Rekoše nam danas je Utorak, 1. Septembar/Rujan, 245. dan 2019. godine. Šta ćemo, moraćemo prihvatiti zdravo za gotovo ili se kačiti. A to nam , u svijetu koji je pun kačenja , nimalo ne odgovara.

Još će nas preduhitrititi i reći da do kraja godine nedostaje još 121 dan.  Tako kažu brojači ovogodišnjih dana. Obzirom da nemamo vremena ,  moraćemo da im vjerujemo.

Dakle i zvanično smo u drugom danu poslijednje trećine 2018. Godine. Samo pažljivo, nemojte da naletite na bodiček , može biti vrlo takarli i možete se žestoko nataslačiti.

No , niko vam ne mre zabraniti da se takarite i taslačite kako i koliko vam volja. Ono u smislu ta ružiti se i u grubo tesajte, ali što nježnije.

E svašta, znamo da ste vi pomislili na…

Ma radite šta vam volja, nemojte pomisliti da vam mi tako nešto branimo. I mi samo zbog sevdaha i tog ruženja živimo.

A pametni ovi Kroatjanci. Oni čitav mjesec rujanju posvetili. Lijepo je to rujati, isto kao takariti.

Ali ga ne šmekamo.

Čuj molim te? Jedan mjesec godišnje rujati. Ma sve da se i praši od rujanja , da proste prašovićke , mjesec dana je ipak samo jedan mjesec.

A kod nas đardini rujaju dvanaest mjeseci. Hjteli mi uvesti i trinaesti. Nismio uspjeli. Kažu ima dovoljno dana . Ako vama treba više vremena , a vi prebacujte normu.

Valja im ta , evo pet poštenih. Ipak za hamalenje zaradismo trinaestu i četrnaestu plaću. U naturi, bezbeli.

Jeste li svjesni kako je lijepo ružiti se svako malo. Ljudi se svađaju , bjesne , grube riječi govore, umjesto da se samo ruže.

Nama draga ona sevdalinka : Mehmeda je stara majka karala. Kako nam neće biti draga. I Hankiji . A ona uvijek kahrali kad je neko ne ruži. To znači da je dan prošao bez takara.

I zato ona pjeva :

MEHMEDA JE STARA MAJKA KARALA

Mehmeda je stara majka karala

Mehmeda je stara majka aj karala

sine Meho ziv ne bio u majke

sine Meho ziv ne bio aj u majke

Odkud tebi te rumene jabuke

odkud tebi te rumene aj jabuke

Dale mi ih po mahali djevojke

Dale mi ih po mahali aj djevojke

A najljepšu ta lijepa Zlatija

A najljepšu ta lijepa aj Zlatija

Što je moćan ovi narodni pjesnik.

Svu filozofiju života u par stihova sprco.

Moćna je i ta riječ – sprco. Ispade , da je nama svaka mahalska močna.

I šta tu ima majka Mehu ružiti. Šta je briga oklen mu i ko mu jabuke slasne , rumene i grešne poklanja.

Pravi majko slatko, biće ih još. Pusti sina da odi spit . Umorio se . Trebalo je dvadeset četiri jabuke, ono minimum , za obnoć ubrati.

Joj lijepo li je brati! Te jabuke da prostiš.

I svaka djevojka iz mahale je prilijepa , tako da se nekad nije imalo vremena kući odit, već hamala zvati da nosi jabuke kući. A ti samo nastaviš hamaliti , blažen međ đardinskim voćem.

Onda , oni meni : radi nešto, man se šuplje!

Odakle mi vrijeme frajeri jadni?

Ima li prečeg i ljepšeg posla nego grešne , a rumene brati: jabuke da kako.

Joj , kakva je pusta. Hem se biba , hem drtulji , ko rumen pred branje.

Što bi pjesnik reko:

Ružila me , ne ružila,

ne kuni me ne ruži me majko,

ja brez lijepih i rumenih ne mogu.

U prevodu:

???

E , ako vam za ovo treba prevod , baš ste prave , pravcate hablečine.

