Biseri bjelavskih mahala 535* – 540 *

535* Zakukaće pogan , ali kome? Kukali  ili ne kukali ništa se ne može promjeniti. Ni ono što je bilo , ni ono što će biti; koliko god opljačkanog blaga za otkup nudili.

536*Vlast je slast, a pržun je nagrada.

537* Ne budite ribolovci . Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako, ‘vako il’ ‘nako ćete riknuti.

538 * Ljudi su sebični i nestrpljivi. Hoće sve.Odmah i zauvijek .Nisu svikli odricati se i poklanjati.

539* Ljubav je radovanje i kad je tužna i kad je bolna. Rastanak muhura :neko je volio i voljen bio.

Šta će ti više ! Voljen biti i snove sniti, milovati  i ljubiti , igrati se i juriti , znači sretan, presretan je

biti.

540* San je dio života , naše nade  , naše  želje. Snovi uvijek postanu taoci života.

 

Josip Broz Tito – 7. svibnja 1892. – 4. Maj 1980.

 

Možda bih trebao početi sa :

Hvala ti za sve što si učinio za svoj narod.

Ali ne ide!

Oprosti nisam nezahvalan ,

saćekaću tvoju reakciju na jednu malu molbu.

 

Druže Broz ,

davno se nismo čuli, još od devedeset i neke  prošlog vijeka.

Umišljati nije loš  fakat.

Mnijem , imam neka prava.

Davne 1974./1975, su me poslali da položim ako treba i svoj život za tebe.

Nećemo sad o tome da li su me pitali ili nisu.

Imao sam dobar i simpatičan  CV i neophodnu   visinu.

i poslaše me na Dedinje i ponekad u Karađorđevo.

Jednom sam , ko’ slučajno , na petanest dana zalutah u Dobanovce,

Volio si ; hajd’ recimo,prirodu

Kažu pazi nam na   Tita.

Jašta ću drugo raditi  , nego paziti.

Te godine skoro da mi nije dozvoljeno da imam pametnijeg posla.

 

O danas šta  da ti rečem Stari?

Velim , nema potrebe da ti pričam, vidiš i sam šta se dešava.

Gledaš nas , a žaloste te ljudi zli koju nam ubijaše Majku domovinu

prelijepu i časnu Jugoslaviju.

Još više te boli plemeniti narodi koji ko stada kurbana , janjadi za klanja,

šutke prihvataju da ih zatvaraju u torove ,

i prinose kao žrtve na sotonske / šejtanske oltare .

 

Znam , tužan si jer i  dalje ubijaju tvoje časno pučanstvo.

I pljačkaju ga i porobljavaju , u fašističke ih konc torove trpaju.

Četiri decenije zla je previše da bi to nevini ,

napaćeni narod mogao izdržati.

Ali trpi.

Dokle ,pitaš se?

Eh , i ja se pitam!

 

Neću ti puno tupiti štovani druže.

Volio si da te oslovljavaju sa druže Tito,

jer bio si najveći tovariš.

a veći si dinGospo od svih monstruma zajedno,

svih onih zlotvora i ubica   , koji te ruše ,

i uzludno guraju  tamo gdje je njima mjesto ,

na smjetljušte historije/istorije/povijesti.

 

Imam samo jednu skromnu molbu .

Za tebe prava pravcata sitnica.

Ti si uvijek imao veza i znao prave riječi koja otvaraju  svaka čarobna vrata.

Daj molim te , potegni neka poznanstva , tamo gore , progovori koju.

Mislim da je vrijeme da se  sva fašistička , nacionalistička ,mafijaško – pljačkaška bagra i fukara m

pomete sa lica zemlje i uputi u mjesto koje joj po zasluzi pripada:

u pržun oliti pakao.

 

Hvala unaprijed i drugarski pozdrav.

 

Do tada:

Smrt fašistima / fašizmu , sloboda narodu.

I HVALA ti za sve.

 

Biseri bjelavskih mahala 529 * – 534 *

529* Ništa se ne mere sakriti, ni zrnce gorušice. Lagali vi ne lagali, sve se zna, zapisano je  .

530* Nije muzika i sevdah  u ćemanetu , u insanu je , u damaru. I kad te oni jame nema tu pomoći.

531* Ko se štuka taj zlo ne misli.

532*Možete mislit’ ! Onaj  ‘omerov  čova, Edip , imo Edipov kompleks. Koja slučajnost?

533*Život sa smrću nema nikakve veze , već vrijeme.Ako proživiš čitav život najebo si. Ili te herc bubne ili alzejhamer hekne. A ako si srećan nešto te satare, pa opet najebeš. Po nekoj poetskoj pravdi vremenom ili rikneš ili krepaš , a poneko i crkne.

