Ah, taj mirisni razdiok / Igrokaz na dan 6. Avgust/Kolovoz,

 

Danas je 6.avgust/kolovoz, 2019. Ljeta Gospodnjeg.

Sa danađnjim 217 dana daun. Ne sumnjajući da će se vratiti ,gluho bilo da se ne vrate , predviđamo da

do kraja godine ima joj 148 dana.

Joj , jesmo pametni u mirisni  razdiok vas ljubimo, mile grlice.

O onom do  godine ne razmišljamo. Nismo ludi. Treba prvo potrošiti na najnježniji i najljubavniji

način dane i noći ove godine.

Konzumirati  onako po bosanski , koliko sati toliko …ćeifa. A šta ste vi mislili. Vjerovatno vam neke

takarsli stvari pale na neuki um.

Mi jopet, ne mnijemo da treba ponekad  malo  ohaniluti.

Ma koga briga za predah.  Predahnuće se tamo gdje se ne umara. Ovdje se može predahnuti samo da

bi se opet …, nepredahnulo.

Tražiti predah a đardin svojom raskošću i milinom mami? Čuvarica njegova čeznutljivim pogledomm

poziova?

-Dođi mili uberi me.

Nema se izbora. Već se zaroniti u đardin , kao u ocean i mahnitati kao dijete  u oceanu nejuzvišenijih

želja.

Prelijepi su ti đardini. Od neba stvoreni. Za dušu i tijelo mirisom i čarolijom okupani.

Uranjajući ne bojimo se grijeha .

Voljeti nije grijeh i nema ograničenja.

 

Što bi poete rekle:

Đarini , đardini mili u tebi su svi snovi moji.

 

U prevod:

Lipo mi je , ne da mi se buditi,

želim da probuđena ljepota traje i sni,

zauvik jubim te ja.

 

 

I još poete  kažu:

Milina je , dušo moja.

Ljubav , ljubav , ah ta ljubav.

Otvaranja galerije Bosna zemlja božije milosti 17.Jun/lipanj 2017.

 

Neobjavljeni detalji

oliti

Crtice o životu

 

Radostan , ali i tužan…

 

Hoćete život moj u čet'ri crtice ?

 

Merel’ nako , fotoslikično, uglavnom?

 

Crtica I.

Dolazak Jr Seniora i  Jr/Jr I

 

 

Jr/Jr II :

Varijanta A.

Joj,  dedinih Ljepotana, boli glava. (za javnost)

 

Varijanta B.

Joj , levata , deda ,  boli glava . ( interna)

 

Crtica II

We are zabezeknuti!

 

Šta ste zinuli? Ja samo malo gricnula.

 

Ništa ,ništa. Joj, lijepih slika, ljudi mili…

 

Čuj malo gricnula? Mašallah, tetka! Je l’ šta ostalo?

 

Crtica III

Slikarev slatki zdravstveni konzilij

 

I ja ću, kada odrastem,  ako Bog da, imati   hejbet ‘vakih slatkih konzilija k'o deda.

 

Ah, nekada!

 

Baš je ovi deda smiješan.

 

Crtica IV

 

 

 

Tahta?!

D'bro. D'bro.

Ovu ću crticu  da oćutim.

 

 

Savjet?

 

 

 

Basna o trudnicama i okruglim brojevima

 

 

Čitavu noć nismo oka sklopili. Zadeverali se . Razmišljali da li je  96-ica  okrugao broj kao što je

69-tka .

Dumali i dumali i dohavizali se. Vidi molim te. Ova dva broja okreneš napočke i isti su.

Dobro , nismo baš sami dumali i nismo sami skontali. Pomogla nam jedna grlica.

Nećete vjerovati ali bila je jako susretljiva i skoro da nam je preuzela incijativu u obrtanju prosto

proširenih činilaca.

Brojeva da kako!  A ća ste vi skontal?  Niste valjda pomislili da smo pozeri?

 

I sada vi, u inat nama , zato što niste skontali prevjeru okretaljki sa 69 na  96 , milsite da nijedan od

tih brojeva nije okrugao broj. Na volju vam.

 

Šestice i devetke su okrugli brojevi   ,isto  kao trudne žene ,kako god ih  natandarili.

Vama trudnice nisu okrugle?

Baš ste levati, ili u najmanju ruku  čudni insani. Zapitate li se kada , kako netrudnice postaju

trudnice , obajene ? Jašta nego im rode pelenaju djecu.

 

 

Joj ,mile naše trudnice.

Hem lijepe, hem punačke , hem okrugle ko  Viljamovke.

Ma nije nam naum pala viljamovka radi cuge . Jok , nikako.

 

Nego radi krušaka

Naravno onih rumenih, zdravih i oblih. Merak ih pomilovati po stomaku.

Trudnice , dabome.

Ne kruške. One su za havljanje ili za kazana.

I što ste zapeli za viljamovku, ko da nema drugih rakijetina.

 

Ima rakije i od šljive, i od duda, i kukurza, višnjevače, čak i jabuke.

Neki su  pokušali praviti brlju  i od tikvenjače i krompira.

Ništa, tankosava.

A neki pamrnjakovići pokušali jagode nagovoriti da se pretvore u rakiju.

Ono mere, ali skuplja pita  no tepsija. I mora se namah piti. Lako kvarljiva roba.

 

Isto ko ulične  prodavačice. Naravno cvijeća ili rakije , a šta ste vi mislili.

Neke ženske prodaju rakiju na trotoraru. Mere bit da bidne, ali mi ne nalećesmo na take

žemske.

 

Insan ko insan, samo što nije hajvan.

Počeli dumati od čega se sve rakija može praviti. Samo što nisu počeli peći rakiju sirnicu ili burek

rakiju.

Kontaju pite se peku isto ko rakija. A nikako nije isto.

