Krik Bosne

 

 

Vremena prolaze , rane ne srataju.

Teško je shvatiti zvjerinji nerazum i ogromno zlo,

a još teže podijeliti bol sa skršenim dušama i bolnim srcima.

 

Molim se Bogu da mi oprosti

što nemam snage da i drugim danima bol i nadu podijelim sa drugima.

Bolne riječi i slike što nikako ne prestaju da se rađaju,

um da mute, do ludila…

 

 

Bolna je Srebrenica u svojoj tragediji

razmjera neshvatljivoj maglicama,

kada i Nebo suze suzdržati ne može.

 

 

Krv i bol Srbrenice je samo završni

očajnički krik Bosne

Bogu Milostiom

molimo Te

podari nam milost

zaustavi kame monstruma,

zaustavi krvavi ples zverinja

Drina i Modre rijeke više ne upijaju krv

majke i sestre obnevidjele od krvavih velova

u Bosni zemlji tvoje milosti

koja ne prestaje da krvari

 

 

I kao uvijek hiljadama godina prije

Njegovom dobrotom i oprostom ponovo se  desi

Bosna zemlja Božije milosti.

 

 

Amin za vjeke vjekova!

 

 

Sleđena smrt gleda i pamti

 

Krvave kame

 

Krvavi ples

 

Bosna zemlja Božije milosti Krvari

 

Krvavi velovi

 

Krvava Drina

 

Krv i Bol

Bosna kolijevka civilizacije slavi jedan od rođendana – Iz Arhiva

 

 

 

Nevina strast  Bosna zemlja Božije milosti sanja  Grad čednosti Čežnjia  Livade pokraj Modre rijeke

 

Bosnu oduvijek nazivaju kolijevkom ili pupkom civilizacije. Ona to uistinu jeste. Bosna je zemlja na kojoj se prelamaju sva dešavanja svijeta , od davnina.To nije zbog toga što se nalazi na razmeđi istoka i zapada; razmeđi novih i starih civilizacija, orijenta i okcidenta.

Razmeđa u Boga nema. U Boga su dva istoka i dva zapada.Gdje god staneš tu je istok, gdje god se okreneš to je zapad.Razmeđa je stvorio čovjek.

Bosna nikad nije trebala razmeđa.To su joj nametali ljubomorni zli ljudi;zato što je u Boga samo jedna Bosna, divna mila,zemlja Božije milosti.

Bosna je blagorodno i prozirno neba punog zvijezda,maglica i putanja koje zadivljuje. Bosancu ne trebao huble da vidi ljepotu neba i zviježđa.

Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njega. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća.

Bosna je ona kiša što pada a sve miriše, sve oživi i ljubav i bol, i krik i suza, tajne velikodušnosti i patnji. I blagost i dobrota i plemenitost.

Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva i pokriva njenu pospanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova.

Bosna je ona Modra rijeka i ona druga i sve njene blizanke. Čiste su, nevine i bistre. Svi one modrii srebreni velovi što lepršaju njenom usnulom ljepotom . To su izvori ljubavi i sreće. Nebo im daruje onu modro-zelenu umilnost, iskričavost sanja koju čovjek ne zaboravlja.

Bosna je jedna jedina snena šuma srebrenog sjaja; koja se prelijeva po blagim brdima s kraja na kraj Bosne. Njom tiho žumori sevdah čežnju.

Bosna su i  blagorodne ravnice rumeno-zlaćanog sjaja što zbore bajke o plodnosti i dobroti.

Bosna su tratine i polja kojim šire se mirisi djevičanskih ljubičica, ljepota ljudskosti i smrti, ktomu uvijek su obasjena zalazećim sunčevim sjajom.

I more Bosansko je kao i Bosna maleno a veliko, toplo, slano i ljekovito.

Bosna je  svojim ljudima utkala sebe i svoje darove. Zato je Bosna isto što i Bosanac. Zato je Bosna ono što Božjim čovjekom slovi.

