Lenji svog ;anamo onog, zvao noj.Svjestan je on,nimalo poetski ali realistično.Njegov,  ko svaki  noj,  uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije. Njegove ženske se nisu bunile kad je glavu sakrivao,ali im nije bilo pravo što mu je tako trivijalno i stranjsko  ime nadjenuo.Tražile izmjenu,ali on ne da progovoriti .

Kažu one ;makar da ge labudom ili mišom nazove.I to su neke plahe životinje, koje su sa rupicama bliske, a i sa našeg su dunjaluka. Pričale mu priču o Ledi i Zevsovom labudanju.

Jok ne da on progovoriti.Noj bio i noj ostao.

One okrenule na šalu.Onaj vic o Muji i Fati. Ona se prvi put takari ( ono ko fol),pa ga  “neupućena i uplašena” pita koji je to glavonja što je gledi. On joj kaže ;ne boj se to je moj drug miši i traži…,da skratimo.Miš tražio i nalazio rupicu više puta.Mujo zaspo,a Fata ko Fata nestašna i znatiželjna,zavirila i geldi miša i vrišti:

-Mujo bolan šta ćuja  sad  .Crko ti miš.

Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati.Jes da je lijep ko labud,ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to  samo kad je gladan i  ribe ganja.A njegov noj se zarovi i  zaroni ha se ribici nešto prisni.I kod njega to ronjenje nema veze sa glađu.Možda ima,onako figurativno,ali ne sa njegovom većme ribičinom.

A  onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda na platnu  sparivo.Nema veza,znamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs.Ali kako će bolan ženu zavest Labud.Evo pitam ja njih:

-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se  njemu perje digne i koji se boji ukvasit ili uprljat?

-Ili bi više voljeli nekog ko bi uvijek spreman bio,  kad god se njihovo paperje nakostriješi i koji se za njihov hatar bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati već živom glavom u đardine,dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti.I opet i opet,sve isponove.

Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio.Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba.Čuj molim te labud.Neka njega labudaju,misle normalne ženskinje.

Kao drugo,đe će ga mišom zvati,kad mu miš nije ni do koljena.I miš ti brate moj u rupu se krije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov  slunto , ko da mozga nema,ničeg  se ne boji.Jok nimalo.

Koje je on Scile i Haribde prodevero , ni broj ime se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani.Al čim sebi dodže nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem.Kad zimu pomenusmo ,kaže Lenji,iako je tropska životinja drag mu je i džidži midži.

I neko bi njegovog noja  sa onim jadom od miše poredio.Nije to ni  ljucki ni hajvanski.Joj , svaka bi žensko od mene pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.

Vidi čo'eka od metar i osamdeset i kusur ,a mali mu ko miš.Joj kolicki je tek kad krepa,a mora krepat svako malo.I sve bi po čaršiji rastrubili o mom mišu i ja se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice ženske  dohvatio.A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.

Kad se ko mornar vlada,što ga ne nazoveš mornar; pitala ga neka.

On kaže,nisam blesav. Mornar ti po mjesec dva, ponekad  i po godine ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije.A moj bi ti noj presvisnuo kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu turio.Taki vam je on. Stidljiv i sakrivljiv.

Mogo bi ja kaže Lenji nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra  zašto sam blesimetra svog nazvo noj,ali neću.I ovo je dovoljno za basnu i pouku.Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi.I onda mi džabe sve muka oko noja.A i bijeli bubrezi se hlade.

Dakle ,naravno naukovanje ( naravoučenije op.a.):

Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti oliti imentovati. Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.

Ne onu  nojevsku, sasvim izvjesno i  normalno.

Mi volimo naše bajate viceve pa im malo kuveta uvaliti, u oblandu zaviti i narodu pred nos natakariti.A znamo i dva vica,ponekad i više  u jedan natandariti.Ovaj je dvok'k'ratni.

