Klošar ljubavi
kao klovn života
penje se na sto i pehlivani
po čaši konjaka sa štiklom
jedna ruka u grudi uronjena
u drugoj cigareta Gitanes zapaljena
bez napora vadi srce
gle divnog li čuda
živo je i krvavo
stavlja ga na sto
tamo pepeljara nedostaje
predstava se nikad ne zavšršava
jedna suza plava
kreonom nacrtana
nikako da slazi
sanjar u nedoumici
kao ono ubijeno maksumče
pita se da li da tuguje
sliježe ramenima
gasi ciganku u pepeljaru novu
zamislite boli je
i ona krvava i živa cvrči
Da znaeš mori
mome ubava
tuga za mladošću
najviše bolna je
usnula ljepoto
Tišinom sniš
Ne znaeš mori
mome ubava
kolikom radosću moriš me
a me nježnom riječu miluješ
srce mene
vrnuvaš
A znaeš mome ubava
duša moja ranjiva
u čardaku sanjiva
tišinu sni
kreposnu tebe cjeliva
da je dobrota umiva
Ruža to je život
rekoše mi
a dite sam bi
aha mislim
ako je žena
mirisna i rascvjetana
ko božur u ljeto
što mi bježi
sa balkona klizne
a nijemim
da zraka nemam
ukradoše mi dukate
koji cariniku plaćam
grijehe svoje
iako na izvoru sam
Tišina i sni
Led se topi
Čamac
Vrijeme plovi
Izvorište lotosa
Rijeka vjernosti
Led se topi
Dovoljno da moj čamac
Nježno zaplovi
Izvorištu lotosa
Rijekom vjernosti
Gdje tvoje srce obitava
Zaboravljam mjesto
i obzorje
nevjesto moja
gdje sam te
prvi put poljubio
Od punoće usana tvojih
mozak mi se pomutio
ipak kroz maglu slutim
obelisk u odsjaju
tvojih očiju
Shvatih to je moj dom
u hramu tijela tvog
to orošeno mjesto
gdje sam te
prvi put poljubio
plavetni snovi
zapleteni u tvojoj kosi
kao talasa šum
plove
ka mjesecu
što bjelinom svijetli
tvoje grudi
milovane
talasima ruku mojih
vraćajući se
ko anđela let
titraju dušu moju
kao glasovi nimfi
zanavijek
Kad ptice malecke pjevaju
kraj
raduju se novoj
ljubavi
i zato prosti
ovom
nepodobnom
što
o ljubavi
sni
Tebi
koja si čuvarica mojih grijeha
strožija od Kerbera
poklanjam ključeve
Tišina i sni
u kojima srce moje
od iskona počiva
čekajući da mi se javiš
da mi u život dođeš
da te sleđenu i blistavu
čednom ljubavlju grijem
Tebi
radi koje riječi nježnije su
od suze djeteta
kada mu dojku iz ustiju otmu
poklanjam čula svoja
a mi kažu
voljeti bez suza
ne biti dobro
ljubiti bez boli
nema okus grijeha
darivati se bezuslovno
jedino vrijedi
Tebi
koja svojim putima odiš
lepršavija od labudice
vraćam slobodu
oceana i dodira
u kojima duša moja
od iskona tebe traži
čekaću da mi se vratiš
da nađeš svoju sjenku
drugu polovinu mene
bez koje se živjeti
nikada nije moglo
Kako izbrisati tragove
Ako oni postoje u sjećanju
Kako brisati riječi
A na tlo su pale
Kako brisati misli
Ako povrijede
Kako zatvoriti vrata
Prošlosti koja još boli
Ne nikako
Dobro to ne biti
Samo hudi
povrijeđeni
Brišu
Riči
Snove i tragove svoje
Lako se zagubit
A vrata ne pomažu
A žao mi
Kriv sam
Što sve shvatam
Kamo si pošla neznanko
kamo žure oči tvoje
tujinko milo moje
mojoj duši ime poznato
Stani tujinko samo malo
okupaj me plavetnilom tvojim
da udahnem ljubav srcerm svojim
to je nama nebo dar dalo.
Ne lutaj više nikad malena moja
vrijeme naše neće da bježi
vremena ima kad će da sniježi
nemoj da se gubi ljubav tvoja.
Zastala si i na ludi kam stala
krenula na drugu stranu ti si
mene voljenog dostigla nisi
ipak meni si svu ljubav dala.
Namoj sada da mi plačeš mila
kasno je za nas reče naša vila
oba je štapa čarobna izgubila
tebe snoviđenja malo prevarila.
Maleno moje nič važno nije
Dok se meni duša snije
Tebi nek se suza smije
Sjeti me se kad snijeg lije.