To je samo djelić onoga što je Uzvišeni u svojoj neizmjernoj Dobroti i Milosti; Bosni darovao.

U srcu opijajuće predane ljubavi Zemlje Božje Milosti smjestio je : Grad čednosti – Palatu milosti – Dvor ljubavi -Bosna Saraj.

Djelići tih darove , ponekad brižno pretopljenih u snove, sanje i ljubav, iskre u tekstovima, crticama, pjesmama, humoru, bajkama, basnama i historiji i svemu onom što slijedi na ovoj stranici.

Nadamo se da smo bar  nekog  zainteresovali, možda razveseliti, ili čak rastužili. To nam je krajnji cilj.

Nažalost,izrekli smo i neke druge riječi koje možda neće biti toliko lijepe i svidljive, nježne i blage ;već škrte, opore, ironične, reske ali iskrene i bez mržnje. Riječi istine kao opomena svijetu koji razumije, a kao podsmijeh, prezir , ogorčenost i prijetnja zlu i onima koji ga tvore.

Sve riječi na ovim stranicama su zapisane u prijašnjim, a nastale su kao svjedočanstva potomaka onih koji Bosnu doživljavaju onakvu kako ona jeste: Zemlju Božje Milosti i svoju domovinu.

Napisano nije predstavljeno po vremenskom, hronološkom, tematskom, uzročno-posljedničnom niti „lirskom“ redosljedu. Nije  zagarantovan ni kvalitetu jednake razine. Kvantitet je skoro neiscrpan, garantuje šarolikost – za svakog ponešto.

Nekad je govor biti izravan, nekad neizravan, nekad pomiješan. Nekad je govor u jednini, nekad u množini, nekad pomiješano.Nekad je tekst biti razvučen i usporen, nekad kratak i ubrzan, nekad zakukuljen-zamumuljen, zavisno od raspoloženja riječi i teksta.

Upamtite i bez zamjerki:

„Autori nisu bitni. Oni su odlučili da ispišu svoje misli, bilo to neočekivanom čitaocu pravo
ili ne.“

Na nove pravopise, riječnike i jezičke smicalice ne posvećujemo previše pažnje jer ga kroje neznalice i maloumnici , koji ne dozvoljavaju prirodni tok jezika. Neznalice koje nemaju Bosanskog bila. Maloumnici kojima je Bosna strana. Mi pišemo govorom Bosanca koji nije razmeđen. Naš govor je govor stećaka i Bogu milih ljudi. Naše riječi su Bosanske.

Naši ogledi su  eklektički i dosta laički, ali zato izuzetno istorijski, filozofski, naučni i istiniti. greške su moguće, ispravke slijede.

U Bosni i šire naš govor  se može sasvim jasno čitati i razumjeti.

Vjerodostojnost zapisanog nije sporna, samo će je neko prihvatiti, a neko odbaciti.

Za sada u ubuduće ,neki će nas mrzjeti, neki neće. Nekima će pucati prsluci. Neko će nam vjerovati,neko neće. Bićemo hvaljeni i kuđeni. Sve to i nije važno.

Svi tekstovi su povezani i međusobno se isprepliću.To će biti vidljivije  ako uspijemo da predstavimo prvih pet-šest  tisuća i nešto pride stranica.Te stranice su du dijelovi  Knjiga o Bosni Zemlji Božije milosti, Sarajevu Gradu Čednosti i Modroj rijeki.   Sedmoknjižje koje će se rascvejtavati,dio po dio. Ako Bog Milostivi bode zadovoljan nama i našim riječima.

Nizovi slika pričaju priču vezanu za tekst.Kada su slike vezane za muziku,ponekad imaju biografska ili simbolična značenja. Uzročno zročno posljedična veza.

Mi jednostavno moramo izreći ono što mislimo.Odmah i sad. Ne smijemo dozvoliti da ikad više, neko  drugi govore u naše ime. Ti drugi govore bezočne laži i siju zlo.