Dosadilo Muji Fatu ganjat ,jer nemože radit i ganjat koliko to Fati  treba. A i malo obajatila. Njoj treba trideset šest sati na dan za te stvari. Za ostale samo satak i sedam za spavanje,može i manje ako je prisvrbi.

Lako njoj; ona pitu  očas suče i počisti ono malo peksinluka po kući i besposleno   sa komšinicama kafu ispija i olajava. To se u pučanstvu kaže trač.

Muški dio pučanstva među sobom kažu smrad.

A žene , jašta će,  nego o anamo onom i kako poboljšati anamo ono, jer ih anamo one stalno svrbe. Toliko svrbe da se živo čeljade ne mere istrpiti. Samo smišljaju kako poboljšat šiltetli i dušekli  uslužnu djelatnost svojih muževa.

Žali se Fata  Suljaginci:

-Onaj moj sve tanji, a mene sve više svrbi, ne znam živa šta ću. Il’ se prihvatio  kakve raspuštenice ili udovice, pa ne može i mene i nju na pravi put izvesti ili mu taki vakat došo, pa mu jao, ti ga  meni pao. Kako ti, bona, deveraš anamo one stvari.

-Nemam ti ja , kono nikakvijeh  devera sa tim stvarima. Kad mi se prisnije, ja se ispred Sulje u anteriji  natandarim i samo ga pitam:

-Šta ti mili moj misliš o novom svjetskom poretku?

-Jebe mi se.

-I meni najdraži moj.

I mi se zveknemu. Po više puta, kad god mi ćeif pane ili me jednostavno zasvrbi.  A nekad samo reda radi ili radi probe, da nijesmo možda zaboravili kako se to radi.

-A jeli bona uvijek na isto pitanje pada?

-U biti nije važno kako formulušem pitanje, bitno je da se pomene  politika i on ko oro spreman;  i on i oro mu. A nekad je slavuj.  U neko doba počinje da pjeva

-I vazda uspijeva?

-Garant jedan kroz jedan, sto jedan posto.

Vrnu se Fata kući; nagizda se, anteriju iz ruha izvuče, natakari je , malo bakama i ružice na lice nabaci, surme na oči pristavi , malo šanela šanelne i gdi triba i gdi ne triba i pravac pred Muju.

On  se zagledo u haber slikičnu kutiju, tamo se neki dunjaluci krhaju; i nešto zamišljeno duma.

-Mili moj šta ti misliš o novom svjetskom poretku?

-Boli me crveni fesić.

Šta će jadna Fata uze cigar sa hastala i popuši ga. Mujo ni habera , niti se rumeni. Ne vidi ljepotu što se ispod anterije prelijeva.

Što bi Deba reko i mrtvac bi se digo da kresne… Šibicu ubacujemo mi , ne damo da završi rečenicu, garant bi nešto bezobrazno lano. Taki je on.

Usta Mujo pa na vrata. Gdje ćeš u ovaj vakat, pita ga Fata . Boli te anamo ona gdje ću ja. Nisi mi ti  ni sup ni mup da ti teftišim, odoh kod Sulje.

I stvarno ode kod Sulje. Zapališe po cigar trznuše po gutljaj iz čokanjčeta pa se jadani Mojo žali.

– Kaharli sam ti bolan Suljo.

-Što za ime svete Ane šćemlijice, dragi komšo?

-Odakle ti znaš za Hanu?

-Koja te Hana sad spopala ?

-Ma ima jedna Hana,  zovu je Ana u crnim haljinama ,ne znam jeli raspuštenica ili udovica. A more biti i obadvoje:  Koliko ganja i išče anamo onog za dvije osobe je malo.

-Ma nije bolan ni raspušćenica ni udovica, nego nifomanka. I mene bolan na crninu navukla  i ja ko bekan lego na štos i na nju. Sreća u to vrijeme  ova moja  u banji bila, liječila neke ženske boljke, anamo one.

-Nema veze da je i lezibejka,  ja zatarabio a i godi mi. Taze je i po vazdan mi ugađa.

