Yossamin – Jesam, voljela sam









U one

dane lijepe i mile

sad

daleke miljama isušenih

kapljica što tekle su licem,

ono onda

kad smo se voljeli

najviše na svijetu,

i bili luckasti kao sva zaljubljena

djeca





zajedno smo

preskakali potoke

zagrljeni,

izuvali cipele jedno drugom

smijući se

slobodni i sretni

pa,

gazili po blatnoj vodi

bosih nogu,

ja san ti sakrivala jednu cipelu

a ti si me prskaa vodom

i brontulao

čekaj čekaj kad te uhvatim





Sjedili bi na kamenu,

maštali o domu

i kojem će uvijek biti toplo,

pucketati vatra na kominu

a mi ćemo

eh… Mi ćemo





opijeni ljubavlju,

trčali smo kroz polja

ljubili cvijeće i oblake

ležali na rosnoj ledini,

lovili kišu u letu,

a

jutrom bi isprepleli prste

uz more

i grlili sunce,

večeri poljupce slali

mjesecu i zvijezdama

A

Jesam,

voljela sam…

Yossamina – Tek malo svitla išćen

U tamnom vrtlogu mojih mora

tek

malo svitla iščen,

da,

samoću ovu sumornu i tešku,

svakin novin jutron

tereton težin nošenu

razbije na tremutak

pa ispliva lipota duše





A

crne slutnje moje

istrahovi zatrpani

u zidove duđe moje,

što rušite me u dubinu

trujete mi dane,

ne izlazite

plašit jezon svojoj mene

Tek malo svitla išćen

10.02.1993.

Yossamin – Zašto









Pogledaj Oče

koji jesin na nebesin

dite svoje doli,

pogledaj

vapaj njegov i bol njegovu

pročitaj Oče

kletvu njemu

sa usnai njegovi

i učini

o Oče čudo

objasni djetetu svon – zašto?





Slušaj Oče

bol njegovu,

jer snaga neslućena postaje,

i milošču

pogledaj dite svoje Oče

koje,

zar nije sve dalo

i poštovalo sve zakone Tvoje

i

poštovalo zakone ljudske

a snađe ga Oče

nevolja ljuta

mržnja i laž









Pogledaj Oče

i

silinon pravde svoje,

ako je volja tvoja

ispravi o oče

nepravdu ditetu tvome

učinjene





Vrati mi Oče

ljubav i viru

jer

bol njegova Oče

postaje snaga neslućena

a

molitva tek razuma vapaj





Pogledaj oče

šta ditetu tovme uradiše

i reci mi o Oče milostivi

Zašto?

07.05.1992.

Yossamin – Tebi





Tebi,

dok smiren na mojin grudima

maštaš o oazi

u kršu moga zavičaja,

pričajući mi najljepše bajke,

o sudbini šta

isplete ti put,

na mome putu, sretna

otvori ruku i u njoj

pružih dušu

čistu od svih

skrivanja i tuge





nije ti se svidila, promrmljao si

umoran san,

jako umoran,

okrenija se na drugu stranu

i vratija u tišinu





Nekog drugog dana

sidili smo uz rijeku

na Širini,

u tvom zagrljaju

gledala san ti u

zaljubljene oči

i

mrsila kose

piturane srebrenim nitima

pomislih vcoliš me…

pa,

otvorim drugu ruku i u njoj

ti pružih

srce na dlanu

takvo kakvo je





Nije ti se svidilo,

na praznik par godina naših,

šutnu ga nogon,

okreneš se i odeš,

a ono odleti

kroz travu i šipražje prema vodi.





