od Ezela vakta
rekoše mi
voli i sni
maleni
ne budi sujetan
još mi rekoše
ne bacaj se kamenjem
maleni
ni rječju
ni pogledom
na ženu dijete
anđela nebeskog
grijeh je to
nikad ne bacam
ni kam
ni riječ
ni pogled
preteški su
mili Anđelu
da ne uvrijedim Boga Milosti
Oni koji odu
sretno im bilo
Oni koji ostanu
zahvalni su
Oni koje ne upoznamo
tužni su
Jednom kada sve bude daleko od nas
kada prođu sva proljeća moja
ostane ukus pelina u srcu bolnom
tražeći dvije ruke oko vrata
koje sada daleko nebo naše grle
u srcu mome nada zatreperi
pa zaboli do neba do zvijezda
do tebe ljubavi moja jedina
što bježiš za dobrotom svojom
i nevjernom rječju mojom
ne moraš mi reći boljele te riječi
nevjerstva moja koje neće vratiti
naše prelijepe dane kad bili smo
milosti djeca i ljubavi snene magi
igrajući se protiv svijeta i struja
na lahoru letu zavidješe nam laste
i labudovi svakog onog ljeta
kad mi dade čisto srce tvoje
o krasoto bjelokosnog tijela
na tragovima uspomena naših
u duši mi blista ljepota tvoja
kap na dlanu dalekih sjećanja
bijela tijela uronjenih u oceanu
kao vrijeme a vodili smo ljubav
a se krici spajanja u bol se lomila
i sada dani se vežu jedan po jedan
teški kao nesporazumi i bjezi moji
ali ti mi prostiš i ja se vraćam
zagrljaju mramor grudiju tvojih
blaženi sretnik milovanja tvojih
Zabranjeno mi reći
ali moram
iskrenosti radi
ne tugoj ljubavi
imaš me mila imaš
ruka topla je tu
znaš onu
ruka u ruci
osmijeh na licu
sjeti se sreće mila
otvori krila
lerpršaj poleti
Ja ćekaću svaku noć do noći
a ćeš mi nasmijana doći
sniti da mi se vraćaš mila
čekati životom ma gdje bila
ne dam bolu da mi srcem bludi
ne dam bolu da te tugam sludi
želim tvoju ljepotu da duši nosim
dobrotom tvojom rane svoje rosim
nemoj se plašiti draga
što izdaje me snaga
dugo će vremena znam proći
prije mi mila uzmogneš doći
Kad se meni jednom vratiš
kad boli prestaneš da patiš
mislićeš da dolaze naši dani
a ostaće ti moje Tišine sanji
onda kad cjelov spustiš mi na lice
kad osmjeh tvoj aj tuge dane briše
bićeš uvijek voljeno čedo divne boje
dobro došlo na samrtne dane moje
svijet moj nasušni
ne gre dobro
pute su mu izrovali
kuće porušili
bogomolje zaposjeli
monstrumi
predajemn se
bježim
negdje
bilo gdje
do kraja svijeta
gdje hljeb nije bajat
vode ne krvare
žena nije silovana
djevojčica masakrirana
djeca na bajonet nabodena
šteta
tužna smrt je šćućurena
anđeli je tješe
ni ona ne može pobjeći
svijet uvijek ispred nje
gre
i vreba
Nisam Junak
labudičina kći mi ljubav bila
jedina
osmjeh gasi
nestala je sjena njena
pa je tražim
maksumče mi u grudima
tiho plače
godina mu ravna nije
pa je sanjam
teče suza
bistra voda šadrvana
očima mojim
a je volim
a se krvlju duša boji
i žubori što te nema
Sanjao sam da odlaziš
suze su se sramile
nisam se stidio
zavela me tvoja čednost
ljepota čudesna
duša milostiva
dobrotom krcata
Sanjao sam da te pitam
zaplačeš li l'jube
kada se osjetiš
tišinu u snima
a klize iskonu
negdje na kraju oceana
mora dubokog
uvik i zauvik
Dodirivao kušin hladni
jugo je ubijao razum
što ode sa tobim
molio za snagu
da te tražim
i nađem
vrelu od čežnje
zarobljenu u blagosti sutona
A onda nakon vremena i vremena
kada ti dođem,
i čujem cvrkut
ja došla
odavno
tebi mili
jedinom domu mom
muzika podsjeća na tebe
dah duše slike tvoje nosi
boje mi na tvom liku plešu
riječi u srcu zastale
a krvari na dlanu tvome
odjekuju imenom tvojim
na usnama uvelim
što glasa ne puštaju
jer nema anđela moga
obriši tugu mila
kap suze mi pošalji
i pleši samo pleši Jedina
sretna sretna mi bila
Ljubi me
trebaš mi
da umirim oči
na tvojim usnama
zaspem umoran od lutanja
jer trebam anđela
da me brani od svijeta zla
i molim te
kad usnijem
ljubi me
dodir usana tvoj mi godi
kao svila meka
kao treptaj srca
zaljubljenog u milo dijete
zagrli me nježno
toplim tijelom
rukom snenom
dušom čednom
u kojoj beskraj slutim
ljubi me
ne odlazi
ostani tu
do kraja svijeta
ne odlazi
lepšraj i ljubi me
mili anđele
jer volim te