„ 7.februara/veljače 1878. umro je papa Pije IX, čiji je pontifikat trajao 31 godinu i 236 dana, najduže u istoriji katoličke crkve. Za vreme njegovog pontifikata crkvena (papska) država izgubila je najveći deo svojih teritorija, a papa se povukao u Vatikan (1870). Proglasio je 1854. dogmu o bezgrešnom začeću Bogorodice, a 1870. o infabilitetu (nepogrešivosti) pape.“

Tako su nas obavijestili hroničari.

Nama je Pio IX bio odavno poznat i nije nam nimalo drag. Ponekad ga pomenemo,onako uzgred.Najčešće basnovito.

Uostalom to ništa ne znači.Nama ni jedan papa nije ni najmanje drag.Razloga ima hejbet i mi ih malo po malo iznosimo.

Tako  Bosanac radi.Nauk porimio od djedova hiže iz Mila,žena i akšamluka.Polako i bez srkleta, čovjek će stići negdje, prije nego da se žureći osafunja.Ili neće stići.Tada nije do njega.Kažu viša sila.

„Pio IX. lat. Pius PP. IX. (Senigallia, Marche, 13. svibnja 1792. – Rim, 7. veljače 1878.), rođen kao Giovanni Maria Mastai Ferretti, 255. nasljednik apostola Petra, papa od 16. lipnja 1846. do smrti 1878.”

Dva imena i dva prezimena.Po jedno muško i jedno žensko  ime i prezime.Znači bio je napolica.Malo tamo,malo onamo.

Da ga samo malo protabirimo,

Nama nije nam interesantan do 1910. jer ne pričamo o Sodomi i Gomori. Te godine  bježi iz Rima zbog skandala.Ne pominju kakvog.Ono što mi znamo je ružno i nije  za javnost.

1914. godine  se htio  ugurat u skute pape Gurgura XVI, sa željom da se prikloni njegovoj plemićkoj gardi.

Dakle pape imaju dvije garde: plemičku i švicarsku.Plemićku za plemićko druženje.Švicarsku za švicarsko druženje.Oko pape nema pučanstva. Pučanstvu  je nanijećena glad i bijeda, inkvizicija i lomača.

Švicarski nož ima mnogo oštica i djelova.Može se za svašta upotrebiti ,čak i za bušenje  pijanog pluta na vinskim bocunima.

Švicarska garda je papama za osobne potrebe i sobna okruženja. Danas se takvi zovu tjelohranitelji ili stranjski: bodygard. Mi smo Vukovci i bukvalisti. Tjelohranitelj nama znači čovjek koji hrani tijelo.Nije jasno određeno čije.

Vatikan ima tisuću soba.Ali u njima se ne mogu desiti priče iz hiljadu jedne noći. Jer iz tih odaja su protjerane žene. Tamo su se uvijek dešavale neke mračne i pogane priče.Kako i ne bi?

Pape i katolička sveštena lica sami sebi odredili da budu hadumi i tetkice.Blentovije koje višestruko hule.

Ženidba je svetost i blagodat od neba data. Adam i Eva su prvi poznati bračni par. I ako ste dobro zapazili suprotnih su spolova.Ako u svetim knjigama nađete nešto drugačije,nije dobro za vas.

Ili ste skrenuli sa uma ,ili vam se pričinjava ili ste anamo onaj.Njemci kažu cvajtaš.mahalaši manje više slabo govore nacistički jezik, ali uvaj izraz su uhavizali i prihelvetili papama.

Čujemo ni pape ni cvećenici nisu imuni da takarli priče.Onda opet hule,jer su nebu zavjet dali da se neće takariti.Ni sa jednim polom,ni sa srednjim rodom.

Poslije probe, Maria Mastai je dobio nogu iz garde.Nije zadovoljio , odbijen je zbog epilepsije.Kažu, tada je bolovao od epilepsije.

Naši hećimi tvrde : jednom epilepsije,epilepsija zauvijek.Dakle budući papa koji je na svetoj šćemlijici proveo najviše od svih je epileptičar.