Sagnuh se zemlji

tapkajući pokupin

srce svoje pod jednu ruku i

onu ostavljenu dušu

pod drugu ruku

pa krenusmo

vukući se prema domu,

uz more









Čitav stađun smo odali

krenuh i dalje

prema kavalu,

uzbrdica je teška

noge otežale

vuku se Srce i dušu

teglin na kostima.









zericu ispod kavala,

noge više ne slušaju

spustin se na kolina

grubi kameni put

ureza se u njih

krvave mače razliju se okolo





Protrne duša, poskoći srce,

uspraviše se ka

cvit u kamenu

uvate me ispod ruku i podignu









Oslanjajući se na njih,

dovukosmo se do naše oaze

taman u suton

a





Nebo se obojalo purpurnim bojama

more se ljeska na zalažećem suncu

baca srebrene trake sve uokolo,

mir se ćuti u zraku,

tek negdi

iz daljine

ponekad

povjetarac

donese

nečije jecaje

Yossamin – Sasvim je običan dan





Čikara na stolu

Oškorcana na dva mista

Stoji puna bile kave

U kantunu bor

Od prošle godine

Dorađen vrpcan bilin

Još jedna godina Nova

Ostaje tamo negdi iza

Lastavice savile gnjizdo

Na gredi ispri kuće

Čeka proliće

Nebo je zatrpano gustin, teškin

oblacin

Kiša tuče u prozor

Klapara i zvoni

Smokva bez lišća ispri nje

Maše granan u prazno

Na ledini

Konj stoji na mistu i

gleda auta na cesti

Di prolaze…

Sasvim je običan dan

Godišnjica otvaranja Galerije Bosna zemlja Božije milosti

 

Malo podsjećanje

U ponedeljak 17.Juna / Lipnja 2024 je osma godišnjica od otvaranja

Galerija Bosna zemlja Božije milosti .

I  dan za danom ,njih 2.555 radovaše posjetitelje i kupce slikama,

bojama ,snovima i vizijama u  prelijepom okruženju

Galerije Bosna zemlja Božije milosti.

 

Preko 500 slika se udomiše u tople domove ljudi koji cijene umjetnost.

Dosta je prodato , ali ima i mnogo poklonjenih.

Kupci nisu škrtarili.Nismo ni mi.

Morali smo uzvratiti. Niz dobrote se ne smije prekinuti.

 

2 555 blagorodnih  dana .

Sve prolazi kao san ,  u kojem je dan samo jedan tren,

ispunjen Božjom Milošću i  Ljubavlju.

U preliepom svijetu  njegovog stvaranja,

boje trepere,noseći u sebi dah i obrise

posebnih, nježnih i prelijepih likova  bića ,

bez kojih se san o Galeriji ne bi mogao ostvariti.

Hvala im što ispunjavaju svaki tren moga života.

 

Nema važno ako  neka slika padne,

klizne niz stepenice,

i staklo il’ okvir se skrše.

Tada se prospu mirisi djevičanskih ljubičica,

a ljubavlju  zašumi Ocean tišine i sna ,

bojeći dan velovima mora Jadranskog, mora plavetnog,mora prelijepog,

i nježnošću zapljusnu oazu ljubavi i snova.

 

Danas , sedam godine poslije ,još uvijek sve izgleda bajkovito.

Galerija je ispunjena ljubavlju, lik moje  djece njihovih obitelji  i jednog posebnog bića ,bez kojeg Galerija ne bi bila ljepota bez premca i ne bi opstala, stalno su prisutni u njoj  i meni..

Kovid nas mimoilazi,zamandalili smo privremeno vrata neko vrijeme . Nismo neodgovorni, Galerija , sa Božijom miloššću persistira , a obazrivost prema eventualnim, budućim kupcima je velika.za par dana skidamo zarazu sa sebe i idemo dalje.

I ova godina je krneula  bajkovito . 

Šta nam je sudbina namijenila?

Ne znamo!

Ipak idemo dalje.

Do kada ?

Ništa određeno.

Dok Bog milostivi miluje  Galeriju svojom svjetlošću  i Galeristu dahom  i duhom .

A jednog dana , tko da zna?

Možda na jug , gdje ima još jedna Galerija posvećena Galerijom Bosna zemlja Božije milosti.

Ljubav u sprezi sa slikama i riječima čini čuda.

I nemojte zaboraviti:

Nikad nije kasno za nove izazove i snova.

I ljubav.






												

Kako biva Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Na današnji dan prije, rečemo biva ,sad već osam godina objavih zapis koji vam ponovo imputiramo pred vidna pomagala:

Poštovani!

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“, otvoriti svoja vrata u subotu, 17. juna 2017. godine.

