Svakodnevno je, preko radioamatera informirao javnost o stradanju Srebrenice.
Posljednji put, Nino se javio 10. jula 1995, moleći očajnički da se pomogne Srebrenici. Niko nije pomogao.
Ujedinjeni narodi predali su zaštićenu zonu u ruke Genocidnoj tvorevini tzv.republici srpskoj i monstruma Ratka Mladića Ubijeno je više od 8.000 staraca, muškaraca i dječaka.
Njegova majka Hajra prisjeća se da je posljednji put sina vidjela 11. jula. Rekao joj je, „Mama, ti i babo idite u Potočare, a ja ću s prijateljima preko šume do Tuzle“. Nakon toga, niko više nije vidio Ninu.
Posmrtni ostaci Nine Ćatića još uvijek nisu pronađeni.
Kod nas u Bosni Zemlji Božije Milosti i Sarajevu Gradu čednosti sve je umilnije i plemenitije , bremenito od Božćije Milosti i Ljubavi ljubavi još od Ezela vakta.
Nebo je čistije, cvijeće mirisavije, ptice lepršavije , rijeke modrije, sunce sjajnije, mjesec blistaviji, maglice svjetlucavije, duše prozračnije.
Tek koliko u Bosni prelijepih žena blaženog srca ima, um da stane. Koliko nevinosti i snenosti Bosna ima , nutrina da se razigra i pleše kao dašak mjeseca ; što u izmaglici purpur sunca, na počinak kreće. Svaka žena je ruža, modra rijeka, kristalni izvor , koji se sanja, i kada kiša lije i snijeg leprša . Njene su oči sjaj neba koji blista od čistoće i nevinosti njene duše, njene su ruke lagana krila anđela što miluju djetinje lice , tijelo ne hoda već treperi i titra i muškarac se u njihovoj nježnosti gubi.
Svaki je Bosanac Bošnjak , Bogumil i pjesnik, jer ga preuzvišena ljubav prema Bogu Jedinom i ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao , na lijepe riječi i milost upućuje. Bosancu su riječi kao snovi koje sanja, kao žena koju voli. Svaka je riječ ljepša od one prethodne, pa slijedeća i tako redom dok ne poteku ko potoci što u rijeke, jezera, mora svoju ljubav prelijevaju.
Iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav.I čestitost i iskon Kamenih spavača.
I hajd ‘ ne zaljubi se u tu Božju ljepotu i milost.
Na današnji dan, sedmog maja 1892. godine , u trošnoj kučici zagorskog seljaka Franje Broza i žene mu Marije, rođena Javoršek, Slovenke, rodio se sin Josip .
Svijet ga zna kao Tita, možda najvećeg državnika dvadesetog vijeka.
*
*
Nećemo reći da smo indiferentni prema tom imenu i ličnosti koja se iza njega krila.
Ne mrzimo ga svakako.
Da li ga volimo?
Vjerovatno , ali ne previše.
Ništa lično.
Otac, majka i njin porod su one ljubavi po naslijeđu dobivene.
Nekad ni one ne blistaju.
Ljubavi srce bira.
One prave , jedine , duša .
Ako ti se posreći imaš mnogo pravih , jedinih ljubavi.
Nama se uvijek posreći.
Da , poštovali smo ga.
Neki od nas jako mnogo .
Neki ‘nako , srednje.
Možda nijansu , dvije više.
Nekad nam žao , ali smo više ponosni , što njegove štafete , nikad nisu rukama mahalaša nošene .
Za štafetu, plavu kapicu , bijelu košulju i tamne pantalone ili plave plisir suknjice mi nismo bili predviđeni.
Ne zato što ih nismo imali.
A bilo je i toga.
Sistem zlatne kašike.
Zvuči vam poznato.
Komunjarska i nacionalistička navlakuša.
A nama su naše zlato i imanja otimali i još uvijek otimaju , dok ne otmu i poslijednju zlatnu prašku.
Ono zlato sakriveno u duši nisu znali pronaći.
Malo naših očeva je imalo crvenu knjižicu.
A to je bio uslov za sve!
Ne zato , što nisu htjeli.
Možda.
Već zbog stigme.
Mahala je bila oblijepljena plakatima, a svake godine su višekratno letke iz aviona bacali.
Ukratko, Agitprop je pisao:
-Nazadni, antiprotivni.
-Neusklađeni sa crvenim bojama, srpom i čekićem , paganstvom..
-Zaljubljeni u sevdah i ljubav.
-Neizostavno vjeruju i predaju se Jedinom Bogu Ljubavi i Milosti.
-Izolovati i zaobilaziti u širokom luku.
