Danas je Nedelja 16. Veljače/Februara Ano Domini 2021 .
Dani furaju reciprocitet 46 / 319. A ko sinoć slavili božiće ,dan JNA, rimski paganski solsticij i novu godinu. Nećemo se ni okrenuti eto ih opet, zakucaće nam na vrata. Ne svima , jer će neki odustati.
To odustajanje je nekako normalno. Ili nije.
Ako se neko umori i kaže ne mogu više , onda mu to ko dođe normalno. Želje mu se usliše i preseli se tamo gdje će mu izbrojati činjenje i nečinjenje , podvući crtu, napraviti poređenje i poslati pravcem koji je zaslužio.
Ali ako vas neko odustane u ime neljudskosti i zla, onda to nije normalno. Tada onima koji vas odustaju nema nikakvih računica. I pravac je jedan i zagarantovan. Vrlo vreo i žestok pravac. Pušioničarski i pržioničarski.
I tada morbidni spektakli.
Nismo znali šta radimo !
Aha, kako da ne.
Nismo znali šta naši rade!
Aha kako da ne.
Nismo ništa uradili!
Aha kako da ne.
Lažovi i pogan.
A nebo puno svjedoka. Vjerodostojnijih od zemaljskih .
I po njihovom svjedočenju se svima zasluge broje.
Što bi poete rekle:
-Ništa se ne mere sakriti, ni zrnce gorušice.
U prevodu:
-Lagali vi ne lagali,sve je zapisano , sve se zna.
Danas je još jedan svježi Februarski dan 2020 .poslije obilne kiše.
Oni tako kažu. Kako oni znaju da je to 2020. godina po bilo kome, ili bilo čemu.
Nekome je to prva , nekome 68., rijetkima preko osamdeset.A kažu nekome mere biti 511, 666. ili više godina. Ako toliko doživi. A ne postoji mogućnost. Samo je jedan Metuzalem i par njegovih najdirektniji potomaka.
Ono tada su ljudi mogli nakantat hejbet godina. Uvijek. Možda i u beskonačnost stići. Ali vole voće. Jabuke i tako to. Bitno da je zabranjeno. Što veći veto to je slađe.
Koga briga za reprekusije. Ne m're se odoljet. A i mi kontamo, kako ćeš joj ba odoljeti. Obla , sjajna , mehka ko duša, čvrsta ko kamen. Drhti i biba se ko rosa na jutarnjem povjetarcu. I slasna . Duša čovjeka da zaboli.
Šta to? Kontate vi.
Ma , voćka ta. Svaka. Ima ih tone i nijedna ista, a sve nalik jedna drugoj. Da li ste vi ikad vidjeli dvije iste voćke, pogotovu one zabranjene. Normalno da niste. I nećete. Doklen god živjeli. Radi njih čovjeku biva žao što ne m're nakupiti Metuzalemove godine, barem.
Joj, što bi to bila fešta od vočki. Ma, pravi voćnjak . A bome kome se posreći i voćnjaci. Čovjek da poludi.
Neke blentovije načisto polude. Izguibe se i ne znaju kako brati voćke. Radi njih je i zmišljena sprava blesimetar. Kad god ne uberu neku voćku, a to im se nikad ne dešava, blesimetar zazvoni. I ne samo zazvoni nego se valja od šege i štanca poruku ko brzojav:
-S.O.S. joj levata S.O.S majko mila, manite mi S.O.S Nek se blente podave podave .
Po računici , koju smo blesimetrom provjeravali, danas je 125, dan u godini. Po računici koju nismo blesimetrom skontali, do kraja te iste gopdine ostalo je još 240 dana.
Taki vam je odnos blentovija i onih koji zamalo nisu blentovije.
Pa vi vidite šta vam je raditi. Ako ste već iz rahatluka radi ljepote prognani , a vi skoristite vrijeme i naučite se brati voće. To vam je najpametnije. Inače sve ostalo je šuplja priča.
Gosti još uvijek pobjeđuju, debelom razlikom, ali ne znamo doklen će. Domaći teren i strpljenje su spas. Ali kako za koga. Nije uvijek strpljen spašen.