Bosna to više ne može podnijeti.

Reći će se:“Puna im usta Bosne.“

Mi njima. “Okrenite se oko sebe,pa pogledajte, pa opet pogledajte oko sebe i gledajte.

Šta će te vidjeti?

Samo ljepotu i sjaj, blagost i blagorodnost.Nestaće riječi, ublijediće oči,a nećete se moći nagledati ljepote Bosne. Da se skupe sve vaše riječi, neće moći opisati blagodati Zemlje Božje Milosti.

To je naučno – historijska realnost u kojoj je kao što znate (ili ne) sve relativno, dualno, ponekad višeznačno.

Realnost u kojoj je jedina singularnost Bog Milosti i Ljubavi.

( Tekst je obuhvatio  i godišnjicu postojanja stranice. Oprostićete. Stranica se identifikovala sa našim viđenjem Bosne , od iskona do danas.)

Mak Dizdar – Zapis o zemlji

 

 

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je

Ta

Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna

 

27.juli je Dan ustanka naroda BiH

 

Rezultat slika za 27.juli je Dan ustanka naroda BiH.

 

 

Bosna zemlja Božije milosti,

zemlja Bogumila, dobrih ljudi i Bosanaca.

 

Zemlja moja,

nema razmeđa i barijera.

Neuki ljudi razdvajanja čine.

Ove godine se slavi 78. godišnjica datuma kada je 1941. godine počeo ustanak protiv fašizma.

Borba još traje.

Ovo slavi  , molimo vas ,uzmite sa rezervom. Samo časni ljudi slave ovaj datum.

Fašisti , lopovi, tronacionalistička bagra, ljudi sa vrećama opljačkanog narodskog zlata i blaga i njihovi

slugani se smiju historiji jednog naroda.

Neki kažu vrlo žalosno.

Ne gospodo, nije žalosno.

To je tragično.

Fašistički , nacionalistički i pljačkaški umovi se boje svijetle prošlosti.

Njihov svijet je tama i stvaranje mržnje u kome oni , ta troglavata monstruozna neman ubija, proganja, teroriše, siluje i pljačka vlastiti narod.

Zaboravljaju ,  ima jedan časni Sudija koji sve vidi i zna. Naređuje da se sva djela zapišu  i da se prem njima sudi.

Mnogo će , bezbroj licemjera i pogančera troglavate nemani zakukati na roštilju pržuna.

****

Diogen je sa svjetiljkom   trebao doći u Bosnu.

I našao bi šačicu onih koje je tražio.

Našao bi i onih nesvjesnih. Ali njih nije tražio. Oni u svim datostima samo postoje. Ništa više.

Čudo zvano Modra rijeka

 

 

Upozoravaju me da Makova Modra rijeka i rijeke koje sam ja u njoj prepoznao ,

nisu iste rijeke.

Kažu, Makova, prava hita ka Jadranskom moru ,moje ,krive brode na sve strane, najčešće ka Bosni.

Geografija,toponimi,armosfera ,vrijeme i prostor uopšte nisu bitni za Modru rijeku.

Ona je sve to. Pride ljudi.

Modra rijeka je : izvor iza sedam iza osam ,

da Bosna zemlje Božje Milosti plovi,

zajedno sa njom,

tisuće godina duboka cvjetna svježina ,

Sarajeva Grada čednosti  –

plavo modro pojilište časnog Bogumilog naroda .

 

Modra rijeka je ono što častan čovjek sam odabere.

Ona je put što život nosi.

 

Od kada sam upoznao Makovu Modru rijeku ,

ja sam je čvrsto prigrlio ,

u duši odredio njen bitak ,

ne želeći ubiti njenu mističnost i samoniklost.

 

Odredio sam da ona bude i rijeka po kojoj se jedna zemlja zove.

I pogriješio?

