Category Archives: Restlovi

Danas je  Petak  4. Septembar/Rujan 2020.godine , računate po onima iz katakombi,koji ljudsko čeljade proglasiše bogom, nebo ih spržilo kada za to dođe vakat.

Po zapisničarima , ovo je 248 . uzastopni dan bez  najavljivanih apokalipsi. Valjalo bi da i preostalih 118. dana natandare zloguke apokaliptičare.

Sve češće  mislimo,neki od  ovih mjeseci su naopako određeni i rađeni.  Eto sedmicom označen deveti mjesec.

Po toj računici ispada da se jeleni rujaju u sedmom mjesecu. A , vjerujte na kalem ,ne rujaju.Najžešće se tandare  u devetom mjesecu .

Joj , neukih ljudi lijepo cvijeće naše. Ma ne u devetom mjesecu trudnoće , već po kalendaru zadrtih.Nisu jeleni  ludi da se rujaju usred ljeta u julijevom mjesecu , po najvećoj  žegi i vručini. Mogli bi riknuti.Oliti crknuti, a to nije daleko od krepati. A i sa voćkama  je malo neugodno.

Ovako vam to ide. U sedmom mjesecu koji je u stvari deveti , otpada voće sa grana i fermentira se.  Otpada i lišće zlatno,ali ono je radi dekora.Znači voće se pretvara s u alkoholne bombice. Životinje opijene alkoholom počinju da se „narazumno“ vladaju ,odnosno tandaraju.

Ako ne znate šta znači tandarati ,ko vam kriv.Nećemo vas po stare dane   učiti bontonu i praviti se fini. Nismo istočnjaci iz Švedske.

Sada će te se pitati odkle švedi istočnjaci,zar nisu gruntom obilježeni k'o nordmani.A ća ga mi znamo.Nama od malih nogu trube da su šveđani istočnjaci.Šta mu to znači, pitajte istočnjake kad ih sretnete.

Da se manemo toponima i vratimo zoologizmima.

E vidite , fermentirane voćke udare u glave, i među noge životinja.Jer i životinje kao insani ponekad razmišljaju onim što im je među nogama. Doduše rjeđe od ljudi,jer su pametnije i manje belaja rade.

I eto ,tada dolazi do frke od rujanja. U prevodu sa hrvatskog na čisti kolokvijalni i milenijski , nepatvoreni bosanski jezik  , rujanje znači parenje,a opet u čisto bosanskom žargonu  to se prevodi kao tandaranje. E sada , u tom kolopletu tandarli plesa, najglasnije je zov jelena na paranje, oliti rujanje.

Zbog tog neodoljivog ljubavnog poja, čitav jedna mjesec od tr'set dana je dobija ime.I kako jeleni nemaju takuina i šugamana , moraju se boriti za žensku.Sve odjekuje od buke.Poslije i od onoga.

Znate već čega.Ako ne znate,ko vam kriv.Jal'ste hadumi ,jal'tetkice.

Što bi poete rekle.

-Tko zna zna!

U prevodu:

-Tko ruja dvije sreće grabi.

Danas je Četvrtak 3. Septembar / Rujan ove jako sunčane 2020. godine

Igrajući remi ,slučajno nabodosmo da je to ujedno njen 247 dan.

U principu reciprotiteta , meremo reći da je do kraja godine ostalo cirka ba. 119. kliznih i okruglih

dana.

Sasvim izvjesno, opravdano i evidentno.

Ono kliznih , mere bit da bidne da će se mnogi za vjeke vjekova okliznuti . A ono okruglih , je se nima

zaokružuje broj životnih dana onih koji se okliznu.

Tako vam dani računaju računice onima čija su imena zapisana u njima.

Nema tu cile mile, nepotizma niti bilo kakvih izvlakuša i gledanja kroz prste .

Ha  je  zapisan insan je   istovremeno i neminovno otpisan!

Ima tu neke kosmičke logike , ali i dosta ironije, jer u nekom drugom danu kada se nečije ime upiše

kao pristupnica u život, istovremeno mu se  zakanta otpisni dan.

Vrlo jednostavna neka logika. Ha se čovjek rodi zakanta  mu se dan odrođenja. Sreća on to ne zna i u

oholosti svojoj ponaša se kao da će vječno živjeti.

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se živi.

U prevodu:

-Sve ima svoj početak i voj kraj.

U meni sve plače

dok nad gradom kiša lije,

kakva se to čama stače

do srca što gorko plače?

O tiše,tiše,kiše,

po zemlji i po krovuĐ

Za srce što uzdiše

o tiše,pjemso kišo!

Plače ,bez smisla plače

duša što je patnja kuša.

Zar nevjerstvo neko jale?

Zar bez smisla grca,plače?

