Margaret Rouz – Nesvakidašnja princeza

 

Princeza Margareta Rouz ,grofica od Snoudena je bila mlađa sestra engleske kraljice Elizabete II.

Tamo gdje je Elizabeta krunisanjem stala,ona je počela svoj hod, po takar zvijezdama života. Dobro je poznato da je princeza Elizabeta voljela volan,sve što podsjeća na mjenjač i šofere.Onda su joj uvalili krunu i oduzeli sva životna zadovoljstva.Postala je hladna  i ljubomorna na tuđi takar i sreću.

Najvjerovatnije da je takva rođena.

Margaret je bila razmažena princeza, koja je htjela izganjati samo jedan svoj hir.Da voli čovjeka kojeg je odabrala za čitav život i da on nju voli,pa koliko god to neke druge koštalo.A to je, tako malo i ljudski.Ona nije bila princeza iz bajke.Ona je bila princeza kojoj su trotoari života bili bliski.

Reći će vam je voljela ludosti,buran život,provod i sve što ide uz to.

Naše mišljenje je sasvim oprečno.

Nju nisu interesovale titule i uštogljeni,bespolni i vehti aristokrati.Ona je tražila ono što joj je u hladnom porodičnom okruženju nedostajalo : ljubav.Bila je uvijek u drugom planu,sve je bilo podređeno starijoj kraljevskoj kćerki,naslijednici krune,princezi Elizabeti.

Ne znamo da li ona našla ljubav ili se ljubav samo prišunjala i zaskočila je.Dok su njemačke bombe 1944. godine pritiskale  London,jedna sasvim drugačija bomba je doletjela u Margaretino srce.Sa četnaest godina godina se zagledala u Petera Tausenda ,vazduhoplovnog junaka britanske avijacije.Imala je nešto pohotno i životno u  ljubičastim djevojačkim očima.

No ,ta njena  ljubav je imala nekoliko manjkavosti.Margaretin izabranik nije aristokrata,stariji je od nje šesnaest godina ,oženjen je i ima dvoje djece.

Više nego dovoljno za zapret uštogljenog britanskog društva,

“Zaljubila sam se u njega preko ušiju”, priznala je odmah sestri, budućoj kraljici “i mora biti moj . „

Imala se kome povjeriti.Ali mladost je mladost!Ne zna da ne treba vjerovati ni rođenoj sestri,ako je ona buduća kraljica.

Princeza je princeza i ona mora dobiti ono što želi.Pritisnula je jadanog čovjeka,koji je strpljivo podnosio njeno prenemaganje,njene „pubertetske bubice“.Sve je učinila da mu pomuti um.Svakim trenom je postajala uzbibanija,rosnija i strasnija,postajuči lijepa,stamena i podatna  djevojka.

Da li se tada nešto desilo?Ko će ga znati?

Tausend  je naprasno prebačen u Keniju.Za vrijeme rata to je značilo da je na drugoj planeti.Tri godine kasnije on je bio razveden i  još uvijek u Africi.Ona mu je došla na noge i on je shvatio, da je djevojčica postala lijepa i poželjna žena,zrela za branje.Da li je prije toga bila opetovano brana,nije bitno.

Prve večeri ponovnog susreta tihi plamen se razbuktao kao usijano vulkansko grotlo. Peter je brao,i brao i opet brao, zabranjene voćke princeza Margarete.Ona se davala bez imalo ograničenja i lažnog stida.Prava jubav ne poznaje stid i prenemaganje.

Volim te i ja tebe volim je zvučalo sasvim prirodno,kada su se  slijedećeg rastajali.Bili su obazrivi i ništa nije procurilo u javnost.Ljubav između princeze i običnog pučanina je sablažnjiva i za svaku osudu i netoleranciju.Ali ljubav sa razvedenim čovjeka je nepodoština ,ravna zločinu.Tako je nametnuto od pamtivijeka.

Ponekad anđeli idu na ruku zaljubljenim.Petera 1950. godine smještaju u kraljevsku palaču na službu.Palača je velika,a porodica malobrojna.Dvoje golupćića se moglo ganjati i dozvoljavati da im perje leti na sve strane,a da to ne privuče previše pozornosti.Bije to vrijeme ruža i romantike,i normalno još koječega.

Parkom vinsdorfskog dvorca dva bića su lepršala na krilima ljubavi , u galopu,nošeni prekrasnim konjima.”Nevini” prizor kome su se svi dvorjani divili.

Nas kakve smo ,slonovskog sjećanja,slika navede na pomisao o Megaretinoj pra-prabaki Viktoriji i njenom slugi ,konjušaru Džonu Braunu.I oni su jahali, i jahali se širom krljevskih imanja.Jahanja bi nastavili u kraljičinim odajama.

