gledajući slike tvoje
prečesto oko zasuzi
dani su tako bespomoćni
nismo tada znali
kada prođu
povratka nema
godine prolaze
kao sjene izgubljenih
u tragovima kiše
proći će i druge
sjećanja tiho slamaju
a ljubav bespomoćna
kiši i kiši i kiši…
kapljicama ledenih kristala
Nije zgodno
Tamo niže
u ulici Prkosa
moja mila Grlica
usnila al’ zaspala ni
uvijek zaboravna ona bi
granata monstruma je napala
glavu joj milu načisto otfikarila
Grlica tijelo ispotiha moli i kumi
priđi mi bar malo bliže molim te
nije zgodno da nas dvije atraktivne
na pute nebeskih putanja hodimo odvojene
Kad ne bude mene
Princ mali
miris žutih dunja
Sanjam
Grada čednosti
pružam ruke
Zemlje Bojžje milosti
Love Love Love
Modre rijeke
i pad je let
nerazumni bivaju
obala pusta i plima
vrište i proklinju
da sam ja netko
zlo se sprema
negdje na kraju u zatišju
niko ne vidi
Džek trbosjeci znani
i ostalo zlo veliko
manijaci
opet spremaju
dan i noć
Kameni spavači
pet prstiju
kamenih cvjetova
ponizno
Nebo dozivaju
ponovo
valja nama preko rijeke
i krvave Drine
Ne tuguj Mila
ovdje
nije isto
što i tamo
A gdje si ti
ne pomaže
tu ni pismo
ni ubistvo
Princa Malog
kada bajci dođe kraj
ostane samo Krhka ruža
snena
A gdje si ti
zaplakala nekad davno
oronula aleja platana
maksumče je mrtvo
usnilo u sjeni prekrasnoj
A gdje si ti
ubica se muklo smiješi
pa ljubavna pisma piše
nema brige ni za sne
umisli da je dijete vara
pa se sveti svome tijelu
tužnom mladom neljubljenom
A gdje si ti
Nije meni žao tango ostaviti
već je meni žao Sarajevo ne ljubiti
Nije meni žao snove ostaviti
već je meni žao Modrom rijekom ne ploviti
Nije meni žao dunjaluk ostaviti
već je meni žao ko će Bosnom snitti
Nije meni žao mrijeti
već je meni žao Krhku ružu ostaviti
sjećaš se šake dukata
bacio sam ih na trg robova
da skinem okove
ljubavi moje
uvijek brojim vrijeme
nikada nije bilo druge
jer iskreno je čistije
od pet mjeseci šutnje
od dana kad smo se upoznali
božur pada sa balkona
saksija se nikad ne razbije
ne razmišljaj uzmi
a nikada nije bilo sumnje ti …
stari jedrenjak bonacom plovi
nisi razmaženo derište
ako oceane zaronimo
jer ti si jedina
a odlazim
Cvijetak – krhka ruža ti si
ne pas
na svetištu laži
zastala si vrištiš
niko ne vidi tvoje jecaje
ne volim bogomolje
tamo moja lubav na lomači gori
spaljuju je bogohulnici
koji tebe rastakaju
hoće da te od mene
iskrenog odvedu
vrati se
prekrasne snove sniti
Tebe slikam
tebe volim
Znam Te mila
ne govori mi
molim Te
tko si
zar se ne vidiš
srce imaš
da me čuješ
djetinje slike moje
govore sve riječi
koje nemam
kalendarima pogubih na putima
moći
pokušavajući da usnijem
ljepotu
raskoš tvoju
nemam slova
možda se nisu ni rodila
a opet boje su od Neba date
imam ih koliko ljubavi u srcu
nikad ne pogriješe
koliko god ti
valera
sjenki
velova
strasti čežnje imala
duša nevina će naći
jedan dašak boje više
Maksumče ne zna varati
Je T ‘ aime
mon amour
Duša šapuće
magle će proći
uvijek prolaze
Maleni
polako ne hiti
zamisli
plovi čamac
Modrom rijekom
pruža se crvena rućica
nježna stidljiva
čista mirisna
ljubičicama djevičanskim nalik
lagano
svilenim pokretom je primi
dahom
zarad časti
ne usnama
dotakni
vrhove prstića boje ljubavi
dok dašak im poklanjaš
gledaj tu Ženu
rubinovu nježnost
u oči
da blagost iskrenost osjeti
da se ne uplaši
tada joj reci
Anđelu mili
ne plaši se
maglu sam otjerao
primi me za ruku
dozvoli
laganim koracima
tangom krenimo u šetnju
kroz sokoke tvoje duše
ja ti nudim iskrenost svoje
a pokušamo stići
cvijetnim đardinma naših snova
I još joj reci
Ne žurimo Mila
nježno ćemo
ruku pod ruku oditi
šarenim stazama koji Udes poklanja
nada a sve bude kao san
u kojem milost ljubav sni
Ne rekoh joj ništa
ni srce moja
samo ode
nada
nisam tužan
ne umijem suzu kriti
a volim do iskona
