Dnevni igrokazi

 

 

 

Bio pa prošao Prosinac. I opet će doći.

Ali ovaj prošli malo naopako krenuo i mi postali malo namćorasti, ap se ljutnuli.

Oni nama Prosinac, a  ništa ne prosijava , osim sunca, i mjestimičnih i povremenih jutarnjih magli u kotlinama.

Ha, izbirikali se u meteoro  riječniku. Ma nije riječ  o meteorima .  Baš ste blečci. To mi metereologiji malo po latinski  tepamo, da nam podari još hejbet lijepih trenutaka ,  prije nego zaprave počnu prosijavanja , i obilne padavine sa velikim minusima.

Mi uvijek u dilemi volimo i ovo i ono. Jošte na kraju i onu. Milsimo na početku i na kraju svih krajeva. i normalno na kraju početaka, a kako neš i u sredinu .

Nama svaki dan prelijep. Nismo vam mi neke hairlije. Jok. Mi smo samo  dobri i sretni ljudi.

Evo pogledajte ovaj dan. Zar nije prelijep. Vedar, plavetan, nasmiješen,  pun sunca i nade. Čovjek bi ga na srce privijao. Isto kao nju. Ženu. I treba. Puni su  ljepote i zdravlja.

Pa , šta ako nas  , koliko je sutra ,  zapadne  prosijavanje velikih snijegova i „strašnih“ minusa.Svake godine to proživimo. Ne treba nam u ovim takarli vremenima , skrajnut takar. Neka ga.

Suha drva, dobri stari ćumur, još uvijek najeftiniji za nahajcati peć. Tadar  se furuna  razgori, dom je topao i sunčan , ljepota jedna.  U svakom bilu osjetite tiho pucketanje vatre, cvrčanje plamenova i neku milinu,  kako vam se  kroz vene penje do srca, a toplota širi kroz damare.

Prožme vas  ta neka milina  do bubrega i dalje. Ha više , ha niže. Zakon osmoze. Prizove  osjećaj intime, pa tražite voljena biće da se intimite u ovim blagoslovljenom trenucima.

Ma,  ne znamo jel ovo zgodno pričati.  Mi smo vam plaho obrazli i stidni. Slonite sve mlađe što šteku meredu  dohvatiti, mogu nas ureziliti svojim znanjem o intimisanju.

Mi obično lupamo, pravimo se da znamo take stvari. Nisu svi mulci ko vi. Mi se ne bojimo reći da se još uvijek učimo intimisanju . I to svaki put, za sve ove decenije. A to je puno učenja. Reko bi neko da smo ponavljači.

I jesmo, serijski, sa predumišljajem. nekad iz čista mira brez predumišljanja. A kako ne bi bili. Hiljade velova obavijaju anamo onu, intimušu. Jes ,tepamo joj po vazdan. Tepamo i te'pamo po vas takarli  dan.

Kome? Joj hablečina, mamo mamice.

Jel vam sad jasnije. Nije.

To vam je boni iz one pjesme, aj crven fesić u dragana moga. Pa onda ona raspjevana i rascvrkutana  ( a kakva će boni biti  ) kaže: da ga hoće nakriviti , joj mamo mamice.

Izvoljeva ova, i svaka, ali neka tako treba. Na izvoljevanju se učimo i zato stalno ponavljamo. Najviše volimo biti ponavljači. I u krivo, i u meko i u tvrdo, normalno samo  ako je u sridu.

Joj , pobjegosmo čisto načisto od meteorologije. Neka , nije nam ža. Pa i ta meteorologija se vraća na naša ponavljačka umjeća.

Furuna dahće, biba se ko dotična. To vam je junakinja u svakoj našj epizodi, ili pomisli. Volimo se nje doticati. A bome i ona nas. Vama krv još jače proradi, ha vidite kakav je napolju minusli vakat, pa se krv jošten  jače uzbzurka, pa se zauprave pointimite sa odabranom , dotičnom i prelijepim ženskim bićem.

