Bleki – Oda Gospodu

 

Plavet do plaveti
od modrine do nježnosti
prelijeva se muzika iskona
noseći slike Bosne
zemlje Božije milosti
putima vječnosti

Srce jeca
blagost
doziva
neko davno vrijeme
kad preci moji
Bogu mili
čest u Slavi Njegovoj
protiv pagana nosili

U plavetnoj nježnosti
na kraju beskraja
Sarajevo
Grad Čednosti slutim
kako bdije nad čednošću
Modrih rijeka bosanskih
a one boluju terete vijekova
ispisane na kamenim svjedocima

Bože jedini
hvala na milosti
a darivaš je nama neukim





























Pregledaj članak






												

BAJKA SREBRENA bosne zemlje Božije milosti – V Dio

 


BAJKA SREBRENA

 

V Dio

 

****

 

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

*

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

*

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

*

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

*

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

*

nek plaču damari nebeski

nek vrište puti vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri

džini i anđeli

*

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

*

o dvadeset dvije godine

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

*

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

*

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

kao kristali jutarnje rose

milošću Božijom obasjani

*

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

*

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

*

O Gospode moj

*

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

*

toplom ljubavlju braće ljuljana

mati i sestra zaplakat će gorko

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

*

O Gospode moj

kad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

*

poželjet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

*

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti drugi put

najave sunce bez nada

*

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

*

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

*

sve ste suze isplakale svoje

dvadeset dvije godine samoće

ljeto za ljeto ih broje

*

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

otiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

*

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

*

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

*

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

*

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

*

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

*

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

*

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice

zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

*

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

 

****

 

KRAJ

 










												

Margita Magi Stefanović – Memento vivere

 
 
1. april 1959. – 18. septembar 2002., 
 
 
 

Danas  bi imala 65 godine.

Lijepe godine.

Neuki će nam zamjeriti,

što ti nastavljamo slaviti rođendane.

A nama  je bitnije da si sa nama, jer…

 

Nisam te zaboravio, mila.

Ne mogu ja to.

Još uvek , te ne mogu pustiti.

I malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu nedostajanja.

 

Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.

Eh , nekad je mogla,

kad su anđeli hodili dunjalukom.

 

Ali više ne.

Sada je previše tuge

smrti

bolesti

i sve se dešava jako brzo.

 

Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bih ovo pisao.

Neću  reći ni žao mi.

Znam da si našla smiraj.

Takav ti usud.

 

A za čim žaliti.

Živela si kako si voljela, ili morala.

Prebrzo!

 

Dok si mogla.

Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si,

kušala ,

sve što si mogla.

 

Ali , bila si sama.

Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe.

Osim mene.

Kasno su te našli jer tako si htela.

 

Znala si ,

tvoje vreme da odeš došlo je.

A moje da  zauvijek držim

jednu kapljicu

da ne slazi iz oka,

jer ako klizne postaće

Kristalni Ocean

boli …

a listovi moga kalendara zauvijek tužni.

 

****

Poklonio sam ti jednu bajku.

Znam čitala si je.

Ali meni je lakše kada je ponovo čitam ,

jer me manje boli,

odlazak tvoj ili rastanak naš,

sada već sasvom svejedno je.

****

Grlice umiru pjevajući

janis 1        magi    Rezultat slika za Sonja Savić

Usamljena duša     Ledeni svijet

Sleđene iluzije   Rastanak  

Rekvijum za djevojčice koje su umirale pjevajući i svirajući.

 

  Grlice umiru pjevajući

Rekvijum je za djevojčice, koje su umirale pjevajući i svirajući.

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo  sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.

Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za  za rekvijum i alelujah.

Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana rođena.  Sretni smo,ali i tužni.

Sretni jer su sjećanja u toplino doma ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah.

Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta.

Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti.

Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.

Mladost je odlepršala u potrazi za “boljim” snovima .

Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.

Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati  razmjere izbjeglištva.

Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin Margite Magi Stefanović i Sonje Savić..

Slušamo ih i slušamo , igledamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.

Pedeset jedna devetnaset i trinaest godina rastanka , a nikad nam se nisu učinila drugačijom. Samo su  nježnije  i snenije postajale.

Janis nas svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove, što ih samo čarobna muzika može pružiti.

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.

Otišlja je  jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična, joj se decenijama kasnije pridružila.

Uspomene na treću grlicu su još svježe. Nju ćemo da oćutimo.

U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.

Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta  nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih, već dalekih vremena.

Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevajući.

Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim  grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.