No čovjek je pedantan i uporan.Sa četrdeset godina 1818. Godine završio je  teologiju ,a porodica mu naštelila zaređenje za svećenika 1919.

Tek zaređeni ,malo bajati neženja , bez iskustva, u poslu,normalno, je insistirao je da mu  prva služba bude u sirotištu Tata Giovanni u Rimu. Ne znamo da li je to zbog imena ili zbog sklonosti prema djeci.Odmah je ostavljen je za rektora.Mnoga su djeca zakukala i vrištala u tom sirotišti. I  prije Đovanija i poslije.

Kroz život Giovasnni Farrettija redala su se petorica papa ,tri Pia VI-VIII,jedan Lav XII i Grgur XVI.Leo ga postavlja za biskupa,Gegur za nadbiskupa i kardinala ,a lobi  porodice Ferratti za papu. Šef lobista, dekan kardinalskog zbora daje  „ nesvtrstani“  prijedlog da se za papu  izabere najmlađi biskup.Vi ste već skontali ko je to.Tako je nastoličen Pie IX.

Kažu imao je liberalne stavove.Mi znamo koje.One nazadnjačke,jer ga inače konzervativni kardinali ne bi izabrali za papu.U misi pristupnici „godpodar grada i svijeta“ je svašta obećao  i sve  urnisao.

Prisvojio je svejtovnu vlast,ali je odbio biti na strani Italijana u borbi za samostalnost.Narod se pobunio ubio mu premijera vlade  i on bježi iz Rima,prerušen ,u šta drugo nego u ženu.Narod proglašava Rimsku republiku,ali papa Pie IX zove Francuzi koji u krvi guše mlađanu italijansku republiku.Tako se Pie IX pokazao kao pravi patriota.Vatikana i inkvizicije ,dakako.Svoje pučanstvo je klao.

Poslije se razletio na sve strane.Padavica čini svoje.Stalno je padao.Interesantno  i neuobičajeno za epileptičare,nije se povrijeđivao tamo gdje nije htio i uvijek je zalijegao je na stomak.

„Bulom “Ineffabilis” od 8. prosinca 1854. papa Pio IX. definirao je dogmu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije što je u nekim crkvenim krugovima povuklo pitanje papine nepogrešivosti, iako se Papa prije toga  savjetovao s biskupima iz cijelog svijeta.“

Vidjeste li ovu pamet.

“Ciglih” 1857. godina vaskoliki svijet zna sve o bezgrešnom začeću i cijelim svojim bićem vjeruje u nevinost blažene Marije , majke Isusove.

Onda se izrešetani maloumnik,epilepsijom dakako, javi, da on svoj muhur da.

Može mu se,  on je „gospodar grada i svijeta“.

Jes kako ne.Mere bit da bidne da je  gosdpodar bludnica i službenik  antihrista,kako mu poruči Jovan Evađelista.

Slaveći desetogodišnjicu svog akmakluka ,odnosno dogme o bezgrešnom zaćeću izdaje ecikliku Quanta cura. Pie IX  se bori protiv svega naprednog ,sa biberom po pilavu,  „ čuveni „  dodatak Syllabus . Njime je  Giovani Marija  želio svijet vrati petnaest vijekova unatrag,u vrijeme Konstantina I i Nikejskog sabora. u vrijeme.

Osuđivao je racionalizam, liberalizam, naturalizam, panteizam, socijalizam, komunizam, masonstvo, slobodnu misao ,ljubav i milost.

„ Francuska je zabranila njegovo objavljivanje, a pristaše ujedinjenja Italije iskoristile su Syllabus protiv Pape, kojeg će Giuseppe Garibaldi nazvati „vampirom Italije“.“

U međuvremenu ozvaničio je rad pedantnog salezijanskog reda,čije je  “osnovno poslanje (karizma) kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih.”