-Pa što si kaharli bolan Mujo? Hem Ana krasotica ti na takar blećka  sjeda , hem Fata ljepotica takar išče. Šta ćeš bolan više od života tražit?

-Nemoj me i Suljo još i ti taslačiti . Ne mre čovjek dvadeset četiri  puta na dan i lijevo i desno i  ipravo kod jedne; pa  namah dvadeset četiri puta i gore i dole i ukrivu i u  sridu kod druge. Ne mre to čovjek više durat. Bojim se ofaliću. A kad insan ofali, eto ti namah i riknjave.

-Što se nekad ne vadiš da te boli  glava ili nisi raspoložen.

-Pravim se ja, ali blesan nema mozga pa me ne sluša. Ha vidi golo žensko , on poludi digne se i skače ko budala kad dere novinu, i šta ću ja  nego za pjevcem.

-A što ti ne bi reko onoj Hani ; taka i taka stvar, ohani malo, moram se Fate kutarisati . Nemoj joj reći da sam ti ja preoručio da Fatu pripaziš četeres devet puta na dan. Radi uroka i pedeset ako zaišće. Garant nema Fate za trideset dana. Riknjava načisto.

-Ima da prhne na nebo ko grlica onog blentovije Dobrog . Njemu svako malo neka grlica  prhne ka nebu. Deba mu se iza leđa smije i kaže pr'nu u fenjer.

Ima ova Suljina pamet nekog smisla, konta Mujo.

Ima ko u Debe pamet,  konta autor , da vrati milo za drago.

Suljo pravac do Haninih vrata. Ona ga zove da uđe, on neće zna ako uđe do jutra će ulaziti. Kaže joj taka je i taka stvar i brže kući, fes mu se nešto krivi.

I tako Mujo i Fata  boj teški vodili. Čitav komšiluk nije mogo spavati. Obnoć vriska, cika , ganjanje i joj, mamo mamice zapomaganje , po pedeset puta. Preko dana Fata pjeva, sve se ori ; joj mamo mamice, isto pedeset puta.

Reciprocitet  reko bi Oma.

Vidi Suljo nema mu havera, pa dvadeset deveti dan kod njega  da izvidi stvar. Tamo situacija ‘vaka:

Na pendžeru Fata stoji , staklo pere i takare broji. Rumena ko bulka, razdragano i veselo cvrkuće  i pjevuši: Joj mamo mamice. Milina ju čuti. U dvorištu svo cvijeće zablistalo, proljepšalo se i promirisalo; nalik  Fati.

Mujo sav u ritama, ublijedio , ofalio , upola ga nema; strahota jedna,  boli glava. Modri kolutovi umjesto očiju, pravi meit ena na enu, šenkrat plaho i još gore. U ruci eno kiselico i tespihe broji i u Fatu pogledava.

Suljo pita :

-Kako sa zdravljem?

Meit jedva čujno progovara, blagi smješak , ko da se smrt kezi, samo dušu što ne ispusti:

-Nikad bolje, evo sutra će biti tries dana, a ona jadnica ništa ne sluti. Vidi je pjeva ko ona ptica  što umire pjevajući. I ne zna da će sutra umirijeti. Jadna ona , nekako mi je ža’.

Suljo ni jedne ne progovara i ode. Sve klima glavom i mozga:

-Ovdje nešto ne štima; neko je pobrko stvari. Neko se zlo sprema i slegnu ramenima. Kući ga Suljaginca pita kako je Mujo, on kratko.

Jebe mi se ,ko mu je kriv.

Suljaginca ko Suljaginca, ne zna propustit ni jednu takvu finu riječ. Nije luda, malo je lijepih riječi na ovom dunjaluku. Nema veze što ga ništa u vezi politike nije pitala. Nije blentača ili pizdunka  da se buni. Poklonjenom  jahanju  se ne gleda u zube , već malo niže i još niže.

Sutra im javiše :

-Umro Mujo.

Znao Suljo , nije mu Mujo izgledao svježe.

