Ljudi rade i griješe. Notorna činjenica.

Inače ne bi bili ljudi.

Radeći , ljudi  ugroze sebe.  Ponajčešće druge.

Niko ne može prevazići pojedine ” sručnjake” .

Neke situacije se zabilježe okom kamere.

Krste ih smiješnim.

Mi ne.

Životi su u pitanju. Ponekad  sekunde odlučuju da li će neko  ostati živ.

Dami sa slike trebaju ispasti grudi.

Ne očekujte previše .

To je reklamni trik.

Do kraja godine je ostao još hejbet  dana ( misle neuki)   , koje treba pripaziti i na rukama prenijeti u drugi vakat.

Mnogi će se zaboraviti i sa njima krenuti dalje.

A neke će zavesti njihova ljepota. Ne pomaže tu ni strah , ni tuga , ni bol.

Sve je zapisano.

Ako u danu piše nečije ime, nema nikog ko bi zapis promjenio.

Osim Jedinog Boga. Milostivog.

****

Danas  se trudimo zaraditi  dnevnicu., a upeklo haman  k'o onaj gore pržun.

Stalno se saplićemo o mnogi poganluk našeg dunjaluka.

Zaobilazimo onu siću i blentovije, čiji se umovi u plićaku sa punoglavcima kupa ,

dok se u  bradate kreature i izrode ufuravaju  ćemo drugi put potkačiti.

Zaslužili su, pa da su nam rod rođeni.

Hvala Nebesima što nisu, daleko im licemjerni dunjaluk  od našeg.

****

Danas smo zaradili i dnevnicu i bonus.

Ali nije nam drago.

Natakarimo lovu  , kad nismo pomenuliu naše mile ljepote.

A ne mremo.

Ljepota i poganluk ne idu zajedno.

Obečastili bi čednost i bjelinu duša naših đardina.

Iskup znamo.

Svaki tren se radovati , sanjati i voljeti u svakoj pomisli i riječi koje srce kazuje.

****

Što bi poeta rekao:

Svih ovih godina smo ih sve ljubili

A Bogami i one  su ljubile nas.

Ili nešto o sasvim o nama lično

Dobrom Serjoži sasvim slično .

U prevodu:

Poezija to je Žena.

Sve što je dotakao dah Božijeg stvaranja  je prelijepo i čudesno.

Neka mjesta širom dunjaluka su osjenčena posebenom čarolijo.

Neko je napravio video sa izborom mjesta koja se njemu dopadaju.

Za neka je u pravu, fasciniraju.

Druga su samo lijepa i neobična.

Uostalom pogledajte.

Danas  15. Februar / Veljača 2019. godine.

Omjer dana je 46/319.

Gosti još uvijek pobjeđuju, debelom razlikom, ali ne znamo doklen će. Domaći teren i strpljenje su spas. Ali kako za koga. Nije uvijek strpljen spašen.

Zato nemojte čekati da vas nešto ili neko spasi. Ili pokupi, Dišite. Živote. Igrajte se. Ne rekoše li vam: sve je igra i zabava. Ali manite se gizde.Oa nije dobra.

U ovboj tekmi nema neriješeno i svi su manje više egalu. U prosjeku.

Napriliku danas je petak.

Neuki kažu juče je bila četvrtak , prvi dan poslije  sredine hefte. Eto neka nam kažu kako treći dan može biti sredina hefte, koja koliko mi možemo na prste izbrojati traje sedam dana.

Čak i da sedmica ima 6 tagova, srijeda nije sredina ičega.  Tada bi OO OO na razmeđi sride i četvrtka bila sredina , a nije. Sredina je  četvrtak.

A petak je prvi dan poslije sredine hefte. I zato zaslužuje rimovanje. Petak – metak. Zaslužio je. Šilje nam vikend.Onima koje su uhljebili. Onima koji nisu svaki dan je isti , ili gladovanje , ili kontejner.Nema vikenda ni opraznika, ni uhljebljenja. A ni matera da im šalje vreće opljačkanog narodskog blaga.

Da vidimo kako je prije bilo:

399.-Grčki filozof Sokrat osuđen na smrt zbog toga što “ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država, nego uvodi nova božanstva”.

Ni mi ne vjerujemo u religije koje vode današnja sveštena lica.Sve sami kukolj.Ugušiše žito i hajvane. I samo vlastite jasle hrane.Ni briga ih za Nebo i Podzemlje. Do neba nemaju šanse , to im podzemlje sa vatrenim smiješkom poručuje. Hoće se oni u kolo sa pljačkaškom bagrom i fukarom družiti.

Što bi poete rekle:

-S kim si takav si!

