Nema ti kod konzilija ni cile mile.Ima da ima ili ima da ima,nema treće.Ni po babu ni po stričevima već konzilijski,jednoglasno.
Možda Deba ne bi skonto da u samostanu i nekih ženskinja ima?
Sporo vam on inače misli,a kad na hastalu rujna vinca hejbet zasvjetluca i pečeni vo ko opijum zamiriše ,zinula bi Debi gospođica k'o postojinska jama..Gospođica je zvao,niko je nije diro nit je smio.Ima mrtva glava da padne i jednom o kasnijim danima .Jeste,molimo se;valjda nije?Al'nećemo sada o tome nije fer prekidati ovu priču,konta patrijarh.
Možda bi se Herco i Lenji mutavi pravili,časne su to,iz njihovog puka su ?
Đe ćeš ba dušu griješit pa majci reći:
“Ja zapeksinio časnu našeg roda.“-ne bi smjeli rijeti da je bilo malo više njih.
Nema veze što će majka reći:
„Ako je htjela nije ti grijeh.“ – i oprost dati.
„Ako nije,ti joj nebi ništa uradio što ona ne bi htjela,je li tako“-i opet bi majka oprostila.
Take su majke.Ima ih i da nisu take.
Fratrima,hodžama i popovima u vezi oprosta nisu vjerovali,a nisu voljeli džabaluka,bez veze pare bacati.Haram.Nije to tako jednostavno.Nisu to one sestre što stanuju na Bjelavama ili Provarama,ili one što na očnoj ili kožnom rade.Već one iz Kraljeve sutjeske.
Kad pomeneš Kraljevu sutjesku ili Bobovac sva ti se časnost svijeta u grudi stisne.I ti blistaš i Bosnu sanjaš.
(Prolupo popo,načisto,on i Bosna , to je ko opanak i lakovane cipele,ili gusle i harmonika.)
Ali Mojsije i Dobri nebi se osvrtali pa sve da su iz njihovog roda.
Sve što je žensko i može laktom šteku dohvatiti i vrata otvoriti valja i dobro je.I ne samo da se ne bi osvrtali već bi i ostatku konzilija pamet zamutili.
O milodarnoj ljepoti da ne govorimo.Ta blaženost i nevinost ne bi imala šanse.Ne bi ih čovjek mogao po’ godine izbacit iz manastira,garant.Koliki je ne bi ni izlaz sami mogli naći,a one ih ne bi njemu vodile,to je zasigurno.
Jedino jazuk ima tu onih muškinja što nisu muškinje,i onih muškinja što su muškinje ali nisu muškinje jer ženskinje ne traže.Valjda ih stariji oci za mladosti nisu naučili ili ih je stid.
(Vala prota sve nešto mota okolo kere na mala vrata ;kao Dobri kad stane figurisati u oblande uvijati,odnekud se ubacuje Deba,a čuje se smijeh Lenjog,možada se i Mojsijeva ramena klate.Recite im pederi onako po Bosanski jasno,glasno i u sridu,govnarsku im mamu ne takarim.Sada da se patrijarh ili ja pokušamo javiti sa onim:nije fer,nije korektno,to je diskriminacija,nije kreditibilno,to je govor mržnje,ne ide iz više razloga.Prvo to se priča otela kontroli.Drugo,glavno treba pomenuti;ili bi Deba razvezo do besvijesti ili bi Mojsije harmoniku hekno sa vrha samostana u ambis sutjeske,makar ona bilo amanet tri kralja .U svakom slučaju kraj,finito priče i čitalac osta uskraćem za svršetak.To već nije pošteno iako svršetnici nisu nikad onaki kako ih čitalac zamišlja.)
Mogli bi konziliju prijetiti pržunom,inkvizicijom,lomačama, fetvama, poslanicama.Ne daju ti oni pet para na to.Ko se ikad plašio papirusa faličnih pogančera.
Odlutao Patrijarh,zamišlja sa konzilijem se druži,volio bi u njegovom vaktu da su živjeli i baš u ovom samostanu sa njim se družili.Ta vremena su bila nekako sporija,tiša,blaža.Što bi to akšamluci,fešte bile.Ni Rio im ne bi ravan bio.Pa zamišlja sestre sambe,čoček rumbe,poneka bolerka,baladica,e moralo se tu naći i par cigančica.Jedna za njega da godine liječi,jedna za Debu da mu jetru zdravi i roštilj pazi.