U dvoru su svi primjetili tu ljubav i jutarnje Peterove izlaske iz princezine sobe.I sve se zataškavalo.

Tri godine kasnije,umire joj otac ,kralj Đuro VI kralj.Dan krunisanja Elizabete,sestre joj,za Margaret je i kraj mirnih dana romantične i senzualne ljubavi.

Nesmotrenost mlade zaljubljene princeze su zabilježile hiljadu kamera.Elizabeta je sjajila u blještavoj toaleti i iskrama  kilogramima nakita i dijamanata.Margareta je zračila ljubavlju.Prišla je Peteru i zaljubljeno ga pogledala.A jedna  njegova dlaka na ramenu vojnog kaputa je odala njihovu ljubav.Vidjevši je ,Margaret je nježno sklonila sa ramena,dok su ljubičaste oči upijale lik njenog ljubavnika.

Budni i sveprisutni blicevi su sjevnuliu.Tisuće njih.I svijet je dobio materijal za naslađivanje i za veliki skandal. Slika kako princeza sklanja dlačicu sa uniforme vojnika je obišla svijet.Tajna se više nije mogla sačuvati.

Počinju peripetije.Sada je Elizabeta kraljica,a ona zna sve tajne svoje setre.Svi se počinju petljati u  ljubav princeze Margarete. I svi je zabranjuju.Porodica,dvor,vlada sa premijerom Čerčilom, Anglikanska crkva,visoko društvo.Jedino su Britanske Mare ostale sa strane.One su voljele takar ljubavi,kao i sve naše Mare širom svijeta.

Mi se uvijek  pitamo šta ima porodica sa ljubavlju djevojke?

Kakve veze dvor ( društvo,konzervativno ruštvo, javnost )  ima sa ljubavlju uopšte?

Odkle pravo bilo kakvoj vladi da se petlja u emotivni život pojedinca?

Odakle odvažnost  jednoj  sterilnoj , notornoj pijanici,Čerčilu da  u bijesu, ustvrdi da takvi postupci i skandali mogu demoralizirati društvo i dovesti do – kraja monarhije?Kojeg li morbidnog razmišljanja!

Odakle prava crkvi da brani ljubav, a njeni dostojanstvenici kidišu na sve , i žensko,i muško i djecu.

Tada slijedi ono što je „uobičajeno“.Razdvajanje zaljubljenih,prijetnje i ucjene.

Njega Čerčil šalje u Belgiju na službu,sa strogom naredbom da ne dolazi u zemlju.

Nju  dvor šalje na put u Rodeziju.

Oni se nisu dali i tajno su se sastajali i kovali planove za vjenčanje.Ona uskoro puni 25  godina  Tada joj neće biti potreban kraljičin i obiteljski blagoslov, pod uvjetom da se odrekne svih kraljevskih prava -i prava na prijestolje.

Princezu nije briga  jer se njen stric  kralj Edvard VIII   odrekao krune,radi ljubavi i  namjere da oženi svoju dotadašnju ljubavnicu, dva puta razvedenu Amerikanku Wallis Warfie.

Jes,kako nije! To nije bilo vrijeme za ljubav i  licemjerno društvo je stvoreno za  nesretan završetak bajke.

Bešćutna ,hladna i zavidna  kraljica Elizabeta stupa na scenu:

„Toliko da znaš, ako se zaista udaš za Petera, izgubit ćeš sva svoja prava, nećeš dobivati apanažu, ostat ćeš bez svega. I morat ćeš napustiti Britaniju”, hladno joj je predočila sestra što je čeka. Sva očajna, rasplakala se. Kome se god idućih dana obratila za savjet i pomoć, svugdje je nailazila na isti odgovor: nemoj se udati, moraš se žrtvovati za Britaniju. A brak ionako ne bi mogao biti sklopljen u crkvi.

I onda, 31. listopada 1955. godine, u radijski mikrofon BBC-ja izgovorila je beživotnim glasom: “Odlučila sam da se ne udajem za kapetana Townsenda”. Spominjala je u tom govoru svoje dužnosti, obitelj, crkvu, Britaniju. „

Komedija del arte.i Još tragičnija.

Jedna ljubav je uništena.Jedno nježno dijete  ,koje je htjelo samo da voli, je ubijeno.

U godinama koje slijede kraljičina se morala poštovati.

Petera ,praznog i poderanog srce, su utrpali u avion za put oko svijeta,bez povratne karte.Dvije godine poslije je zaručen belgijskom milionerkom.

Princezu Margaretu je i izdalo i poslijednje stvorenje na ovom svijetu kojem je vjerovala.Njena ljubav Peter.Danima ,mjesecima se zatvorila u svoje odaje.Nikom nije dala da joj priđe.