Vlasnik galerije, i umjetnik , Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.

„Ovih dana posložih nekako sve kockice i uz pomoć boga Milostivog i njegovih časnih Anđel ,a pride tri zermaljska anđela – sina , kćeri i prelijepe kustosice napravih Galeriju.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti.

Nije mi dugo trebalo. Samo šeset'šest godina.

Htjedoh je napokon otkatančiti i odahnuti..

Jok , ne dadoše. Zašto boni , dumam ja.

Sin reče – treba mi reklama.

Kćer reče – pozovi medije.

Kustosica ozbiljnim tonom reče:

-Nezgrapna ko slonica u radnji kristala i poručulana , slomila sam nešto stakla na na nekolko slika. Treba ih ponovo uramiti *. Čuj slonica. A prelijepa , paučinasta i nježna grlica , kao da je ona sama udahnula ljepotu i krhkost galeriji.

Normalno nisam je poslušao. Slike

-Ovo iskričavo nebo nad nama, Cvijetna refleksija, Božićne iskrice, i Svjetlost na izvoru Modre rijeke nisu preuramljene. Sebični razlog – slike pod “mahanom” ne prodajemo.

Obatroje se složiše:

-Napiši nekoliko rečenica o tome šta radiš i zašto otvaraš galeriju . I sve će biti kako treba.

Ja blejim ko najveći levat, oliti papak .

O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče , ono u minimumu..

O tome zašto tek sada otvaram galeriju isto toliko vakta . Barem .

Slikam jer Volim: Boga Milostivog , njegova stvaranja , ljepotu ,  žene ,  djecu , prirodu i boje , između ostalog . U ljubavi i molosti redoslijedi i gradacije su nesuvisle odrednice.

Sama pomisao na sve to ,  sveže mi  mozak u čvor , srce obehuti , ruka poludi kao da nema kontrole .Kist klizi , lebdi , bludi i igra se . A kad se osvjestim , imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao.

Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje.Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.

Ja se ne stidim.

Moje slike su moja čeda.

Da sam bilo kada izašao u javnost sa bilo kojom slikom ,to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete.

Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara. Učinilo mi se da imaju ozbiljne namjere da me jal potope , jal nestanu.

Uplaših se za slike – čeda moja.

-Šta će biti sa njima?

One najbolje i najljepše , po nečijem ukusu , će udomiti.

One druge , plašljive, stidljivije , neobičnije će zatvoriti u neke podrumske prostorije sumnjive kakvoće.

Tamo će propadati , pa će platna i boje biti ukusna hrana  miševima, jer moje boje se spravljaju po receptima renesansnih majstora,koji su krali nauk domaćicama u spremanju torti:

Dosta jaja, mijeko , može i u prahu,

puder brašna , može i nula obična ,

malo šećera, prstohvat soli ,malo octa i zejtina,

klasiku putera , zu kokuznim vremenima može i margarin,

ni za živu glavu loj.

I ni slučajno miksati, ubiješ smjesi život i smisao,

već ka’ Nadalina mutiti sastojke , jedan po jedan:

i gore i dole, i ukrivo , i desno i ulivo  ,

i posred sride , naravski najčešće.

Ma , boni to vam je prava fešta od jajinaca , slasti i mutiganjanja.

Take nam i  sve slike ispadale.

Lijepe , razigrane, raskošne , neobične , mjestimično lijepe i savršene,

samo svoje , jogunaste , ali i umiljate. I nadasve unikatne.

Pođeđe smišne , opičene , umrljane i nedarealne..

Nadasve jasno i uočljivo ljudskom rukom mješane,

da se stekne dojam imopresija srca , ekspresija duše

i sasvim logično apstrakcija mahalskog života i žanra..

A kad mali podrumski ili trezorski miševi navale ,

tu svaka ljepota , mislenost i humanost nestaje.

Eto ,  zato  , odlučih da udomim slike.

A kako ih udomiti?

Naći  dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje djelića vlastite bajke. Nismo mi mahalaši vesla sisali.

I to vam je priča za medije.

O nekim drugim nježnijim i emotivnijim aspektima ne smijemo pričati. Ljepota, čast i slast prije svega.

