Danas je dan za osunčanu lambadu / Igrokaz na dan 27.jun/lipanj

Danas je petak 27. Jun / Lipanj 2025. godine

177 dana je 0dletilo i nepovrat ,    a  preostala 188  dana su u redu za beskraj.

Brzo proljeću ovi prelijepi dani ,što jes, jes. Pa, zato su prelijepi. Ne mere ih se čojk nauživati.

A opet, sve nešto mnijemo zadovoljni smo  jer , dobro smo prošli , mi koji smo prošli.

A i oni koji su zaostali i nisu krenuli dalje sa nama , oni kojima je prolaz izmakao i oni su super prošli.

E = mc2 , oliti zakon relativnosti.

I parova. I njihovog reciprociteta  . Sve je dobro što se dobro svrši.

I plešite , mnogo plešiti. danas je dan za osunčanu lambadu.

Oni nama:

Kakvo vas boni dobro spopalo i kako vam pristaje da plešete, a mnogi, hejbet njih samo su netragom

nestali?

Hajmo, rečemo vako , na priliku dumat!

Jel se taj mnogi presto stresati za dunjalučkei horor?

Jeste.

Jel se upokojio oliti  smirio ?

Jeste. Osim onih koji se nikad neće upokojiti.

Jel sada i bez bronhija lakše dišu ?

Vala istina je , osim onima lakim na nedobru i nečinjenju, oni ječe i vrište.

Jel sada uživaju u neradu, džab-džab plodovima i mirisnim rijekama  koje im teku ispod nogu?

Vala , uživaju , osim onima koji tamo ne mogu ni opepeljit i koji su sada nabačeni na roštilj.

Jel sada oko njih plešu djevojčice i dječaci anđeoske ljepote?

Vala plešu , osim  onih oko kojih vatra pleše.

Jel vi misliti da im je žao što su gore?

Nije , ali žale   što vi niste sa njima.

Normalno osim za onim koji su se o svojim vatrenim jadima zabavili.

I onda prepisivači kukaju ako neko ode. Kore vesele koji se raduju kad neko umre , jer  ovi u Božiji naukvjeruju.

A fino piše :

Vi mislite da su oni mrtvi. Ne , oni su živi , samo vi ne znate. I nemojte tugovati, veselite se, kod Boga Jedinog su.

Oprostiće nam oni čija je tuga prevelika.

Jedina utjeha je, da su njihovi najmiliji u dobrim rukama. Da se o njima brine Onaj koji se zove Milost i Ljubav, Gospod naš Jedan Jedini , najveći Oprosnik.

Molimo vas oprostite grijehe drugima. Oprostiće vam se vaši.

Što bi poete rekle:

U nepovratu ili beskraju E=mc2 ,vi ste uvijek donji. I milioni onih  koje su bivši dani bez riječi isprike zabivšili.

U prevodu:

-Život je prelijem. I vamte i tamte, osim onima kojim se pržun smješi.

Napola slato pismo

MERI CETINIĆ – Četiri stađuna / Song – Lyrics / Lijepi snovi

 

Mila ,

jube moja

Mala Velika princezo , kraljevskog roda

Oprosti , ali moram ti onoga hamala što se sa Tobom najčešće u snovima druži, malo otračati.

Valjda ljubomora , šta li ?

Inače nemamo običaj nikom iza leđe jade činiti. Pogotovo o nama, a izgubio sam iz vida koliko nas je. Toliko sam se puta repliciro da ne znam koliko me ima. Sad moram o sebi u množini govoriti. A nisam ko oni vehti inglezi.

Još nam se neki merhumi počeli šlepati, čuli za tvoju ljepotu i dobrotu. Ne m'reš ih se kutarisati. Svaki svoju šćemlijicu natakario nasred sobe. Blenu u tebe ko u ekran.

I u ekran radi tebe. Onu malu kutijicu šro je sada haber slikovitom pričalicom zovu u ruci stišču i svako malo pogledavaju. Kontaju mogla bi ih ti odnekud haberslikom ščoliti.

Aha, Malo šjutra.

Nemaš ti drugog posla nego mene mahalskog blećka zvati.

Svi blenu u moju ljepot vilu i hoće da mi je kradu.

Ne damo te mila, nikako ne damo. Al’ nam drago što te mjerkaju. Nek vide šta to srećni mahalaši voledu.

Ona Četiri stađuna , nam oči isplakala , evo , mere bit da bidne , hejbet godina. A i bez njih , oplačemo .

Plačemo ko godina, poneki i ko dvije. Ako znaš koliko je to suza, biće nam lakše . Malo smo se i umorili. A i nakupila se u tom čekanju guta godina…

Otkako se, mila ljepoti moja , ti natandarila (oprosti tako se kod nas u mahali kaže) u naša mubarek srca ,  oni blesavi hamal stalno rahmetli majku pominje. Sve neštvo o kletvi. Te ne kuni me , te ne ruzi me , pa jope’ isponove.

Đe će ga, ba majka zbog ljubavi kleti. Pogotovu kad je ‘vake ljepote i dobrote.

I tako vazdan i obnoć. Ne prestaje.

Jok, nikako ne prestaje.

Ne kuni me , ne ruži me majko , sve sam zbog nje u helać dao.

Načisto zvizno.

A jel , mahlukatu to valja?

Ne valja , nikako , ne valja.

Jel mu bolje, nikako mu nije bolje.  Ak ti gospe, samo mu mere gore biti.

I nama se , ne kuka , nego vrišti. Ampak mučimo.

Dobro , priznajemo , pretužni smo što te ne možemo pomilovati , za ruku primiti, prstiće poljubiti, jer kraljevkog si roda .

Ruku tvoju na grudi staviti! Da osjetiš , bona kako lupa, ko dva  Unska vodopada sa Plive  i pride  Modre rijeke slapovi.

Svaki od nas sliku nabavio. Četiri čoška sobe , u svakom uglu po jedan mahlukat se sakrio, skupio ko petodinarks zastala u havi. Sliku gleda, sliku ljubi , dušu gubi , na srcu je prislanja i uzdiše:

S rukon za ruku su četri stađuna

Moji se dani kroz vrime vuku,….

 

A oni jado bi da ide u kafanu , da tamo loče i crkava od tuge. Ne ide to mila. Jedva ga zadržavamo.

-Daj bona , promuhabeti mu koju, možda se devraniše i vrne se , da nam društvo u ovom belaju od dertli čežnje pravi.

Izgorismo ti mila, sagorismo.

Al ne kukamo . Nismo ti mi, bona pi…lići

Nemoj nik'da pomisliti tako nešto bonićka , dobroto naša.

Kad te ljubav u blentaru strefi , nema druge nego o njoj sniti i boje i pjesme liti. Muziku umjesto cuge dolivati. A da nam se ponekad ne oklizne neki žešći gutljaj – oklizne . Ljudski je. Grijeh ne ide u usta. Otrov bljuje iz usta.

Volim da naše pjesme, boje , slike , muzika vrište i kazuju:

-Joj kakva je dunjaluče , naša rajska vila , ljubav naša.

Ne zamjeri i selam ti veliki ,

mila moja.

***

Prođoše stađuni. Bukadar njih.

Tračaroša upitaše:

Posla li ti ono pismo?

Kome da pošaljem ljudi moji.

Evo obijelih , a ona krasotica , tuga moja, nikako da mi se javi, da mi adresu da , da mi umor s duše mine.

Šta ću, radostan ja , još uvijek se nadam. Nadu mi ne mogu ubiti.

Srešćemo se mi . Jal’ vamo jal’ tamo.