Evo na primjer pite se peku u tepsiijama i rerni od špahreta. Najbolji je fijaker.

Normalno ne onaj sa konjima. Taj je za trudnice i akšam lijenštine.

A od rakije u fijakeru niko ne bi hajra imao. Ne onom sa konjima.

 

A nekima , jopet ,brlja draža od svih pita. Ili bilo kakvog ića. Čak ni vodu ne begenišu.

Ni za kupanje.

Njih ćete lako prepoznati. Suhi ko ljeskova grana usred zime.

I modri, haman ko ledenjak sa Antartike.

Kako ne bi bili modri?

Rakija im udari ili na jetru ili na bubrege. I jene i druge.

Koincidencija. Crna i bijela đigerica. Crni i bijeli bubrezi.

Specijaliteti za meze. Nećemo širit priču.

I oni modri se naglo  istope. Valjda i njih zahvatilo ovo globalbno zatopljavanje.

Pa kopne ko jetre i bubrezi natopljeni u čisti alkohol, a mere i u  formaldehid.

 

Što bi poete rekle:

-Zlo se zlim vraća ćim ne vjerujete teoriju o okruglosti sparenih ćinilaca , hože se reći brojeva

brojeva 6 i 9.

U prevodu:

-Wilijamka i žena nemaju nikakve veze. Osim što su oble, rumene, sočne, jedre,

slatke…i mogu se konzumirati. Svaka na svoij način , dakako.

 

Vako se može čitav dan , a bome najpoželjnije  obnoć. Bolje prestati dok je vakat. Ima se pametnijeg

posla sa ženama raditi.

Ha, šta vi mislite?

Valja ova?

Rujanje u sedmom mjesecu

 

 

A sve češće  mislimo, ovi mjeseci su naopako rađeni.  Eto sedmicom označen deveti mjesec. Ispada da se jeleni rujaju u sedmom mjesecu.A , vjerujte na kalem ,ne rujaju.Najžešće i najžešže  se tandare  u devetom mjesecu .

Joj, neukih ljudi cvijeće naše.Ne u devetom mjesecu trudnoće , već po kalendaru zadrtih.Nisu ludi da se rujaju usred ljeta u julijevom mjesecu , po najvećoj  žegi i vručini. Mogli bi riknuti.Oliti crknuti, a to nije daleko od krepati. A i voćkicama  malo .

Ovako vam to ide. U sedmom mjesecu koji je u stvari deveti , otpada voće sa grana i fermentira se.  Otpada i lišće zlatno,ali ono je radi dekora.Znači voće se pretvara s u alkoholne bombice.Životinje opijene alkoholom počinju da se „narazumno“ vladaju ,odnosno tandaraju.

Ako ne znate šta znači tandarati ,ko vam kriv.Nećemo vas po stare dane   učiti bontonu i praviti se fini.Nismo istočnjaci iz Švedske.

Sada će te se pitati odkle švedi istočnjaci,zar nisu gruntom obilježeni k'o nordmani.A ća ga mi znamo.Nama od malih nogu trube da su šveđani istočnjaci.Šta mu to znači, pitajte istočnjake kad ih sretnete.

Da se manemo toponima i vratimo zoologizmima.E vidite fermentirane voćke udare u glave, i među noge životinja.Jer i životinje kao insani ponekad razmišljaju onim što im je među nogama. Doduše rjeđe od ljudi,jer su pametnije i manje belaja rade.

I eto ,tada dolazi do frke od rujanja. U prevodu sa hrvatskog na čisti kolokvijalni i milenijski , nepatvoreni bosanski jezik  , rujanje znači parenje,a opet u čisto bosansko-mahalskom žargonu  to se prevodi kao tandaranje. E sada u tom kolopletu tandali plesa, najglasniji je zov jelena na paranje, oliti rujanje.

Zbog tog neodoljivog ljubavnog poja, čitav jedna mjesec od tr'set dana je dobija ime.I kako jeleni nemaju takulina i šugamana , moraju se boriti za žensku.Sve odjekuje od buke.Poslije i od onog,kad pobjednik natandari nagradu.

Znate već čega. Ako ne znate,ko vam kriv. Jal'ste hadumi , jal'tetkice.

 

Da ne mislite da lupetamo bez veze, daujemo vam uvid u osnov našeg lupetanja sa vezo:m:

7 (number) , Latin septum

7 (seven) is the natural number following 6 and preceding 8.

Dakle latini deveti mjesec krstili kao sedmi.

Valjda kontali niko ne zna latinski,

samo su zaboravili da su mahalaši velike raskopuše.

 

 

Sebija Izeti opet hoće da čupa grkljane

 

 

Poslije dugo vremena , hajd recimo za sada jedna žena se javila.

Poželjela da nekom čupa grkljane.

Normalno može joj se .

Pogađate o kome se radi?

ne. Kviz ide dalje.

Iza njene muškosti je njen muž Bakir Izeti  i cjelokupna SDA ( za neupućene skraćenica za Stranka

demokratske akcije ) .

Dugo vam je trebalo da skonatate.

Baš ste neuki.

Sasvim je izvjesno da se radi   o Sebiji Izeti.

Od svih žena , samo je ona “možna” udariti na jadne muškinje.

Sada je opalila po Konakoviću.

Opravdano ili neopravdano , izgleda da će to rješavati sudsko , tužilačke instance  pod jurisdikcijom

časnih i zaprisegnutih branilaca tronacionalističke bagre i fukare , potkovnih i obrazovno upitnih ,

Milana  Tegeltije , Ružice Jokić i ostale klape.

 

No ,  to je njihov problem i njihov teren . Borba za vlast. nekome će se obiti o glavu.

 

Fokus našeg interesovanja je riječnik žene koja preferira da zauvijek ostane prva ,

hajd recimo žena , jednog dijela bosanskog pučanstva.