Joj meraka u večeri rane. Vino piju nago age, bosanske i fesiće nakrivljuju. Đah na ovu,  đah na onu stranu, ali samo nek je u sridu.  Đes vidio fesić van sride. Spao bi .

Sa glave? A šta vi mislite odakle?

A ondaker  sanjkanje i grudvanje do pred sabah , dok je mjesec srebren i u vama ljubav buru nježnih osjećanja prosijava. Ne treba vam više.

Pa šta ako se malo u tom ćejfenisanju malo promrznete. Jošten bolje. Eto prilike za novo intimiusanje. Međ jorgane i dušeke  se zavučete i  jopet se jastučiti. Vako i nako. Da se zagrijete. kad krv navre , nema druge nego dobro zagrijavanje.

Joj što se mi volimo jastučiti i vako i nako. I zagrijavati i ugrijavati.  Skoro ko dotična. Ma šta skoro. Nismo mi levati. Moramo isto, ako ne i više se voljeti jastučiti  i ugrijavati. Vako i nako. Inače nikad više ne dobili šansu da budemo  serijski ponavljači.

Repeticio est mater studiorum. Jel tako?

I u proljeće i u ljeto i u jesen i u zimu.

Ljubav uvijek pobjjeđuje.Mora.

Zato mi volimo sva godišnja doba. I svaki mjesec, dan , i svaki sat, minutu i sekundu naših života. Što bi rekli svaku dekiku. Sada se ponavljamo.

Stvar navike. Svako nosi svoju ljepotu i milodarje. I takar. Vaki i naki.

I zato je nama  svaki dan je prekrasan i mirisan , pletvean i suncem obasjan.

 

Što bi poete rekle:

La vita e bello.

 

U prevodu :

Život ovaj jedan jedini prelijep, nažalosst  tu nema repete.

Šta ako nam se u  prefiksu nepitano natakarilo viška riječi. Nemamo ništa protiv, možda se i prevodilocu posrećilo , pa se i on jastučio. I ponavljač bio. A u školi imo  sve petice.

Tko da zna?

U Božijim mubarek danima svaka ljepota je moguća i očekivana.

 

Američke fobije

 

 

 

Od Debe i mržnje,  oliti fobije , do snješka bjelića

 

Imamo jednog vrlog prijatelja. Zovu ga Deba.

Možda ga znate?

 

Vi mislite deb'o čovjek. Jok , nikako, mršav je ko girica.

Onda pomislite da je debil.

Ma jok , odebljo mu mozak od nesuvislih misli.

 

Dobar je on , jalijaš  i mahalaš , a to mu na istu deređu dođe.

Blesav ko jednosmjerna struja i opičen k'o konj koji naganja zebru.

Znači misli u crno bijelom , jednoličnom ,  vijugavom koloru.

 

Išli mi jednom ulicom. Žemskom.

Pitate kako znamo da je žesnka ili otkad se to ulice djele na muške i ženske.

Ako se ulica zove Rave  X. ili  Lepe ZaZe Y. šta vi mislite je li muška ili žernska?

I nemojte da bi sad nešto implicirali.  U smislu i mi volimo curvoasier.

 

 

Volio se  Deba zagledati u izloge.

Vi mislite hoće nešto da kupi. Ma jok, boni.

Uglavnom je dekintiran. Sve potroši na grlice .

I da znate nije na one čaršijske, što se lomataju i od insana  se grebu  oko šadrvana, već na prave orvacate  đardinske grlice.

 

On se zagleda u staklo da vidi koliko je lijep i imali koja pametna da mu iz čela niče.

A ružan ko glista kad je zgazi auto  i nikad ni jene za vas cijeli život nije procuclo.

 

A izgleda veoma pametno. Ko Rodenov mislilac ili dijete na tuti ,  kada ga grčevi muče.