Bolje joj je da smisli dobru izvlakušu zašto mi nije haber dala.

A svakako ću je dobro naružiti. Ono po đardinski. I neće se ljutiti. Biće joj drago što je ružim.

*

Šaban Bajramović – Ne kuni me Majko / Song – Lyrics

Ne da nam se baljezgat

Pučanstvo se uplašilo, skoro ubarabatilo.. Samo o ratovima trabunjaju. Ratova je uvijek bilo. Ni ubuduće ih neće nedostajati. To je kao igra ture i jazije. Zakovrneš petodinarku u vazduh i šta pane. Tura ili jazija ( pismo /glava). Jedino ako novčić  ostane u vayduhu rata neće biti. Aha. Jašta će nego ostat u havi. Bilo šta. Čak i tice moraju slećet.

I onda kolo sreće se stalno okreće. Jal te rat potrefi, jal te ne potrefi. Ali barem jednom u životu te strefi.  Ako si danas dobro prošo, sutra nećeš, garant.  Jer se izmeju dva rata insani uzohole i okreću lice đah na jenu, pođahkad na drugu stranu.

Sigurica non stop ratova je jedino osigurana Izraelićanima. Dok je vijeka i svijeta uvijek  će neko ratovati protiv njih. Ili oni protiv nekoga. Zlohuda neka sorta. Tako im zapisano.

Zar nije ljepše pričati o vrućinama , koje nam prihajaju v svak skori čas . Možda nam dovedu  koju Mojcu , oli Alenku , a mere bit i Necu. šenkrat plaho . Nemamo ništa protiv Brigite, Cecilie ili Ute. Ah , lijepa nostalgična vremena, smrtno navarna nevinostima , ampak čistost.





A danaske !

Mi najvi[e volimo ove domaće , balkanske ljepote i tovarišice. Posebice Nadaline.

Ali jamile nas vehte vrućine.

Vako će to napriliku biti.

Polako počinju pritiskati vrućene, a bome i sparina.

Htjedosno reći neka sparina , ali kad kod nas pritisne sparina, to nije neka , to je sparinčina, pride sparina.

E sada vi skontajte kako je nama.





Valja dnevnicu zaraditi, a brčkanje – makar u lavoru i hladovina mame.

Od ovih klima i ventila se uhelaćismo.

Dibidus.

Grlo nam se steglo ko da se njemu moruna skriva ili krastača  krepava.





A tek znoj, ko da nas udav jamio i ne pušća.

Jal’ piton.

E , ženama je lako.

Znaju one kako sa pitomima, pardom pitonima.

Ko da su im , haman , najbliskiji rod.

E, sada vi pomišljate na neke bezobraštine.

Nemojte, boni.

Grehota žensko potvarati.





A da ih ima,  merebitno napriliku  , a bome nekom i na nepriliku, iste zmije,

Ima hin aman kobre , nije da nejma.

I gore.

Progutaju insana očas. Ili bar djelomično . Ne mre ih čovjek uhavizat.

Joj, sparina pristavila milju kapljica, svuda po glavama.

Ne možemo dalje baljezgat.





Kraj smislite vi.

Nešto o ženi i pitonu.

More i o pitonu i ženi.

Svejedno; mislite vi.

A nije.

Ako počnete sa ženom , svršićete sa ženom.

Ako počnete sa pitonom,

nema vam druge, nego pitona u ruku,

pa ga vodite na pašu.

Što bi poete rekle :

Ne mora sve biti u stihovima i rimi. Niste PO, već čitavi insan, uslovno rečeno.

U prevodu:

-Neki insani nisu insani , jer ne znaju razliku između udava i pitona.

A razlika je vrlo jednostavna  : udav davi , a piton pit'a. Nije bitno gdje staviš . Mislimo interpukciju .

.

E  sad kako , kada  i što nije do nas muškardina.

Već do Nadalina.

A i ne da nam se više baljezgat .

A ni manje.   

Sa otvaranja galerije Bosna zemlja Božije milosti

 Sretna ti osma godišnjica Galerijo Bosna zemlja Božije milosti !

Neobjavljeni detalji

oliti

Crtice o jednom životu

Radostan , sretan ali i tužan…

Hoćete život jedan  u čet'ri crtice ?

Merel’ nako ukratko , foto i slikično, uglavnom?

Crtica I.

Dolazak Jr Seniora i  Jr/Jr I

Jr/Jr II (  Mahalaš jednom , mahalaš  i šeret uvijek ) :

Varijanta A. (za javnost)

Joj,  dedinih Ljepotana, boli glava.  

Varijanta B. ( kućna )

Joj , levata , Deda mili ,  boli glava .  

Crtica II

They are zabezeknuti!

Šta ste se zagledali? Ja samo malo grickam.

Ništa ,ništa. Joj, lijepih slika, ljudi mili…

Blenuli tetka , blenuli. Aha , malo grickaš? Aferim tetka! Jel meni šta ostalo?   – evidentno zabrinuto Jr.-Jr.II

Crtica III

Slikarev slatki zdravstveni konzilij

I ja ću, kada odrastem,  ako Bog da, imati   hejbet ‘vakih slatkih konzilija k'o Deda.

Ah, nekada!

Baš je ovi Deda smi'šan.

Crtica IV

Belajli , jazuk Tahta!? 

Ovu ću crticu , pijetetom ,  da oćutim.

D'bro.Dobro.

Nema mjesta ljutnji , ljepoto mila.

Zemaljsko vrijeme neumitno teče.

Jr Senior je dobio Juniora 3.

Tetka je dobila Juniora 1.

Očekuje Juniora 2.

Mašallah!

Galerija Bosna zemlja Božije milosti je ušla u osmu godinu postanja .

Nježne grlice još uvijek lepršaju njome.

Slikar je neumoran , škraba , moluje .

Tišinom sni i voli djetinjim srcem .

Grad čednosti se oporavlja.

Modra rijeka blista.

Prelijepi život  se polako zaokružuje i sa Bosnom zemljom Božije milosti gre dalje , polako putem ka svjetlosti.

Savjet? (Oprostite , nije obvezatan.)

Molite se Bogu Jedinom,

vjerujte srcu svome nevjernom

i daće vam se.

Epilog?

Nije mu vrijeme!

( Valjda ! Ali tko da zna ?)

Hvala ti Gospode ,

oprosti nam grijehe naše

i molim Te čuvaj nas od zla.









 

Omeron i Jardina ( Oliti mahalski Romeo i Julija )

Kupio Mojsije novu harmoniku, na tavan je sakrio. U mušemu, pa u bošću zamoto. Pa , u tri četiri čvora smoto. Tavan sa dva katanca spengo . Ključ progutao, valjda će izlećet.  Preventiva. Sve što ima veze sa muzikom, u sanduk limeni zakatančio,  pa na tavan natandario. Neće njemu niko kvariti petnaest dana ćeifa sa Zlatom sefardicom.

On za se ne zna  od kojih je ješa bio. Ako je bio?

Djedove i babe mu ustaša i četnik Njemcu prodo, a ovi ih poravnio. Ustaša za trideset kuna,četnik za triset dinara. Svako svoju valutu išće. Obrazli tada bili. Neće ti oni tuđe. Dakako  valute. Oca mu jedva spasili; u Crnu Goru pa u Albaniju, pa u Palestinu kod nekog roda dalekog poslali.

Tamo ga zvali mulac. Ni je'ne jidiš izrailjske da promuhabeti. Kad se drugi  rat strahota završio, on se pješ'e u Bosnu vrno. Neće on u stranoj zemlji još stranjskiji  jezik učit’, niti   dana više ostati,  sve da ga Mojsije pločama kamenim po mubarek glavuši tuleha, ne bil’ izabranoj pameti došo.. Tako se rodila prva klica o imenu njegovog sina.

