»Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas činu ljudima».

Misao koja je  bila moto jednog divnog bića, ostaće kao uspomena i savjet generacijama što dolaze

I sjećanje na jednog vrsnog mladog čovjeka ,čiji se život iznenada ugasio..

Slavuj  anđeoskog glasa  , koji je pjesmom i plemenitošću spajao prostore prelijepe nam majke

Jugoslavije,je na današnji dan 16. Oktobra / Listopada 2007. prije 11 godina iznenada utihnuo.

Toše Proeski!

Šta reći a da o njemu nije rečeno ili bar manje poznate činjenice?

Toše je bio veoma jednostavan i dobar  čovjek, ponosan na svoje korjene.

Porijeklom je bio Cincar. U njegov glas,nemire i traganja kao da se uvukao lutalička kob i majstorluk

predaka.

Želio je vratiti staro porodično prezime.

Zvao bi se Toše Proja Proeski.

Prerana smrt ga je omela u planovima.

Ostala je velika praznina u muzičkom svijetu , koju još uvijek  niko nije popunio.

Izgubila se i  humana poveznica koja je spajala  ove prostore.

Kažu – zvali su ga “makedonskim Pavarottijem” i “makedonskim Oliverom.

Vrlo neuko , nestručno i blijedo.

Toše je bio Toše Proseski , sasvim dovoljno za nezaborav.

Život ide dalje, ali ostaje neprolazna pjesma meštra veoma senzibilnog  glasa,

i ostavština mnogobrojnih i prelijepših kajdi, zapisanih u duhu i dahu iskona ovog podneblja.

Sretan bio , gdje god sada bio ubavi mladiću.

Veoma tužno i opominjuće.

Roditelji,organizatori,publika , javno mnjijenje , vlast u delirijumu.

Djeca se ubijaju .

Užaš.

Stavično.

Ali i dokaz da su djeca hrabrija od odraslih.

Ćutke prihvataju sudbinu.

Samo rade što im se kaže.

Malo se zahvaljujemo na dobrobitima koje imamo.

Vidjeli ste  zašto.

In memoriam –  Toše Proeski. 25 January 1981 – 16 October 2007)

Kažu ,da je živ imao bi 38 godina.

A eto , življi je nego oni koji to kažu.

Oni  ,neuki , ne znaju šta bi rekli. Hvataju se hladnih činjenica.

Toše i danas priča o ljubavi.

Svaki dan u nečijem domu jedno djevojačko srce zatreperi slušajući Tošin milozvučni glas.

Da, pjevajući on ljubav slavi.

Eo deset godina nije među nama.

Njemu je tamo gore dobro.

Vjerujemo da je među anđelima.

Imao je dobru dušu i glas bulbula koji je pjevao o ljubavi.

I bolu.

Nije ga upoznao ali ga je  srcem osjećao , a glasompoklanjao.

I svi misle  Toše je veoma dobro pjevao„Anđeoskim“ glasom.

I jeste .

Toliko je dobro pjevao da se nebu svidio.

Od 2002. godine je bio vrlo prisutan na svim prostorima  Jugoslavije.

Nije bilo barijera,jezičkih, nacionalnih , rasnih ili bilo kakvih drugih granica.

Muzika je opet spajale one ,čiji su izrodi ubili majku Jugoslaviju,

brišući nepostojeće razlike u zlim umovima.

Ali malo ko se  sjeća da je 2003. godine dobio humanitarnu nagradu Majke Tereze,

za svoje brojne humanitarne nastupe i akcije.

Bio je UNICEF-ov ambasador dobre volje i pomagao je djeci.

Njegova pjesma This world, snimljena 2004. postala je UNICEF-ova himna.

Od prvog nastupa i Ave Marija , do pogibije pjesmom i likom  gradio je mostove prijateljstva ,mira i humanizma.

Poginuo je 16.Okrobra 2007. godine u saobraćajnoj nesreći na autocesti A3 Zagreb – Lipovac.

Slava mu.

Danas je Srijeda, 16. Oktobar/Listopad  289. dan 2018. godine. Do kraja godine ostalo je još 76 dana.

Nažalost biva što nikad nije. Ljeto polovinom oktobra.

A mi se upravo naštelili   da napišemo,onako po naški,po tabijatu:

Kako se dani tanje to postaje beternije. I vremenski i očevidno.

Počele su kiše ; one hladane dosadne jesenje kiše.Ne može čovjek nosa promoliti.

A ono jok. Upeko zvizdan i zamalo ne proglasiše pandemiju sunčanice.  Aha kad bi se zezali i maglu

prodavali.

