Dođi proljeće

 

 

Dodji proljeće

smjeh ljubavnice zemljin

neka zakuca srce šuma

nestrpljivo da se izrazi

 

dodji u naletima nemira

usred lisća

ispod  cvijeća

koje hita da se razvije

 

dođi kao sjajna pobuna

baci se u noc

u tamu vode

iznad zemlje

 

dođi  oglasi slobodu

zarobljnih klica sreće

kao smijeh munje

urlik oluje nođen kišom

 

odjekni u bučnom gradu

oslobodi rijec ugušenu

napor koji je pao u letargiju

osnaži našu borbu malaksalu

 

dođi proljećesamo dođi

ezanom zvukom zvona

oglasi zov života

budi pobednik smrti

 

A vrijeme neumitno klizi

Ples sjetlosti

 

Progone me njene oči

 

Moja sreća

 

Noćni nizovi

 

Ruža ljubavi

 

 

Sve češće

raznježen krhkim bolom

hodim

zastajkujem

nijemim

galerijiom svjetlosti

bojenoj zapretenim snovima

zapisanih vremenom a neumitno klizi smiraju

 

miljem prebirem po iskonu prohujalog vremena

što zaleđeno titra među zlaćanim  ramovima

obnoć tražeć

i nalazeć oči

pune sna

i ljubavi

 

nijemim pred usnulim ljepotama

što pogledima

miluju odbjegle dane

koje

znam

vratiti se neće

ali ustreptalim grudima

darivaju mekoću čednih usana

oblivenih djetinjom  srećom

 

slikama plove noći

mistični  zapisi

treptaja  i nade

podarenih nježnim dodirima

zaljubljenih bića

bespovratno izgubljenih

u prostoru

u vremenu

u krvi

što vječno teče

krikom rastanka što se sluti

u slijedu  poteza kistom

 

svako veče liježem u svilenu postelju prošlosti

okružen vremenom i milostivom sudbom

razigranih tugama  sjećanja

kad  ljubav bješe ljubav

a svaki dodir tijela

sakriven u uzdasima

bojenih mirisima  procvjetalih

jecaja

nosi

tek jedan valer

tek jednu lat

rose pupoljka koji se daje

i postaje krhka  ruža

 

Nikad ne pitam

gdje ste sad

ljepote moje mile

jer srce

milošću Božijom

odgovor zna

Bleki – Prelijepa lica sjećanjem klize

 

Gledam prelijepa  lica

polako klize sjećanjima

odlepršalih kalendara

raskošna i mila

u svojoj jedinstvenosti

svakom licu ljubav poklonih

svakoj rekoh

volim te jedina

i svaka  je uzvraćala

volim te mili

nedostaju mi više od svega

dva srca

dvije ruke

lijeva u desnoj

i okret tijelo uz tijelo

Tango u đardinima  snova

i okret tijelo u tijelo

a jedna duša

dame biraju

zar ne

Noć tvoja i moja

 

Onda je sve stalo.

Noć je postala svijetlija .

Oblaci su se naglo dizali.

Maglice nas nisu dale.

Ovo je ipak naša noć.

Tvoja i moja.

Drugima mjesto nije ovdje.

Oluja je skrenula ka hridinama

malo lijevo ka sredini prema dubinama.

 

Masa je razočarana.

Očevid više ne stanuje ovdje.

Mora se trčati da bi se uhvatile koprnice.

Kao vala pjena

 

kao vala pjene
kao plima sanja
svjetlosna i bijela
suncem obasjana
nenadano
postaješ kristala sjena
duše moje
kojoj kalendari kažu
zalepršaj ka njoj
sagori već jednom
u ljubavi

šta čekaš
zaroni u taj ocean
plima nija nikad ista
u povratku

Bleki – Dani tvoji kao serenade zvuk

 

Dani tvoji u  toplini srca mog
a su nježni serenade zvuci
ostaće zauvek lepršavi
kao miris proljeća u čednoj zimskoj noći
kada se ljeto razvodi od jesenjih kiša
rastanci  poput dodiri godišnjih doba
lijepi i tužni po dahu neophodni
dvoje se prelijepih  našlo
pa se poslije nije našlo
eh mila ne tuguj
jer nas usud nikad  ne pita
samo reče budi i ono biva

 

 

misticna-suma  tango-ili-prica-o-jednoj-ljubavi

 

dah-vjernosti  plisani-dodiri

 

  

 

ples-svjetlosti  njeznija-strana-srca

 

jesenji-osvit tirkizni-snovi

 

   

 

 