Kažu – još uvijek se ne vjeruju mahali.

Zaostala , antiprotivna i destruktivna.

Nemojte im vjerovati.

Dođite i pogledajte slike.

One će vam reći sve.

Ne plaše se one iskrenog suda.

Ma kakv on bio.

Ni autor.

Bog je Milostiv

Yossamin – Breme ljubavi









na trideset i neki

moj

rođendan

(dok san spremala kolače)

zazvoni zvono

na vratima





U žurbi

otvorih vrata

Tebi





U rukama si ima

najveće breme ljubavi

koje ikad vidjeh

s osmjehon na licu

i onin ludastin

iskricama u očima

pružio si

breme ljubavi meni

na poklon





srce se uzlupalo od veselja

ruke malo uzdrhtale

pa ga

nespretno prihvatih

i umalo mi iskliznu iz ruku





tvoje ruke prihvatiše moje

a breme ljubavi

ostade među nama





pozvah te da uđeš

na rođendansku tortu

okrenuh da te propustin

na se prsti ne mogaše

razdvojiti





breme ljubavi zaljepilo nan ruke

pa se sve vragolasto smijucka





nismo se previše bunili

jer nam dozvoli

da rastavimo

povremeno

jednu ruku

kako bi pomilovali

jedno drugo





od tog dana

skupa smo

hodali

jeli

spavali





u nekoj noći

snivajući

ušuškana tvojom jubavi

zoron osjetin teret

na grudima





breme ljubavi

ležalo je na mojim prsima

čvrsto me ogrlilo oko vrata

a

ruku tvoji nije bilo





tek

ožiljci po mojim prstima ostadoše

Pokušaj prekrajanja Bosne – Grbovnik,patrijarh Mojsije …

Grbovnik,patrijarh Mojsije, oni jašu gusle i na prangijama lete

 

Scenarij : Izrada  grbovnika bosanske vlastele

Njesto radnje: Kraljeva sutjeska

Likovi: mitroploit Mojsije i vikar Grgur Ilić 

Dodatak likova i radnji (mimo autorove volje) :Jahače i harmonikaša pozvo mitroplit Mojsije Putnik u besjedu o grbovima.Misli  takvo što bez konzilija ne smije proći.

Znate li da smo pisali o Grbovima bosanske vlatele?Jesmo!Ako niste čitali , žao nam je.Trebali ste,poučno je.

Mi sadržaj prethodnih epizoda ne prepričavamo. Nekad to nije ni bitno,kod nas skoro svaka epizoda (nastavak) fura sam za sebe.

Imali smo poučan nastavak prošle epizode ali nam ga neki ukrali u namjeri da ga falsifikuju,prekroje i proture javnosti da bi nas diskreditovali i u bulu uvalili.

Nismo mi naivni. Njihovog se uradka dokopali;mrven po Bosanski ugladili i

sada ga prije njih objavljujemo:

 Lažovi i krojači

Nema sumnje ili je gornji ili donji tekst fojničkog  grbovničkog svjedočenja  naknadno ubačen.A možda i nije.Mi skeptični kao što smo uvijek bili pomišljamo na ovaj scenarij:

Nije grbovnik nastao tek tako.Jok,nikako.

Prirodno,historijski,istorijski ili pak povijesnui tok mogućnosti nastajanja  grbovnika smo već isključili.

Na grbovima se radilo se svojski i zajednički.

Sastala se družba krojača,niko šivaće mašine nema.Sve sama sveštena lica,jal'su fratri jal’ su popovi.Hodža ovdje ni primirisat.Žao nam je.Ne zbog hodža,oni su svakako zaslužili prisustvo ili ne prisustvo.Sveštena i učena lica ne treba razdvajat.Žao nam nas samih.Dobro bi hodže  pasovali u ovoj priči,iako ne piju,koliko mi znamo,bar neki od njih.