 

Ne priznajem da me je zavarao stih :

Tisuć ljeta duboka je…

 

Iako, tačno toliko vremena zemlja Bosna po prvom zapisu postoji,

to je prejednostavna šifra da bi se otkrila tajna Modre rijeke.

 

Svi analiziraju Modru rijeku i pokušavaju da joj daju odrednice i smjerove.

 

Moja baba,majčina majka,prečasna i prelijepa duša,

Milostiva u svojoj uzvišenosti ,da joj Milostivi  podari rajske đardine,

mi je neposredno pred smrt otkrila jednu svoju tajnu:

 

„Za Kuran i istinu ti nije potreban vodič i tumač.

Svaki čovjek svoju tajnu i svoje breme ima i želi da se toga riješi,

da to nekom drugom proda ili o grbaču okači.

To može svakog skrenuti sa pravog puta.

Moj ti je savjet , Kuran i Svete knjige u osami,

u tišini čitaj,ako ga ne možeš učiti.

Čitaj ga polako i tiho,ni glasno, ni nijemo,

već od srca nježno i razgovjetno.

Bog je milostiv i prašta.

Ako si dobar i iskren upotpunit će ti dušu i sve ćeš razumjeti.

Istina će se sama pojaviti.Drugačije to ne ide.“

 

Poslušao sam je.Dugo sam lutao.

Još duže mi je trebalo mi je da shvatim.

 

A onda odjednom krvavi rat je počeo i sve je polako leglo na svoje mjesto.

Nestalo je bjelila iz očiju,

čepova iz ušiju,

bujice presahlih riječi potekoše.

 

“Mi ti pričamo najljepšu priču,

time što ti je objavljen ova Kur'an.

Ti zaista to nisi znao prije.”

/Kur'an , 12.Jusuf 3./

 

Da li je ta ista tajna zauvijek vezala Mak Dizdara, njegovu poeziju, stećke  i Modru rijeku,za Bosnu?

 

Meni se čini da je i Mak Dizdar ”teško” razumio sam sebe.

Toliko je zaronio u Modru rijeku,

toliko se zakopao u stećke tragajući za voljenim bićima,

izgubljenih u paklu jasenovačkih kama, da se osamio u svojim lutanjima.

Doduše , malo ga je i država za koju se borio, a radi čije slobode izgubio najmilije,

odgurnula u stranu jer :

Tragajući za majkom i sestrom , tražeći odgovore zašto i zašto ,

počeo je tragati za onom drevnom izgubljenom Bosnom ,

koju su svi napustili i ubijali ,sa jedinom  željom , njenog nestajanja.

 

Mak je spoznao da se Bosna nikad nije dala,

većme je većom postajala,

krijući svoju čednost ,i ljepotu, milost i snenost,

od skrnavitelja,silovatelja i ubica.

Ostavštine je svoje prenosila preko Kamenih spavača

i svoje djece Bosanaca,Bogumila.

 

Mak je pošao od Bosni bliskih Krstjana ,

odlutao  do stare Grčke i Orijenta,

da bi se vratio Bosni, stečcima i Modroj rijeci.

U njima  je našao Mir.Nadamo se.

Možda neke odgovore. Tko da zna?

Podizao je velove i zvjezdanu prašinu sa Kamenih spavača.

Dok je hodio ,umivao se mirisnom rosom bosanskih livada.

I začuđen, vidio je da se ona prelijeva u tisuće modrozelenih boja

i otiče širom bosanskog dunjaluka.

I očaran njenim  ljepotama, vidio je da se ona umiva dunjaluk svoj,

da skuplja suze pučanina i pretvara se u Modre rijeke ,

što miju bol Bosne,majke njihove.

Mak je čeprkao i djelić po djelić prenosio okamenjenu prošlost,

u svoje teške i ponekad gorke riječi.

Teške i gorke, jer je njegova mladost takva, jer je prošlost Bosne takva,

jer je svaki dan , negdje , širom svijeta takav.

