Djete me boli , Bože jedini oprost molim

 

 

Jedno dijete

jedan bol

djetinji

 

Jedna djevojčica

jedan san

očinji

 

Boli dijetinja duša

boli očev život

slomljeni

 

Nerođeno dijete

ljubav očevu sni

oče pomozi mi

 

Otac kleči

hvaljen si Gospode

vratiše je

 

Al to ne bješe ona

jedno dijete jedna bol

djetinja

 

Horski bučno

neuki bezumno

nego ko

 

aha jes kako ne

otac ćuti drugu dječiju bol

odgovor nijemi

 

Zajedno kleknu

otac i djetinje boli

Milostivi oprosti grešni smo

 

 

Bleki – Kunem ti se ljubavi jedina

 

 

Ljubavi jedina

kunem se ljubavlju tvojom

imam samo devedeset dana

tri po trideset

pride tri po deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav mnogo dara

iz malog parka beskućnika

deset pupoljak ruža

za tebe ubraću mila

za snove jednu orošenu

za tugu drugu žutu

za sreću treću šarenu

za tebe četvrtu zelenu

za samoću petu safirnu

za nježnost šestu ružičastu

za vrlinu sedmu plavu

za nevinost osmu bijelu

za ljubav devetu rubinovu

za nas desetu duginu

za mene neće ostati ništa

zato sad tango puštam

poklanjala si mi sebe

najljepšu od svih

 

Ljubavi jedina

kunem se ljubavlju mojom

0stalo mi je samo četrdeset dana

trideset i deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav nešto dara

iz velikog parka beznađa

ukrast ću samo za tebe

poklanjati drugim

četiri ružina pupoljka

prvi biser neotvoreni

za prvu godinu snova tvojih

drugi safirni tek pupoljak mali

za drugu godinu čežnje tvoje

treći rubinov poluotvoreni

za treću godinu tvoje ljepote

četvrti crveno žuti rastvoreni

za četvtu godinu poklonjenu

nevinosti mojoj i tvojoj

staviti ću ih u kristale nade

gledati mirisima iščekivati

kada poslijednji pupoljak uvene

ostaće ti samo ljubav moja

kada rubin odsjaji

sanjaće me ljepota tvoja

kada safir popada

ostaće ti čežnja moja

kada biser potamni

ostaće ti snovi moji

prestajem da plešem

i da se molim

muzika mi donosi tebe

najljepšu od svih ruža

Luco Malena

jedina ljubavi moja

 

plave me oči nježno gledaju

dvije su suze iz njih kanule

iz lijevog rubin ljubavna

iz desnog safir milosna

očima me zovnu

da joj priđem

ona mi šapne

poljubi me mili

još samo ovaj put

onako kako si nekad znao

strasno ko delfin u plaveti dubina

ljubavnički ko vulkan što gori

zagrli me blago

kao jedinu ljubav svoju

samo još jednom

molim te

tako sam umorna

a i hladno mi je

 

kao malena djeca se za ruke primamo

ona me ljubi onako kako sam nekad znao

nježno ko lahorca let

zaštitnički ko mjeseca cvijet

ljubavnički ko lotosa  istina

ja je grlim

leprašamo sa grlicama i ružama

ona mi ljepotu svoju u grudi ušuškava

zauvijek

sada jedina ljubav moja

može da spije

 

Bleki – Mistična imena se po srcu daju

 

Jednog   snenog poslijepodneva

doleprša anđeo .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

 

U  vatri svoje nevinosti

bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze

s tim što volim ženu

nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti

znao sam da se zaljubila

više je nisam  zvao Mila jevojčice.

 

Postala je  Dama,

šta god mu to značilo.

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo

to njeno novo ime

Samo, bilo je falično

Nedovoljno da opiše njeno ozračje

samo njoj svojstveno

blještavo od nekih novih

tek otkrivenih velova.

 

Mistična , raskošna, cvijetna

a razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti

uz to dobrota i ljubav

Nadasve čedna

U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom

nalik na svjetlost anđela.

 

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , nedodirljiva

u čednosti i milini svojoj

ostaće Mila  Djevojčica

u mome srcu

za čitav život.

Pismo djevojci sa nevidljivim pjegicama i bolom u grudima

Pjegice,

Dan je prelijep,

hladan i kišovit.

Odakle da počnem mila, a da se tvoga bola u grudima ne dotaknem.