U prevodu:

-Lopovska ruka , pljačkašku ruku pere , ljubi i miluje.

Danas je ubota 16. Veljače/Februara 2019. Ano Domini  .

Dani furaju reciprocitet 47 / 318. A ko sinoć slavili božiće ,dan JNA, rimski  paganski solsticij i novu godinu. Nećemo se ni okrenuti eto ih opet, zakucaće nam na  vrata. Ne svima , jer će neki odustati.

To odustajanje je nekako normalno. Ili nije.

Ako se neko umori i kaže ne mogu više , onda mu to ko dođe normalno. Želje mu s eusliše i preseli se tamo gdje će mu izbrojati činjenje i nečinjenje , podvući crtu, napraviti poređenje i poslati pravcem koji je zaslužio.

Ali ako vas neko odustane u ime neljudskosti i zla, ond ato nije normalno. Onda onima koji vas odustaju nema nikakvih računica. I pravac je jedan i zagarantovan. Vrlo vreo i žestok pravac. Pušioničarski i pržioničarski.

I tada morbidni spektakli.

Nismo znali šta radimo ! Aha, kako da ne.

Nismo znali šta naši rade! Aha kako d ane.

Nismo ništa uradili! Aha kako da ne.

Lažovi i pogan.

A nebo puno svjedoka. Vjerodostojnijih od zemaljskih .

I po njihovom svjedočenju se svima  zasluge broje.

Što bi poete rekle:

-Ništa se ne mere sakriti, ni zrnce gorušice.

U prevodu:

-Lagali vi ne lagali,sve je zapisano ,  sudbini se ne može pobjeći.

Danas je Valentinovo.

Svim bićima  koji ozbiljno shavaćaju ovaj datum  iskreno čestitamo blagdan.

Mi ga nismo nikad slavili.Nama je svaki dan bio Valentinovo. Svaki dan smo slavili ljubav.Još uvijek ga slavimo.Ljubav nikad ne umire.

A tako treba da bude.

14. februar/ veljača, koji su nam Vatikanski oci natakarili kao dan koji bi mladi trebali slaviti ljubav, je samo jedan šupljeraj, kao i sve ostale Vatikanske ujudurme i podvale.To je paganski praznik pretoćen u Vatikanske vehte igre.

Ljudi koji ne poznaju ljubav, nam određuju kojeg dana ćemo slaviti ljubav.

Ljudi koji su svjesno odlučili da ne vole,naturaju nam poseban dan za ljubav.

Ljudi koji su odbacili ljubav,radost života sa ženom ili milost  ljubavi vlastitog djeteta će nam govoriti o ljubavi.

Ljudi koji nikad ne upoznaju pravu ljubav će suditi našim ljubavima  i određivati,kada, ko i kako će se ljubav desiti.

Ljudi koji za zaštitnika uzimaju pedera Mikelanđela Buanorotija, će nam nalagati kako i kada da slavimo svoju ljubav.

Oni su stvarno bolesni ,ako misle i dalje  proturati svoje morbidne i umobolne ideje i djela.

Mi vjerujemo u Boga Jedinog i ono što nam on poručuje.

Njegove riječi u Svetim knjigama su nas naučile:

-Ljubav je neizmjerna Milost darovana od Stvoritelja .

-Ljubav nema granica i ne poznaje godine.

-Svaki dan treba voljeti, iskazivati i sjećati se ljubavi.

-Provesti dan bez ljubavi je kao ne živjeti.

-Svaki dan je dan ljubavi , jer Ljubav je :

– svakodnevna molitva upućena Bogu Milostivom ,jer on je Ljubav.

-majčin i očev poljubac

-nevješte milovanje djeteta

-zov poljubca i milovanje uzdrtalih mladih tijela

-strasne igre zaljubljenih žena i ljudi

-milovanje ruku išaranih nabreklim venama koje su istrošile svaki damar na putevima ljubavi,ali u duši još uvijek vjerni ljubavnici

-smrt koja dušu uznosi na putanje koje vode do susreta sa najvoljenijim Bićem…

Mi Valentinovo nismo slavili , jer se tog dana vrši pokolj nad stotinama miliona mirisnih cvijetaka.

Vi ne vjerujete,ali cvijeće ima dušu.Pogledajte ga  malo bolje,pomirišite i oslušnite.Možda čujete kako ono sanja o ljubavi.

Mi Valentino nismo slavili jer ljubav je individualni čin  koji ne trpi zbijanje u horde,jer horde nose zlo. Valentinovo vas tjera da se priključite masi i gubite individualnost.

A to je cilj Vatikana !

Učiniti sve da ljudi gube svoju individualnost i da se zbiju u netolerantne mase,koje nemaju svoga mišljenja.