Naravoučenije : Svako ima svoga Debu za jarana  i grlicu za…

I pad je let.

Pjevač imao jednu tetku,skoro pa mu majka bila.Tetka mu nenadano umrla.Davor plaho ožalošćen . Ima više razloga;dva su najglavnija.Volio je kao što se majka voli i nije sahranjena kako je željela.

Najbliži srodnici su smatrali da je njena poslijednja želja neprimjerna gospođi u godinama.

Za života gospođa je dobro,neki kažu bolje, svirala gitaru i znala je glas čežnje i ljubavi pustiti.Ako joj čeif  i inat proradi ona koju suzu pusti i pićence popije;tek toliko da joj se duša smiri.

Naginjala elegijama i starogradskim,časti nam i vranjanske,ciganske i sevdah u neuka, neznalička srca  unosila.Ne znamo da li je Pjevač od tetke ljubav prema muzici i pjesmi poprimio,ali smatramo da je ona u velikoj mjeri tome kumovala.

Ljubav prema društvu i kafani sigurno nije (valjda)  od nje naslijedio.To mu dođe samo.Neko ti usadi gen i notu za muziku,čuješ koju mahalaštinu,koji  sevdah,ciganluk ili vranjanluk i ti si spreman akšame i sabahe ganjat. Ako se u međuvremenu ili nešto prije toga desi, neka ljepot djevojčica ili lopta ,a morala je,taki grad bio,to je u redu.

Zbog svega toga je onaj neizmjerni sevdah u njemu uvijek živio.

Tetki gitara mnogo radosti dala.Znala je i utjehu pružiti.I pjevača je često znala nagovoriti da zajedno zapjevaju.On neće ako nemas žestice ili barem klipača.Ona svira,on pjeva;divota jedna.Znalo se i zalomiti.Njena životna želja je bila da je sa gitarom sahrane.Ne shvatiše je njeni najmiliji.I ne sahraniše je sa gitarom.

Sahrana bila pa prošla.Mi to kasnije saznali,bili na putu ili moru ili negdje akšamlučili i zaglavinjali. Možda jednostavno nismo bili poželjni na sahrani,jer smo se glasno bunili ne – amanetu.Kako smo po rođenju neosjetljivi,što je odlika koja nas krasi ,saznanje detalja vezanih za pokop samo što nas nije nasmijala.Hrabri smo bili ,čak ni ono jedno jedino Ha nismo zucnuli.

Zamislite,samo na trenutak;hipotetički kontate.

Davorova tetka ljuta što joj neće u grob njenu gitaru turiti.Konvertira ti ona na Islam. Muslimanka postala.Porodica joj ne može ništa.Isto kao za života.Ona svoje pa svoje.Klavir je bolje od gitare svirala i mnogu joj utjehu i radost donio.Zatim zamislite,to je već lakše,da joj je poslijednja želja da je sahrane sa klavirom.To već ništa neobično ne bi bilo.Ne samo da je dobro svirala,nego je i šeret,banditica bila i mnoge obijesti oko klavira činila.Ono na klaviru nismo svjedočili.

Njen klavir veliki,koncertni,dupli za četiri ruke,onim najvećim,grednim,tesarskim klamfama spojen.Samo bi to gater ili cirkular mogli odvojiti.Ono,uistinu se ne bi se moglo svirati.Barem razdvoji bi ga i za dobre kaminske vatre služila.Ima tu ebanovine,dobra topla vatra i sporo gori.

Ako niste upoznati sa muslimanskim mezarskim običajima mi ćemo vas u dvi tri crte uputiti.Amanet meita je obaveza koja se neizostavno mora ispuniti.Znala tetka za tu caku.Ako se ne ispuni,nema oprosta za  tetku,što je grijeh,a još manje za one koji je ispraćaju neuslišenog amaneta ,što je još veći grijeh..

Muslimani svoje drage meite i njihove amanete nose na leđima,od tabuthane do mezara.Svi prisutni na dženazi;bio on musliman,latin,pravoslavac,jevrej,ciganin, manjinac,komunista ,kunta kintem anuit ili oj, nacionalista,moraju na ramenima nostit  tetku i klavir.