 

Napravićemo dvije digresije.

Obadvije su iz obrazovanja i nadovezuju se na riječi pomenute individue  izgovorene

u intervjuu za portal Radio Sarajevo

 

Svojevremeno je u sarajevskoj II gimnaziji kao spremačica/higijeničarka/ spremačica radila

časna hanuma Šuhreta . Đaci i osoblje su je zvali Šuhra. Boila je poznata da nema dlake na jeziku

i da nema pardona ni prema kome.

 

Međutim odgoj je   sprečavao da pusti jezik na pašu i lupeta riječi nedostojne jedne

dame/gospođe/hanume , ili što truli englezi rekli lejdi.

Dakle , bila je vrlo oštra , konkretna, prava jezikara ,ali u svoj svojoj nepismenosti  ( mala matura) i

neobrazovanosti ,  strogo je pazila na kućni odgoj i riječnik .

 

Obrazovanje je relativna stvar, kao i način njegovog sticanja i forsiranja.

Sebija je rođena 1960. godine. Od 1989. do 1990. godine radila je kao lekar pripravnik na Klinici za plastičnu i rekostruktivnu hirurgiju pri Univerzitetsko-kliničkom centru u Sarajevu. Znači sa dolaskom Izetija na  vlast  , ona se 39 godini zaposlila kao pripravnik.

I tadase geometrijskom  progresijom ubrzava njena karijera, to se može lako upratiti.

Početkom rata u Bosni i Hercegovini specijalizaciju je nastavila u Kliničkom centru „Sveti duh“ na Sveučilištu u Zagrebu. Secijalizacija pod mentorstvom dr.Asima Kurjaka je trajala čitav rat.

Dakle , dotična je rat provela u Zagrebu , u prestolnici  gdje je fungirao združeni zločinački poduhvat

protiv Bosne i Hercegovine, dok je ” njen ” narod  ubijan od ustaških zločinaca.

Njen muž je barem rat proveo u sarajevu sakrivajući se u bunkerima i trezorima.

 

No ni Kurjak joj nije mogao pomoći da u daljem obrazovanju. Morala se vratiti u Sarajevo i

Magistrirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Sarajevu , valjda došpisnim tečajem,

jer  je čudom , i proviđenjem  odmah po povratku iz Zagreba ,  godine 1996. postala asistent na

Medicinskom fakultetu.

 

Mi nismo istraživači , ali eto Konakoviću materijala za argumentovano obrazlaganje

njenog obrazovanje , budućih zaposlenja, načina , sile i prisile itd. itd.

 

Mi pamtimo povorku od 15.ooo / 25.000 ljudi koji su izašli na ulice i demonstrirali protiv njenog

nasilnog / sileđijskog izbora umjesto časnog čovjeka Nakaša.

Mi posmatramo njeno čistilište časnih i stručnih ljudi.

 

Naravoučenije:

I osjećamo , a riejtko se varamo  , još  od prvog čupanja grkljanja ,    teško da  od nje može postatii

dama.

 

 

 

 

 

 

Naša rahmetli tetka Hankija

 

Naša rahmetli , mnogo blažena tetka Hankija , koju smo iz milošte ponekad slovkali Hanifa  je znala , napamet , bez kanafa Maja i bez kompjutera neukih, nabrojati sve pretke do unazad 9.999 godine.Ovo nema veze sa njenom djevičanskom osobinom da je voljela po kući i đardinu šetati naga, a ni’ joj bilo ime Nagorka.

Sasvim logično .Koliko mnijemo , ako ikada, ikako mnijemo, ni jednu Hanifu , a kamoli Hankiju  nisu zvali Nagorka, čak ni Zagorka, iako su se sve voljele i na gori i za gorom… , ma , valjda šetati,jašta.Ili goriti.Tko da zna?Hoće to kad se upali.Vrućina dabome.

Nije nam baš ni tetka bila, ali smo je svi tako zvali.I što'no bi neuki  posumnjali , poneki incest uradili.

Taki smo mi,pazimo na rodbinske veze.

Lako je njoj bilo. Imala je porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali jal’ je od  bukovine , po bosanski ili od neke druge here  voćke. Kako ga je voljela zalagumati, mislimo da je najvjerovatnije  bilo šljivovo  ili barem kruškino stablo. A mere bit’ i od jabuke. A more, vala,  bit i od duda. Svašta je voljela šuknuti. Koliko se razumijemo u pijaču, to stablo  nije bilo od vinove loze , garant ,  iako nikad nije birala šta će salijevati. Jer kako nas je učila,vino se gaji na čokotima , ne na stablu.

Znajući to tetka Hankija, kad su je zluradi pitali kada će prestati lagumati i pricrvljivati,bi samo odmahnula rukom, nasmijala se i rekla:

-Kad na vrbi grožđe rodi i kad ne bude blentovija!

Kada bi je pitali zašto stablo broji samo  do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj  poker četiri devetke vazda  lovu nosio. Osim kada nije nosio.

Tada je bila zijan; mislite vi?

Đe će ba,  tetka Hankija , sa onim svojim raskošnim legitimitetima biti zijan?Jeste li normalni?

I ta naša  tetka Hankija je bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , voljela je i  pricvrljiti. Ma, pravo se bacila na nas. Ne samo figurativno.
Ne znate šta je voljela pricvrljiti?

Baš  ste jadni!

Imala je , boni  bili ,  klavir, pa valjda  pricrvljivala dirke na klaviru. A možda i nešto drugo.U svojoj čednosti mnogo naivna bila. Klavir je bio, oni, starinski  od drveta i eto belaja.  Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti. Inače belaj!Imaš crva , a ne pricrvljiti, namah u crvotočini, koje su male, ali nalik crnoj rupi, i zabiti , veliki jazuk .