Nije bolan to razlog bio. Jok!  Nego vam  se momčić od trinaest ljeta zableno u lijepu Simku. Njegova i nijedna druga.  Šest godina poslije on  je šest mjeseci pješačio. Sa šest vukova spavo, sa šest međeda se po međeđi ganjo. Ničega se nije bojao , al ni jednu srnu ili bar sovuljagu nije spotako. A nema ga šta vidjeti; metar i žilet i jedan cenat. Sve se bojo da ga Simka nije prerasla. Ako jeste samo jedan cent – on je gotov.  Đe će žensko biti veće od   čoeka, to ne vodi na dobro. Jal’ on jal’ ona komplkse neke fasuju, a komšiluk im iza leđa poganluke šareti.

Kad se vrno , onako pljesniv i crn ko đavo,  pravo na Simkina vrata. Izleće joj sestrica,  on pita gdje mu  je Simka. Curica ga blijedo gleda. Misli on; zaboravilo djete sestrinog mlađahnog zagonđiju

Kaže jo- on je taj i taj.

Ona njemu:

-Ti , taj  i taj , sjedi tu i ne mrdaj , dok babu ne zovnem; Simka se udala.

Razvali junačina plakat ko godina, ali ono muški , na suho , suza suzu goni u dušu, a insan  muči i u nebo bleji.

Sažali se sestrica pa mu reče:

– Ih jesi neki muškarac, samo što se nisi ko kaki pizdun rasplako.   A koju ti Semku trebaš?

-Ne trebam Semku nego Simku.

-Nema ti kod nas nikake Simke.

-Pa kako znaš da se udala ako je ne znaš.

-Morala se udati čim si je ti taki pošo tražiti.

-Dobro ako nema Simke, daj bar zovni Semku . Da nju pitam za Simku.

-Ovdje ti nema nikakve Semke.

-Pa ko ima?

-Nema niko doli ja?

-A gdje su ti mater i babo.

-Eno ih u bašči kod šadrvana, jastuče se.

-Pazi kako govoriš ,mlada si ti za taj zbor.

-Jašta radi, mlada , a mogu grlice gledat šta rade i mamu slušat, što po vazdan i svu noć cvili joj,mamo mamice; a nena mi odavno rahmetli. Hajd ja znam šta je takarenje. Pričaju mi druge dok za ruho i takar vezemo anterije. Ali ne mogu skontat zašto tolika cika i đefa. Malo se ljudi stisnu i žensko namah mamu doziva – ko da je kolju. Kaki im je to fol?

-Hajd mala ne baljezgaj i budi pristojna, ne valja ženskom  jezičinu puščat, nećeš se udat.

-Ko je reko da ću se udavat?

-Jesi blesava, svaki se normalan insan, jal muški, jal ženski mora udat, oli oženiti.

-Ja za inat neću, nisam budala da pustim da me neko po travi valja i iz čista mira vriščim joj mamo mamice, a ona ili nije tu ili je rahmetli.

-Šut šejtanko nalet te bilo.

-A ti si mi ko neki melek, biva. Vidi te kakav si . Crn ko šejtan. Ko da si prašinu , šest mjeseci,  po svjetskim   džadama na se tegario i skupljo.

-I jesam bona, iz Jerusalima ti klipšem već  po'godine. Sve letim Simki ,  grlici mojoj u zagrljaj.

-Tvoja se grlica udala. Ne rekoh li ti ja.

-Pa reče i da je ne znaš.

-Kako je neću znati bolan i jadan bio. To mi sestre Semke druga.

-Eto sad i Semka ima.

– Jašta , no ima. Od kako se rodila u ovoj je kući je jema, a ti bekan ništa ne znaš.

-A jel se Simka stvarno udala?

-Najstvarnije jeste,  ali se i razvjenčala. Bio joj muž domobran pa ga partizani malo potkratili.

-Znači sada je slobodna.

-Kako će biti slobodna kad je udata? Joj , blesava insana , majko moja!

-Ti reče da su joj muža potkratili partizani.

-I jesu.

-Znači udovica je.

-E  niije , nego je udata.

-Kako će biti udata kad je udovica? Ne razabirem jel udovica, il je udata?

-Pa  ubiše joj muža. Znači više  nije  udata nego je udovica, luda glavo.

-Znači  udovica.

-E nije vala , nego je udata. Kako će žensko biti udovica, a muž joj živ.

-Ja tebe dijete nista ne anlaišem. Sada reče da su ga patizani potkratili, a  jopet muž joj živ. Nije se valjda   povampirio.

-Tobe jarabi ,vidi šejtana. Kakvi te vampiri spopali. Ti ko da si neki firaunov rod ili u najmanju ruku jaran.

-Šuti male , nalet te bilo. Mani se tih teških riječi. Nije to za male djevojčice.

-E jesi mi ti velik. Jedva nabro metar i žilet. A ja mala djevojčice. Ma, ja ti za udaju prispjela. Tako mi kažu, jer me prisvrbjelo.

-To kod vas ima šuge?

-Joj , blentovije majko moja. Kakva te šuga sada spopala?

-Ne veliš li ti da te svrbi?

-Svrbi.

-I šuga svrbi.

-Normalno da svrbi, jašta će nego svrbjeti.

-Znači šuga.

-Ne znači šuga, šugo jedan ! Mene svrbi samo  na jednom mjesti. Šuga kad te pričepi i svrbi na sve strane , pa ne pomaže nikakav češljugar.

-Kakave veze ima ptica sa šugom.

-Joj, vi čife se razumijete u poetiku ko Mara u krive tarabe.

-Kakve veze sada ima Mara sa češanjem  i češljugarom.

-Ima kako nema. Kad je nju prisvrbilo, ona ti njakog spotakla i o prve tarabe heknula i natakarila.

Kaže joj onaj;

-Nemoj Maro, ukrivo su tarabe, polomićemo se.

-Neka su , nemamo se šta slomiti, bitno je da oni tvoj stoji pravo  …

I slomiše se  . I Mara i onaj i od onoga onaj, a ne počeša se Mara kako triba. Poslije Maru stalno prozivali kako se razumije u neku stvar,…, ko u kriv … tarabe.

-Valjda je obrnuto bilo rospijo jedna. I mani me se te nevaljaste priče. Ne merem ja sotobom o tim stvarima beglenisati. Ne priliči.

-Ne mereš pričati, a znao bi ćeifisati, zar ne , mili moj.

-Uh, nalet te bilo pogančerko. Jašta bih nego znao. Ne bi mi bilo prvine, ali djeca se ne smiju dirati.

-Ih , ja ti djete. Čim me zasvrbilo, kažu da više nisam dijete , nego sam za udaju. Evo kad bi me ti kojim slučajem kutariso svrabeža, ja bih se namah udala za tebe. A ako mi naum padne i udaću se, pa si tek onda ograjiso. Moraćeš me svako malo češljugariti i to na sav mah. Toliko će me svrbiti. I više nego sad. Tako kažu. ja se ništa u to ne anlaišem.

-Mala , prekini, ni jene ili ću, ili ću…

– Ma šta ćeš ti bolan, počešat me. E ta ti valja, da je hiljadu poslova.

-Baš si nerazumna. Ništa te ja ne frštuljim.

-Kako ćeš me bolan razabirat kad si sav prašnjav. Ne moš vidjeti ni gdje me češe, a kamoli da me počešeš. Vidim ja slabe fajde od tebe.

-Kakve veze prašina ima sa anlaisanjem i češanjem.

