Nije zgodno

 

 Ulica prkosa

 

 

Mila moja grlica Dobro mi došla i hvala ti

   

 

  Kapija Neba

 

 

 

Nije zgodno

 

Tamo niže

u ulici Prkosa

moja mila Grlica

usnila al’ zaspala ni

uvijek zaboravna ona bi

granata monstruma je napala

glavu joj milu načisto otfikarila

Grlica tijelo ispotiha moli i kumi

priđi mi bar malo bliže molim te

nije zgodno da nas dvije atraktivne

na pute nebeskih putanja hodimo odvojene

 

Davorin Popović Pjevač i Balada

 

 

 

Kad ne bude mene

Princ mali

miris žutih dunja

Sanjam

Grada čednosti

pružam ruke

Zemlje Bojžje milosti

Love Love Love

Modre rijeke

i pad je let

nerazumni bivaju

obala pusta i plima

vrište i proklinju

da sam ja netko

zlo se sprema

negdje na kraju u zatišju

niko ne vidi

Džek trbosjeci znani

i ostalo zlo veliko

manijaci

opet spremaju

dan i noć

Kameni spavači

pet prstiju

kamenih cvjetova

ponizno

Nebo dozivaju

ponovo

valja nama preko rijeke

i krvave Drine

Bleki – A gdje si ti

 

Ne tuguj Mila

ovdje

nije isto

što i tamo

A gdje si ti

ne pomaže

tu ni pismo

ni ubistvo

Princa Malog

kada bajci dođe kraj

ostane samo Krhka ruža

snena

A gdje si ti

zaplakala nekad davno

oronula aleja platana

maksumče je mrtvo

usnilo u sjeni prekrasnoj

A gdje si ti

ubica se muklo  smiješi

pa ljubavna  pisma piše

nema brige ni za sne

umisli da je dijete vara

pa se sveti svome tijelu

tužnom mladom neljubljenom

A gdje si ti

Nije meni ničeg žao…

 

Nije meni žao tango ostaviti
već je meni žao Sarajevo ne ljubiti

Nije meni žao snove ostaviti
već je meni žao Modrom rijekom ne ploviti

Nije meni žao dunjaluk ostaviti
već je meni žao ko će Bosnom snitti

Nije meni žao mrijeti
već je meni žao Krhku ružu ostaviti

Bleki – Ti si jedina

 

sjećaš se šake dukata
bacio sam ih na trg  robova
da skinem okove
ljubavi moje
uvijek brojim vrijeme
nikada nije bilo druge
jer iskreno je čistije
od pet mjeseci šutnje
od dana kad smo se upoznali
božur pada sa balkona
saksija se nikad ne razbije
ne razmišljaj uzmi
a nikada nije bilo sumnje ti …
stari jedrenjak bonacom plovi
nisi razmaženo derište
ako oceane zaronimo
jer  ti si jedina
a odlazim

Bleki – Ne dam

 

Cvijetak – krhka ruža ti si

ne pas

na svetištu laži

zastala si vrištiš

niko ne vidi tvoje jecaje

ne volim bogomolje

tamo moja lubav na lomači gori

spaljuju je bogohulnici

koji tebe rastakaju

hoće da te od mene

iskrenog odvedu

vrati se

prekrasne snove sniti

Bleki – Tebe slikam

 

Tebe slikam
tebe volim
Znam Te mila
ne govori mi
molim Te
tko si
zar se ne vidiš
srce imaš
da me čuješ
djetinje slike moje
govore sve riječi
koje nemam
kalendarima pogubih na putima
moći
pokušavajući da usnijem
ljepotu
raskoš tvoju
nemam slova
možda se nisu ni rodila
a opet boje su od Neba date
imam ih koliko ljubavi u srcu
nikad ne pogriješe
koliko god ti
valera
sjenki
velova
strasti čežnje imala
duša nevina će naći
jedan dašak boje više

Maksumče ne zna varati
Je T ‘ aime
mon amour

Bleki – Ne stigoh joj reći

 

Duša šapuće

magle će proći

uvijek prolaze

 

Maleni

polako ne hiti

zamisli

plovi čamac

Modrom rijekom

 

pruža se crvena rućica

nježna stidljiva

čista mirisna

ljubičicama djevičanskim nalik

 

lagano

svilenim pokretom je primi

dahom

zarad časti

ne usnama

dotakni

 

vrhove prstića boje ljubavi

dok dašak  im poklanjaš

gledaj tu Ženu

rubinovu nježnost

u oči

 

da blagost iskrenost osjeti

da se ne uplaši

tada joj reci

Anđelu mili

ne plaši se

maglu sam otjerao

 

primi me za ruku

dozvoli

laganim koracima

tangom krenimo u šetnju

kroz sokoke tvoje duše

ja ti nudim iskrenost svoje

a pokušamo stići

cvijetnim đardinma naših snova

 

I još joj reci

Ne žurimo Mila

nježno  ćemo

ruku pod ruku oditi

šarenim stazama koji Udes poklanja

nada a sve bude kao san

u kojem milost ljubav sni

 

Ne rekoh joj ništa

ni srce moja

samo ode

nada

nisam tužan

ne umijem suzu kriti

 

a volim do iskona