Ipak, zhvalni smo Titu.
Nije dao Jugoslaviju.
Nije dao na Bosnu.
Po duši Bosne zemlja Božije milosti je krojio bratstvo i jedinstvo.
Nažalost, pokazalo se neuspješno.
Nije dao da u mahalu buldožeri i kranovi zalaze.
Nije dao ili nije smio, nije bitno.
Hvala mu što nas je odvojio od radnih akcija, parola i borbenih pjesama.
Znao je da mi ne bi išli, uzvikivali i pjevali produkte ruralne masovnosti.
I eto belaja.
Nije to nikada bio naš svijet.
Niti će.
Još manje ovaj, genocidni svijet nacionalističkeih pljačkaških bagri i fukara , koji je mnogostruko čudovišniji, monstruozniji i svirepiji.
Niti će.
Tito je bio vizionar i osjećao je sve to.
Znao je i sve ono što će doći.
Tu ništa nije mogao.
Bio je mrtav.
Ostaće za zapisano :
-Imao je više časti i poštenja nego sto svi Tuđmani, Miloševići, Janše, Izeti, Dodici, Čovići i njihovi jataci, pride religijski slugani. Više nego ta pogan ima i što će ikad imati.
Ovi mediokriteti i mrzitelji ljudskosti, su nadigli sve moguće pošasti poganluka, kojeg im duša puna, protiv Časnog čovjeka.
A pjevali su mu :
Druže tito mi ti se kunemo, od Vardara pa do Triglava , nosili mu štafete, bili uvalakači…
I nosili crvene marame i plave kapice.
Crvene kapice i plave marame i plisir suknjice.
No, ovi današnji nacionalisti i fašisti su samo nebeski popušlići.
Zbog njih , krvoločnih nacionalista Mi bi mogli časnog čovjeka , Tita , skoro zavoljeti , ali ne smeta nam da volimo njegova vremena. .
Ljubav nam ponekad ide od srca .-
Mi, mahalaši smo osuđeni da volimo nježne Grlice i živimo sevdah .
Što bi rahmetli Deba rek'o:
-Joj , majko mila , plaha usuda. Moglo bi se hejbet ljepot doktorskih diseratcija za desetku napisati . I odraditi.
Za kraj smo ostavili notornu glupost i laž petparačkih novina, trule, ofucane, evropske animir dame Velike Britanije , koja sada tavori na smetljištu historije..
Deba bi rekao engleske sifilističke kurve.
Mi moramo paziti kako se ponašamo, jer drotovi iz Hulla prate svaku našu riječ.
I, đ'eš ba otočku prostitutku nazvati sifilističkom kurvom , uvrijedila bi se. A i osuđena je na HIV, ma šta mu to značilo. Kažu da je to nešto progresivno. Na zdravlje kruni koja ubije princeza bila svaka preogresivnost te vrste .
Daily Mail je Josipa Broza Tita svrstao na 13. mjest0 rang liste svjetskih ubojica .
Sve da i prihvatimo njihovu listu, Tito nikako ne može biti trinaesti.
Nabrojaćemo ( samo ) pet britanskih državljana koji se na listi najgorih masovnih ubojica 20. stoljeća a koji su rangirani barem poziciju prije južnoslovenske Gromade: :
Albert Edward (Edvard VII)
George Frederick Ernest Albert (Đuro V)
Albert Frederick Arthur George (Đuro VI)
Elizabeth Alexandra Mary ( Elizabeta II)
Winston Leonard Spencer Churchill ( Pijanac I)
Nećemo dalje da mozgamo. Ovih pet individua su potisnuli Broza na 18. mjesto. Po britanskim genocidnim mjerilima, oni su se dobro plasirali:
– od šestog do 10 mjesta.
Nažalost do kolajni su ih dijelili milimetri.
Ako uključimo Tuđmana i Miloševića i njihovu genocidnu sabraću Pavelića i Mihajlovića, Tito je mala mazna maca.
Znate onaj sistem :
Oni nama, mi njima.
A bilo je lijepo i časno biti Jugoslovenka i Jugosloven.
Jedan od najznačajnijih ( vjerovatno i najznačajniji) datuma opstojnosti Bosanske državnosti.
Tog dana, reklo bi se ni od tkuda, ni iz čega , Bosna je odbranjena i nastavila da persistira kao Božije Čudo i Čedo.
Neuki, zločinci,fašisti i nacisti potpomognuti krstaškim arijevcima Vatikanom , SAD i EU su mislili , zbrisaćemo taj jedan narod u par dana.Ima da ga nema.