534* Ovdje na zemlji  anđelima tjelesnim,prostor i vrijeme su ograničavajući. Ispred njih se ispreče                ljudi zla. Ili imaju vremen,a a prostora nema ,ili ima prostora a vrijeme je davno isteklo

 

Artur Rembo – Prvo veče

Ona se bila vrlo svukla,
A velika su stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

U moju je fotelju sela,
Radosno ruke sklopi tu,
Ispod golišavog joj tela
Nožice treptahu na tlu.

Pogledah zračak koji bludi
– Iz krošnje leptirasti let –
U njezin smešak i na grudi,
Ko mušica na ružin cvet.

Moj poljubac joj nogu dirne.
I kao kaznu za taj greh
Čuh zvuke bistre i nemirne,
Kristalno lep i surov smeh.

Pod košulju je raširenu
Sakrila noge: „Dosta s tim!“
– Tu prvu smelost dopuštenu
Kaznila smehom veselim!

Drhtuljke jadne, oči njene,
Dodirnuh usnom lagano.
Nežno mi glavu tad okrene:
„Oh, sviđa mi se, sviđa to!

Ali ti moram reći zato…“
Ostatak joj u grudi ja
Sakrih sa poljupcem, i na to
Začuh njen smeh što znači: da.

Ona se bila vrlo svukla,
A velika stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

 

Ljudi nepovratno griješe /Igrokaz – Na dan 18. Marta / Ožujka

 

 

Danas je Srijeda   18.Mart/ Ožujak 2020. godine.

Dani  se poredali k'o cjepanice , misle neuki – 78 / 288-   prošli / budući.

 

Ljudi misle; svi će dani biti prošli. Griješe.  Debelo . Nepovratno griješe.

Sasvim  je izvjesno da će ljudi  će biti prošli , a dani , svi do jednoga će se ponovo vratiti. Čak i onaj jedan  pride,  što  greškom ljudi nasta, i što   obilazi  dunjaluk, prostor i vrijeme svaki četvrti stađun.

Takvi su vam ljudi. U nepameti misle da su mnogo pametni.

A sve je jednostavno. Od Iskona ih uče jednostavnoj računici.

Život je samo zabava i igra.

Gizda i taština.

Ljubav i milost.

Ali jok , hoće oni da pametuju. A u pličacima uma svoga , samo zlo i krv nalaze. I likuju:

-Mi smo najbolji. Mi smo navjeći. Niko nam nije ravan.

Teške su to riječi. Preteške. Nebesima nepodnpošljive.

 

Što bi poete rekle:

– Samo je Jedan Veliki. Najveći.

 

U prevodu :

-Bojte se Boga  Jedinog , Silnoga , Mudroga,

ako sebi želite dobro.

 

 

Ne budite ribolovci – Štukajte se /Igrokaz na dan 16. Mart / Ožujak 2017.

 

 

Pjesma dana

 

Danas je Ponedeljak 16. Mart/ Ožujak 2020. godine.

Dani –  76/ 290  prošlih / budućih. Po tabijatu se naštelili i danas se neće nigdje micati. Tri kvarta od cenera se razmjenilo , a nismo ni osjetili ili pomislili da dani lete i štukaju se  ko štuke ili  barem  prolijeću kao rode u proljeće.

Rađalo se svih ovih dana , ali i umiralo.

Ljudi su kao lišće . Propupaju , pozelene , neki polave i požute, mjestimično bijele , ili crvene, neki se zacrne. A opet  ih ima riđobradih za paklenie vatre zrele. Onda ih jesen  oboji do plamenih boja , nalik bojama budućih staništa , jal onih Ah ljepote , jal onih Uh belaja.

I tako rađaju se i odlaze ljudi.

Ko im kriv što se rađaju? Pa šta ? Nikakvo čudo. Uvijek je , od pamtivijeka tako bilo.Da se nisu rodili ne bi ni otišli.

A šta je prije pamtivijeka bilo? Pitajte naše Praroditelje. Pramajku nam nešto dobrano , plaho zasvrbjelo. A u raju ne me mreš počešati. Moš jednom i nogatrans.

Hvala Pramajci. Za vjek vjekova. Jes da nas iz miline u belaj uvalika. Da nije Eva , neka bi nas duga majka uvalila u takar. Mora žensko zasvrbiti, sad pa sad.