Rahmetlija,nama dragi Hafiz Cico i ne baš drag hodža Amer Mujo Cero;oni nisu pili;to nikako.Oni su lokali.Nisu krivi,slušali Debu kad je rekao da je lokanje samo izvedenica od  Lokativa. Sedmi padež određuje destinaciju.Ako Lokativ tako kaže,a to je pismen iz gramatike,a ne iz birtije,čo'ek ga mora slušati i lokati. Đeš’ ba vjerovati Debi.Jednom hodži halal bilo,drugom kom si kom sa;kako mu bude određeno.Nažalost ništa o tim grbovima hodžama ne možemo priheftati.

A da prave svoje neke grbove, zastava i bule mimo bosanskog  svijeta,prave.Svako malo,pa opet  svako malo,nešto mjenjaju i prekrajaju. I još gore stvari čine .Neke stranjskije grbove,riječi i zastave ubacuju.

Grga i Mojsije nam grbove i zastave iz komšiluka donijeli.Ništa strašno da nas dvije rijeke i dva instrumenta ne dijele .Krvava Sava i krvava Drina.Ne zna se koja je krvavija.Samo je Drina , čini se češće krvavija bila.Bojili ih krvlju –  jal’ zakrvavljene ustaše , jal’ zakrvavljeni četnici;sve samo go fašista i monstrum.

Bilo je takmičenje ko će veći genocid napraviti.Igralo se na sportski i fer način na dva poluvremena,cifre milionske,zasluge nacističke.

Prvo poluvrijeme,ono četeres i neke dobili zapadne komšije,kamatozni bombaši kroatjanci, nešto malo veća razlika.

Drugo poluvrijeme ono devedeset i neke dobili četiri S srbalji isto nekom većom razlikom.Trenutno je rezultat nerješen.

Danas bi kladioničari rekli namješten rezultat.Kladioničari sve znaju.

Nezavisni i nepristrasni komentator predložio da se treći i odlučujuči susret zbije na ravnicama Slavonije i Vojvodine,negdje na po puta  između zvijeri.

Nema u finalu neriješeno.Kom obojci kom opanci,u njih toga ima na bacanje. Ovaj put fer bi se odigralo demokratski, bez treće strane. Novi svjetski poredak insistira na demokratiji.

A boj polje,hem široko,hem plodno,može namah upit svu krvcu i namah pođubrit plodne njive.Može se predhnuti,ne ko na Kosovu za dan završiti.Turci nefer igrali.Nema ono, završi se susret pa svako svojoj kući.Turci ostali pet i po de šest vijekova.Ovi nacisti dvadesetog vijeka misle isto.Neće moći,ove noćiZzakačili se za pogrešnog i po običaju popušili.

Organizovao bi komentator i medije novog svjetskog poretka,one druge genocidne sorte.Igralo bi se do konačnog pobjednika.Ako treba i produžetke.Gdje ćeš naći bolje a besplatnije đubrivoi domovinu učiniti uslugu.Rješili se đubriva i zemlja plodna.

Kažu za sve je krivo jahanje gusala i  let prangija.Dođe mu to ko neka dobra izvlakuša.Milioni mrtvih a ti kažeš krivo je neko ćemane: klavir, harmonika, harfa,balalajka,truba, saksofon,def,triangl,kasenjete, trzalica,instrumenata i pomagala hejbet..

Svi aplaudiraju,nije genocid,nije čovjek kriv,kriv je pojedinac koji svira ćemane,zanio se.Najviše vole negirati oni razrooki svinjoliki  degenerici, cvajtaši,pogančeri i njihova svojta.

E toga ima u izobilju.I coprnice vole da jašu i lete.

Uz prangije koje lete i gusle koje se jašu se lakše kolje.Ponese čovjeka muzika rodne zemlje srca i ne osjetiš ni napor ni umor.Vijekovima uvježbavali ljudi.Ne mogu se tek tako uzeti gusle i prangije i klati ljudi.Treba to orkestralno uvježbati.Vijekovi za to trebaju.

Nemojte slučajno biskupa i mitropolita,za nešto optuživati ili u fetve ili bule uvaljivat.Ni slučajno,to su male mace,nikome oni zlo ne bi učinili,samo su htjeli dijelove svoga naroda udomiti.Domoljibi su to.Nema  veze ako neke druge naroda za domoljublje treba istrijebiti.

