Artur Rembo – Prvo veče

Ona se bila vrlo svukla,
A velika su stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

U moju je fotelju sela,
Radosno ruke sklopi tu,
Ispod golišavog joj tela
Nožice treptahu na tlu.

Pogledah zračak koji bludi
– Iz krošnje leptirasti let –
U njezin smešak i na grudi,
Ko mušica na ružin cvet.

Moj poljubac joj nogu dirne.
I kao kaznu za taj greh
Čuh zvuke bistre i nemirne,
Kristalno lep i surov smeh.

Pod košulju je raširenu
Sakrila noge: „Dosta s tim!“
– Tu prvu smelost dopuštenu
Kaznila smehom veselim!

Drhtuljke jadne, oči njene,
Dodirnuh usnom lagano.
Nežno mi glavu tad okrene:
„Oh, sviđa mi se, sviđa to!

Ali ti moram reći zato…“
Ostatak joj u grudi ja
Sakrih sa poljupcem, i na to
Začuh njen smeh što znači: da.

Ona se bila vrlo svukla,
A velika stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

 

Ljudi nepovratno griješe /Igrokaz – Na dan 18. Marta / Ožujka

 

 

Danas je Srijeda   18.Mart/ Ožujak 2020. godine.

Dani  se poredali k'o cjepanice , misle neuki – 78 / 288-   prošli / budući.

 

Ljudi misle; svi će dani biti prošli. Griješe.  Debelo . Nepovratno griješe.

Sasvim  je izvjesno da će ljudi  će biti prošli , a dani , svi do jednoga će se ponovo vratiti. Čak i onaj jedan  pride,  što  greškom ljudi nasta, i što   obilazi  dunjaluk, prostor i vrijeme svaki četvrti stađun.

Takvi su vam ljudi. U nepameti misle da su mnogo pametni.

A sve je jednostavno. Od Iskona ih uče jednostavnoj računici.

Život je samo zabava i igra.

Gizda i taština.

Ljubav i milost.

Ali jok , hoće oni da pametuju. A u pličacima uma svoga , samo zlo i krv nalaze. I likuju:

-Mi smo najbolji. Mi smo navjeći. Niko nam nije ravan.

Teške su to riječi. Preteške. Nebesima nepodnpošljive.

 

Što bi poete rekle:

– Samo je Jedan Veliki. Najveći.

 

U prevodu :

-Bojte se Boga  Jedinog , Silnoga , Mudroga,

ako sebi želite dobro.

 

 

Ne budite ribolovci – Štukajte se /Igrokaz na dan 16. Mart / Ožujak 2017.

 

 

Pjesma dana

 

Danas je Ponedeljak 16. Mart/ Ožujak 2020. godine.

Dani –  76/ 290  prošlih / budućih. Po tabijatu se naštelili i danas se neće nigdje micati. Tri kvarta od cenera se razmjenilo , a nismo ni osjetili ili pomislili da dani lete i štukaju se  ko štuke ili  barem  prolijeću kao rode u proljeće.

Rađalo se svih ovih dana , ali i umiralo.

Ljudi su kao lišće . Propupaju , pozelene , neki polave i požute, mjestimično bijele , ili crvene, neki se zacrne. A opet  ih ima riđobradih za paklenie vatre zrele. Onda ih jesen  oboji do plamenih boja , nalik bojama budućih staništa , jal onih Ah ljepote , jal onih Uh belaja.

I tako rađaju se i odlaze ljudi.

Ko im kriv što se rađaju? Pa šta ? Nikakvo čudo. Uvijek je , od pamtivijeka tako bilo.Da se nisu rodili ne bi ni otišli.

A šta je prije pamtivijeka bilo? Pitajte naše Praroditelje. Pramajku nam nešto dobrano , plaho zasvrbjelo. A u raju ne me mreš počešati. Moš jednom i nogatrans.

Hvala Pramajci. Za vjek vjekova. Jes da nas iz miline u belaj uvalika. Da nije Eva , neka bi nas duga majka uvalila u takar. Mora žensko zasvrbiti, sad pa sad.

Tako su za nas nastala takarli vremena. Oliti beterna. Ali šute ljudi. Zahvalni su . Mogu se  češati koliko god hoću, niko im ne brani , osim licemjernih nevjernika , hadumskih ili tetkastih svećenika i ilmija i ostale bradate bagre i fukare, što se u torove radi zla zbijaju.

Što bi poete rekle:

Ko se štuka taj zlo ne misli.

U prevodu :

Ne budite ribolovci , Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete riknuti.

