sa osjećajima

ne mogu nastaviti da ti pričam

šta je ovoj hartiji

vlaži i žuti

 

Svaka riječ

svaki zarez

tačka

bili su iskreni mila

Od srca

iz duše

 

ne odi na livadu ljubičica

zaboljeće te

tamo moje pjesme umiru

 

Ponekad pročitaj šta sam ti pisao

riječi se ne mjenjaju

 

Ti si bjelina mila

Ti si život ljubavi

 

Ti si obojila moje dane prelijepim bojama snova

nevinosti što si mi poklonila

čednosti što si mi u dušu utkala

 

radosti kojom si me grijala

milina što me je ubijala

ovo je moj testament

 

Mila

nisam dovoljno lud

da priznam da je original pisan krvlju

ali tko ga zna

sanjar je sanjar

Jutro sa Blekijem – Dobri se ne vraćaju

 

 

 

 

Ustane

priđe mi

klekne

gleda me molećivo

lijevom rukom prima moju desnu

onu od milosti

prinesi je čelu

pa usnama mekim

poljubi je

pa je opet prinese čelu

prisloni je na obraz

spušta  je

usne i  poljubac dodir lahora

prislanja je na svoje srce

ono bije

i  vrišti

ja ne razumijem što

 

zatim

desnom rukom krade moju lijevu

onu od srca

nježno

daškom bez dodira  ljubi je

prinosi čelu

miluje je obrazom

i opet ljubi

prislanja je na svoje srce.

ono bije

i vrišti

ja se pravim da ne razumijem što

nisam mu ja tamo neka Bjelavska djevojčica

 

molim te

mila

nemoj mi ubiti tu djevojčicu u sebi

ubij bol

nju pusti da zaleprša

da  se raduje

igra i juri

 

tu zastane

kaže mora nešto završiti

ode

 

mislim

hoću da vjerujem

da je izašao samo da ne bih vidjela

da plače nad  sudbinom

živo zakopane djevojčice u meni

 

ja zaplačem

ali se brzo smirim

ne ide to

neću da vidi moje suze

hrabra sam ja

uzalud

nije se  vratio

kao ni onaj moj

 

oni koje otjeramo

tragove duboke ostavljaju

posute ljubavlju

vratiću se mila

kad se ljubičice jave

dobri se nikad ne vraćaju

šapće mi zaljubljeno srce moje

 

Bleki – Memento rose – Lijepe li ste ljubavi moje

      

 

 

preuzmi (7) brilijant images (1)

Copy (3) of ona spavau plavom Blažena Luca  

 

Zvijezdice Nježni plamen ljubavi  Čežnja  

 

 

Čaša puna proljeća Moj univerzum  Umor i rešetake

 

 

 

Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje

 

Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje

 

Svjetlucava li si Vranjanko jemenko                                                                                                             moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

 

Svjetlucava li si Vranjanko jemenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala

Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio

Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije

Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala

Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije

Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače

za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca

Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije

Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti

Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ

Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja

Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam

 

 

Jasna  Tanja  davor3  The-best-top-desktop-blue-wallpapers-blue-wallpaper-blue-background-hd-5

Jutro sa Blekijem – Mnogo boli kada se dijete skrši

 

 

Dođi i plači djevojčice
Dođi i plači malena moja
Ništa se ne brini
Ja sam tu kraj tebe

Dok spiješ snove
jednom ću ti doći
sunčice moja
pokloniti ljubav svoju.

Ispod mostova duge
na ležaj bola i tuge
pod glavu stavi
jastuk od snova.

Djevojčice malena
kraj mene tužnoga
djetešce je zaspalo
u morno čedo slomljeno.

Ležeći spojkojno mirom
snove će pronaći
pokrila se tamom
pokrivačem neba.

Kosu joj prelijeva mjesečeva sjena.
dok odmaraš bolne snove
ja ću se prikrasti
zaći u njih jad odagnati.

Skršena grlice moja.
da obradujem srce tvoje
Spij morno dijete  spije
mila moja je usniloa

Možda je na tren umrla
to nije važno
ona mirisna polja
djevičanskih ljubičica sanja.

Ne čuje pjesnika
što pjeva i tuguje
tiho,tiše, molim ljude
što stupaju i struje.

Uz umorne duge
o suzo iskre tuge
Dijete je zaspalo
i možda umrlo.

Ne dam te maleno moje
ne dam da te biju i čereče
ti ljudi zvijeri i neljudi
tek procvali pupoljak neba.

U baštama ljepšim od đula sijaju
Zaspala djeca i o ljubavi snivaju
Za ruke male se drže cjelove biju
Bolom i tugom što pomalo vriju.