A onda se pojavila.sasvim izmjenjena i blistava.Rodila se neka nova princeza koju do tada niko nije poznavao.Njen rezon je bio:

OK.Vi mi nedate da volim koga i  kako ja hoću.Onda ću da budem ono što ste vi!

Slijede lude,buntovne godine,nimalo slične onim prethodnim. Ni tren nije zastajala,postala je sinonim za haos i poročan život.Izlazila je,družila se,najčešće sa boemima i umjetnicima,pila  i radila sve što razuzdana mlada bića rade.

Sve novine,ne samo žuta štampa, bili su puni princeze i njenog nekontrolisanog života.

To je bila njena osveta svima onima koji su je natjerali da se odrekne sreće i ljubavi.

Negdje na tim polusvjesnim traganjima i lutanjima, se spotakla o još jednog običnog pučanina, fotografa Antonija-Armstronf-Džonsa.Ponovo je šokirala sve.U inat svima i svemu se udala za njega i dobila dvoje djece sa njim.Sina Davida i kćerku Saru.

Za nju je brak je završio istog trena kada je i sklopljen.Formalno ostala je još osamnaest godina u braku.

“Dvadeset razloga zbog kojih te mrzim.

To je pisalo na papiru koji je, doduše godinama kasnije, otkrila na suprugovu noćnom ormariću. A mrzio ju je ponajviše zato što nije mogla ili nije htjela zaboraviti Petera. „

Kažu,njen razvod je jedina stvar koju joj je kraljica Elizabeta dozvolila.

„ Godinu i pol kasnije on se ubio.“ / Ovu informaciju smo preuzeli sa Velika Britanija net.Vikipedija to ne pominjue,za nju i krunu  Entoni  je još uvijek živ./

Misli se na Antoni Armstrong-Jones,po rođenju pučanina  od 1961. godine  po ženi, grof od Snodona .

Koincidencija ili ne,princeza od Walesa bivša žena princa Čarlsa,sina Elizabete druge je  godinu i po dana poslije razvoda ubijena u saobraćajnoj nesreći.

Koje su obiteljske tajne,pogubne za život, isčeprkala ta nesretna bića.

Da je ovo basna naravočenije bi bilo:

Nemojte se ženiti ili udavati za britansku krunu; jer kraj vam je tragičan.Ili se ubjete.ili poginete ili vas ubiju,što mu na isto dođe.

Dalji život princeze Margarete je bio košmar,koji mi nećemo blatiti,jer je sestra Kraljica Elizabeta II natjerala na to.

Ranjeno srce djevojčice,koja je samo htjelo voljeti jednog jedinog čovjeka, je vremenom popuštalo i poslije nekoliko srčanih udara umrla je na današnji dan,09.02.2002.

Vjerujemo da joj je zadnja pomisao bila da je Peter Tausend uvijek volio samo nju.

 

Insani i mulci / Igrokaz na dan 13.decembar / Prosinac

Danas je Petak 13.decembar / Prosinac 2019.

Po danima  bilans je tankovit. 347  Neće se vratiti ove godine. 18. dana je nervozno i oni se žele što prije utopliti , po mogućnosti prije velikih snijegova i  mrazeva.

Sigurno  znate da većina insana nisu insani.

Nije to nauk  ovih godina.To je otkad su insani slećeli na zemlju.Takorekuć’ ab ovo.

Dakle neki insani nisu insani, već mulci. Ali ne tovarski mulci;ti su vrlo pametni.. Već tovari bezmozgsši.
Ne poštuju i ne obazire se na nježnost i krhkost proljeća i ljepotu đardina.
Mi se raznježili , k'o Maksumče u polju djevičanskih ljubičica.
I am zabezeknuti i opčinjeni ne m'remo maknuti.
A moramo.
Naružiće nas i reći:
-Sanjajte i volite kada vam drugi plate za to. Mi samo uvodnik plaćamo.
Neuki prepisivači!
Ne znaju da nam niko snove i ljubav ne može ni platiti, ni oduzeti.

Osim one koju volimo i sanjamo.
A Ona, to krhko biće, ta uzvišena ljepota , to nikad ne želi učiniti.
I ne stignu sve da hoće! Toliko je ljubavi u njima , dok je podijele ne stignu ni disati.
Mi konjine uvijek nešto zabrljamo i poslije samo kukamo i pizdimo.

Izvinite .
Najusrdnije molimo .
Potkrala nam se jedna ne baš dobra riječ. Ali nemamo bolje.
Oprostite.
Nećemo više ružnih riječi.
Obećavamo.

Zamalo postadosmo mulci kojima je u ustima uvijek neka prostota.