Jutro sa Blekijem – Svila, mahagoni i led u grudima

Lijepo je ispraćati ljude

malo je sjetno

ponkad tužno

ali oni se jednog dana vraćaju

ili mogu vratiti

 

šta sa ljudima

koji nemaju koga ispratiti

koji nisu imali prilike da nekog isprate

jer te su samo nestali

a ih nisu pitali

 

šta sa ljudima

koji su voljene ispratili

davno još

u svili i mahagoniju

i ledom u grudima

 

šta sa ljudima

koji su jedno dijete dali spaliti

samo da nemaju otići na grob

jer bole djetinje četiri godine

i još više one neizigrane

 

ne vozim auto

ne treba mi

pješke mogu stići do svakog groba

a svaki od njih je dušu grada

ne oni koji ga napuštaju

 

Bleki – Iza maglica

 

Maglice usred kape nebeske

su zasjele na svoja mjesta

joj mati moja koliko boja

vidim kožu kako mi treperi

nikako da ih se nagledam

moram smiriti srce da ne poludi

i danju ih sanjam

ne bojeći se noći punog mjeseca

dok u zimzelenu titraju kreature čudne

 

ma ne

nemoj se plašiti

srce moje radosno

to su samo sjene

purpurnog neba

što miluje moj Grad čednosti

koji sa mnom tišinu snova spije

molitva je dušu u čvor smotala

malo dalje

tamo iza zviježđa

vizije naše nemušte

On milostivo prima

 

Bleki – Poklanjajući ruže

 

   Mjesečeva ruža  Mjesec i zelena ruža Zelena ruža   

 

 

 

Plava ruža  Žuta ruža  Zaljubljene dvije ruže bijele    Bijela ruža grada čednosti

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju tvojom

imam samo devedeset dana

tri po trideset

za molitve

mirisnih sanja

Za ljubav mnogo dara

iz malog parka beskućnika

deset pupoljak ruža

za tebe  ubraću mila

za snove jednu orošenu

za tugu drugu žutu

za sreću treću šarenu

za tebe četvrtu zelenu

za samoću petu safirnu

za nježnost šestu ružičastu

za vrlinu sedmu plavu

za nevinost osmu nevinu

za ljubav devetu rubinovu

za nas desetu duginu

za mene neće ostati ništa

zato sad bolero puštam

pokloni mi sebe

najljepšu od svih.

 

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju mojom

Ostalo mi je samo četrdeset

dana trideset i deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav nešto dara

iz velikog parka beznađa

ukrast ću samo za tebe

poklanjati drugim

četiri ružina pupoljka

prvi bijeli neotvoreni

za prvu godinu snova tvojih

drugi safirni skoro neotvoreni

za drugu godinu čežnje tvoje

treći rubinov poluotvoreni

za treću godinu tvoje ljepote

četvrti crveno žuti rastvoreni

za četvtu godinu poklonjenu

nevinosti mojo i tvojoj

staviti ću ih u kristale nade

gledati mirisati iščekivati

kada poslijednji pupoljak  uvene

ostaće ti samo ljubav moja

kada rubin odsjaji

sanjaće me ljepota tvoja

kada safir popada

ostaće ti čežnja moja

kada bijeli potamni

ostaće ti snovi moji

prestajem da plešem

i da se molim

muzika mi donosi tebe

najljepšu od svih ruža

Luce  Malena

Luce Malena.

 

 

Bleki – Mnogo toga ne znam…

Mnogo toga ne znam…

ali ako kažem da znam šta je smrt

mnogo smrti

boli i tuge

a su mi vjerne druge

neću reći ništa novo

 

Svaki tren je razlog za veliku brigu

ali neću to

nije mi u damaru

 

pomolim se Bogu Milosti i Ljubavi

zamolim  oprost grijeha

i prelijepi život ide dalje

 

Da sam bilo kada zastao

jadikovao

ne bih volio i živio

 

Bio bih samo jadni čangrizavi starac

koji baš i ne voli život

 

Ja Konj

vagabundo

izabrao život i ljubav

i bio sretan koliko se moglo

 

Sreća zavisi od voljenja

a volio sam jako mnogo

jedna  mlada i neuka reče

prečesto

 

sve je u parovima

koliko sreće i radovanja

toliko boli i tuge

 

zašto bih se ikad brinuo

gubio ono malo kalendara

nedostajućih

 

A najbitnije!

 

Shvatiš  da treba poklanjati

ljubav

nježnost

radovanje

bezuslovno

svakoj Princezi kojoj je potrebno

 

Dame uvijek biraju

pod Zvijezdama

po srcu

Nebom kao svjedokom

zar ne