-Ima i nema,ali više ima nego nema. Evo, napriliku to moje češanje nije se tek tako pristavilo. Ne znam kako , valjda namirisalo da'š mi ti doći i ne mogu lijeka naći. Pomagaj dobri moj Omerane.

-Oklen ti ovaj moj nadimak . Ja ti ga ne rekoh.

-Ih što mi je  bilo teško skontat. Rekla mi Semka ; ako ti dođe jedan, jedva nabacio metar i zerdeliju i vas prašnjav, a tebe u tom momentu svrbi, znaj da je to moj Omeran. On će te najbolje počešati. Vraća se iz Jerusalima , a tamo svi pogorjelići. Još od paljenja prvog hrama.

Muči i bleji Mojsijev otac u klinku,  vidi obro bostan. Ne može je ni za vrat , ni za rep dohvatiti. A da je svrbi svrbi. Vidi joj se . Svrbi je, a njemu se najenom pričešalo. Neki bezobrazno zarazan svrab, konta Omeran.

-Haj’ ti meni sve fino objasni makar mogu čuti ako ne mogu razumjeti. A češanje ostavimo za kasnije.

-Može priča kasnije, a sada češljanje. Gori bolan, ne mrem disati.

-Ne budalesaj dijete.

-Ih kaki si. Sevape bi velike  zaradio . A ne bi ni tebi loše bilo. Omastio bi se. da samo znaš kaka…

-Uduni odmah dijete, ni jene. Reći ću te babi.

-Ih kaki je ovi muški svijet danas. Umjesto da češljugari, ko svaki kuvetli insan, oni bi da tužakaju.

-Ako hoš pričaj, ako neš nemoj. Naći ću ko će mi sve ispričati.

-Vako je to na priliku i ne priliku bilo: Ti se prašine nakupio pa ti ušla u usta , u nos i  uši , pa sve naopko razabiraš. A priča jednostavna. Simka se udala , rekla joj mama mamica da se ti nećeš vrnuti ,a ako se i vrneš bićeš manji od nje barem za po glave. Kad te vako gledam meni se čini da si za glavu manji.

Onako usput ja čula Simka mami rekla; kad je tako ,mene svrbi pa se moram pod hitno pošteno počešat.  Ja pitam ; jel to uši ima pa je svrbi.Svi se smiju, ja budala zbog tvoje Simke ispadoh. I još ne skontah šta je to svrbi. Udade se Simka polovinom rata, a njenog jadu na silu mobilisali u domobrane. Simki nije žao bilo. Rekla Semki – kaki je kiseo ne bi se ni mlaćenica od njega mogla napraviti.

Još je rekla – sve mi se čini da je grlice ili golubove pogrešno gledo, pa mi ga gura tamo gdje se ženskoj ne tura. Svaki put mu šamarčinu zveknem. Ja mu vičem čing čang; on ništa. Kaže nije kinez pa me ne razumije.Kažem ja njemu nisam ni ja kineskinja , ali znam kako se na kineskom kaže rupa niže. Ja to ništa ne razabirem , ali ti prenosim šta sam čula i više ništa ne pitam, da se ne bi sramotila. I jedino  sam skontala da me samo muško može dobro posvrbiti, ne bil bar malo prestalo. Kažu kada ženu svrabež uhvati, uprti je do smrti.

-Pusti sad svrabež. Haj ti meni isponove protabiri kako će bona žensko biti udata, a muž joj  mrtav. Valjda je udovica. Ja tebe dijete. nista ne razumijem.

-Kako ćeš me bolan razabirati  kad si sav prašnjav? Ništa ti ne vidiš . Eto, ti meni  ja dijete. A da nisi prašnjav ,vidio bi ,sve  kod mene  nabubrilo i biba se ko tek zalivene ružice i baklavice.

-Kakve veze prašina i ružice i baklavice imaju sa anlaisanjem.

-Imaju i nemaju, ali više imaju nego nemaju.

Muči Mojsijev otac u jetimku. Vidi obro bostan. Ne može je ni za vrat ,ni za rep dohvatiti , osim ako je ne počeše.

-Haj’ ti meni sve fino objasni makar mogu čuti , ako ne mogu razumjeti. Skrati malo bona, evo akšam će, a ti razvukla ko pretili hodža reis i njegove svinjolike ilmije teraviju.

-Ho'š najkraće , jel tako?

-Valjalo bi.

-E , jebi se polako, to bi ti ‘nako ukratko , najkraće bilo!

Mojsijev otac iskolačio oči ko magarica , kad je teški brdski doro dora.

-Ne valja ti ta eglen spika mala. Mlada si ti za to, a i nije za žensko?

-Kakva te S pika spopala.Nisam ti ja ni Semka ,ni tvoja Simka , a ni  curica. pa da mi je anamo ona ko bulina za ramazana. Kod mene se grm već rascvjeto, malo me ko svrbi ali ništa strašno, vjerujem proći će.

Tamo u bašči , iza ograde od ćerpićnih ćeremide  javi se neki vrisak , ko da neko zapomaže.

-Idi bona vidi šta je onom čeljadetu.

-E u inad tebi neću!  I ne zovem se bona već Jardina i ne traži  ona neko mene, već rahmetli materu. E pa kad je zove,  neka joj ona pripomogne, mater joj je. A onoj ,  alajmanet Simki , partizani upucaše čovu, ona ni suze nije pustila, samo promrsila – pogančer.

Ovi katil što je bio zadužen da ga upuca došo Simki na žalost. Kažu u partizana adet – upucaš čovjeka, pa mu rafalno zapucaš po ženi ; ono ne za prave. No, Simka nije mutava bila . Još je svrabež ostavio nije, pa komunjaru omanđijala i premuntala, pa je ovaj oženio.

-Znači Simka se ponovo udala i ja mogu pjevati borbene.

-Kako hoćeš,ali se i prije mjesec dana rastala, čula da ti dolaziš,

-Pa što to odmah ne reče jadna bila.

-Nemoj se rano radovati. Simka se prije neki dan i treći put udala. Kaže sad je pravo zasvrbjelo, ne mere te na suho dočekati.

-Znači sad sam načisto propo.

-Kako ti kažeš. Zato sam  ti ja bolan rekla da nema Simke, da je umrla ne bi li se ti okreno i otišo, da se okupaš i uspristojiš. Možda na insana ličiš. Vako si ko duh koga su nagaravili brašnom i garom. Ajd, zdravo.

Heknu lajavica kapiđik brašnjavu insanu pred samim nosem.

Poslije on sazno da je Simka umrla , ha su njega Cionistima prodali.  Neki kažu od sušice, neki od tifusa. A ima hin koji jopet koji misle , da je tu  dertli damar  presuđivo.

Sažalio se Mojsijev otac sam na sebe, ko siroče nad siročetom. Sada više nikog na ovom dunjaluku nema.

A možda ima?

U glavi mu se namah  rađo plan. Nije on bez veze trošio vrijema kod čifa. Skonto , ono je goluždravo ptiče zbog njega belajli lajala i sebe sramotila, samo da ga pripremi na tugu i žalost  i njemu bude lakše. A i izgleda da je bome svjecki svrbi .Tako je dobro skonto plan da se nikad više nije raskonto od lajavice.

Vrno se namah sutradan , umiven , okupan , počešljan i u nove haljinke obučen. Čak i neke lakovane čiznice sa petom pet šest centi velikim, odnekud jamio i natandario . Al đabe mu. Metar i žilet i ni jedan cent više.Ali čife su uvijek kofrčave bile , čak i kad im hramove pale i ciklon B poklanjaju. I on se uvijek trsio da je viši nego je.

