Bleki -Tišina sni

 


Ona pod velovima

 

Djetinje srce

 

 

Ruža ljubavi

 

 

 

Poslijednja molitva

 

 

Boli nas  i ubija

ta jedinstvena

nedorečena

iza vremena

nečujna

Tišina  sni

a ničim izazvane

suze  grunu

kristalima leda miluju

nutrinu srca živog

neumoljivog

a shvatiš

više nemaš kome

oditi

bol nositi

ni cvijeće brati

klekneš

pružaš ruke

dlanovima okrenutim nebu

i čekaš…

nedolazeće sutra

 

 

Bleki – Usud tvoj

 

 

Tanani vez

 

Plavetni ledenjaci

 

Sante

 

Usnula ljubav

 

Snježna kraljica

 

Sleđeni vodopad / Zimska čarolija

 

Tišina sni

 

Mjesečina

 

Sunčevo milovanje

 

Ledeno srce

 

Tijelo gori

 

 

 

Put tanane čipkice

Plavetni ledenjaci plove godinama

Rođena si krasotica

Sante da polomiš

Usnulu ljubav  da probudiš

Snježnu kraljicu da otjeraš

Tamo gdje je vodopad boli zimska čarolija

Tvoje će mi srce pjevati

O ljubavi jedina

Tiše najtiše

do Tišina i sni

Da se mjesec ne zabludi

Da sunce ne poludi

Ledeno srce proljećem da probudi

 

E , da mi je

bar zauvijek ljubit

tvoje tijelo mazno

što miriše na radovanje

i izgara u moru plavetnom

u mome srcu radosnom

Bleki : On sada tišinom sni

 

Boje

 

Sanjar

 

Riječi

 

Tirkizni slovi

 

Svijet azura

 

 

 

Boje plaču

slikar im okrenuo leđa

sanja onu tragova bijelih

na snježnim prtinama njegovog srca

 

Snovi vrište

sanjar više ne sanja

uzdrhtala tijela

a se u ocean uranjaju

 

paleta i riječi snuždeni

kako poredati boje

kako obojiti riječi

a mu misao mre

 

Odjednom duša se javi

zalite nebo azurom

pospite travu tirkizom

obojite grudi njegove rubinom

 

Nasta slika najljepša od svih

đardin raste u duginim bojama

Djeva od kaštela sjedi pored ruža uplakana

ruku sklopljenih u molitvi

 

Njegov odar je tih

na odru čaša od kristala

jantar i žad obojeni ljubavlju

onog što sada zaključana Tišina sni

 

Bleki – Odgovore sanjam

 

 

 

Bolna prazmina

 

Nada

 

Zadivljujuća svjetlost – Tišina sni

 

Srce krhkog proljeća

 

 

 

Uvijek ću se pitati

zašto je bolno

u srcu krhkog proljeća

to uvik

zauvik

 

reći ćeš l'jube

nije nam bilo suđeno

nenadano baterija se ispraznila

doći će vrime naše

 

Uvijek ću se pitati

da li su bliznjakinje san

ili su morale biti

za kiše

stvorene

 

bliznaci smo ti i ja

srcem rođeni moja ljube

samo smrt nas razdvaja

do našeg uvik zauvik

 

uvijek ću se pitati

kakav bi život bio

podno kavala

u maslinama

 

mili moj

jednom kad ne bude nas

masline će procvati

mirisima ljubavi naše

 

uvik će me boljeti

kučica u cvijeću

suton u proljeću

ljubav u zviježđu

 

snovi ne bole

jedini moj

oni se žive

uvik zauvik

 

Bleki – Ženi Čarobnoj

 

 

 

Bijela dama

 

Mjesečava Bajka

 

 

Čarolija u suton

 

Čarolija

 

Krajolik snova

 

Vjernost MBS

 

Čarolija MBS noći

 

Cvijetni vodoskok

Duša MBS

 

Sunčica

 

Bleki

 

 

**

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati

 

Bože milostivi

dijete je

čuvaj je od zla.

 

 

 

Bleki – Ženi čarobnoj

 

 

 

Bijela dama

 

Mjesečava Bajka

 

 

Čarolija u suton

 

 

Ona je osvit

 

Čarolija

 

Krajolik snova

 

Ona budna sanja

 

 

Radost i ples

 

 

Ženi čarobnoj

**

Ne znam ti ja reći prelijepa si
a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si
a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si
a jesi istina
Ne znam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam

Mnogo toga ja ne znam reći
u jednoj riječi
ali ljepotu i čednost znam prepoznati

Bleki – Uvijek ti samoglasnici – Družili smo se u vječnosti

Uvijek ti samoglasnici

 

U

dugo  traje naš muk

čuveni sam  sam meštar

tišine i sna

u njoj  jedino tebe nalazim.