I taman ti mitropolit Mojsije svoju cigančicu na srce prigrlio po kosi pomilovo,u sred grudi ga nešto udari,jednom pa drugi put.Udari bolan kao da mu neko dušu vadi ili grkljan čupa.Vidi klizi mu ciganka iz ruku,on ne može da je zadrži i glava mu na sto pada.Štap masline se sam od sebe lomi.Kažu to je peh,na zlo sluti.Poslijednje što vidi,cigančica mu prilazi,gleda ga u oči koje se mute,miluje ga po licu,plače i moli se za njega.On spokojno zatvara oči i blijedi.
Daleko je od Bosne do Beča.Nije tada helikoptera i Umprofora bilo.Kak'i!.Ako nađeš kočije za bolesnika dobro je.Inače taljige.Pa taljigaj iz srca Bosne do krajine.brdo do brda,zavoj do zavoja,dolina do dolina,rijeka do rijeke.Valja to prijeti,a čo'eku samo što odzvonilo nije.
Od krajine do save dva tri cigara taljiganja.Valja sada preko Save,svima već nečega preko glave.Kraljeva sutjeska otvara sva vrata,svi čuli za ujudurmu papsku.Od Save do Siska nije daleko.Dok dođeš do Zagreba već si prošo dobar dio puta,ali ni polovinu.Sada je već lakše,pukla ravnica i mekan put.Pređeš ti i zagoru,eto te opet uzbrdo i tada udariš na nekog zadrtog Slovenca.
Sve on prosim lepo,tovariš,šenkrat plaho kam se delal i slično.Uvijek se taj Slovenac plašio da će biti izrađen.Siromašna zemlja,siromašni ljudi,hladno i maglovito.Nepismeno.Neko bi reko siromašan duh.Nije bolan smrzo im se mozak od pogleda na ljepote jug-sjever i istok-zapad. Nekako ih nebo zakinulo.Zato kiseli i osvetoljubivi,samo svoji bili.Mimom svijeta.
Mitropolit svjetski čovjek;reko bi on,svaka ti čast ti će one jetime izradit ko Penelopa Odiseja.Mučki,hinjski iz potaje, a on radostan i ne zna za kukavička jaja.Tada onaj zadrti slovenac prolaz dao,nekoliko dukata cestarine uzeo.Nije on džaba Janša bio.Da li je rođak Kučanu ili Janezu bio,to ne znamo.
Od tog slovenca prenijeli ga Dunavom do Beča ,gdje je još uvijek znake života davao,smješak na licu imao,ali se nije osvijestio.Da li ga je to srce,zbog grijeha prema Bosni i straha od više sile ili anđelak tamnoputi spriječio grijeh da napravi?Možda je čarolija konzilija za njega prejaka bila?
Bilo je kako je bilo.Nisu mu parastos napravili,rekvijum mu dali.Nisu ga ni za sveca proglasili,nije svoj kroj završio.
Ni smrt nečija krojače ne može zaustaviti.Rad na kroju je nastavio patrijarh/mitropolit Stefan Stratimirović,od grbovnika stratište napravio ničemu nalik.Nervićak bio,a bolje se sa fra.Grgom slago.Ne m'remo vam rijeti zašto?Odmah bi nas osuđivali.Nervićak bio i vino po povelji,svedočanstvu prosuo.Iako je književnost volio u nju se razumio k'o Mara daskara u neku stvar,pismen previše nije bio.Zna se; sa Vukom i Dositejem se o pismenosti i jeziku kačio i sporio.Zato je njegov rukopis i her i kičast i nepismen.
Ne znam mogu dušu griješiti i bubat tek tako.Po pismenosti bi Stratimirović rod mogo biti onim Ohmučevićima,savjetovali mu oni o krojenju grbovnika,maheri za to bili.Ja bih sve njihovo pet šest puta provjerio.
Ovo o Patrijarhu nisam nikom smio pominjati.
Kako ću Mojsiju ispričat da mu je neki patrijarh mjerko Zlatu?
Kako ću Debi ispričat gdje ima dobrog pića i ića koje on nije kušo?
Pa onda da ima neki ženski samostan u vrh klisure,niđe muškog a guta posnog ženskinja,i stara i mlada!
Pa vrtovi,bašte,đardini,hamami,šadrvani,još i sauna ima.