Kad je lajavica , oliti Jardina grdelinka otvorila kapidžik za ruku je jamio , odveo u đardin odmah iza šadrvana i  bez jene jedine riječi je ko bekanku povalio .  Ona nije stigla ili nije htjela da se pobuni . Bome je  svojski  češao i češljugario  sve do zore. Osladilo im se češljanje , on joj prizno da je radio i kamenolomu i tamo tuco kamen.  Predano  je nastavio  češljugariti. Tri djeteta je izrodila.

Prvo curica. Prvo pa žemsko,  kaki je u Jevreja red, pa onda dva sina po redu. Prvo se po redu rodi onaj stariji ,  pa onda se poslije njega po tabijatu rodi i onaj mlađi. Tako je od pamtivjeka bilo. Prvo se rađaju starija , pa za njima mlađa djeca. Drugačije ne ide , inače se ne bi znalo ni ko pije , ni ko meće. Lovu za plaćanje , dakako.   E taj prvi , odnosno stariji sin od dvojice, što je došo poslije one žemske  curice , a prije onog mlađeg brata  , bio vam je Mojsije, naš bjelavski blento.

Nije bio lajav na majku, ni malen na oca. Bio je malen za Zlatu sa svojih metar i dva žileta, ali taj žilet razlike mu otišo pravo  tamo gdje je Zlati naum palo. A Zlata mu poprilično lajava na majku bila.

E taj Mojsije,  je bio najčuveniji Bjelavski harmonikaš, slikar-soboslikar , moler i na kraju slikar  umjetnik i Zlatin ljubavnik. U mahali se to zvalo zagonđija – specijalista opšte prakse.  Ali mahalu su odavno proglasili zaostalom , retro što bi danaske rekli, pa se faćali tih modernih riječi ko budale plota.

Zlati i Mojsiju svejedno bilo kako su ih zvali. Njima je bitno bilo naći kotu gdje će se dobro počešati.  I nisu nikom govorili da je Zlata udata, pred razvodom i ima sina koji bi sa Mojsijem , rahat mogo kerapit hlopte. Jes’ da je Mojsije kojim slučajem znao kerapiti krpenjaču. Bilo je to zlatno doba Mojsijevog  nekerapenja baluna. Valjda je sve u genetici. I sve je znao o tucanju, iako nikad nije , ko babo mu , primirisao kamenolomu.

Mojsije nije bio obična beba. Njemu je trebalo samo sedam mjeseci da se rodi. Mnogi sumnjaju da je sedmanče. Ima i onih koji vjeruju u teoriju zavjere i olajavanje i kažu da je neko plaho premuntan.

Eh, bijahu to prelijepa, nevina vremena. Svak svakog mogo ili pokušavo preveslat. Nije bilo DNK. Riječ je bila svetinja.

Čudna li čuda

Prepoznatljivo podsjećanje ne …

Čudno,  zabrinuti smo, možda bez razloga.

Ali tko da zna?

Dani k'o neke bivše babe , samo riknjavaju, a godina ni habera. Kao da nemaju osjećaj za zlatno lišće koje   bojama jeseni,  ugođaj pletu .

Valjda misle  tu ni zlatne kašike i zlatne vreće sa nakitom ne pomažu. Ne znamo da li je  godina upoznata sa činjenicom da su zlatne kašike i vreće sa zlatom garant viza za pržun. To je vrlo smrtonosna i vrlo vrela činjenična kombinacija.

Nekima nikad dosta zlata , a opomene ne pomažu. Javlja se bliža i dalja familija sa preporukama:

-Ni blizu zlata, djelite ga narodu, siročadima i potrebitima ,  inače zaglavinjaste u ovoj užasnoj  vrelini kao mi.

Što bi poete rekli:

-Zlatili se vi ili ne zlatili, pržun vas čeka.

U prevodu:

Đematila, porodica i otac i majke i djeca se pržunat trebaju.

Dalje nećemo nabrajati radi uroka.

Basna o jednom papi, priča je o svim papama

Iz Arhiva

„ 7.februara/veljače 1878. umro je papa Pije IX, čiji je pontifikat trajao 31 godinu i 236 dana, najduže u istoriji katoličke crkve. Za vreme njegovog pontifikata crkvena (papska) država izgubila je najveći deo svojih teritorija, a papa se povukao u Vatikan (1870). Proglasio je 1854. dogmu o bezgrešnom začeću Bogorodice, a 1870. o infabilitetu (nepogrešivosti) pape.“

Tako su nas obavijestili hroničari.

Nama je Pio IX bio odavno poznat i nije nam nimalo drag. Ponekad ga pomenemo,onako uzgred.Najčešće basnovito.

Uostalom to ništa ne znači.Nama ni jedan papa nije ni najmanje drag.Razloga ima hejbet i mi ih malo po malo iznosimo.

Tako  Bosanac radi.Nauk porimio od djedova hiže iz Mila,žena i akšamluka.Polako i bez srkleta, čovjek će stići negdje, prije nego da se žureći osafunja.Ili neće stići.Tada nije do njega.Kažu viša sila.

„Pio IX. lat. Pius PP. IX. (Senigallia, Marche, 13. svibnja 1792. – Rim, 7. veljače 1878.), rođen kao Giovanni Maria Mastai Ferretti, 255. nasljednik apostola Petra, papa od 16. lipnja 1846. do smrti 1878.”

Dva imena i dva prezimena.Po jedno muško i jedno žensko  ime i prezime.Znači bio je napolica.Malo tamo,malo onamo.

Da ga samo malo protabirimo,

Nama nije nam interesantan do 1910. jer ne pričamo o Sodomi i Gomori. Te godine  bježi iz Rima zbog skandala.Ne pominju kakvog.Ono što mi znamo je ružno i nije  za javnost.

1914. godine  se htio  ugurat u skute pape Gurgura XVI, sa željom da se prikloni njegovoj plemićkoj gardi.

Dakle pape imaju dvije garde: plemičku i švicarsku.Plemićku za plemićko druženje.Švicarsku za švicarsko druženje.Oko pape nema pučanstva. Pučanstvu  je nanijećena glad i bijeda, inkvizicija i lomača.

Švicarski nož ima mnogo oštica i djelova.Može se za svašta upotrebiti ,čak i za bušenje  pijanog pluta na vinskim bocunima.

Švicarska garda je papama za osobne potrebe i sobna okruženja. Danas se takvi zovu tjelohranitelji ili stranjski: bodygard. Mi smo Vukovci i bukvalisti. Tjelohranitelj nama znači čovjek koji hrani tijelo.Nije jasno određeno čije.

Vatikan ima tisuću soba.Ali u njima se ne mogu desiti priče iz hiljadu jedne noći. Jer iz tih odaja su protjerane žene. Tamo su se uvijek dešavale neke mračne i pogane priče.Kako i ne bi?

Pape i katolička sveštena lica sami sebi odredili da budu hadumi i tetkice.Blentovije koje višestruko hule.

Ženidba je svetost i blagodat od neba data. Adam i Eva su prvi poznati bračni par. I ako ste dobro zapazili suprotnih su spolova.Ako u svetim knjigama nađete nešto drugačije,nije dobro za vas.

Ili ste skrenuli sa uma ,ili vam se pričinjava ili ste anamo onaj.Njemci kažu cvajtaš.mahalaši manje više slabo govore nacistički jezik, ali uvaj izraz su uhavizali i prihelvetili papama.

Čujemo ni pape ni cvećenici nisu imuni da takarli priče.Onda opet hule,jer su nebu zavjet dali da se neće takariti.Ni sa jednim polom,ni sa srednjim rodom.