“Prema jednoj aboridžanskoj  legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled  grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti  je nešto najljepše što se može čuti  na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata  maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je  ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi  život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači  među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se  i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se  biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog  dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi  u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada  i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne  povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire  pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog.

Nažalost niko osim neba  nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme;  ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini da  žrtva malene  i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.

I Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi  i Sonja Savić su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.

Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas  toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas  isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.

I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.

A ona umilna djevuška , Sanječka koja je glumila da je pjevačica, a pjevala da je glumica nježnošću svojom pridružuje se neshvaćenim anđelima jereto, došlo je vrijeme da usnije.”

Nedostajete mile naše.

 

 

 


												

Moj unuk Vanja danas slavi dvanaesti rođendan

Slika može predstavljati 1 osoba, dijete, učenje i tekst

Slika može predstavljati tekst


Maltene , od dana kada nas je obradovao svojim dolaskom na ovaj svijet , nisam imao dileme da će moj unuk krenuti očevim i djedovim stopama.

Kao trogodišnjaku djed mu je bio najomiljenije platno. Šarao je ratne indijanske Sijuksi-sijuks boje na licu , kosi , tijelu i rukama , djetinje blesavog djeda. Rjeđe je sebe šarao , jer je mamica , doduše rijetko , ali uvijek opravdano , trenirala vokalnu strogoću. Već tada je platno bilo nedostatno za njegovo umijeće.

Pod, zidovi , stolovi u djedovoj sobi i ateljeu , a poslije u galeriji su doslovno bili preplavljeni ” jarko ekspresivnim i naturalistički živim i vrlo tečnim umjetninama . Poslije njihovih druženja sve je ličilo na haos , poprište i akvarelno – akrilno klizište  kistova, boja i platna . Svaki korak bio je poguban za higijenski izgled odjeće i obuće slučajnih i namjernih prolaznika. ( Djed je tada izbjegavao uljane boje zbog trajnijih posljedica po okoliš… Uh kakav bi to dopunski  merak i haos bio.)

Kao što pretpostavljate unuk i djed su bili namjerni prolaznici u tom svijetu skliskih  boja.Što više boja na rukama , tijelu i odjeći je bio znak da su se iskreno trudili postići sklad kista , boja , duše i tijela.

Ne znam da li je slikarstvo dobra i olakotna , ili teretli pasija, ali dijete kao i odrasli istrajavaju na odabranim putanjama.

U svakom slučaju njihov odabir je posebno , zadivljujuće i sanjarsko iskustvo i osebujno poimanje svijeta i koloritni bijeg od sivila stvarnosti. Nadam se da će u mojim godinama i sin i unuk reći :

-Zaista je bilo vrijedno truda , prljavih ruku , zaljubljenih pogleda i umjetničkog nereda koji obavezno prate boje , grafike i slike, …i još štošta lijepoga i nježnoga.

Čestitam dušom i srcem punog nježnopg voljenja , djedinom umjetniku na prvoj međunarodnoj zahvalnici / nagradi.

Ah , nikako ne azaboravljam . I rođendan mu je danas.

Sretno ti bilo novo ljeto, mili dječače .

Samo nastavi kao i dosad , život će biti lijep , milostiv i nećeš imati bojazni. Zbog tvoje blagosti i dobrote Bog Milostivi će te čuvati od zla.

A djeda će , uz Božiju pomoć , kada mu dođu anđeli , miran i zadovoljan otići na počinak , jer mu je za života podareno mnogo ljubavi , milosti i radosti.

Palestinskom narodu – hrabrim Partizanima – borcima za slobodu

Susječajući bol i tugu , hrabrost i težnju za slobodo0m , i vjeru u Boga Ljubavi i Milosti ovu pjesmu poklanjamo  plemenitom i divnom  Palestinskom narodu , poklanjamo ovu pjesmu .sa porukom:

Poslije svakog nestanka nova nada se rađa. I ne tugujte , poginuli nisu mrtvi . Itekako su živi i Bogu Pravednom i Silnom svjedoče o velikom zlu drugova zvijeri.

Ljubav , dobro i pravda ,  uz Božiju milost , uvijek pobijeđuju.

Amin  !