A i klavir joj bio oni veliki ,  za četiri ruke , ha sa jedne, ha sa druge strane.

Moš'te misliti , tastature i sa jedne i sa druge bande.

A mogao se urediti k'o francuski ležaj sa baldahinom. I bio uređen u tetkinom zlatnom dobu. Kasnije je preuređen u budoar.Šta se može promet se povećao. A budoar (ih, ne znate šta je to?)je elegantno namešten salon jedne blažene dame , za oblačenje i doterivanje.I normalno za svlačenje.Jer kako ćeš se obući ako se prije toga nećeš svući.I nešto pricrvljiti , ako se pojavi u buidoaru,oliti klaviru.

Voljela nam tetka Hankija francusku ljubav, a nije bila francuska  sobarica. Mošte zamisliti to!?

Bila sarajevska hadžinica,baš ko i mi, samo što smo mi bili hadžije.Znate valjda da je razlika samo u jendoj stavci.Zato su ljudi vazda sumnjali da smo sa tetkom Hankijomipak u rodu, samo da bi nam neku mahanu prihelvetili.

Vi mislite , mi nešto izmišljamo!?

Eh,da ste poznavali našu blaženu tetku Hankiju , zabrinuli biste se što  smo jako skromni i možda malo naivni…Aha!

Šta je ta svašta znala i radila. Hoćete da vam nabrajamo? Nemojte, trebaće vam sve do jedne umišljene kreacionističke godine. I pride koja.

Ipak vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu , da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila , nakitila i do poslijednjeg daha upražnjivala.Sve je radila kao da je idući čas onaj garantovani,poslijednji jazuk dan.I jednoć je bio.

Htjela ona da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, neki kažu i nevinost, poklonila.A bome i starost.

Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju. Bojali se , kakva je nahero nasađivana bila,i u tvrdo i u meko,i u sridu; da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono k'o neki otpadnuti nokat tanka. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.

Ma , pustite više  tetku Hankiju na miru , neka joj je pokoj duši, jer mi ne volimo olajavati.

Snalažljiva je ona, ko svaka mačka.Kako god i odakle god je baciš (nasadiš ili nabaciš ili nešto slično) ,ona se sva sretna , a bome i srećna na leđa dočeka.Ma prava čigra.Vjerujte nam na rič! Znamo o čemu baljezgamo.

I odaćemo njenu najveću tajnu. Valjda nam neće zamjeriti. Nije ništa posebno.

Nameračila se na dženet.Kažu da u svetim knjigama pročitala da tamo imaju rijeke vina koje ne opijaju i od kojeg nema mamurluka.I što je još  poslastica  priko svega , a u suglasju njenih želja , vino služe djevci , ko  netaknuti biseri u niski đerdana.

Joj rahatlika ljudi milu. blago našoj, blaženoj tetki Hankiji!Valjda ste sada skontali zašto je čitav život bila naga i blažena.Ili barem veći dio. Nit je glava boli nit…uh dalje ne smijemo.Takarli razmišljanja, a mi smo veoma vaspitani i obrazli mahalaši ,a i bojimo se pržuna.

 

Brojevi

 

Vi milsite da šeset šest oliti  šesetšest nije okrugao broj. Na volju vam.

Šestica je broj okrugao kao trudna žena.

Vama trudnice nisu okrugle?

Baš ste levati, ili u najmanju ruku  čudni insani.

 

Joj ,mile naše trudnice.

Hem lijepe, hem punačke , hem okrugle ko  Viljamovke.

Ma nije nam naum pala viljamovka radi rakije. Jok , nikako.

 

Nego radi krušaka

Naravno onih rumenih, zdravih i oblih. Merak ih pomilovati po stomaku.

Trudnice , dabome.

Ne kruške. One su za havljanje ili za kazana. I što ste zapeli za viljamovku.

Ko da nema drugih rakijetina.

 

Ima rakije i od šljive, i od duda, i kukurza, višnjevače, čak i jabuke.

Neki su  pokušali praviti brlju  i od tikvenjače i krompira.

Ništa, tankosava.

A neki pamrnjakovići pokušali jagode nagovoriti da se pretvore u rakiju.

Ono mere, ali skuplja pita  no tepsija. I mora se namah piti. Lako kvarljiva roba.

Isto ko ulične  prodavačice. Naravno cvijeća, a šta ste vi mislili.

Neke ženske prodaju rakiju na trotoraru. Mere bit da bidne, ali mi ne nalećesmo na take

žemske.

 

Insan ko insan, samo što nije hajvan, a svakako je gori od hajvana.

Počeli dumati od čega se sve rakija može praviti. Samo što nisu počeli peći rakiju sirnicu ili burek rakiju kazaniti.

Kontaju pite se peku isto ko rakija. A nikako nije isto.

Evo na primjer pite se peku u tepsiijama i rerni od špahreta. Najbolji je fijaker.

Normalno ne onaj sa konjima. Taj je za trudnice i lijenštine.

A od rakije u fijakeru niko ne bi hajra imao. Ne onom sa konjima.

 

A nekima , jopet ,brlja draža od svih pita. Ili bilo kakvog ića. Čak ni vodu ne begenišu. Ni za kupanje.

Njih ćete lako prepoznati. Suhi ko ljeskova grana usred zime.

I modri, haman ko ledenjak sa Antartike.
Kako ne bi bili modri?

Rakija im udari ili na jetru ili na bubrege. I jene i druge.

Koincidencija. Crna i bijela đigerica. Crni i bijeli bubrezi.

Specijaliteti za meze. Nećemo širit priču.

I oni modri se naglo  istope. Valjda i njih zahvatilo ovo globalbno zatopljavanje.

Pa kopne ko jetre i bubrezi natopljeni u čisti alkohol, a mere i u  formaldehid.