Turoban je put od tabuthana do mezara.Zna i par kilometara dalek biti.Zbog klavira bi halal tetka teško zaradila.Kako ćeš ga bona zaraditi kad si nekom po tone iz čista mira (ćeifa?),ni krivom ni dužnom,kilometar dva na leđa natandarila.

Dakle vjerovatni joj ne bi htjeli oprostiti,ni ona njima.Ali moraju,takav običaj.Njih je više pa vidite ko se poslijednji smije.Davor bi bio još tužniji , jer bi mu tetku,šta znamo; recimo ružno spominjali.Eto što su ti drugovi?Malo devera, a oni se rasplaču, k'o recimo ko neka ožalošćena ili anamo ona.

Nas nisu pozvali,razlog već znate,kažu uvijek neke psine pravimo.A nije tako?Mi samo stvari vidimo na svoj malo iščašeni način.To nije nikakvo zlo.Veće je zlo ne staviti gitaru,ili recimo klavir u grob, a pokojniku to bila ne poslijednja ,već životna želja.

Evo,ni za ovu pismen nismo nimalo krivi.Krivi oni Fadil Redžić Fadijo i oni Rank Rihtman Čifo.Ne zna se ko više. Oni nam sve detalje o sahrani ispiričali.Oni ispadoše šereti ,a mi tužibabe ,što li već ,više ni sami ne znamo.Tak'a vremena.Takarli.

Ne smiješ zucnuti.Nema ko prije lijepi aps,pa nam i presjednici u aps išli.Sada ti katil ne gine.Ako ne vjerujete nama vi pogledajte novine i portale.Bosnu siluju,pljačkaju,porobljavaju i ubijaju niko da zucne.Kažu zakoni takvi, ne smiješ zucnuti;a bogami i katili vrebaju.Dok ne vrebaju:Bosnu kupuju. Po*eri,odnosno pohenefi taj zakon.

Nije basna,skoro da jest,i gitara i klavir imaju dušu,pa zato,valjda, smijemo naravoučenije dati.

Nikad ne poželi klavir da ti u grob nose,moglo bi ružnijeh riječi pasti!

Ne može čovjek hajvanu ni o žalosti pričati , a da on ne za'reve!

I nemoj ružno zboriti,uvijek uz ružno alternativu natandari!

Tako vam to Rihtmanu i Redžiću dođe.Pa vi vidite šta će te komu pričati.

Zaista samo Allah zna Čas.

On spušta kišu i zna šta je u maternicama,

a nijedan čovjek ne zna u kojoj će zemlji umrijeti.

Zaista Bog zna sveznajući je.

(Kur'an  Poglavlje 31. Lukman Ajet 34.

Lukman je čovjek kome je data mudrost i koji ne daru zahvaljuje Bogu dž.š.)

Azrail  veoma snažan,jak i moćan anđeo smrti.Ali pravedan,najpravedniji od svih anđela.On je zadužen za uznos duše u času umiranja.Kod njega nema po babi i po stričevima već po knjizi i nebu.O njemu se malo zna,a i insana strah ga pominjati.Tako i nama grah razbacan;moramo obazrivi biti i samo istinu zboriti.

Često  je bio gost na Suljinom dvoru. Odakle Salji dvori i jaranstvo sa melekom na visokom položaju, pitaće se pučanstvo.E taj vam je  Suljo Sulejman.Sve si im reko;petlja se Deba.Polako šutkamo ga mi.

Nije to bilo koji Sulejman.To je preteča svih Sulja. A mnogi ga drukčije vabe.Jedni ga zovu Solomon,neki ga krste Salamnon.Jopet ima  na  Kosovu Arnauta koji se krste i koji ga sovu Suljamon ili Saljamun.