Njagore su patnje,čame,

kad ne zna zašto,s čega,

bez ljubavi i bez čaem

srca čame tugu mame!

Djaurko mila

Tuga me mori

Za oci tvoje

Sto suze rone

Ustasca tvoja

Prepuna raja

Ah dodji, dodji

Sve zagrljaja

Cuj kako srce

U milo tepa

Aj dodji, dodji

Dzaurko lijepa

Ah ljubim te, ljubim

Djaurko lijepa

Sve što je dotakao dah Božijeg stvaranja  je prelijepo i čudesno.

Neka mjesta širom dunjaluka su osjenčena posebenom čarolijo.

Neko je napravio video sa izborom mjesta koja se njemu dopadaju.

Za neka je u pravu, fasciniraju.

Druga su samo lijepa i neobična.

Uostalom pogledajte.

Danas je Nedelja 30. Avgust / Kolovoz.  2020.godine koju iz neutvrđenih razloga prozvaše nova era

i ko đoja počeše , pik isponove da broje godine.

Ako kažemo da je  ovo 243 dan ove godine ,  a da je   preostalo je  ciglih 123 dana, vi ćete pomisliti da

smo dobri u računici.

Mere bit da bidne, ali ovo smo , priznajemo , prepisali od prepisivača, a ovi od

onih nekih drugih prepisivača. I tako čitava ljudska historija se svodi na prepisivanje prepisivača od

prepisivača do prepisivača.

Sistem Buve i Pekiše.

Joj, još samo jedan dan godina će ući u poslijednju trećinu.

Svake četvrte godine se ona može podjeliti na tri jednakoravna dijela. Bolje rečeno jednakopravna

dijela.  Jedino kod godine i dana, jednom u četiri godine  vlada ravnopravnost u parnom pogledu.

Isti broj dana ,sati , sekundi i pod sekundi.

Uskoro , još  koliko sutra eto jeseni,.

A onda , kad se u neko dobra probudimo ,nekog  slijedećeg jutra  eto  nam u pohode i zime.

Pa onda istog trena nema  više ove 2019. godine. U njoj do sada ( da ne ureknemo) nije bilo prevelikog

gibanja ka Zlu. Osim tamo  gdje zlo , voljoim cionista,SAD i Vatikana  permanentno caruje.

Što bi poete rekle:

-Možda se zlo neupitano i neusmjereno vrati na svoje izvore.

U prevodu:

-Zlu nikad nije vjerovati.

Danas je Četvrtak 29. Avgust / Kolovoz. 2019. godine posložene po hruićanskim kalendartima.

Kako javljaju to je ujedno 242 dan te posložene godine. nećemo biti ništa pamwtniji ako kažemo, da je do istela posložene   preostalo je  dostatnih 124 dana.

Jes lijepa ova riječ posložena. Složena,višeslojna i višeznačna:Lingvinisti , napose semantičari bi rekli vuče korijen od riječi složiti.

Nama nešto milo u srcu kada se pomene slaganje.Jako volimo slagati.mnogo više  nego šta ste mislili, ako uopšte mislite. Mislimo na isti način.

Nismo mi bezobrazni ko neki, pa da ne znamo složiti veš poslije slaganja.To nam je u krvi.Razbacati veš prije slaganja,složiti, pa onda poslije slaganje i veš složiti.

Des’ ba vidio slagati  veš dok je na insanki i insanu.Valja ga slinuti da bi se složili ili složilo ma šta god to značilo.

Što više slaganja to se dani brže kotrljaju i pamte se po složenosti i kvalitetu , a bome i kvantitetu slaganja. E , ova nam je jako pametna judi moji.

Joj, još samo dva dana i eto poslojednje trećine , skoro sekunda do Nove goodine. A nismo se  ove čestito ni nauživali.

Šta ćete ?

Vazda neka žurba, takar. Jad’ da je oni lipi slagalački , nego ovi  belajli takar. Samo se nevolje po insanu taslače.Hoće jurcat čoek, stvoren je od žurbe.Ne zna zastat , ohanut. , ko dani. Odrade svoje  šta imaju za dvadeset četiri sata i onda duškaju godinu. Onaj jedan pametniji , ohane četiri godine.

Jok , ljudima malo dana ,koliko god im daš. A jednog dana , jedan od tih što ih malo ima ,  samo ih pokupi. I ne osjete , a nema ih. Odu. E, sad kako koji i kako gdje.Po zakonu relativiteta pola pola. Pola hlad , pola pržun. Po onome što se na dunjaluku dešava , nekako mu logično i razborito dođe.

Što bi poete rekle:

Razboritim hlad, nerazboritim vručine, velike.

U prevodu :

Koliko vručine toliko obrnuto proporcionalno uma jema.

Napisaše neuki sa vikipedije:

 Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938. – Zagreb, 17. kolovoza 2015.), bio je hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor.