Razmišljanje o Jučer , Danas i Sutra/ Igrokaz na dan 15.Mart/ Ožujak

Danas je Nedelja   15.Mart/ Ožujak 2020. godine. Dani 75 / 291 , minulih/ nadolazećih.

 

Dani lete , a vaskoliki dunjaluk uvijek  more iste  brige:

šta, ako ,zašto, čemu  je to nezaobilazno Jučer,

Danas i Sutra.

 

A sve je vrlo jednostavno.

Juče je otišlo i neće se više nikada vratiti.

 

Dakle , prošlost ne možemo izmjeniti,ali nam može biti učiteljica.

 

Sadašnjost  je samo tren. Kada ovo završimo to je već prošlost.

Ali život čine upravo ovi trenuci ,koji nam klize kroz ruke ; ove prelijepe kapi rose,

ako ih ne zaustavimo ljubavlju , sjećanjima i uspomenama, odoše nepovratno.

 

Budućnost je neizvjesna i nesigurna, ali je željno očekujemo.

Nadamo se da će biti milosnija od juče i danas.

Međutim zaboravljamo da je budućnost izgrađena na prošlosti

i ovom trenutku koji nezaustavljivo bježi u prošlost.

 

Uvijek i zauvijek , i Jučer i Danas i Sutra su okovani našim činjenjem i nečinjenjem.

A Nebo odlučuje kako će nam to preraspodijeliti i uzvratiti.

I jednom kada utihne sve, i kada budemo lišeni ovozemaljskog blaga i umovanja,

biće nam onako kako smo radili ili ne radili.

 

Što bi poete rekle:

-Činili ili ne činli , sve ima svoj početak , bitak i kraj.

U prevodu:

-Od početka , sredine i kraja , zavisi vam novi početak.

 

Prljavština je pola zdravlja i kulture / II dio

Da bi higijenska slika bila jasnija moramo ispričati i naličje slike iz prvog dijela. Ovo što slijedi ispričaćemo opet u prvom licu. Upiranje prstom u druge je nekad jako dosadno, a mogu se ljudi i uvrijediti , pa nam nešto opsovat ili ekološku policiju svezat.

A oni riđobradi i ” učeni ” mogu vam još gore stvari napraviti. Neke vrlo takarli stvar. Prije je i metak išo. Sada više vole bajalice, sihire , dove i fetve. jesu li oni sebe odreda ” ilmijama ” prozvali i u papir turili ( ja gdje će , ne može se lipić u nešto drugo natakariti) da oni sve mogu, a narod ni sadaku.

Ustajem u  730, nova spika. Naučio me unuk. Donio ga iz obdaništa. Strašno pametna djeca. To vam je isto ko i sedam sahata i tri'set minuta , po starom tabijatu.

Po mahalskom:

-Jebo ti ja mater,  što me vako rano  budiš .

Uvijek su imali pravilo. Jako zalegnu . A nisu radili jer im komunisti nisu dali. Komunisti nisu  bili fer, pa samo mahalu zakidali.

Ovi nacionalisti , bez pardona sve zakidaju. Ajd’ što zakidaju nego više i ne pljačkaju,. Jok. Otimaju bagerima i vagonima kući prte.

Malo tuknem , juče sam propustio vodu osim plakanja tepavica, obrva i noktiju. Vjerovatno i dan-dva prije. Ima ih koji se nisu kupali po sedamdeset i kusur godina.Boje se da se ne bi Islam zakačio za njih, da ne budu od onih koji se mnogo čiste,oliti peru. Ti muslimani su toliko prljavi da se moraju svaki dan minimum pet puta na dan svojski oprati.

Ako tuknem nije greda,a ni motika. Zato imam na polici hejbet dezodoransa. Ima ih za svaki dio tijela i svaki dan posebice. Ko ona finta sa ženskim gačicama : Sandey,Mandey …U raznim bojama,ukrašene cvjetićima i slikama   .  Za slučaj havarije ili heočekivane sabotaže.

Prskajuća sredstva  su poređana po boji i veličini. Sa strane čuvam one istrošene. Kad gost uleti u batrumku ima da ožvalji ,koliko pažnje higijeni posvećujem. Za noge najveći, za pazuh malo manji, za međunožje skoro isti, za vrat i usta nešto manje. Za otorinu koristim mirišljavi kaladont i štapiće sa vatom. Nehigijenski je prst gurat gdje ne treba. Rukama sam nanijetio one maramice što su hem vlažne ,hem mirisave, hem mehke ko ženska guza,poslije mamicanja.