E taj vam je čova bio sila.Sve poznate i nepoznte sile  u Obećanoj zemlji je spengo.Sve odreda: insane, divove ,džine,ptice i životinje,vjetrove,kiše.Samo je snijeg nogiro.Kaže nek ide na zapad “ kolijevki civilizacije“,pa nek tamo smutnje pravi.Na orijentu nema šta raditi.

Sve koje je potčinio i vazali mu postali.Radili  i dan i noć  za dobrobit Suljine obećane zemlje. I na zemlji i na moru i pod zemljom,u njegovim tajnim rudnicima.

To mu malo bilo pa je i konkretno potčinio milju ( 1 000)  ljepotica svoga carstva za žene.Šta će čovjek imao puno posla,pa nije imao vremena ženske ganjat,pa koja mu se svidi on je oženi.I tako hiljadu puta.Što je mnogo mnogo je.

Ne znamo kojim mje redom odlučivao,ali otprilike svaku je zapalo jedna noć svake tri godine.Što je malo malo je.I Sulju je morala ponekad boljeti glava od naopakih državničkih poslova. A moro je pisati i umovati propovjednika.Đe ćeš ba išta raditi i umovati pored milje ljepotica.

Mi ne bi.Samo bi akšamlučili i još štošta.Moglo se priuštiti i pleseačica i pjevačica i sva sila ćemana za dobre muzike.

A i među njegovim žena bilo i onijeh koji nisu na njegovoj vjeri bile nego se klanjale nekim idolima ili zlatnom teletu.Džaba im velelijepni hram natandario.Kasnije ga neki ljubomorni čifuti obijedili da nije slijedio čistu Ibrahimovu vjeru.Šta vam ljubomora radi,može od insana i  lažova napraviti.

Dakle Azrail samo što nije visio u svetom hramu.Znao u Sulje uvijek posla za njega ima.Puno je tu bilo umiranja i po vaktu i po nevaktu.

Njega se Suljo ništa nije bojo.Znao propovjednik svoje znanje.Kad dođe vakat on se neće pitati.To je čudno Azrailu bilo pa ga pita kako se ne boji i ne razmišlja o času imiranja.

Suljo mu bez razmišljanja izdeklamova jednu poslovicu:

„Na putu je pravde život

Nema smrti na njenoj stazi.“

(Slomonove poslovice 12.28)

Vidje Azrail da nije uputno se kačit sa Suljom i prođe ga se.

Njemu Sulejman bio drag i iz drugogo razloga.Zaturiće se  vremenom njegovi rudnici ,pa će ih svijet tražiti.Naročito oni koji se još nisu od toljage i kamene sjekire nisu odmakli.Oni sa zapada i sjevera Evrope i koji će sebe prozvati „kolijevkom civilizacije“,

Imao Azrail znanje sa neba mu dato.Znao uvijek šta će se kad desiti.kakav bi on rabotnik bio kad ne bi stvari unaprijed zano. Pogotovu stvari vezane za smrt.Šta mislite kako se smrt zatekne na licu mjesta kad neko treba mrijeti?Zna znanje.

Tako mu poručeno da će oni,homo primogeniusi, sa kamenom sjekirom i toljagama, krv zemaljsku na pravdi svekolikoj krv neštedice prosipati i u okeane suza i boli nevinih utapati. Tada  će on morati angažovati milione pomoćnika da bi se mogo ubijeni i pojklani svijet prenijeti na ahiret.Malo će mu se olakšati posao.

„Kolijevka civilizacije“ još uvijek traga za njegovim rudnicima.Načelno od 1075 godine ;zvanično od 1096. godine krenuše u potrtagu za blagom čuvenim krstaškim ratovima.Ne prestaju traganje do dana današnjega iako iza sebe ostaviše preko milion krstaških ratova.

Pet vijekova vodili ratove na orijentu i tragali za rudnicima.Homo primogenius oliti „kolijevka civilizacije“ počeše tražiti  Solomonove rudnike  po svim kontinentima jer nisu imali vjerodostojnih mapa,a i nepismeni bili.Sve što su insana vidjeli to su istrijebili a njihove kulture u zemlju zatirali.