A uglavnom i nije tako.

Veoma uzak je to okvir za velikog Arsena Dedića.

Za njega granice Hrvatske nisu postojale, i kada su narisane, nisu ga sprečavale da budu i bosanski,i crnogorski,isrbijanski,i makednoski,i kosovski, i vojvođanski, pa čak i slovenački  veliki umjetnik , rado viđen u svim sredinama bivše nam domovine , ubijene majčice Jugoslavije.

A gdje ono bio nježan muž, divan otac . Život , ljubav  je utkao u obitelj.

Gdje je ono bio je i boem i prijatelj ljudi sličnih njemu, do poslijednjeg dana života bogatog ljubavlju, snovima i umjetnošću.

Nikako blentovije da shvate da je Arsen Dedić po  vokaciji nutrine cjeloga bića  bio krajnje antipolitičan,

i prijatelj svih ljudi dobre volje.

Vrijeme prolazi, seni Arsena Dedića – Čovjeka ne blijede.

Alelujah.

535* Zakukaće pogan , ali kome? Kukali  ili ne kukali ništa se ne može promjeniti. Ni ono što je bilo , ni ono što će biti; koliko god opljačkanog blaga za otkup nudili.

536*Vlast je slast, a pržun je nagrada.

537* Ne budite ribolovci . Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako, ‘vako il’ ‘nako ćete riknuti.

538 * Ljudi su sebični i nestrpljivi. Hoće sve.Odmah i zauvijek .Nisu svikli odricati se i poklanjati.

539* Ljubav je radovanje i kad je tužna i kad je bolna. Rastanak muhura :neko je volio i voljen bio.

Šta će ti više ! Voljen biti i snove sniti, milovati  i ljubiti , igrati se i juriti , znači sretan, presretan je

biti.

540* San je dio života , naše nade  , naše  želje. Snovi uvijek postanu taoci života.

Možda bih trebao početi sa :

Hvala ti za sve što si učinio za svoj narod.

Ali ne ide!

Oprosti nisam nezahvalan ,

saćekaću tvoju reakciju na jednu malu molbu.

Druže Broz ,

davno se nismo čuli, još od devedeset i neke  prošlog vijeka.

Umišljati nije loš  fakat.

Mnijem , imam neka prava.

Davne 1974./1975, su me poslali da položim ako treba i svoj život za tebe.

Nećemo sad o tome da li su me pitali ili nisu.

Imao sam dobar i simpatičan  CV i neophodnu   visinu.

i poslaše me na Dedinje i ponekad u Karađorđevo.

Jednom sam , ko’ slučajno , na petanest dana zalutah u Dobanovce,

Volio si ; hajd’ recimo,prirodu

Kažu pazi nam na   Tita.

Jašta ću drugo raditi  , nego paziti.

Te godine skoro da mi nije dozvoljeno da imam pametnijeg posla.

O danas šta  da ti rečem Stari?

Velim , nema potrebe da ti pričam, vidiš i sam šta se dešava.

Gledaš nas , a žaloste te ljudi zli koju nam ubijaše Majku domovinu

prelijepu i časnu Jugoslaviju.

Još više te boli plemeniti narodi koji ko stada kurbana , janjadi za klanja,

šutke prihvataju da ih zatvaraju u torove ,

i prinose kao žrtve na sotonske / šejtanske oltare .

Znam , tužan si jer i  dalje ubijaju tvoje časno pučanstvo.

I pljačkaju ga i porobljavaju , u fašističke ih konc torove trpaju.

Četiri decenije zla je previše da bi to nevini ,

napaćeni narod mogao izdržati.

Ali trpi.

Dokle ,pitaš se?

Eh , i ja se pitam!

Neću ti puno tupiti štovani druže.

Volio si da te oslovljavaju sa druže Tito,

jer bio si najveći tovariš.

a veći si dinGospo od svih monstruma zajedno,

svih onih zlotvora i ubica   , koji te ruše ,

i uzludno guraju  tamo gdje je njima mjesto ,

na smjetljušte historije/istorije/povijesti.

Imam samo jednu skromnu molbu .

Za tebe prava pravcata sitnica.

Ti si uvijek imao veza i znao prave riječi koja otvaraju  svaka čarobna vrata.

Daj molim te , potegni neka poznanstva , tamo gore , progovori koju.

Mislim da je vrijeme da se  sva fašistička , nacionalistička ,mafijaško – pljačkaška bagra i fukara m

pomete sa lica zemlje i uputi u mjesto koje joj po zasluzi pripada:

u pržun oliti pakao.

Hvala unaprijed i drugarski pozdrav.

Do tada:

Smrt fašistima / fašizmu , sloboda narodu.

I HVALA ti za sve.