 

E

L'jube moja

puna je svjetlosti

snova

ljubavi

 

 

A

onda me tišina zaboli

uplašim se da te gubim.

meuki bi rekli:

Ne možeš izgubiti nešto što nije tvoje.

pojma oni nemaju.

 

O

što duša čista rodi

a se učini da gubiš čedo svoje

to je bol

 

i

čekanje

za vik vikova

 

Družili smo se u vječmosti

 

Imao sam jednu prijateljicu.

Dobru prijateljicu.

Najbolju

 

Veoma čednu

bijelu ko pupoljak ruže

prelipu

iskrenu

 

Bili smo više od dvoje vječnih ljubavnika

družili smo

se neko vrijeme

u nekom drugom svijetu

u vječnom vremenu koje ne postoji

Bilo je to vrijeme nade

snova

koje nismo dosanjali-

Ne šalim se.

Sve je u tim dodirima bilo nježno ,

krho i mirisno kao „

hiljade ružinih lati

na dlanu

( kradem sebi stih).

Ali ja se ponekad zaboravim ,

riječi me ponesem ,

osjećam da postajem riječ ,

tada lebdim

zaboravim da nisu svi sanjari i

da mnogi ne umiju da lebde.

Ova je umijela lebdjeti ,

i sanjati,

ali moje riječi su bile prejake ,

previše lične i bolne.

budile su sjećanja ,

koje je Yossemin htjela zaboraviti.

Odlepršala je samo

sa jednim zagrljajem

riječju Adio

odim ća

 

 

 

 

izgubljen

vraćao sam se

Yossamin

uvijek i uvijek

Tada sam znao sli sada sam siguran ,

ona ništa ne radi slučajno.

Sve mora imati smisao.

A u svemu ističe se Ona ,

njena Duša.

Blješti i sija.

 

Restlovi

 

To su godine koje počinju sanjati.

Sa snovima treba biti oprezan .

Ponekad u njih zavire nepoželjni, a to nije dobro.

Čuvaj se malena , budi oprezna. Svijet nije tako dobar kao što djeca misle.

Nije teško lijepo pisati , ako je srce mlado i puno lijepih uspomena.

Život kao život. Uvijek je kao neki prelijepi san, koji , samo ponekad, nosi neke velove koji mirišu na tugu.

Bleki – Jutarnje pismo

Dobro jutro Jube,

 

Danas sam poranio. Neoubičajeno za mene.

Tebe sam usnio .

Reći ćeš , pričaj mi nešto što ne znam.

 

Vidim te , odlaziš Mila.

Lepršava i raskošna u prozračnoj, čipkastoj , crnoj , udovičkoj haljini.

Tek jedna vitka  sjena u daljini.

 

Ne osvrćeš se , iako znaš da te  gledam.

Ne voliš rastanke , bole te.

Ovaj ti posebno teško pada.

Mniješ

neću se vratiti

 

Ti nestaješ na obzorju ,

nemoćno širim ruke i  nako bez misli sjednem.

Suze same teku.

Znaš, nikad se nisam stidio svojih suza.

 

Nekim čudom , tu bješe jedna trešnja , bremenita od ljepote.

Crvena i raskošna , nalik tebi.

Svuda okolo sivilo i crnilo , a trešnja moga života prelijepa i mirisna.

Umoran  , legoh u sjenoviti hlad .

I usnih tebe.

Vraćaš mi se.

 

Krajolik  je u bojama  duginih valera , samo sam  ja u crno bijelim tonovima.

Valjda zbog kaledara i pahulja koje su zarosile kosu.

 

Probudim se . Osvrnem  .  Plahte nisu zgužvane.

Osjetim studen. Nisi se vratila.

 

Jastuk mi mokar. U prvi mah se čudim , ne znam od čega.

Nisam tužan, valjda sam u snu tugu isplakao.

 

Malo sam sjetan , tek toliko da mogu reći , Život je prelijep.

 

A onda se sjetim , da sam godinama slušao neku prelijepu muziku.

Ali bila je toliko tužna , čak tužnije od mene , pa sam je prestao slušati.

Potražim je , poslije decenije neslušanja i vidim postavili tu milozvučnost.

 

Sono io Zabezeknut.

Po mahalski – I Am natakaren.

 

Neko se ovdje igra sa mnom.

Meni slikaru ukraden san .

A opet drago mi, nisu ga uspjeli  čitavog preslikati.

Umornog starca i raskošnu trešnju duginih boja izostavili.

 

To ću ja  , jednog dana ,  da naslikam.

Trešnju je lako . Ona mi druga čitav život bila.

Malo me plaši, starce ne umijem slikati.

 

Nema veze, naučiću.

Treba samo da stanem ispred ogledala,

i počnem da  bojim.

Ostalo ide svojim tokom.

 

 

Zar ne Yossemin , čudesna djevo moja.