Zato nemojte čekati da vas nešto ili neko spasi. Ili pokupi, Dišite. Živite. Igrajte se. Ne rekoše li vam: Sve je igra i zabava. Ali manite se gizde.Oa nije dobra. Taština još manje.
U ovboj tekmi nema neriješeno i svi su manje više egalu. U prosjeku.
Napriliku danas je Ponedeljak.
Neuki kažu koliko juče juče je bio Petak , drgi dan poslije sredine hefte. Eto neka nam kažu kako treći dan može biti sredina hefte, koja koliko mi možemo na prste izbrojati traje sedam dana.
Čak i da sedmica ima 6 tagova, srijeda nije sredina ičega. Tada bi OO OO na razmeđi sride i četvrtka bila sredina , a nije. Sredina je četvrtak.
A Petak je prvi dan poslije sredine hefte. I zato zaslužuje rimovanje. Petak – metak. Zaslužio je. Šilje nam vikend.Onima koje su uhljebili. Onima koji nisu svaki dan je isti , ili gladovanje , ili kontejner.Nema vikenda ni opraznika, ni uhljebljenja. A ni matere da im šalje vreće opljačkanog narodskog blaga.
Da vidimo kako je prije bilo:
399.-Grčki filozof Sokrat osuđen na smrt zbog toga što “ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država, nego uvodi nova božanstva”.
Ni mi ne vjerujemo u religije koje vode današnja sveštena lica.Sve sami kukolj i bajata so.Ugušiše žito i hajvane. I samo vlastite jasle hrane.Ni briga ih za Nebo i Podzemlje. Do neba nemaju šanse , to im podzemlje sa vatrenim smiješkom poručuje. Hoće se oni u kolo sa pljačkaškom bagrom i fukarom faćat.
Svim bićima koji ozbiljno shavaćaju ovaj datum iskreno čestitamo blagdan.
Mi ga nismo nikad slavili.Nama je svaki dan bio Valentinovo. Svaki dan smo slavili ljubav.Još uvijek ga slavimo.Ljubav nikad ne umire.
A tako treba da bude.
14. februar/ veljača, koji su nam Vatikanski oci natakarili kao dan koji bi mladi trebali slaviti ljubav, je samo jedan šupljeraj, kao i sve ostale Vatikanske ujudurme i podvale.To je paganski praznik pretoćen u Vatikanske vehte igre.
Ljudi koji ne poznaju ljubav, nam određuju kojeg dana ćemo slaviti ljubav.
Ljudi koji su svjesno odlučili da ne vole,naturaju nam poseban dan za ljubav.
Ljudi koji su odbacili ljubav,radost života sa ženom ili milost ljubavi vlastitog djeteta će nam govoriti o ljubavi.
Ljudi koji nikad ne upoznaju pravu ljubav će suditi našim ljubavima i određivati,kada, ko i kako će se ljubav desiti.
Ljudi koji za zaštitnika uzimaju pedera Mikelanđela Buanorotija, će nam nalagati kako i kada da slavimo svoju ljubav.
Oni su stvarno bolesni ,ako misle i dalje proturati svoje morbidne i umobolne ideje i djela.
Mi vjerujemo u Boga Jedinog i ono što nam on poručuje.
Njegove riječi u Svetim knjigama su nas naučile:
-Ljubav je neizmjerna Milost darovana od Stvoritelja .
-Ljubav nema granica i ne poznaje godine.
-Svaki dan treba voljeti, iskazivati i sjećati se ljubavi.
-Provesti dan bez ljubavi je kao ne živjeti.
-Svaki dan je dan ljubavi , jer Ljubav je :
– svakodnevna molitva upućena Bogu Milostivom ,jer on je Ljubav.
-majčin i očev poljubac
-nevješte milovanje djeteta
-zov poljubca i milovanje uzdrtalih mladih tijela
-strasne igre zaljubljenih žena i ljudi
-milovanje ruku išaranih nabreklim venama koje su istrošile svaki damar na putevima ljubavi,ali u duši još uvijek vjerni ljubavnici
-smrt koja dušu uznosi na putanje koje vode do susreta sa najvoljenijim Bićem…
Mi Valentinovo nismo slavili , jer se tog dana vrši pokolj nad stotinama miliona mirisnih cvijetaka.