Gitara
piano
milo moje spije
san o ljubavi snije.

I spavaju i spavaju i miruju
Dok ljubav daruju i miluju
I spavaju i miruju i spavaju
I snivaju ljubičice snivaju

I miluju snove miluju
I snivaju ljubav snivaju
Umorna miruju i miruju
Djeca ljubavi zamiru.

I nježno lagano umiru.
Harfe. Pianissimo. Srce moje spije.
Poljubci sijevaju i sjevaju
Suze lijevaju i lijevaju

I miluju i miluju
I miruju i miruju
I spavaju i spavaju
I sanjaju i sanjaju

I umiru i umiru
Bože mili ta djeca umiru
Orgulje
Pianissimo Immpossibile.

Dušo moja mrije
Ne dam je , nek sa mojom snije.
Ljubav moja spije
Bešumno diše

Dok sniješ snove
Ja ću ti doći
U san ljetne noći
Sunčice moja malena.

Bleki – Odlučih da pošaljem ovo pismo

 

 

 

Malena

Ocean koji sam nazvao Tišina i sni,

je moj život.

Njime su ronile i igrale se Sirene i Vile.

A onda je par Meleka zaplesalo sa mnom tango života.

I iznenada je sve stalo.

Decenijama.

 

U ocean bi navratila

koja Orka ili ajkula,

iako bi ponešto otele

one nisu imale šta da traže,

Kao ni girice .

 

Već tada,

Ljubavi,

prije nego si se

rodila,

udružio sam se sa Suđajama.

Zaledio sam Ocean ,

povukao se u Tišine i sne.

 

I čekao.

I čekao.

I slikao.

I pisao . O sjećanjima.

Čežnji i ljubavi .

Ponekad o boli.

 

I osluškivao.

I sanjao.

O ženi koja se u snovima javlja.

O tebi mila.

Znao sam da ćeš mi doći.

Upravo onakva kakvu te moje oči prvi put ugledaše.

Prelijepu u snenosti tvojih očiju.

 

Kasnila si tri decenije.

Ali Mila,

nisam ja kriv.

Vjeruj mi.

Neki anđeo se malo zbunio.

Znano je , računica im malo strana.

ili su ih me one  tri zezatorske

zamajavale.

 

Umoran od čekanja

tebe suđene

na kraju puta

kleknuh i ugledah

Nevino dijete u oblacima

 

Vidjeh te Malena

iza velova ljubavi

iza čaše od kristala

bojenu jantarom, i žadom

usnulu ženu

koja čežnju spava

u kojoj prepoznah

nevinost djevojčice u oblacima

 

ne znam kako

slike iz prošlosti oživješe

iskrenošću zalepršaše

kao ljubav

kao Bijela dama

a klečeći na koljenima

moli nebo

ili bere crvene Krhke ruže

a možda samo pruža ruke

da ih neko sebi primi

 

Vode Ocena Tišina i Sni

uzburkaše se

izroni duša moje Nade

na izvoru ljubavi

podari mi san o trešnji

i Princezi

koja u bjelini svoje haljinke

njiše zakletvu pred nebom

Volim te Dragi moj

 

Vjerujem ti Mila .

Zbog tebe lopov postah

kradem tvoju  Galeriju

koja mi snove slikama boji

I eh , što ti je dijete!

Crveni cvijet.

I život je prelijep.

Snovi se ponekad ostvare ( Umjesto pisma)

 

 

Snovi se ponekad ostvare, ako ih uporno sniš i želiš .

Tako kažu.

Uvijek ti snovi,samo se gomilaju,a ja ih ne smijem u pisma pretočiti.
Boli nedostajanje.

**
Princezo

uvijek radim ono što mi srce kaže.

Jedino za pjesme (?) i slike nisam nikada nikoga pitao,
ni srce.
To je nešto što se samo od sebe rodi.
Volim snoviđenja.Vjerujem da u njima poruka za nas ima.
Nikad ne rumačim snove.
Zabnranjeno mi , a mogu da zabole.

Sinoć usih jedan san.
Djetinji je, ali iskren.

Usidih se da ti ga pošaljem.

**

Oprosti mi malena,
Sinoć ti htjedoh poslat poruku.

Osluškivao sam hoće li mi srce reći da mi se javljaš.
malo sam čekao (dva -tri sata )
Pomislih, bebica moja spava .

Bio sam nešto umoran,
pa,obandačio sma se.

Zaspem obučen i sretan,jer te u srcu nosim.

Što ti je čovjek?

Malo nade imam.
A opet puno topline,dobrote i ljubavi,
djetinje čednosti u srcu, od tebe primam.

Takva vam je ta Princeza Tea
Djevojčica moja.