Što bi poete rekle:

-Zlo se zlim vraća.

U prevodu vilijamka i žena nemaju nikakve veze. Osim što su oble, rumene, sočne, jedre,

slatke…

Vako se može čitav dan , a bome i obnoć. Bolje prestati dok je vakat. Ima se pametnijeg posla sa ženama raditi.

Ha, šta vi mislite!

Jel’ ova dobra?

 

Pokušaj prekrajanja Bosne / Grbovnik, patrijarh Mojsije…IV Dio

 

Grbovnik, patrijarh Mojsije,  oni jašu gusle i na prangijama lete

IV Dio

 

A možda Mojsija samo grč od pisanja napao.Nije šala izumitelj bio,Patent o toleranciji  između latina i pravoslavlja napiso.Najprije će biti giht ga nap'o pa mu se neki prsti zgrčili.Nije ni znao,da je konzilij pitao ovaj bi mu dijagnozu reko:

„Vakat mri't ili mrijet,nema treće.“

Kratko i jasno nema tu vrdavo,nego pravo u čelenku.Macola je zato zakon.Pitajte jal’  naše ustaše jasenovačke one hrvacke,jal’ naše četnike srebreničke srbaljske.

Deba najviše volio one riječi zahvalne za rimu.Nije pjesnik ali volio rimu.Jedva čeko da neko zine ili kaže po hrvacki ili srbaljski.Riječi za rime i stiha dušu dale.Jest da mu je palatalizacija lošija strana.Malo tepo i jezik mu,naročito kad popije,ma dovoljno čep da lizne,dobro frljfo.

Gledaj,nuto i pazi!

Krenuo Deba u nabrajanje,zna se čemu to vodi.

Hrvacki kraćanac oli'ti  srbaljski grmalj.

Joj, mjako da sam nešto pismen ko vi ja bi milje i milje tautologija za četiri tona  i za desetku složio.Ovako hrvaćki i srbaljski na ekspoze moram svesti.

Nećemo sada Deba o stihu i rimi,nećemo radi domaćina molim te,nije fer.Ni prostora više nema,ni prota se još nije eksponiro,a treba i muhur dati.

Iskrstiše se,poljubiše se sveštena lica,nekom milo,nekom nije,za sto ve'ki sjedoše,rujnijeh vina se narodskijeh dohvatiše.Što narod može napravit vino to niko ne može.Zato fratri i popovi najviše narodsko vole,sve narodsko k'o medovina ili reš janjetina niz grlo klizi.Ne moraš ni gutat ni žvakat.Hodži ne nosi vino.Zato je uvijek nako kisao,nikakav.Njemu samo keš kresni i nema kiselo već na cvjetno lice sihire prislanja. Njihovo,fratarsko,popovsko vino ili bilo šta drugo njino im nikako niz grlo ne ide.Sve to za njih nije dovoljno dobro, zato svoje radinost jal’ skupo prodaju jal’ debelo kriju,za kasnije.

 Sjede oni i piju.Treći ćokanj onaj veći od milja polovka pri kraju.Nemaju se njih dvojica šta dogovarat.Papski ferman stigo,crtači jal’ latinski jal’ pravoslavni su tu, pisari isto.

Istorječarima nema mjesta.Da ih pozovu morali bi pozvat onog baliju* Debu Medića.Znaju oni; Deba  historiju i prvenstveno lokativ ima u malom prstu i nigdje bez svog konzilija nije išao,sklon greškama.Pogotovo ne u crkveni ili samostanstski podrum.Jazuk Ako odeš sam moš ograisat ko papa;bilo koji.

Obiman je  posao.Ne može se šale prekrojit osam i po vijekova u jednu deceniju.Jok tu treba još najmanje toliko vremena prekrajat da bi se istina izbrisala.Eto brisali drvodelju i ubacivali i ubacuju jal’ Jovančicu jal’ Savleta.Ne da se drvodelja,žilav momak na svakom koraku, svakog dana im ga vikari.

Mojsije putnik pomirljiv kako je to već bio,već vidi kako konzilij dolazi.Samo što gusle iz prtjie uzeo nije,al’ konta neće domaće hadume i hanumice časne da vrijeđa.Čeka da oni prvi prangije izvade.Nije smio ni svoje misli sa biskupom podjeliti.Prvo nije red domaćin je.Drugo njegov podrum i nekako može bagatelisati,ali međ njegove ženske zarovit,ne ide to.I treće nešto mi brate previše vrckav,kukovima ko čoček,nije ga smio ni čestito bratski zagrlit da me ne obeščasti.

Malo mu milo,(možda malo više nego što bi hotio priznati),a malo nije što bi konzilij došao.

Milo mu,volio se i on za života provoditi,lokati i pricrvljiti,a „manastira mu“ i po koju igumaniju,sestru,snašu,cigančicu takariti,što bi reko Deba.Nije da nije biro,ali mu nekako lakše s reda išlo.Ponekad bi i neki ćirić fasovo,ništa strašno.Imaju časne i popadinke dobrih lijekova za svaku boljku.

Kako ćeš birati brate konzilijski Mojsije?Žensko je to,migavo,nasmijano,veselo,razigrano u damar bije.Vidi molim te putnik bečki Mojsije poče u prvom licu.Ovo se otima kontroli.

Evo iz glave mi ne ide,dva vijeka i pride tabirim onu tvoju serenadu, tvoju svirku,onaj bolero,onu  tvoju Zlatu i ašik ljube.Oni velovi,ona svetlost,onaj let ,srce da ti stane,koža ushrne,suze polete,mozak da se ukoči i još štošta pride.Joj koliko je to ljepote brate mili?Pa hajd ti nešto ne uradi,bolje se onda odmah upucati ko siroče.(Pošandrco patrijarh na konzilijski,sto posto.)