Vi ne vjerujete,ali cvijeće ima dušu.Pogledajte ga malo bolje,pomirišite i oslušnite.Možda čujete kako ono sanja o ljubavi.
Mi Valentino nismo slavili jer ljubav je individualni čin koji ne trpi zbijanje u horde,jer horde nose zlo. Valentinovo vas tjera da se priključite masi i gubite individualnost.
A to je cilj Vatikana i inih koji vam žele zlo. !
Učiniti sve da ljudi gube svoju individualnost i da se zbiju u netolerantne mase,koje nemaju svoga mišljenja.
Masa nikada ne nosi dobro.Njome se vrlo lako manipuliše.
Mi ne slavimo Valentinovo ,jer sveti Valentin nije nikakv svetac.
On je samo izopačeni pohotni starac ,koji je u zatvoru , svojom sladunjavom satanskom pričom, zaveo slijepu šesnaestogodišnju djevojčicu.Krhka djevojčica ,paganka, je dobrotom srca svoga ,pojila i hranila, zatvorske mučenike. Nasjela je na priče rječitog sveštenika,bludnika i podala mu se.Dušom i tijelom.
Ona je ostala čista i postala je hrišćanka.
Sveti Valentin je zaslužio pakao i sigurno ga je dobio .
Vatikan ga je proglasio svecem.Ali to je u Vatikanu savim normalno.Većina proglašenih svetaca su bolesni,poremećeni ljudi ,koji su Vatikansku slavu koristili za svoja pohotna,bolesna,krvava i bogohulna djela.
Mi ne slavimo Valentinovo , jer nam je dosta mrtvih, spaljenih i silovanih u ime nekih izopačenih Valentina i Mikelanđelovog Vatikanskog oca, koji nije i ne može biti naš.
Našem Milosrdnom Gospodu se ljubavlju,svaki dan obraćamo i molimo:
Jedini Bože,nek sveti se Ime Tvoje,
podari mi milost da je volim,da me voli i da se volimo mi.
Danas jeNedelja 14. veljaca / Februar 2021. Vikend lagano gre i prolazi ,a s njim i prva polovica februara koja je bila april po klimatskim obilježjima.Nije zdravo ni dobro.
Neki dan se igrali pogađača i nasumice sve pogodili.
Da isprobamo opet.
Prvi put je uvijek slučajnosti, osim kod…
To ipak nije današnja tema i ostavljamo za drugi put.
Danas je Nedelja.
Pazi, molim te, pogodili smo.
Zatim smo pogledali kroz prozor i vidjeli sunce i mjesec i četrnaest oblaka. Znači četrnaest na dva ,odnosno 14 na Sunce i mjesec. To bi moglo značiti da je 14.02.
Opet pogodak.Pazi sad.!Stvarno smo se izbirikali.
Sada je trebalo otići kod Mare Gatare da nam izgata godinu ili da nas uputi kako se to radi. Ona pukla od šege. Kaže ,kako smo mi ljudi jadni. Interesuje nas godina koja nam takar donosi.
A ako baš da želimo da znamo,prošla je bila 2019.Ako smo pametni skontaćemo koja je ova.Skupili smo konzilij mahalaša da donesemo konačni sud.
Dg. Lat.diskavery:Ovo je 2021. Godina i ne mre biti druga.Još joj takar celofan nije skino.
Što bi poete rekle:
-Ništa bez Mare gatare i krivuljara.
U prevodu:
Krivuljar je dobar za nacrtnu geometriju i merebit da bidne trigonometriju.
A vi skontajte zašto Mari služi. A bome i mnogim ženskinjama.
Što bi poete opetovano rekle:
-Odhajalo 45 dana po Nostradamosuvom proročanstvu u 1212 katrenu.
U prevodu:
-Doljaze nam 321 dni po Marinom snu, a mi ni jene o ublehi sv.Valentinu.