A onda prije vijek ili dva taj homo primogenis , taj krstaški krvolok dođe pameti.I skonto da rudnici moraju biti u ili oko obećane zemlje.Ako je imo leteće džinove i leteće ćilime; nije Suljo imo tovarne ili bilo kakve avione.Zato se zverinje  lomata oko islamskih zemalja koje otkriše neke rudnike tečnog zlata,kažu bogatije od Suljinih rudnika.

Kad je vidio kakve strahote „civilizacija“ zapada čini Azrail dao neopozivu ostavku.

Toliko krvi,zvjerstava i klanja nije ni on mogao podnijeti.On koji se za eona rada svega i svačega nagledao.

Molim te lijepo, izmisli'a um „civilizovanog“ čovjeka oružje koja može na mah svu zermlju,nebesko čedo, uništiti.I počeli je isprobavati.Za tri dana ubiše milione ljudi.Vidjevši da su se natakarili izmisliše one vatrene bombe,što ih napalm zovu.Njima mogu za tren pogubiti podnošljivih desetak hiljada insana.žao im ako koji hajvan strada.

Zato osnovaju ekološka i humanitarna društva da se brinu samo o hajvanima.Za njih osim kju klux klanovaca i arijevaca drugi ljudi ne postoje.

Oni u hajvane ubrajaju “urođenike” bilo da se krstu,polumjesecu ili kipovima mole.Ko im kriv kada nemaju svoje atome,fisije i napalme.I nisu prvi  patentirali izum “kolijevka civiklizacije ” ili barem ” gospodar grada i svijeta”.

Sada je Azrail samo počasni član odjela za uzimanja duša.

Neće da se petlja sa “kolijevkom civilizacije i njihovim pater familijas urbis et orbis.Kaže mnogo mu na zvijer i Sodomu i Gomoru tuknu.Zato na svakom koraku parfimerije niču i svjetskim biznisom vladaju.

Vi mislite mi skratili onu kojom kraticu  što papa progovara krstaškom svijetu i cjelokupnoj nagizdanoj  i upafermisanoj sviti okićenoj narodskim zlatom ,draguljima i kadifom:

Et benedictio Dei omnipotentis, Patris et Filii et Spiritus Sancti descendat super vos et maneat semper

(“I neka blagoslov Svemogućeg Boga, Oca, Sina, i Duha Svetoga siđe na vas i ostane s vama zauvijek”).

Ma jok ,mi vam proturili onu  mudroliju kojom se papa svako jutro obraća svodu sikstinske kaopele;onoj pederčini Mikelanđelu,pa tek onda misli na svoje pučanstvo.

Nikad ne konta na druga pučanstva.Oni su bezvrijedni  urođenici koje valja istrijebiti  gdje god krstaš stigne.Može mu se jer:

Onu pater familijas smo ublažili od  one: Papa je gospodar grada i svijeta.

To govori svaki papa kad dolazi na zvjerinji tron.

E sad bi se vi  trebali zapitati  kakva je ovo Basna kad nema životinja  i kakva je njena pouka.

Evo ovako vam stvari stoje:

Jesu li homosi ili  zapadni homo primogenijusi veće zvijeri od hajvana?

Jesu i to na kub!

Kolju li ti krstaši ko rapomamnljeni hajvanski čopori – horde zla?

Kolju i to na četvrtu!

Znači sve sama životinja i zvjerinji okot.

Jesmo li pomilali hajvane ,džine i tepihe?

Jesmo!

Jel Azrail insan?

Nije,on je melek ili kako ga poetike radi zovu : Anđeo smrti.

Eto vam sijaset likova basne.

A naravoučenije ?

Hejbet ih ima.

Mi ćemo jednu a vi tragajte za ostalim.

Boj se danajaca kad vam darove nose i na krst se pozivaju.

Hvaljen Isus i Marija sveta,

evo vama Basne zemlje Božije milosti iz našeg dunjaluka.