A nama nije, već nam je u ustima  uglavnom smjerna  ljepota.

Volimo je  u ustima: blagu , nježnu , krhku, uzbibanu, čednu, rosnu  ; riječ  , dakako.

Mulcima zadriglih u verba obscene , u inat.

 

Što bi poete rekli:

-Mulac je neuki mazgov iz porodice mazgi bezmozgaša..

U prevodu:

-Nikad mazgov nije bio mulkinja, jer nema atributa i bijelih bubrega.

 

Lete li lete , ti dani – Dnevni igrokaz

 

Danas je Četvrtk 12. Decembar  / Prosinac 2019. godine , ove ere;tek toliko da ne bude zabune.

Do kraja ostalo još manje od dvije banke u danima. Ako ste tanji sa kalkulatorom, proteklo je 346 dana od početka ovog ljeta.

Lete li lete . Ti dani. Tako lijepi , ali jako brzi.

Da je barem da jedan dan traje ko jedan mjesec , da uspijemo proživjeti ono što mislimo da vrijedi proživjeti za jedan dan. Po našem izboru.

A nije dan  krojen po ovom haotičnom,užurbanom insanu, koji nikako ne uspijeva da se probudi , umije lice , pomoli se Milostivom i ljubi voljene. Krojen je za insane i hajvane koji se Božijem stvaranju okreću.

Milina , to je . Tako nekako    život je satkan od dana koji nestaju , pa se umiveni iduće godine pristavljaju.

Eto danas nama lipo jer znamo da vam nećemo oduzeti mnogo vremena. Malo „novosti „ iz birvaktile vremena vam šutnemo, tako da se ne zamarate sa onim što je bilo. Ko neki jak fol prepisivati ono što prepisivači prepisuju.

Ali moramo. Kažu dunjaluk  ( dio ) voli vake stvari. One iz prošlosti. Mi bi se pitali zašto je to tako , da nismo sigurni da se pitaju  i provjeravaju zašto se kaže:

-Historija je učiteljica život.

Ne vide. Nikoga nije naučila kako se ne umire. Vaskoliki dunjaluk nije naučila kako se ratovi ne vode , ne siliuje i ne ubija. Historija nas samo opominje šta nije dobro raditi, ali je niko ne benda Pomišljamo pametniji smo od nje.

 

Što bi poete rekkle:

-Uvodničarima još uvijek nije ponestalo ideja , kao ni godini dana.

U prevodu;

-Valja i riječi kao i dane razgoditi.

Pismo

 

Danas je  zimska  blagost zabljesnula  naše srce  dobrotom  .

Ispunjeni smo nježnosšću i ljubavlju.

Nemamo teških riječi.

Pjevaćemo vam u pismu koje  šaljemo djeci i ljudima kojima vrijeme ne prkosi.

 

****

 

Mili naši,

 

Kundera je zapisao „Nepodnošljiva lakoća postojanja“.

Dorsi i Indexi  su izveli „ Nepodnošljivu lakoću sviranja“.

Mi smo živjeli „ Nepodnošljivu lakoću ljubavi“.

Zajedničk crta ; svi smo  djeca cvijeće.

Ne po godinama i fizičkoj pripadnosti, već po srcu.

 

Peace brother,peace.

Selam sister,selam.

Hvala vam na muzici i ljudskosti.

 

Blagdani će, a nema vas .

Nestali su vas.

Hvala vam i čestiti vam snovi.

 

Znamo da tamo negdje  slavite Stvoritelja i ljubav.

Meke love , no war.

Alelujah!

I Amin!

 

Znamo da ste u prelijapim poljima cvijeća,

obasjani ljubavlju i milošću.

Tamo vlada vječna blagost i mir.

I zaziva umilno proljeće.

 

Mili naši,

Vi,Kundera,Dorsi,Indexi i mi.

Istovjetni sni.

Svi smo imali zajedničku viziju – Svjetlost i Ljubav.

Svi smo voljeli  cvijeće.

 

Svi smo voljeli najljepši cvjetak – Ženu Lotos Milosti .

Neke se nestali zajedno sa vama.

Neki su odustali od snova.

Tako neuki kažu,ali nisu u pravu.

Ne može se pobjeći od milosti i ljubavi, sve da hoćeš.

 

Neki su pjevali do groba.

Nisu se oni umorili.

Ne može se čovjjek umoriti od muzike koja ,milost i ljubav priziva.

Nego grob , se ponekad,neprimjetno prišulja i šta će slabašni čovjek.Mora prileći.

Svi zajedno snivali o ljubavi i ženi i poslije groba.

Znali smo,  to nam niko  ne može oteti.

 

Imali smo samo Jednog , ali jako Moćnog zaštitnika.

Njegovo ime je   Svjetlost.