Moro bi to konzilij sve provjerit.Svaki od njih na svaku stvarčicu svoj biljeg,muhur udarit i upečatit.Koliko god to puta trebalo uraditi?Historie est mater studiorum et repeticium.Ostalo bi se tu i do godinu dana.Jest da toga mnogo ima i da bi se neke od ženskinje nekako bunile.Sa onim puritankama je možda i najlakše.Ima lijek za puritanstvo.Sa neuhvatljivo uhvatljivim ništa lakše.Ima i trećih,one samo zalegnu.
Nije se konziliju teško vratiti dvjesta dvadeset godina unatrag.Šta zna konzilij šta je vijek dva.Navikli oni na milenij,pedesetak godina do vijek više.Bosna tada nastala ,a oni i dalje na vijekove računat ne znaju.Njihovi susjedi još manje o vijekovima imaju pojma.Istočnim hronometar stao 1389 god.Kod zapadnih se historija nije micala,ono skoro da i nemaju svoje istorije,zato tuđu moraju prekrajat..Sto godina ovi,sto godina oni,pa neki drugi, i rako redom redali se bliži i dalji susjedi na kravate svakih sto godina.
Od nastanka Bosne konzilijumu se nije teško nigdje uvaliti.
Ono konziliju niko ne bi mogo ništa zamjeriti,ko je samostan i crkvu tjero da na Bosnu svako malo udaraju.Čast bosanska se mora braniti.Nekad u uvaljivanju prekrdašit debelo znaju, naročito onaj fićfirić Deba.Samo ga u pamet,u krestu dirni,eto ti belaja,mere velika nesreća izbiti.
Fata se zvijer, fata se za svaku sitnicu,ponajviše za krupnicu.Tako navikla.
Sada bi Baška Baša reko:Samo jedno jedino slovo u zadnjoj rečenici izmjeni i dobiješ rešenje rebusa,plus aforizam.Zakon je ta lijepa Bosančica.
Ponavljam da ovo nisam sve ovo nikom ispričao zato što vas moram zamoliti;nemojte ni vi.
Ispričaš li nešto jednom čovjeku u mahali,ili polu čovjeku u Predvorju ,sutra čaršija gruha ko topovi sa Žute tabije.
I eto ti po’ mahale u kraljevu klisuru,briga njih koja je godina.Čim nešto tuhne eto njih.
A možda ništa neće biti.
Da će mi mnogi rahmetli mater plaho pominjati,to zasigurno hoće.
( Oni još ono svoje novo krojenje nisu objavili!? Ako nisu i neće,ali nikad se ne zna. )
* riječ balija upotrebljena u izvornom značenju:
-balija od riječi bal = pčela
balija pčelar,narod pčela,pripadnik naroda pčelara
Debina majka i njena sestra u sred grada imale u svojoj bašti desetak košnica
-kovanica Balkan:
bal = pčela
kan = krv
bal + kan = pčelar u krvi / pripadnik naroda pčelarea u krvi/ narodi u krvi
Balkan = zemlja okrvavljenih naroda
1.Pogađajte ko su najokrvavljeniji narodi Balkana?
-komunizam riječ balija veže za mahalu (vidi tumačenje mahale u Blekijevom riječniku) u smuslu:
neukog,neobrazovanog,siromašnog,jadnog čovjeka
2.Pogađajte gdje su sada komunisti i u kakve su se zvijeri pretvorili?
-fašisti,ustaše i četnici,sve samo benocidni koljač i ubica su su taj vulgarni,bestijalni i zvjerinji izraz počli upotrebljavati da bi označili svoje žrtve muslimane – nešto poput nacističke žute davideove zvujezde, odnosno da bise lakše mogli identifikocati i pogubiti.
3.O genocidnim zvijerima vam ne postavljamo pitanja.Njihova sudbina se zna:ustaše i četnici su sada u Hagu,ili nekim drugim zatvorima.Mnogi čekaju na red.Nekima je ludnica presudila,neki sami sebi.I ostalima slijedi slična sudbina.Bitno je da se genocidom sv i obznane i žigošu. o žigosani.
To je ujedno odgovor na veći dio razmišljanja pitanja 1.i 2.
Naše malenkosti se trude da svemu tome daju svoj udio..
/IV dio slijedi 10.Jula / Srpnja 2019./