Tada skontamo, hajmo se fatat  lendohavizanja. Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik onim

koji su kišili , dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće vratiti.

I bolje je.

Za neke kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili se.

Druga vremena su toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke

stvari. Ali to je samo američka  , po običaju morbidna opsjena ,  koja nema veze sa stvarnošću i

pameću.

A jopet mislimo   za ovo  ljetno vrijeme možemo kriviti Toplane.

Igraju sa sa danima , a oni ima se svete.

Ha toplane upale željeariju , dani procvjetaju.

Toplane radi uštede privrnu dotok toplote, dani se slede.

Što bi poete rekle:

-Šta zna blećak kad u Sarajevu počinju zimske igre.

U prevodu:

– Počinje kad počne , i to je to.

Danas nećemo kao obično vršiti redaljku po danima. Idemo mešetarit. Malo je interesantnije , ali nije pregledno. Dosadilo nam prepisivati i biti dosadni.

(1)

Ovi dana 11.oktobra prije hejbet godina Kristifor otkrio Ameriku i utro put inkvizitorskim konkvistadorima da pomore američke domoroce. Za Europljane su njihove vlasi bile relikvije: jedan skalp jedan dolar. Kome se žurilo plaćao je dva. Koliko je pržuna  sebi, Španjolcima  i Vatikanu zaradio ne može se u sve haber slikične novine svijeta natandariti.

Znači ovo nije na današnji dan, ali je relevantno u svakom slučaju.

(2)

Fransucka je nemilosrdna prema ženama ,na današnji dan prije tačno 223 godine pustiše oštricu na krhki vrat svoje kraljice,austrijanke Marije Antoanete.Marija Antoaneta je bila usamljena , nesretna žena u svijetu stranaca.Udali su je u petnaestoj godini.Od udaje je čekala sedam godina da konzumira brak.Što je mnogo mnogo je!

Dakle 1793. zbog izdaje pred oko 300.000 Parižana na giljotini pogubljena francuska kraljica Marija Antoaneta, supruga Luja XVI i kćerka austrijske carice Marije Terezije. Tokom Francuske revolucije postala je omražena ličnost koja je gladnom narodu navodno poručila: “Ako nemate hleba, jedite kolače”.  Vrlo mudar savjet , a za zlo joj uzeli.

Ako je vjerovati anegdotama, možda je njakom bosancu u rodu.Majka joj je bila Marija Terezija, Mujina pajdašica.  Bila je jedno od šesnaestero njene djece.Produktivna kraljica bila.Tako i anegdota kazuje.Sve njene kćerke su se zvale Marije.Kažu; to je bila jedina sličnost među njenim kćerkama.

(3)

Današnji dan ali 18.10.  1663.se veže za rođenje Eugena Savojskog   ;jednog od vatikanskih krstaša ; pljačkaša,palikuća  i koljača.On je polovinom oktobra 1697 god. poharao Bosnu i sa sobom odveo 6o.ooo katolika.

(4)

1927.-god rođen Ginter Gras nacista. Takav je svijet; Naciste nagrađuju nobelovim nagradama. Uz to poznat je i kao zadnjičarski haver Salman Rušdija.

(5)

1940.-.Njemačka okupaciona vlast ustanovila jevrejski geto u Varšavi.To je bio sabirni centar za poljske jevreje na putu ka tuširanju ciklonom B u gasnim kupatilima.Arijevsko/kršćanska milosrdnost i pedantnost na djelu.Da umalo zaboravismo 220 grama dnevno hrane po glavi stanovnika.što je mnogo mnogo je.Opet po arijevskim standardima.

(6)

1946.-obješene vođe genocidne njemačke tvorevine trećeg rajha.Rajh maršel Herman Gering se ubio dan prije.Isto kao Milošević.Tako to rade kojači,u biti kukavice.

(1a)

Na jučerašnji dan 1989. se na drugi svijet preselio Danilo Kiš jedan od najboljih,ako ne i najbolji književni stvaralac sa ovih prostora.

Mansarda,Psalam 44.Bašta,pepeo,Rani jadi,Pešćanik,Grobnica za Borisa Davidovića,Čas anatomije i Enciklopedija mrtvih su mu osigurali ulaznicu za muzej besmrtnih.

Poetika i liričnost vrišteće  usamljenosti jedne  ličnosti koja proživljava kolektivnu patnju i koja ne zna šta će sa tugom i boli.On je jednostavno prenosi na stranice i proslijeđuje čitaocu na sud.