Za pamet mi ništa ne treba. Ona sve više poprima dunjalučki karakter. Najčešće je pupa hava, koka zraka ili mozak na pašu. To znači da nam je ugodno ko svaskom insanu  rahat od pameti. Ujedno tako je lakše. Nema sekiracije ni gubljenja vremena. Reklo bi se č0'ek u bestežimnskom stanju.

A kakvo kupanje ili barem tuširanje!?

O'kle mi vrijeme frajeri. Nemam ga ja za bacanje. Vidi molim te! Vi bi da ja bacim 20 minuta češkanja ispod pupka ili iza leđa, da trošim vodu,  koju plaćam krvavo zarađenim novcem. Sem toga mi ove nove krvopije i haračlije svaki minut broje.

Najšprejcan svim mirisima oblačim cipele. Biram one koje su se najmanje uščule od ona dva sezonska para. Zovem ih sezonskim jer mi služe za sve četziri sezone. Takarim ih na noge i ženi  tepajući dovikujem:

-Hamšo, Hamšice plaknider mi  danaske druge kundure, valja mi ih  iduće hefte tandariti na moje mubarek nogice. U ovim mi već bljuzgavica, a  i tuknu ko oveća čenifica.

Izađen na ulicu. Cipele se obradovale,štrase prljavija od njih. Znaju cipele da će sada slobodno,bez izbora i neograničeno skupljati sav dunjalučki poganluk. Šarolik je to izbor bacila raznih vrsta: pljuvačke i hrakotine sila ljudska, psećijih i mačijih kakica, životinjskih i ljudskih stražnjih i prednjih izlučevina, ptičiji jutroklik i mišji brabonjci. Čak se i leptiri obezobrazili. Kontraju gdje svi turci tu i šareni leptirići ,pride riđobradi.

Valja cipelamo malo očistiti ulicu prije nego ih vodovod i kanalizacije jednom mjesečno plaknu kišnicom. Ono ako padne.

Onda dođem u firmu. Klimnem glavom,svi smo isti. Neoprani i uščuli, mislim na juna'čine sa brda i vukoderina. Malo nas mirišljave tvari vade. Od svojih mirisa ne možemo uživati u mirisima blaženih djeva.

Svaka blista i čista, oprana, sjajna i mirišljava ko rajski đardin. Toliko su glanjca stavile nase, da poželimo  da se omastimo, ali one bježe od nas ko đa'vo oko krsta. Ne kontamo šta ima je. One pričaju o nekim ženskim rezonima. Nisu lude imati poslove sa volovima koji se valjaju u balegama svojim.

Vraćajući se kući pokupim novu, prijeko potrebnu dozu prljavštine. To vam je isto ko narkomanija; ovisnost od koje čovjek i da hoće ne m're pobjeći. Istovremeno umorno tijelo gubi kontrolu i sokovi moga tijela se izlučuju na radost nataloženih bacila.Ples prljavštine može da krene. Cipele postaju meke ko doktorske rukavice poslije rada na debelom crijevu. Nije kvalitet cipela u pitanju, nego znojne noge kojima je crnilo između prstiju zakon.

Peti dan ta svakodnevnica mi pomalo počinje da smeta, ali šta se može. Pravilo Lepe Lukić “će se kupam u subotu” ne smije da s prekrši. Uostalom , poslijednji  crnogorski knjaz; kralj Nikola je na jednom državničkom skupu izjavio:

-Niko do smrada nije umro.

Na brzaka provjerismo vikipediju i enciklopedije i ne nađosmo ni jedan taki  slučaj. Inače ove sabirnice   umnih takarnica, vrlo često znaju dobrano lagati.

A sada zamislite da živite u Americi ili na Zapadu, ono k'o fol (daleko im kuća). Kod njih običaj da se svih tih sedam  dana ne pranja i skupljanje svakakvih prljavština i boleština unose i raznose po cijeloj kući. Umorni su, kažu, nemaju vremena ni skinuti cipelu: a nije ih ni briga.

Cipele meke  i prljave ko kaka , dižu se po svim mjestima u kući. Solice, fotelje, kauči, ležajevi, posteljina, jastuci,ni dječija kolica nisu pošteđeni ljepote druženja sa najfajtanim kundurama.

Jako lijepa i kulturna slika. Tačno tako. To se zove pristojno i odgojeno ponašenje. Nije red skinuti cipele. Smrad i bacili bi pokosili ukćane i  pola kvarta. Prljavštine bi preplavile ulice. Ni bageri tu ne bi mogli pomoći. Na kraju krajeva : ko bi to trpio.

Ameri smatraju da je bolje povrijediti svetost doma i ličnu higijenu ,nego pravilo kupanja subotom i ne skidanja pljesnivih cipela.