Mak skoro nikad nije dopustio da ga bol vodi.

Tako ga odgojila majka, Bosna i porodica.

U Bosninoj  ljepoti nema bola,samo prkosa i sna , stećaka i Modrih rijeka.

Ktomu planina i gradova nalik njima ,

što vješto kriju bol

 

Takav je Mak Dizdar bio .

Malo “težak” i nepopustljiv ,često vrlo  strog do nerazumljivosti,

ali iskren i neponovljiv, i jer se bojao svoga grijeha u porodičnoj tragediji.

I nije želio , nije htio biti tumač ljudima.

On je želio biti samo svjedok,

i postao je jedan od Kamenih spavača.

Da li je htio poručiti da ljudima ne trebaju tumači?

Da se oslone na stećke i Modre rijeke, jer oni su duša Bosne.

Tko da zna?

 

Svjesnost ; samoproglašeni tumači su plaćenici,

a plaćenici ništa dobro , ni mudro ne nose ,

ga gura da ponekad muči kad treba vrisnuti,

a opet nekako mirno, tiho ,staloženo i veoma glasno.

.

Oni drugi su plaćeni da  kažu ono što imaju reći, a to nije Bosnina  istina.

Zato su laž i istina uvijek na suprotnim stranama.

Ima i časnih izuzetaka, koji iz ljubavi prema riječi i istini

od Bosne  ništa ne traže.

Ne traže ni da ih razumijete.

Očekuju da ćete sami naći svoj put i prepoznati riječ istine.

 

Prošlo je četrdeset osam godina u meni još uvijek leži mistika  Kamenog spavača i Modre rijeke.

Ili Modrih rijeka.

I Bosne zemlje Božije milosti.

 

“Tko je ona,gdje je ona,zašto je ona,nikto ne zna,

al je znano u Bosni je tma i tmuša neprobolna.”

 

Kao što  je Jason modre rijeke prebrodio , tako će ih i Kameni svjedoci opet spojiti,

jer valja nama preko rijeke.

 

A nad Bosnom kao uvijek behara miris Božije milosti.

 

 

Dopisano:

Rođen je u Stocu u staro muslimanskoj porodici kao sin Muharema i Nezire (rođene Babović)

Izgubio oca u šestoj godini.

Imao je sestru Refiku i starijeg brata Hamida .

Majka i sestra ubijene su mu 1945. u koncentracionom logoru Jasenovac, kao rezultat svojevrsne osvete ustaša Dizdaru zbog njegove neuhvatljivosti i antifašističkog djelovanja . (I izvor)

Njgov brat Hamid je zbog  ilegalnog rada uhićen je od ustaškog prijekog suda ali je pobjegao iz Sarajeva. Nakon toga njegova majka Nazira (rođ. Babović) i sestra su odvedene u Jasenovac i tamo ubijene od ustaša. (II izvor).

Dvije interpretacije povoda tagičnog završetka dvije žene.

Zar zlu treba povod?

Ni Hamid ni Mak se nikad nisu oporavili od porodične tragedije.Hamid je tavorio i zgasio svoju neospornu knjižvenu vrijednost.

U  inat ustašama , Hamid se  proglasio srbinom, i gle ,   morbidne li “slučajnosti” , Hrvati Maka

svojataju kao hrvatskog pjesnika , Bošnjaci kao bošnjačkog, srbi kao srpskog , valjde po bratu ,  a Mak

umro kao Bosanac , potomak bogumila muslimanske vjeroispovjesti.

 

11.juli /Posljednje javljanje Nine Ćatića: Srebrenica se pretvara u klaonicu, pomozite!

 

   Krvavo nebo

 

( Radiosarajevo.ba )

 

Nihad Nino Ćatić bio je novinar.

Svakodnevno je, preko radioamatera informirao javnost o stradanju Srebrenice.

