Imam čitav Ocean za tebe
koja sa Nebom tajne dijeliš
a ih meni poklanjaš
nježan je i mio
eho snova odzvanja
dok imenom
Tišina i sni
o tebi oduvijek sanja
zaroni mila
u plavet moje duše
ne boj se
tamo je Nada moja
samo lepršaj i voli
možda je sretneš
i vratiš mi je
ljubavlju svojom
u mom Oceanu
Ti sve možeš
Sastala se družba mala
odabrana
u đardinu ispod vidikovca
dvije vatre naložili
vatru manju za rešetku
onu veću za sjedeljku
oko vatre sofre posadili
na brzaka ljube mezu
piće čokanje pristavile
a poneka i šerbe za se
svi piju i mezete
tek pomalo i potiho poje
dvori ih psedam ašik ljuba
haremskijeh milosnica
ili ih dvore ili ljube
ili na dno skuta liježu
glavu još ne gube
biće vakta
rešetka se pazit mora
čekaju Ezan onaj insanski
milozvučni
čekaju onaj Ezan ljudski i umilni
tonom umjereni
još ih je bilo
pjesmu prekinuše
jacija je
zrikavci i svitci igru prekinuše
grad je je zanijemo
miris lipa se prosuo čraršijom
mahalom begremi cvatu
sve upija ezan
vjetrom nošen dodirne biće
koža nashrne
oči zasuze
u duši neka blagost i jecavost
ljubav se javlja
nesvjesno pogledavju ka Nebu
a Nebo to
Bosna-Saraj nebo
što ljepotom
beskrajnim zvijezdama plijeni
kao da se spušta i diže
treperi
upija molitve u slavu Bogu Jedinom
čini se da su ezani jacije i sabaha najumilniji
zbog Meleka
zasigurno
kad je ezan stao
tišinu je dao
tišinu što čudom se čudi
otkud ta ljepota u čoviječijem glasu
– Ja sam zaprepašćena . –
rekla bi pjesma.
– Aajj’ Grad čednosti je to. –
naglasio bi Pjevač.
– Aajj’ Zemlje Božje Milosti čedo.-
pomislio bi ko’ fol pjesnik.
horski
Ti si nam u svemu naj, naj, naj.
djetinje tvoje velove bijele
nježnog proljeća dah
u dubini oceana
sanjam i tragam
a sanji moji mira nemaju
jer mi bježiš
snena kao mudrost
stidljiva kao rumen tvoga lica
kao duša u neprolaznim riječima
u samoću tuge svoje
Traju strašne bure
vjetrovi bjesomučno kidišu
hukom uplašene dozivaju
strast je nehajno odmahnula rukom
sačekala da joj ljubav priđe
zvjezzdice
milosnice neuništive
brane zaštitnicu
krhku mjesečevu noć
tmina vreba
beštije imaju krvavi pir
ljudi je sve manje
život sliježe ramenima
i gre dalje
Stvoritelj je Jedan
Pease brother pease
Selam sister selam
Mir Božji ljudi Mir
I onoj koja toliko voli
da mene srce boli
Alelujah!
Dobar veče
djevoljčice mile
Život je lijep
jedno milo dijete
je večeras tužno
ova tužna pjesma
podsjeća
da velike ljubavi
nose boli
ali i ljepotu snova
a onda sve biva lakše
velika ljubav znači da se živjelo
Laku noć i ne tugujte
Sutra je novi dan
a novi dan nosi novi san
i tako u krug
dok nam se ne zamanta
i pristavi kraj
Tako Ti je to
slučajno naletiš na neku
Grlicu što oblake sni
i svakako je povrijediš
vako ili nako
to mu kao usud
pretplata na greške dođe
joj plahe li stigme
ah da
rekoše
francuski je jezik ljubavi
za nju lijeka nema
a duša zbori
bosančica sevdah nosi
pa hajd skontaj
čemu ljutnja
Djevojčice moja oblačasta
daće Milostivi lijepih dana
Predvečerje
Molitva i Anđeo
Svjetlost u tunelu
Obzorjem leprša prelijepo i nježno
anđeosko lice milostive smrti
što danima skrušeno kleči
kraj bjeličastog odra
tkanog mirisima ljubavi i ruža
očas gleda u arak
uzima mastiljavi plajvaz
po papiru kruži
zamišljeno blijedi
prima me za ruku
predvečerje nijemi
vrijeme nam je maleni
ići domu svijetlosti svome
prije nego te velike vrućine jame
ti si svoju ljubav poklonio svu
I … suze utopio u snježno jezero
A … u plaveti zapisao tanku bijelu liniju
da miluje ime one svaznajuće milosnice
Pitalo me dijete moje
a šta je ljubav
momenat ne snalaženja
neuko rekoh
ljubav to ti je
ah ljubav
Dijete ko dijete
samo pita i umuje
sebi odgovara
jel’ ljubav
kad voliš nečije oči
njihov sjaj i blagost
što izvire krhkost
puna čežnje
topline sanja
jel’ ljubav
usne nečije
sočne rascvjetane
i još ktomu
meke nježne
raspjevane
Jel’ ljubav
milovati nečije kose
lice bjelo
bjeklokost tijelo
grudi uzdrhtale
nabujale mirisave
Jel’ ljubav
ljubiti budući carski rez
nevidljivi ožiljak
na zaobljenom stomaku
više svile
što đardin krije
Jel’ ljubav
uranjati u tijelo
krasti rosu
djevičanskih ljubičica
njenog tijela
mile djevojčice
Jel’ ljubav
dražiti probijati
ubijati
kao da mrziš
njenu slast
i čast
Jel’ ljubav
kada si sretan
kad te nešto
u grudima steže
vazduha nemaš
na nebo pomišljaš
jer te čupa
jer te boli
jer te peče
pa ti muka biva
pa ti srce trepti
pa ti duša pjeva
Jel’ ljubav
kad snove sniješ
kad vrijeme stoji
kad srce rastanak sluti
kad neko plače
kad nerazum vlada
Jel’ ljubav
kad strast lebdi
kad sve boli
kada se neko voli
kad sve nestaje
a ljubav opstaje.
Osvrnem se nigdje djeteta
to srce moje šapuće lupeta.
Rosa ruže tvojih dana
dugo je sinoć milovana
nekoliko puta zalijevana
a ja još uvijek ne znam
mnoge stvari
značenja mi čudno zvuče
skoro da me naopako muče
evo nikad da naučim
povežem to sa nama
šta je našim noćima dugim
besprizorna riječ sex
ma znam ja to
nepismenost mi nije mana
ali ta mi riječ je vrlo strana
ali šta stvarmo znači
ostalo mi samo sanje
za buduće neke dane
da se u postelju vrneš
da mi osmijeh brišeš
dok vodimo ljubav
a šapućem tiho tiše