I kad šuti ,znam da mi milost,
radovanje snije.

I usnijem san.

 

Ti došla.
Kucaš.

Siđem dolje da ti otvorim vrata.
Bez pitanja uđe neki blagi povjetarac u Galeriju.

Slegnem ramenima, mislim baš sam lud,
nema dijete pametnijeg posla nego budit Galeristu.

Jer sada sam samo to.
Galerista.

Tako se osjećam kada dodire nemamo.
Tada sam se osjećao slikarem i poetom.

Stresem se , šta ću.
Navikao sam.

Život ide dalje,kažu neuki.
Ali ne ide.

Zastane u onoj tački kada ne očekuješ mnogo toga.
Samo dan za danom.

Kada pristaješ na ono:
-Možda jednom navrne.

Ostavim otvorena vrata,za svaki slučaj.
Možda čujem glasić:
-Ja došla!

Ili barem šapat:
-D'bro , evo me.

I djetinji smijeh.

A meni damari biju,
eto Princeza mi došla.

A u onom danu za danom,
kompjuter upaljen.

Nema čak ni poruke od moje bebice.
Moga radovanja.

I danas bijah malo tužan.
I sve se nadam da ću ti reći:
-Evo sada ja puko od radosti.

Malena mi piše, raduje me.
Javlja da se vraća.

A tada…

Možda me zavoli dovoljno da joj mogu pisati,
Riječi nježne, riječi…

**

Piši ponekad Mila mila,
Lomićeš jedno ogromno nedostajanje.
Uglavnom.

 

Prijatan ti dan Princezo
I sni.

Sanjaj naš Ocean,Tišina i sni.
Prelijep je.

Nisma ti pričao o njemu..
Neki drugi put.

Žurim da te danom radujem.
Hoću večeras da ti još ljepše pišem

Jer malena …
Život je prelijep ,
Ti si u njemu.

**

A sada ,
ti što predivne riječi u stihove kuješ,
i raznosiš ih vjetrom ,
da vaseljanu nježe,
reci nedoumičnom,
-Da li ovo vrijedi objaviti?

Ime će neukim škripati,
no to nas nije briga.

Prelijepo ime za anđela kojeg snim,
a čiji lik tek u slikama svojim nazirem.

Ugadan ti Princezo
ovaj prekrasni  jproljetni dan.
Volim ovake dane.
Elegični su ,
a opet bremeniti bojama i ljubavlju.
Tvojom i mojom.

 

 

 

 

Jutro sa Blekijem – Plakaću za oboje

Uzbukana kao more  Najtananiji đardin

 Samo jedna bijela ruža Oblaci i plavet   Čarolije behara

 

 

u noćima dugim

danima teškim

u snovima tražim

dane kratim

vrlo često

jedno mjesto

vrijeme jedno

malo dijete

ljeto sanjam

vrijedno nespokojno

 

prelijepo vrijeme

mirisavo dijete

prelijepo mjesto

ljubav kao stanje duše

zaboravljeno od ljudi

okupano

morima

obasjano

zvjezdama

tiho

osunčano

velikodušno

sjajno

blago i blago

pitomo

drago

nježno

čisto

milo

bistro

 

ljubavlju ozračeno

davanjem nesebično

dobrotom umilno

od cvijeća mirisno

sneno od nevinosti

blaženo od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

što poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom

ja koji ću plakati za dvoje

vrijedno je toga mila moja

 

 

tih godina ruke pružao

drugim nježnijim se nadao

te godine sretoh tebe

skoro napriliku mene

u prvi tren tada nisam znao

ljubav svoju tebi sam dao

jer plakat ću za oboje

jer ruke si mi pružila

prigrlih dušom

tvoje iskreno srce

utopih se u tvom zagrljaju

svježem od mladosti

leprašavom ko zvijezde

tihom blagom

nježnom pitomom

rosnom

jer plakat ću za tebe

ljubavi moja

 

 

velikodušan u sebičnosti

izgubih se u izvoru

ljubavi tvoje

u tvom pogledu

bistrom umilnom

snenom radosnom

čistom i suznom

jer plakat ću za sebe

radosti moja

 

 

dobrotom sapleten

milošću sakriven

ko nježno janje

ko malo kuče

izgubih se

u tvojoj duši

iskrenoj snenoj

blaženoj od nevinosti

cvijetnoj od radosti

orošenoj od nevinosti

jer ću plakat za oboje

milosti moja

 

 

više ne tražim ništa

svaka misao na tebe

vraća me u vremena

ona neka tamo davna

divne puteve

cvijeća djece

i tebe mila moja

i zato ljubavi

ja plakat ću za oboje

živote života mog