Đardin čežnje
Tišina i sni ljubav moja
Nadanje
Djevojačka duša
U đardinu sjećanja
plešeš
naša tanga
hijljadama velova mekih
Na Trgu rastanka
kradeš
moju ljubav
hiljadama poljubaca nježnih
Na odru Ljubavi
polažeš
usne svoje
hiljade umiranja mojih
U Sehari praštanje
sakrivaš
snove tvoje
hiljade nadanja mojih
O Ljepotce moja
samo dođi
ako imaš dušu
hiljadama poljubaca zalijevati
Da znaeš mori
mome ubava
tuga za mladošću
najviše bolna je
usnula ljepoto
a Tišinom sniš
Ne znaeš mori
mome ubava
kolikom radosću moriš me
a me nježnom riječu miluješ
srce mene
vrnuvaš
A znaeš mori
mome ubava
duša moja ranjiva
u čardaku sanjiva
tišinu sni
kreposnu tebe cjeliva
da me dobrotom umivaš
U vremenima sretnih dana,
naših djetinjih života,
nalik na jedan začarani svijet
iz koga nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći,
bilo je odlazaka
u druge gradove
i zemlje ,
sve radi radosti povratka.
Svuda odi
put ptice
svom Gradu čednosti dođi.
Predivni su dvori moji,
mila moja zlaćani od snova,
a bijeli i plavi od čednosti,
puni ljubavi od milosti
dobrote od ljudsjkosti
Da nije tebe
malenih grlica nalik tebi
Nebo ,
moj grad
moja zemlja
bi bili čarobni svijet
u kojem bih tragao za vama,
dok vas ne bih stvorio.
Žao mi
Grad čednosti nikad nisi vidjela.
Više mi žao,
što te kroz njegove čarolije
tajne nisam proveo.
Sigurno bi se zaljubila u njega.
Vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega.
On te opije i zarobi i ti nemaš kud.
Samo mu se predaš i voliš ga.
I sanjaš one koje će tebe voljeti
jednako kao ti njih.
Obavezno ih dosanjaš ,
pružiš ruke prema njima,
sklopite ih
zajedno lepršate.
Jedno vrijeme.
Žao mi
Onda se nešto malčice poremeti.
U putu se zagubi jedna riječ.
pa još jedna
Pa pismo.
Sa pismom nestaju dodiri.
I kako reče jedan moj vrli prijtelj
Dvoje se nađe,
pa se poslije ne nađe.
On je škrt na riječima,
a bogat djelima i bolom.
Između onoga:
se nađu
i onog pa se ne nađu,
stane čitav jedan život.
Plav i svjetlucav,
okupan suncem i svjetlošću.
Ima tu i boli.
Žao mi
Taj život
poput moje Modre rijeke
što polako klizi kraj moga grada
sa sobom prti mnogo boli
prolazeći uzduž zemlje moje,
da bi ga moru predala.
Ne biva joj lakše.
Toliko je boli
mora teret prebaciti na druge Modre rijeke.
Sve su one okrvavljene.
Neke i previše.
Skoro da su izgubile svoju plavet.
Ali sve su ostale čedne.
Kao naša ljubav.
Ovo je bajka o ljubavi
u njoj mjesta krvavoj boli nije.
Tu bol ćemo poleći u neku drugu
bajku da tamo vrišti i sni.
Sni i vrišti.
Svoju nestalu djecu traži.
U rano jutro bilo kojeg dana
bilo koje godine
na bilo kojem kraju ove planete
satovi zvone
tuga je tu
u bilo koje jutro bilo kojeg dana
satovi sa katedralskih
inih sahat tornjeva pozivaju na buđenje
u selima pijetlovi kukuriču
svi navještaju ustajanje zombija
pogled kroz prozor odjeće radi
klimanje glavom bez osmjeha
bez poljubca ni radosti nema
sa nogu bljak kafa iz automata
tuga je tu
i svakog dana sat zvoni
u ušima žurba ka vratima
a napolju
ozareni novi dan nestrpljivo čeka
nasmješeno sunce dobrodošlice
plavetnilo neba i svjetlost
lagani vjetrić milovanja
procvalo drveće boja
tuga je tu
mirisno cvijeće opija i zanosi
možda po koja kap kišne svježine
plodnosti pada
ili sipi
dok ptice neumorno pjevaju
djeci cvijeća o ljubavi miru
i oprostu
sve slavi Stvoritelja Milostivog
u rano jutro bilo kojeg dana
bilo koje godine
na bilo kojem kraju ove planete
ljudi to ne primjećuju
vremena se nema a i skupo je
tuga je tu
Znam češljati ženske kose
veoma nježno
staroegipatski lagano
sa biskanjem i pucketanjima
skoro do uspavljivanja
ali dašci između drhtavih usana
dodiri tjela ježe do milina
onda se sve pretvara u nestašluk
kosa se ponovo zamrsi
pa opet odmrsi
ukrug
do broja jedan
i nazad
dok ne svane zora
tada treba slaviti novi dan
život je prelijep
potrebna si mi
i ti to znaš
velika si djevojčica
tajne za tebe nema
ne sakrivaj se
dok se pola riječi gubi
u jecaju ah taj predivni život
ostaje ton univerzuma
zapisan u kriku
mamo mamice mila
pomagaj
dva su cvijeta prelijepa
jedan od srca
krvlju rumeni
dva su cvijeta bezbrižna
drugi od bježanja
trnjem posvećeni
jedan cvijet je kreposni
od nježnosti
tišine što snije
drugi cvijet je nevjerni
od lutanja
putanjama brda prelama
****
Oprosti Mila
****
Oprosti Mila
Takva vam je da prostite
Ta
Modra rijeka
Iskrena ko vrelo istine
Neumoljiva kao svršena ljubav
San u snu
Nerbeske čarolije
Ktomu zbog čoekova zlih
Sleđena rijeka
ali ipak blista
Vrelo ljubavi
I kada sniš
čednošću bdiš
u noćima mojim
sjena sve je
kao kapljica kiše
kao bijela dama
kao labudica
kao krhka ruža
i život i san
i behar prosut u srcu
ne dam da mi bježiš
gledajući te okupanu bjelinom
savršenog zimskog dana
kao pahuljica nježna
a lebdi dušom mojom
Prije nekog i iza nekog vremena
obećah
ime tvoje
Milo moje
stihovi ga rodiše
od prije nekog vremena
zvaću te
Moje tišine i sni
samo me jedno po jedno
ti ne pitaj
tko sam
kako mi je
ime moje
bojim se
ti ćeš suze liti
a ja ću tužan biti
laku noć
ljubavi
malo odocnih
bdilo se nad jednom krhkom princezom
od kraljevske krvi
labudicom
u ruci joj kist
čaša od kristala
tiho molim
umjetnica tijelom slika
dva cvijeta bezbrižna
a ljubav vode
umorna usnila je
bdijem
ne dam snima da se kradu
oči ne odvojih
bijah tih
ne dirajući ti
misli tijelo
tek jedarad kosu cjelivah
ne sme se čednost nepozvana dirati
djevičanska ljubičicu u snu prljati
nije časno
grijeh je
ugodna noć
nastavi slikati
ja sam tu
lepršaj mila
na mojim grudima