Šta se može ima nas svakakvih. Taki je ovaj dunjaluk. Šarenolik.

A oni , nama kolera je pošast.

Svašta.

Nije boni kolera, nego ova vlast i kler,  koji čapaju na sve strane. I od hapisanja se ne stignu ni plaknuti, ni u mjesecu jednom. Tuknu ko svinje u brlogu. Ponekad i gore.

Eto dokle je došlo. Ne prilazite im. Bandak,poganluk  i bezbožnička zaraza  zagarantovana.

 

Prljavština je pola zdravlja i kulture / I Dio

 

Dođem u neko doba sa kuluka vrlo umoran.Uđem u kuću.Ako imam koga za poljubiti poljubim. Onako sa vrata i ovlaš, još malo pa reda radi. I onda skinem cipele. Joj rahatluka majo mila, ne m're se ta sloboda naopisat. Poslije još devet sati, na moju radost i naravno cipela one mogu da dišu. Ma ne da dišu ,one plivaju od od radosti.

Dok one plivaju i moje oslobođene noge ,ljubavnim korakom tanga me vode u moju gasulhanu gdje imam dvije mogućnosti. Biti sebićan i samo nogamo prištiti ugodno druženje sa vodom. Biti velikodušan i cijelo tijelo obradovati opuštajućom blagodati vodenom masažom.

Neće ručak nigdje pobjeći ako petnaestak minuta odovijim za milost tijelu i osvježim ga i mirisima prirode ga obojim. A i ženi preko puta sofre ću ljepše mirisati. Možda mi se i posreći .Nema tada hanuma izvlakušu da je  glava  boli. Zna da je sevap čistoći sadaku udijeliti.

Što je najbitnije neće mi noge tuknuti na kiseli kupus, a tijelo na prdež krepane mačke.Cipele će se malo odmoriti i ispustiti nešto nafajtovanog smrada, što tukne na mjesečnicu.

Petnaest minuta logodnog  opuštanja, a ti hajruješ ugodnost, zdravlje, miris, čehru i pride žena koju voliš , i želiš da ti prede ko ptica pjevica joj,mamo mamice.

A opet na ekranima gledam svašta. Mnologo loših, krvavih a i gadljivih stvari. Čovjeku pamet da stane kakvih sve zvijeri i hablećina ima. Zbog toga je kontakt sa ekranskim dušmaninom sveden na prijeku potrebu. Isti slučaj kao sa ćenifom; samo kad baš moraš.

Rezolucijom broj 1 (jedan) uduge kućnih korisnika staklene uslužne djelatnosti pod nazivom  onostrano , se izričito zabranjuje kontakt sa sadržajima takvog tipa. Godine nisu faktor obveznosti. Svako ko se može uspeti na šćemlijicu i se zna priključiti na takarli staklo, ni za živu glavu nek ne okreće tandarli strane.

A šta ako se desi sudnji dan a ti ne znaš za to. Još bolje, možda me profuli. Ono kad bi se zezali!

Ako kojamet dođe , šta će ti ba staklena kutija. Ima ljepše , a bogami ima i gore pržunastije mjesto. Nema tu biranja,a ni plava koverta sa svim blagom svijeta tu ne pomaže.Ideš tamo kamo si sam sebi za života pute pripremio.

I na onom prelijepom mjestu, a i na onom vrelom mjestu će se čovjek  zabaviti .

Sretni i dobri ljepotom i blagodatima  novog dunjaluka.

Bogati suilnici  i mahom vlastohlepni  će se sobom zabaviti. Nigdje hlada ni vode,a prži li prži ,Treba odraditi zemaljska mučenja i pijenje krvi. Nek osjete pakao koji su svojim podanicima prinosili.

No odsmo mi daleko od kućne idile okupanih i mirisnih bića što  ljubavlju i molitvom svoj život grade i poštuju.

Svaka slika ima svoje naličje, jer sve je u parovima.

Ta slika je nešto bljutavija i zato ćemo je odvojiti od ove.

 

/ Nastavak slijedi  u 17 00 /

Naputi nas Milostivi / Igrokaz na dan 14.Mart/ Ožujak

 

Danas je Subota 14.Mart/ Ožujak 2020. godine.

Dani 74 / 292,prošli / nastupajući.

 

Dani su vam kao neki prepisivači. Svake godine se pristave. Svaki u svoj vakat, ali uvijek novi, čisti,

okupani milošću neba izbrojani i prelijepi.

 

Nasuprot njima uvijek se nađu ti neki prepisivači koji vehte pjesnike i  imame slave.

njihove mrtve riječi prepisuju i blažene tuđim riječima kore. a svijetu kao svoju tuđu nepamet nude i

pristavljaju.