Kuvalo se to još otprije.Zapisano je da je papa Grgur IX  Popušlić 1.234 god. organizovao inkvizicijsku klanicu na Bosnu.Po uspjehu pohoda su ga neki i prozvali.A možda i još zbog  nečega.Poslije skoro svaki papa krstaše na Bosnu slao.Njih nisu zvali popušlići.Dosadno je to.Tepali im na drugi način.

Tek ovaj novi papa Fanćesko odlučio se pozabavit tom sortom.Dajte mu roka,zaslužio je.

Neće uspjeti,garantujemo.To se zlo vijekovima od Pavleta i Savleta ukorijenjivalo.

Krojači grbovnika svjedoče da je srbalj Dušan silni 1350 upao u Bosnu.Pohod se razvukao kao nešto ljigavo,pa ga u narodu prozvali Dušan Slinići.Od jeda za godinu,dvije rikno.Na vrijeme,ovi njegovi i bez mora i ilira ostali. Sada nek vide kako je bilo Balaševiću.

Neka tako treba Vrijeme će pokazati hoće li ostati bez Sandžaka i Vojvodine.Još da se plodne ravnice i vrijedni ljudi uhavizaju,a hoće,takare ih.Nije kod njih ništa brat brata , ili sin oca zaklat.To ti je svako malo,sad pa sad.I eto ti Obrenovića pašaluka.Taj Obrenović kuma,pobratima na spavanju zaklo.Taka im vjera.

Napadalo se Bosnu i prije i poslije,nebrojeno puta,a svi napadači homoseksualci postadoše, svo do jednog ga popušiše.

Mi se raspričali samo što ne dođosmo da Kulina bana,onog što je takario kćerku srbaljskog Stefana Nemanje pa je morao oženiti.Još mnogi je bosanski ban,kralj,paša,beg ,aga ili prosto Bosanac takario kraljeve kćeri i žene.Nikad silovao.Časnom Bosanacu to nije u krvi.Što'š silovati kad možeš na meraku akšamlijski ašik ljubu dobiti.I još ti zahvalne budu.

Čitali ste Mujo se uvalio Kraljici Mariji Tereziji na dvoru bečkom.Koliko bosanaca širom evrope ima,a da nisu svjesni porijekla i ne pitaj. Tma i tmuša nepregledna.Dobar ovaj Mak koju god prozboriš eto ti njega ko muhur.

Dakle sastali se Grga i Mojsije.Bio nekakav loš vakat,a gori se spremo.Za ta dolazeća vremena trebalo pripravit fermane,edikte , bule, poslanice, crtanija i načrtanija da se unaprid zna komu š'a valja radit.Ništa se na priliku ne smi pripustit.Takvi su stađuni,da prostiš.

Sastali se krojači,kažemo,sve sveštena lica nijedan Bosanac.Jednog ovlastio sviti čale,a drugi pravo pravcato iz Beča došo,sam sebe poslaniso.Sastali se za veliki sto od trpeze za dvanaest do trinaest čeljadeta,onaj vikarski za vikanje sjeli.Za trpezu sjeli i rujno vino u butelje k'o pijanci  nasuli.Ono trinaesto mjesto zna se kome je nanijećeno.Pozivnicu zaboraviše odaslat.Ko poslijednji dođe,jal'ne dođe,taj je svakako nagraisao.

Nasuli i skoroj diobi Bosne nazdravili.Na čelu im  fra.Grga  i  Mojsije.

Gdje god okreneš a ono neki se Mojsije strefi.Ne zna čo'ek jal je čifut,jal je pravoslavac,čafir latinlučki ili musliman,a može biti i sam firavun ili beduin se nacrtao.I među njih se i dan danas Mojsiji metiljaju.

Znano je,od Mojsija biblijskog da su se svi Mojsije zafrkano duševili i ljutito izgledali.Ali časnost nisu nikad iznevjerili.Koliko se zna?Takva im čehra i usud.

Sastajali se oni još od ranije od 1780.god..Veliki je to pos'o skupit,iscrtat, retuširat,prilagodit,oku svome i papinom i ostalih ugodit.I vuci (zvjeri) siti i sve ovce ,k'o fol , na broju.