„  Kažu da je pomagao don Bosku da utemelji Salezijansku družbu ,tim je dobio zasluženi nadimak  – don Boskov papa.“ Vrlo dosljedno i pedantno.

Papa Pie IX nije završio posao.Trebao se obezbjediti da postane blaženi.

„Papa Pio IX. 8. prosinca 1869. otvara Prvi vatikanski sabor (20. ekumenski). Već na prvim sjednicama koncila, koji je otvoren u nazočnosti brojnih visokih gostiju među kojima je bilo i okrunjenih glava, na površinu je izbilo vidljivo neslaganje između pristaša i protivnika papine nepogrešivosti. Posebno su bili zapaženi govori đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je smatrao da „nepogrešivost pripada cijelom tijelu Crkve“, a ne osobi pape. Unatoč svojim stajalištima biskup Strossmayer je prihvatio odluku koncila o papinoj nepogrešivosti, koja je izglasana 13. srpnja 1870. s 471 glasom za, 88 ih je bilo protiv, a 62 suzdržana. Nepogrešivost pape kad govori ex cathedra (ex cathedra – lat., sa stolice (katedre) sv. Petra) o pitanjima vjere, tj. kad u svojstvu pastira i voditelja svih kršćana, kao vrhovni svećenik (pontifex maximus) svojom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora čuvati.“

Obezbjedio je blaženstvo,ali i gnjev cijele Italije i  Evrope  i oni su  1870. godine sveli  Vatikan  u njegove današnje granice.Trg sv.Petra i tri četiri kvadrata više.Pio IX je slobođen  rada na svjetovnom planu

Smatrajući se zatočenikom Pio IX. više nikada nije napustio Vatikan.

Godine 1985. papa Ivan Pavao II.,jedan od najvećih mrzitelja Bosne, donio je službenu izjavu o njegovom „herojskom životu“, a 3. rujna 2000. isti Papa ga je proglasio blaženim.“Herojski život“ Pia IX je na vlas istovjetan  onom koji je bio“ zaljubljen „ u njega. Mislimo ista fela.Dakako papa je papa i mora iste afinitete i misli nositi.

Sada obavezno slijede dva pitanja:

1.Kakva je to basna bez hajvana?

2.Koje je naravoučenije?

U ovoj basni ima toliko hajvanluka,da joj nisu potrebnu hajvani.Osim toga pape nisu muški insani.Oni su hadumice.To znači ni ljudi,ni hajvani,čitajte Quanta Cura & The Syllabus of Errors ,pa ćete skontati.

Pouka,ona glavna  je; ne  vjeruj infatilnim papama ni sveštenim licima,ma koje fele i sekte bio. Oni  jedan drugom  leđa štite .

Ostale pouke vi prokužite.

Iz serijala Oni jašu a mojsije harmonike baca

Danas je Utorak  17.Mart/ Ožujak 2020. godine.

Dani  se poredali k'o cjepanice , misle neuki – 77 / 289 –   prošli / budući.

A nisu. Nikako nisu ko cjepanice. Vrlo su živi i prelijepi . I zbog nevjerovanja, zapravo neuke slažu   kao cjepanice. Ne jednog po jednog nego mase na raznim dijelovima dunjaluka , različito bojenei to objene. Ni jedan insan kome je dan nanijetio da zalegne ko cjepanica , ne mre se maket ni nogirati od sudbine.

A ljudi misle da su pametni. A dani ih svaki tren nadmudruju. Evo recimo pođe čovjek na ljubavni sastanak. Napirlito se . Riđu bradu jedino nije sredio , jer je vaskoliki život bio neuredan i bijedan. Sve do momenta dok ga mama i babo ne naučiše kako od naroda oteti  vreće sa zlatom.

I taj rođobradi kažemo pošo na ljubavni sastanak. Ali nije onaj normalni ljubavni sastanak.  Hadumi i tetkice ne idu na takve sastanke Oni idu na sastanak bande, tronacionalističke bagre i fukare. Smišljaju kako varati, krasti i plajčkati od jadnog , zavađenog naroda, kojem je kontejner glavni izvor hrane i nafake.