Masa nikada ne nosi dobro.Njome se vrlo lako manipuliše.

Mi ne slavimo Valentinovo ,jer sveti Valentin nije nikakv svetac.

On je samo izopačeni pohotni starac ,koji je u zatvoru , svojom sladunjavom  satanskom pričom, zaveo slijepu šesnaestogodišnju djevojčicu.Krhka djevojčica ,paganka, je dobrotom srca svoga ,pojila i hranila, zatvorske mučenike. Nasjela je na priče rječitog sveštenika,bludnika i podala mu se.Dušom i tijelom.

Ona je ostala čista i postala je hrišćanka.

Sveti Valentin je zaslužio pakao i sigurno ga je dobio  .

Vatikan ga je proglasio svecem.Ali to je u Vatikanu savim normalno.Većina proglašenih  svetaca su bolesni,poremećeni ljudi ,koji su Vatikansku slavu koristili za svoja pohotna,bolesna,krvava i bogohulna djela.

Mi ne slavimo Valentinovo , jer nam je dosta mrtvih, spaljenih  i silovanih u ime nekih izopačenih  Valentina i Mikelanđelovog  Vatikanskog oca, koji nije i ne može biti naš.

Našem  Milosrdnom Gospodu se ljubavlju,svaki dan obraćamo i molimo:

Jedini Bože,nek sveti se Ime Tvoje,

podari  mi milost da je volim,da me voli i da se volimo mi.

Ostale stvari će se same po sebi posložiti.

A to je svrha Ljubavi.

Danas je srijeda 14. veljaca / Februar  2018.

Oni vikend ošo,a s njim i prva polovica februara koja je bila april po klimatskim obilježjima.Nije zdravo ni dobro.A novi nam vikend niej došo. Ako , ako. Sve u svoje vrijeme.

Neki dan se igrali  pogađača i nasumice sve pogodili.

Da isprobamo opet.

Prvi put je uvijek slučajnosti, osim kod…

To ipak nije današnja tema i ostavljamo za drugi put.

Danas je četvrtak.

Pazi, molim te, pogodili smo.

Zatim smo pogledali kroz prozor i vidjeli sunce i četrnaest oblaka. Znači  dvanaest na dva ,odnosno na Sunce i mjesec. To bi  moglo značiti da je 14.02.

Opet pogodak.Pazi sad.!Stvarno smo se izbirikali.

Sada je trebalo otići kod Mare Gatare da nam izgata godinu ili da nas uputi kako se to radi. Ona pukla od šege. Kaže ,kako smo mi ljudi jadni. Interesuje nas godina koja nam takar donosi.

A ako baš da želimo da znamo,prošla je bila 2018.Ako smo pametni skontaćemo koja je ova.Skupili smo konzilij mahalaša da donesemo konačni sud.

Dg. Lat.diskavery:Ovo je 2019. Godina i ne mre biti druga.Još joj takar celofan nije skino.

Što bi poete rekle:

-Ništa bez Mare gatare i krivuljara.

U prevodu:

Krivuljar je dobar za nacrtnu geometriju i merebit da bidne trigonometriju.

A vi skontajte zašto  Mari služi. A bome i mnogim ženskinjama.

Drugi nevoljki hepiend:

Što bi poete rekle:

-Odhajalo 45 dana po Nostradamosuvom proročanstvu u 1212 katrenu.

U prevodu:

-Doljaze nam 320 dni po Marinom snu, a mi ni jene o ublehiu sv.Valentinu.

Danas je 13. februar / veljača 2019.

Sada oni sujevjerni mogu odahnuti.Ovaj datum nije pao u petak. već tačno u sridu.Vjerovatno ste skontali i koji j dan. Ako niste , ko vam kriv. U inat vam nećemo raći da je sutra četvrtak.

44 + 321 = 365 , ide nas matematika ko Maru nešto.

Ma ne tu, nego onu Daskaru ,što svoje daske sa sobom uvijek prtji.Vi garant pomislili na bubamaru ili krivuljar, iako veze nemate sa trigonometrijom.

Pitate se kako znamo da nemate veze sa trigonometrijom.

Pa to je veoma jednostavno.

Niko nije blesav da ima veze sa trigonometrijom , osim onih blesavih koji se faćaju kojekakvih kosmičkih računica, umjesto da se fataju Mare. Bilo koje.Jal morskih, jal domaćih. Za njih vam ne trebaju nikakve računice, iako su one doktorirale krivuljare.

Ili nisu.Njima je sasvim sve jedno, sve dok imaju jarbole da vješaju donji veš.

Vi se ko biva pitate , što kod kuće ne suše veš.

