Treptaj srca
Kao otisak prsta
Niz rijeku baciš
A ona se smiješi
Gdje je taj raj
dodirni
usne i bol
od srca
do raskoši njene
No comments
Category Archives: Pjesme
Bleki – Ima takvih dana
Ima takvih dana
prelijepih
na ljubav mirišu
a opet
nedostaju riječi
tada tišina boli
a se sni odmaraju
kraj ugasle vatre
kamina
što tugu samuje
pia
šta bi sa vama
maleni moji
Bleki -Tišina sni
Ona pod velovima
Djetinje srce
Ruža ljubavi
Poslijednja molitva
Boli nas i ubija
ta jedinstvena
nedorečena
iza vremena
nečujna
Tišina sni
a ničim izazvane
suze grunu
kristalima leda miluju
nutrinu srca živog
neumoljivog
a shvatiš
više nemaš kome
oditi
bol nositi
ni cvijeće brati
klekneš
pružaš ruke
dlanovima okrenutim nebu
i čekaš…
nedolazeće sutra
Bleki – Usud tvoj
Tanani vez
Plavetni ledenjaci
Sante
Usnula ljubav
Snježna kraljica
Sleđeni vodopad / Zimska čarolija
Tišina sni
Mjesečina
Sunčevo milovanje
Ledeno srce
Tijelo gori
Put tanane čipkice
Plavetni ledenjaci plove godinama
Rođena si krasotica
Sante da polomiš
Usnulu ljubav da probudiš
Snježnu kraljicu da otjeraš
Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija
Tvoje će mi srce pjevati
O ljubavi jedina
Tiše najtiše
do Tišina i sni
Da se mjesec ne zabludi
Da sunce ne poludi
Ledeno srce proljećem da probudi
E , da mi je
bar zauvijek ljubit
tvoje tijelo mazno
što miriše na radovanje
i izgara u moru plavetnom
u mome srcu radosnom
Bleki : On sada tišinom sni
Boje
Sanjar
Riječi
Tirkizni slovi
Svijet azura
Boje plaču
slikar im okrenuo leđa
sanja onu tragova bijelih
na snježnim prtinama njegovog srca
Snovi vrište
sanjar više ne sanja
uzdrhtala tijela
a se u ocean uranjaju
paleta i riječi snuždeni
kako poredati boje
kako obojiti riječi
a mu misao mre
Odjednom duša se javi
zalite nebo azurom
pospite travu tirkizom
obojite grudi njegove rubinom
Nasta slika najljepša od svih
đardin raste u duginim bojama
Djeva od kaštela sjedi pored ruža uplakana
ruku sklopljenih u molitvi
Njegov odar je tih
na odru čaša od kristala
jantar i žad obojeni ljubavlju
onog što sada zaključana Tišina sni
Bleki – Odgovore sanjam
Bolna prazmina
Nada
Zadivljujuća svjetlost – Tišina sni
Srce krhkog proljeća
Uvijek ću se pitati
zašto je bolno
u srcu krhkog proljeća
to uvik
zauvik
reći ćeš l'jube
nije nam bilo suđeno
nenadano baterija se ispraznila
doći će vrime naše
Uvijek ću se pitati
da li su bliznjakinje san
ili su morale biti
za kiše
stvorene
bliznaci smo ti i ja
srcem rođeni moja ljube
samo smrt nas razdvaja
do našeg uvik zauvik
uvijek ću se pitati
kakav bi život bio
podno kavala
u maslinama
mili moj
jednom kad ne bude nas
masline će procvati
mirisima ljubavi naše
uvik će me boljeti
kučica u cvijeću
suton u proljeću
ljubav u zviježđu
snovi ne bole
jedini moj
oni se žive
uvik zauvik
Bleki – Ženi Čarobnoj
Bijela dama
Mjesečava Bajka
Čarolija u suton
Čarolija
Krajolik snova
Vjernost MBS
Čarolija MBS noći
Cvijetni vodoskok
Duša MBS
Sunčica
Bleki
**
Ženi čarobnoj
**
Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam
Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati
Bože milostivi
dijete je
čuvaj je od zla.
Bleki – Ženi čarobnoj
Bijela dama
Mjesečava Bajka
Čarolija u suton
Ona je osvit
Čarolija
Krajolik snova
Ona budna sanja
Radost i ples
Ženi čarobnoj
**
Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam
Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati
Bleki – Uvijek ti samoglasnici – Družili smo se u vječnosti
Uvijek ti samoglasnici
U
dugo traje naš muk
čuveni sam sam meštar
tišine i sna
u njoj jedino tebe nalazim.