Sve ljepote su njegovo djelo.

 

Mi smo te ljepote upijali, a   muziku,cvijeće i najljepši cvijetak ponekad krali i sakrivali.

Milostiv je On,možda i previše,oprostiće.

Mudri zna,samo smo dijelili darove koje nam je usadio.

 

Dobri smo mi.Bar tako mislimo.

No, nikad se ne zna.

 

Mili naši.

Mi  još   hodimo   prelijepim stazama i putanjama koje ste vi proprtili.

Muzika naša ,koju smo dijelili nije ljepša.

Samo je jedan njen  dio je nijansu plemenitija i harmoničnije.

Za to su krivi vi i Indexi.Učitelji i savršeni učenici.

 

O ljubavima prošlim,sadašnjim i budućim još uvijek pjevamo i sanjamo.

Malo smo umorniji,klecaviji i svjetliji.

Čini nam se i prozračniji,jer bolje vidimo  nutrinu srca i duše.

Nekako nam je lakše odvojiti misli i sjećanja i podjeliti sa drugima.

 

Sve nas je manje.

Ne znamo da li ćemo uspijeti prenijeti sve snove i ljubavi koje nosimo.

Grehota je da dunjaluk ne primi naš testament u cjelosti.

Vi ovo sve i onako znate.

 

Znamo da ste bdili nad nama. I bdijete.

Čuvajte nam naše  mirisne grlice.

Krhke su one ,ali lepršave.

Mnoge smo umorili i rastužili.

Nismo htjeli ,ali desilo se.

Neka se mole za nas i nadu da se sretnemo.

 

Halelujah!

I Amin,mili naši.

Vakat mri't ili mrijet,nema treće/ Igrokaz na dan 11.Decembar / Prosinac

 

Danas je Srijeda 11.Decembar / Prosinac 2019. Još dva puta po cener dana do kraja godine. Znači otperjalo je  345 dana,

Tako nam se čini.A kada se nama čini, onda su to činjenice.Što'no bi se reklo garant fakat.

Dvadeset dana , a na srcu trideset godina leži  i pritišće zločinačka rana.I ne prestaje. Pristigli aferimi prošlosti , nekoga bole , a nekoga noćne  more stežu , jer :

„Vakat mri't ili mrijet,nema treće.“

Kratko i jasno nema tu vrdavo, nego pravo u čelenku. Macola je  zakon. Pitajte jal’  naše ustaše , jal one jasenovačke  hrvacke, jal’ naše četnike srebreničke. jal SANU guslarske srbaljske monstrume, jal združeni zločinački poduhvat.

Deba najviše volio one riječi zahvalne za rimu. Nije pjesnik ,ali  je volio rimu. Jedva čeko da neko zine ili kaže po hrvacki ili srbaljski.

Riječi za rime i stiha dušu dale. Jest da mu je palatalizacija lošija strana. Malo tepo i jezik mu,naročito kad popije,ma dovoljno čep da lizne,dobro frljfo.

Gledaj, nuto i pazi!

Krenuo Deba u nabrajanje,zna se čemu to vodi.

Hrvacki kr'aćanac oli'ti  srbaljski grmalj.

Joj, majko da sam nešto pismen ko vi poete ,  ja bi milje i milje tautologija za četiri tona  i za desetku složio.

Ovako hrvacki i srbaljski na ekspoze moram svesti.

Nećemo sada Deba o stihu i rimi,nećemo radi domaćina molim te,nije fer.Ni prostora više nema,ni prota  ni fratar se više ne  eksponiraju, hođa  se sprema megafon uključiti ,umjesto da se za ezana popne, i poziva na molitvu.Ulijenila se fukara.

A jopet svi se o podjeli i pljački   narodske sadake zabavili. A i nisi fer Deba. A gdje ti je treća strana?

Ma samo je'nu ako srca imate.

Hajd, valja.

Hoš po hrvacki?

Kako hoš.

Ili ćeš po srbaljski?

Ma lani više, nemooj hošat. Ako ćeš hošat idi kod Hoše .

Ili hoš'te po bošnjački?

Svejedno  mu to dođe

I meni je svejedno ,ali njima nije.     Nikako , ni vama. E ,sada ću skratit i ništa od poetike.

Hajde krati i uduni, više,

Ako ćete po hrvacki ,a vi fino  u hrvacku tamu grejte . Ako će te po srbaljski, a vi fino u srbaljsku tamu odite.

Ako će te po bošnjački a vi fino u hanefijsku ili ilmijsku tamu i obavezno povedite cjelokupno strano biće bosanstvu -vaskolike Jahići Izetije.

 

Što bi poete rekle:

Mrak tami pripada.

 

U prevodu:

Svjetlost i pravda je u pesnici Boga Jedinog.