Kao prvo kod kuće nemaju jarbole. Kao drugo nisu kod kuće skinule veš, nego na trabakuli.

Kao treće;ma šta vas brigeda di će Mare sušit veš?

Što bi poete rekle:

-Sušile ne sušile isto im se piše.

U prevodu:

Des'ba ti vidio dobar jarbol a da zb og njega ne frcaju žemske gačice.

Danas  je datum 12. i  utorak ,koji se blago rimuje sa metak,ali u ostale dane, imamo rimovanje sa tane,tako da je surbotu Fata dosta nepravilno i bez razloga prizivala.Metaka i tanadi imamo hejbet,ove 2019. godine.

Dakle još samo da se dogovorimo da je danas 43.dan ove berićetli godine,do čijeg   je  nogiranja potrebno još  samo 322  dana,

Ovo berićetli treba uslovno shavtiti.

Svaka godina je jako berićetli i blagorodna, ali ih baksuzni insanski hajvani čine ljudima lošim i zlim.

Zapravo to nisu ni stoka , jer hajvani su čestita i blagorodna božija bića , nego je glupa, imbecilna , bezbožnička bagra i fukara koja se zbija u redova, sa ciljem da raja uvijek ostane raja, oliti natakareno pučanstvo.

A raja, oliti pučanstvo izgleda  voli da ih jaše jal'kurto jal'murto ili rećemo biva anto i panto. Inače ne bi trpjeli ovu tronacionalističku pogan tri decenije.

U te tri decenije im sprcali i servirali jedan rat, mnogo genocida ,nebrojeno  mrtvih , masakriranih,

nestalih i raseljenih.

Sada ih zbijaju u torove da bleje u muču ko neuhranjena i ne nahranjena stoka, kojoj je bogata ispaša

pred nosom. Ha se oslobode pogana i koraknu iz torova.

Ali jok muči i muči se narod. Valjda patnji sviko.

A opet mnijemo sve do jednom.

Uvijek se raja pobuni protiv dahija, ili narod protiv vlastele.

I jopet im neki npovi zulumćari zamažu oči i mafijaški prilegnu na kosti.

Nemo'š pobjeć od pogani rođene od zlog oca i od zle matere.

Začas se namnože ko gnjide, ti  garantovani putnici za pakleni pržun.

Što bi poete rekle:

-Ništa im neće pomoći – jer vjećno gori vatra!

U prevodu :

-Kazna i na ovom i na onom svijetu kod glupih i slijepih ljudi nije nikakva opomena.

Najmlađi heroj Jugoslavije Lepa Radić ,imala je 17 godina kada je fašistička zvijer objesila.

Bilo je 11.Februara/Veljače 1943. Prije tačno 75 godina.

Poslije tri dana mučenja , bez cipela, u vunenim čarapama, na velikoj hladnoći,ruku vezanih telefonskim kablom , njemački dželat je stavio uže oko djetinjeg vrata.

Naša heroina se nije ničega plašila. Ni smrti !

U času vješanja , lijepa Djevojčica je . vrlo mirnim , sabranim glasom  prozborila i nama poruku poslala ,   a mi je prigrlili:

„Bori se narode,za svoju slobodu ,ne daj se zlikovcima u ruku. Mene neka ubiju ,imaće ko da me sveti…“

„Ja nisam izdajnik svoga naroda…“

Umilni djevojački glas je prekinula grobna tišina.

Izvještaj o egzekuciji:

„…Banditkinja , obješena u Bosanskoj Krupi ,pokazala neviđen inat…“

Dijete ,boni ,dijete!

Kako vam nije grehota. To je samo mila djevojčica koja je voljela svoju zemlju , kakva banditkinja. Monstrumi; putnici za pakao , zar ste slijepi, to je samo Goluždravo tiće .

Pedeset godina poslije i nas su pritisle zvijeri, lažu da su iz njenog naroda. Nisu.Dobrota i zlo ne može doći od istog naroda.To su izrodi.

Nas nisu vješali,nas su klali drvosječkim sjekirama, umlaćivali macolama …

Nismao se plašili, znali smo i nas ima ko da sveti.

Što ti je kob!

Njemački zlotvor koji je namakao omču pao je u Zagrebu na Savskoj cesti. Karma mu nije dozvolila da se u izvoru zla hvali svojim „junaštvom“.

Tako to biva sa svakim zločincem. Kad – tad stiže naplata dijela, čak i u generacijama koja slijede.Nebeski zakon.

Bezvremena , prelijepa Bosanka, neopravdano  zaboravljena Partizanka, rođena je 19.Decembra/Prosinca 1925. u Bosni ,zemlji Božije milosti , u selu Gašnici kraj Bosanske Gradiške.