Poslije probe, Maria Mastai je dobio nogu iz garde.Nije zadovoljio , odbijen je zbog epilepsije.Kažu, tada je bolovao od epilepsije.

Naši hećimi tvrde : jednom epilepsije,epilepsija zauvijek.Dakle budući papa koji je na svetoj šćemlijici proveo najviše od svih je epileptičar.

No čovjek je pedantan i uporan.Sa četrdeset godina 1818. Godine završio je  teologiju ,a porodica mu naštelila zaređenje za svećenika 1919.

Tek zaređeni ,malo bajati neženja , bez iskustva, u poslu,normalno, je insistirao je da mu  prva služba bude u sirotištu Tata Giovanni u Rimu. Ne znamo da li je to zbog imena ili zbog sklonosti prema djeci.Odmah je ostavljen je za rektora.Mnoga su djeca zakukala i vrištala u tom sirotišti. I  prije Đovanija i poslije.

Kroz život Giovasnni Farrettija redala su se petorica papa ,tri Pia VI-VIII,jedan Lav XII i Grgur XVI.Leo ga postavlja za biskupa,Gegur za nadbiskupa i kardinala ,a lobi  porodice Ferratti za papu. Šef lobista, dekan kardinalskog zbora daje  „ nesvtrstani“  prijedlog da se za papu  izabere najmlađi biskup.Vi ste već skontali ko je to.Tako je nastoličen Pie IX.

Kažu imao je liberalne stavove.Mi znamo koje.One nazadnjačke,jer ga inače konzervativni kardinali ne bi izabrali za papu.U misi pristupnici „godpodar grada i svijeta“ je svašta obećao  i sve  urnisao.

Prisvojio je svejtovnu vlast,ali je odbio biti na strani Italijana u borbi za samostalnost.Narod se pobunio ubio mu premijera vlade  i on bježi iz Rima,prerušen ,u šta drugo nego u ženu.Narod proglašava Rimsku republiku,ali papa Pie IX zove Francuzi koji u krvi guše mlađanu italijansku republiku.Tako se Pie IX pokazao kao pravi patriota.Vatikana i inkvizicije ,dakako.Svoje pučanstvo je klao.

Poslije se razletio na sve strane.Padavica čini svoje.Stalno je padao.Interesantno  i neuobičajeno za epileptičare,nije se povrijeđivao tamo gdje nije htio i uvijek je zalijegao je na stomak.

„Bulom “Ineffabilis” od 8. prosinca 1854. papa Pio IX. definirao je dogmu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije što je u nekim crkvenim krugovima povuklo pitanje papine nepogrešivosti, iako se Papa prije toga  savjetovao s biskupima iz cijelog svijeta.“

Vidjeste li ovu pamet.

“Ciglih” 1857. godina vaskoliki svijet zna sve o bezgrešnom začeću i cijelim svojim bićem vjeruje u nevinost blažene Marije , majke Isusove.

Onda se izrešetani maloumnik,epilepsijom dakako, javi, da on svoj muhur da.

Može mu se,  on je „gospodar grada i svijeta“.

Jes kako ne.Mere bit da bidne da je  gosdpodar bludnica i službenik  antihrista,kako mu poruči Jovan Evađelista.

Slaveći desetogodišnjicu svog akmakluka ,odnosno dogme o bezgrešnom zaćeću izdaje ecikliku Quanta cura. Pie IX  se bori protiv svega naprednog ,sa biberom po pilavu,  „ čuveni „  dodatak Syllabus . Njime je  Giovani Marija  želio svijet vrati petnaest vijekova unatrag,u vrijeme Konstantina I i Nikejskog sabora. u vrijeme.

Osuđivao je racionalizam, liberalizam, naturalizam, panteizam, socijalizam, komunizam, masonstvo, slobodnu misao ,ljubav i milost.

„ Francuska je zabranila njegovo objavljivanje, a pristaše ujedinjenja Italije iskoristile su Syllabus protiv Pape, kojeg će Giuseppe Garibaldi nazvati „vampirom Italije“.“

U međuvremenu ozvaničio je rad pedantnog salezijanskog reda,čije je  “osnovno poslanje (karizma) kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih.”

„  Kažu da je pomagao don Bosku da utemelji Salezijansku družbu ,tim je dobio zasluženi nadimak  – don Boskov papa.“ Vrlo dosljedno i pedantno.

Papa Pie IX nije završio posao.Trebao se obezbjediti da postane blaženi.

„Papa Pio IX. 8. prosinca 1869. otvara Prvi vatikanski sabor (20. ekumenski). Već na prvim sjednicama koncila, koji je otvoren u nazočnosti brojnih visokih gostiju među kojima je bilo i okrunjenih glava, na površinu je izbilo vidljivo neslaganje između pristaša i protivnika papine nepogrešivosti. Posebno su bili zapaženi govori đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je smatrao da „nepogrešivost pripada cijelom tijelu Crkve“, a ne osobi pape. Unatoč svojim stajalištima biskup Strossmayer je prihvatio odluku koncila o papinoj nepogrešivosti, koja je izglasana 13. srpnja 1870. s 471 glasom za, 88 ih je bilo protiv, a 62 suzdržana. Nepogrešivost pape kad govori ex cathedra (ex cathedra – lat., sa stolice (katedre) sv. Petra) o pitanjima vjere, tj. kad u svojstvu pastira i voditelja svih kršćana, kao vrhovni svećenik (pontifex maximus) svojom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora čuvati.“

Obezbjedio je blaženstvo,ali i gnjev cijele Italije i  Evrope  i oni su  1870. godine sveli  Vatikan  u njegove današnje granice.Trg sv.Petra i tri četiri kvadrata više.Pio IX je slobođen  rada na svjetovnom planu

Smatrajući se zatočenikom Pio IX. više nikada nije napustio Vatikan.

Godine 1985. papa Ivan Pavao II.,jedan od najvećih mrzitelja Bosne, donio je službenu izjavu o njegovom „herojskom životu“, a 3. rujna 2000. isti Papa ga je proglasio blaženim.“Herojski život“ Pia IX je na vlas istovjetan  onom koji je bio“ zaljubljen „ u njega. Mislimo ista fela.Dakako papa je papa i mora iste afinitete i misli nositi.

Sada obavezno slijede dva pitanja:

1.Kakva je to basna bez hajvana?

2.Koje je naravoučenije?

U ovoj basni ima toliko hajvanluka,da joj nisu potrebnu hajvani.Osim toga pape nisu muški insani.Oni su hadumice.To znači ni ljudi,ni hajvani,čitajte Quanta Cura & The Syllabus of Errors ,pa ćete skontati.

Pouka,ona glavna  je; ne  vjeruj infatilnim papama ni sveštenim licima,ma koje fele i sekte bio. Oni  jedan drugom  leđa štite .

Ostale pouke vi prokužite.

Baš su ljudi baksuzi

Nešto dumamo ; baš su ovi ljudi baksuzi.Mogli su ljudi nakantat hejbet godina. Zauvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto , to je slađe.

Koga briga za reprekusije. Ne m're se voćkicama  odoljet. A jopet neki nisu za jabuke, previše mirišu na grijeh i nisu toliko popularne , ko recimo smokvice.

O kaznama poslije branja i konzumacije otom potom , kada glava zaboli. A neštoi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša, čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli, od ljepote i divote.

Šta to? Kontate vi.

Ma voćka ta. Svaka. Ima ih hejbet i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj.

Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene?

Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli. I dalje dok je vika i svita.

Radi njih čovjeku biva žao ,što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.A rahat je mogo bit . A nije , upravo zvog  tih istih voćkica.