Tako su za nas nastala takarli vremena. Oliti beterna. Ali šute ljudi. Zahvalni su . Mogu se  češati koliko god hoću, niko im ne brani , osim licemjernih nevjernika , hadumskih ili tetkastih svećenika i ilmija i ostale bradate bagre i fukare, što se u torove radi zla zbijaju.

Što bi poete rekle:

Ko se štuka taj zlo ne misli.

U prevodu :

Ne budite ribolovci , Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete riknuti.

Razmišljanje o Jučer , Danas i Sutra/ Igrokaz na dan 15.Mart/ Ožujak

Danas je Nedelja   15.Mart/ Ožujak 2020. godine. Dani 75 / 291 , minulih/ nadolazećih.

 

Dani lete , a vaskoliki dunjaluk uvijek  more iste  brige:

šta, ako ,zašto, čemu  je to nezaobilazno Jučer,

Danas i Sutra.

 

A sve je vrlo jednostavno.

Juče je otišlo i neće se više nikada vratiti.

 

Dakle , prošlost ne možemo izmjeniti,ali nam može biti učiteljica.

 

Sadašnjost  je samo tren. Kada ovo završimo to je već prošlost.

Ali život čine upravo ovi trenuci ,koji nam klize kroz ruke ; ove prelijepe kapi rose,

ako ih ne zaustavimo ljubavlju , sjećanjima i uspomenama, odoše nepovratno.

 

Budućnost je neizvjesna i nesigurna, ali je željno očekujemo.

Nadamo se da će biti milosnija od juče i danas.

Međutim zaboravljamo da je budućnost izgrađena na prošlosti

i ovom trenutku koji nezaustavljivo bježi u prošlost.

 

Uvijek i zauvijek , i Jučer i Danas i Sutra su okovani našim činjenjem i nečinjenjem.

A Nebo odlučuje kako će nam to preraspodijeliti i uzvratiti.

I jednom kada utihne sve, i kada budemo lišeni ovozemaljskog blaga i umovanja,

biće nam onako kako smo radili ili ne radili.

 

Što bi poete rekle:

-Činili ili ne činli , sve ima svoj početak , bitak i kraj.

U prevodu:

-Od početka , sredine i kraja , zavisi vam novi početak.

 

Prljavština je pola zdravlja i kulture / II dio

Da bi higijenska slika bila jasnija moramo ispričati i naličje slike iz prvog dijela. Ovo što slijedi ispričaćemo opet u prvom licu. Upiranje prstom u druge je nekad jako dosadno, a mogu se ljudi i uvrijediti , pa nam nešto opsovat ili ekološku policiju svezat.

A oni riđobradi i ” učeni ” mogu vam još gore stvari napraviti. Neke vrlo takarli stvar. Prije je i metak išo. Sada više vole bajalice, sihire , dove i fetve. jesu li oni sebe odreda ” ilmijama ” prozvali i u papir turili ( ja gdje će , ne može se lipić u nešto drugo natakariti) da oni sve mogu, a narod ni sadaku.

Ustajem u  730, nova spika. Naučio me unuk. Donio ga iz obdaništa. Strašno pametna djeca. To vam je isto ko i sedam sahata i tri'set minuta , po starom tabijatu.

Po mahalskom:

-Jebo ti ja mater,  što me vako rano  budiš .

Uvijek su imali pravilo. Jako zalegnu . A nisu radili jer im komunisti nisu dali. Komunisti nisu  bili fer, pa samo mahalu zakidali.

Ovi nacionalisti , bez pardona sve zakidaju. Ajd’ što zakidaju nego više i ne pljačkaju,. Jok. Otimaju bagerima i vagonima kući prte.

Malo tuknem , juče sam propustio vodu osim plakanja tepavica, obrva i noktiju. Vjerovatno i dan-dva prije. Ima ih koji se nisu kupali po sedamdeset i kusur godina.Boje se da se ne bi Islam zakačio za njih, da ne budu od onih koji se mnogo čiste,oliti peru. Ti muslimani su toliko prljavi da se moraju svaki dan minimum pet puta na dan svojski oprati.

Ako tuknem nije greda,a ni motika. Zato imam na polici hejbet dezodoransa. Ima ih za svaki dio tijela i svaki dan posebice. Ko ona finta sa ženskim gačicama : Sandey,Mandey …U raznim bojama,ukrašene cvjetićima i slikama   .  Za slučaj havarije ili heočekivane sabotaže.

