11.jula 1995. Vaseljana je zanijemila i zaledila se. Okrenula se jedinstvenoj Plavoj planeti i svojim dahom okovala je ledom.
Led se uranjao u uzburkane vode iskonske rijeke Stiks , odvajajući je od užarene,vatrene rijeke Flegeton.
Bježeći od Flegetona Stiks se stapa sa Aherontom. Postadoše uzburkani Ocean. Flegije i Haron ,veslači brodice koja prenosi seni mrtvih u napokon, ujedinjenim rijekama , odlučiše da se smiluju Zemlji i da je prevedu u vječno boravište Had.
Plavet i svjetlost. Bjelina i nevinost. Beskraj i vječnost. Duboko usječeni visovi i doline bola i tuga, stapaju se u Ocean Bajka sreberena. Sve je iskon. I nijemo svjedočanstvo Božijoj Milosti i ljubavi.
Gospode Milostivi hvala Ti . Oprosti nam grijehe naše.
Na samoj ivici bezdana , gdje rijeke poniru u svijet mrtvih ,glas Ja jesam, Moćnog i Mudrog zaustavi brodicu:
-Zemlju sam stvorio radi ljudi.Nije joj vakat sada.Zbog dobrih iskrenih , predanih ljudi, radi nevino ubijenih , neka Plava planeta živi do dana određenog , kojeg samo Ja znam. Blažene čistog srca , predane iskonu mom, ću primiti u svoje dvore. A ostali,nečisti i zli ,ogrezli u mržnji i zlu , za kaznu nek vijeke vjekova žive i strahuju na ivici vatre i leda , patnje i boli. Anđeli, nebo i zemlja su svjedoci Moje riječi.Amin!
Neba i oceani Vaseljane slave čudesnu djecu ubijana su samo zato što su iskreno vjerovali Boga Jedinog.
I otad se Zemlja talasa i strahuje. Na obalama Kokitusa kleči pred prestoljem svoga Gospodara, nadajući se Milosti Boga Ljubavi .
Rastrzana hridinama zla, boli, mržnje,vatre, leda, smrti ,jecaja i jadikovanja, Plava planeta oprost za zlo neljudi i bešćutnog svijeta – nanešenom Srebrenici i Bosni zemlji Božije milosti , danonoćno moli.
Plavet do plaveti od modrine do nježnosti prelijeva se muzika iskona noseći slike Bosne zemlje Božije milosti putima vječnosti
Srce jeca blagost doziva neko davno vrijeme kad preci moji Bogu mili čest u Slavi Njegovoj protiv pagana nosili
U plavetnoj nježnosti na kraju beskraja Sarajevo Grad Čednosti slutim kako bdije nad čednošću Modrih rijeka bosanskih a one boluju terete vijekova ispisane na kamenim svjedocima
Bože jedini hvala na milosti a darivaš je nama neukim
Rekvijum za djevojčice koje su umirale pjevajući i svirajući.
Grlice umiru pjevajući
Rekvijum je za djevojčice, koje su umirale pjevajući i svirajući.
Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.
Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za za rekvijum i alelujah.
Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana rođena. Sretni smo,ali i tužni.
Sretni jer su sjećanja u toplino doma ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.
Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah.
Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta.
Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti.
Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.
Mladost je odlepršala u potrazi za “boljim” snovima .
Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.
Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.
Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati razmjere izbjeglištva.
Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin Margite Magi Stefanović i Sonje Savić..
Slušamo ih i slušamo , igledamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.
Pedeset jedna devetnaset i trinaest godina rastanka , a nikad nam se nisu učinila drugačijom. Samo su nježnije i snenije postajale.
Janis nas svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove, što ih samo čarobna muzika može pružiti.
Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.
Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.
Otišlja je jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.
Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična, joj se decenijama kasnije pridružila.
Uspomene na treću grlicu su još svježe. Nju ćemo da oćutimo.
U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.
Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih, već dalekih vremena.
Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevajući.
Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.
“Prema jednoj aboridžanskoj legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.
Ona ima perje duginih boja i izgled grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.
Glas koji pusti je nešto najljepše što se može čuti na ovom dunjaluku.
Nagovještaj krajnjih sahata maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.
Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi život.
Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.
Kada dođe do samrtnog dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.
U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.
Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.
Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.
Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.
Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.
Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.
Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.
Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.
Takve su majke.
Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.
Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.
Pojem nam poručuje ;
ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog.
Nažalost niko osim neba nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.
Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.
Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme; ogrubio i u zlo se uputio.
Ljepote pjesme čini da žrtva malene i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.
Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.
I Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi i Sonja Savić su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.
Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.
I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.
A ona umilna djevuška , Sanječka koja je glumila da je pjevačica, a pjevala da je glumica nježnošću svojom pridružuje se neshvaćenim anđelima jereto, došlo je vrijeme da usnije.”
Maltene , od dana kada nas je obradovao svojim dolaskom na ovaj svijet , nisam imao dileme da će moj unuk krenuti očevim i djedovim stopama.
Kao trogodišnjaku djed mu je bio najomiljenije platno. Šarao je ratne indijanske Sijuksi-sijuks boje na licu , kosi , tijelu i rukama , djetinje blesavog djeda. Rjeđe je sebe šarao , jer je mamica , doduše rijetko , ali uvijek opravdano , trenirala vokalnu strogoću. Već tada je platno bilo nedostatno za njegovo umijeće.