Nema ti kod konzilija ni cile mile.Ima da ima ili ima da ima,nema treće.Ni po babu ni po stričevima već konzilijski,jednoglasno.

Sabat ili surbota / Igrokaz na dan 10. Jul / Srpanj

 

Danas je srujeda  10. Jul / Srpanj 2019. godine 191 dan ove godine , a  preostalo je  krhkih 174 dana.

Vi nikad ne mislite da se,  recimo, na današnji dan, prije hejbet godina  desilo nešto što će bitno uticati na vaš život.

Eto recimo priča o surboti.

Uticala je na čitavo čovječanstvo. A ljudi nikad nisu čuli za nju.

Eto , ni  vi  ne znate da se nekad subota zvala surbota.

Ako nama ne vjerujete pitajte žene. One još i dan danaske kukaju zbog tog izbačenog slova R.

Kažu oštećene su, debelo su oštećene. Nama ih žao i vjerujemo im. Kako im bolan nećeš vjerovati. A bome nam i nas žao. I mi uskraćeni.

Znate ono:

Raj je bio uređen kako treba i po tabijatu. Ali ona firaunka Eva, naša pomajka  nam natakari praoca Adama, ko najvećeg levata i dobiše izgon iz raja.

I gdje će ih poslat?

Baš na Zemlju. Ne znamo zašto je ona izabrana od tih silnih mirijadi planeta , sunca i mjeseca.

Kažu ima vode i đardina, lijepog cvijeća i trave. I svega nečega baš za insane sve podređenog. Rečeno im :

-Idite pa tamo jedite zabranjeno voće koliko vam ćeif.

Ali detalji na Zemlji nisu ugajguljeni i morale se na brzaka stvari sređivati. Tako se dogovore takrli dani,do u tančine. To su oni oni dani za branje voće, ali samo ako u njihovom nazivu    ima slovo r . Ako nema, strogi post ili na mah pržun.

Eva ko Eve , nekako proturila surbotu kao šesti dan u sedmici. Vidi se namazanija mastima od onog blećka Adama. On neki jado izgleda bio. Na sve što Eva kaže on klepi ušima. Zato je prvo matrijarhat nastao. Garant.

I sve je dobro štimalo za Evu i za njene nasljednice dok se Jevreji ne pojaviše i “muškarčine” čopili vlast.I jade namah surbotu prozvali sabat. Dan u kome je grijeh bilo šta raditi, a naročite ne ono. što se radi surbotom.

Žene zavriskaše : Kakav vas  crni sabat snašao, to je naša  surbota.

Nema to veze sa Isusom ili black sabatom  . To ima veze sa farizejima. Kažu oni škrti , škrtiji od prosječnog Jevreja barem dva puta bili  i gledali da uštede gdje god stignu, čak i  na slovima.  Moš'te mislit’ koliko su štedljivi bili. A bili i licemjeri. Zalagali se za neku vjersku čistoću. I tako je dugo moralo da se ne praktikuje branje voća subotom. Zabranili i bilo kakav rad. Znači i ljenštine. To jopet podrazumjeva  i ima i  nema, onoga što je u raju zabranjeno.

Ali tu nije kraj. Starorimske, starogrčke i sve ostale staro žene se pobunile i zavele višeboštvo. Tamo se svaki   dana moglo brati voće. I bez obzira što je pola dunjaluka prešlo na monoteizam i dan danas vlada neznabožački sitem branja voća.

I ko kaže žene nisu moćne. Jesu , samo zaboravile svoje moći. Ili čekaju pravi vakat?

Dobili smo dojavu da Lizistrata , negdje na visinama kuka ko godina ,za njenim slavnim vremenima.

Jako brzo se smjenjuju dani. Ne mre ih čovjek ni pomilovati.

Što bi poete rekle:

Milovali ne milovali svi greju u nepovrat.

Svaki dan je prelijep za život.. Valjalo bi kada bi se svaki dan voljelo i ljubilo. Onda bi se zasigurnio našlo vremena i za djecu i starije.

U pevodu:

Volite se ljudi. I ono što neizostavno ide uz ljubav. Bez obzira na subotu ili surbotu.

Pokušaj prekrajanja Bosne / Grbovnik,patrijarh Mojsije, oni jašu gusle i na prangijama lete / III Dio

Nema ti kod konzilija ni cile mile.Ima da ima ili ima da ima,nema treće.Ni po babu ni po stričevima već konzilijski,jednoglasno.

Možda Deba ne bi skonto da u samostanu i nekih ženskinja ima?

Sporo vam on inače misli,a kad na hastalu rujna vinca hejbet zasvjetluca i pečeni vo ko opijum zamiriše ,zinula bi Debi  gospođica k'o  postojinska jama..Gospođica je zvao,niko je nije diro nit je smio.Ima mrtva glava da padne i jednom o kasnijim danima .Jeste,molimo se;valjda nije?Al'nećemo sada o tome nije fer prekidati ovu priču,konta patrijarh.

Možda bi se Herco i Lenji mutavi pravili,časne su to,iz njihovog puka su ?

Đe ćeš  ba dušu griješit pa majci reći:

“Ja zapeksinio časnu  našeg roda.“-ne bi  smjeli rijeti da je bilo malo više njih.

Nema veze što će majka reći:

„Ako je htjela nije ti grijeh.“ – i oprost dati.

„Ako nije,ti joj nebi ništa uradio što ona ne bi htjela,je li tako“-i opet bi majka oprostila.

Take su majke.Ima ih i da nisu take.

Fratrima,hodžama i popovima u vezi oprosta nisu vjerovali,a nisu voljeli džabaluka,bez veze pare bacati.Haram.Nije to tako jednostavno.Nisu to one sestre što stanuju na Bjelavama ili Provarama,ili one što na očnoj ili kožnom rade.Već one iz Kraljeve sutjeske.