 

Odjednom , skoro zakuka, ko sinja kukavica.

-Oni me mrze.

-Ko to bolan?

-Evo ovi. Natandarili veliki plakat o meni u izlog.

 

Neka američka dobrotvorna organizacija.

Jes kako nije.

Amerikanci pa dobrovtorci.

Mogu oni maglu i bijele  bubrege prodavati kome hoće.

Vidima,  Ameri zaista jesu, natakarili plakat. Čitamo:

 

If you are Racist,

Seksist,

Homophobics or an Asshole

Don't Come im

 

-Kako znaš da baš  tebe mrze.To oni sebe opisuju.

-Znam sigurno, evo piše plavo na crveno!

-Ma hajde bolan ,  to se tebi samo čini.

 

– Nije meščini , već sam siguran. Idem rješiti problem. Ne volim da me iko mrzi.

-Nemoj bolan belaja. Šta te briga da te taki mrze? Bitno je da ti misliš da si u pravu.

 

Namah uđe. Mi nemamo kud ,  i mi , čoporativno  za njim.

 

Kultura prije svega.

Mrak dama, ne po tamnijem tenu, njih ne zapošljavaju američki “humanitarci”. Već po fizici  . Diše po metra ispred sebe i trepće očima.

-Izvolite šta ste trebali.

 

Deba se zableno i  unezgodio. Znamo šta mu  na um pada.

 

A opet mu ,  anglosaksonski naglasak  srednjeg zapada , ne miriše na dobro. Kju – klux – klan je tamo još uvijek gravnii. Koliko on zna. A on ako nešto zna , onda ga beli zna.

 

-Mi ništa, ali našeg druga mrzite , kao da je crnjo. A vidite da nije. On je samo originalni bijeli  mahalaš.

-Zašto misli da ga mrzimo?

 

– Hajd’ Deba pričaj.

 

-Evo ja sam rasist. Volim žene svih rasa. I seksist  sam jer se volim seksati sa njima.

-Ma nije to rasizam i seksizam , dapače to je veoma pohvalno sa vaše strane.

-I ja mislim da veoma povalno sa naše strane. I hvala vam i  što me vi povaljujete.

– A dalje?

– Mislio da ćemo se zaustaviti kod povaljivanja, ali idemo dalje.Nisam  homofob jer mrzim pederčine,  ali  volim lezibejke. One mi milina,  valja se mnogo pomučiti , a tanka fajda. A to se neutrališe.

-E to je veoma nezgodno, jer jedno ne opravdava drugo. Mislim da se  jedno drugim ne može izbrisati. .

-Pa i ja sma istog mišljenja. Đe ćeš pogan porediti sa miomirisnim đardinkama. Evo ,  molim te reci ti meni , šta bi ti radila kada bi ti se kojim slučajem jedan peško počeo motati oko sjedalice.

-Molim vas nemojte biti tako lični. Hekunla bih ga stolicom posred glave. Ili pištoljem u čelenku. Tako oni kod nas na srednjem zapadu  rade.

– Ti si prava. Vidim ja ti si za brisanje sodomlija i gomorlija sa mape zemaljske. Kako neću biti ličan bona. Vidiš kakva je ta stolica. Vrtoglava, a ja ljubomoran na nju. Sami pliš i kadifa se u nju zavalio. Ne može da diše.

– A ovo zadnje dobri moj čovječe. Asshole .Šta sa njim?

-Nisam ja baš dobar, nikako nisam. Ali to je malo duža priča , a i za ovo  nisam siguran šta ste mislili?  Morali bi to uz neki zalogaj i vince protabiriti, okano moje. Rodi čiko okice lijepe.

 

I protabirili su. Debelo.  Taki je Deba. Bilo je tu mamicanja. Hejbet. Možda ga zato zovu kako zovu.

 

Poslije devet mjeseci ona kjukluksklanovka  se u sebi smješka i privija  malog mahalaša na grudi. Pljunuti Deba. Samo bi dojkio i dojki se prifaćo. Kada odraste , garant i još štošta..