Mnogo toga , ti o meni , ne znaš ljubavi.

Da znaš , možda ne bi samo plakala ,već bi se ponekad i nasmijala i rekla:

-Glupko,uvjek je bio malo blesav. A mio i drag. Jedini moj Princ mali.

 

Pitala bi se šta ja noću radim?

Ne bih se zamislio,

Malo bih se počešao, ono naopako.

Lijevom rukom, preko glave iznad desnog uha.

Dobro si rekla , Glupko.

Naopako se i češkam i sa tobom uvijek počinjem:

Po svu noć ja tebe sanjam mila moja.

Po svu noć ja tako , uz tebe draga počivam,

uz nevjestu svoju, života darove snivam.

 

Da mila,

od kada si me nazvala Dragim ti si moja nevjesta postala.

Pod Nebom i zvjezdama .

Mjesec mi i maglece svjedoci.

A naša noć je uvijek tako snena ,zvjezdana.

Dragi tvoj često nije krja tebe ,

da te zagrli i suze poljubcima briše.

Suzama si lice zasula, udovica si moja malena,

crne velove po polju ljubičica prosula.

 

Po svu noć ja tako , uz dragu se jedinu odmaram ,

Uz nevjestu moju, za me neudatu , ja tako po svu noć,

njene cjelove milujem, ljubavlju je neispavam.

Po svu noć ja tako,život naš dozivam,

po svu noć ja tako ,

ljubav jedinu cjelivam.

Po svu noć ja je tako volim

Po svu noć ti me jako voliš

Po svu noć se volimo mi.

 

To tako miriše na Poa, mila

Budler krao,

Rembo u zvijezde okivao

Jesenjin pomalo mezetio,

Mak na stećke klesao ,

Indexi opjevali.

Zašto nas ja ne bih ugurao u taj mit.

Kad nježnije od njih o ljubavi snim.

 

Naša to ljubav zaslužuje.

Koga briga ako jednog dana umrem ,

jer obala je tvoja meni šaputala riječi ljubavne.

Da,obala tvoje mi dodirima šaputale,tvoje tajne okrivala.

Kada se smiješ tvoje nevidljive pjegice me grle,

čak i kada me ljubiš moje bore sanjaju,

da su ljubavnici tvojim strahovima i skrivanjima.

More mi na uho šumi

tvoje tajne predviđa da bih lakše po tvome tijelu brodio.

 

Kada se ljutiš,

ožiljci koji se ne vide ,

nestaju,

kada sanjaš da te berem.

pjesak naš nas ćuti,

tugu kupi ,

a ja , po svu noć tako , tebe tražim ,

jer mjesec žmirka ,

žuti

huči, vri

da se volimo mi.

 

Malena a Mila moja,

Bog milosti i ljubavi me pita, čemu je , kome je duša, Makusmče sretno.

Tada mi svjetlost u dušu kane, jedna kap za čitav univerzum snova i ljubavi.

Duša moja je zbog Tebe,ljubavi, od Boga data radi milosti ,

dobrote tvoje i snova zapretenih u velove čekanja i uzdrhtalih nadanja.

Tren prije me boljelo,kao tebe nekad,

časak prije tuga me htjela ubiti.

Kao tebe sada.

Ali više ne.

 

Ime ti je Nada,žena bezgrešna.

Nikad me nemoj pitati o čemu pjevam,

jer dvanaest su poupoljaka , krhkih i bijelih,

orošenih suncem i krvlju mojih snova,

naizmjenično su prošarane plavim velovima moje tuge.

Za svaku našu godinu traganja,

do dana onoga kada sam te sreo i namah zavolio ,

po jedna krhka ruža.

Za svako stoljeće kada bješe srcu mome neznana po pupoljak krhki.

Pitao sam se , da li sam se ja tada oprostio od tebe, Mila moja.

Znaš kalendari i čast. Vrlo zlohuda kombinacija.

Nije mi bilo važno,jer znao sam da voljeću te do groba,barem.

A možda i poslije,ali ti too ne mogu zasigurno reći.

Radio smo mnogo toga, uh grijeh mi i sama misao ,

pa i poslije nas,pa me toplina ,možda , mnogo jača gore čeka.