Dok je Bosne zemlja božije milosti biće i  Bogumila i Bosanaca,

a i pravovjernih.

 

 

Nježnokaz

 

 

 

 

Danas smo malo tužni.

Ne pada nam na pamet da bilo šta budalesamo ili bilo koga takarimo.

Bili smo nesmotreni i vjerovatno rastužili jednu prelijepu djevojčicu.

Nemamo nikavo opravdanje. Neznanje ili nepažnja nikad ne isključuje krivicu počinioca.

Zbog toga smo u dilemi da li da joj pošaljemo poruku koju smo sročili?

Iako ponekad nismo naklonjeniji čitaocima ( ono blago rečeno),  ipak moramo od nekoga tražiti savjet da li da pošaljemo pismo isprike koju smo smislili.

Vako bi se depeša trebala slovkati:

“Mila

Oprosti mi

Ne znam kako, ali  propustio sam tvoju poruku.

Moja zauzetost ne bi trebala biti pravdanje.

Morao sam barem osjetiti da si mi se javila.

Ipak poruka je bila tu skoro dva dana .

Dobro, naći ću neka opravdanja.

Jedno  ne baš veliko opravdanje.

Recimo nisam ti htio ometati rođendansko  ili neko drugo slavlje svojim prisustvom.

Ili bojao sam se da te ne naljutim nekom nježnom riječju, pa da ti pokvarim slavlje.

Jer ti si čvrsta dama, pa bi ti u javnosti moje djetinje riječi možda narušile imidž.

Znaj da si bila u mislima sa mnom i da sam podigao čašu šampanjca i rekao :

„Sretan ti rođendan Sunčice.

Ovo je tvoja godina.

Obećavam.“

 

I tu sam zastao i zamislio se.

Upitao sam se da li je tom djetetu, toj miloj djevojčici mogu ikako pomoći?

Godine nose iskustvo, tamo gdje pameti ima. Meni su govorili da baš i nisam previše glup,

da sam  s vremena na imao  vrijeme i nekih bisera.

Mnogo tih bisera sam nanizao.

A nisam nimalo sebičan, volim ih poklanjati, pogotovu tamo gdje se nižu dragulji u jednu prelijepu ogrlicu.

Zaista volim poklanjati i radovati. Bezuslovno .

Imao sam bogat život. Ponekad malo više tužan i tragičan, sli prelijep.

Nije mi ostalo previše neispunjenih želja.

Ne smijem reći skoro  ni jedne , jer  to bi se to moglo na jednom vrlo važnom skupu moglo shvatiti kao konačnost.

A mislim, neka me joj ( još) malo, možda mogu ponekog obradovati.

Mila , da li ti ikako mogu pomoći, osim ponekad obradovati lijepom  rječju?

Imaš li želja koje bi stranac poput mene mogao ispuniti?

Ili dati ideju da se ona ostvari?

Volio bi to.

Mislim da jedno divno dijete poput tebe zaslužuje mnogo više pažnje.

Vidim mnogo neslućene dobrote, iskrenosti i ljepote koje se kriju iza Žestoke Dame .

I mnogo onoga veoma bitnoga – mnogo čednosti, a što je danas rijetkost i luksuz. ”

Tu nas poeta oštro  prekinuo i kaže dosta više, neće njemu ništa ostati za kasti.

Šta ćemo pusti mo ga!

-Pa hajd’ kaži?

A on šuti.

Pitamo ga šta mu je.

Šuti.

Navalimo:

-Šta ti je?

-Kriv sam.

-Za šta?

-Sakrio sam poruku.

-Šta…?

– Poželio sam da bez vas   nepozvan odim na  rođendan.

– I?

-Nisu me pustili unutra.

-Kako to?

-Neki nalickani mahnitov skonto fol i sa vrata se okreće društvu i kaže :

Bando imamo jednog prosjaka na vratima. Kinta ili noga u sjedalicu.

Bi usisan , a ne uvučen u prostor iza.

Izađe ona. Prelijepa je i sva nekako paučinasta od nježnosti i čednosti. Zagrli me dobrotom svojom, dade mi deset maraka sadake i reče :

-Idi sad dobri čovječe ovi moji gosti znaju biti neukusni.

Zbunih se i zacrvenih. Prvi put u životu. Nisam joj uspio ni čestitati rođendan.

-Pa dobro, a šta si ti očekivao. Odrtine kao mi , mladima uvijek ličimo na prosjake ili barem sakupljače starih stvari.

A poeta na to reče:

-Što bi poeta rekao:

I među starim stvarima ima i prelijepih riječi i snova.

U prevodu:

-Baš je ovi poeta blesav.

Rajo šta vi mislite.