Kad pomeneš Kraljevu sutjesku ili Bobovac sva ti se časnost svijeta u grudi stisne.I ti blistaš i Bosnu sanjaš.

(Prolupo popo,načisto,on i Bosna , to je  ko opanak i lakovane cipele,ili gusle i harmonika.)

Ali Mojsije i Dobri nebi se osvrtali pa sve da su iz njihovog roda.

Sve što je žensko i može laktom šteku dohvatiti i vrata otvoriti valja i dobro je.I ne samo da se ne bi osvrtali već bi i ostatku konzilija pamet zamutili.

O milodarnoj ljepoti da ne govorimo.Ta blaženost i nevinost ne bi imala šanse.Ne bi ih čovjek mogao po’ godine izbacit  iz manastira,garant.Koliki je ne bi ni izlaz sami mogli naći,a one ih ne bi njemu vodile,to je zasigurno.

Jedino jazuk ima tu onih muškinja što nisu muškinje,i onih muškinja što su muškinje ali nisu muškinje jer ženskinje ne traže.Valjda ih stariji oci za mladosti nisu naučili ili ih je stid.

(Vala prota sve nešto mota okolo kere na mala vrata ;kao Dobri kad stane figurisati u oblande uvijati,odnekud se ubacuje Deba,a čuje se smijeh Lenjog,možada se i Mojsijeva ramena klate.Recite im pederi onako po Bosanski jasno,glasno i u sridu,govnarsku im mamu ne takarim.Sada da  se  patrijarh ili ja pokušamo javiti sa onim:nije fer,nije korektno,to je diskriminacija,nije kreditibilno,to je govor mržnje,ne ide iz više razloga.Prvo to se priča otela kontroli.Drugo,glavno treba pomenuti;ili bi Deba razvezo do besvijesti ili bi Mojsije harmoniku hekno sa vrha samostana u ambis sutjeske,makar ona bilo amanet tri kralja .U svakom slučaju kraj,finito priče i čitalac osta uskraćem za svršetak.To već nije pošteno iako svršetnici nisu nikad onaki kako ih čitalac zamišlja.)

Mogli bi konziliju prijetiti pržunom,inkvizicijom,lomačama, fetvama, poslanicama.Ne daju ti oni pet  para na to.Ko se ikad plašio papirusa faličnih pogančera.

Odlutao Patrijarh,zamišlja sa konzilijem se druži,volio bi u njegovom vaktu da su živjeli i baš u ovom samostanu sa njim se družili.Ta vremena su bila nekako sporija,tiša,blaža.Što bi to akšamluci,fešte bile.Ni Rio im ne bi ravan bio.Pa zamišlja sestre sambe,čoček rumbe,poneka bolerka,baladica,e moralo se tu naći i par cigančica.Jedna za njega da godine liječi,jedna  za Debu da mu jetru zdravi i roštilj pazi.

I taman ti mitropolit Mojsije svoju cigančicu na srce prigrlio po kosi pomilovo,u sred grudi ga nešto udari,jednom pa drugi put.Udari bolan kao da mu neko dušu vadi ili grkljan čupa.Vidi klizi mu ciganka iz ruku,on ne može da je zadrži i glava mu na sto pada.Štap masline se sam od sebe lomi.Kažu to je peh,na zlo sluti.Poslijednje što vidi,cigančica mu prilazi,gleda ga u oči koje se mute,miluje ga po licu,plače i moli se za njega.On spokojno zatvara oči i blijedi.

Daleko je od Bosne do Beča.Nije tada helikoptera i Umprofora bilo.Kak'i!.Ako nađeš kočije za bolesnika dobro je.Inače taljige.Pa taljigaj iz srca Bosne do krajine.brdo do brda,zavoj do zavoja,dolina do dolina,rijeka do rijeke.Valja to prijeti,a čo'eku samo što odzvonilo nije.

Od krajine do save dva tri cigara taljiganja.Valja sada preko Save,svima već nečega preko glave.Kraljeva sutjeska otvara sva vrata,svi čuli za ujudurmu papsku.Od Save do Siska nije daleko.Dok dođeš do Zagreba već si prošo dobar dio puta,ali ni polovinu.Sada je već lakše,pukla ravnica i mekan put.Pređeš ti i zagoru,eto te opet uzbrdo i tada udariš na nekog zadrtog Slovenca.

Sve on prosim lepo,tovariš,šenkrat plaho kam se delal i slično.Uvijek se taj Slovenac plašio da će biti izrađen.Siromašna zemlja,siromašni ljudi,hladno i maglovito.Nepismeno.Neko bi reko siromašan duh.Nije bolan smrzo im se mozak od pogleda na ljepote jug-sjever i istok-zapad. Nekako ih nebo zakinulo.Zato kiseli i osvetoljubivi,samo svoji bili.Mimom svijeta.

Mitropolit svjetski čovjek;reko bi on,svaka ti čast ti će one jetime izradit ko Penelopa Odiseja.Mučki,hinjski iz potaje, a on radostan i ne zna za kukavička jaja.Tada onaj zadrti slovenac prolaz dao,nekoliko dukata cestarine uzeo.Nije on džaba Janša bio.Da li je rođak Kučanu ili Janezu bio,to ne znamo.

Od tog slovenca prenijeli  ga Dunavom do Beča ,gdje je još uvijek  znake života davao,smješak na licu imao,ali se nije osvijestio.Da li ga je to srce,zbog grijeha prema Bosni i straha od više sile ili anđelak tamnoputi spriječio grijeh da  napravi?Možda je čarolija konzilija za njega prejaka bila?

Bilo je kako je bilo.Nisu mu parastos napravili,rekvijum mu dali.Nisu ga ni za sveca proglasili,nije svoj kroj završio.

