Bleki – Svaki dan je stvoren za dodire

Plišani dodiri

Nestvarni krajolik

Muzika stara

 

 

 

 

Svaki dan je stvoren  za dodire

plavetan i nasmijan

pođeđe purpurom svjetlosan

sjećanjem iskona doziva

dođi kući mila

tu je ležaljka ljubavlju milovana

dosta  bobičastog voća

i ohlađeni čaj za tebe

kao snena maza ušuškaš se

na grudima uskovitlanih bura

spelujući djetinjoj duši

blagost tvoje dobrote

a pogled u nebo nježi

cvijetni đardin se smješi

miris neljubljene trešnje na usnama

krajolik sasvim dostatan da  mniješ

ljubav

i sam od sebe otme se jecaj

Hvala Gospode


												

Bleki – Dan sunčan i lijep

 

Dan sa snovima

leprša

u vakat

Tišina

koja sni

i kad kiša ledi

i kad se tuga dušom stere

život je prelijep

ponekad bolan

ali jedini

krugovima i bojama osjenčen

a gdje si ti

dobro d'bro

sutra je novi dan

uvijek sunčan nasmijan

Bleki – Na kraju puta (Odakle ti Bože toliki drumovi)

Kasno kasno

i još kasnije

prekasno

na kraju puta

pruži mi ruku tvoju bisernu

kad mi srce ocvalo

pokraj puta zastade

žao mi mila ne vidim ti lice

Milosno

ljepot dobrotom miriše

a Tišina  sni

Stavi na grudi mi

kam veliki

Čergarski

nek putnici od iskona

što Boga slave ljubavlju

odakle ti Bože toliki putevi

raznobojni i  veseli

pominjuć sreću brata svoge

ljubav ga stiže

napokon

a kam je proječi

da odleti sa odra moga






												

Bleki – Ženi čarobnoj

 

 

Čarolija u suton

Čarolija

Krajolik snova

 

Čarolija MBS noći

Cvijetni vodoskok

Duša  

Sunčica

Bleki

**

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao okean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna si
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati

*

Bože milostivi

dijete je

čuvaj je od zla.

Dodirni me ove svilene noći kao da je poslijednji put

Dodirni  me
ove svilene  noći
kao da je poslijednji put
kad zvijzde za nas bdiju
dodirni me
u ovom  trenu sna
kada   milujemo se  kao djeca
kao labudovi
koji tajnu svaku   znaju
a se boje
neko ukrašće im igru tu

dodirni me
ove svilene  noći
kao da je poslijednji put
dodirni me
usnama od snova
grijeh što nose
u ovom beskraju
kada tijela umiru
od jecaja i bola
a nose ih
uzavreli otkucaji srca
kao bura usred oceana

dodirni me
ove svilene  noći
kao da je poslijednji put
dodirni me
šapatom zvijezda
na ovom splavu  davljenika

dodirni me
u ovom očaju
kao da je zadnji put
i ljubi me
molim te
kao da je prvi put

dodirni me
ove svilene noći
kao da je poslijednji put
i čuvaj me
stisni jako da boli do neba
i ne daj
mili anđelu
da nam ovaj  treptaj sna
ukradu
jer volim te
jer voliš me

Bleki – Sanjam mora tvoja duboka , a duša jeca

 

More , more

 

Zaton

 

Nježnost leprša

 

Duša jeca

 

Eh Jube Jube moja

nevjesto moja sjajna

život me prelijepi vodio tebi

moru tvome dubokom

ljubavi što  slama

 

sanjam

ako preživimo danas

vidim

kućicu našu malu

mnogo jasmina i ljubica

mjesečevim srebrom okićenih

treperavi plam kamina

drveni pod škriputavi

čežnjama našim bojen

 

zarobljena mirisom smilja

dva uzdrhtala tijela

krikovi bolne čežnje

odjekuju u šumu blagoslovljenih cvijetova

maslinjaka našeg djetinjstva

 

ti

blještavilo milo

krhka i nestvarna

lepršava nježnost

u mome krilu

upijaš se

suze ne kriješ

rosu čednu darivaš

a duša jeca

a tijelo boli

a srce vrišti

 

voli me mili

samo me grli  nježno i dugo

zaroni u oceane moje

vodi me beskraju

i jubi me samo me  jubi

živote moj

 

Eh Jube Jube moja

nevisto mila

gdje je to naše sutra

More tvoje plavetno

zarobljena iskonom našim

i zatonom svijetlim

 






												

Bajka o Galeriji Bosna zemlja Božije milosti u Sarajevu Gradu čednosti – Uvod

  
  

 Prihajna besjedo in navodilo

oliti predmuhabet





Imamo Galeriju ; nijeme, gluho bilo . insani.

Ovu množinu će jednog dana objasniti , a možda neće biti ni potrebno.

Mlađi , poprilično samobitni brat Baška baŠa , pomalo šeret , malo više mahalaš i vječni đuvegija , na dan otvaranja Galerije , u društvu nekih drugih obavezno nepozvanih , ali neizostavno prisutnih prelijepih mahalkinja i nešto manje ugodnih mahalaša, usporeno , mahalski precizno natandari muhabet :

“Uvijek si slovio kao pametan čovjek , ali sada znam da si izuzetno pametan.

Dok si bio mlad rasipao si energuiju , vrijeme , bio vrijedan baštovan i … ma uvijek si volio cvijeće i đardine,i još svašta nešto.