Prskajuća sredstva  su poređana po boji i veličini. Sa strane čuvam one istrošene. Kad gost uleti u batrumku ima da ožvalji ,koliko pažnje higijeni posvećujem. Za noge najveći, za pazuh malo manji, za međunožje skoro isti, za vrat i usta nešto manje. Za otorinu koristim mirišljavi kaladont i štapiće sa vatom. Nehigijenski je prst gurat gdje ne treba. Rukama sam nanijetio one maramice što su hem vlažne ,hem mirisave, hem mehke ko ženska guza,poslije mamicanja.

Za pamet mi ništa ne treba. Ona sve više poprima dunjalučki karakter. Najčešće je pupa hava, koka zraka ili mozak na pašu. To znači da nam je ugodno ko svaskom insanu  rahat od pameti. Ujedno tako je lakše. Nema sekiracije ni gubljenja vremena. Reklo bi se č0'ek u bestežimnskom stanju.

A kakvo kupanje ili barem tuširanje!?

O'kle mi vrijeme frajeri. Nemam ga ja za bacanje. Vidi molim te! Vi bi da ja bacim 20 minuta češkanja ispod pupka ili iza leđa, da trošim vodu,  koju plaćam krvavo zarađenim novcem. Sem toga mi ove nove krvopije i haračlije svaki minut broje.

Najšprejcan svim mirisima oblačim cipele. Biram one koje su se najmanje uščule od ona dva sezonska para. Zovem ih sezonskim jer mi služe za sve četziri sezone. Takarim ih na noge i ženi  tepajući dovikujem:

-Hamšo, Hamšice plaknider mi  danaske druge kundure, valja mi ih  iduće hefte tandariti na moje mubarek nogice. U ovim mi već bljuzgavica, a  i tuknu ko oveća čenifica.

Izađen na ulicu. Cipele se obradovale,štrase prljavija od njih. Znaju cipele da će sada slobodno,bez izbora i neograničeno skupljati sav dunjalučki poganluk. Šarolik je to izbor bacila raznih vrsta: pljuvačke i hrakotine sila ljudska, psećijih i mačijih kakica, životinjskih i ljudskih stražnjih i prednjih izlučevina, ptičiji jutroklik i mišji brabonjci. Čak se i leptiri obezobrazili. Kontraju gdje svi turci tu i šareni leptirići ,pride riđobradi.

Valja cipelamo malo očistiti ulicu prije nego ih vodovod i kanalizacije jednom mjesečno plaknu kišnicom. Ono ako padne.

Onda dođem u firmu. Klimnem glavom,svi smo isti. Neoprani i uščuli, mislim na juna'čine sa brda i vukoderina. Malo nas mirišljave tvari vade. Od svojih mirisa ne možemo uživati u mirisima blaženih djeva.

Svaka blista i čista, oprana, sjajna i mirišljava ko rajski đardin. Toliko su glanjca stavile nase, da poželimo  da se omastimo, ali one bježe od nas ko đa'vo oko krsta. Ne kontamo šta ima je. One pričaju o nekim ženskim rezonima. Nisu lude imati poslove sa volovima koji se valjaju u balegama svojim.

Vraćajući se kući pokupim novu, prijeko potrebnu dozu prljavštine. To vam je isto ko narkomanija; ovisnost od koje čovjek i da hoće ne m're pobjeći. Istovremeno umorno tijelo gubi kontrolu i sokovi moga tijela se izlučuju na radost nataloženih bacila.Ples prljavštine može da krene. Cipele postaju meke ko doktorske rukavice poslije rada na debelom crijevu. Nije kvalitet cipela u pitanju, nego znojne noge kojima je crnilo između prstiju zakon.

Peti dan ta svakodnevnica mi pomalo počinje da smeta, ali šta se može. Pravilo Lepe Lukić “će se kupam u subotu” ne smije da s prekrši. Uostalom , poslijednji  crnogorski knjaz; kralj Nikola je na jednom državničkom skupu izjavio:

-Niko do smrada nije umro.

Na brzaka provjerismo vikipediju i enciklopedije i ne nađosmo ni jedan taki  slučaj. Inače ove sabirnice   umnih takarnica, vrlo često znaju dobrano lagati.

A sada zamislite da živite u Americi ili na Zapadu, ono k'o fol (daleko im kuća). Kod njih običaj da se svih tih sedam  dana ne pranja i skupljanje svakakvih prljavština i boleština unose i raznose po cijeloj kući. Umorni su, kažu, nemaju vremena ni skinuti cipelu: a nije ih ni briga.

Cipele meke  i prljave ko kaka , dižu se po svim mjestima u kući. Solice, fotelje, kauči, ležajevi, posteljina, jastuci,ni dječija kolica nisu pošteđeni ljepote druženja sa najfajtanim kundurama.