A opet , nešto kontamo ni narod ne zaslužuje  bolje od te bagre da ih tiraniše i da ih stokom za torove čini. Bira ih ponovo i ponovo. Šta ćete ? Narod gori od hajvana. Hajvan makar , od gospodara  , dobije pristojnu hranu i topli obrok i postelju meku .

I sve narod zna i opet ide za tom nacionalističkom  bagrom i fukarom ,koju nije briga za bilo čiji narod. I spremni su svoju djecu dati radi bogaćenja i blagostanja tronacionalističkog monstruma.

Što bi poete rekle:

-Ja  čudnih hajvana , majko mila.

U prevodu :

-Nije hajvan sve što puže , gmiže , rogove i sljepilo ima.

Insanski hajvan je sve ono što ljudskosti u sebi nema.

Deba  jednom imao veliku dilemu o mogućnosti uvođenja limarenja u takarenje. Razmišljao i razmišljao ali ipak na kraju  odust'o.

Kaže; lim i takarenje ne idu pod ruku. Gdje si u tanježi vidio takarenja.

Žao nam zbog odustajanja  jer to Debi u pravilu  ne pristoji. Napose u izvjesnim pozicijama. A toliko se mučio i razmišljao.

Takođe nam je uskratio mogućnosti ubacivanja jedne nenadmašne blic filozofije u neke riječnike ili enciklopedije.

Mudrost je bila toliko kompresivna ,izvaljana i istucana emocijama i strastima da bi sigurno bila dostojna  mnogih antologija, jal’ književnosti, jal filozofije, ali u najmanju ruku astronomije.

Ako nije prevazišao Aristotela ,Nostradamusa i Dostojevskog, njegova poetika je sasvim sigurno vjerodostojnija od gluposti Dantea, Getea, Šekspira, Njegoša,Borhesa i drugih ubleha. Dobro ; oni su bili hadumi ili hadumice,poneki i tetkice, pa nije teško biti umniji i poetičniji od njih.

Limarenje  ima one minimum  tri i po najpoželjnije karateristike za takarenje: prešanje, kompresija,  valjanje i tucanje. Ima tu još mogućih opcija ali tri i po bi bile sasvim dovoljno. Ali ovo nismo još muhurali ,jer nismo pitali ni Jelene ni ostale ženske dijelove konzilija. Ipak se ovdje najviše o njihovoj svili i kadifi radi.

Poslije višemjesečne nesanice i prerispitivanja Deba je  ipak  odustao i limarenje prekrižio iz popisa istoznačnica  takarenja.

Kaže tandaro , ti tucao, valjo ili prešovao ne mereš ti njoj ni pera odbiti , a kamo l’ je stanjiti. Ona ti ko skočiguma ili neki perpetum mobile.

Što  više naliježeš na nju , pa joj opisane radnje opetuješ i opetuješ;  ona jača i raste sve više i više, i ne prestaje  dok ne implodira ili eksplodira. Šta ti Deba zna kako mu to funkcionira. Nije ni miner ni inženjer; ponajmanje ajnštajn ili neki stručnjak za fisiju.

Ni njima nije jasno kako nešto može i implodirati i eksplodirati .I to skoro u isto vrijeme.Maksimum par desetaka sekundi razlike;ali samo u onim akstremnim slučajevima kad prešanje,kompresija,valjanje i tucanje pomahnita i postane neodoljivo raznostrano.Ili kad je zgorelica u pitanju.

Deba to implodiranje i eksplodiranje svako malo osjeti na sebi.Kad implodira, njemu se sve neki biljezi pojave ko šljive pred kazan za rakiju.Kad ekaplodira isto ko da ga geleri grebu po leđima i ostave krvave pruge. Reko bi čovjek obeznanila se žena, pa ne zna šta radi.

Taki je svaki pametan insan. Postane hajvan.Ženana ga smota i smunta, on se htio ne htio limarstvom bavi. Često mu njena rabota i na obraz iz čista mira zasjedne. Šta sve insan mora pretrpjeti da oluk napravio.