Pomišljao sam , voljeti , dotaći , čednost tvoju bilo grešno i pretoplo

Zato tih dvanaest bijelih pupoljaka,naizmjenično osunčanih i orošenih, a prekrasnih,

još uvijek samuju na splavu opraštanja.

 

Da, ruže ne poklanjam tebi ,mila moja.

Već oprostu , u ime ljubavi,snova i pjesama darovanih

plavoj anteriji,što još uvijek na ležaju sniva,

da je nevjesta moja oblači.

Zaista , ta anterija sasvim zavodljivo miriše.

Na tebe,tvoje tijelo bijelo,

mazne grudi sedefaste,

cvijetove tvoga đardina

jer moje su je pjesme lepršale na tebi,

da bih je ja nestašno skidao .

 

I zato ne pitaj me o čemu pjevam,ljubavi moja.

Lakše se živi mila moja.

Kad o ljubavi pjevam,oči su zeru bistrije kao kad bjelokost usnama prinosim.

I memoj mi zamjeriti . Malena ,ako tugu u stihu slutiš.

Više ništa ne trebam Mila. Za sebe se više i ne molim.

Samo tebe sanjam begunice duše moje.

U snovima mi dolaziš.

 

O dodji ,već jednom, prolece, smeh ljubavnice zemljin mi donesi.

Neka zakuca sreće u očima tvojim,

Nestrpljiva i nemilovana da se odzrazi u duši mojoj!

Dođi mi , u naletima nemira usred lišća i cveća koje hita da se raznese stazama naših dodira.

Da zajedno pojimo,

Jutros mi je ruža procjetala.

 

Dođi mi kao sjajna pobuna protiv damara tvojih ,

baci se u noć,

u tamu vode Oceana mog,

iznad zemlje,

oglasi slobodu zarobljnih klica Tišna i sni!

Dođi mi kao smijeh munje, urlik oluje,

odjekni u Čednom gradu ,

oslobodi reč ugušenu,

bol koji je zapeo u danima pređašnjim.

Uz kristale Modre rijeke osnaži nasu borbu ,

ne posustaj , budi pobednik smrti!

 

Kako da završim mila, a da mi se nevidljive pjegice nasmješe.

Život je prelijep malena.

A , ja te volim i ti to znaš.

Bleki – Noć ubica snim

 

 

Noć orki

Dan radovanja

Jesenji osvit

 

Cvijetna mjesečina

 

Obasjano gorje

 

Snježni đardin

 

 

 

Tebe
poput prelijepih ubica
razigranih Orki
u plavetnoj noći
snim
nestašno nasmješenu
a vodiš  me
danom radovanja
obasjanim suncem
tijelom  blaženo talasanjem
u osvit moje kasne jeseni
a lebdi
na cvijetnoj mjesečini
ispod
obasjanog gorja
tvojih snježnih đardina
dok moćna Modra rijeka
sanja cvat božura
uskomešane nevinosti
duše djevojačke
što u snu
sna
cvijetnim vodoskocima
sklapa moj život
zimskim opusom okovanim

Bleki – Jednoj nevinosti

 

 

Malena

sva tvoja stanja i velovi se odraze

na moje slikanje

ponekad ne idu me

slike i boje

ne slušaju me

izgubila se radost

pobjegla od  slika

 

više me ne prepoznaješ

izgubih se na lutanjima svojim

zavolih dijete

sada ne mogu prepoznati ženu

prisutna je velika zbunjenost

tuga

mnogo nježnosti

ali sve je izgubljeno u nedefinisanosti

nejasnimim obrisima

 

platno vrišti

gdje je žena

izgubljene čednosti

znaju boje

nedovršenih slike

prazninu srca

 

nedostaješ mila

svakim danom se budim sa nadom

prelijepa djevojčica će doći

drži me Nada

Malena me se nije odrekla

zaboravila

doći će

 

a h a d'bro

čitaš li moje sne njimu tvoje riječi plove

i ljubav naša

imam još iskrenih otkucaja

krvavog srca

rosi kristalnoj nalik

koliko sjećanja

u sehari ljubavi zaključane

tuguju

 

susprežemo sve da ih šaljemo

bojim se da te ponovo ne uplašim

bojiš se da me ne zaboliš

misleći na tebe

ja opet sanjam bajku čudesnu nalik tebi

nježnu a iskričavu

čednu a raskošnu i čulnu

kao trešnjine usne tvoje

u mojoj

 

eh kad bi ti smjela vrisnuti

a da te ne zaboli

u našoj bajci

u čednosti lepršaš

snena Princeza

privid

 

nazvah te princezom

to ti po rođenju pripada

u srcu ostaje zaleđena fotografija

predivne Djeve iz bajke

u polutami mojeg sjećanja

svaki pogled u ružičasto

sjećanja

još uvijek žive i miluju

raduju i raznježuju

 