Eh , prepisivači, prepisivači jadni prepisivači!

Žele svojom “umnošću”prepisanoj od šamana  neumnosti u bijedi duha svoga ,svijet da zadive

a ne vide da kao  licemjeri  ka pržunu hite.

Umjesto Bogu jedinom , idolima i utvarama se klanjaju, jer vjere svoje i riječi nemaju

pogubiše ih u plićakui vulgarnosti uma svoga

 

Što bi poete rekle:

Kad hvalimo mi srcem svojim hvalimo

kad laskamo mi istinu zborimo.

 

U prevodu

Naputi nas  Milostivi;

istinu da pričamo  a se ne sviđala materi našoj.

Neumni ljudi u nevekat / Igrokaz na dan 13 . Mart / Ožujak

 


Danas je Petak  /  13 . Mart  / Ožujak 2020. godine.

Po pravilima igre, ovo  je 73 nogirani dan , za šutirati ostalo 293 dana.

No ,nemojte se baš previše radovati.Kako vam stvari po običajnom i nasljednom pravoučenijima stoje, tih ispod tri stoje dana će šutnuti mnogo više insana,nego što možemo zamisliti,a natakariti barem još dvaput više.

Iako je brojka dana beksuzna,kako neuki kontaju,primjetili smo da na trinaesti dan svakog mjeseca , od pamtivijeka , ima mnogo manje kaharli tandara.

Ljudi su sujevjerni, pa se obajedne počnu Moliti i praviti  da su dobri, ne bi li ih Azrail zaobišao. Prave se  da su toliko dobri kao da je svaki od njih došao bezgrešnim zaćećem. A mnogi jesu.

Danas se i epruvete dobro mješaju i čuda stvaraju.

A oni koji miksaju epruvete su garantovani putnici za pržun, iako se vjeruje  da su umni ljudi. Gdje će ba biti uma ,tamo gdje se igraš sa božijim naukom i stvaranjem.

Neumlje zavladalo , pa se epruvetalno miksa insanski sa hajvanskim punoglavcima. Kažu radi ljudskog dobra.

Kakvog dobra , neumni ljudi u nevekat.

Vidite molimo vas, insana pretvarat u hajvana. A bome ni hajvani ne vole da ih pretvaraju u ovakve insane kakvi su ovi  današnji.

Jad , bijeda , klonirani poltroni u zaleđini pljačkaških silnika, licemjera ,pogana , oliti najogavnije  bagre i fukare.

Ali Jedan  je Sudija. Častan i Pravedan. Sve vidi i zapisuje.

Što bi poete rekli:

Živi bili, pa umrli , pa oživjeli i tek onda vidjeli.

U prevodu:

-Obećana zemlja je samo djeci , ženama , dobrima i krotkima.Oni ,nepomenuti je neće ni opepeljiti.

Trice i poveznice / Igrokaz na dan 12. Mart / Ožujak

 

Danas je Četvrtak   , a nekojim i radni dan  12. Mart ,mjesec koji žuja i u ovoj 2020. godini.

Nemojte pomisliti da  ovo žuja ima veze sa nekom blondinkom. To ima veze sa proljećem i opet sa blondinkom.Hajde vi zamislite i jedan dan, a kamoli čitav stađun bez neke blondike. Svijet bio bio tužan i siv.

Izmjerili smo dane. Ne radi bjondinki milih i mirisnih,bome i pozamašno oblih,već zbog neukih.Kroz prste nam propali , haman 72 dana. Moramo biti oprezni , šunja nam se još samo  294 dana.

Na jednom od tih dana  bi moglo pisati naše ime.Možda i vaše. Vako ili ovako. Vako je dobar znak, ovako je vrlo takarli i beterno znamenje.

Vako je šaka brade.Dobro smo prošli frajeru ba.Na iglene uši se dohvatili rijeka u kojima , bome ima i poneka u kojoj vino teče.

Ovako to je belaj.To mu miriše na onu tvornicu mesa u kojoj svašta pod meso turaju.Bilesim …njihov problem. Oni će pržun zaraditi. A ko radi ko oni i ti će se pržunati. Garant.

Dalje ne smijemo  pričati.Namah bi nas neuki prozvali gatarama. A mi smo samo klasični logičari. Nafuravamo na dedukcija – indukcija, analogija – anatomija i slične trice i poveznice .

Što bi poete rekle:

-Mahala je vazda mahala!

U prevodu :

-Ne moš ti Mahali pera odbit ni opeljit.