A se rodi, pretpostavka je kao tabula raza (možda – lično smatram da uopšte nije tako – dokaz Isus Hrist ). Sasvim progleda sa četrdeset dana.Samo zna svoju majku,njen miris,hrani se njome.Najsigurnije je u njenom zagraljaju i njenim rukama. Simbiotički vezan za majku prethodnih devet mjeseci, dolazak na svijet je bolan.
Prva bol.
Novih četrdeset dana upoznaju se neke nove ruke.Neke milije i nježnije od drugih,druge su grublje i tvrđe.Tada prvi put dijete upoznaje strah.Ne svoj nego strah odraslih.
Dijete nije rođeno sa strahom i ne zna šta je to.Kad je gladno ono plače,kad je sito spava,obavlja potrebe kad mu nalete.Guguće kad je sretan.Plače samo iz potrebe.Kada osjeti milovanje i nježnost neka mu gode,od nekih osjeća nelagodu,od nekih hoće da bježi. Nejako je i ne može. Plače.
Strahovi.
Fizički kontakti se proširuju. Mama je broj jedan, a se malo teže navikava na oca. Tu se po nahođenju stvorenje završavaju poželjni kontakti. Roditelje svojih roditelja jedva da trpi. U fizičkim kontaktima sa stranim osobama stvorenje uvijek strah nečiji sluti.
Dijete ne razumije strahove.
Nije rođeno sa strahom i zato što mu je taj osjećaj nepoznat kod njega izaziva nelagodu i pomisao:
“Da li bih se trebao brinuti”“
Briga.
Odrastanjem sve postaje intezivnije.
Strahovi su razni i raznog inteziteta.
Strah da će biti povređeno.
Strah od boli.
Strah od smrti.
Posao,ljubomora,ratovi,ljubavi.
Smisleni i besmisleni.
Strah je vrlo neugodan , stresan osjećaj,neprijatno miriše,sužava osjetila , pomućuje razbor ,često manifestira nepoželjne fizičke reakcije.
Djetetu količina tih nelagoda izaziva podsvjesne napade panike.
Dijete je krhka ruža. Krhka ljepota. Djevičanska ljubičica. Ženstvena orhideja.
Odrasta , ali djetinja ga duša ne napušta.
Sve više ga dotiče strah / panika od bliskosti.
Samostalno je . Naviknuto na jaram. I ne traži i ne dobija utočište.
Pruženu ruku vidi, ali pomišlja to je trik , varka , obmana.
Danas je 13. februar / Veljača 2021. I pride ,vjerujete nam na riječi da je sedmi dan u ovoj mirnoj hefti.
Sada oni sujevjerni mogu odahnuti.Ovaj datum nije pao u petak. već tačno u dan poslije njega. Vjerovatno ste skontali i koji je dan. Ako niste , ko vam kriv. U inat vama nećemo ponoviti da je juče bio petak.
44 + 321 = 365 , ide nas matematika ko Maru nešto.
Ma ne tu, beš ste takarli nastrojeni; nego onu Daskaru ,što svoje daske sa sobom uvijek prtji.Vi garant pomislili na bubamaru ili krivuljar, iako veze nemate sa trigonometrijom.
Pitate se kako znamo da nemate veze sa trigonometrijom.
Pa to je veoma jednostavno.
Niko nije blesav da ima veze sa trigonometrijom , osim onih blesavih koji se faćaju kojekakvih kosmičkih računica,i atomske fizike , umjesto da se fataju Mare. Bilo koje.Jal morskih, jal domaćih. Za njih vam ne trebaju nikakve računice, iako su one doktorirale krivuljare.
Ili nisu.Njima je sasvim sve jedno, sve dok imaju jarbole da steru donji veš.
Vi se ko biva pitate , što kod kuće ne suše veš.
Kao prvo kod kuće nemaju uvik jarbole. Kao drugo nisu kod kuće skinule veš, nego na trabakuli.
Kao treće;ma šta vas brigeda di će Mare sušit veš?
Što bi poete rekle:
-Sušile ne sušile isto im se piše.
U prevodu:
Đes’ ba ti vidio dobar jarbol a da zbog njega ne frcaju žemske gačice.