Omjehuješ mi se onim anđeoskim osmijehom

punim djetinje dobrote i snene blagosti

kojim si me zarobila

i uzvijek iznova pomišljam

Mili Bože

kako je lijepo ovo dijete

milosti puno

ugodan let Anđele moj

Bleki – Ti si … moja Malena

 

 

Malena

sinoć sam imao osjećaj da se dobro zabavljaš.

Vidim ti osmjeh čaroban, u njemu bih dušu svoju mogao kupati.

Bilo mi je veoma  drago  uroniti u te oči boje ljubavi.

Moram sam iskoristiti tvoje raspoloženje,

da od tebe saznam ponešto o nama.

Poslije kada si morala naglo otići,

da bi mi se sa ljepotom na usnama mogla vratiti,

palo mi je na pamet da se nastavim šaliti sa tobom, kao da si tu.

 

Pa sam zamišljao :

Gledaš me kao dijete jednim okom ,

a prelijepa si.

Uvijek neke kamenćiće u moje misli bacaš,

a prelijepa si u čednosti svojoj.

 

I kad apomsilim da me voliš,

ti mi iskreno, djetinje pokažeš jezik,

ja ozbiljni jarac se moram nasmijati

i pokloniti lizalo tvojoj savršenoj ljepoti.

I nekako mi sve liči na Mjesečevui bajku.

Kojoj pružih Ruku ljubavi,

da me pomiluje Pijete u oblacima,

koje biva mojom Bijelom damom,

zarobljena Mostom i izmaglicom,

ispod ljubavno Proljetnog vodopada

 

a

monica bellucci - one beautiful specimen. Golly gee wizzzzzzzzz! However, I'm not feeling the whole "one eye" symbol by covering up one eye. I get it. Not alllllll of us are ignorant Monica!    Monica Bellucci.

monica bellucci    Monica Bellucci

 

 

 

   

 

  

 

Ti si …

Ti si čarobna sjena
nježna kao vala pjena

Ti si tihi ocean
kao snovi mojih sanja

Ti si Krhka ruža
što ka meni ruke pruža

Ti si suton
u kome moja duša odmara

Ti si pobješnjelo more
koje srce moje smara

Ti si mjesečeva bajka
koja mojom dušom sni

 

Bleki – Duša moja , a boli a boli

 

Opraštaš mi

draga

dok sanjaš snove moje

što u duši tvojoj

stoje  stoje

poput nesanice

boli moje

****

Dušo moja

kad zaboravim da te podsjetim

da se sjetiš

šta mi tvoja ljubav znači

ja jubim te

o kako te samo volim ja

a me boliš jubavi moja

ne da mi se bez tebe živjeti

ali boli ali boli

 

da ne bješe ljubavi tvoje

dušo moja

ne bi bilo naših snoviđenja

još bih se

da još uvijek

bih se ledenih igrao

ne bih govorio

ja jubim te

o kako te samo volim

a me boliš jubavi moja

a me  boliš a me  boliš

tvoja djetinja iskrenost

 

dušo moja

čistoća osjećanja

mi je udahnula potrebu

da  upoznam tu milinu

tvoje lice ljepotice

kojoj sada pjevam

volim te

o kako te samo volim

a ti me boliš ljubavi moja

a me boliš a me boliš

ostalo već znaš

opraštaš mi

nesanicu

dok sanjaš snove moje

od kristala

što u duši tvojoj

lebde  lebde

a bole a bole

 

pomalo me mrziš

dušo moja

što tome pjevam i snim

boli te nevina ljubav moja

a dođe sama od sebe

ne može bez dobrote tvoje

i krik iz duše prolijevam

ljubim te

o kako te volim

dušo moja

a boli a boli

 

jednoć ukrašću te ja

Dušo moja

jer moram

ne želim nesanice

bez tebe mi vazduha nema

na srcu mi leži

bolna rana

i molim se

vapaj nebu poklanjam

volim te

ljubim te

o kako te samo  ljubim

dušo moja

a boli a boli

 