E
L'jube moja
puna je svjetlosti
snova
ljubavi
A
onda me tišina zaboli
uplašim se da te gubim.
meuki bi rekli:
Ne možeš izgubiti nešto što nije tvoje.
pojma oni nemaju.
O
što duša čista rodi
a se učini da gubiš čedo svoje
to je bol
i
čekanje
za vik vikova
Družili smo se u vječmosti
Imao sam jednu prijateljicu.
Dobru prijateljicu.
Najbolju
Veoma čednu
bijelu ko pupoljak ruže
prelipu
iskrenu
Bili smo više od dvoje vječnih ljubavnika
družili smo
se neko vrijeme
u nekom drugom svijetu
u vječnom vremenu koje ne postoji
Bilo je to vrijeme nade
snova
koje nismo dosanjali-
Ne šalim se.
Sve je u tim dodirima bilo nježno ,
krho i mirisno kao „
hiljade ružinih lati
na dlanu
( kradem sebi stih).
Ali ja se ponekad zaboravim ,
riječi me ponesem ,
osjećam da postajem riječ ,
tada lebdim
zaboravim da nisu svi sanjari i
da mnogi ne umiju da lebde.
Ova je umijela lebdjeti ,
i sanjati,
ali moje riječi su bile prejake ,
previše lične i bolne.
budile su sjećanja ,
koje je Yossemin htjela zaboraviti.
Odlepršala je samo
sa jednim zagrljajem
riječju Adio
odim ća
izgubljen
vraćao sam se
Yossamin
uvijek i uvijek
Tada sam znao sli sada sam siguran ,
ona ništa ne radi slučajno.
Sve mora imati smisao.
A u svemu ističe se Ona ,
njena Duša.
Blješti i sija.
Restlovi
To su godine koje počinju sanjati.
Sa snovima treba biti oprezan .
Ponekad u njih zavire nepoželjni, a to nije dobro.
Čuvaj se malena , budi oprezna. Svijet nije tako dobar kao što djeca misle.
Nije teško lijepo pisati , ako je srce mlado i puno lijepih uspomena.
Život kao život. Uvijek je kao neki prelijepi san, koji , samo ponekad, nosi neke velove koji mirišu na tugu.
Bleki – Jutarnje pismo
Dobro jutro Jube,
Danas sam poranio. Neoubičajeno za mene.
Tebe sam usnio .
Reći ćeš , pričaj mi nešto što ne znam.
Vidim te , odlaziš Mila.
Lepršava i raskošna u prozračnoj, čipkastoj , crnoj , udovičkoj haljini.
Tek jedna vitka sjena u daljini.
Ne osvrćeš se , iako znaš da te gledam.
Ne voliš rastanke , bole te.
Ovaj ti posebno teško pada.
Mniješ
neću se vratiti
Ti nestaješ na obzorju ,
nemoćno širim ruke i nako bez misli sjednem.
Suze same teku.
Znaš, nikad se nisam stidio svojih suza.
Nekim čudom , tu bješe jedna trešnja , bremenita od ljepote.
Crvena i raskošna , nalik tebi.
Svuda okolo sivilo i crnilo , a trešnja moga života prelijepa i mirisna.
Umoran , legoh u sjenoviti hlad .
I usnih tebe.
Vraćaš mi se.
Krajolik je u bojama duginih valera , samo sam ja u crno bijelim tonovima.
Valjda zbog kaledara i pahulja koje su zarosile kosu.
Probudim se . Osvrnem . Plahte nisu zgužvane.
Osjetim studen. Nisi se vratila.
Jastuk mi mokar. U prvi mah se čudim , ne znam od čega.
Nisam tužan, valjda sam u snu tugu isplakao.
Malo sam sjetan , tek toliko da mogu reći , Život je prelijep.
A onda se sjetim , da sam godinama slušao neku prelijepu muziku.
Ali bila je toliko tužna , čak tužnije od mene , pa sam je prestao slušati.
Potražim je , poslije decenije neslušanja i vidim postavili tu milozvučnost.
Sono io Zabezeknut.
Po mahalski – I Am natakaren.
Neko se ovdje igra sa mnom.
Meni slikaru ukraden san .
A opet drago mi, nisu ga uspjeli čitavog preslikati.
Umornog starca i raskošnu trešnju duginih boja izostavili.
To ću ja , jednog dana , da naslikam.
Trešnju je lako . Ona mi druga čitav život bila.
Malo me plaši, starce ne umijem slikati.
Nema veze, naučiću.
Treba samo da stanem ispred ogledala,
i počnem da bojim.
Ostalo ide svojim tokom.
Zar ne Yossemin , čudesna djevo moja.