(2b)

Na jučerašnji dan 1917. g. streljana Mata Hari holandska plesačica egzotičnih plesova i njemačka špijunke(?).Francuze ženska  ljepota ne dira. (Slučaj Jovanke Orleanke i Marije Anroanete)

Malo poznata činjenica izbrisana iz historije:

7.

Na današnji dan 1949.god.Velika Britanija uz svesrdnu  pomoć SAD u krvi ugušila borbu  Grčkog naroda za svrgavanje monarjihe. U zapećak istorije su sklonjene genocidne radnje saveznika.

Na Zapadu ništa novo. I tada kao i ovih dana liju potoci krvavih kiša.

8.Za Bosnu veoma vedar dan, ali sutra:

17.10.1917. – Rodio se Mak Dizdar (1917.- 1971.) jedan od najvećih svjetskih pjesnika. Njegove zbirke pjesama  Kameni spavač i Modra rijeka predstavljaju vrhunac poetike, koja posuđuje glas nijemim i kamenim  svjedocima da pričaju priču  o dobroti i snenosti Bosne zemlje Božje milosti i njenog čovjeka koji kao da se pita :odakle ja ovde i čime ja to zaslužujem ovu ljepotu.A onda opet misli;ništa čudno, ja ,zemlja i ova mofra rijeka smo jedno te isto.

Ne volimo nekrologe živim ljudima davati, zato ova crtica. Nekada poslije ćemo malo zakšamlučiti i promuhabetiti koju s njim.

Danas  je Utorak  15. Oktobar /Listopad 2019.

Jutros je komšinicin pijetao zakukurikao 288. put ove takarli godine.

Trebao bi još hejbet puta po 77 puta nategnuti , ako hoće da pošteno zaradi ovogodišnju platu. Glasne

žice,a šta ste vi mislili.

Vi se pitate odakle ili što će pijetlu plata.

A šta mislite šta radi svaki dan?

Zarađuje platu i izbjegava nož.Ako koke dobro nose jaja , znači pijetao dobro radi posa.

Ako na vrijeme budi gazdu ,jopet je u plusu.

A sve nam se ,nekako , čini da je pijetao lukaviji od gazde.Do jednom.Gazda ga hrani i plaća kokama, da ozvaniči sabah.

A pijetao ozvaniči sabah da bi pricvrljivao koke.Nema kod njega ljudskih gluposti.Stara koka dobra juha.Naskaće on sve odreda. Ma ,nije ga briga ni da li je koka, odnosno ženka  njegove vrste. Njemu je samo zakukurikat i čitav potonji dan naskakat.

Dakle ,gazda ga plaća za ono što je pijetlu u krvi.E sad, ne znamo da li mu plaća prekovremene sate i radnje. Ono sa drugim pernatim ženskinjama, jer ruku na srce , nauka nije skontala da li pijetlov takar po stranjskim tijelima ima ikakve veze sa povećenom reprodukcijom među vrstama.

A ća mu ga mereš znat’?Mere bit se jednom izlegu pjetpatke ili pjetguske.Nikad se ne zna.Na ovom dunjaluku je sve moguće.

Ha imaš penezi, moš kod sveštenih lica kupiti  svakoliki takarli oprost.

Što bi poete rekli:

Tetkice i hadumi bi svašta nešto za šoldi prodali.

U prevodu:

Kuku im se i lele!

Vala pošteno da poštenije ne mere biti.

Adaktiran i nogiran  jedan drugom pjevaju u razdiok te ljubim.

Slobodno se može reći da su sinonimi mahalskom izrazu natandaren, ili onom pogubnijem natakaren.

Čudno,  mislimo  mi ,  šta se sve može  ukantati u termin pod ad akta.

Samo adaktiranje  je  jako čudna stvar.

Dok adaktiraš hejbet bilo čega, ono prošo tren, a niko ni da zvrcne  :  oprezno.

Valjda prezaposleni.

Ili se plaše dana koji trebaju sa sobom povući što više insana.

To im je , izgleda, glavni pos'a.

Strah !

Nije bitno od čega.

Što bi poete rekli:

– Plašio se ili ne, bićeš adaktiran.

U prevodu:

-I poete su ljudi, pa često zaborave da bušilica nikom ne prašta.

Neko je odbrojao 287 dana , dan za danom odlazilo na odmor ,tokom ove pljačkaške ,post izborne 2019. godine.

Taj isti nam sugeriše da je do njenog kraja dostatno još smao 78 dana.