o ljubavi našoj snijemo

dušo moja

ne dunjaluku

nego

maglicama

istinu o  ljubavi  uznosimo

ti voliš me

o kako silno ti voliš me

dušo moja

a boli a boli

 

neće mila

ni Rijeka ni Grad

bez tvoje ljubavi ples svoj

tango da plešu

evo primam te za ruku

uranjamo u ocean

palveti naših duša

volimo se dušo moje

o kako silno se volimo

dušo moja

a boli a boli

****

Oprosti mila

ne znam šta mi bi

ovo uopšte ne liči na mene

večeras smotan ja

smotan mi i stih

 

večeras bolan ja

bolna mi i pjesma

neću ih mjenjati

noćas

neka odmore malo

sutra je praznik ljubavi

i ti u njemu

pa će se stih

sam nekako odmotati

a pjesma manje tužna biti

ako…

da …

odu boli

 

0praštaš mi

dok sanjaš snove moje

što u duši tvojoj

vole bole

vole bole

nesanice  moje

 

Bleki- Godinama poslije

 

 

Godinama poslije slučajno sretoh istinu

milo moje pa ja o tebi ja skoro ništa ne znam

tad bila si dijete

čujem tvoje misli odnekud veselo lepršaju

nema veze mili moj ni ja o tebi

ti kao dijete malo veće

htio bi sve da znaš

 

mnogo mi nedostaje ta godina mila moja

mnogo mi nedostaješ jedina moja

nikad više sunce i mjesec

ogledat se u nama neće

zvjezdice i maglice

pravit nam smicalice

more i pijesak

biti saučesnici

niti će izgledati i namigivati isto

 

ponekad tek ponekad

u pravo proljeće kada kiši

i život buja ka nama stremi

naslučivao sam jeku

mirise ljetnih dana našeg proljeća

koje smo zagubili

u samo jednom jedinom pismu

 

svako malo osjetim laki titraj

tvoju ruku malu na mom licu

tvoje ruke nježne na mom uzdrhtalom tijelu

malo teže je naći tvoj vrat

ramena grudi plišane mi bježe

još teže ono što trebao sam a nisam dobio

uglavnom to mi nije žao

možda bih bio samo jedan od bijednih

od onih koji nevino dijete blate

djevojčice moja

boli sve to ljubavi moja

i nedostaje

mnogo mi nedostaješ maglice moja

ni plakat ne mogu

nisi me tome naučila

 

još uvijek se smijem i radujem

oči i osmjeh tvoj još ponizno čuvam

i sve poljubce osjetit mogu

ponekad sjednem i brojim ih

skidam jedan po jedan

umatam ih u celofan od biljura

poležem ih u seharu prošlih dana

na kojoj piše

sačuvano od zaborava

mila moja

Jutro sa Blekijem – Jesen u meni ljepotom njenih snova zbori

 

 

Jesen je, a ljepotom zbori

jedno prelijepo dijete dok u meni sni.

Nježno, umilno , zlaćano

kao i moji kalendari .

 

Jesen ,

ugodna i blaga.

Titrava i uzbibana.

Prelijepa.

Pada lišće zlatno.

 

Sve vodi ljubav sa zalazećim suncem,

nudeći nestvarnu bujicu koji opija i zavodi.

Kao čarobna Djevojčica a Žena .

Kao prelijepa …eh, rano moja ej..

 

Dobro?

Idemo dalje!

Dlanovima ispruženim prema Levantu.

 

Boje pripisujem magiji,

Te ,

nestvarne milosti

anđela boli moje.

 

Poželim da se nikad ne mjenjaju.

Ni moja tuga djetinja , ni jesenje boje .

 

Ni moje svilene ručice.

Da uvijek nose radost mome srcu .

Uz nježnu pjesmu razbijenog stakla

slika što tvoju ljepotu kradu.

 

Ponekad jeseni nosi kišu i tmurnije , nešto hladnije dane.

Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život.

Jedna radost. Ljubav.

U meni jesen je.

A zima ide.

Osjećam je.

Dani postaju kraći. Noći duže i hladnije.

Grijalice ne rade.

 

A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba.

Od Milsotivog nam darovi stižu.

 

Ko je Tebe meni poslao Malena?

Kazna za grijehe?

Ne želiš to biti.

Boljeće te.