Za nevjerovati, za riplija je, kako se  ljepotica kao ptica feniks, eksplozijom ili implozijom svejedno je; ponovo  rađa .I   još milija, ljepša, bolja,  toplija i slasnija bivstuje.Onda takva  po mozgu; kojeg svaka  hablečina u tren zagubi; rovari i vlada.

Deba ,kakav  je nedokazan, sve  nešto misli  kako mu ta neka, za valjanje  od rođenja zrela mozgovne smicalice pravila. Nije mu jasno kako je njegova glavurda, više neki oveći cocin bubanj, mogla izaći iz onog grmića, malog majušnog a tanušnog. Nema veze što je majčin. Prvi miris u životu koji čiovjek udahne je miris đardina, kaže Dobri.

Natakarim ja đardin.Pored tolikih lijepih narodskih imena za papalicu malu,a nezasitu ,on izabro da je bašćom zove i to malo većom.A opet sve nekako ko da ima pravo.Moraću,kaže Deba sam sebi,malo više razmislit o imenima slatkice moje.

Kasnije , kad mu se glavurda izbalansirala sa onim bez mozgašem, on se ibretio kad onaj dole nešto radi , a mozak mu u isto vrijeme eksplodira ,kad onaj implodira. To mu nije imalo nikakve logike. Na te neke implozije i eksplozije, to vremenom uhavizo, iako nije razumio.Kako neki tako neki malen stvorić može u kosmičkom smislu remetiti logičke principe? Nelogičnica jedna draga.

Skonto on da mu to ko struje dejstvo dođe. Gdje god te struje strefi svog te potrese. Eto taj naučni princip elektriciteta i prvodnika i gromobrana shvata.

Zato on zabode svoj gromobran u prizemljenje in misli da je siguran. Viđu vraga, njega opet nešto hek posred mozga i sve mu vijuge poremeti. On uporen kakav je bio, stalno sve ponavlja, opet i opet i više od dvadeset puta, obnoć. Ono uvijek isti rezultat:

Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica. Što će reći takari lud zbunjenog.

Fizički nikad problema nije imao ;to smo pročitali. Ali da skonta i shvati pogančerku nikad nije mogo. Ko će je skontat il’ shvatiti od čega je sazdana kad funkcionira na antigalaktičkom principu?!

Nema struje, a drma ko tri puta po trista osamdeset volti i sto wati. Ti je valjaš, kompresuješ, tucaš, bubaš, takariš, tandaraš (sada bi Deba nabrojao i objašnjavao njemu 130 znanih sinonima i još namjerno ispušteni koji pride), ali vremena se za to nema pa ga skratismo.

Daj ba Deba ,skrati , daj pouku; kad već o basnama pričaš.

On ni habera, već nastavlja. Ti sve činiš da joj se umiliš ,a ružica te strujom mlati. Nisam nikad čuo da šećer ima veze sa strujom. Nije baklavica , ni slatko ili pekmez da  joj se  onaj naš slunto umiljava.

On se tamo kofrči ,maltene te buba u prsa junačka, a ona ga samo tresne i on u bandak. Mora mu se hitna zvati i vještaćko usta na usta davat. Nekad ni to, pa ni sajle dizaličke ne pomažu.

Jes da je blesav ko da mozga nema; ali kako će u bandak pasti kad vidi tu rosnu antigalakticu. Umjesto da se ukruti i počasnu stražu antilogici živahnoj i raspjevanoj, joj mamo mamice, daje i daje, ako treba danima, on svako po sata-sat ,meita se igra.

I kakvu bi pouku izvoljevali kad se bezmogovni gromobran i antilogičnica i antigalaktica stanu u limarenju naduravat stanu.Tu pameti nikakve nema ,a opet mišterija i nauka živa.

Ukoliko smo se mimoišli u mišljenju , ondarake vi dajte pouku u ovoj našoj mozgalici.

Možda ste vi pametniji;nikad se ne zna.