Joj ,što bi tada bila milenijska  fešta od vočki , po glavi insana.  Čovjek da poludi.

Neke blentovije načisto pomahnitaju. Izgube se i ne znaju kako brati voćke. Radi njih je  izmišljena sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se , ko fol , nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:

-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manite mi S.O.S -ova Nek se blentovije  podave, podave …

Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas  jako lijep i sunčan dan. Po računici koju nismo blesimetrom  skontali,  do kraja tog istog dana vrijeme bi se moglo mjenjati, ali značenje,pojam i video zapis o voćkicama zauvijek ostaje u malom mozgu, odmah do hipofize. Kažu od nje vazda  neki čudoredni belaj ispadne.

Taki vam je i odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.

Pa vi vidite šta vam je raditi.  Ako ste već iz rahatluka , hoće se reći raja , radi ljepote prognani , iskoristite vrijeme i naučite da berrte voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo u votaži, manje više je šuplja priča.

Što bi poete rekle:

-Snijeg pade na behar na voće.

-U prevodu:

Joj ,levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.

Kako je rat u prelijepoj Jugi počeo – Hećim i dijagnoze

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Ta posjeta nije  tema ovog zapisa. Bolnica bila niže ginekološko –  porođajne klinike , na kojoj je  Seka kodnog imena SEB ,   magistrirala i doktorirala , kako to ona tvrdi. Nije valjda da su se u njoj  dokumenta u ratu zagubili , dok je ona pomno pratila rat iz okupatorske Hrvatske , a poslije  okupatorske Otomanske  države , a muž joj i svekar sa minderpuzačkom bratijom  branili Bosnu sakriveni u trezorima  banke.

Dakle ta bolnica u kojoj niko nikada nije pronašao ni jedno od Sekinih 14 nedostajućih  čageta dostatnih za rad na KCUS i čupanju muških grkljana  je bila  sekundu desno od glavnih  laboratorija,. A takođe u onom vaktu i  preko puta , bocu više i lijevo od pionirske doline   U toj pionirskoj  glavna atrakcija su   lavovi koji  non stop riču riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova   ili posredno Debine i Omine posjete bolnici  izbio rat  u Jugoslaviji.

Deba prvenstveno , a potom i Oma , a bome i čitav konzilij se prihvatio posla , ono jaranski , pa mutili nešto sa  tovarišicama . Učili ih da poje :
-Crven fesić u dragana moga , joj mamo mamice.

Gdje je ljubav i ljepota jezik nikad nije prepreka .I tovarišice su dobro naučile lekciju.  Avaj ! O tome ćemo poslije.

Dakle , lavovi rikom ljude izbezumili, dok to jednog proljeća  dvadeset godina poslije pojanja tovarišica , atrideset godina prije sablazni nedostajećih ili kako Seb tvrdi , ukradenih dokumenata ,  nije  nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni kažu prosimo zvjerinje Evropske zajednice da nas sebi prihajal Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadila ta stalna prosidba  , pa seljakov s brgov pokušali  kultivirat  :
– Naučite neku po naški boni ne bili .

Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovar bio kenjac ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, alenke , biserke in ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i beznjedonosnih razloga opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali.

Ono zbog  prisnog općenja sa tujincima ,  lat. Dg. sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali ih , litijum ii elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Zbog toga smradaju, a nama ne treba   njihov smrad. Bolje što odoše, odahnusmo nema više prosidba i jodlovanja ko da su na vrh planinskih bregov. Malo im na vijek vjekova  bilo.

A za ono zavodljivo prosim ubavo mili moj ,  smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni jene lanut. Miogla bi umobolnica Franja jope proraditi.

Cigare 57 njihov izum ,a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ko da im tujini žene tandaraju; namah onoj majci zvijeri evropi na takarenje prilježiše.

Oni drugi što im ispod grla nešto klatara , i u pantalonama visi i bespomoćno landara ; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun zreo  bude.

Treći bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavove. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz; kažu vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Njih odmah oneređena vojska srbalja sa svih strana i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi.

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije svetih zvjeri vatikanskih protiv Bosne .

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom; one druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli ; kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od mojci i ditki, ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledava nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad ono tako kaže nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna možda nam nešto išareti.

Kod lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještačko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS – med./ lat. dijagnoza (dg.) mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna laički rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E jas mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku.

I još kaleme:

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio, u tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš narod nevini , braću da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu da predstav da on muhur na nj opiči.

A u sobi jako ona ženska umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet takijeh više nikad neće roditi , ni vidjeti. Šta ćeš,nisu oni krivi. Kriv svijet što ih ne razumije.

Pokušaj prekrajanja Bosne – Grbovnik,patrijarh Mojsije …

Grbovnik,patrijarh Mojsije, oni jašu gusle i na prangijama lete

 

Scenarij : Izrada  grbovnika bosanske vlastele

Njesto radnje: Kraljeva sutjeska

Likovi: mitroploit Mojsije i vikar Grgur Ilić 

Dodatak likova i radnji (mimo autorove volje) :Jahače i harmonikaša pozvo mitroplit Mojsije Putnik u besjedu o grbovima.Misli  takvo što bez konzilija ne smije proći.

Znate li da smo pisali o Grbovima bosanske vlatele?Jesmo!Ako niste čitali , žao nam je.Trebali ste,poučno je.

Mi sadržaj prethodnih epizoda ne prepričavamo. Nekad to nije ni bitno,kod nas skoro svaka epizoda (nastavak) fura sam za sebe.

Imali smo poučan nastavak prošle epizode ali nam ga neki ukrali u namjeri da ga falsifikuju,prekroje i proture javnosti da bi nas diskreditovali i u bulu uvalili.

Nismo mi naivni. Njihovog se uradka dokopali;mrven po Bosanski ugladili i

sada ga prije njih objavljujemo:

 Lažovi i krojači

Nema sumnje ili je gornji ili donji tekst fojničkog  grbovničkog svjedočenja  naknadno ubačen.A možda i nije.Mi skeptični kao što smo uvijek bili pomišljamo na ovaj scenarij:

Nije grbovnik nastao tek tako.Jok,nikako.

Prirodno,historijski,istorijski ili pak povijesnui tok mogućnosti nastajanja  grbovnika smo već isključili.

Na grbovima se radilo se svojski i zajednički.

Sastala se družba krojača,niko šivaće mašine nema.Sve sama sveštena lica,jal'su fratri jal’ su popovi.Hodža ovdje ni primirisat.Žao nam je.Ne zbog hodža,oni su svakako zaslužili prisustvo ili ne prisustvo.Sveštena i učena lica ne treba razdvajat.Žao nam nas samih.Dobro bi hodže  pasovali u ovoj priči,iako ne piju,koliko mi znamo,bar neki od njih.

Rahmetlija,nama dragi Hafiz Cico i ne baš drag hodža Amer Mujo Cero;oni nisu pili;to nikako.Oni su lokali.Nisu krivi,slušali Debu kad je rekao da je lokanje samo izvedenica od  Lokativa. Sedmi padež određuje destinaciju.Ako Lokativ tako kaže,a to je pismen iz gramatike,a ne iz birtije,čo'ek ga mora slušati i lokati. Đeš’ ba vjerovati Debi.Jednom hodži halal bilo,drugom kom si kom sa;kako mu bude određeno.Nažalost ništa o tim grbovima hodžama ne možemo priheftati.

A da prave svoje neke grbove, zastava i bule mimo bosanskog  svijeta,prave.Svako malo,pa opet  svako malo,nešto mjenjaju i prekrajaju. I još gore stvari čine .Neke stranjskije grbove,riječi i zastave ubacuju.