Jedini grijeh tog naroda je da je kost u grlu krstjadnima hiljadu godina zbog toga što vjeruje u Boga Jedinog Milostivog i Silnog.
E ,jadna historijo. Nikako da se nauku dohavizaš.Hiljadu godina krstaških ratova protiv Bosne je zlo pokušalo svesti na 2.Maj/Svibanj.
Hiljade tenkova,transportera,haubica,topšova i minobacača nekad jedne od najmoćnije vojne sile u Evropi JNA je opkolilo srce Bosne – Sarajevo.
Znalo se ako Sarajevo padne, nema ni Bosne.
Nije bilo nade ni šanse za spas i opstanak golorukog naroda Sarajevo Grada čednosti.
Čak je i predsjednik predsjedništva Alija Izetbegović svojim nerazumnim ulijetanjem u ruke zločinaca išao i prilog zamisli o podjeli i zauzimanju Sarajeva.
Ali…
Uvijek ima ona činjenica koju svi monstruozni porobljivači zaboravljaju :
Bosna je Zemlja Božije milost.
2.maj 1992. je to dokazao.
Bog milostivi po ko zna koji put nije dao svoju zemlju Bosnu.Sve je naopačke okrenuo.Poslao je nevidljivu vojsku nebeskih anđela da spasi svoju zemlju i svoj narod.
“Sigurni pobjednici” , postali su najveći gubitnici u historiji svjetskog ratovanja.
Kada je taj dan 2.Maj/Travanj 1992. prešao u slijedeći dan i kada je zlo raspršeno u paramparčad,
znalo se da je Bosna odbranjena i da je ništa ne može spriječiti u njenom opstanku i bitku kao Zemlje Božije milosti.
Vojnim analaitičarima i zlu ćemo ostaviti da će čudom čude i preračunavaju . kako, zašto,otkud i na osnovu čega to.
Mi ćemo prisloniti glavu tlu i izraziti neizmjernu zahvalnost:
-Hvala i slava Bogu Gospodaru svijeta. Alelujah i Amin!
Bosnu oduvijek nazivaju kolijevkom ili pupkom civilizacije. Ona to uistinu jeste.
Bosna je zemlja na kojoj se prelamaju sva dešavanja svijeta , od davnina.To nije zbog toga što se nalazi na razmeđi istoka i zapada; razmeđi novih i starih civilizacija, orijenta i okcidenta.
Razmeđa u Boga nema. U Boga su dva istoka i dva zapada.Gdje god staneš tu je istok, gdje god se okreneš to je zapad.Razmeđa je stvorio čovjek.
Bosna nikad nije trebala razmeđa.To su joj nametali ljubomorni zli ljudi; zato što je u Boga samo jedna Bosna.
Bosna divna mila,zemlja Božije milosti.
Bosna je blagorodno i prozirno neba punog zvijezda,maglica i putanja koje zadivljuje. Bosancu ne trebao huble da vidi ljepotu neba i zviježđa.
Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njega. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća.
Bosna je ona kiša što pada , a sve miriše. Sve oživi i ljubav i bol, i krik i suza, tajne velikodušnosti i patnji. I blagost i dobrota i plemenitost.
Bosna je snijeg koji ne pada , već se samo prelijeva i pokriva njenu pospanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova.
Bosna je ona Modra rijeka i ona druga i sve njene blizanke.
Čiste su, nevine i bistre. Svi one modrii srebreni velovi što lepršaju Bosninom usnulom ljepotom . To su izvori ljubavi i sreće. Nebo im daruje onu modro-zelenu umilnost, iskričavost sanja koju čovjek ne zaboravlja.
Bosna je jedna jedina snena šuma srebrenog sjaja; koja se prelijeva po blagim brdima s kraja na kraj Zemlje Božije milosti.
Njom tiho žumori sevdah čežnju.
Bosna su i blagorodne ravnice rumeno-zlaćanog sjaja što zbore bajke o plodnosti i dobroti.
Bosna su tratine i polja kojim se šire mirisi djevičanskih ljubičica, ljepota ljudskosti i smrti, ktomu uvijek su obasjena zalazećim sunčevim sjajom.
I more Bosansko je kao i Bosna maleno a veliko, toplo, slano i ljekovito.
Bosna je svojim ljudima utkala sebe i svoje darove.
Zato je Bosna isto što i Bosanac.
Zato je Bosna ono što Božjim čovjekom slovi.
To je samo djelić onoga što je Uzvišeni u svojoj neizmjernoj Dobroti i Milosti; Bosni darovao.