Pod, zidovi , stolovi u djedovoj sobi i ateljeu , a poslije u galeriji su doslovno bili preplavljeni ” jarko ekspresivnim i naturalistički živim i vrlo tečnim umjetninama . Poslije njihovih druženja sve je ličilo na haos , poprište i akvarelno – akrilno klizište kistova, boja i platna . Svaki korak bio je poguban za higijenski izgled odjeće i obuće slučajnih i namjernih prolaznika. ( Djed je tada izbjegavao uljane boje zbog trajnijih posljedica po okoliš… Uh kakav bi to dopunski merak i haos bio.)
Kao što pretpostavljate unuk i djed su bili namjerni prolaznici u tom svijetu skliskih boja.Što više boja na rukama , tijelu i odjeći je bio znak da su se iskreno trudili postići sklad kista , boja , duše i tijela.
Ne znam da li je slikarstvo dobra i olakotna , ili teretli pasija, ali dijete kao i odrasli istrajavaju na odabranim putanjama.
U svakom slučaju njihov odabir je posebno , zadivljujuće i sanjarsko iskustvo i osebujno poimanje svijeta i koloritni bijeg od sivila stvarnosti. Nadam se da će u mojim godinama i sin i unuk reći :
-Zaista je bilo vrijedno truda , prljavih ruku , zaljubljenih pogleda i umjetničkog nereda koji obavezno prate boje , grafike i slike, …i još štošta lijepoga i nježnoga.
Čestitam dušom i srcem punog nježnopg voljenja , djedinom umjetniku na prvoj međunarodnoj zahvalnici / nagradi.
Ah , nikako ne azaboravljam . I rođendan mu je danas.
Sretno ti bilo novo ljeto, mili dječače .
Samo nastavi kao i dosad , život će biti lijep , milostiv i nećeš imati bojazni. Zbog tvoje blagosti i dobrote Bog Milostivi će te čuvati od zla.
A djeda će , uz Božiju pomoć , kada mu dođu anđeli , miran i zadovoljan otići na počinak , jer mu je za života podareno mnogo ljubavi , milosti i radosti.
Susječajući bol i tugu , hrabrost i težnju za slobodo0m , i vjeru u Boga Ljubavi i Milosti ovu pjesmu poklanjamo plemenitom i divnom Palestinskom narodu , poklanjamo ovu pjesmu .sa porukom:
Poslije svakog nestanka nova nada se rađa. I ne tugujte , poginuli nisu mrtvi . Itekako su živi i Bogu Pravednom i Silnom svjedoče o velikom zlu drugova zvijeri.
Ljubav , dobro i pravda , uz Božiju milost , uvijek pobijeđuju.
Amin !
Una mattina mi sono alzato O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao Una mattina mi sono alzato E ho trovato l'invasor
O partigiano, portami via O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao O partigiano, portami via Ché mi sento di morir
E se io muoio da partigiano O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao E se io muoio da partigiano Tu mi devi seppellir
E seppellire lassù in montagna O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao E seppellire lassù in montagna Sotto l'ombra di un bel fior
Tutte le genti che passeranno O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao E le genti che passeranno Mi diranno: “Che bel fior”
E questo è il fiore del partigiano O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao Questo è il fiore del partigiano Morto per la libertà
E questo è il fiore del partigiano Morto per la libertà
O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo
Jednog jutra se probudih O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo Jednog jutra se probudih a osvajač bješe tu
U partizane, vodi me O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo U partizane, vodi me iako osjećam da idem u smrt
A ako poginem kao partizan O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo A ako poginem kao partizan Ti me moraš pokopati
Pokopati tamo gore u planinama O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo Pakopati tamo gore u planinama U hladu prekrasnog cvijeta
I svi ljudi koji će prolaziti O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo I svi ljudi koji će prolaziti Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”
A ovo je cvijet partizana O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo Ovo je cvijet partizana Umro je za slobodu
A ovo je cvijet partizana Umrlog za slobodu
Una mattina mi sono alzato O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao Una mattina mi sono alzato E ho trovato l'invasor
O partigiano, portami via O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao O partigiano, portami via Ché mi sento di morir
E se io muoio da partigiano O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao E se io muoio da partigiano Tu mi devi seppellir
E seppellire lassù in montagna O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao E seppellire lassù in montagna Sotto l'ombra di un bel fior
Tutte le genti che passeranno O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao E le genti che passeranno Mi diranno: “Che bel fior”
E questo è il fiore del partigiano O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao Questo è il fiore del partigiano Morto per la libertà
E questo è il fiore del partigiano Morto per la libertà
O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo
Jednog jutra se probudih O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo Jednog jutra se probudih a osvajač bješe tu
U partizane, vodi me O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo U partizane, vodi me iako osjećam da idem u smrt
A ako poginem kao partizan O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo A ako poginem kao partizan Ti me moraš pokopati
Pokopati tamo gore u planinama O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo Pakopati tamo gore u planinama U hladu prekrasnog cvijeta
I svi ljudi koji će prolaziti O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo I svi ljudi koji će prolaziti Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”
A ovo je cvijet partizana O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo Ovo je cvijet partizana Umro je za slobodu