-Joj levata majko mila.  Kako bih u Americi  zatrudnila , a da budem sto posto  sigurna da će mi dijete biti bijelo ko snješko bijelić.

 

 

Najveće grudi – Top 5

 


Odmaknite glavu od ekrana.

Peopasno je.

Ako iskoće mog'o bi neko ograsiti , oliti kutarisati se sa glavom.

Što ‘ no rekoše , prave ili umjetne – strahota.

 

Za grudi ne važi pravilo  + 18.

Dijete , ha se rodi , dofati se sisa.

Nije bitan pol.

 

Muško dijete  da se uči za ljepote  šta ga čekaju u životu.

A žensko dijete da se uči kako se ljepota daruje.

Valjd anismo prekrdašili, kao dotične.

Prelijepe životinje

 

 

 

Životinjski svijet.

O njima razmišljamo , onako , uzgred. Kad nas spotaknunu.

Ili one ili iznenadni valovi nježnosti i miline.

Pogledavamo ih i ne možemo da se nadivimo.

Prelijepe su.

Stvorio ih je Neko sa prefinjenim i uzvišenim smislom za estetiku.

Pa se udaljimo, kao umjetnik koji ocjenjuje djelo.

Zanijemimo kako se ta ljepota te boje uklapaju u krajolik , tvoreći slike obećanog Raja.

Uživajte i zahvaljujte Stvoritelju na blagodatima.

Tajne svemira

 

 

 

Tajne svemira nisu tajne.

Samo ih ljudi ne znaju dešifrovati.

Mošda dođu pameti i pogledaju u svete knjige.

Mnoge stvari postaju jasnije.

 

Naprimer  sve je stvoreno sa određenom svrhom.

Sve je u parovima.

Sve ima svoj početak i svoj kraj.

Znanje o svim stvarima je kod Boga Milostivog.

 

Historia est magitra vitae

 

Historia est magitra vitae

 

Nećemo reći svakodnevno, ali vrlo često nas progoni ova izreka.

Pitamo se da li je dobro skrojena.

I uvjek skontamo da je ona sasvimu redi, ali neki ljudi nisu. Posebice muškarci. Ne svi , ali veliki, skoro nemjerljiv broj.

Neko će reći donosimo zaključke, a priori i na prečac. Ali nije tako. Već jjednostavno, niotkud  postane tako.

Ljudi se uvijek udružuju radi plemenitih ciljeva. Demokratije. Požele mijenjati crni cvijet u kome žive, jer nije po njihovoj mjeri. Udružuju se i udružuju. Ponekad dospiju na vlast. Prigrabe je milom ili silom.

Sada oni postaju vlast zbog kojih se drugi udružuju i udružuju. Radi plemenitih ciljeva. Demokratije.

Ništa ih ne dotiče učiteljica života. Oni su silniji, učitelji zla. A ona im ghovori da svaka stvar na ovom dunjaluku ima svoj početak i svoj kraj. A insan je najtanja karika u tom lancu. Sad ga ima , pa ga nema.

O imamo mi  i  zamjerki učiteljici. Neke su velike.  Kad već toliko dugo persistira, što nije iskoristila vrijeme i ojačala, da može po glavi mlatnuti kome su usta puna demokratije. Da može svakom silniku začepiti labrnju i svezati ruke dok ne shvate bit učiteljice života.

I zato manite nam  vaše demokratije.

Mi  biramo slobodu i ljubav.

 

Lud zbunjenog – Ko koga vara / Nauka nas ili majmuni nauku / Ravna zemlja

**

Vi mislite da nešto znate.

Evo “pametnih” učenih ljudi, nešto kao naše ilmije koji sve “znaju”.

Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavi.

Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani.

Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo.

Da se ono zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.

Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine.

Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.

Dobri stari Gering.

! Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.

Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.

Tako vam je to.

Dnevni Igrokaz

 

Otrgnuto sa naših stranica

Još je jutro.Mnogima klikeri još nisu proradili.Onim što sporije misle nije jasno jal spavaju ili budni sanjaju.Što bi se reklo iluzornosti realnog života i realnost subjektivnih iluzija su nam ujutro znatno smanjeni.Zato ćemo nabosti nekoliko ” bisera” sa naših stranica.

-“Ništa se ne može sakriti; ni mudrost, ni glupost, ni zvjerstvo i laž. Tako nebo odredilo”

-“Bosna zemlja Božije milosti i Sarajevo Grad čednosti. Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njeg. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća…

-Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva i pokriva njenu pospanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova”…

-Dvoje,muško i žensko se najprije  nađu ,pa se onda poslije ne nađu;a život ide dalje.

-Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti ili imentovati.Mere vam se o glavu slomiti.

– Sevdah se samo može osjetiti i živjeti,prvenstveno oni koji imaju srce i dušu.Reći će vam sevdah je:ljubav,čežnja,strast,neko će dodati zanos i  i ushićenje,malo njih zaljubljenost i bliskost.Grci su poetici dali ime patos.Sevdah je sve to,i poetika i patos,i bol,i tuga,i jad i čemer,i pjesma i ples,i haremski i haramski,bolero i balada,harmonika i gitara,daire i kastanjete.Sevdah je riječ za tragedije i komedije.Sevdah  je nikad do kraja ispričana priča o životu. Sevdah traje prije,za vrijeme i poslije fizičkog kraja života.Ta riječ je samo Bosancima od neba poklonjena.

-Bogumili su Pravovjernici,(babuni,patareni,bogomili) hrišćanska vjerska frakcija koja se odvojila od Vatikana osuđujući ih za paganstvo,bogaćenje na račun naroda i pripadnost đavolu po proročanstvu Jovana jevanđeliste,za patarene su vatikanske crkve bile heretičke i sklonište antihristu.Svoje upotište su nalazili u Hristovu nauku odbacujući Savletova/Pvaletova antihrišćanska bulažnjenja

 

-RIKNJAVAE NEMINOVUS POETICA GARANTUS  HABITUS SCIENTIE  ET  ASTRIS

med./ lat. dijagnoza (dg.)  mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama;

smrt neminovna

laički rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde ti sude ( a borami i vlast to ne piše  to se podrazumjeva)

-Kad god pričamo o Bogu Sveopćem Dobročinitelju mi vidimo Svjetlost. Svaka naša molitva priziva Svjetlost. Svaka naša suza rastužuje Svjetlost. U Svjetlosti su utkane naše ljubavi i snovi.

Svaka naša riječ i djelo je obasjano Njegovom svjetlošću. Naše duše blješte milošću Njegove Svjetlosti. Njegovo Svjetlo je neuslovljena Ljubav koju nam poklanja.

Koliko mi shvatimo, prihvatimo i upijemo te Ljubavi i Svjetlosti  toliko smo bliži onome dobru koju nam Svetost želi.

Njih ćemo kasnije,kad nam klikeri prorade uobličiti u smislen tekst.

Jutro sa Blekijem – Ah,kakav lijep dan

 

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da iskiše svoje . Izgleda na je otišla , a možda je svoje   odgodila j za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad. Na koji način i kada ? Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše doziva.  Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje moraćemo te samozvance  jopet protabiriti i muhure na djela  bricinog unuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane . Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. naši su jal od drveta jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nemo svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado,  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu. Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Bolje vam je da ne znate kakvo je to dalje.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanski mora su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprti na kukavička leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do za vrata.

U stvari nas pogan Radovan Karađić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lake dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda da cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

 

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupi nacionalisti. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, obično onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je.

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo:

-Oh, kakav krasan dan.

A  život teče dalje.

Eh, kad bi život bio tako sunčan.