Ni smrt nečija krojače ne može zaustaviti.Rad na kroju je nastavio patrijarh/mitropolit Stefan Stratimirović,od grbovnika stratište napravio ničemu nalik.Nervićak bio,a bolje se sa fra.Grgom slago.Ne m'remo vam rijeti zašto?Odmah bi nas osuđivali.Nervićak bio i vino po povelji,svedočanstvu prosuo.Iako je književnost volio u nju se razumio k'o Mara daskara u neku stvar,pismen previše nije bio.Zna se; sa Vukom i Dositejem se o pismenosti i jeziku kačio i sporio.Zato je njegov  rukopis i her i kičast i nepismen.

Ne znam mogu dušu griješiti i bubat tek tako.Po pismenosti bi Stratimirović rod mogo biti onim Ohmučevićima,savjetovali mu oni o krojenju grbovnika,maheri za to bili.Ja bih  sve njihovo  pet šest puta provjerio.

Ovo o Patrijarhu nisam nikom smio pominjati.

Kako ću Mojsiju ispričat da mu je neki patrijarh mjerko Zlatu?

Kako ću Debi ispričat gdje ima dobrog pića i ića koje on nije kušo?

Pa onda da ima neki ženski samostan u vrh klisure,niđe muškog a guta posnog ženskinja,i stara i mlada!

Pa vrtovi,bašte,đardini,hamami,šadrvani,još i sauna ima.

Moro bi to konzilij sve  provjerit.Svaki od njih na svaku stvarčicu svoj biljeg,muhur udarit i upečatit.Koliko god to puta trebalo uraditi?Historie est mater studiorum et repeticium.Ostalo bi se tu i do godinu dana.Jest da toga mnogo ima i da bi se neke od ženskinje nekako bunile.Sa onim puritankama je možda i najlakše.Ima lijek za puritanstvo.Sa neuhvatljivo uhvatljivim ništa lakše.Ima i trećih,one samo zalegnu.

Nije se konziliju teško vratiti dvjesta dvadeset godina unatrag.Šta zna konzilij šta je vijek dva.Navikli oni na milenij,pedesetak godina  do vijek više.Bosna tada nastala ,a oni i dalje  na vijekove računat ne znaju.Njihovi susjedi još manje o vijekovima imaju pojma.Istočnim hronometar stao 1389 god.Kod zapadnih se historija nije micala,ono skoro da i nemaju svoje istorije,zato tuđu moraju prekrajat..Sto godina ovi,sto godina oni,pa neki drugi, i rako redom redali se bliži i dalji susjedi na kravate svakih sto godina.

Od nastanka Bosne konzilijumu se nije teško nigdje uvaliti.

Ono konziliju niko ne bi mogo ništa zamjeriti,ko je samostan i crkvu tjero da na Bosnu svako malo udaraju.Čast bosanska se mora braniti.Nekad u uvaljivanju prekrdašit debelo znaju, naročito onaj fićfirić Deba.Samo ga u pamet,u krestu dirni,eto ti belaja,mere velika nesreća izbiti.

Fata se zvijer, fata se za svaku sitnicu,ponajviše za krupnicu.Tako navikla.

Sada bi Baška Baša reko:Samo jedno jedino slovo u zadnjoj rečenici izmjeni i dobiješ rešenje rebusa,plus aforizam.Zakon je ta lijepa Bosančica.

Ponavljam da ovo nisam sve ovo nikom ispričao zato što vas moram zamoliti;nemojte ni vi.

Ispričaš li nešto jednom čovjeku u mahali,ili polu čovjeku  u Predvorju ,sutra čaršija gruha ko topovi sa Žute tabije.

I eto ti po’ mahale u kraljevu klisuru,briga njih koja je godina.Čim nešto tuhne eto njih.

A možda ništa neće biti.

Da će mi mnogi  rahmetli mater plaho pominjati,to zasigurno hoće.

( Oni još ono svoje novo krojenje nisu objavili!? Ako nisu i neće,ali nikad se ne zna. )

 

* riječ balija upotrebljena u izvornom značenju:

-balija od riječi bal = pčela

balija pčelar,narod pčela,pripadnik naroda pčelara

Debina majka i njena sestra u sred grada imale u svojoj bašti desetak košnica

 

-kovanica Balkan:

bal = pčela

kan = krv

bal + kan =  pčelar u krvi / pripadnik naroda pčelarea u krvi/ narodi u krvi

Balkan = zemlja okrvavljenih naroda

 

1.Pogađajte ko su najokrvavljeniji narodi Balkana?

-komunizam riječ balija veže za mahalu (vidi tumačenje mahale u Blekijevom riječniku) u smuslu:

neukog,neobrazovanog,siromašnog,jadnog čovjeka

2.Pogađajte gdje su sada komunisti i u kakve su se zvijeri pretvorili?

-fašisti,ustaše i četnici,sve samo benocidni koljač i ubica su su taj vulgarni,bestijalni i zvjerinji izraz počli upotrebljavati da bi označili svoje žrtve muslimane – nešto poput nacističke žute davideove zvujezde, odnosno da bise lakše mogli identifikocati i pogubiti.

3.O genocidnim zvijerima vam ne postavljamo pitanja.Njihova sudbina se zna:ustaše i četnici su sada u Hagu,ili nekim drugim zatvorima.Mnogi čekaju na red.Nekima je ludnica presudila,neki sami sebi.I ostalima slijedi slična sudbina.Bitno je da se genocidom sv i obznane i žigošu. o žigosani.

To je ujedno odgovor na veći dio razmišljanja pitanja 1.i 2.

Naše malenkosti se trude da svemu tome daju svoj udio..

 

 

/IV dio slijedi 10.Jula / Srpnja 2019./