u umu se javi strah od bliskosti tihi šum
užasan kao ponor i praznina pakla
usud se nasmije kaže kakav strah
sve je u srcu zapisano
duša shvati
titra treperi lebdi
uplašeno srce nauk prima
lupa jako jače i još jače
ne prestaje nikako ne prestaje
sve postaje jedan damar a krik ljubavi
Meki ralasi jutra nadolaze
nježno dodiruju obale svijesti
otvarajući sedefaste ivice sna
po ko zna koji put treba ustati
ostavljajući za sobom dveri
noćnih putova kroz ljubav
koloplet mirisnih snova koji nestaju
u bespuću šarenih iskrica svjetlosti
koje bolne probijaju proreze jave
poput hiljada blještavih maglica
najavljujući ponovno rađanje života
Sanjah te sinoć mila moja
Zvala si me u svoje đardine
baštovanko njina
mirisi tvoga tijela su mi šaputali
uđi u baštu mili moj
miriši i beri voće moje.
Ja ti odgovorih
Tvoje bašte su moji snovi
Koje sanjam u snovima mojim
Vidim kako cvatu
Ne mogu da dišem
Želim plodove tvoje bašte
mila moja
ali
Ne ide to tako
Ništa ne brini
Doći će vrijeme
Bašta tvojih.
Nije došlo
Odletilo je
Sa tugom
Nenadanog rastanka
Oprosti mi mila
Bejah častan i dobar
Sada sanjam neubrane bašte
Čuvarice srca moga.
Puče pjesma
slavi se život
Dobri uzima kutiju cigara
Gitanes su
Frka zanosno pleše
ali se ne glasa
hoće Dobri da skine celofan
ima on i onu svoju
Drinu bez filtera
ona je otvorena
spušta Gitanes
uzima Drinu
otvara poklopac
uzima cigar
lagano ga o kutiju lupka
stavlja ga u usta
prinosi upaljač pa zastane
nešto se premišlja
spušta cigar
danas mu se duvan ne mili
njegovu su Ciganku anđeli uznijeli
I kada si ti
I kada sam ja
I kada smo mi
Ljubav snivali
Sakrivajući putanje rastanka
I kada si ti
I kada sam ja
i kada smo mi
ljubav vodili
ležali na ljubičicama
tražili djetelinu sa četiri lista
I kada si ti
i kada sam ja
i kada smo mi
još uvijek ljubav vodili
od mjeseca poglede skrivali
djetelina sa četiri lista je nestala
Tada si ti
tada sam ja
tada smo mi
sa svojih putanja
došli kući uprljani
hej kako si ljubeći našu djecu.
Božija milost Božije blagodati
Tirkizno talasanje Veloviti dan
Tirkizni snovi Ona je osvit
Naši snovi
Led i krv
Blagdan
Minule su kiše jesenje
nar je već odavno procvao
ispod plavog neba
terakota nas rodila
Modra rijeka odgojila
cvjetne doline hranile
snivalo se u zemlji Božije milosti.
Jedan Grad čednosti imade
sniva rijeka modra zlaćana polja
krvava Drina remeti sliku
vjetrovi nad šeher Banjalukom zavijaju
dolina modre Neretve pleše
milosti puno je dato
Bosni divnoj, jedinoj.
Moj univerzum je ponekad tužan
zemlja moja prečesto krvari
moj grad prečesto spaljen biva
u njemu krijem đardine sretne
i neke stađune davne i sjetne
proljeća mojih radosti
moje tuge neisplakane.
Nad nama naše nebo
zemlje ove prelijepe
cvijetnih polja šarenih
naše snove sakuplja
naše čežnje dodiruje
naše snove pružamo ruke nevine miluje
Oh my Lord, Oh naš Bože Milosti.
dođe noć
moje Grlice
ona mora bez mene
poć poć
ona prelijepa kao moji snovi
dotjerana i spremna
gre gre
šamanima na pričešće
ruže i još ruža
obalama rijeke vjernosti teku
mirisni cvijet
ljubavi
odi odi
daleko od mene
najdalje najdalje
tamo tamo
a se ne čuje
plač našeg đardina
jer mi život slavimo slavimo
ponekad se desi
a nam se otme krik
jes kako ne
ali
šutimo šutimo
Po svu noć ja tako
uz dragu počivam
uz nevjestu svoju
života darove snivam
noć je tako zvjezdana
draga nije tu suzama je lice zasula
udovica je moja malena
crne velove po polju ljubičica prosula
po svu noć ja tako
uz dragu se milu odmaram
uz nevjestu neudatu
ljubavlju je smaram
Noć je tako magličasta
draga se moja umorila zaspala
mila ljubav je moja
na odar ljubavi mrtva klonula
po svu noć ja tako
život dozivam
po svu noć ja tako
ljubav jedinu cjelivam
Po svu noć ja je tako volim
Po svu noć ona me jako voli
Po svu noć se volimo mi
Ni briga nas što mrtvi smo
Noći moje sumorne
ne plašite se
moje srce hrabri vas
nigdje Krhka ruža pobjeći neće
u dnu duše moje
mirom miriše
u tišini snije
ljubav našu
plavetnu
u domu našem
gdje na počinak ću poći
Ah , to proljeće
Srećo moja
tugo moja
klecaš pomalo
za prošlošću
prelomljenom u zraku nestajanja
nemoj
odi ponosno
nisan ti mogao doći
metalni farovi me presjekli
bez poljubca osta
kao neubrana nevjesta
ne izgovorih
poslijednje Zbogom
u ranom jutarnjem svjetlu
nestade me
zlo
ne tuguj dušo moja
dolazi ah to proljeće
a ja ti sanak snim
srešćemo se ponovo
sa mirisom juga u grudima
**
Jednom
neznano kad
ni vrijeme ne pamti
sretoh te na kraju Oceana
tišina i sni koji blagošću iskona
moju sudbu dariva ljepot grlicama
Poslije
iza vremena
i kalendara koji
polako posustaju pomislih
mili Bože koliko si velova i sna
podario ljepoti što miluje srcu moje
Još kasnije
iza vremena i
utihlih kalendara
uspomene bojiće se
plemenitim titrajima duše
Bože mili koliko je silno ljubim