Iskustvio i nauk su  učinili svoje.

Što ćeš rasipati energiju i gubiti dragocjeno vrijeme koje ti odjednom ponestaje, nisi frajer .

Otvorio si Galeriju da ti ljepote dođu na noge , na dohvat ruku i skuta  i dive se njihovim rukotvorinama ,umjeću , životu i  ljubavi.

Znaš i sam ; muškarci k'o muškarci , uglavnom blentovije i hablečine , se k'o hajvani razumiju u kulturu i umjetnost , ostavljaju prostor za estetsko bitisanje isključivo nježnim ženskim dušama , rukama i šta ti ja znam u čemu još,

U saučešnistvu i divljenju  prema umjetnosti se rađa simpatija , iz simpatije razumjevanje , iz razumjevanja sazrijeva  ranjivost i nježnost, i onda tebi , kao đentlmenu ne preostaje ništa nego da odabiraš i bereš zrele jabuke , jal’ ostale voćke i slastice.

Znam reći ćeš takarli vremena brate moj!Moralo se !

Aha , kak’ ne! Ali to kod mene ne pije hladnu vodu sa bjelavskih česmi . Kod tebe uvijek neki takarli, damarli, dertli vakt'i. Idi bolan, pa se leči.”

A i Mojsije umjetnik i prorok se mor'o nadovezati:

“Ne samo pametno , već i jako lukavo. Pored toliko ekspresivnih mjesta u gradu , nađe impresiju i kotu na 17 cm od Love bridge ,salona Beauty. Koje li milimetarske slučajnosti?”

A rahmetli Deba , preranoletač u nebeske visine ,( dugo očekivani  belaj  u jeku priprema za otvaranje galerije) i belajsuz po vokaciji, bi zasigurno ( jes’ kad bi mu pržun bar na tren dopustio da ohane ), sletio i zakatančio završni naturalistički eglen:

” Joj lava ljudi moji!,boli glava!Atelje , poetski , muzički i umjetnički kafe salon, za damarli divana dušu dao i još mu ljepote druženje plaćaju kupovinom slika, ‘oću reći finansiraju ovu podmuklu barabu. A ime mu je Dobro ; aha , kako ne.”

Znamo ih svakog pojedinačno i svakog sveukupno , proširiće se u mahali nesvrstana priča. Osnovana ili neosnovana, nije bitno. Svaka će mahalska blentovija dodati svoj obol na kantar taze mahalskeog prosedea i eto belaja. Ode obraz, namah i bez diskursa.

Skoro totalna nevinost , u još neobranom grožđu ; ni zabranjene voćke brao , ni slastice dirao i mirisao i u njima uživao , a Galerija već  na lošem glasu.

Iako se pretpostavljalo da će se broj posjetiteljki vremenom povećati , dal’ zbog “lošeg glasa ” il’ neobičnog i prelijepog galerijskog kolorita i ambijenta , a mere biti i zbog slika ( tko da zna ) , moralo se nešto poduzeti i razbiti preuranjeni muhabet prije nego postane mahalska istina.

Strogoća i Mudrost , godine , a i vaspitanje priječe da se švera ok'o kere pa na mala vrata i razuvjeravaju mahalski kuloari , sa akcentom na kuloarice, jer su one uvijek bile pogubni izazov za lični ego i jednostavnu mahalsku filozofiju ,”dvoje se nađu pa se poslije ne nađu” , prozvani se odlučio za manje popularni i isto tako nesvrhishodni javni demantij.

To vam je k'o mač sa dvije oštrice: jal’ upali , jal ne upali!? Hoće se reći jal’ u sridu’ , jal’ ukrivo, a to mu dođe skoro na isto. Pitajte Maru , jal’ Daskaru , jal Gataru.

Zvuči malo poznato i odbranaški ,ali izbora se nema, jer istina je uglavnom  bar malo ljepša i drugačija i uvijek ,  ama baš uvijek između…( Quod erat demonstrandum ) .

Prepuštamo , šenkrat plaho , riječ sveznajućim i manje pametnim naratorima , u mahali prokuženim takarli baljezgatorima.

 


												

Ona zna





Ona je nestvarno obzorje

Ona je djetinja duša


Snovi u vrtlogu duge



Jednom prije vremena


neko mi je ukrao stih


Volim te budalice mala


uplaših se sudbe


na dvoboj


na čast se pozvah






smiriše me


rekoše


blentovijo mahalska


stih ko stih


prevrtjiv i tih


nju ti niko ne može ubrati


Zapisano je


Tvoja je


Ona zna

Bleki – Biće oni dobro

Čovjek je uzeo  konop

to dijete u vremenu

koje ne prolazi

shvata

svaki kraj je dobar

osim onoga koji je loš

 

štrik obični isprepleteni

laneni ili konoplji

svejedno je

samo nek drži

mada kažu

mokar je elastičniji

 

objesio ga o trešnjino stablo

pokraj plavetne rijeke

potegao uže

zategao

 

dobro je

ne misli on

nije ga briga

šta će drugi reći

grana je čvrsta

konopac će držati

još samo da se popne na šćemlijicu

 

i  objesi

ljuljačka bijela

za Sunčicu

možda jednom navrati

u Galeriju sa njenom slikom

usrcenu na bijelom zidu

 

uspomena

na počasnom mjestu

među bojarijama

srcem djetinjim  tkanih

 

biće oni dobro

nada se  usud