Jako lijepa i kulturna slika. Tačno tako. To se zove pristojno i odgojeno ponašenje. Nije red skinuti cipele. Smrad i bacili bi pokosili ukćane i  pola kvarta. Prljavštine bi preplavile ulice. Ni bageri tu ne bi mogli pomoći. Na kraju krajeva : ko bi to trpio.

Ameri smatraju da je bolje povrijediti svetost doma i ličnu higijenu ,nego pravilo kupanja subotom i ne skidanja pljesnivih cipela.

Šta se može ima nas svakakvih. Taki je ovaj dunjaluk. Šarenolik.

A oni , nama kolera je pošast.

Svašta.

Nije boni kolera, nego ova vlast i kler,  koji čapaju na sve strane. I od hapisanja se ne stignu ni plaknuti, ni u mjesecu jednom. Tuknu ko svinje u brlogu. Ponekad i gore.

Eto dokle je došlo. Ne prilazite im. Bandak,poganluk  i bezbožnička zaraza  zagarantovana.

 

Prljavština je pola zdravlja i kulture / I Dio

 

Dođem u neko doba sa kuluka vrlo umoran.Uđem u kuću.Ako imam koga za poljubiti poljubim. Onako sa vrata i ovlaš, još malo pa reda radi. I onda skinem cipele. Joj rahatluka majo mila, ne m're se ta sloboda naopisat. Poslije još devet sati, na moju radost i naravno cipela one mogu da dišu. Ma ne da dišu ,one plivaju od od radosti.

Dok one plivaju i moje oslobođene noge ,ljubavnim korakom tanga me vode u moju gasulhanu gdje imam dvije mogućnosti. Biti sebićan i samo nogamo prištiti ugodno druženje sa vodom. Biti velikodušan i cijelo tijelo obradovati opuštajućom blagodati vodenom masažom.

Neće ručak nigdje pobjeći ako petnaestak minuta odovijim za milost tijelu i osvježim ga i mirisima prirode ga obojim. A i ženi preko puta sofre ću ljepše mirisati. Možda mi se i posreći .Nema tada hanuma izvlakušu da je  glava  boli. Zna da je sevap čistoći sadaku udijeliti.

Što je najbitnije neće mi noge tuknuti na kiseli kupus, a tijelo na prdež krepane mačke.Cipele će se malo odmoriti i ispustiti nešto nafajtovanog smrada, što tukne na mjesečnicu.

Petnaest minuta logodnog  opuštanja, a ti hajruješ ugodnost, zdravlje, miris, čehru i pride žena koju voliš , i želiš da ti prede ko ptica pjevica joj,mamo mamice.

A opet na ekranima gledam svašta. Mnologo loših, krvavih a i gadljivih stvari. Čovjeku pamet da stane kakvih sve zvijeri i hablećina ima. Zbog toga je kontakt sa ekranskim dušmaninom sveden na prijeku potrebu. Isti slučaj kao sa ćenifom; samo kad baš moraš.

Rezolucijom broj 1 (jedan) uduge kućnih korisnika staklene uslužne djelatnosti pod nazivom  onostrano , se izričito zabranjuje kontakt sa sadržajima takvog tipa. Godine nisu faktor obveznosti. Svako ko se može uspeti na šćemlijicu i se zna priključiti na takarli staklo, ni za živu glavu nek ne okreće tandarli strane.

A šta ako se desi sudnji dan a ti ne znaš za to. Još bolje, možda me profuli. Ono kad bi se zezali!

Ako kojamet dođe , šta će ti ba staklena kutija. Ima ljepše , a bogami ima i gore pržunastije mjesto. Nema tu biranja,a ni plava koverta sa svim blagom svijeta tu ne pomaže.Ideš tamo kamo si sam sebi za života pute pripremio.

I na onom prelijepom mjestu, a i na onom vrelom mjestu će se čovjek  zabaviti .

Sretni i dobri ljepotom i blagodatima  novog dunjaluka.

Bogati suilnici  i mahom vlastohlepni  će se sobom zabaviti. Nigdje hlada ni vode,a prži li prži ,Treba odraditi zemaljska mučenja i pijenje krvi. Nek osjete pakao koji su svojim podanicima prinosili.

No odsmo mi daleko od kućne idile okupanih i mirisnih bića što  ljubavlju i molitvom svoj život grade i poštuju.

Svaka slika ima svoje naličje, jer sve je u parovima.

Ta slika je nešto bljutavija i zato ćemo je odvojiti od ove.

 

/ Nastavak slijedi  u 17 00 /