U srcu opijajuće predane ljubavi Zemlje Božje Milosti smjestio je : Grad čednosti – Palatu milosti – Dvor ljubavi -Bosna Saraj.
Djelići tih darove , ponekad brižno pretopljenih u snove, sanje i ljubav, zaiskriće u tekstovima, crticama, pjesmama, humoru, bajkama, basnama i historiji i svemu onom što slijedi na ovoj stranici.
Neke od tih djelova ćemo pokušati spojiti u neke ozbiljnije književne izraze. Za to nam treba vaša podrška. Nadamo se da će bar nešto zainteresovati, možda razveseliti, ili čak rastužiti eventualnog posjetioca. To nam je krajnji cilj.
Nažalost, biće izrečene i neke druge riječi koje možda neće biti toliko lijepe i svidljive, nježne i blage ; već škrte, opore, ironične, reske ali iskrene i bez mržnje. Riječi istine kao opomena svijetu koji razumije, a kao podsmijeh, prezir , ogorčenost i prijetnja zlu i onima koji ga tvore.
Sve riječi na ovim stranicama su zapisane u prijašnjim, a nastale su kao svjedočanstva potomaka onih koji Bosnu doživljavaju onakvu kako ona jeste: Zemlju Božje Milosti i svoju domovinu.
Napisano neće biti predstavljeno po vremenskom, hronološkom, tematskom, uzročno-posljedničnom niti „lirskom“ redosljedu. Ne garantujemo ni kvalitetu jednake razine. Kvantitet je skoro neiscrpan, garantuje šarolikost – za svakog ponešto.
Nekad će govor biti izravan, nekad neizravan, nekad pomiješan. Nekad će govor biti u jednini, nekad u množini, nekad pomiješano.Nekad će tekst biti razvučen i usporen, nekad kratak i ubrzan, nekad zakukuljen-zamumuljen, zavisno od raspoloženja riječi i teksta.
Upamtite i bez zamjerki:
„Autori nisu bitni. Oni su odlučili da ispišu svoje misli, bilo to neočekivanom čitaocu pravo ili ne.“
Na nove pravopise, riječnike i jezičke smicalice nećemo posvetiti previše pažnje jer ga kroje neznalice i maloumnici koji ne dozvoljavaju prirodni tok jezika. Neznalice koje nemaju Bosanskog bila. Maloumnici kojima je Bosna strana. Mi pišemo govorom Bosanca koji nije razmeđen. Naš govor je govor stećaka i Bogu milih ljudi. Naše riječi su Bosanske.
Naši ogledi biće eklektički i dosta laički, ali zato izuzetno istorijski, filozofski, naučni i istiniti. greške su moguće, ispravke slijede.
U Bosni i šire naš govor će se moći sasvim jasno čitati i razumjeti.
Vjerodostojnost zapisanog neće biti sporna, samo će je neko prihvatiti, a neko odbaciti.
Neki će nas mrzjeti, neki neće. Nekima će pucati prsluci. Neko će nam vjerovati,neko neće. Bićemo hvaljeni i kuđeni. Sve to i nije važno.
Svi tekstovi su povezani i međusobno se isprepliću.To će biti vidljivije ako uspijemo da predstavimo prvih tisuću i nešto stranica.Te stranice su Knjiga prva p sedmoknjižj koje će se rascvejtavati,dio po dio. Ako Bog Milostivi bode zadovoljan nama i našim riječima.
Nizovi slika pričaju priču vezanu za tekst.Kada su slike vezane za muziku,ponekad imaju biografska ili simbolična značenja,uzročno posljedična veza.
Mi jednostavno moramo izreći ono što mislimo.Odmah i sad. Ne smijemo dozvoliti da ikad više drugi govore u naše ime.Ti drugi govore bezočne laži i siju zlo.
Bosna to više ne može podnijeti.
Reći će se:“Puna im usta Bosne.“
Mi njima. “Okrenite se oko sebe,pa pogledajte, pa opet pogledajte oko sebe i gledajte.
Šta će te vidjeti?
Samo ljepotu i sjaj, blagost i blagorodnost.Nestaće riječi, ublijediće oči,a nećete se moći nagledati ljepote Bosne. Da se skupe sve vaše riječi, neće moći opisati blagodati Zemlje Božje Milosti.
To je naučno – historijska realnost u kojoj je kao što znate (ili ne) sve relativno, dualno, ponekad višeznačno.
Realnost u kojoj je jedina singularnost Bog Milosti i Ljubavi.
/ Zapis je objavljen prigodom pokretanja stranice Bosna zemlja Božije milosti.
Po svojoj bitnosti nikad ne gubi na svježini i aktuelnosti./