Grga i Mojsije nam grbove i zastave iz komšiluka donijeli.Ništa strašno da nas dvije rijeke i dva instrumenta ne dijele .Krvava Sava i krvava Drina.Ne zna se koja je krvavija.Samo je Drina , čini se češće krvavija bila.Bojili ih krvlju –  jal’ zakrvavljene ustaše , jal’ zakrvavljeni četnici;sve samo go fašista i monstrum.

Bilo je takmičenje ko će veći genocid napraviti.Igralo se na sportski i fer način na dva poluvremena,cifre milionske,zasluge nacističke.

Prvo poluvrijeme,ono četeres i neke dobili zapadne komšije,kamatozni bombaši kroatjanci, nešto malo veća razlika.

Drugo poluvrijeme ono devedeset i neke dobili četiri S srbalji isto nekom većom razlikom.Trenutno je rezultat nerješen.

Danas bi kladioničari rekli namješten rezultat.Kladioničari sve znaju.

Nezavisni i nepristrasni komentator predložio da se treći i odlučujuči susret zbije na ravnicama Slavonije i Vojvodine,negdje na po puta  između zvijeri.

Nema u finalu neriješeno.Kom obojci kom opanci,u njih toga ima na bacanje. Ovaj put fer bi se odigralo demokratski, bez treće strane. Novi svjetski poredak insistira na demokratiji.

A boj polje,hem široko,hem plodno,može namah upit svu krvcu i namah pođubrit plodne njive.Može se predhnuti,ne ko na Kosovu za dan završiti.Turci nefer igrali.Nema ono, završi se susret pa svako svojoj kući.Turci ostali pet i po de šest vijekova.Ovi nacisti dvadesetog vijeka misle isto.Neće moći,ove noćiZzakačili se za pogrešnog i po običaju popušili.

Organizovao bi komentator i medije novog svjetskog poretka,one druge genocidne sorte.Igralo bi se do konačnog pobjednika.Ako treba i produžetke.Gdje ćeš naći bolje a besplatnije đubrivoi domovinu učiniti uslugu.Rješili se đubriva i zemlja plodna.

Kažu za sve je krivo jahanje gusala i  let prangija.Dođe mu to ko neka dobra izvlakuša.Milioni mrtvih a ti kažeš krivo je neko ćemane: klavir, harmonika, harfa,balalajka,truba, saksofon,def,triangl,kasenjete, trzalica,instrumenata i pomagala hejbet..

Svi aplaudiraju,nije genocid,nije čovjek kriv,kriv je pojedinac koji svira ćemane,zanio se.Najviše vole negirati oni razrooki svinjoliki  degenerici, cvajtaši,pogančeri i njihova svojta.

E toga ima u izobilju.I coprnice vole da jašu i lete.

Uz prangije koje lete i gusle koje se jašu se lakše kolje.Ponese čovjeka muzika rodne zemlje srca i ne osjetiš ni napor ni umor.Vijekovima uvježbavali ljudi.Ne mogu se tek tako uzeti gusle i prangije i klati ljudi.Treba to orkestralno uvježbati.Vijekovi za to trebaju.

Nemojte slučajno biskupa i mitropolita,za nešto optuživati ili u fetve ili bule uvaljivat.Ni slučajno,to su male mace,nikome oni zlo ne bi učinili,samo su htjeli dijelove svoga naroda udomiti.Domoljibi su to.Nema  veze ako neke druge naroda za domoljublje treba istrijebiti.

Kuvalo se to još otprije.Zapisano je da je papa Grgur IX  Popušlić 1.234 god. organizovao inkvizicijsku klanicu na Bosnu.Po uspjehu pohoda su ga neki i prozvali.A možda i još zbog  nečega.Poslije skoro svaki papa krstaše na Bosnu slao.Njih nisu zvali popušlići.Dosadno je to.Tepali im na drugi način.

Tek ovaj novi papa Fanćesko odlučio se pozabavit tom sortom.Dajte mu roka,zaslužio je.

Neće uspjeti,garantujemo.To se zlo vijekovima od Pavleta i Savleta ukorijenjivalo.

Krojači grbovnika svjedoče da je srbalj Dušan silni 1350 upao u Bosnu.Pohod se razvukao kao nešto ljigavo,pa ga u narodu prozvali Dušan Slinići.Od jeda za godinu,dvije rikno.Na vrijeme,ovi njegovi i bez mora i ilira ostali. Sada nek vide kako je bilo Balaševiću.

Neka tako treba Vrijeme će pokazati hoće li ostati bez Sandžaka i Vojvodine.Još da se plodne ravnice i vrijedni ljudi uhavizaju,a hoće,takare ih.Nije kod njih ništa brat brata , ili sin oca zaklat.To ti je svako malo,sad pa sad.I eto ti Obrenovića pašaluka.Taj Obrenović kuma,pobratima na spavanju zaklo.Taka im vjera.

Napadalo se Bosnu i prije i poslije,nebrojeno puta,a svi napadači homoseksualci postadoše, svo do jednog ga popušiše.

Mi se raspričali samo što ne dođosmo da Kulina bana,onog što je takario kćerku srbaljskog Stefana Nemanje pa je morao oženiti.Još mnogi je bosanski ban,kralj,paša,beg ,aga ili prosto Bosanac takario kraljeve kćeri i žene.Nikad silovao.Časnom Bosanacu to nije u krvi.Što'š silovati kad možeš na meraku akšamlijski ašik ljubu dobiti.I još ti zahvalne budu.

Čitali ste Mujo se uvalio Kraljici Mariji Tereziji na dvoru bečkom.Koliko bosanaca širom evrope ima,a da nisu svjesni porijekla i ne pitaj. Tma i tmuša nepregledna.Dobar ovaj Mak koju god prozboriš eto ti njega ko muhur.

Dakle sastali se Grga i Mojsije.Bio nekakav loš vakat,a gori se spremo.Za ta dolazeća vremena trebalo pripravit fermane,edikte , bule, poslanice, crtanija i načrtanija da se unaprid zna komu š'a valja radit.Ništa se na priliku ne smi pripustit.Takvi su stađuni,da prostiš.

Sastali se krojači,kažemo,sve sveštena lica nijedan Bosanac.Jednog ovlastio sviti čale,a drugi pravo pravcato iz Beča došo,sam sebe poslaniso.Sastali se za veliki sto od trpeze za dvanaest do trinaest čeljadeta,onaj vikarski za vikanje sjeli.Za trpezu sjeli i rujno vino u butelje k'o pijanci  nasuli.Ono trinaesto mjesto zna se kome je nanijećeno.Pozivnicu zaboraviše odaslat.Ko poslijednji dođe,jal'ne dođe,taj je svakako nagraisao.

Nasuli i skoroj diobi Bosne nazdravili.Na čelu im  fra.Grga  i  Mojsije.

Gdje god okreneš a ono neki se Mojsije strefi.Ne zna čo'ek jal je čifut,jal je pravoslavac,čafir latinlučki ili musliman,a može biti i sam firavun ili beduin se nacrtao.I među njih se i dan danas Mojsiji metiljaju.

Znano je,od Mojsija biblijskog da su se svi Mojsije zafrkano duševili i ljutito izgledali.Ali časnost nisu nikad iznevjerili.Koliko se zna?Takva im čehra i usud.

Sastajali se oni još od ranije od 1780.god..Veliki je to pos'o skupit,iscrtat, retuširat,prilagodit,oku svome i papinom i ostalih ugodit.I vuci (zvjeri) siti i sve ovce ,k'o fol , na broju.