Insani muče ko hajvani.  Valjda nisu skontali poentu.

Možda jednog dana shvate i riknu od smijeha ili ljubomore.

Taki smo mi dunjaluk.

Iskreno kajanje smatramo neprihvatljivom slabošću. Neki čak i glupošću.

 

 

Bubanje i udaranje / Igrokaz na dan 10. Decembar / Prosinac

Danas je Utorak  10. Decembar / Prosinac 2019. godine u odbrojavanju po Isusu Hristu.

U načelu to je 334  prohujali dan.   Dok si reko keks, nekome se prisnio sličan naziv , nema ih , nije jednog. Ostaviše ona 21 dva preostala ljepotana   da se bakču sa nama do kraja godine. Tako mi mislimo,. A ljepotani če  zalevatiti i olešiti hejbet pametnjakovića, gluho i ćoravo bilo.

A i mi danas prpisivački raspoloženi. Umjesto nekih gluparija , natandarićemo vam neka vrlo poučna , jako mislena  i još gluplja pametovanja.

Petrović Petar Njegoš:  on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće  tuberan bio, u tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš narod nevini , braću da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se .

Ima ljudi i neljudi,Tako je uvijek bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Taki je dunjaluk.

A jema  i jedna konjina ljucka. Taj se zna naopako svetiti ženama. Imo nešta protiv njih, zicer. Danima,noćima samo buba i  udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek.Kad se to zalaufa , po’ Bjelava ne može spavati,pa sutradan po dunjaluka  nervozno i bijesno ko šaščad  na posao  ode.

Što ti je narod? Mjesto da i on počne udarat1 i bubat. Pučanstvo  hudi i po svu noć ne spava.

Konta Deba, što bi to fešta i vatromet bio,  kad bi se svi odjednom probubali.

Recima narod na Bjelavama  se počne bubati i udarati. Prvo probudi  Mejtaš . Vidi ironije , simbolike i poetike. Ja posto ko oni hadumćar Njegoš ;  poeta.

Moram Mojsija pitati jel to dobro  ili  loše. I kako to utiče na bubanje.A možda i ne moram njega pitati, nego Dobrog . On je poznat da dobro buba. Svaki stih mu buba  minimum dvanaesterac. A ako treba i šesnaesterce rahat uglavi. A sa penaltika je nepogrešiv. Pravo u sridu.

Ne konta Deba da mu je strah od  moguće visine  pomutio mozak , ko mućak jaje sve se u krug vrti i zvecka gluposti.

Dakle , prvo se probude kameni  mrtvaci sa Meit taša, pa onda Višnjik, Podhrastovi, Koševo i  i Koševsko brdo i svi se počnu  bubati i udarati.I  sve je gotovo.Bubanje i udaranje budo dio po dio grada i u njima se počene bubati i udarati dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje.

Ljepota, što bi poete rekle:

-Joj miline judi moji.

To  postane tako skladno , ko da  netko pritiscima dugmeta  bubanje pokreće, a svetla se u gradu pale dio po dio, i kao božićna jelka svijetle. Čas vamo ,tren poslije  tamo. I jopet čas tamo , za tren vamo. I isponove. I nikako da pregore.

Bio bi to začarani krug, iz koga se grad nikad ne bi izvukao, dok svi ne bi pocrkali. Ne mere se do beskonačnoati bubati , sve da   svi  Mujini potomci. Onog Muje , kraljice Marije Terezije najboljeg, ha , kako da se izrazi, aha, dušekli   havera.

I sada , ne dao usud dušu griješiti, recimo jedan dio se prestane udarati i bubati.Oni prvi okolni jenjavaju i gase se. Međutim upaljenim avjetlima ne preti nikakva opasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i lupa. Jopet opšta bubnjava svuda naokolo.

Ha on počne jenjavati , osjetim  to  ja Deba, ni ja  ne volim , ni za živu glavu , da preskočim svoj dio, pa i ja lupaj i bubaj. Pa zatim Herco i Oma.

I na  kraju Lenji,  konta  i ceraka se Deba. On namjerno ostavi Lenjeg za kraj , Da ga malo nataslači. Dok se čitav grad pretvori u red bubanja  za redom lupanja , oliti pravu pravcati redaljku bubanja i lupanja , doći će i Lenji tobe. Na vakat. Odnekud će  jedna pametna naći put do njegovog  malog mozga i Lenem šapnuti:

-Natakariš lenjost, kad je fešta nek i dušek gori.

I tako bi Lenji prekršio prvo pravilo trojno. Nikud maći zadnjicom. Jedino ako moraš bježati od smrti, a šanse tanjež .I počeo bi se dušečiti , oliti jastučiti.