Posljednji put, Nino se javio 10. jula 1995, moleći očajnički da se pomogne Srebrenici. Niko nije pomogao.

Ujedinjeni narodi predali su zaštićenu zonu u ruke Genocidnoj tvorevini tzv.republici srpskoj i  monstruma Ratka Mladića Ubijeno je više od 8.000 staraca, muškaraca i dječaka.

Njegova majka Hajra prisjeća se da je posljednji put sina vidjela 11. jula. Rekao joj je, „Mama, ti i babo idite u Potočare, a ja ću s prijateljima preko šume do Tuzle“. Nakon toga, niko više nije vidio Ninu.

Posmrtni ostaci Nine Ćatića još uvijek nisu pronađeni.

Josip Broz Tito – Mahalska reminiscencija

Na današnji dan,  sedmog maja 1892. godine , u trošnoj kučici zagorskog seljaka Franje  Broza  i žene mu Marije, rođena Javoršek, Slovenke, rodio  se sin   Josip .

Svijet ga zna kao Tita, možda najvećeg državnika dvadesetog vijeka.

*


*
Nećemo reći da smo indiferentni prema tom imenu i ličnosti koja se iza njega krila.

 

Ne mrzimo ga svakako.

Da li ga volimo?

Ne bismo rekli. Barem ne previše.

Ništa lično.

 

Otac, majka i njin porod su one ljubavi po naslijeđu dobivene.

Nekad ni one ne blistaju.

 

Ljubavi srce bira.

One prave , jedine ,  duša .

 

Ako ti se posreći imaš mnogo pravih , jedinih ljubavi.

Nama se uvijek posreći.

 

Da , poštovali smo ga.

Neki od nas  jako mnogo .

Neki  ‘nako ,  srednje.

Možda nijansu , dvije više.

 

Nekad  nam žao ,  ali smo više ponosni , što njegove štafete , nikad nisu rukama mahalaša nošene .

Za štafetu, plavu kapicu , bijelu košulju i tamne pantalone ili plave plisir suknjice mi nismo bili

predviđeni.

Ne zato što ih nismo imali.

A bilo je i toga.

 

Sistem zlatne kašike.

Zvuči vam poznato.

Komunjarska , i nacionalistička navlakuša.

 

A nama su naše zlato i imanja otimali i   još uvijek otimaju , dok  ne otmu i poslijednju zlatnu prašku.

Ono zlato sakriveno u duši nisu znali pronaći.

 

Malo naših očeva je imalo crvenu knjižicu.

A to je bio uslov za sve!

Ne zato , što nisu htjeli.

Možda.

Već zbog stigme.

 

Mahala  je bila oblijepljena plakatima, a svake godine su višekratno  letke  iz aviona  bacali.

 

Ukratko, Agitprop je  pisao:

-Nazadni, antiprotivni.

-Neusklađeni sa crvenim bojama, srpom i čekićem , paganstvom..

-Zaljubljeni u sevdah i ljubav.

-Neizostavno vjeruju  i predaju se Jedinom Bogu Ljubavi i Milosti.

-Izolovati i zaobilaziti u širokom luku.

 

Ipak, zhvalni smo Titu.

Nije dao Jugoslaviju.

Nije dao na Bosnu.

 

Po   duši Bosne zemlja Božije milosti je krojio bratstvo i jedinstvo.

Nažalost, pokazalo se neuspješno.

Nije dao da  u mahalu buldožeri i kranovi zalaze.

 

Nije dao ili nije smio, nije bitno.

Hvala mu što nas je odvojio od radnih akcija, parola i borbenih pjesama.

Znao je da mi ne bi išli, uzvikivali i pjevali produkte ruralne  masovnosti.

I eto belaja.

 

Nije to nikada bio naš svijet.

Niti će.

Još manje ovaj, genocidni svijet  tronacionalističke pljačkaške bagre i fukare ,   još čudovišniji, monstruozniji  i svirepiji.