Kako li je taj prepisivač samo skonto fol.Računa dane, prepiše šta se desilo na taj i taj dan, pa onda čitav život prepisuje šta se  i kako se desilo.I ništa drugo mu se u mozgu ne vrti.

Da li je  išta od toga zapamtio?

Tko da zna. No sumnjamo!Zašto bi prepisivao ako zna napamet.

Lete dani,lete godine.Ista meta , isto odstojanje.Vukovi i ovce , već ofucana milenijska tragikomedija.

Sjećamo se ko prije nekolikoi dana  sisali mamino mlijeko.Sat, dva poslije počeli joj dojku grebuckati  prvim zubićima.

Šta se čudite.Nas su majke dojile minimum dvije godine,a pametne do sedam godina (dobro malo su prkrdašile).Zato smo ispali ‘vako lijepi i pametni.Nismo pokvareni i izopačeni  ko ona vladajuća trulež i bagra.

Ipak ta pogan  nas ne zabrinjava, jer uskoro će se sobom zabaviti.

Pitate se kako znamo?

Jednostavno.Zapisano u svetim knjigama:

-Pogan,silnici,licemjeri,prevaranti,lopovi,pljaškaši, ubice i slična vlastelinska fukara greju u pržun. Jedan kroz jedan.Zar ne vidite da su svima lica modra od pasjaluka.Pripremaju im se za crnilo.

Što bi poete rekli:

-Ničija  majka nije do zore pljačkala narodsko blago. I zato  lako ga je njima. Znaju kojim putem odoše.

U prevodu:

-Oteto prokleto ; al'na cilju će biti beterno i pakleno vruće.

Jedna mila djevojčica reče:

“Žene imaju  i stav da je muškarac poput slijepog crijeva.

Neka ga tu gdje jeste, znaš da je tu, ali možeš bez njega.

Kad zaboli, samo iščupaj, preboli i nastavi dalje.”

Ne stigoh joj odgovor dati , pobježe.

Ali, evo joj ga.Možda me prepozna.

**

Oprostićeš za indiskreciju

Mlada Damo

Slažem se, djelomice.

„muškarci“  su, beskorisni.

Uglavnom.

Ali ne i slijepo crijevo.

Ni  tvoj muškarac.

Kada ih odbaciš, odbacila si dio sebe,

Nedostaju ti , i dugo boli,

iako možda nisi imala vremena da shvatiš ,

čemu su u tebi bili.

Dopisano:

Ah, da!

Ljubav je najljepša igra, ali ako nema igrica.

Danas je Subota 12. Oktobar / Listopad  2019. pretposljednje godine ove decenije..

Po brojaču dana trebaa bi biti okruglo 285 dan. Laički gledano ,  do kraja godine bi trebalo da se šteli 80 nenametljivih  dana.

Kako se dani uštele, tako će i nama biti. recimo , nenametljivo.

Jal vako ‘ jal nako.

Jal berićetni, jal kokuzni.

Ipak po nekog  logici    historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.

Ovo frontalni nam je nekako upečatljivije od totalni. To mu kao dođe da su kokuzi isprednjačili ispred  nekokuznjaka, što je u biti vrlo logično , ali  gledano sa humane strane , nekako nam se čini vrlo nehumano da kokuzaneri u nečemu prednjače , pogotovo u kokuzluku.

Vidjećete na kraju balade , da u kokuzluku  uopšte nema nikakve, pa čak ni potske pravde,niti je ikad bilo. A demokratije pogotovu.

Tome nazoče dvi tri pučansko  narodne poslovice sročene u mahali.

-Demokrata potiče od demosa, kokuz iz kokuzluka.

-Sve demokrate lovom ponikoše i glasačima kokuzluk uvališe.

-Glaso ne glaso , ako nisi na listi ,izglaso si sebi kokuzluk.

-Kokuzluk vremenom postaje nasljedna osobina,zato se raja od pamtivjeka rijetko buni.

-Živ čovjek može sve, osim ako je kokuz.

Što bi poete rekle:

-Ko im kriv kad su kokuzi pod demokrati.

U porevodu:

-Kao kokuz natakeren i si i vako i nako.

Bjeli se jedno  usamljeno

kroz plave morske magle sjaj –

Šta traži u ovom svijetu stranom?

Što ostavi svoj rodni kraj?

Talase mreška vetar svježi,

i škripi jarbol, povija s ekao prut;

ah, ono nit od sreće bježi

niti je do  sreće njemu put! –

Pod njime plave vode jure,

Nad njim je jarkog sunca vir…

A ono večno hoće bure,

Kao da oluje daju mir!