Category Archives: Pjesme

Nevidljivi valeri tonova

što damarima biju

iznjedre bol do mučnine

spajajući vapijući

jedvačujni

a tako prodoran

kristalno čist krik

tegobnog derta.

Krik istine i bola

satkan od nježnih suglasja ljubavi

mirisa sevdaha

sjetne čežnje

biserne školjke žalosti i tuge

neočekivano rodi glas.

U jadu vremena,

u jadu jada,

u jadu sjemena,

u jadu pada,

suze i bola

ljubavnice i prijateljice,

golubice i grlice,

princeze milosti,

karaljice vrišteče boli

rodi se glas

Marije Frke Frkice

mile djevojčice

kao pahulja bijelih kristalni let.

I pad je let poručuje pjesnik.

U padu leta je ljubavi svijet

dodaje ljubavnik njen.

Doslutih razigrano srce .

Ljubav i radost plesa na kiši .

Prvo se javi rosa.

Sa rosom kiša

i ponekad tuga.

Poslije kiše ljubav ,

radost i duga.

A onda je svejedno ,

rosilo , kišilo ili mrazilo.

Svjetlost je tu.

Diže se
ode
milo moje
zaledih se
Trešnja tužno zašumi
nelagoda poče da me obuzima
ne dugo
a vrnu se
ljepša
prozračnije
snenija

Napila si se
sa izvora istine
Izvora modre rijeke
meni hudom malo vode donijela
da mi ljubav svježi
boli odnosi
sjedaš pored mene
ispod trešnjinog stabla
koje blještavo od crvenih bobica
poče sa nama da sni

Ti me zagrli mila
zagedah se u oči tvoje
boli
mnogo boli
vidjeh u njima ljubavi
ne dade mi da se sledim
samo reče
zagrli poljubi me mili
jedina ljubavi moja
ti me poznaš
reci mi
sve će biti u redu

polako sasvim tiho
zagrlih te
naslonih lice na lice
vali nježnosti zaigraše tango u grudima
osjetih mekocu usana
rumenih ko trešnjine bobe
kako ko kapljica tišine
plove kroz usne moje
a me miluju i tješe
u poljubac cvata i rasta
što suđen je od iskona

Ah da

skoro zaboravih

ništa nije bilo u redu

tragično nikako nije bilo u redu

• 

Djeva u bijelom

Djeva u bijelom

snena od dodira

raznježena od davanja

lebdi tišinom purpurnog svitanja

reče joj

ti si moje more Jadransko

more plavetno more beskrajno

dok se plavet njena talasala

poslušna kao uzburkano more

poželi joj

živote moj

hoćeš blizance

smijala se nestašno

neće neće

tilo bilo

tilo prilipo

joj vrištalo

oće mili oće

mnijem da joj reče

ti si moja kučica u cvijeću

moj jedini dom

sjena joj preleti licem

zamislila se

tada ludasto

pitanje zbori   

Anđelu mili

da li si sretna sa mnom

oči joj radošću zaiskre

krenu rosa iz očiju

kao biserna niska

svjetla i čedna

znao je

godine sve znaju

to se ona rastajala s njim

čvrsto ga zagrlila

u grudima joj bije tuga

a di si ti bija  pri deset stađuna

valjda se sjetila glupkove izreke

dvoje se nađe pa se poslije ne nađe

a prelijepi život odi dalje

u đardinu kučice u cviću

čuje se smih blizanaca

ona stere veš

i poji

onu o gorkom moru

gore iznad obzorja

sidi slikar miša boje

i sjećanja

na bijelu ljubavlju vezenu bluzu

na djevu u bijelom

ostavlja žig cvita u kamenu

nikome te ne dam

jube moja

živote moj

• 

Jesenja maglica

• 

Zvuk tišine 

• 

Noć milosti i sna

• 

Vječna ljubav

• 

Ledeni svijet

*

Preklinjem umilni zvuk saksofona

zarobljenog tišinom maglice beskraja

a jesenjom tugom stere

kišni asvalt uspomena

oplemenjenom od boli

ljepotom  tvojom

zaustavi vrijeme

Slobodom u  očima

usnulom ljepotom lebdiš

na valima nebeskih oceana

kradući muziku čežnje i plima

meni sretniku  snova

rastanaka i boja

dodirujući me mirisom djevičanskih ljubučica

ja Konj pognute glave

talasajući tango se sudbom

oplakujem onu krhku noć

kad skršilo se nebo tvoje

a dvije crne zmije iz očiju 

boje ljubavi i snova

kliznule na srce moje dračom i tugom

milujući  merhuma rođenog tvojom nutrinom

da  krvlju da mesom da  jecajem  

bez kože bez kostiju bez  suza  

tonem ka razmeđi ledenih svijetova

vječne ljubavi domu svome

 

 

 

 

Vidim zaranjaš

ko brilijantna čarolija

lepršaš bez mene mila

dalek od tvojih dubina

još uvijek ronim biserje

sve su školjke prazne

osim tvoje

a ja nemam dukate

zagubih sve

ne smijem ništa reći

časnost šta li

ostadoše Tišina i sni