Niti će.

 

Tito je bio vizionar i osjećao je sve to.

Znao je i  sve ono  što će doći.

Tu ništa nije mogao.

Bio je mrtav.

 

Ostaće za zapisano :

-Imao  je više časti i poštenja nego  sto svi  Tuđmani, Miloševići, Janše, Izeti, Dodici, Čovići i njihovi jataci, pride religijski slugani.

Više nego ta pogan ima i što će ikad imati.

Ovi  mediokriteti i mrzitelji ljudskosti, su nadigli  sve moguće pošasti poganluka, kojeg im  duša puna, protiv  Časnog čovjeka.

A pjevali su mu :

Druže tito mi ti se kunemo, od Vardara pa do Triglava , nosili mu štafete, bili uvalakači…

 

 

I nosili crvene marame i plave kapice.

Crvene kapice i plave marame i plisir suknjice.

No, oni su samo nebeski popušlići.

 

Zbog njih , krvoločnih nacionalista Mi bi  mogli časnog čovjeka , Tita ,  skoro  zavoljeti , ali ne smeta nam da volimo njegova vremena. .

Ipak ne ide nam od srca.

Mi, mahalaši  smo osuđeni da volimo nježne  Grlice  i živimo sevdah .

 

Što bi  rahmetli Deba rek'o:

-Joj , majko mila , plaha usuda. Moglo bi se hejbet  ljepot diseratcija za desetku napisati . I odraditi.

Za kraj smo ostavili notornu glupost  i laž petparačkih novina, trule, ofucane, evropske animir dame  Velike Britanije , koja sada tavori na smetljištu historije..

Deba bi rekao  engleske sifilističke kurve.

Mi moramo paziti kako se ponašamo, jer drotovi    iz Hulla prate svaku našu riječ.

I, đ'eš ba otočku  prostitutku nazvati sifilističkom kurvom , uvrijedila bi se. A i   osuđena je  na HIV, ma šta mu to značilo. Kažu da je to nešto progresivno. na zdravlje  kruni koja ubije princeza bila svaka preogresivnost te vrste .

Daily Mail  je  Josipa Broza Tita  svrstao  na 13. mjest0 rang liste svjetskih ubojica .

Sve da i prihvatimo njihovu listu, Tito nikako ne može biti trinaesti.

Nabrojaćemo ( samo ) pet britanskih državljana koji se rangirani na listi najgorih masovnih ubojica 20. stoljeća a koji su rangirani  barem poziciju prije južnoslovenske Gromade: :

Albert Edward (Edvard VII)

George Frederick Ernest Albert (Đuro V)

Albert Frederick Arthur George (Đuro VI)

Elizabeth Alexandra Mary ( Elizabeta II)

Winston Leonard Spencer Churchill  ( Pijanac I)

Nećemo dalje da mozgamo. Ovih pet individua su potisnuli Broza na 18. mjesto. Po britanskim  genocidnim mjerilima, oni su se dobro plasirali:

– od šestog do 10 mjesta.

Nažalost do kolajni su  ih dijelili  milimetri.

Ako uključimo Tuđmana i Miloševića i njihovu genocidnu sabraću Pavelića i Mihajlovića, Tito je mala mazna maca.

Znate onaj sistem :

Oni nama, mi njima.

A bilo je lijepo i časno biti Jugoslovenka i Jugosloven.

 

Nek zbori Tito

 

Bosna prkosna od sna

 

Bosna zemlja Božije milosti

 

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti

 

Blistava Modra rijeka

 

Nek zbori Tito.

I mrtav on zbori i čuva Bosnu svoju.

Pustite ga neka zbori.

Bosna će biti Bosna.

Uvijek je pametno zborio ovaj mudrac.

*

I oni nama nema Bosne.

Joj, čudnih glupaka ljudi moji.

 

Mila domovino , Bosno zemljo Božije milosti srećan ti praznik