Bleki – Ljepotica


Đardin čežnje

 

Tišina i sni ljubav moja

 

Nadanje

 

 

Djevojačka duša

 

 

 

U đardinu sjećanja

plešeš

naša tanga

hijljadama velova mekih

 

Na Trgu rastanka

kradeš

moju ljubav

hiljadama poljubaca nježnih

 

Na odru Ljubavi

polažeš

usne svoje

hiljade umiranja mojih

 

U Sehari praštanje

sakrivaš

snove tvoje

hiljade nadanja mojih

 

O Ljepotce moja

samo dođi

ako imaš dušu

hiljadama poljubaca zalijevati

Da znaeš mori mome ubava

Pjesma za dobro jutro


Plamena oluja Stepenice do raja Tvoja duša

 

Leptir od svjetlosti Maksumče  Djevojčica sa lutkama

Da znaeš mori

mome ubava

tuga za mladošću

najviše bolna je

usnula ljepoto

a Tišinom sniš

 

Ne znaeš mori

mome ubava

kolikom radosću moriš me

a me nježnom riječu miluješ

srce mene

vrnuvaš

 

A znaeš mori

mome ubava

duša moja ranjiva

u čardaku sanjiva

tišinu sni

kreposnu tebe cjeliva

da me dobrotom umivaš

Bleki – Žao mi mila moja

U vremenima sretnih dana,
naših djetinjih života,
nalik na jedan začarani svijet
iz koga nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći,

bilo je odlazaka
u druge gradove
i zemlje ,
sve radi radosti povratka.
Svuda odi
put ptice
svom Gradu čednosti dođi.

Predivni su dvori moji,
mila moja zlaćani od snova,
a bijeli i plavi od čednosti,
puni ljubavi od milosti
dobrote od ljudsjkosti
Da nije tebe
malenih grlica nalik tebi
Nebo ,
moj grad
moja zemlja
bi bili čarobni svijet
u kojem bih tragao za vama,
dok vas ne bih stvorio.

Žao mi
Grad čednosti nikad nisi vidjela.
Više mi žao,
što te kroz njegove čarolije
tajne nisam proveo.
Sigurno bi se zaljubila u njega.
Vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega.
On te opije i zarobi i ti nemaš kud.
Samo mu se predaš i voliš ga.
I sanjaš one koje će tebe voljeti
jednako kao ti njih.
Obavezno ih dosanjaš ,
pružiš ruke prema njima,
sklopite ih
zajedno lepršate.
Jedno vrijeme.

Žao mi

Onda se nešto malčice poremeti.

U putu se zagubi jedna riječ.

pa još jedna

Pa pismo.

Sa pismom nestaju dodiri.

I kako reče jedan moj vrli prijtelj

Dvoje se nađe,

pa se poslije ne nađe.

On je škrt na riječima,

a bogat djelima i bolom.

Između onoga:

se nađu

i onog pa se ne nađu,

stane čitav jedan život.

Plav i svjetlucav,

okupan suncem i svjetlošću.

Ima tu i boli.

 

Žao mi

Taj život
poput moje Modre rijeke
što polako klizi kraj moga grada
sa sobom prti mnogo boli
prolazeći uzduž zemlje moje,
da bi ga moru predala.
Ne biva joj lakše.
Toliko je boli
mora teret prebaciti na druge Modre rijeke.
Sve su one okrvavljene.
Neke i previše.
Skoro da su izgubile svoju plavet.
Ali sve su ostale čedne.

Kao naša ljubav.
Ovo je bajka o ljubavi
u njoj mjesta krvavoj boli nije.
Tu bol ćemo poleći u neku drugu
bajku da tamo vrišti i sni.
Sni i vrišti.
Svoju nestalu djecu traži.

Bleki – Svakog jutra tuga je tu

 

U rano jutro bilo kojeg dana

bilo koje godine

na bilo kojem kraju ove planete

satovi zvone

tuga je tu

 

u bilo koje jutro bilo kojeg dana

satovi sa katedralskih

inih sahat tornjeva pozivaju na buđenje

u selima pijetlovi kukuriču

svi navještaju ustajanje zombija

pogled kroz prozor odjeće radi

klimanje glavom bez osmjeha

bez poljubca ni radosti nema

sa nogu bljak kafa iz automata

tuga je tu

 

i svakog dana sat zvoni

u ušima žurba ka vratima

a napolju

ozareni novi dan nestrpljivo čeka

nasmješeno sunce dobrodošlice

plavetnilo neba i svjetlost

lagani vjetrić milovanja

procvalo drveće boja

tuga je tu

 

 

mirisno cvijeće opija i zanosi

možda po koja kap kišne svježine

plodnosti pada

ili sipi

dok ptice neumorno pjevaju

djeci cvijeća o ljubavi miru

i oprostu

sve slavi Stvoritelja Milostivog

 

 

 

 

u rano jutro bilo kojeg dana

bilo koje godine

na bilo kojem kraju ove planete

ljudi to ne primjećuju

vremena se nema a i skupo je

tuga je tu

Bleki – Velike djevojčice tajne znaju

 

Znam češljati ženske kose

veoma nježno

staroegipatski lagano

sa biskanjem i pucketanjima

skoro do uspavljivanja

ali dašci između drhtavih usana

dodiri tjela ježe do milina

onda se sve pretvara u nestašluk

kosa se ponovo zamrsi

pa opet odmrsi

ukrug

do broja jedan

i nazad

dok ne svane zora

tada treba slaviti novi dan

život je prelijep

potrebna si mi

i ti to znaš

velika si djevojčica

tajne za tebe nema

ne sakrivaj se

dok se pola riječi gubi

u jecaju ah taj predivni život

ostaje ton univerzuma

zapisan u kriku

mamo mamice mila

pomagaj

Dva su cvijeta prelijepa

 

 

 

 

Dva lica jednog krajolika

 

Vrisak od krvi U snu san Violetno trnje

 

 

 

dva su cvijeta prelijepa

jedan od srca

krvlju rumeni

 

dva su cvijeta bezbrižna

drugi od bježanja

trnjem posvećeni

 

jedan cvijet je kreposni

od nježnosti

tišine što snije

 

drugi cvijet je nevjerni

od lutanja

putanjama brda prelama

****

Oprosti Mila

 

 

 

****

Oprosti Mila

 

Bleki- Ime tvoje

 

Prije nekog i iza  nekog vremena

obećah

ime tvoje

Milo moje

stihovi ga rodiše

od prije nekog vremena

zvaću te

Moje tišine i sni

samo me jedno po jedno

ti ne pitaj

tko sam

kako mi je

ime moje

bojim se

ti ćeš suze liti

a ja ću tužan biti

Bleki – Malo docnim , grijeh je

 

laku noć

ljubavi

malo odocnih

bdilo se nad jednom krhkom princezom

od kraljevske krvi

labudicom

u ruci joj kist

čaša od kristala

 

tiho molim

umjetnica tijelom slika

dva cvijeta bezbrižna

a ljubav vode

 

umorna usnila je

bdijem

ne dam snima da se kradu

 

oči ne odvojih

bijah tih

ne dirajući ti

misli tijelo

 

tek jedarad kosu cjelivah

ne sme se čednost nepozvana dirati

djevičanska ljubičicu u snu prljati

 

nije časno

grijeh je

ugodna noć

nastavi slikati

ja sam tu

lepršaj mila

na mojim grudima