Una mattina mi sono alzato
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Una mattina mi sono alzato
E ho trovato l'invasor

O partigiano, portami via
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
O partigiano, portami via
Ché mi sento di morir


E se io muoio da partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E se io muoio da partigiano
Tu mi devi seppellir


E seppellire lassù in montagna
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E seppellire lassù in montagna
Sotto l'ombra di un bel fior

Tutte le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
E le genti che passeranno
Mi diranno: “Che bel fior”

E questo è il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
Questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà


E questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà

O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo

Jednog jutra se probudih
O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
Jednog jutra se probudih
a osvajač bješe tu

U partizane, vodi me
O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
U partizane, vodi me
iako osjećam da idem u smrt


A ako poginem kao partizan
O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
A ako poginem kao partizan
Ti me moraš pokopati


Pokopati tamo gore u planinama
O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo
Pakopati tamo gore u planinama
U hladu prekrasnog cvijeta


I svi ljudi koji će prolaziti
O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo
I svi ljudi koji će prolaziti
Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”


A ovo je cvijet partizana
O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo
Ovo je cvijet partizana
Umro je za slobodu

A ovo je cvijet partizana
Umrlog za slobodu

Una mattina mi sono alzato
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Una mattina mi sono alzato
E ho trovato l'invasor

O partigiano, portami via
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
O partigiano, portami via
Ché mi sento di morir


E se io muoio da partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E se io muoio da partigiano
Tu mi devi seppellir


E seppellire lassù in montagna
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E seppellire lassù in montagna
Sotto l'ombra di un bel fior

Tutte le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
E le genti che passeranno
Mi diranno: “Che bel fior”

E questo è il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
Questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà


E questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà

O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo

Jednog jutra se probudih
O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
Jednog jutra se probudih
a osvajač bješe tu

U partizane, vodi me
O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
U partizane, vodi me
iako osjećam da idem u smrt


A ako poginem kao partizan
O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
A ako poginem kao partizan
Ti me moraš pokopati


Pokopati tamo gore u planinama
O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo
Pakopati tamo gore u planinama
U hladu prekrasnog cvijeta


I svi ljudi koji će prolaziti
O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo
I svi ljudi koji će prolaziti
Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”


A ovo je cvijet partizana
O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo
Ovo je cvijet partizana
Umro je za slobodu

A ovo je cvijet partizana
Umrlog za slobodu

Mak Dizdar – Zapis o zemlji

Autor

Hajro Šabanadžović

Bosna prkosna od sna Modra rijeka sanja Krvava Drina

Krug ljubavi     Oblaci    San

Modro jezero  Blistava modra rijeka  Nebo

 

“Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta sta je ta da prostis

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je ta

Bosna

Rekti

 

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostis jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostis

I hladna i gladna

I k tomu jos

Da prostis

Prkosna

Od

Sna”






























												

Hvaljen si Gospode

 
 
 
 
 
Danas je dan malčice ljepši i izuzeteniji

 

Nježniji

Milosti pun

Jednom se Dobrom

na današnji dan

prije nekog vremena rodilo radovanje

Predivna djevojčica

Krasotica duše njegove

Zove se Sanja

 

Prelijepo ime za Čedo dobrotom obasjano

anđeo  onoga koji uvijek o ljubavi sni

Sanja je sanjana sedam godina

dok se Nebo nije odlučilo da usliši molitve

dugih besanih noći

 

Ako kažemo da je Dobri presretan

a ga  radost miluje  i mazi

svih ovih godina

jedva da smo nešto rekli

Ima još mnogo , mnogo toga

Ali neka ostane u njegovoj djetinjoj duši

Tamo je bjelini i čednosti mjesto

 

Sretan ti rođendan

milo čedo moje.

Hvala ti Gospode na Milosti

Oprosti mi

ako ponekad zaboravim da ti se zahvaljujem










												

Celtik Woman – Amazin Grace / Song – Lyrics – Prevod

 

     Ljubav    Blaženost  Obećana zemlja

Zadivljujuća Milost

 

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

 

Milost je dotakla moje bojažljivosrce

milost je ublažila mojestrahove

kako se plemenita milost ukazala

taj čas povjerovah

 

Kroz mnoge opasnosti teškoće

i zamke često sam prolazila

plemenita milost me sigurmo vodila

i milost će me voditi kući

 

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

 

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam i izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

Amazing Grace, How sweet the sound
That saved a wretch like me
I once was lost, but now I'm found
was blind but now I see

was Grace that taught my heart to fear
And Grace, my fears relieved
How precious did that grace appear
The hour I first believed

Through many dangers, toils and snares
We have already come.
T'was grace that brought us safe thus far
And grace will lead us home,
And grace will lead us home

Amazing grace, How sweet the sound
That saved a wretch like me
I once was lost but now I'm found
was blind but now i see