Vidi molim te, što je ovi Lenji odjednom posto pametan. Sve na mehkom. Što ti lenj čoek neće skontat.

A ja , jado se mindero. Ne'š ti meni više tako, Deba blentovijo jedna. Ima da se modernizuješ i nabaviš francuski ležaj. Rekli mu taj ležaj na glasu. Tvoje je samo da se pristaviš i zalegneš  sa bubalicom,  i ne brigaj.

Normalno nije školska bubalica.  Šta će ti ona u francuskom ležaju. Da ti prenese neku boleščinu iz knjiga. Ali ako dođe bez namjere da štreba ono knjiški, već samo bubalački ,mere vala i ona doperjat na pernate podloge.

I konta Deba kako bi to bilo prelijepo  kad bi se čitav grad uvijek,  iznova i iznova,samo zapaljivo bubanjem.

Nažalost , Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz dva razloga.

Prvo zbog one  narodne, što narod ne vidi to narod ne imitira. Boji se novina. Drugi razlog ću  već smisliti zabrino se Deba, jer   ima ih hejbet, hadumćari, političari, tetkice, prepisivači,  ilmije , pljačkaši narodnog  zlata…

Glava boli, a treba odabrati pravi drugi razlog. Iz dubokih misli ga trgnu njisak konja.

Drugi konj onaj na konju,malo posramljeno tapše hajvana  i kaže mu:

„Eheej, curik.“

Što bi poete rekle:

-Curiko ne curiko isto ti se piše.

U prevodu:
Malo tiše sa tim Ehhej mogla bi neka čuti, pa se navrnut na još koji put; joj mamo, mamice.

Oprost parovima molim / Igrokaz na dan 9. Decembar / Prosinac .

 

Danas je Ponedeljak ,  a  deveti dan poslijednjeg mjeseca ove , dotične 2019.godine.

Pitate se zašto dotična?

Bome je nas plaho i nježno  doticala.

Nećemo reći pripazila ,da ne kažu da se seksistički izažavamo.

 

I još nam tupe  da je  Decembar / Prosinac .

Malo čudno!

Deseti mjesec u dvan'estom , a prosijavanje još nije ni zakopitilo.

U ponoć će isteći  343 dan dotične.

Ne znamo da li u 24 00 ili 00 00?

Bez pbzira na dilemu , vi skontajte koliko vam još fali do …

recimo blagdana  ;

hanuke ,  božićnih i novogodišnjih,  rođendana, Dana armije SFRJ , kratkodnevnice, zagrljaja ,

poljubaca , i … recimo , onih dodira.

 

Nemojte nas pitati kojih.

Ako ne znate džab – džabe vam je objašnjavati.

Prošo vam voz pored nosa , a vi ne vidjeste kako zamiče u tunel,

oliti crnu rupu.

Da ste vidjeli , možda bi skontali.

 

Ipak daćemo vam orjentir.

Do kraja godine ima  okruglo 22  dana.

Nova dilema, Aa ?

22 pa okruglo. Ko bi reko?

Nama jeste. Nama je sve okruglo i medeno.

Uvijek nam to čedno prelijepo i medeno nešto  među rogovima blista.

 

Nismo se šalili, ali šalu na stranu.

Sve je u parovima.

Dvije dvojke su par,  ali i jedna dvojka je par.

I četvorka je par , jer je sastavljena od dvije dvojke.Ili barem trice i keca.

I svaki neparan broj je par, ako vi to poželite.

Zakon komutacije je zasnovan na parovima.

“Parovi opozicija  koji služe za utvrđivanje identiteta jedinica,

zovu se minimalnim parovima.”

Jesmo pametni kad prepisujemo.

 

Ipak sni su moćna stvar.

Minimalni parovi tada postaju redovna pojava.

Tako naštelite:

Decembar je par sa Prosincem.

Snijeg je par sa kišom.

Studen u srcu je jača od studeni sa minusima.

Neko je u plusu,neko u minusu.I to je par.

 

Jedino je  vrijeme  singularno ; rekli bi neuki.

Medjutim ,

ako vrijeme povežemo sa prošlošću,sadašnjošću i budućnošću ,

to su već dva para, a dva para su opet jedan par.

I tako dolazimo do crne rupe.

I ona ima svoj par.

I tu je kraj priče.

 

Što bi poete rekle:

-Nemojte šupljat o parovima i crnim rupama  , mogli bi vam se o glavu obiti.

 

U prevodu:

-I život i smrt su par.

 

Dopisano:

Iako veoma velikodušni i dobrodušni, reklo bi se neizmjerni u svojoj  dobroti,

iedino se  nikako ne možemo složiti da su opanke i lakovane cipelice par.

 

Uh,napokon zaradismo dnevnicu. Jedva!